OPĆA KOMUNIKOLOGIJA

Komunikacija – lat. Comunnis – javni, podijeliti,učiniti nešto zajedničkim,općim.

Communicatio – priopštiti
Komunikacija je društveno vrlo važna, omogućava povezano djelovanje ljudi.
Komuniciranje je društveni proces u kojem se ostvaruje jedna od osnovnih
karakteristika čovjeka kao društvenog bića.
Ona se uspostavlja prijenosom informacijapomoću znakova.
Osnoven vrste komunikacije su : verbalna (ostavruje se znakovima- simbolima)
neverbalna (znakovima- signalima)
Simboli su vještački (arbitrirani i konvencionalni), a signali su prirodni.
Simbol- nešto što stoji za nešto drugo i na to nešto drugo upućuje. Oni su nosioci
značenja .
Signali su zamjena za nešto .
Socijalni su po karakteru i za svaku zajednicu predstavljaju opšta sredstva
prenošenja poruke.
Harold Lasswell, američki politolog i komunikolog, opisao je njene poznatom tzv.
Lasswellovom formulom : ko kaže, šta, kojim kanalom, kome i s kojim efektom?,
ali teoretičari komunikacije se nisu na tome zadržali.
Katherine Miller u knjizi „Comunication Theories“ daje pregled čak 17 različitih
definicija komunikacije kroz historiju.
Weaver, npr. Kaže da komunikacija „uključuje sve procedure kojima ljudi utječu
jedni na druge, a Hawes komunikaciju naziva „struktuiranim ponašanjem u
prostoru i vremenu sa simboličkom odrednicom“.
Price: „individualna proizvodnja nekog simboličkog sadržaja u skladu sa nekim
kodom, koji anticipira prijem tog sadržaja kod drugih subjekata, u skladu sa tim
kodom.
Cooley 1909.g. pod pojmom komunikacije podrazumijeva „mehanizam pomoću
kojeg ljudski odnosi egzistiraju i razvijaju se, a čine ga svi simboli duha sa
sredstvima njihova prenošenja u prostoru i njihova očuvanja u vremenu.
Komunikolog Paul Watzlawick (1974.) smatra da je komunikacija condito sine qua
non ljudskog života i društvenog uređenja .
Franc Vreg smatra da je komunikacija suštinski element čovjekovog
sporazumijevanja, kooperiranja i ukupnog djelovanja u društvu.
Komunikacija je dinamičan proces sastavljen od elemenata i aktivnosti koji su:
1. podjednako važni
2. međuzavisni
3. dopunjujući
Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema
znakova, odnosno proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu,
najčešće putem jezika.
Uspješna komunikacija podrazumijeva da je informacija tačno primljena u
pogledu sadžaja i značenja koje je odredio pošiljatelj.
Podaci su „sirove“ činjenice i brojke u uskom kontekstu.
Informacija je podatak u smislenom obliku.
Poruka je bilo koji signal čiji sadržaj možemo da protumačimo, tačnije
razumijemo.

Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju.

Sadržaj i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Cilj može biti sam čovjek,
druga osoba ili drugi entitet poput grupe,organizacije ili društva.
Komunikologija je disciplina koja proučava komuniciranje.
Komuniciranje među ljudima je staro onoliko koliko i sam čovjek.
Sintagma historija komuniciranja sadrži dva dijela. Historija je nauka koja
proučava prošlost ljudskog društva oslanjajući se na 3 izvora:
1. pisane tragove
2. materijalne spomenike
3. usmena predanaj
-Pisani tragovi se smatraju najpouzdanijim, jer najtačnije govore o prošlosti.
Pisani tragovi su uglavnom domaći ili strani zapisi o zemljama, putopisi, državni
dokumenti i sl.
- Materijalni spomenici: građevine, uređaji, oruđa, oružja, nadgrobni spomenici
predstavljaju dokaz o organizaciji, razvijenosti, stupnju kulture, vjeri nekog naroda
ili određenog područja.
-Usmena predanja služe kao dopunski sporedni izvorsaznanja o prošlosti, a to su
ugl. predanja koja se prenose sa koljena na koljeno pismenim ili usmenim putem
(mitovi, legende,priče)
Dvije vrste komuniciranja : materijalno i duhovno.
- Mterijalno tehničko komuniciranje je ono koje se odnosi na saobraćaj, promet
tehničkig sredstava . (željeznica, telefon itd.)
- Duhovno drušveno komiunovoranje je operiranje znakova pomoću kojih se ljudi
sporazumijevaju . Ti znakovi mogu imati informativnu, edukativnu, rekreativnu ili
propagandnu funkciju.
Često se termini komuniciranje i informisanje tretiraju kao sinonimi.
Komuniciranje- aktivnost operiranja znakova pomoću kojih se ljudi
sporazumijevaju, informacija je samo jedan od sadržaja tog proces.

MEDIJI su jedan od najvažnijih aspekata komuniciranja u svim fazama razvoja

civilizacije.
Medji preko kojih se posreduju informacije ili poruke velikim grupama
recipijenata, nazivaju se MASOVNI MEDIJI (mas-medji).

KOMUNIKACIJSKI TOK:
1. Izvor – „proizvodi informaciju“
2. Odašiljač – kodira poruku u signale
3. Komunikacijskim kanalom! –prenosi se signal
4. Prijemnik – dekodira poruku iz signala
5. Odredište – akceptira poruku
Moramo razlikovati :
1. Komunikator – jedna osoba ili institucija
2. Kod – sistem znakova
3. Medij – sistem signala, komunikaciono sredstvo
4. Recipijent – primaoci, slušaoci, gledaoci
5. Karakter procesa – enkodiranje, prijenos, znak i dekodiranje

ELEMENTI KOMUNIKACIJE:
-Pošiljalac/primalac : pojedinac ili grupa
Medijum/ kanal: sredstvo prenošenja poruke/ čulni modalitet u kojem se poruka
prenosi i prima poruka.
Marshall McLuhan: „Medijum je poruka“
Poruka: = kodirana informacija. Skup znakova organizovanih prema nekom kodu
(pravilima).

Poruka ima:
- formu
- sadržaj (značenje)
- Kod: Skup pravila koji određuje način upotrebe neke grupe simbola
- Kontekst: uslovi u kojima se odvija komunikacija (prostorni, vremenski, socijalni,
kulturni itd.) koji komunikaciji daju značenje
Šum: smetnje koje otežavaju namjeravano razumijevanje poruke (mogu biti u
pošiljaocu, medijumu, poruci, primaocu) ( buka, ali i neudobna stolica, kulturna
različitost itd.)
- Ishod: Promjena u iskustvu i ponašanju primaoca, od velike do neprepoznatljive.

POVRATNA SPREGA:

IZVOR –INFORMACIJA – PRIJENOSNIK – KANAL – PRIJEMNIK – PORUKA -PRIMALAC

Povratna sprega / feed back – bilo koja reakcija koju dobivamo od naših
sagovornika.
Faze komunikacije:
1. enkodiranje – proces oblikovanja informacije u poruku
2. transmisija – prenošenje poruke od jednog ka drugom subjektu
3. prijem/recepcija – dekodiranje, tj. razumijevanje poruke
4. efekti poruke – posljedice koje ostavljamo nekom porukom na recipienta

Dimenzije informacija:
1. novo znanje – oblikujemo i prenosimo ga drguim učesnicima u komunikaciji.
2. forma informacije – način da to novo znanje podijelimo sa drugima.
3. svrsi /shodnosti – rezultati komuniakcionog čina.

Redundantni sadržaj- predstavlja višak razumljivosti, dio informacije koji je

poznat i nama i našim sagovornicima ,ali ne u potpunosti. Taj višak nam doprinosi
da neko bolje razumije poruku.