Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova.

Donesimo salavat i selam na posljednjeg

Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na
sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,
poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Allah dž.š. kaže:

ْ ‫ات ِه َو َال تَ ُموتُ َّن إِ َّال َوأَنتُم ُّم‬

‫سلِ ُمو َن‬ ِ ‫يَا أَيُّ َها ا َّل ِذي َن آ َمنُوا اتَّ ُقوا اهللََّ َحقَّ تُ َق‬

“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nego kao

muslimani!” (Al -Imran, 102.)

„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove

milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi
ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje
spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ (Al-
Imran, 103)

O vi koji vjerujete….ako vjerujete slušajte: bojte se Allaha dž.š. onako kako bi Ga se

trebali bojati. Što znači: pokoravajte Mu se i nemojte Mu biti nepokorni. Sjećajte Ga se i
nemojte Ga zaboraviti. Zahvaljujte Mu se i nemojte Mu biti nezahvalni. Bojte Ga se!
Bojte se Njegove kazne!

Šta je taqwa? Šta je bogobojaznost? Šta sve ovo znači? Da li ovo znači da sada pri
spomenu Allaha treba da plačemo i brišemo oči, da nam klecaju koljena od straha? Ne!
Ovo znači da radimo na ispunjavanju obaveza od Svemogućeg Gospodara i da ostavimo
ono što je On zabranio. Ibn Kesir je rekao: “Ispuniti obaveze prema Allahu i suzdržati se,
to je stvarnost straha.“ To je braćo stvarna bogobojaznost.

Braćo,  nikada nije bilo lahko biti bogobojazan, a pogotovo danas. Jer čim ti počneš raditi
neki hajr, šejtan angažuje ljude šejtane, koji taj hajr žele spriječiti. Ali bez obzira brate što
je šejtan angažovao toliki broj ljudi šejtana da kritikuju, trebamo nastaviti nastaviti dalje,
ako smo sigurni da je sa tim Allah zadovoljan. Nastavimo dalje čak i onda ako je to protiv
naše rodbine. Jer to je prava, istinska, bogobojaznost.
Ebu Hurejere r.a. je upitan: „O Ebu Hurejre, šta znači taqwa (bogobojaznost)?“ On mu
reče: „Jesi li ikada hodao po putu koji je posut trnjem?“ Čovjek reče: „Jesam.“ Ebu
Hurejre reče: „Pa kako si hodao po putu koji je posut trnjem?“ Reče čovjek: „Svaki put
dok sam hodao kada bi vidio trn učinio bi oprezan pokret da ga izbjegnem, u suprotnom
ubo bi me, povrijedio bi me.“ Ebu Hurejere reče: „To je taqwa (bogobojaznost). A kada
vidiš grijeh, da li se isto tako oprezno udaljiš od njega? Da te ne ubode? Da te ne
povrijedi? To je taqwa.“

Drugim riječima kada hodamo na mjestu gdje se izvode građevinski radovi, kako
hodamo? Da li trčimo bez obzira na sve ili idemo polahko, birajući mjesto gdje ćemo
stati, bojeći se da nam se ekser ne zabode u nogu?

E, isto ovako braćo kao što izbjegavamo ekser, trebamo da izbjegavamo i grijeh.

Danas lahko možemo naići na muslimana koji pije alkohol, drogira se, ide u kladionicu,
krade, laže, vara, ogovara, ne obavlja redovno namaz, ne posti, ne sluša roditelje,
uznemirava komšije. A kada ga pitaš: „Da li si ti musliman?“ Kaže: „Da, ja sam
musliman.“ „Da li se bojiš Boga?“ Reći će: “Naravno, ja se samo Boga bojim i nikoga
više?“

Subhanellah! Kako neko može biti musliman, a ne obavlja redovno namaz? Kako može
reći bojim se Allaha, a uznemirava komšiju? Kako neko može reći bojim se Allaha, a
krade, laže, vara, ogovara? Kako neko može reći bojim se Allaha, a drogira se, pije
alkohol i ide u kladionicu? Koga to mi braćo želimo slagati: Allaha ili ljude? Onaj ko
pokušava slagati ljude  on će možda i uspjeti, jer čovjek nije taj koji može određivati ko
je musliman, a ko nije, ko je bogobojazan, a ko nije. Ali ako pokušava slagati Allaha
vjerujte da u tome neće uspjeti, jer On zna ono što radiš i javno i tajno, On zna čak i ono
što nosiš u svojim grudima.

Poslanik a.s. je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili šuti; ko
vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude pažljiv prema svom komšiji; ko vjeruje u Allaha i
Sudnji dan neka počasti svoga gosta.

Takođe je Poslanik a.s. rekao: “Boj se Allaha gdje god bio!“

Nemojmo se sjećati Allaha samo u džamiji. Već Ga se sjetimo i bojmo Ga se i tajno i

javno. Sjećajmo Ga se u džamiji, na ulici, na poslu, u školi, na njivi…  Budimo musliman
gdje god da smo. Bojmo se Allaha gdje god da se nalazili.
Često se nađem u situaciji da neko od ljudi pogriješi nešto predamnom, opsuje, ili nesšto
slično, pa se on postidi zato što je taj grijeh uradio predamnom, pred hodžom, pa kaže:
„Izvini hodža.“ Brćo, ne izvinjavajmo hodži, jer hodža nije pop da oprosti, izvini se
Allahu, tražimo oprost od Allaha,  jer je On taj koji prašta, On je taj koga se trebamo
bojati. Nemojmo se bojati hodže, bojmo se Allaha.

U drugom dijelu ovog ajeta Uzvišeni kaže: „i ne umirite osim kao muslimani!“

Poslanik a.s. kaže “Zaista je moguće da neko dugo vremena radi djela stanovnika
dženneta, a potom okonča svoj život sa djelom stanovnika vatre. A moguće je također da
neko dugo vremena radi djela stanovnika vatre, pa svoj život okonča sa djelom
stanovnika dženneta.”

Draga braćo, smrt je za čovjeka nepoznanica. Niko od nas ne može izabrati kada gdje i na
koji način će umrijeti, ali svi mi možemo izabrati kako ćemo živjeti. Zamislimo da znamo
kada će doći čas smrti? Da li bi voljeli da nas smrt zatekne sa pivom ili iglom u ruci?
Gdje bi više voljeli da budemo u tom trenutku: u kladionici ili džamiji? Da li bi voljeli da
naše posljednje riječi budu laž i ogovaranje ili zikr, učenje Kur’ana ili neke dobra korisna
oporuka našim potomcima?

Poslanik a.s. kaže: “Zaista se djela cijene po njihovom završetku.”  Brate, kakav će biti
moj i tvoj završetak to zavisi isključivo od našeg izbora.

Molim Allaha dž.š. da nas učini od onih koji su bogobojazni i jedinstvenim na svim
životnim poljima. AMIN!!!