Pojam ljudskog dostojanstva u

tumačenju Ustavnog suda Bosne i

Hercegovine

LILI

2
Sadržaj
1. Uvod...........................................................................................................................3
2. Ustavni sud Bosne i Hercegovine...............................................................................4
3. Pojam dostojanstva; ljudsko dostojanstvo.................................................................5
4. Ustav BiH i dostojanstvo............................................................................................6
5. Pojam ljudskog dostojanstva u tumačenju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine......8
6. Zaključak.................................................................................................................10
7. Literatura.................................................................................................................11

3
 1. Uvod

Ljudsko dostojanstvo je pojam koji se veoma često upotrebljava, naročito u dokumentima koji
se tiču zaštite temeljnih ljudskih prava i sloboda. Prema tome javlja se potreba da kako bi se
ostvarila njihova najbolja i najpotpunija zaštita, moramo utvrditi šta konkretno svako od
navedenih prava obuhvata i čenu ona teže, koji je njihov krajnji cilj?
Pojam ljudskog dostojanstva se pokazao kao izrazito bitan, ali i složen, teško odrediv i
promjenljiv, upravo iz tog razloga brojna zakonodavstva, pravnici, filozofi i sl. shvataju
njegovu važnost ali i pitanja koja se javljaju prilikom njegovog tumačenja.
Danas ustavni sudovi igraju veliku ulogu prilikom definisanja određenih pojmova koji su
najvećim dijelom zastupljeni u pravnim aktima, zato se prilikom javljanja bilo kakvih dilema
povodom njihovog značenja prije svega konsultujemo sa njihovim odlukama, ali i činjenice
da su njihove odluke obavezujuće.

Prema tome prilikom pisanja ovog rada u velikoj mjeri su doprinijele odluke kako Ustavnog
suda BiH, ali i drugih ustavnih sudova.

A u radu osim odgovora na to kako Ustavni sud BiH tumači ljudsko dostojanstvo, će se
pokušati razjasniti i neke druge dileme koje se javljaju prilikom njegovog tumačenja.
Neke od tih su da li je ljudsko dostojanstvo temelj prava ili krajnji cilj koji se ostvaruje kroz
poštivanje ljudskih prava? Da li se i kada se pojam ljudskog dostojanstva počeo korisitit, te da
li je uvijek obuhvatao sve skupine ljudi i da li postoje slučajevi u kojima je relativno
dopušteno narušavanje ljudskog dostojanstva?

4
 2. Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Ustavni sud Bosne i Hercegovine (USBiH) postoji još od vremena bivše Jugoslavije, odnosno
od vremena kada je BiH postojala u sklopu SFRJ kao jedna od njenih republika. Tadašnji
Ustavni sud se prilagođavao svakoj promjeni Ustava koje su se u tom periodu dešavale, pa
sve do Dejtonskog sporazuma 1995. godine. 1
Dakle od usvajanja novog Ustava BiH (Aneks 4) Ustavni sud Bosne i Hercegovine
uspostavlja drugačiji institucionalizovani okvir, koji se zasniva na drugačijim pravno-
političkim temeljima, tako da se on javlja kao najviša, nezavisna ustanova koja štiti osnovna
ljudska prava i slobode.2
Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima sedam nadležnosti koje su propisane Ustavom Bosne i
Hercegovine.

„Nadležnosti USBiH su:

1. zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda – član IV/3.f) Ustava BiH;

2. organski sporovi – član VI/3.a) Ustava BiH;

3. apstraktna ocjena ustavnosti – član VI/3.a) Ustava BiH;

4. ocjena ustavnosti specijalnih paralelnih veza entitetâ sa susjednim državama – član

VI/3.a) Ustava BiH;

5. apelaciona nadležnost – član VI/3.b) Ustava BiH;

6. zaštita statusa DBBiH – član VI/4. Ustava BiH i

7. konkretna ocjena ustavnosti – član VI/3.c) Ustava BiH.”3

USBiH se sastoji od devet sudija, a Ustav BiH naročito propisuje da se mora raditi o
pravnicima visokog moralnog ugleda, biraju se na mandat od pet godina, a prestanak funkcije

1
Vehabović, F., Sadiković, L., Izmirlija, M., Kadribašić, A., Vasković, B., Kotlo, R., Veledar-Arifagić, E.,
Hadžimešić, L., Seizović, Z., Lalović, A., Hilčišin, M., Marko, D., Mustajbegović, S., Mehmedić, A., Živanović,
M. (2009). Ljudska prava u Bosni i Hercegovini 2008. Sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u
Sarajevu. str. 43
2
Ibid. str. 44
3
Ademović, N., Marko, J., Marković, G. (2012). Ustavno pravo Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Fondacija
“Konrad Adenauer”, Predstavništvo u Bosni i Hercegovini. str. 203

5
mandata se može desiti samo ukoliko bi sudija podnio ostavku ili bi bio razrješen
konsenzualnom odlukom ostalih sudija USBiH i to zbog nepoštivanja Pravila USBiH.4

„U skladu sa članom 101. Pravila USBiH, funkcija sudije prestaje ako:

to sam zatraži – ostavka; bude osuđen na zatvorsku kaznu zbog počinjenog krivičnog djela za
koje je pravosnažno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, a koje ga čini nedostojnim za
vršenje sudijske funkcije;  trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju funkciju; se sudija bavi
poslovima nespojivim sa funkcijom sudije USBiH (član 97. Pravila USBiH); funkciju sudije
vrši nesavjesno i na način da narušava ugled i dostojanstvo USBiH ili sudije (član 94. Pravila
USBiH).” 5

3. Pojam dostojanstva; ljudsko dostojanstvo

Pojam dostojanstva se može na prvu učiniti kao jednostavan za shvatiti, međutim prilikom
njegovog određivanja se možemo sustesti sa izrazito velikim brojem nastojanja njegovog
definisanja to sve zbog načina na koji mu se pristupa (pravni pristup, sociološki, filozofski,
itd.) i iz razloga što dostojanstvo možemo shvatiti kao standard kojeg svaka osoba drugačije
doživljava, što zbog društvenog okruženja, vremena u kojem živi, aktuelnih društvenih
tokova, tako i zbog kulturno-historijskog naslijeđa, moralnih vrijednosti, itd.

Riječ dostojanstvo je latinskog porijekla (dignitas, -tis), a označava: vrijednost, zaslugu,

poštovanje, ugled, unutrašnju čast, poštenje, čestitost, pošteno mišljenje i djelovanje…
Dostojna osoba je osoba koja je nešto zaslužila, ona koja je vrijedna nečega, ugledna, časna
osoba koja izaziva poštovanje. Osoba može biti i «puna dostojanstva»; poštovanja vrijedan jer
se uredno ponaša i ima pošteno mišljenje.6

Ako većina ljudi dijeli mišljenje da se trebamo ponašati dostojanstveno, što podrazumijeva i
poštivanje dostojanstva drugih ljudi, postavlja se pitanje ko određuje šta je dostojanstvo,
odnosno šta je dostojanstveno a šta nije?

Ako dostojanstvo, odnosno dostojanstveno ponašanje predstavlja samo uklapanje u zajednički

prihvaćene okvire shvatanja pojma dostojanstva, nametnute od vladajuće većine, onda se
nameće pitanje da li se radi o svojevrsnom paradoksu?
4
Ibid. str. 200-202.
5
Ibid. str. 202
6
Oklobdžija, Mirjana. (1989). O ljudskom dostojanstvu. Zagreb: Institut za migracije i narodnosti. Str. 255

6
Kako može biti dostojanstveno ponašanje bespogovorno prihvatanje tuđih ideala? Što znači
da sloboda pojedinaca, ali i cijelog društva, direktno utiče na dostojanstvo, odnosno što je
čovjek slobodniji, to će više dolaziti do izražaja njegova suština, odnosno njegovo istinsko
vladanje, koje može biti više ili manje dostojanstveno. Upravo iz tog razloga neki od
najvažnijih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama sadržavaju barem jednu odredbu
koja se tiče dostojanstva u nekom obliku (ljudsko dostojanstvo, dostojanstven rad…).

Dostojanstvo je pojam koji se ne može podvesti pod jednu definiciju ili jednu oblast, budući
da dostojanstvo, pa tako i ljudsko dostojanstvo predstavlja standard koji prožima kroz svako
ljudsko pravo i slobodu. Pravnik Dürig je rekao da ono utemeljuje prava čovjeka i temeljna
prava.7 Ono što je sigurno jeste da je dostojanstvo neotuđivo, nedodirljivo, neodrecivo, da se
ne može ograničiti.8

Da li je dostojanstvo promjenjiva kategorija, odnosno ako ne postoji jasno određenje tog

pojmu, koji su to faktori koji utiču na njegov doživljaj?

U antičko doba dostojanstvo se u najvećoj mjeri vezivalo za naslijeđe, funkciju, bogatstvo i

ugled koji je analogno ovim navedenim faktorima uživao pojedinac. Dakle dostojanstvo je
nešto posebno, nešto što ne pripada svima, niti ga svi uživaju u istoj mjeri, ono je odlikovanje,
a dodjeljuje se prema rangu i zasluzi.9

Danas se teži tome da dostojanstvo uživa svaki čovjek zato što je čovjek, a ne zato što bi on
zbog obavljanja bilo kakve funkcije ili zbog porijekla trebao da uživa veći stepen u odnosu na
druge.10

4. Ustav BiH i dostojanstvo

Ustav Bosne i Hercegovine započinje sljedećim rječima:

“Oslanjajući se na poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,…”11
Iako se ova odredba nalazi u preambuli, ona može imati i normativni karakter, ne mora se
smatrati isključivo pomoćnim sredstvom. Stoga se i Ustavni sud BiH poziva na jednu od
7
Ottmann, H. (1997.). Dostojanstvo čovjeka. Pitanja o neupitno priznatome pojmu . Polit. misao, Vol XXXIV,
br. 4, str. 32
8
ibid
9
ibid 34
10
ibid
11
Ustav Bosne i Hercegovine (Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini – Aneks IV)

7
odluka kanadskog Vrhovnog suda, koji je obrazložio da se u preambuli nalaze ustavni principi
koji su vitalne neizrečene pretpostavke, te da ti principi potkrepljuju i održavaju ustavni tekst.
Oni pomažu tumačenju teksta, dosegu prava i obaveza, opisivanju nadležnosti, ulozi
političkih institucija, prema tome oni nisu samo opisujući, već posjeduju normativnu snagu i
prema tome oni su obavezujući za sudove i vlade.12
Ljudsko dostojanstvo predstavlja pretpostavku demokratskog društva, a u definisanju tog
pojma se treba osloniti na važeći ustav, a pritom ne zanemariti i poimanje dostojanstva
koristeći se komparativnim metodom.13
U Ustavu Savezne Republike Njemačke ljudsko dostojanstvo zauzima poseban položaj, prije
svega ljudsko dostojanstvo se ne spominje u preambuli, već u članu I, pod naslovom «Zaštita
ljudskog dostojanstva, važenje ljudskih prava, vezivanje državnih vlasti osnovnim pravima»,
a stav 1 glasi:
«Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno. Obaveza je svih državnih vlasti da ga poštuju i
štite.»14
A dalje odredbe upućuju da navedena osnovna prava vežu zakonodavnu, izvršnu i sudsku
vlast i to kao neposredno važeće pravo.15
Dodatna zaštita ljudskog dostojanstva u njemačkom ustavu je ostvarena i kroz izričitu zabranu
izmjene člana 1., i to u članu 79. st. 3.16

Činjenica da ljudsko dostojanstvo zauzima mjesto u ustavima država, bez obzira u kojem
dijelu ono bilo smješteno, pruža pretpostavku, ali još važnije dužnost, odnosno obavezu
državne vlasti, pa tako i Ustavnog suda da pruža njegovu adekvatnu zaštitu prilikom
donošenja odluka, odnosno da takve presude budu zasnovane na shvatanju ljudskog
dostojanstva. Takva obaveza suda može biti izrazito teška, jer da bi osigurao adekvatnu
zaštitu određene vrijednosti kao što je ljudsko dostojanstvo, potrebno je da ga definiše, da
odredi barem neke njegove osnovne elemente kako se njegova zaštita ne bi dovodila u pitanje.

12
Steiner, C., Ademović, N., Grewe, C., Marko, J., McBride, J., Lauth, M., Leroux-Martin, P., Bainter, R.,
d’Aoust, E., Karpen,U., Nicholl, P., Campbell (2010.). Ustav BiH, Komentar. Fondacija Konrad Adenauer e.V.
Program pravna država / Jugoistočna Evropa Sarajevo. Str.36
13
Ibid. Str. 38
14
Šarčević, E. (2019). Ustav Savezne Republike Njemačke. Prijevod. Sarajevo: Fondacija Centar za javno pravo.
str 40
15
Ibid. Str. 40
16
Ibid. Str. 146

8
 5. Pojam ljudskog dostojanstva u tumačenju Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine

Već je u prethodnom dijelu rečeno da je dostojanstvo veoma teško definisati, i da njegovo

određenje predstavlja izazov kako filozofima, tako i pravnicima.
Tumačenje ovog pojma ne predstavlja samo izazov Ustvnom sudu BiH, već i drugim
ustavnim i međunarodnim sudovima.
Tako je njemački Savezni ustavni sud u jednoj od odluka približio pojam ljudskog
dostojanastva na sljedeći način:

“Cjelokupna državna vlast obavezna je da poštuje i štiti čovjeka u svoj njegovoj vrijednosti i
njegovoj samostalnosti. Čovjek ne smije biti tretiran ‘neljudski’ kao predmet, čak i ako se to
ne čini iz nedostatka poštivanja prema njegovoj vrijednosti kao ličnosti, već u ‘dobroj
namjeri’. Prvi Senat ovog suda je to tako formulisao da je naveo da je u suprotnosti sa
dostojanstvom čovjeka smatrati ga pukim objektom državnog djelovanja i raspolagati njime
u ime državne vlasti bez puno razmišljanja.”17

Na osnovu navedene odluke njemačkog ustavnog suda možemo zaključiti da se on ipak

priklonio negativnoj definiciji dostojanstva, odnosno određujući ono šta je u suprotnosti da
dostojanstvom, način na koji se ne smije tretirati osoba.

“Uvidom u dostupnu apelacionu praksu USBiH u elektronskoj bazi podataka pronađeno je u

posljednjih petnaest godina samo 43 apelaciona predmeta u kojima se pominje
dostojanstvo.”18
A najveći dio navedenih predmeta se odnosi na lišavanje slobode u krivičnim postupcima, a
samo jedan dio se odnosi na zahtijevanje zaštite ovog dobra kao privatnog prava ličnosti.19
Ovakav nestazmjer je uzrokovan time što Ustavni sud BiH često odbacije te vrste apelacija.20

S obzirom na mali broj odluka Ustavnog suda BiH, u kojim se poziva na ljudsko dostojanstvo
17
Steiner, C., Ademović, N., Grewe, C., Marko, J., McBride, J., Lauth, M., Leroux-Martin, P., Bainter, R.,
d’Aoust, E., Karpen,U., Nicholl, P., Campbell (2010.). Ustav BiH, Komentar. Fondacija Konrad Adenauer e.V.
Program pravna država / Jugoistočna Evropa Sarajevo. 38
18
Rašević, Ž. (2015.) Ustavna zaštita ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Pravni fakultet
Univerziteta u Zenici. Str. 19.
https://www.prf.unze.ba/Docs/Anali/Analibr15-16god8/1.pdf (prisrup: 27.11.2019)
19
Ibid. str 20.
20
Ibid

9
veoma je teško dati odgovor na pitanje kako on tumači pojam ljudskog dostojanstva, a
naročito utvrditi u kojem slučaju se poziva na njega.

Već je u prijašnjem dijelu rečeno da se sud najčešće poziva na poštivanje ljudskog

dostojanstva kada se radi o krivičnim stvarima, a naročito prilikom lišavanja slobode.

“U pogledu lica koja su lišena slobode, svaka primjena nasilja ili mjera koje nisu neophodne
zbog ponašanja uhapšenog lica umanjuje ljudsko dostojanstvo i, u principu, predstavlja
povredu člana 3. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ribitsch protiv
Austrije, presuda od 4. decembra 1995. godine, serija A, br. 336, paragraf 38).”21

Jedan od interesantnijih slučajeva je onaj u kojima je Ustavni sud naveo da nakanada štete u
građanskoj parnici služi kao naknada za štetu koja je nanesena nečijem dostojanstvu ili
ugledu.22
I u ostalim slučajevima Ustavni sud se ne upušta u jasno određivanje pojma, već smatra da je
zakonodavstvo sredstvo kojim bi se prije svega trebala ostvariti primarna mogućnost
ostvarenja, odnosno zaštita vrijednosti, interesa kao i ljudskog dostojanstva.
“Uključivanje konkretnih djela u Zakon o javnom redu i miru poslužilo je kao jemstvo zaštite
ljudskog dostojanstva i javnog reda (član 1), vrijednosti i interesa koji redovno spadaju u sferu
zaštite krivičnog prava. Ova odgovarajuća odredba Zakona usmjerena je prema svim
građanima a ne prema grupi koja ima poseban položaj.”23

21
Službeni glasnik BiH 86 (2005). Bogdan Subotić. AP-696/04. Sarajevo: Službeni glasnik BiH.
http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/ap-696-04-44913.pdf (pristup: 28.11.2019)
22
Službeni glasnik BiH (2005). Senad Avdić, Danka Savić i Adnan Buturović.
AP-787/04. Sarajevo: Službeni glasnik BiH. http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/ap-787-04-56354.pdf
(pristup: 28.11.2019)

23
Službeni glasnik BiH 38/12 (2012). Nuris Selimović. AP-133/09. Sarajevo: Službeni glasnik
BiH.http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/AP-133-09-490167.pdf (pristup: 28.11.2019)

10
 6. Zaključak

Ustavni sud BiH, kao i ustavni sudovi drugih država prilikom donošenja presuda se vrlo često
pozivaju na zaštitu ljudskog dostojanstva, ali ne ulaze u jasno njegovo definisanje. Na osnovu
navedenog se može zaključiti da je ovaj pojam istovremeno temelj prava, ali i njihov krajnji
cilj, potom da se radi o standardu kojem se teži u svakom demokratski uređenom društvu, jer
je upravo pretpostavka postojanja jednog demokratskog društva i samo poštivanje ljudskog
dostojanstva.
Demokratsko društvo ne možemo zamisliti bez poštivanja ljudskih prava, a njih može uživati
samo čovjek kojem je prije svega pravnim poretkom zagarantovano dostojanstveno ophođenje
prema njemu, a pri tome i on se mora na takav način ponašati prema ostalim pripadnicima
njegove zajednice, i upravo tako nastaje taj začarani krug, gdje se dostojanstvo može smatrati
kao pretpostavka za uživanje prava, ali i obratno.
Vlast ima posebnu zadaću u ostvarivanju zagarantovanih prava i u održavanju pravnog
poretka, a najtežu funkciju u tom pogledu zasigurno imaju sudovi, jer se oni javljaju kao
zadnja stanica koja bi mogla na efikasan način da ispravi eventualne pogreške i ponovo
uspostavi harmoničan odnos.
Iako se Ustavni sud BiH, vidjeli smo, u nekolicini odluka ipak koristi pojmom ljudskog
dostojanstva, i to u slučajevima koji obuhvataju slučajeve različitih pravnih grana, ipak ne
daje jasan stav, odnosno ne tumači sam pojam. Prema tome da se zaključiti da se uistinu radi
o pojmu kojega ne može jedno tumačenje obuhvatiti i zato se koristi kao standard u svakom
konkretnom slučaju. Međutim postoji i jedna prednost takvog postupanja Ustavnog suda BiH,
naime kada bi sud jasno zauzeo stav, jasno definisao šta je to ljudsko dostojanstvo, on bi
ograničio svoju stvaralačku funkciju i na taj način bi ljudsko dostojanstvo sveo na minimum.

11
12
7. Literatura

1. Ademović, N., Marko, J., Marković, G. (2012). Ustavno pravo Bosne i Hercegovine.
Sarajevo: Fondacija “Konrad Adenauer”, Predstavništvo u Bosni i Hercegovini.
https://www.prf.unze.ba/Docs/Anali/Analibr15-16god8/1.pdf (prisrup: 27.11.2019)
2. Oklobdžija, Mirjana. (1989). O ljudskom dostojanstvu. Zagreb: Institut za migracije i
narodnosti.
3. Ottmann, H. (1997.). Dostojanstvo čovjeka. Pitanja o neupitno priznatome pojmu .
Polit. misao, Vol XXXIV, br. 4
4. Rašević, Ž. (2015.) Ustavna zaštita ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini.
Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Zenici.
5. Službeni glasnik BiH (2005). Senad Avdić, Danka Savić i Adnan Buturović.
AP-787/04. Sarajevo: Službeni glasnik BiH.
http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/ap-787-04-56354.pdf (pristup: 28.11.2019)
6. Službeni glasnik BiH 38/12 (2012). Nuris Selimović. AP-133/09. Sarajevo: Službeni
glasnik BiH.http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/AP-133-09-490167.pdf
(pristup: 28.11.2019)
7. Službeni glasnik BiH 86 (2005). Bogdan Subotić. AP-696/04. Sarajevo: Službeni
glasnik BiH. http://www.ustavnisud.ba/dokumenti/_bs/ap-696-04-44913.pdf (pristup:
28.11.2019)
8. Steiner, C., Ademović, N., Grewe, C., Marko, J., McBride, J., Lauth, M., Leroux-
Martin, P., Bainter, R., d’Aoust, E., Karpen,U., Nicholl, P., Campbell (2010.). Ustav
BiH, Komentar. Fondacija Konrad Adenauer e.V. Program pravna država /
Jugoistočna Evropa Sarajevo.
9. Šarčević, E. (2019). Ustav Savezne Republike Njemačke. Prijevod. Sarajevo:
Fondacija Centar za javno pravo.
10. Ustav Bosne i Hercegovine (Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini –
Aneks IV)
11. Vehabović, F., Sadiković, L., Izmirlija, M., Kadribašić, A., Vasković, B., Kotlo, R.,
Veledar-Arifagić, E., Hadžimešić, L., Seizović, Z., Lalović, A., Hilčišin, M., Marko,
D., Mustajbegović, S., Mehmedić, A., Živanović, M. (2009). Ljudska prava u Bosni i
Hercegovini 2008. Sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu.

13