Mjenica

Quod iussu alterius solvitur, pro eo est
quasi ipsi solutum est. Što je trećem

isplaćeno po nalogu neke druge osobe, isto
je kao da je samoj toj osobi isplaćeno.
(Paulus)
MJENICA
1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE
1.1. Pojam mjenice

Savremeni zakoni o vrijednosnim papirima ili mjenici obič-no ne
daju definiciju mjenice, nego umjesto toga, sadr-že odredbe o
Mjenica je, u modernom tome koje sastojke mora imati isprava da bi se smatrala
pravu, vrijednosni papir mjenicom, kao i druge uslove koje isprava mora da ispunjava. Na
kojim jedno lice daje osnovu zakonskih rješenja može se konstruisati i odrediti pojam
bezuslovno obećanje da će
isplatiti određenu svotu mjenice. Mjenica je, u modernom pravu, vri-jednosni papir kojim
novca samo ili kojom izdaje jedno lice daje bezuslovno obećanje da će isplatiti određenu
bezuslovan nalog drugom
licu da ono, u određeno
svotu novca samo ili kojom izdaje bezuslovan nalog drugom licu
vrijeme i na određenom da ono, u određeno vrijeme i na određenom mjestu, isplati
mjestu, isplati određenu određenu (upisanu) svotu novca licu naznačenom na tom papiru
(upisanu) svotu novca licu
naznačenom na tom papiru ili isplati trećem licu za koje ono to naredi. Ovakvo određenje
ili isplati trećem licu za koje mjenice odgovara kontinentalnim pravnim sistemima. Kao i svaki
ono to naredi. vrijednosni papir, i mjenica je pisana isprava izdata u zakonom
propisanoj formi. Mora biti pismeno sačinjena jer je strogo
formalna isprava čiju sadržinu određuje zakon.
Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Iz-

davalac može uzeti na sebe obavezu da sam isplati mjeničnu
svotu u kom slučaju daje bezuslovno obećanje i tada se radi o
sopstvenoj (vlastitoj, solo) mjenici. Isto tako, izdavalac mjenice
može dati bezuslovan nalog drugom licu da ono isplati mjeničnu
svotu kada se govori o trasiranoj (vučenoj, trata) mjenici. Osnov-
POGLAVLJE 14. 503
POSLOVNO PRAVO ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije
no razlikovanje mjenica je, kao što se vidi, prema tome ko plaća

Izdavalac može uzeti na
sebe obavezu da sam isplati mjeničnu svotu sam izdavalac ili drugo lice, po naređenju izda-
mjeničnu svotu u kom vaoca. I to su osnovne vrste mjenice. Postoje i druge o kojima
slučaju daje bezuslovno
obećanje i tada se radi o
će biti riječi kasnije (bjanko, kreditna, cirkulaciona, komisiona,
sopstvenoj rekta i dr.).
(vlastitoj,
solo) mjenici. izdavalac

Pojmovno određenje mjenice jasno pokazuje da se radi o jedno-
mjenice može dati stranoj izjavi volje izdavaoca i pisanoj ispravi u koju je inkorpo-
rirano (utjelovljeno, utisnuto) određeno obligaciono pravo (po-
bezuslovan nalog drugom
licu da ono isplati mjeničnu traživanje). To pravo se odnosi na isplatu mjenične svote koja je
svotu kada se govori o naznačena (upisana) na samoj mjenici. Kako se radi o obligacio-
nom odnosu (jednostranom pravnom poslu), nasuprot prava sto-
ji obaveza (izdavaoca ili drugog lica) na isplatu mjenične sume.
Pravne teorije koje su izložene ranije vrijede i za mjenicu. Može
se reći da su one nastale, prvenstveno, radi objašnjenja momen-
ta nastanka mjenično-pravne obaveze. Razlog leži u činjenici što
je mjenica već odavno postala papir - model za druge vrijedno-
sne papire, posebno obligacione.
Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenič-

ni poslovi i odnosi lica koja te poslove obavljaju. U nacionalnim
Mjenično pravo je skup pravima najznačajniji izvor jeste zakon. U našem pravu osnovni
pravnih pravila kojima se
regulišu mjenični poslovi i izvori su Zakon o mjenici i Zakon o obligacionim odnosima. U ra-
odnosi lica koja te poslove nom srednjem vijeku, kada se mjenica i pojavila, isključivi pravni
obavljaju. izvor bili su trgovački običaji. Kao što je već rečeno, u materiji
mjeničnog prava izvršena je unifi kacija pravila na međunarod-
nom planu.
1.2. Ekonomske funkcij e mjenice

Mjenica spada među
najinteresantnije vrijednosne
papire, pa je njen značaj u
unutrašnjem i međunarodnom
prometu izuzetan. Zahvaljujući
njenim osobinama, a posebno
prenosivosti (negoci-jabilnosti),
mjenica može zadovoljiti mnoge
ekonomske ciljeve. Zadržaćemo se
ukratko na njenim ekonomskim
funkcijama jer se opširnije uči u
ekonomskim disciplinama koje se
bave fi nan-sijskim tržištima.
Tradicionalno, mjenica služi kao
sredstvo plaćanja na području
platnog prometa jer se pomoću nje
vrši doznaka novca, bezgo-
504 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

MJENICA
tovinsko plaćanje. U unutrašnjem prometu danas ju je, u do-

broj mjeri, zamijenio ček. Međutim, u međunarodnom prometu
inostrana mjenica predstavlja oblik deviznog plaćanja. U moder-
nom prometu mjenica se rjeđe pojavljuje kao sredstvo jednog
plaćanja (gašenja jedne obaveze), nego zahvaljujući svojoj ne-
gocijabilnosti putem indosamenta, ona omogućava gašenje niza
obaveza.
Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod

osi-guranja potraživanja ili odobravanja kratkoročnog kredita.
Kod robnih kredita, kupac akceptira mjenicu do visine kredita,
koju je na njega prodavac (davalac kredita) vukao i tako davalac
kredita stiče mogućnost vođenja mjeničnog spora (ograničenost
prigo-vora, kratki rokovi). Sigurnost je još veća ako je mjenica
snab-djevena potpisima i drugih lica. Pored toga, mjenični
povjerilac može eskontovati svoje nedospjelo mjenično
potraživanje kod banke i tako dobiti prije gotov novac (umanjen
za iznos kamate od dana eskontovanja do dospjelosti mjenice).
Banka tako vrši kratkoročna ulaganja kapitala koja su
obezbijeđena mjenicom. Banka kasnije može reeskontovati
mjenicu i time zaraditi (razlika između eskontne i reeskontne
kamatne stope - reeskontna re-dovno niža, a i obračunava se za
kraći period). Kao što se vidi, mjenicom je vršeno mobilizovanje
kapitala (kredita) kroz eskon-tni kredit. Osim ovoga, mjenica je
mogla da se upotrijebi kao zaloga (mjenični lombard).
Mjenica se može koristiti i kod čistih fi nansijskih transakcija kre-

ditnog karaktera (fi nansijska ili kreditna mjenica). Najčešće se
radi o akceptnom kreditu. Umjesto da banka svome klijentu dad-
ne kredit, ona to obezbjeđuje kod drugih poslovnih subjekata,
putem svoje bankovne veze, s tim što akceptira tako izdatu mje-
nicu (akceptni kredit). Inače, bankarski akcept se koristi i kod
plaćanja izvozno-uvoznih poslova po osnovu neopozivog doku-
mentarnog akreditiva.
Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja traž-

bine, bilo kao mjenični lombard ili jemstvo. Isključivo kao sred-
stvo obezbjeđenja služi kod kreditnih potraživanja (osiguranje
kredita), kao bjanko akceptirana mjenica. Može služiti i u svrhu
polaganja kaucije (kauciona mjenica), a izdaje se kao bjanko,
akceptirana i rekta mjenica.
POGLAVLJE 14. 505

I na kraju, mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja

novčanog kapitala. Kupovina nedospjelih mjeničnih potraživanja
je česta pojava u tržišnim ekonomijama gdje se zarada ogleda u
eskontu. Iako je mjenica individualni (pojedinačni) papir od
vrijednosti, ona spada u grupu berzanskih papira i zajedno sa
obveznicom predstavlja značajan izvor fi nansiranja poslovnih
su-bjekata.314
Trasirana (vučena, trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa

će biti i detaljnije obrađena u narednim izlaganjima koja se
odno-se na sastojke (bitne i nebitne) te mjeničnopravne radnje.
2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

2.1. Teorij a omisij e
Mjenica je pismena isprava koja ima određen sadržaj kao i svaki vrijednosni papir. U pogledu
vremena kad pojedini elementi tre-ba da budu uneseni u ispravu, da bi ona imala karakter mjenice,
Prema teoriji jedinstvene
postoje različite teorije. Prema starijoj teoriji, teoriji jedinstvene radnje ( unitu
radnje (unitu actu), sviactu), svi elementi moraju postojati, biti uneseni, u času stvaranja mjenice. U
elementi moraju postojati,protivnom, isprava nema obilježja mjenice. Svi podaci (elementi) unose se
biti uneseni, u času
stvaranja mjenice.
istovremeno, jednim ru-kopisom i mastilom. Ovakvo shvatanje ne odgovara
potrebama savremenog prometa.
Moderna teorija o mjenici (teorija omisije, propuštanja) stvorena je prema potrebama trgovačkog
prometa i bankarske tehnike. Inače, bankarska tehnika, pored zakonskih i drugih pravila, ima veliki
uticaj na način vršenja “tradicionalnih fi nansijskih usluga” u koje spadaju i poslovi
Moderna teorija o mjenici vezani za mjenicu. Cilj teorije omisije jeste da se omogući potrebni elasticitet u
(teorija omisije,
propuštanja) stvorenamjeničnom saobraća-ju uz očuvanje pravne sigurnosti. Stoga ona dopušta da se
je prema potrebamasvi mjenični elementi ne moraju unijeti u pismenu ispravu u času sastavljanja
trgovačkog prometa i
bankarske tehnike. Ona
mjenice. Dopušteno je, dakle, sukcesivno dopunja-
dopušta da se svi mjenični
elementi ne moraju unijeti u
pismenu ispravu u času
sastavljanja mjenice. 314 Kod nefi nansijskih korporacija u SAD od 1982. do 1988. god, u kategoriji eksternih izvora kapitala,
obveznice i mjenice ucestvuju sa 19,6%, a krediti sa 13,7%, prema Foley, B. J. (1993) op.cit., str. 9.

MJENICA
vanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izda-

valac propustio unijeti prilikom izdavanja. Radi očuvanja pravne
sigurnosti teorija omisije ističe dva momenta: prvi, svi sastojci
mjenice koje zakon zahtijeva moraju biti uneseni u ispravu u
momentu podnošenja mjenice na isplatu, i drugi, postoji pravna
pretpostavka da je izdavalac ovlastio svakog savjesnog imaoca
mjenice da upiše u ispravu neki od elemenata koji nedostaje, a
po zakonu mora postojati. U momentu predaje mjenice, koja se
daje kao sredstvo obezbjeđenja za buduća potraživanja, nije
uvijek moguće precizno odrediti sve elemente (mjeničnu svotu,
rok dospjelosti i dr.). Obaveza je imaoca mjenice da ispuni po-
trebne sastojke najkasnije u momentu podnošenja isprave na
plaćanje, saglasno ugovoru sa izdavaocem, u protivnom, neće
biti savjestan. Teorija omisije dala je mogućnost postojanja
bjan-ko (blanko, bjelice) mjenice koja se dosta koristi u
trgovačkim i fi nansijskim transakcijama. Zakon o mjenici
prihvata teoriju omisije.
2.2. Bitni sastojci (elementi)

2.2.1. Uopšte o bitnim elementima mjenice
Trasirana (vučena, trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente

(čl. 3 ZM):
1) označenje u slogu isprave da je to mjenica;

2) bezuslovan nalog da se isplati određena svota novca;
3) ime, odnosno naziv, firma onoga koji treba da plati (trasat);
4) označenje kad treba da plati (dospjelost);
5) mjesto gdje treba platiti;
Opšti su naziv da je to 6) ime, odnosno naziv, firma onoga kome treba platiti, ili po
mjenica i nalog za isplatu; čijoj naredbi treba platiti (remitent).
personalni su ime trasata,
ime remitenta i potpis 7) dan i mjesto izdavanja mjenice i
trasata; geografski su 8) potpis onoga ko je izdao mjenicu (trasant).
mjesto izdavanja i mjesto
plaćanja mjenice; a u
kalendarske elemente U pravnoj teoriji, neki autori dijele bitne elemente mjenice na
mjenice ubraja se datum opšte, personalne, geografske i kalendarske. Opšti su naziv da je
izdavanja i rok dospjelosti
mjenice.
to mjenica i nalog za isplatu; personalni su ime trasata, ime re-
mitenta i potpis trasata; geografski su mjesto izdavanja i mjesto
POGLAVLJE 14. 507

plaćanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se

datum izdavanja i rok dospjelosti mjenice.315
2.2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica
Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u

času kad se ta isprava izdaje, i to na jeziku na kojem je isprava
izdata. Naziv “mjenica” potrebno je upisati da bi potpisnik i sva-
ki onaj ko dobije ispravu u ruke znao šta potpisuje, odnosno o
kakvoj se ispravi radi. Ako taj naziv ne bi bio upisan u ispravu,
takva isprava ne bi se smatrala mjenicom. Mogla bi to biti obična
građanskopravna obligacija.
U praksi se, gotovo isključivo, upotrebljava mjenični blanket, koji

izdaje država ili neka ovlaštena organizacija, i taj je blanket cio
štampan na zvaničnom jeziku sa stalnim elementima, a za ono
što je promjenljivo ostavljeno je prazno da se popuni. U stalne
elemente koji su odštampani na mjeničnom blanketu spada i na-
ziv “mjenica”. Naziv mora biti upisan u samom slogu, tekstu. Po
našem zakonu, ne može biti upisan kao naslov. Razlog tome bi
bio da se izbjegne falsifikovanje, pošto se nove riječi teže mogu
unositi u tekst, a lakše u naslov. Ovaj elemenat neophodan je u
kontinentalnim pravima. Po anglosaksonskom pravu, mjenica je
papir po naredbi (bill on order) i nije nužno da u ispravi bude
sadržan i naziv “mjenica”.
2.2.3. Bezuslovan nalog da se isplati određena

svota novca
Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu, bezuslov-

nosti toga naloga i oznake svote novca.
Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Mjenica je

vrijednosni papir koji u sebi utjelovljuje tražbinu na određeni
iznos novca i, ako bi se za isplatu postavljao neki uslov, mogli
315 O pojedinim elementima mjenice kao i o načinu popunjavanja pojedinih vrsta mjenice pobliže: Trivun, Veljko, Silajdžić, Vedad,
Mahmutćehajić, Fatima i Grbo, Zinka (2003) Praktikum poslovnog prava, Sarajevo: Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakulteta u
Sarajevu, str. 588-628.

MJENICA
bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz

mjenice bila neizvjesna. Po anglosaksonskom pravu, naredba za
isplatu, a samim tim i mjenična obaveza, može biti vezana za
ispunjenje nekog uslova (“platite uz podnošenje tovarnog
lista”). Ona se zove neoperativnom mjenicom.
Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li

biti naznačena po vrsti i količini novca. Na prvom mjestu, na-
redba mora da glasi na sumu novca. Ne može biti potraživa-
nja stvari. Vrsta novca treba da bude naznačena, ako to i nije
učinjeno, pretpostavlja se da isplatu treba izvršiti u onoj vrsti
novca koji ima zakonski tečaj u mjestu plaćanja. Što se tiče
na-značenja količine novca, obično se navodi svota i brojem i
slo-vima. Kod nas se iznos brojem piše desno gore izvan
teksta, a slovima u tekstu mjenice. Nije svuda tako. Zakon ne
određuje to mjesto i o tome važi običaj. U Engleskoj i u SAD,
iznos bro-jevima piše se u gornjem lijevom uglu, u Francuskoj
uz potpis trasanta.
Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do nesla-

ganja. Iznos može biti napisan i slovima i brojem više od jedan-
put. Zatim može biti neslaganja između svote napisane cifrom i
slovima. U slučaju ovog nepodudaranja, zakon je dao pravila
kako se sukob rješava (čl. 8 ZM). Kod neslaganja svote napisane
slovima i brojem - vrijedi svota napisana slovima. Ako je u mje-
nici naznačeno više različitih svota, bilo slovima, bilo brojevima -
važi najmanja svota. Ako je u mjenici ispisano više različitih svota
i slovima i brojevima - tada važi ona najmanja svota koja je na-
pisana slovima. Neke zemlje dozvoljavaju u mjenici i alternativno
naznačenje valute (“platite 100 USD ili 1.600,00 KM”).
2.2.4. Ime trasata
Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata)

bitan je elemenat, jer imalac mjenice valja da zna ko treba da
mu isplati mjeničnu svotu, da zna ko mu je dužnik. Kod vučene
mjenice ime trasata mora biti navedeno u mjenici i obično stoji
u donjem lijevom uglu.
Na mjenici može biti navedeno više trasata. Da li ovu ulogu mogu

imati kumulativno ili alternativno - zakon izričito ne govori. Teori-
POGLAVLJE 14. 509

ja prihvata oba rješenja. Mjenica sa više trasata nije rijetka poja-

va u međunarodnom mjeničnom saobraćaju. Dešava se da neko
ima u inostranstvu dvije ili više banaka koje plaćaju za njega.
Kad takvo lice kao izdavalac mjenice ne zna sigurno ima li
pokrića kod neke banke, ili ne zna kod koje mu je banke veće
pokriće, ili kad kod jedne banke nema dovoljno pokrića, vući će
mjenicu na obje banke kao trasate. To može biti alternativno, a
može i kumula-tivno. Ako se mjenica vuče kumulativno, banka
kojoj se imalac mjenice obrati prihvatiće mjenicu do iznosa
pokrića, a za ostatak će se imalac mjenice obratiti drugoj banci.
Kad takva fi rma ne zna sigurno ima li uopšte, ili ima li kod
banke dovoljno sredstava koja mu služe kao pokriće, vući će
mjenicu alternativno na obje banke. Inače, trasat može biti
svako lice koje po propisima gra-đanskog prava, može primati
obaveze, dakle, svako poslovno sposobno lice.
2.2.5. Ime remitenta

Ime, odnosno naziv povjerioca, lica kome treba isplatiti mjenič-
nu svotu, mora biti navedeno u mjenici. Na istoj mjenici može
biti navedeno više remitenata i to kumulativno ili alternativno.
Takvo označavanje ne unosi u mjenični odnos nikakvu neizvje-
snost. Ako su remitenti navedeni alternativno, isplatiće je duž-
nik onome ko mu mjenicu podnese na isplatu. Ako su remitenti
označeni kumulativno, onda bi svoja mjenična prava mogli
ostva-rivati, smatramo, samo zajednički, pa bi i isplatu mogli
tražiti svi zajedno. Međusobni odnos takvih remitenata je
građanskoprav-ne prirode i, po pravilu, bio bi određen njihovim
međusobnim sporazumom.
U kontinentalnom zakonodavstvu, pa i u našem, za razliku od

anglosaksonskog, mjenica nije papir na donosioca i zato remitent
mora biti naveden u mjeničnom pismenu. Remitent može biti
fizičko i pravno lice. Prilikom upisivanja imena remitenta, uz ime,
odnosno uz naziv pravnog lica, nije neophodno stavljati bližu
adresu, zanimanje, vrstu poslovanja i sl, ali bi trebalo to učiniti.
Iako to zakon ne traži, adresa je ipak potrebna, jer ako je mjeni-
ca prenošena, a dođe do protesta ili tužbe, valjaće se obraćati i
remitentu, pošto je i on regresni dužnik.

MJENICA
2.2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)
Kako je mjenica obligacija, sasvim je prirodno da na njoj mora

biti potpis onoga ko je izdaje. Dužnik mora potpisati obavezu
kada je već propisana pismena forma. U času izdavanja mjenice,
trasant je jedini dužnik po toj mjenici i razumljivo je da je on
mora i potpisati i time dati izjavu da preuzima mjeničnu obavezu.
Pošto se trasant potpisom obavezuje, mora imati poslovnu spo-

sobnost u času izdavanja mjenice, u momentu kad je potpisuje.
Kad je trasant pravno lice, pored potpisa ovlašćenih lica na mje-
nici mora biti ispisana i firma, odnosno naziv pravnog lica. Po
pravilu se stavlja štambilj. Mjenica mora biti potpisana onako
kako je registrovano da se to pravno lice potpisuje.
Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satra-

santi). Po prirodi položaja trasantovog u mjenici, razumljivo je
da satrasanti mogu biti samo zajednički (kumulativni) dužnici i
da nema smisla da budu označeni alternativno. Svi su zajednički
dužnici. Imalac mjenice može (u regresnom postupku) tražiti od
svakog od njih isplatu cijelog mjeničnog iznosa, a može i od svih
kao zajedničkih dužnika. Međusobni odnos satrasanata nije mje-
ničnopravne prirode, nego građanskopravne.
2.2.7. Označenje dospjelosti
Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad

mjenična svota dospijeva za isplatu. Rok dospjelosti se mora
Dospjelost je vrijeme kad
se mjenica ima isplatiti, na-značiti na mjenici, jer je to njen bitni sastojak. No ako se ne
vrijeme kad mjenična svota naznači, mjenica ipak važi, a zakonska je pretpostavka da je to
dospijeva za isplatu.
mjenica po viđenju (čl. 4, st. 2 ZM). Rok dospjelosti ne može se
odrediti van mjenice.
Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova

četiri načina (čl. 34 ZM):
a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan, dnevna mjenica, ka-

lendarska mjenica (Tagwechsel, lettre de change a jour five).
Ova mjenica glasi: “1. juna 2002. god. platite...”Rokdospjelosti
je određen tačno datumom, fiksan je. Dopušteno je, umjesto
POGLAVLJE 14. 511

fi ksno određenog dana, dospjelost označiti i uobičajenim

Mjenica sa dospjelošću
na određeni dan, dnevna izrazima koji pokazuju tačno o kom se danu radi. To su:
mjenica, kalendarska “početkom mjeseca” ili “primo”, “polovinom mjeseca” ili “me-
mjenica glasi: “1. juna
dio”, “krajem mjeseca” ili “ultimo”. To znači prvi dan u mje-
2002. god. platite...” Rok secu, petnaesti dan u mjesecu i posljednji dan u mjesecu (čl.
dospjelosti je određen tačno 38 ZM). Kada je mjenica plativa na određeni dan u mjestu u
datumom, fi ksan je.
kome ne vrijede isti kalendar koji vrijedi u mjestu izdavanja,
onda se smatra da je dan dospjelosti po kalendaru koji vrijedi
u mjestu plaćanja (čl. 38, st.1 ZM).
b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel,

lettre de change a date). Dospjelost ovakve mjenice je
odre-đena protekom na mjenici naznačenog vremena od
njenog izdanja. Ta mjenica glasi: “platite šest mjeseci od
danas” ili “tri mjeseca a dato platite za ovu mjenicu...” ili
“pola godine od izdanja ove mjenice platite...” Važno je
Dos pj elos t mje nica na naznačiti, ma ko-jim izrazom, da se plaća od dana izdanja
mjenice, da ne bi došlo do zabune od kada treba računati
odr e đe no vr ije me od
protek roka. Moglo bi se, inače, kad to ne bi bilo naglašeno,
izda nja je odr eđ en a uzeti da se vrijeme računa od dana podnošenja na akcept,
protekom na mjenici odnosno na viđenje. Vrijeme se računa onako kako određuje
građansko pravo (čl. 77 ZOO). Kada se mjenica plativa na
određeno vrijeme od dana izdavanja trasira iz jednog mjesta
na neko drugo mjesto i kad u tim mjestima ne vrijede isti
kalendari, onda se dan izdavanja dovodi na dan koji mu
odgovara u kalendaru koji vrijedi u mjestu plaćanja, pa se
prema tome određuje dospjelost (čl. 38, st. 2 ZM).
c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel, lettre de change a

Mjenica po viđenju vue). Mjenica po viđenju dospijeva kad god se podnese na
dospijeva kad god se
podnese na isplatu. isplatu. Trasant je dužan isplatiti kad god mu je imalac
podnese u okviru zakonom predviđenog roka.
Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mje-

nicu...” ili “platite čim se ova mjenica podnese na isplatu” ili “pri
podnošenju na isplatu platite...” ili “kad imalac ove mjenice za-
htijeva platite...” i sl. Zakon ipak određuje krajnji rok u kome se
mjenica po viđenju mora podnijeti na isplatu. To je godina dana
od izdanja. Ovaj rok podnošenja na isplatu može trasant skratiti ili
produžiti da traje duže od godinu dana. Može ga odrediti i svaki
indosant, ali samo na kraće vrijeme od godine dana (čl. 35 ZM).

MJENICA
Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji rok podno-

šenja na isplatu glasila bi: “platite po viđenju, a najdalje 20. juna
2002. godine” ili “platite po viđenju, ali ne prije deset mjeseci od
danas...” Mjenice po viđenju ne moraju se podnositi na akcept, a
po pravilu se i ne podnose. Trasant može odrediti da mjenica
plativa po viđenju ne smije biti podnesena na isplatu prije nazna-
čenog vremena. U takvom slučaju rok za podnošenje na naplatu
počinje teći od tog vremena (čl. 35, st. 2 ZM).
d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel, lettre de

Mjenica na određeno
change vrijeme po viđenju mora
de vue). Ova mjenica mora se najprije pod-nijeti trasatu na viđenje,
pa pošto se najprije podnijeti trasatuje on vidi i upiše na mjenici datum kad mu je podnesena na viđenje, i
kada na viđenje, pa pošto je onprotekne na mjenici označeni rok, podnosi se na isplatu. Takva
vidi i upiše na mjenici datum
mjenica kad mu je podnesena naglasi: “tri mjeseca po viđenju platite...” i sl.
viđenje, i kada protekne na
mjenici označeni rok,
Podnošenje podnosi se na isplatu.
na viđenje u stvari je podnošenje na akcept, tako da se vrijeme koje
treba da protekne do dospjelosti računa od dana kad trasat akceptira
mjenicu i stavi datum akcepta. Ako prilikom podnošenja trasat nije stavio
datum, kao i kad je odbio da akceptira takvu mjenicu, valja je podnijeti na protest, i rok se računa od
dana podizanja protesta. Dakle, rok se računa bilo prema danu akcepta bilo prema danu protesta (čl.
36 ZM). Kada protest nije podignut, onda se u pogledu akceptiranja smatra da je nedatirani akcept
stavljen posljednjeg dana roka predviđenog za podnošenje na akceptiranje (čl. 36, st. 2 ZM).
Nije dopušteno navesti na mjenici dvije ili više dospjelosti, pošto bi to stvaralo zabunu, kosilo bi se s
načelom određenosti mjeni-ce. Takve bi mjenice bile ništave (čl. 34 ZM). Ne važe ni mjenice sa
kumulativnim ili alternativnim naznačenjem dospjelosti. Mje-nice sa naznačenjem krajnjeg roka
plaćanja ne važe (“platite do 1. jula t.g.”). Ne važe ni sa nemogućim datumom (“platite 31. aprila”). U
ovim slučajevima se ne može primijeniti pravilo da se dospjelost izvršenja obaveze pomiče na najbliži
mogući da-tum. Mjenica sa dospjelošću ranijom od dana izdanja, takođe, ne važi. Ne važi ni mjenica sa
naznačenjem isplate na rate (obročne mjenice) kod koje je dospjelost naznačena sa više dana, sva-kog
od tih dana plaća se jedan dio mjenične svote (1. februara 2000. godine platite 10.000 KM, a 5. aprila
iste godine platite 20.000 KM”).
POGLAVLJE 14. 513

2.2.8. Mjesto plaćanja
U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu pla-

titi. Prema međunarodnoj praksi, stavlja se toponomastički
naziv mjesta, onaj naziv koji se za to mjesto upotrebljava u toj
zemlji. No i kad ne bi bilo tako navedeno, ne bi postojao razlog
za ništa-vost mjenice.
Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u

kojoj mjesto plaćanja nije označeno zvaničnim nazivom. U ze-
mljama u kojima zakon ne traži upotrebu zvaničnog naziva mje-
sta pod sankcijom ništavosti mjenice, sudska praksa toleriše i
uobičajeni naziv mjesta, ako se jasno i nesumnjivo zna na koje
se mjesto misli. Ako više mjesta nosi isti naziv, a nije stavljena i
bliža oznaka iz koje bi se vidjelo na koje od tih mjesta izdavalac
mjenice misli, savjesni imalac mjenice je ovlašćen da je
podnese na isplatu u ma kome od tih mjesta, po svome izboru.
Mjesto plaćanja je bitan elemenat mjenice, ali nije neophodan.

Može taj podatak biti izostavljen, i tada postoji zakonska pret-
postavka da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je na mjenici
označeno pored imena trasata (čl. 4, st. 3 ZM). Ako, pak, ni to
mjesto ne bi bilo navedeno, takva bi mjenica bila ništava jer joj
nedostaje jedan bitan elemenat. Po teoriji omisije, savjesni ima-
lac mjenice može sam popuniti mjeničnu ispravu i upisati mje-
sto plaćanja ili pored imena trasatovog dodati mjesto njegovog
prebivališta.
Naziv mjesta plaćanja upisuje se u mjenicu obično u donjem

lijevom uglu ispod trasatovog imena (“Dijamant d.d. Sarajevo,
Plaćanje u Sarajevu” ili “Vispak d.d. Visoko, Plaćanje kod HBB
banke d.d. Sarajevo). Zakon ne traži da se mora pored geo-
grafskog naziva plaćanja staviti i bliža adresa (ulica i broj), ali je
razumljivo da to treba učiniti, jer se time omogućuju ili
olakšava-ju mnoge radnje koje je potrebno preduzimati radi
ostvarivanja prava iz mjenice.
2.2.9. Dan i mjesto izdavanja
Datum i mjesto izdavanja mjenice obično se stavlja na početku, u

lijevom gornjem uglu, ali ne mora biti tako. Važno je da se sta-

MJENICA
ve, pa ma gdje na mjenici. U mjeničnom blanketu su ovi podaci

navedeni na početku mjeničnog teksta, u gornjem lijevom uglu.
Naznačenje datuma izdanja ne mora odgovarati istini. Važi i

mje-nica na kojoj je kao datum izdavanja stavljen neki drugi
dan, a ne onaj kad je mjenica stvarno izdata. Može biti, znači, i
antidatirana kao i postdatirana. Mjenično pravo dozvoljava da
ovaj zahtjev bude formalno zadovoljen. U pogledu naziva
mjesta važi ono što je rečeno za mjesto plaćanja.
2.3. Pretpostavljeni bitni sastojci mjenice

Svi nabrojani elementi mjenice, kako se vidi, logički se nameću
iz same prirode mjenice i zato jesu bitni. Da bi se ipak
omogućila što lakša upotreba mjenice, dozvoljeno je odstupanje
od ovog pravila u tom smislu što se za neke od sastojaka uzima
kao da postoje u mjenici.
Među bitnim sastojcima mjenice učinjeno je podvajanje na one

koji se moraju izričito navesti i moraju postojati u času kad se
mjenica podnosi na isplatu i one koji se mogu pretpostaviti iako
nisu izričito navedeni u mjeničnom tekstu. Zakon o mjenici
navo-di tri pretpostavke bitnih sastojaka (čl. 4 ZM):
a) Trasirana mjenica u kojoj nije naznačena dospjelost pretpo-

stavlja se da je to mjenica po viđenju. Znači da označenje
dospjelosti na mjenici može biti ispušteno.
b) Ako u mjenici nije označeno mjesto plaćanja, pretpostavlja
se da je mjesto plaćanja ono mjesto koje je označeno
pored trasatovog imena.
c) Ako u trasiranoj mjenici nije naznačeno mjesto izdanja,
pret-postavlja se da je mjenica izdana u mjestu koje je
navedeno pored trasantovog potpisa.
2.4. Domicilirana mjenica

Najčešći slučaj jeste da mjenicu plaća akceptant u mjestu svo-
ga sjedišta, odnosno prebivališta i da mu se tu podnosi. Razlozi
trgovačkog saobraćaja nekada zahtijevaju da se mjenica plati u
POGLAVLJE 14. 515

drugom mjestu, a ne u mjestu sjedišta ili prebivališta. Ako je to

Mjenica na kojoj je
označeno drugo mjesto kao cilj, onda se tako mora odrediti (upisati) u mjenici. Mjenica na
mjesto plaćanja, a ne kojoj je označeno drugo mjesto kao mjesto plaćanja, a ne sje-
sjedišta ili prebivališta
trasata i upisano na mjenici
dišta ili prebivališta trasata i upisano na mjenici pored njegovog
pored njegovog imena imena naziva se domiciliranom mjenicom (“Soko d.d. Mostar,
naziva se domiciliranom Plaćanje u Tuzli”).
mjenicom.
Kod ocjene da li je mjenica domicilirana mjerodavno je samo

ono što je upisano na mjenici, a ne stvarno stanje. Ako na mje-
nici piše: “Soko d.d. Sarajevo, Plaćanje u Mostaru”, radilo bi se
o domiciliranoj mjenici, iako nije tačna adresa trasata. Sjedište
društva “Soko” nije u Sarajevu, nego u Mostaru. Ovdje se čak
radi i o tome da se stvarno sjedište trasata podudara sa
mjestom plaćanja, pa ipak se radi o domiciliranoj mjenici.
U slučaju kada se sjedište ili prebivalište trasata podudara sa

mjestom plaćanja, ne može se govoriti o domiciliranoj mjenici
(“Soko d.d. Sarajevo, Plaćanje u Sarajevu”). Tako je upisano u
mjenicu i nema uticaja činjenica što je stvarno sjedište “Soko”
d.d. u Mostaru, a ne u Sarajevu.
Domiciliranom mjenicom se naziva i mjenica u kojoj je trasant

Domiciliranom mjenicom naznačio da će istu platiti neko drugi, a ne trasat (“Merkur
se naziva i mjenica u kojoj
je trasant naznačio da će d.o.o. Sarajevo, Plaćanje kod HBB banke d.d. Sarajevo”).
istu platiti neko drugi, a ne
trasat.
Moguća je i takva kombinacija da i mjesto plaćanja bude različito
od sjedišta trasatovog, a da platac, lice koje treba da plati, ili kod
koga treba da se plati, bude neko drugi, a ne trasat. Navođenjem
nekog drugog lica koje treba da plati mjenicu (platac) ne mijenja
se trasat. Platac ne ulazi uopšte u mjeničnopravni odnos. Nema
njegovog potpisa na mjenici.
Zakon o mjenici (čl. 28) dozvoljava kod mjenica plativih u mjestu

trasatovog sjedišta, koje nisu domicilirane, da trasat može prilikom
akcepta označiti adresu u tom mjestu gdje će se mjenica platiti.
Time se ne mijenja mjesto plaćanja, nego se samo daje adresa
gdje će se, odnosno kod koga će se mjenica platiti. To lice (platac),
odnosno mjesto (platište), određuje trasat. Neki i tu mjenicu nazi-
vaju domiciliranom, odnosno nepravom domiciliranom mjenicom.
Mjenicu može domicilirati samo trasant. Trasat može na domi-

ciliranoj mjenici odrediti samo domicilijata, lice koje će za njega

MJENICA
platiti mjenicu u mjestu plaćanja koje je već odredio trasant.

Mišljenje da mjenicu može domicilirati samo trasant nije opšte-
Postoji i shvatanje da je
prihvaćeno. Po teoriji omisije, mogao bi mjenicu domicilirati svaki
domicilirana mjenica
njen savjesni imalac, jer se smatra da je trasant, kad je izostavio
svaka u kojoj je označeno tu oznaku, ovlastio svakog imaoca da to po potrebi učini.
da će je isplatiti neko treće
lice, a ne akceptant ili u
kojoj je naznačeno da će se Postoji i shvatanje da je domicilirana mjenica svaka u kojoj je
isplatiti u nekom drugom označeno da će je isplatiti neko treće lice, a ne akceptant ili u
mjestu, a ne u mjestu koje
je navedeno u mjenici kao kojoj je naznačeno da će se isplatiti u nekom drugom mjestu, a
sjedište trasatovo. ne u mjestu koje je navedeno u mjenici kao sjedište trasatovo.
2.5. Nebitni sastojci mjenice (mjenične klauzule)

Pored bitnih sastojaka koje vrijednosni papir mora sadržavati da
bi bio mjenica, u mjenični tekst se mogu unositi i neki drugi
sastojci (mjenične klauzule). Njihovo unošenje nije nužno pa se
stoga i nazivaju nebitnim sastojcima (fakultativnim
elementima). Za punovažnost isprave kao mjenice nema uticaja
da li su ti ele-menti uneseni u ispravu ili nisu. Unose se ako
mjenici treba dati još neko pravno dejstvo ili da se jasnije
označe neki pravni od-nosi između lica koja učestvuju u
mjeničnom poslu. Navešćemo najčešće mjenične klauzule:
2.5.1. Podatak o broju mjeničnog primjerka

(duplikatna klauzula)
Nekad je potrebno da se mjenica izda u dva ili više primjeraka. To

bi bilo za slučaj gubitka mjenice, njenog podnošenja na akcept.
Ako se mjenica izdaje u više primjeraka, potrebno je navesti u
tekstu i naznačiti koji je po redu primjerak: prvi (prima), drugi
(sekunda), treći (tertia). (“1. septembra 2003. godine platite za
ovu prvu mjenicu...”, “po viđenju platite za ovu drugu mjeni-
cu...”). Navođenjem broja primjeraka mjenice treba da se ukaže
da se ne radi o izdavanju novih mjenica, nego o većem broju
primjeraka jedne iste mjenice. Svi primjerci predstavljaju jednu
mjenicu i isplatom jednog primjerka svi ostali gube važnost. Ako
se ne želi izdavanje više primjeraka jedne mjenice, stavlja se solo
klauzula (“1. jula t.g. platite za ovu solo mjenicu...” ili “... za ovu
jedinu mjenicu...”).
POGLAVLJE 14. 517

2.5.2. Oznaka “po naredbi”
Mjenica je vrijednosni papir koji je po sili zakona prenosiv (ne-

gocijabilan) po naredbi, bilo to u njemu označeno ili ne. Svaka
je mjenica prenosiva indosamentom, pa izostavljanje tog
naređenja ne ometa njen lak i nesmetan prenos. U mjenici ne
mora biti upisano: “Platite za ovu mjenicu po naredbi N.N...”,
nego može i ovako: “Platite za ovu mjenicu N.N...”
2.5.3. Klauzula o moneti

(klauzula o efektivnosti)
Naziva se još i klauzulom o efektivnom plaćanju u stranoj valu-

ti, a interesantna je u međunarodnom mjeničnom saobraćaju.
Trasant njome određuje da se mjenica ima isplatiti u
naznačenoj vrsti novca. Mjenica bi glasila: “12. jula t.g. platite
Trasant klauzulom o za ovu jedinu mjenicu po naredbi N.N. 10.000 švicarskih
efektivnom plaćanju u
stranoj valuti, određuje da
franaka efektivno...” ili “u švicarskim francima”. Ako bi naredba
se mjenica ima isplatiti u glasila samo na ispla-tu nekog stranog novca (“Platite... u
naznačenoj vrsti novca. stranoj valuti...”), ali se iz teksta ne vidi u kojoj efektivnoj valuti
(moneti), mjenični dužnik je ovlašten da mjenicu isplati u
domaćem novcu prema dnevnom ili određenom službenom
kursu. Inače, ova klauzula se primje-njuje ukoliko nije u
suprotnosti sa devizno-valutnim propisima zemlje.
2.5.4. Klauzula o pokriću
(revalirajuća klauzula)
Označava oblik vrijednosti koju je trasat primio od trasanta,

Klauzula o pokriću čime ga je pokrio, i na osnovu čega trasat pristaje da se mje-
(revalirajuća klauzula) nica vuče na njega. Tiče se osnovnog odnosa između njih jer
označava oblik vrijednosti
koju je trasat primio od govori o tome u čemu se sastoji naknada (protučinidba) koju
trasanta, čime ga je pokrio, i trasat prima. Njegova činidba je u isplati mjenične svote. Tra-
na osnovu čega trasat sat prihvata mjenicu, ulazi u mjeničnu obavezu kao dužnik, radi
pristaje da se mjenica vuče
na njega. toga što je primio pokriće od trasanta u novcu, kreditu, trgo-
vačkim efektima, robi, a može biti i dug. Klauzula ima građan-
skopravna dejstva i pozivanje na pokriće i njegovo osiguranje
(obezbjeđenje) nema mjeničnopravnu vrijednost jer stavljanjem
potpisa na mjenicu od strane trasata smatra se da je zasnova-

MJENICA
na njegova mjenična obaveza. Prema načelu strogosti, mjenični

posao je samostalan i apstraktan, pa se ne vidi kauza (razlog)
obavezivanja.
Ako klauzula glasi: “Platite... i stavite na moj račun” znači da tra-sat ima poslovni odnos sa trasantom iz
koga nešto duguje pa će mjenicu isplatiti sa tog trasantovog računa. Kada postoji ovakva klauzula:
“Platite... i stavite na račun N.N,” radi se o komisionoj mjenici (komisiona trata).
Postoje Kada postoji ovakvapravni odnosi između trasata i N.N, ali i između trasanta i N.N, na
osnovu čega klauzula: “Platite... i stavitetrasant, kao komisionar N.N, vuče mjenicu na trasata. O komisionoj
mjenici biće na račun N.N,” radi se o
komisionoj mjenici.
riječi kasnije. U suštini, klauzula o pokriću pokazuje trasatu koga on
treba da zaduži u računu ili kome računu će odobriti mjeničnu svotu.
2.5.5. Klauzula valute (valutna klauzula ili klauzula

o primljenoj vrijednosti)
Pokazuje odnos između trasanta i remitenta, odnosno u čemu je bila ili se očekuje protučinidba
remitenta. Ta klauzula obično glasi: “Valuta primljena u robi” ako je trasant primio robu i plaća mjenicu
ili “Valuta primljena u gotovu” jer je od njega primio no-vac ili “Valuta za eskont“ ako remitent kao
banka trasanta eskon-tira mjenicu, zatim “Vrijednost u meni (nama)
samom” Klauzula valute (valutna kada je trasant označio sebe kao remitenta. Ova klauzula ima
klauzula ili klauzula o
građan- primljenoj vrijednosti)
skopravna, a ne mjenična dejstva.
pokazuje odnos između
trasanta i remitenta,
2.5.6. odnosno u čemu je bila ili se Avizna klauzula
očekuje protučinidba (avizo ili klauzula o izvještaju)
remitenta.
Klauzula govori o tome da li trasat, prije nego što prihvati nalog iz mjenice,
treba da sačeka izvještaj od trasanta ili ne treba. Može da glasi: “Platite ... i stavite istu na moj račun sa
izvještajem” ili “Platite... i stavite istu u račun N.N, bez izvještaja”. Bezuslov-nost mjeničnog naloga može
se ublažiti unošenjem ove klauzule ako se akceptiranje i plaćanje mjenice veže za izvještaj koji tra-sant
treba da pošalje trasatu (upisano “sa izvještajem”). Ukoliko trasat akceptira i/ili isplati mjenicu prije
dobijanja izvještaja, on time, protivno izvještaju, ugrožava svoj zahtjev na pokriće. Kla-
Avizna klauzula (avizo ili

klauzula o izvještaju)
govori o tome da li trasat,
POGLAVLJE prije nego što prihvati nalog14. 519
iz mjenice, treba da sačeka
izvještaj od trasanta ili ne
treba.
uzula “bez izvještaja” znači da trasant neće slati trasatu nikakav

izvještaj niti objašnjenje u pogledu mjenice. I ova klauzula ima
građanskopravna, a ne mjenična dejstva.
2.5.7. Kasatorna klauzula

Kasatorna klauzula
upisuje se u slučaju
izdavanja mjenice u više
Upisuje se u slučaju izdavanja mjenice u više primjeraka, a cilj
primjeraka, a cilj je da se je da se mjenična svota isplati samo imaocu jednog
mjenična svota isplati samo (određenog) primjerka mjenice. Isplatom toga primjerka ostali
imaocu jednog (određenog)
primjerka mjenice. gube pravnu vrijednost. Obično glasi: “Platite za ovu prvu, a ne
i za ostale mjenice...” ili “Platite samo po ovom primjerku...”
2.5.8. Rekta klauzula (negativna klauzula

po naredbi)
Rekta klauzula Ovom klauzulom mjenica se pretvara u vrijednosni papir na ime
(negativna klauzula po
naredbi). Ovom klauzulom
i može se prenositi samo cesijom, a ne indosiranjem. Ta-kva bi
mjenica se pretvara u mjenica glasila: “Platite za ovu mjenicu N.N, ali ne i po
vrijednosni papir na ime i njegovoj naredbi...” ili “Platite za ovu mjenicu N.N, koja nije
može se prenositi samo
cesijom, a ne indosiranjem. indosabilna...” Rekta klauzula slabi opticajnu sposobnost
mjenice.
2.5.9. Klauzula “bez troškova” ili “bez protesta”
Unošenjem ove klauzule imalac mjenice se oslobađa obaveze na

podizanje protesta, radi izbjegavanja suvišnih troškova. Me-
đutim, imalac mjenice zadržava sva mjenična prava, iako nije
Klauzula “bez troškova” podigao protest u slučajevima u kojima bi, inače, to trebalo da
ili “bez protesta”. učini. Klauzulu može unijeti trasant, indosant ili avalist. Ako je
Unošenjem ove klauzule
imalac mjenice se oslobađa upiše trasant, ona djeluje prema svim potpisnicima, a ako je
obaveze na podizanje stavi indosant ili avalist, tada djeluje isključivo prema njima.
protesta, radi izbjegavanja Ukoli-ko bi imalac mjenice, i pored postojanja ove klauzule,
suvišnih troškova.
podnio mjenicu na protest, nema pravo na protestne troškove
od lica koje je stavilo klauzulu, niti od njegovih sljednika.
Akceptant i trasant kod vlastite (solo) mjenice nemaju pravo
stavljati ovu klauzulu.

MJENICA
Klauzula “bez obaveze”

2.5.10. Klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa”
ili “bez
regresa”. Njome indosant isključuje svoju mjeničnopravnu odgovornost,
Njome indosant isključuje
kao regresnog dužnika, prema daljnim imaocima mjenice. Klau-
svoju mjeničnopravnu zula važi samo prema indosantu koji je istu upisao.
odgovornost, kao regresnog
2.5.11. Klauzula o kamati
Unosi je trasant kod mjenice plative po viđenju ( a vista) ili na

određeno vrijeme po viđenju uz upis visine kamatne stope. Ne
može se unositi kod mjenica čija je dospjelost određena na
drugi način.
2.5.12. Oznaka adrese
Sve radnje koje treba preduzeti radi ostvarivanja mjeničnih prava

obavljaju se u poslovnom lokalu lica koga se one tiču. Ako se lice
ne može pronaći ili se iz mjenice ne vidi adresa lokala, tada se
radnje mogu preduzeti u stanu ili na drugom mjestu, uz prista-
nak tog lica. Stoga je potrebno unijeti u mjenicu bližu adresu tra-
santa, trasata kao i uz mjesto plaćanja kod domicilirane mjenice.
3. MJENIČNE RADNJE
3.1. Uopšte o mjeničnim radnjama
Mjenica je tipičan vrijednosni papir po naredbi kod kojeg prava
nastaju, prenose se, mijenjaju ili prestaju preduzimanjem odre-
đenih radnji, bilo povjerioca, dužnika ili trećeg lica. Svakom rad-
njom (izjavom na mjenici) stvaraju se novi pravni odnosi i svaka
ima svoje pravno dejstvo. Radnje se preduzimaju u zakonom
propisanom obliku i na zakonom predviđen način jer važi princip
mjenične formalnosti. Neke mjenične radnje su obavezne, dok su
druge fakultativne. Stoga se smatra da je mjenica skupni pojam
POGLAVLJE 14. 521

za koji je vezan niz radnji i pravnih poslova 316 (mjeničnopravne

radnje).
Svako lice iz mjenice može ovlastiti drugo da kao njegov puno-

moćnik izvrši neku mjeničnu radnju. Odnos vlastodavca i puno-
moćnika rješava se prema pravilima obligacionog prava, samo
dok se punomoćnik kreće u granicama ovlaštenja. Za preuzima-
nje mjeničnih obaveza punomoćnik mora imati posebno (speci-
jalno) punomoćje (čl. 91 ZOO). Kada punomoćnik kod mjenice
prekorači svoja ovlaštenja, on postaje solidarni mjenični dužnik.
U građanskom pravu, punomoćnik kad stupa u neki pravni

odnos za svoga nalogodavca, mora na to upozoriti drugu
stranu, oba-vijestiti je da nastupa kao punomoćnik. Pošto je
mjenica strogo pismena isprava, punomoćnik kad potpisuje
mjenicu kao trasant, treba da napiše u ime koga je potpisuje, a
trebalo bi da doda i po kome ovlašćenju (“za N.N., po punomoći
od 10. maja 2004. godine ovlašten A.A.”).
Po mjeničnom pravu, ko se na mjenici potpiše kao zastupnik dru-

goga, a da za to nije bio ovlašćen, lično je obavezan po toj mje-
nici. Isto važi i za zastupnika koji je prekoračio ovlaštenje. Lažni
zastupnik (falsus procurator) dužan je ispuniti obavezu u svoje
ime pod uslovom da je sam potpisao mjenicu. Ako ne stave svoj
potpis na mjenicu, već potpišu zastupanoga, tada ne nastupa
njihova obaveza. To je onda falsifi kat i slučaj se rješava po pro-
pisima građanskog, odnosno krivičnog prava. Ako se na mjenici
nalaze potpisi lica koja su nesposobna da se mjenično obavežu ili
lažni potpisi ili potpisi izmišljenih lica ili potpisi koji iz bilo kojeg
U osnovne mjenične drugog razloga ne obavezuju lica koja su potpisala mjenicu, ili u
radnje spadaju: izdavanje, ime kojih je ona potpisana, ipak su obaveze ostalih potpisnika
prenos, akceptiranje, pravovaljane (čl. 9 ZM).
mjenično jemstvo (aval),
isplata (plaćanje), Već je rečeno da kod mjenice postoji niz pravnih radnji koje se
intervencija te umnožavanje
dijele na osnovne mjenične radnje i radnje koje se preduzimaju
i prepis mjenice. Radnje radi očuvanja i ostvarenja mjeničnih prava. U osnovne mjenične
kojima je cilj očuvanje radnje spadaju: izdavanje, prenos, akceptiranje, mjenično jem-
mjeničnih prava su:
regres, protest, amortizacija
stvo (aval), isplata (plaćanje), intervencija te umnožavanje i pre-
mjenice i podizanje pis mjenice. Radnje kojima je cilj očuvanje mjeničnih prava su:
316 Suprotno: Antonijević, Z. (1983) op.cit., str. 491; Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 141.

MJENICA
regres, protest, amortizacija mjenice i podizanje mjenične tužbe.

Zakonska pravila koja se odnose na pojedine radnje jasno poka-
zuju zašto je mjenica omiljen instrument u trgovačkom prometu.
3.2. Izdavanje mjenice

Mjenicu izdaje trasant i to je prva radnja koja se preduzima. Izdavanje se
Izdavanje se sastoji u
sastoji u popunjavanju isprave i
popunjavanju isprave i stavljanju potpisa trasanta na mjenično
pismeno. stavljanju potpisa trasantaPopunjavanje mjeničnog blanke-ta nije neophodno, pošto po teoriji
omisije na mjenično pismeno. izostavljene mjenične elemente može upisati u mjenicu svaki njen
imalac do podnoše-nja na isplatu. Potpis izdavaoca mora biti u momentu
izdavanja.
Da bi izdavanje mjenice bilo punovažno, trasant mora imati po-slovnu

sposobnost, U mjeničnom pravu,jer je to pravna radnja, a za preduzimanje pravnih radnji potrebno
je da sposobnost za izdavanje subjekt ima poslovnu sposobnost. U mjeničnom pravu, sposobnost
za izdavanjemjenice naziva se mjenice naziva se pasivnom mjeničnom sposobnošću, što znači
sposobnost pasivnom mjeničnomza preuzimanje mjeničnih obaveza. Pasivna mjenična sposobnost
uglavnom je sposobnošću, što značiizjednačena u modernom pravu sa opštom poslov-nom
sposobnost za preuzimanje
mjeničnih obaveza. Aktivna
sposobnošću, iako u nekim zemljama ima u tom pogledu
odstupanja. mjenična Aktivna mjenična sposobnost jeste sposobnost lica da bude
povjerilac po sposobnost mjenici.
Nepismeni i slijepi imaju pasivnu mjeničnu sposobnost, ali je iz-davanje mjenice i

vršenje ostalih pravnih radnji za njih uslovlje-no. Nepismeni i oni koji ne mogu pisati obavezuju se
stavljanjem na mjenicu otiska prsta pred sudom i taj znak ovjerava sud. Pot-pis slijepih na mjenici važi
samo ako ga ovjeri sud. Pravno lice potpisuje mjenicu tako što se uz potpis ovlašćenih lica stavlja i pečat.
Štambilj, žig i pečat imaju istu pravnu i dokaznu snagu kao i rukoznak (čl. 99 ZM).
U privrednom životu mjenicu izdaje poslovna organizacija (pri-vredno društvo) kao dužnik, radi ispunjenja
neke obaveze prema povjeriocu. Obično povjerilac i dužnik ugovaraju da za vrijednost prodate robe
(stvari) ili za izvršene usluge prodavac, odnosno organizacija koja pruža usluge, vuče (trasira) mjenicu na
kupca, odnosno primaoca usluga, označavajući sebe kao remitenta. Kao remitenta može označiti i nekog
svoga povjerioca (drugo lice)
POGLAVLJE 14. 523

sa kojim je ugovoreno plaćanje na ovaj način. Mjenicu može da

vuče i neka treća organizacija na kupca u korist prodavca, ako
postoji takav ugovor. U tom slučaju, ta se organizacija formal-no
pojavljuje kao trasant (izdavalac mjenice), a stvarno je ona
garant (žirant). Nadalje, nije rijedak slučaj da dužnik iz nekog
ugovora (kupac, organizacija kojoj se pružaju usluge) predaje
svome povjeriocu bjanko akceptiranu mjenicu.
3.3. Prenos mjenice

3.3.1. Cesija i indosament
Jedna od osnovnih karakteristika vrijednosnih papira jeste nji-

hova negocijabilnost (prenosivost). Mjenica se može prenositi
cesijom (ustupanjem) i indosamentom. Za prenošenje mjenič-
nih prava cesijom važe pravila obligacionog prava o ustupanju
potraživanja (čl. 436 - 445 ZOO) i pravila o cesiji vrijednosnih
papira (čl. 246 ZOO), o čemu je bilo riječi u dijelu o vrijednosnim
papirima uopšte.
Specifičan način prenosa vrijednosnih papira po naredbi, ka-kva

je mjenica, jeste indosament (indosman). Dosadašnji ima-lac
mjenice, kao indosant, prenosi prava iz mjenice na novog
imaoca, kao indosatara. Prenosom mjenice indosamentom na-
Žirant je indosant,
dosadašnji povjerilac koji
staje između dužnika i svakog novog povjerioca (lica na koje je
indosamentom postaje mjenica indosirana) samostalan pravni odnos. On je nezavi-san
od odnosa prema starom povjeriocu jer je odlučan samo
dužnik, a žiratar je
indosatar, novi povjerilac. sadržaj mjenice i međusobni lični odnos tog novog povjerioca i
dužnika. Pored naziva indosant i indosatar, koriste se i ter-mini
žirant i žiratar. Žirant je indosant, dosadašnji povjerilac koji
indosamentom postaje dužnik, a žiratar je indosatar, novi
povjerilac.
3.3.2. Puni indosament
Indosament je izjava na mjenici ili na njenom produžetku (alon-žu) kojom

imalac mjenice prenosi svoja prava iz mjenice na neko drugo lice. Izjava
se, po pravilu, daje na poleđini mjenice pa odatle i naziv indosament (in
dosso - na leđima). U izuzetnim

MJENICA
slučajevima indosament može biti napisan i na licu mjenice, ali

Indosament je izjava na
mjenici ili na njenom tada mora biti cio ispisan - puni indosament (indosman).
produžetku (alonžu) kojom
imalac mjenice prenosi Forma indosamenta nije zakonom propisana. Treba upotrijebiti
svoja prava iz mjenice na
neko drugo lice. riječi da bude jasno da se radi o indosamentu. Obično se piše:
“Platite po naredbi N.N.-a” ili “Platite N.N.-u” ili “Mjesto mene
platite N.N.-u” ili “Za me N.N.-u”. Mora se potpisati jer dosa-
dašnji indosatar postaje dužnik, a dužnik po vrijednosnom pa-
piru se postaje samo potpisom. Obično se još stavlja datum i
mjesto.
Prvi indosant je uvijek remitent, jer je on prvi povjerilac po mje-

nici. Indosament mora biti bezuslovan, a ako je stavljen uslov,
smatra se kao da nije napisan. Po anglosaksonskom pravu, do-
zvoljeno je unošenje uslova u indosament pošto je dozvoljen i
mjenični nalog sa uslovom (neoperativna mjenica). Djelomičan
indosament je ništavan (čl. 13, st. 2 ZM).
3.3.3. Bjanko indosament
Indosatar sa bjanko indosiranom mjenicom može da preduzme

slijedeće radnje:
a) Prenijeti dalje na drugo lice punim indosamentom, i u tom

će slučaju ispod potpisa ranijeg indosanta, koji mu je pre-
nio mjenicu bjanko indosamentom, upisati svoj indosament
i potpisati;
b) Indosirati svojim bjanko indosamentom stavljajući samo
svoj potpis (ispod potpisa svog indosanta);
c) Prazno mjesto ispuniti svojim imenom i mjenicu dalje preni-
jeti ili podnijeti na naplatu;
d) Ispuniti bjanko indosament imenom nekog trećeg lica i pre-
dati mu mjenicu. Pošto na takvoj mjenici nema njegovog
potpisa, nema ni njegove obaveze, nije dužnik po toj mjenici;
e) Mjenicu predati nekom trećem licu ništa ne upisujući, niti je
potpisujući. Novi imalac ovakve mjenice postupa s njom
kao s bjanko mjenicom (čl. 15, st. 2, tač. 3 ZM).
Prema tome, indosatar kod bjanko indosamenta je onaj koji ima

mjenicu u rukama, u svojoj državini.
POGLAVLJE 14. 525

3.3.4. Prokura indosament
Prokura (punomoćnički, opunomoćujući, za inkaso, za naplatu)

Prokura (punomoćnički, indosament se preduzima radi opunomoćenja. Indosant samo
opunomoćujući, za
ovlašćuje indosatara da u njegovo ime i za njegov račun vrši
inkaso, za naplatu) neka prava iz mjenice, da obavi i neke radnje. Punomoćničkim
indosament se preduzima
radi opunomoćenja.
indosamentom se ne prenosi pravo svojine na mjenicu, ono
osta-je kod indosanta. Odnos naredbodavca i punomoćnika se
Indosant samo ovlašćuje mora jasno vidjeti iz mjenice i stoga se upisuje klauzula koja to
indosatara da u njegovo ime
i za njegov račun vrši neka ozna-čava: “Platite N.N-u kao punomoćniku” ili “N.N-u kao
prava iz mjenice, da obavi i punomoć” ili “Mjesto mene N.N-u, vrijednost za naplatu”.
Punomoćnik (indosatar) ne stiče samostalno pravo iz mjenice.

On po zakonu ima prava koja proističu iz mjenice, ali ako bi mje-
nicu htio indosirati, može to učiniti samo kao prenos punomoćja.
On nije stekao svojinsko pravo na mjenicu i ne može je prenositi
ni na kakav način osim kao punomoćje, jer to je sadržaj njegovih
ovlaštenja.
3.3.5. Založni indosament
Mjenica se može i založiti za neko pravo povjerioca koje ima

osnov u pravnom poslu van mjenice. Mjenica se zalaže indosa-
mentom koji sadrži odredbu iz koje se može vidjeti da se radi o
zalogu: “Platite N.N-u, vrijednost za osiguranje” ili “Platite za
mene N.N-u, vrijednost za zalogu”. I založni indosament može
biti puni i bjanko.
U pogledu prava založnog povjerioca (indosatara) situacija je

slična prokura indosamentu sa specifičnostima koje ima svaka
zaloga. On ima sva prava koja proističu iz mjenice, s tim što mje-
nicu može dalje prenositi samo punomoćničkim indosamentom. O
dospjelosti mjenice založni indosatar ima pravo tražiti isplatu
mjenične svote i iz dobijenog iznosa namiriti svoje potraživanje, a
eventualni višak dužan je predati indosantu.
3.3.6. Rekta indosament
Svojstvo prenosivosti mjenice po naredbi može se oduzeti rekta

indosamentom tako što se izjavi o prenosu dodaju odgovarajuće

MJENICA
riječi kao “ne po naredbi” ili “ne po njegovoj naredbi”. Izjava bi

Svojstvo prenosivosti
mjenice po naredbi glasila: “Umjesto meni platite N.N, ali ne i po njegovoj naredbi”
ili neki drugi izraz koji to isto označava. Time se umanjuje cir-
može se oduzeti rekta
kulaciona moć mjenice jer se tada ona može prenositi isključivo
indosamentom tako što se
izjavi o prenosu dodaju cesijom kao i druge građanskopravne tražbine.
odgovarajuće riječi kao “ne
po naredbi” ili “ne po
njegovoj naredbi”.
Indosant koji je upisao rekta indosament ne može mjenicu
pretvoriti trajno u rekta mjenicu, da se kasnije ne može uop-šte
prenositi indosamentom. Na to je jedino ovlašten trasant, on
isključuje indosiranje. Međutim, indosant koji je zabranio in-
dosiranje rekta indosamentom umanjuje svoju odgovornost. On
tada ne odgovara licima na koja bude mjenica kasnije
indosirana (čl. 16 ZM).
3.3.7. Povratni indosament
Povratni indosament postoji onda kada se mjenica indosira na

Povratni indosamenttrasata, bilo da ju je on akceptirao ili ne, zatim na trasanta kao i
postoji onda kada se
mjenica indosira na trasata, na lice koje je već bilo indosant na toj mjenici. Obaveza se
bilo da ju je on akceptirao ili vraća opet na lice na kome je jednom već bila (čl. 12 ZM). Sva
ne, zatim na trasanta kao i
na lice koje je već bilo
ova lica mogu mjenicu dalje indosirati.
indosant na toj mjenici.
3.3.8. Indosament sa klauzulom straha
Opšte je pravilo da indosant odgovara da će mjenica biti ak-

ceptirana i isplaćena (čl. 16 ZM). Međutim, on je ovlašten da
isključi svoju odgovornost. Čini to tako što izjavi o prenosu (in-
dosamentu) dodaje odgovarajuću klauzulu kao “bez obaveze” ili
“bez garancije” ili “bez moje dalje obaveze” ili “ne odgovaram
za isplatu”, odnosno dodaje tzv. klauzulu straha. Naravno da
ova-kva klauzula slabi snagu mjenice jer isključuje iz obaveze
tog dužnika.
Treba istaći da klauzulu straha, kao nebitni elemenat mjenice,

može unijeti i trasant, ali ne tako široko kao indosant. Ako bi se
klauzula odnosila na isključenje trasantove odgovornosti za
neisplatu mjenice, smatra se da nije napisana i ne bi proizvodila
pravna dejstva.
POGLAVLJE 14. 527

3.4. Prij em mjenice (prihvat, akcept)

Mjenicom trasant upućuje bezuslovan nalog trasatu da isplati
određenu svotu novca. Time trasat postaje samo pretpostavljeni
Akcept je, mjeničnopravna dužnik po mjenici. U mjeničnu obavezu se ulazi samo potpisom
radnja (izjava) kojom trasat, na mjenici. Da bi trasat postao dužnik i da bi bio obavezan da
stavljanjem odgovarajuće
klauzule i svojim potpisom po-stupi po naredbi trasanta i o dospjelosti isplati mjenicu,
na mjenici, potvrđuje da potrebno je da obavezu prihvati (akceptira). Akcept je, prema
prihvata mjeničnu obavezu.
tome, mje-ničnopravna radnja (izjava) kojom trasat, stavljanjem
odgovara-juće klauzule i svojim potpisom na mjenici, potvrđuje
da prihvata mjeničnu obavezu.
Akceptom se mijenja glavni dužnik u

mjenici. Do tada je duž-nik bio njen
izdavalac. Akceptom trasat postaje glavni dužnik, a ostali
potpisnici na mjenici postaju drugostepeni (regresni) obve-znici.
Imalac mjenice stiče prema njima regresno pravo, pravo da se
naplati od njih, ako ne plati glavni dužnik. U tome je osobina
mjenice i u tome je značaj akcepta. Dalji je značaj akcepta u
tome što mjenica i mjenične obaveze prestaju jedino ako mjeni-
cu isplati akceptant. Ako mjenicu isplati ma koji drugi mjenični
obveznik, ona se ne gasi.
Akceptantova obaveza je neposredna, jer odgovara svakom ima-

ocu mjenice neposredno, pa čak i trasantu, ako je mjenica došla
u njegove ruke. Obaveza je i samostalna, jer ako bi mjenica s
obzirom na potpise ostalih potpisnika bila nevažeća, akceptant
ipak odgovara za mjenicu.
Akcept nije bitan sastojak mjenice. Označavanje imena trasata

jest njen bitan sastojak i bez toga nema mjenice. Ali i bez tra-
satovog potpisa mjenica je pravovaljana. Stoga za akcept nije
ni propisana forma. Obično se daje riječima: “priznajem”, “pri-
hvatam”, “primljeno”, “akceptiram” i stavlja se potpis. Akcept i
potpis stavljaju se obično na licu mjenice, u donjem lijevom
uglu ispod naznačenja trasatove adrese ili poprijeko preko mje-
ničnog sloga na lijevoj strani. Izjava o akceptu se, po našem
pravu, mora dati na mjenici i to licu mjenice. Neka prava do-
puštaju da se akcept može dati i posebnim pismom (pismenom
izjavom).

MJENICA
Postoji i bjanko akcept. To je sam potpis trasatov na mjenici,

Bjanko akcept je sam
potpis trasatov na mjenici. jer je zakonska pretpostavka da kao akcept važi i sam trasatov
potpis stavljen na licu mjenice (čl. 26, st. 1 ZM).
Od volje imaoca mjenice zavisi da li će je podnijeti na akcept

trasatu. To je njegovo pravo jer zakon kaže “može” podnijeti na
akcept (čl. 22 ZM). Kada mjenicu nije podnio na akceptiranje, a o
dospjelosti od trasata traži isplatu, pa je ovaj odbije, imalac mje-
nice neće moći ostvariti zahtjev protiv trasata jer nema njegovog
potpisa na mjenici. U tom slučaju, imalac mjenice mora imati
dovoljno garancija od ostalih potpisnika u tom mjeničnom poslu
(indosanta i trasanta) da naplati mjeničnu tražbinu.
Mjenicu na akcept podnosi imalac mjenice ili svaki njen držalac.

Akceptant ne preuzima obavezu prema onome ko mjenicu pre-
doči (podnese) na akceptiranje, nego prema licu koje je ili koje
će biti pravovaljano legitimisano kao povjerilac. Mjenica se pod-
nosi na akcept “do dospjelosti”. Na dan dospjelosti ili kasnije ne
može se prezentirati na akcept.
Od pravila da se trasirana mjenica može, a ne mora podnositi

na akcept, postoje izuzeci:
a) Trasant može u mjenici odrediti da se ona obavezno podne-

se na akcept. Može odrediti i rok u kome se to mora učiniti.
(“Mora se podnijeti na akcept” ili “Akcept obavezan do 20.
septembra 2004. god”). Naredbu o obaveznom podnošenju
na akcept može dati i indosant, ali ne može doći u sukob sa
trasantom. Ako naredbu o obaveznom akceptu ne izvrši,
imalac mjenice gubi pravo na regres i zbog neakceptiranja i
zbog neisplate.
b) Trasant može zabraniti da se mjenica podnosi na akcept

uopšte ili da se podnosi prije određenog vremena, odnosno
dok ne protekne određeno vrijeme. Tako, može napisati: “Ne
smije se podnijeti na akcept” ili “Bez prezentiranja na
akcept” ili “Ne podnositi na akcept do 20. septembra 2004.
god.” ili “Ne smije se podnijeti na akcept prije tri mjeseca od
danas”. Ako se mjenica i pored zabrane podnese na akcept,
akcept će biti pravovaljan ako trasat mjenicu akceptira. Ako
odbije akcept, mjenica ipak zadržava sve svoje osobine, pa
imalac ne treba da je protestuje.
POGLAVLJE 14. 529

Postoje slučajevi kada trasant ne može zabraniti podnošenje

mjenice na akcept. Prvi slučaj, mjenica trasirana na određeno
vrijeme po viđenju “mora se podnijeti na akceptiranje u roku od
jedne godine od dana izdanja”. Taj rok trasant može skratiti ili
produžiti, a indosanti mogu samo skratiti (čl. 24, st. 2 ZM). Drugi
slučaj je kada se radi o domiciliranoj mjenici. Podnošenjem na
akcept domicilirane mjenice trasat se stvarno obavještava o tome
da mjenicu treba platiti u nekom drugom mjestu ili kod nekog
trećeg lica, pa mu se pruža prilika da se za to pripremi.
Kada se mjenica podnese na akcept, trasat ima alternativno

jed-no od sljedećih prava:
a) Mjenicu može akceptirati i time preuzeti mjeničnu obavezu i

postati glavni dužnik po toj mjenici;
b) Akcept može odbiti i tako ne ući uopšte u mjeničnu
obavezu. U tom slučaju, povjerilac ima pravo da preduzme
postupak, kod suda, prema regresnim dužnicima;
c) Može tražiti jedan dan vremena da se odluči (deliberacio-ni
rok, tempus deliberationis), odnosno “da mu se mjenica
podnese još jedanput sutradan nakon prvog podnošenja na
akceptiranje” (čl. 25, st. 1 ZM);
d) Može akcept ograničiti na jedan dio mjenične svote, a za
ne-akceptirani dio povjerilac preduzima radnje protiv
regresnih dužnika (“Akceptiram 50.000,00 KM,” a mjenična
svota glasi 90.000,00 KM).
Pošto je mjenični nalog bezuslovan, i akcept mora biti bezuslo-

van, ali ga trasat može ograničiti na jedan dio mjenične svote.
Ako je akcept uslovljen, smatra se da je izvršeno odbijanje ak-
cepta, kao da nije ni dat, mjenica važi, a akceptant je obavezan
prema sadržini svog akcepta (čl. 27 ZM). Akcept se ne mora
datirati (stavljen samo potpis trasata na lice mjenice). Među-
tim, datiranje se mora izvršiti: kada je trasirana mjenica plativa
na određeno vrijeme po viđenju i kad je posebnom odredbom
(naredbom) utvrđeno da se mjenica mora podnijeti na akcept
po proteku određenog vremena. Ako se mjenica ne datira, u tim
slučajevima, imalac mjenice mora podignuti protest da bi
održao regresna prava protiv indosanata i trasanta.
Radnja akceptiranja je konačna, a akcept neopoziv kada trasat

preda akceptiranu mjenicu povjeriocu. Napisani akcept trasat

MJENICA
može precrtati prije nego što vrati mjenicu i smatra se da je od-

bio akcept. No, trasat može pismeno izvijestiti imaoca mjenice ili
drugog potpisnika da je mjenicu akceptirao i tada je obavezan
prema sadržaju danog akcepta (čl. 30 ZM). To je slučaj kada je
dozvoljeno koristiti dokaze van mjenice da bi se potvrdila činje-
nica upisa na mjenici.
3.5. Mjenično jemstvo (aval)

Aval je mjenično jemstvo. To je pismena izjava sa potpisom ili
samo potpis na mjenici kojim neko lice (avalist) garantuje (jem-
či) da će mjenični dužnik za koga on daje aval (honorat) ispuniti
Aval je mjenično jemstvo.
To je pismena izjava sa
svoju mjeničnu obavezu, isplatiti mjenicu. Aval se daje samo za
potpisom ili samo potpis na isplatu, a ne i za druge mjenične radnje i obaveze. Može se dati
mjenici kojim neko lice za cijelu mjeničnu svotu ili za jedan njen dio (čl. 31 ZM). Mjenič-
(avalist) garantuje (jemči)
da će mjenični dužnik za nopravno jemstvo razlikuje se od jemstva u obligacionom pra-vu
koga on daje aval u sljedećem: avalom se zasniva samostalan, a ne akcesoran
(honorat) ispuniti svoju pravni odnos, zatim avalista može biti pozvan da plati mjenicu
mjeničnu obavezu, isplatiti
mjenicu. prije nego što je pokušana naplata od glavnog dužnika. Dakle,
avalista odgovara povjeriocu neposredno, samostalno i solidarno
jer važi princip da “avalista odgovara onako kako odgovara onaj
za koga jamči” (čl. 33 ZM).
Svako lice koje ima

pasivnu mjeničnu
sposobnost može dati aval, pa i neki već postojeći obveznik na
mjenici. Ipak, glavni mjenični dužnik ne može se pojaviti kao
avalist (akceptant, trasant do akceptiranja, izdavalac solo
mjenice).
Izjava o avalu mora biti upisana i potpisana na mjenici (licu ili

poleđini) ili na alonžu. Aval se može izraziti riječima “kao jemac”,
“kao poruk”, “kao garant”, “per aval”, “jemčim za isplatu” ili dru-
gačije, samo da ta izjava znači jemstvo. Dovoljan je i sam potpis
na licu mjenice ili alonžu. Zakonska je pretpostavka da se svaki
potpis na licu mjenice ili alonžu smatra avalom, ako to nisu pot-
pisi trasanta ili trasata. Naprotiv, sam potpis na poleđini mjenice
ne vrijedi kao aval, nego kao bjanko indosament.
Mjenično jemstvo se može preuzeti (dati) za bilo kog dužnika iz

mjenice (honorata). Avalista, u principu, treba da odredi za koga
garantuje, ko je njegov honorat (“kao jemac N.N”). Ako se
POGLAVLJE 14. 531
to ne vidi (stavljen samo potpis na licu mjenice ili alonžu), važi

zakonska pretpostavka da se radi o avalu za trasanta (čl. 32, st.
4 ZM). Prava nekih zemalja dopuštaju davanje avala odvojeno
od mjenice, posebnom izjavom.
Prije davanja avala (upisa na mjenici), obično se između budućeg

avaliste i njegovog honorata zaključuje poseban ugovor koji je
izvan mjeničnog posla (neki obligacioni ugovor, bankarski po-
sao). Njegova dejstva su obligacionopravnog karaktera. Aval se
daje u slučajevima kada remitent, odnosno indosatar (povjeri-
lac), nema dovoljno povjerenja ili ne poznaje dobro trasata, ak-
ceptanta kao i ostale mjenične obveznike (potpisnike). Smisao
avala jeste sticanje većeg povjerenja u mjenicu, postizanje sigur-
nosti za naplatu mjeničnog potraživanja.
Već je rečeno kakav je pravni položaj avaliste - odgovara isto kao

lice (honorat) za koje je dao mjenično jemstvo (kao trasant, ak-
ceptant, indosant). Slijedeći princip samostalnosti u mjeničnom
pravu, obaveza avaliste je pravno valjana iako je obaveza lica za
koje avalira ništavna, iz ma kog razloga (dao aval za obveznika
koji je mjeničnopravno nesposoban). Međutim, obaveza avaliste
neće vrijediti ako je obaveza za koju je jemčio ništavna zbog for-
malnih mjeničnopravnih nedostataka (preuzeo aval za lice čiji je
potpis na mjenici precrtan, dao aval za nepismeno ili slijepo lice
čiji potpisi nisu dati u skladu sa zakonom).
Ako avalista isplati mjeničnu sumu stiče, po zakonu, pravo regre-

sa prema svome honoratu kao i prema licima koja su odgovorna
honoratu (trasantu, akceptantu, indosantovim prethodnicima).
Zapravo, avalista postaje vlasnik mjenice i stiče status regresnog
povjerioca (čl. 33, st. 3 ZM).
Umjesto avala često se koristi prikriveno jemstvo (žiro). Žiro se

ostvaruje na taj način što se svako ko se želi uvući u mjeničnu
Prikriveno jemstvo (žiro) obavezu, radi ojačavanja obaveze, potpisuje na poleđini mjeni-
se ostvaruje na taj način što
se svako ko se želi uvući u ce. Poleđinu mjenice nazivaju i žirom, pa otuda za indosante
mjeničnu obavezu, radi naziv žiranti. Oni koji potpišu mjenicu na poleđini odgovaraju
ojačavanja obaveze,
potpisuje na poleđini
solidarno, pa su stoga takvi potpisnici (indosanti) stvarno
žiranti, garanti. Formalno izgleda da su ta lica imala mjenicu u
mjenice. ruka-ma, pa su je dalje indosirala bjanko indosamentom i tako
postali dužnici.

MJENICA
Skriveni aval može se dati preuzimajući ulogu trasanta, pa i tra-

sata. Onaj koji hoće da garantuje za isplatu mjenice, a želi to da
prikrije, potpisuje mjenicu (žirira) kao indosant, ili kao trasant,
ili kao trasat. Prema tome u kakvoj je ulozi stavio svoj potpis,
tako i odgovara. Odgovornost je uvijek onakva kakva je
odgovornost lica koje pokriva, čiju funkciju preuzima. U teoriji
nije prihvaćeno jedinstveno mišljenje da je žiriranje skriveni
aval. Neki misle da potpis žiranta ne predstavlja izjavu o avalu,
nego da su žiranti indosanti.
3.6. Isplata (plaćanje) mjenice

Cilj izdavanja mjenice jeste isplata mjenične svote. Podnošenje
(prezentacija) mjenice na isplatu uvijek je obavezno za razliku od
prezentacije na akcept. Mjenični dug je “potražljiv” (Holschuld)
pa povjerilac mora ići dužniku da bi se izvršilo plaćanje. Razlog je
u činjenici što dužnik ne mora znati, u vrijeme dospjelosti, ko je
povjerilac uslijed prenosa i cirkulacije mjenice u prometu.
Pravilo je da se mjenica prezentira na isplatu i plaća na dan do-

spjelosti. Kada se mjenica podnese nekoj organizaciji ovlaštenoj
za obavljanje platnog prometa, smatra se da je podnesena na
isplatu (čl. 39, st. 2 ZM). On je, po zakonu, ovlašten da to učini i
dva radna dana po dospjelosti ako se radi o mjenici plativoj na
određeni dan ili na određeno vrijeme od dana izdanja ili viđenja
(čl. 39, st. 1 ZM). U tim slučajevima, rok dospjelosti i dan plaća-
nja se ne podudaraju. Neće se podudariti i kada rok dospjelosti
pada u zakonom priznate praznike (državne, vjerske) jer plaća-
nje treba tražiti sljedećeg radnog dana. Što se tiče mjenice po
viđenju (a vista), njena isplata se može tražiti bilo kada u roku
od jedne godine dana računajući od dana izdanja, ukoliko
trasant rok nije skratio ili produžio, odnosno indosanti skratili.
Povjerilac i dužnik se mogu sporazumjeti da se mjenica isplati i

prije dospjelosti. Ovo je njihovo pravo, a ne obaveza, pa ni jedan
ne mora pristati na raniju isplatu. Kada povjerilac ne prezentira
mjenicu na isplatu na vrijeme, tada je svaki mjenični dužnik ovla-
šten da mjeničnu svotu položi (deponuje) kod redovnog suda
prvog stepena u mjestu plaćanja i to na trošak, opasnost i štetu
povjerioca (čl. 43 ZM).
POGLAVLJE 14. 533

Za razliku od prezentacije na akcept, ovlašteno lice za podnoše-

nje mjenice na isplatu je isključivo ono koje je formalno
legitimi-sano pa se njemu ili punomoćniku vrši isplata mjenice.
Mjenični zakon zahtijeva od onoga ko vrši plaćanje da “ispita
pravilnost niza indosamenata, ali ne i istinitost potpisa
indosanata” (čl. 41, st. 3 ZM). Dužan je odbiti isplatu ako zna ili
bi morao znati da podnosilac mjenice nije njen zakoniti imalac.
Inače, mjenica se podnosi na isplatu glavnom dužniku
(akceptantu, izdavaocu solo mjenice, trasantu ako nije
akceptirana). Ima mišljenja da mjeni-cu treba podnijeti trasatu
iako nije akceptirao mjenicu jer može prihvatiti isplatu, što utiče
na položaj regresnih dužnika. Domici-lirana mjenica se podnosi
na isplatu domicilijatu. Mjenica se pod-nosi u poslovnom lokalu
dužnika, a ako se to ne vidi iz mjenice, onda u njegovom stanu.
Mjenica se isplaćuje, po pravilu, u cijelom iznosu (iskup mjenice).

Kada je u cijelosti isplatio mjeničnu svotu, dužnik može zahtije-
vati predaju (izručenje) mjenične isprave i da se na njoj konsta-
tuje isplata. Dužnik može isplatiti dio mjenične svote (djelimična
isplata), a povjerilac ne može odbiti djelimičnu isplatu (čl. 40, st.
2 ZM), što je različito od opštih pravila obligacionog prava o
djelimičnom ispunjenju novčanih obaveza (čl. 310 ZOO). Dužnik
koji isplati dio mjenične svote može zahtijevati da se to upiše u
mjeničnu ispravu i da se izda pismena priznanica. Ostatak nei-
splaćenog iznosa povjerilac će tražiti od regresnih dužnika pošto
se prethodno kod suda utvrdi djelimična isplata glavnog dužnika.
U slučaju da je mjenična isprava izdata u više primjeraka, dužnik
koji isplati mjenicu ima pravo zahtijevati predaju primjerka na
kome je upisana klauzula o akceptu.
Mjenična obaveza prestaje potpuno i mjenica se gasi samo ako

je isplati glavni mjenični dužnik. Ako je mjenicu isplatio neki
drugi dužnik, on ima pravo da traži naplatu onoga što je platio,
za-tezne kamate i troškove, od glavnog mjeničnog dužnika, kao
i od ostalih mjeničnih dužnika koji su po mjeničnom pravu
njemu odgovorni. Pravo se ostvaruje u regresnom postupku.
U mjeničnu svotu, koju plaća dužnik, uključena je kamata. Ona

se priračunava glavnici već prilikom izdavanja mjenice. Zakon
polazi od toga jer odredba o kamatama unesena u mjenicu sma-
tra se da nije napisana, a mjenica važi (čl. 7 ZM). Ipak, kod
mjenice plative po viđenju ili na određeno vrijeme po viđenju

MJENICA
dozvoljava se odredba o kamati uz naznačenje kamatne stope.

Kod ovih mjenica kamata se ne može unaprijed izračunati i pri-
pisati glavnici. Ako nije određeno, kamata se računa od izdanja
mjenice.
3.7. Regres
Normalan tok mjeničnih radnji je takav da se najprije mjenica podnese na
Regresni dužnici
akcept su sva lica koja, kaotrasatu, osim ako postoji klauzula o zabrani podnošenja na akcept, i
da je trasat mjenični potpisnici, jemčeprihvati i potpiše čime posta-je akceptant (glavni mjenični dužnik). O
povjeriocu da će mjenica
dospjelosti biti isplaćena, a to su
se mjenica podnosi akceptantu na isplatu. Taj normalan tok mjeničnih
radnji se trasant, indosanti i njihoviprekida i kada trasat odbije akcept ili odbije isplatu. Imalac mjenice
stiče pravo avalisti. Pod regresnim da se obrati ostalim dužnicima - regresnim dužnicima, a postupak koji
se pri tomepravom podrazumijeva provodi jeste regresni po-stupak. Regresni dužnici su sva lica koja,
kao mjenični se, u prvom redu, pravo napotpisnici, jemče povjeriocu da će mjenica biti isplaćena, a to su
trasant, osnovu koga imalac mjeniceindosanti i njihovi avalisti. Pod regresnim pravom podrazumijeva se, u
može tražiti, uz ispunjenje
prvom redu, zakonskih uslova, isplatupravo na osnovu koga imalac mjenice može tražiti, uz ispunjenje
zakonskih mjenice od regresnihuslova, isplatu mjenice od regre-snih dužnika. Međutim, regresno
dužnika. Regresno pravo
pravo obuhvata i pravo mjenič-nog dužnika (regresnog) da traži naplatu
obuhvata i pravo mjeničnog
isplaćenog dužnika (regresnog) da tražiod svojih prednika ako je iskupio mjenicu (iskupljujući regres).
naplatu isplaćenog od svojih
prednika ako je iskupio
Postoje dvije mjenicu (iskupljujući
vrste regresa i to:
1. Regres o dospjelosti ili regres zbog neisplate je češći i njega imalac mjenice
vrši ako glavni dužnik ne plati mjenicu u cije-losti ili djelimično, na dan plaćanja ili za dva radna
dana po dospjelosti;
2. Regres prije dospjelosti koji se podnosi zbog neakceptiranja ili nesposobnosti
Regres o dospjelosti ili
za regres zbog neisplate
plaćanje trasata i akceptanta, a trasanta u jednom slučaju. Regresni
zahtjev imalac mjenice vrši akoprije dospjelosti može se postaviti u slučajevima određenim zakonom:
glavni dužnik ne plati
mjenicu u cijelosti ili
a) Ako djelimično, na dan plaćanjajeakceptiranje odbijeno, bilo potpuno bilo djelimično,
b) Ako ili za dva radna dana poje prije ili poslije akceptiranja mjenice otvoren stečaj ili prinudna
dospjelosti
likvidacija nad imovinom trasata, odnosno akceptanta, ili ako je
trasat, odnosno akceptant, obusta-vio plaćanje, pa makar obustava i
ne bila sudski utvrđe-
Regres prije
dospjelosti se podnosi
zbog neakceptiranja ili
nesposobnosti za plaćanje
POGLAVLJE trasata i akceptanta, a14. 535
trasanta u jednom slučaju.
na. Takođe i u slučaju kad je izvršenje nad imovinom

tih lica ostalo bezuspješno,
c) Ako je otvoren stečaj odnosno likvidacija nad imovinom
trasanta, a radi se o mjenici koja se ne smije podnijeti
na akceptiranje (čl. 44 ZM).
Kad nastane neki od iznesenih materijalnopravnih razloga za re-

gres, imalac mjenice svoj regresni zahtjev može postaviti prema
svakom od regresnih dužnika i tražiti isplatu mjenice (trasatu,
indosantima i njihovim avalistima). Svi mjenični potpisnici, odno-
sno regresni dužnici, odgovaraju povjeriocu solidarno, neposred-
no i samostalno. Povjerilac se može obratiti ma kome od njih, po
svome izboru, ne poštujući red kojim su potpisivali mjenicu. Za-
htjev može postaviti prema svakom pojedinačno ili istovremeno
prema više njih po izboru (opciji) ili protiv svih zajedno.
Od regresnih dužnika povjerilac (remitent, indosatar) u regre-

snom postupku može tražiti: mjeničnu svotu, odnosno svotu koja
nije isplaćena ili akceptirana, kamatu ako je bila upisana na mje-
nici, troškove koje je imao u vezi sa regresom (troškovi prote-sta,
slanja izvještaja, ostali troškovi) i najposlije, zateznu kamatu od
dospjelosti mjenice. Ako se regres vrši prije roka dospjelosti,
onda se od mjenične svote odbija eskont određen po stopi služ-
benog eskonta.
Već je rečeno da regres u mjeničnom pravu nije ustanovljen

samo u korist mjeničnog povjerioca, nego pravo regresa postoji i
u međusobnim odnosima regresnih dužnika (iskupni regres).
Kada neki od regresnih dužnika isplati (iskupi) mjenicu, tada su
prema njemu regresni dužnici: svi prethodni indosanti i avalisti,
zatim trasant i eventualni intervenijent. Zapravo, svi prethodnici
koji su prije njega potpisali mjenicu. Ako je mjenica akceptirana,
posljednji regresni dužnik jeste trasant pošto je prvi potpisao
mjenicu. Dok glavni mjenični dužnik (akceptant, trasant kod ne-
akceptirane mjenice, izdavalac solo mjenice) ne isplati mjenicu,
postoji nečije pravo regresa u obliku iskupljujućeg regresa. Ovo
stoga što isplatom mjenične svote od strane nekog regresnog
dužnika ne prestaje mjenična obaveza, nego se vrši prevaljivanje
(prebacivanje) mjenične obaveze na ona lica koja su mjenicu
potpisala prije njega, ali ne i na ona koja su poslije njega
potpisa-la mjenicu. Otuda je teži položaj regresnih dužnika čiji su
potpisi na mjenici bliže potpisu glavnog dužnika (čl. 48 ZM).

MJENICA
Ako regresni zahtjev (iskupni) postavlja neki od mjeničnih

dužni-ka koji je već iskupio mjenicu u prethodnom regresnom
postup-ku, on može tražiti cjelokupni iznos koji je već platio
(regresni iznos), kamate na taj iznos od dana iskupljenja u visini
eskontne stope koju utvrđuje Evropska centralna banka iz
Frankfurta, kao i troškove. I ovdje dolazi u obzir eskont ako se
regres vrši prije roka dospjelosti (čl. 50 ZM).
Za ostvarivanje regresnih prava potrebno je ispuniti i određene

formalne uslove u vidu dokaza. To se odnosi, prije svega, na
posjedovanje uredne isprave o podizanju protesta, dokaze o ne-
mogućnosti izvršenja, rješenje o otvaranju stečaja ili prinudne
likvidacije.
U regresnom postupku plaćanje se može izvršiti povratnom mje-

Povratna mjenica je nova nicom, ako nije protivno ugovoreno. To je nova mjenica
mjenica trasirana po viđenju trasirana po viđenju koju vuče povjerilac (vršilac regresa) na
koju vuče povjerilac (vršilac
regresa) na nekog od svojih nekog od svojih prethodnika (regresnih dužnika) njemu
prethodnika (regresnih odgovornih. Obu-hvata svotu utvrđenu članom 49 i 50 ZM,
dužnika) njemu odgovornih.
naknadu za posredo-vanje kao i pristojbu za povratnu mjenicu, a
plativa je u mjestu prebivanja tog dužnika (čl. 53, st. 1 ZM).
3.8. Protest
Protest ima dvojako značenje. Najprije, on predstavlja mjenič-
Protest ima dvojako
značenje. On predstavlja nopravnu radnju koja se preduzima radi očuvanja prava iz mje-
mjeničnopravnu radnju nice prema regresnim dužnicima. Protest je istovremeno i jav-
koja se preduzima radi
na isprava kojom se na vjerodostojan način utvrđuje da dužnik
očuvanja prava iz mjenice nije izvršio određenu radnju iz mjenice (nije akceptirao ili
prema regresnim dužnicima. datirao akcept, nije isplatio mjenicu i dr). Ispravom se dokazuje
Protest je istovremeno i
javna isprava kojom se na da je imalac mjenice ili njegov punomoćnik preduzeo na vrijeme
vjerodostojan način po-trebne radnje prema glavnom dužniku, ali da su one ostale
utvrđuje da dužnik nije bez uspjeha.
izvršio određenu radnju iz
mjenice.
Protest je uslov za regres, korištenje regresnih prava. Podizanje
protesta nije samo pravo imaoca mjenice nego i njegova obave-
za, ako hoće da očuva svoja prava prema regresnim dužnicima.
Stoga se on prvo mora obratiti glavnom dužniku i tražiti izvršenje
odgovarajuće radnje. Bez protesta ne može se aktivirati mje-
nična odgovornost regresnih dužnika, nema ni mjenične tužbe
POGLAVLJE 14. 537

prema njima, ostaje samo odgovornost glavnog dužnika. Time

se može bitno umanjiti pravna sigurnost povjerioca.
Razlozi zbog kojih se podiže protest su zakonom utvrđeni. Zavi-

sno od razloga postoje i različite vrste protesta:
a) Protest zbog neakceptiranja ili djelimičnog akceptiranja se

Protest zbog
neakceptiranja ili
podiže kada je trasat odbio potpuno ili djelimično da akcep-
djelimičnog akceptiranja tira mjenicu,
se podiže kada je trasat b) Protest zbog neisplate ili djelimične isplate preduzima se
odbio potpuno ili djelimično
da akceptira mjenicu. kada je akceptant odbio potpuno ili je djelimično isplatio
mjeničnu svotu,
Protest zbog nedatiranja akcepta se podiže jer akceptant nije
Protest zbog neisplate ili
djelimične isplate c)
preduzima se kada je stavio datum akcepta kod mjenice plative na određeno vrije-
akceptant odbio potpuno ili
je djelimično isplatio
me po viđenju,
mjeničnu svotu. d) Perkvizicioni protest podiže imalac duplikata ili kopije mje-
nice kojim traži predaju akceptiranog primjerka mjenice od
držaoca toga primjerka kako bi tražio isplatu mjenice od
Protest zbog nedatiranja
akcepta se podiže jer akceptanta.
akceptant nije stavio datum
akcepta kod mjenice plative
na određeno vrijeme po
Protest podiže imalac mjenice ili njegov punomoćnik, odnosno
viđenju. imalac duplikata ili kopije mjenice i to lice naziva se protestant.
Lice protiv koga je podignut protest naziva se protestat, a u toj
ulozi mogu biti trasat, akceptant, imalac akceptiranog primjerka
Perkvizicioni protest
podiže imalac duplikata ili mjenice i drugi. Kod protesta zbog neakceptiranja protestat je
kopije mjenice kojim traži uvijek trasat.
predaju akceptiranog
primjerka mjenice od
držaoca toga primjerka kako Protest se mora podići u zakonom predviđenim rokovima (pro-
bi tražio isplatu mjenice od testni rokovi). Zavisno od razloga zbog koga se vrši protest, kao
akceptanta.
i načina određivanja dospjelosti mjenice, rokovi su različiti (čl.
45 ZM). Rokovi su kratki, a protest se podiže odmah po
odbijanju izvršenja mjenične radnje. Ako protest nije podnesen
u roku, mjenica postaje “prejudicirana” i povodom takve
mjenice ne mogu se vršiti regresna prava. Zakonski rokovi se
Protest podiže imalac
mogu prolon-girati u slučaju više sile ili zakonskih razloga, ali se
mjenice ili njegov mora izvršiti notifi kacija.
punomoćnik, odnosno
imalac duplikata ili kopije Pored podizanja protesta, imalac mjenice ima još jednu obavezu
mjenice i to lice naziva se ako se radi o odbijanju akcepta ili isplate. U tim slučajevima,
protestant. Lice protiv imalac mjenice dužan je obavijestiti svoga indosanta i trasan-ta
koga je podignut protest
naziva se protestat.

(četiri dana nakon dana protesta). Svaki indosant mora dalje
obavijestiti svog prethodnog indosanta i njegovog avalistu (dva
MJENICA
dana nakon dobijene obavijesti). Ovo obavještavanje se nazi-va

Ako protest nije podnesen u
roku, mjenica postaje notifi kacija, a može se izvršiti i putem pošte. Notifi kacija nije
“prejudicirana” i povodom uslov za održanje regresnih prava.
takve mjenice ne mogu se
vršiti regresna prava.
Već je rečeno da trasant, indosant ili avalista može na mjenici
upisati klauzulu “bez troškova”, “bez protesta”. U tim slučaje-
vima, imalac mjenice nije dužan podizati protest radi očuvanja
regresnih prava, ali je obavezan na notifi kaciju. Ako, ipak,
imalac mjenice podigne protest, jedina posljedica jeste što sam
snosi protestne troškove.
Protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za protestata.

Pro-testni organ (može biti službenik suda) poziva protestata da
iz-vrši mjeničnu radnju radi koje je podignut protest. Ako
udovolji zahtjevu (akceptira ili datira akcept, isplati mjenicu),
postupak se obustavlja. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu,
odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici.
Ako protestat ne izvrši mjeničnu radnju ili se ne može naći, od-

nosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha, protestni organ sa-
stavlja protestnu ispravu. Elementi protestne isprave su, ukrat-
ko, sljedeći: prepis protestovane mjenice, imena protestanta i
protestata, izjava da je protest ostao bez uspjeha, mjesto, dan,
godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema
protestatu te broj isprave i datum, broj iz registra protesta uz
potpis ovlaštenog lica i pečat suda. Svaka protestna isprava za-
vodi se u poseban registar (registar protesta) koji ima karakter
javne knjige. Protestna isprava dostavlja se, bez odlaganja,
ima-ocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu
na protest.
Protestna isprava može biti zamijenjena pismenom izjavom na

mjenici lica od koga se traži izvršenje određene radnje (trasa-ta,
akceptanta, intervenijenta i dr.). Za sastavljanje ove izjave
potrebno je da se ispune određeni uslovi, ali se i ona datira,
potpisuje i unosi u registar protesta (čl. 79 ZM). Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine utvrđuje do koje mjenične svote protes-tno
tijelo može umjesto protesta preporučenim pismom dostaviti
prepis mjenice svim mjeničnim dužnicima sa napomenom da je
mjenica protestirana. O tome se na zahtjev izdaje potvrda koja
se, u protestnom roku, upisuje u registar protesta.
POGLAVLJE 14. 539

3.9. Intervencij a
Intervencija je takva mjeničnopravna radnja kojom neko lice (in-tervenijent) vrši
Intervencija je
takva mjeničnopravna
akceptiranje ili isplatu mjenice umjesto nekog mjeničnog dužnika (honorata) u
radnja kojom neko lice slučajevima kada je imalac mje-nice stekao regresno pravo po toj mjenici. Uvijek
(intervenijent) vršise preduzima u korist određenog regresnog dužnika (“u njegovu čast”) radi
akceptiranje ili
isplatu zaštite od regresa. Do intervencije dolazi onda kada imalac mje-nice može
zahtijevati regres uslijed neakceptiranja ili neisplate mjenice.
mjenice umjesto nekog
mjeničnog dužnika
Intervenijenta može odrediti trasant, indosant ili avalist upisom na mjenici ili da
(honorata) u slučajevimaodređeno lice, po svojoj volji, prihvati interven-ciju. U ulozi intervenijenta može
kada je imalac mjenice
biti svako lice koje ima pasivnu mjeničnopravnu sposobnost. To može biti treće
lice (izvan kruga lica na mjenici) ili lice koje je već dužnik po toj mjenici. Može
biti čak i trasat koji je odbio redovan akcept. U ulozi intervenijenta ne može se pojaviti akceptant.
Intervenisati se može za svakog regresnog dužnika, u njegovu čast. Pravna dejstva intervencije su
relativnog karaktera jer se njome ne otklanja regres prema svim dužnicima. Otklanja se samo prema
honoratu i njegovim povjeriocima, licima čiji se pot-pisi na mjenici nalaze poslije potpisa honorata.
Mogućnost regre-sa se, dakle, ne otklanja prema honoratovim prethodnicima.
Dva su osnovna kriterija za razlikovanje intervencije: prvi, na-čin na koji dolazi do intervencije i
drugi, razlog intervencije. U prvom slučaju razlikuje se pozivna i spontana intervencija, a u drugom
intervencija zbog neakceptiranja i intervencija zbog neisplate.
3.9.1. Pozivna i spontana intervencija
Pozivna intervencija ili adresa po potrebi, odnosno adresa u nuž-di, postoji onda kada trasant, indosant
ili avalist odredi lice koje će intervenisati za slučaj neakceptiranja ili neisplate mjenice ili za oba slučaja.
Obično se određuje upisom izjave: “U slučaju potre-be obratiti se N.N” ili “Obratiti se N.N”. Poziv
(naredba) upisana je u mjeničnu ispravu. Ako se ispune uslovi za regres, imalac
Pozivna intervencija
ili adresa po potrebi,
odnosno adresa u nuždi,
postoji onda kada trasant,
indosant ili avalist odredi
lice koje će intervenisati za
slučaj neakceptiranja ili
neisplate mjenice ili za oba
slučaja.
MJENICA
mjenice dužan je da se obrati licu naznačenom za intervenciju

(adresatu) koje postaje intervenijent kada prihvati poziv.
Do spontane intervencije dolazi kada treće lice (van lica u mjeni-ci) ili ma koji
potpisnik na Do spontane intervencijemjenici (osim akceptanta) bez poziva (naredbe), po svojoj volji
dolazi kada treće lice (van
(sua lica u mjenici) ili ma koji
sponte), spontano interveniše (čl. 56, st. 2 ZM). I spontana
intervencija potpisnik na mjenici (osimmože biti za neakceptiranje ili za neisplatu. Za razliku od pozivne
intervencije, akceptanta) bez pozivaimalac mjenice može odbiti akcept kod spontane intervencije jer
(naredbe), po svojoj volji
ne želi spon- (sua sponte), spontanotanog intervenijenta kao dužnika. Međutim, on ne može odbiti
isplatu interveniše. potpunu ili djelimičnu putem spontane intervencije.
3.9.2. Intervencija zbog neakceptiranja i

intervencija zbog neisplate
Do intervencije zbog neakceptiranja može doći na osnovu poziv-ne ili spontane intervencije (po
pozivu ili spontano). Primjenjuje se samo u slučajevima ako bi došlo do vršenja regresa prije do-
spjelosti. Već je rečeno da do regresa prije dospjelosti može doći ako je
Do intervencije zbog
trasat odbioneakceptiranja može
akcept (potpuno ili djelimično) ili usljed otva-ranja stečaja,
obustave plaćanja i dr. Dakle, kako zakon kaže, “kad god je prije
dospjelosti doći na osnovu pozivne ilimjenice njen imalac ovlašten na regres po mjenici koja se može
spontane intervencije (po
podnijeti na pozivu ili spontano).akceptiranje” (čl. 57 ZM). Akceptiranje intervencijom ne dolazi u
obzir kada je Primjenjuje se samo utrasant svojom naredbom zabranio podnošenje mjenice na
akcept. slučajevima ako bi došlo do
vršenja regresa prije
dospjelosti.
Ako nastanu okolnosti za regres prije dospjelosti mjenice, ima-lac mjenice
obraća se pozivnom intervenijentu radi akceptiranja (potpunog iznosa
mjenice ili neakceptiranog dijela od trasata). Pravne posljedice propuštanja jesu: imalac mjenice
neće moći ostvariti regres prema licu označenom za intervenciju, niti pre-ma njegovim sljednicima.
Akceptiranje spontanom intervencijom povjerilac može odbiti, a ako prihvati, spontani intervenijent
od-govara kao i njegov honorat.
Intervenijent na mjenici upisuje izjavu o akceptu, za koga ak-ceptira (ko je honorat) i potpisuje
mjenicu (“Akceptiram u korist N.N.” i potpis). Ako nije označen honorat, važi zakonska pretpo-stavka
da je to trasant (čl. 58 ZM). Vrijedi istaći neke napomene: sam potpis intervenijenta na licu mjenice,
ma gdje bio stavljen,
POGLAVLJE 14. 541

ako intervenijent nije trasat ili trasant, ima pravno značenje

ava-la; ako se potpis nalazi na poleđini mjenice, ima značenje
bjanko indosamenta; ako trasat interveniše pa stavi svoj potpis
na lice mjenice bez odgovarajuće izjave o intervenciji, onda
takvim pot-pisom on postaje akceptant, iako to možda ne želi.
Akceptiranjem mjenice intervenijent ne postaje glavni mjenič-ni

dužnik. Njegov pravni položaj se razlikuje bitno od položaja
akceptanta kod redovnog akcepta. Intervenijent koji akceptira
mjenicu (intervenijent-akceptant) odgovara isto kao i njegov ho-
norat. Odgovara prema imaocu mjenice i prema indosantima čiji
potpisi na mjenici dolaze iza potpista honorata. Dakle, odgovara
onako i onoliko kako i koliko odgovara njegov honorat.
Intervencija zbog neisplate, takođe, ima svrhu da otkloni regres.

Intervencija zbog
neisplate, takođe, ima
To je pravna radnja kojom neko, pozvan ili spontano, isplaćuje
svrhu da otkloni regres. To mjenicu za čast (u korist) određenog regresnog dužnika (hono-
je pravna radnja kojom rata) u slučaju kad imalac mjenice stekne pravo da zahtijeva
neko, pozvan ili spontano,
isplaćuje mjenicu za čast (u isplatu mjenične svote od regresnih dužnika. Isplata interven-
korist) određenog regresnog cijom može se vršiti u svim slučajevima kada je moguć regres,
dužnika (honorata) u slučaju bilo o dospjelosti (glavni dužnik odbio isplatu) ili prije dospjelosti
kad imalac mjenice stekne
pravo da zahtijeva isplatu (materijalnopravni razlozi za regres prije dospjelosti).
mjenične svote od regresnih
dužnika.
Kada glavni mjenični dužnik odbije isplatu, imalac mjenice mora
se obratiti pozivnom intervenijentu (adresatu u nuždi) prije re-
gresnih dužnika. Tek kada ga i adresat u nuždi odbije, pošto
podigne protest, može se obratiti regresnim dužnicima. Ako
pro-pusti da podnese mjenicu na isplatu pozivnom
intervenijentu, imalac mjenice gubi pravo naplate od dužnika
koji je naznačio intervenijenta ili za koga je mjenica akceptirana
intervencijom (honorata), kao i prema dužnicima čiji potpisi
slijede iza potpisa honorata.
Isplata intervencijom obuhvata

cjelokupan iznos koji bi, inače, imao
platiti honorat, a to može biti potpuni ili
djelimični iznos mjenice. Imalac mjenice
je dužan primiti taj iznos jer se time
smanjuje obaveza honorata i ostalih
dužnika kao i troškovi. Kada bi odbio
isplatu intervencijom, izgubio bi pravo
regresa prema svim mjeničnim
dužnicima koje bi isplata intervencijom
oslobodi-la obaveze (čl. 62 ZM). U
slučaju da isplatu ponudi više interveni-
jenata, imalac mjenice je dužan prihvatiti
isplatu onoga interve-nijenta koja
oslobađa najviše dužnika. Intervenijent
koji postupi

MJENICA
drugačije, a znao je za to, gubi pravo regresa od onih koji bi bili

oslobođeni da je prihvaćena najpovoljnija intervencija.
Imalac mjenice je dužan potvrditi na mjenici isplatu intervenci-

jom, naznačiti honorata i mjenicu predati intervenijentu-placu.
Ako se ne naznači honorat, zakonska je pretpostavka da je to
izvršeno za čast trasanta (čl. 63 ZM).
Intervenijent-platac stiče prava koja ima njegov honorat i pre-

ma honoratovim prethodnicima. Intervenijent ne može mjenicu
dalje indosirati. Intervenijent svoja prava ostvaruje samostalno i
neposredno. On ne stupa na mjesto honorata pa se prema nje-
mu ne mogu isticati prigovori koji bi se mogli stavljati njegovom
honoratu.
3.10. Umnožavanje i prepisi mjenice

Mjenica može biti izdata u više primjeraka od kojih je svaki jed-
nak sa prvim primjerkom. Ti se ostali primjerci nazivaju drugim,
trećim (duplikat, triplikat). Svaki od njih je izvornik (original) i
nosi svoj tekući broj. Oznaku tekućeg broja svakog takvog pri-
mjerka može staviti samo trasant. Ako se oznaka ne bi stavila,
svaki bi se primjerak smatrao posebnom mjenicom (čl. 65 ZM).
(“Po viđenju platite za ovu prvu mjenicu...”, “...za ovu drugu
mjenicu...”).
Više primjeraka jedne mjenice izdaje se da bi se povjerilac osi-

gurao za slučaj gubitka mjenice. Nerijetko se dešava da remitent
ili koji drugi imalac mjenice, kad ne živi u istom mjestu u kome i
trasat, šalje mjenicu na akcept poštom. Tada se mjenica izdaje u
više primjeraka i jedan se šalje na akcept, a ostali se indosira-
njem prenose i tako imalac može brže doći do potrebnog novca.
Izdavanje više primjeraka može se spriječiti unošenjem solo kla-

uzule (“... platite za ovu solo mjenicu...”, “...platite za ovu
jedinu mjenicu...”).
Nove primjerke trasirane mjenice može izdati samo trasant. Iz-

davanje novih primjeraka može zahtijevati svaki njen imalac,
ako nije naznačeno da je ta mjenica trasirana samo u jednom
POGLAVLJE 14. 543

primjerku. Kad traži novi primjerak mjenice, imalac treba da se

obrati svom neposrednom prethodniku, ovaj svome, i tako re-
dom po nizu indosamenata, dok zahtjev ne stigne do trasanta.
Duplikat odnosno drugi primjerak vraća se istim putem natrag
od jednog indosanta do drugog i svaki od njih stavlja svoj
potpis na taj primjerak, dok mjenica ne stigne do onoga ko je
tražio novi primjerak. Imalac mjenice nije dužan davati
objašnjenje zašto zahtijeva nove primjerke mjenice.
Pošto izdavanjem novih primjeraka nije izdata nova mjenica, nego

svi ti primjerci sačinjavaju jednu obavezu, to se isplatom jednog
primjerka gasi obaveza i potpisnici se oslobađaju obave-ze po
svim ostalim primjercima, pa ma i ne bilo navedeno da se
isplatom jednog primjerka gase i ostali. Izuzetno, ako je na mje-
nici napisana kasatorna klauzula, onda se može isplatiti samo po
tom primjerku (“...platite za ovu prvu mjenicu, a ne za ostale...”).
Ako je trasat akceptirao više primjeraka, obavezan je po svakom

primjerku na kome ima njegov potpis. Tada se isplatom jednog
primjerka ne gase ostali primjerci koje je akceptirao.
Svaki indosant može svoj primjerak prenositi na razna lica i od-

govoran je, sa svojim daljim indosantima solidarno, po svim pri-
mjercima koje je potpisao. Zato prilikom regresne naplate treba
da traži da mu se ti primjerci vrate.
Kad jedan primjerak bude poslat na akceptiranje, mora se to

na-značiti na svim ostalim primjercima i upisati ime onoga kod
koga se nalazi taj primjerak (depozitara). Depozitar je dužan
čuvati akceptirani primjerak i predati ga ovlaštenom licu,
imaocu du-plikata, kad ga zatraži (čl. 67 ZM). Ako bi predaju
odbio, imalac duplikata podiže protest (perkvizicioni protest).
Svaki imalac mjenice ima pravo sačiniti prepis mjenice, kopiju

(čl. 68 ZM). Prepisivanje je pravo svakog imaoca i zato ne mora
tra-žiti da to učini trasant. Prepis se može indosirati i avalirati
na isti način i sa istim pravnim dejstvom kao da se to čini sa
originalom. Prepis se, međutim, ne može podnositi na akcept.
Prepis mora sadržavati sve što sadrži original mjenice. Mora biti
vjeran originalu sa svim indosamentima, klauzulama i naznače-
njem potpisa. Mora se naznačiti gdje se prepis završava, da bi

MJENICA
se znalo, ako bi se prepis indosirao ili avalirao, odakle počinje

originalni tekst na prepisu. Obično se napiše: “dovde prepis” ili
“odavde original”. U prepisu se mora naznačiti da je to prepis i
kod koga se nalazi original mjenice. Ako nema naznake kod koga
je original, prepis gubi snagu mjeničnopravne isprave, te imalac
nema pravo regresa na osnovu njega, niti ga može indosirati (čl.
69, st. 3 ZM).
3.11. Obezbjeđenje mjeničnog potraživanja
(pravo zaloga i pridržaja)

Kao sredstva za obezbjeđenje mjeničnog potraživanja, pored lič-
nih mjeničnih garancija (aval, intervencija i žiro), služe zaloga i
pridržaj. Mjenični povjerilac koji ima založno pravo na osnovu
mjenice kao i korisnik prava pridržaja imaju određene privilegije
u poređenju s istim nosiocima tih prava po građanskom pravu.
Mjenični založni povjerilac može tražiti od zalogodavca još i pi-smenu izjavu o zalaganju, odnosno o
zasnivanju založnog prava na datoj stvari, tražbini ili mjenici. Kad dobije takvu izjavu, onda je u
privilegovanom položaju. Ako dužnik na vrijeme ne isplati mjenicu, povjerilac može od suda tražiti
javnu prodaju zaloge bez tužbe i bez saslušanja zalogodavca. Tražbinu ili mjenicu može sam naplatiti i
bez posredovanja suda, a založne tražbine može zadržati (čl. 88 ZM). Ako se zalogoprimac samo
djelimično nami-rio, mora zabilježiti na mjenici.
Da bi osigurao svoje potraživanje, mjenični povjerilac može, iako nema

Pravo pridržaja nad
založnog dužnikovim novcem, prava, zadržati dužnikov novac, vrijednosne pa-pire, dokaze o
tražbinama i pokretnostima i pokretne stvari, koji su zakonitim pu-tem došli u njegove ruke. Ne
vrijednosnim papirima
traži se, kao stiče se kad imalac mjenice
u građanskom pravu, da su ti predmeti došli u ruke povjeriocu
povodom stekne pravo na tužbu protivnekog posla koji ima veze s njegovim potraživanjem (koneksitet).
mjeničnog dužnika -
redovni pridržaj. Imalac
Razlikuju se mjenice može se poslužiti
dvije vrste pridržaja: o dospjelosti mjenice, koji neki nazivaju
redovnim pravom pridržaja i prijepridržajem, i prije dospjelosti mjenice - kvali-fi kovani pridržaj. Po
pravilu, nego što mu je tražbinapravo pridržaja nad dužnikovim nov-cem, pokretnostima i
dospjela, ako je dužnik pao
vrijednosnim pod stečaj, ili ako jepapirima stiče se kad imalac mjenice stekne pravo na tužbu protiv
mjeničnog izvršenje novčanog duga izdužnika - redov-ni pridržaj. Imalac mjenice može se poslužiti pravom
njegove imovine ostalo
pridržaja i bezuspješno ili je kao
trgovac obustavio plaćanje -
kvalifikovana retencija.
POGLAVLJE 14. 545

prije nego što mu je tražbina dospjela, ako je dužnik pao pod

ste-čaj, ili ako je izvršenje novčanog duga iz njegove imovine
ostalo bezuspješno ili je kao trgovac obustavio plaćanje - kvalifi
kovana retencija (čl. 88 - 91 ZM).
4. OSTALE MJENIČNE RADNJE

(MJENIČNI ZAHTJEVI)
4.1. Amortizacij a mjenice

Amortizacija je vanparnični sudski postupak u kome se nestala
Amortizacija je mjenica (ukradena, izgorjela ili na ma koji način nestala) oglaša-
vanparnični sudski postupak va nevažećom (amortizovanom). Svrha amortizacije mjenice je-
u kome se nestala mjenica
(ukradena, izgorjela ili
ste ublažavanje strogog načela inkorporacije, bez pismene
ispra-ve ne mogu se ostvarivati i prenositi prava. Štiti se
na ma koji način nestala) povjerilac koji bi zato što ne posjeduje mjeničnu ispravu, bez
oglašava nevažećom
svoje krivice, bio lišen ostvarivanja prava iz mjenice. Naprosto,
zato što nema mjenicu u svojim rukama.
Specijalna procesna pravila o amortizaciji mjenice sadržana su u

Zakonu o mjenici, a opšta u Zakonu o vanparničnom postupku.
Postupak je kao i kod ostalih vrijednosnih papira. Imalac nestale
mjenice podnosi prijedlog sudu uz prezentiranje odgovarajućih
dokaza. Ako sud nađe da su podneseni podaci dovoljni, putem
oglasa u Službenom listu Bosne i Hercegovine poziva lice koje
drži mjenicu u rukama da je podnese sudu. Ukoliko se niko ne
pojavi i ne predoči mjenicu u određenom roku, sud oglašava
mjenicu nevažećom. O tome se obavještavaju svi zainteresovani.
Povjerilac može svoje potraživanje ostvariti po osnovu sudske
odluke o amortizaciji mjenice (čl. 94 ZM). Sudska odluka zamje-
njuje mjeničnu ispravu.
Ako se u roku, koji je odredio sud, pojavi neko lice, mogu nastati, u osnovi,
dvije situacije: prva, da to lice preda sudu mjenicu i tada se postupak
amortizacije obustavlja i druga, kada lice odbije da preda mjenicu, što
uslovljava prekid amortizacionog postup-ka. Povjerilac se upućuje na
parnični postupak da u tom postup-ku dokaže vlasništvo mjenice (vlasnička,
revindikaciona tužba).
MJENICA
4.2. Mjenične tužbe i prigovori

Svoje zahtjeve iz
Svoje zahtjeve iz mjenice (
mjeničnopravne
mjenice
zahtjeve) imalac mjenice(mjeničnopravne
može ostvariti putem tužbezahtjeve) imalac mje-
(mjenične tužbe) u
parničnom postupku nice može ostvariti
(mjenična parnica). putem tužbe (mjenične
Mjenični zahtjevi su svi

tužbe) u parničnom
oni koji neposrednopostupku (mjenična
proizlaze iz same mjenice, aparnica). Mjenični
mogu biti upravljeni prema
akceptantu, trasantu,
zahtjevi su svi oni koji
indosantima, avalistima, neposredno proizlaze iz
intervenijentu, trasantu kodsame mjenice, a mogu
solo mjenice.
biti upravljeni prema
akceptantu, trasantu,
indosantima, avalistima,
Redovna mjenična tužbainterveni-jentu,
podnosi se protiv glavnog
mjeničnog dužnika, a
trasantu kod solo
regresna protiv regresnih mjenice. Prije podizanja
dužnika po mjenici. mjenične tužbe
potrebno je blagovremeno podizanje
protesta.
Postoje dvije vrste mjeničnih tužbi: redovna

i regresna. Redovna mjenična tužba podnosi
se protiv glavnog mjeničnog dužnika, a
regresna protiv regresnih dužnika po
mjenici.
Mjenični promet zahtijeva što bržu i lakšu

cirkulaciju mjenice. Radi toga je data
naročita pravna zaštita imaocu mjenice jer
su ograničeni prigovori koji se mogu isticati.
Pravilo je, da se imaocu mjenice ne mogu
isticati prigovori koji bi se zasnivali na
odnosi-ma mjeničnog dužnika i nekog
ranijeg imaoca mjenice, a koji se ne vide iz
mjenične isprave. Zaštita se daje isključivo
savjesnom imaocu mjenice.
U mjeničnom pravu mogu se isticati

prigovori:
a) Koji se zasnivaju na ličnom odnosu

dužnika sa povjeriocem koji postavlja
mjenični zahtjev;
b) Koji se ne zasnivaju na ličnom odnosu
dužnika i povjerioca, nego na mjeničnoj
ispravi, dakle, objektivni prigovori. Može
ih isticati svaki mjenični dužnik svakom
mjeničnom povjeriocu, za razliku od
prvih, koje može postavljati samo
određeni dužnik;
c) Koji proističu iz ličnog odnosa dužnika
prema nekom ranijem imaocu mjenice,
ako je sadašnji imalac znao ili je morao
zna-ti da postoji neka nedopuštena
radnja povodom koje dužnik može
staviti prigovor. Radi se, znači, o
nesavjesnosti imaoca mjenice.
Usvajanjem ovih načela o pravnoj zaštiti

imaoca mjenice omogu-ćeno je da mjenica,
kao i uopšte trgovački efekti, postane instru-
menat kredita i fi nansijskih operacija
pomoću kojih se nabavlja ili prodaje roba, a
da se izbjegnu sve smetnje pa i
neizvjesnosti. Zaštita se, ipak, ne daje
nesavjesnom imaocu mjenice.
POGLAVLJE 14. 547

4.3. Neosnovano obogaćenje i
drugi zahtjevi
(zahtjevi građanskopravne prirode)
U vezi sa mjeničnim poslom mogu proisteći određeni zahtjevi
koji nemaju isključivo osnova u mjenici, nego se zasnivaju i na
nekim drugim činjenicama. Za njihovo ostvarivanje ne važe
pravila mje-ničnog prava, jer su građanskopravne prirode, pa se
podiže neka od tužbi poznatih u građanskom pravu.
Slučajevi kada se može podići građanskopravna tužba radi

ostva-rivanja zahtjeva nastalog u vezi sa mjeničnom poslom su
ovi: ostvarivanje zahtjeva iz osnova neopravdanog obogaćenja,
za-htjev iz osnova prouzrokovanja šteta uslijed propuštene notifi
- kacije, zahtjev akceptanta radi pokrića protiv trasanta kada je
isplatio mjenicu, zahtjev vlasnika mjenice protiv posjednika mje-
nice (revindikacioni zahtjev). Zadržaćemo se na neosnovanom
obogaćenju koje obrađuje Zakon o mjenici (čl. 87).
Da bi mjenicu mogao naplatiti, potrebno je da je njen imalac na

vrijeme podnese trasatu na akcept i akceptantu na isplatu, pa
ako bude odbijen, da na vrijeme podigne kod suda protest. Ako
imalac mjenice ne izvrši potrebne radnje na vrijeme, gubi pravo
da traži da mu se obaveza iz mjenice izvrši po postupku za
ostvarenje mjeničnog potraživanja. Isto je pravno dejstvo i u
slučaju zastarjelosti: gase se mjeničnopravni zahtjevi. Mjenično
pravo zasnovano je na načelima strogosti i formalizma.
Načelo strogosti, ipak, ublaženo je usvajanjem instituta neosno-

vanog obogaćenja. U slučaju propuštanja preduzimanja zako-
nom propisanih radnji i u slučaju proteka roka zastarjelosti, zbog
čega se mjenična tražbina gasi, može se podići tužba za naplatu
protiv nekih lica koja su bila u mjeničnom odnosu, ako su iz tog
odnosa stekla neosnovano neku imovinsku korist. U Zakonu o
mjenici stoji: “Trasant, akceptant i indosant čije su se mjenične
obaveze ugasile uslijed zastarjelosti ili uslijed toga što su propu-
štene radnje propisane radi održavanja mjeničnih prava, odgo-
varaju imaocu mjenice, ako su se na njegovu štetu neopravdano
obogatili. Ostali mjenični obveznici oslobađaju se ove mjenične
odgovornosti” (čl. 87 ZM). Smatra se da su se neosnovano obo-
gatili, jer su dobili neku imovinsku korist, primili vrijednost bez
davanja protuvrijednosti. Potraživanje kod neosnovanog oboga-

MJENICA
ćenja zastarijeva za tri godine, a u svemu ostalom primjenjuju

se pravila Zakona o obligacionim odnosima.
5. VRSTE MJENICE
5.1. Kriterij i podjele

Postoji više vrsta mjenica zavisno od toga šta se uzima kao kri-
terij podjele. Izdavanje mjenica u različitim varijantama jasno
pokazuje njenu poslovnu (trgovačku) moć jer može da zadovolji
širok krug poslovnih zahtjeva.
Osnovna ili tradicionalna podjela mjenice jeste prema tome ko

plaća mjeničnu svotu (obavezu), odnosno da li je mjenica be-
zuslovno obećanje ili bezuslovan nalog. U tom smislu, postoji
trasirana (vučena) mjenica o kojoj je do sada govoreno i vlastita
(sopstvena, solo) mjenica. Trasirana mjenica može imati neko-
liko podvrsta: redovna trasirana mjenica, trasirana mjenica po
sopstvenoj naredbi i trasirana vlastita mjenica.
Prema trgovačkom poslu kod koga se primjenjuje i funkciji koju

zadovoljava, mjenica može biti: poslovna (robna ili trgovačka) i
fi nansijska mjenica sa različitim podvrstama. U toj ulozi može
se pojaviti trasirana i vlastita mjenica.
Prema formi i sadržini, mjenične isprave u momentu izdavanja

razlikuju se: potpuna mjenica, koja u momentu izdavanja sadrži
sve bitne sastojke, i bjanko (blanko) mjenica.
Poslovna praksa poznaje i druge vrste mjenica koje su moguće

zahvaljujući elastičnosti i pravnom karakteru mjenice te
pravilima mjeničnog prava uopšte.
5.2. Vlastita (sopstvena, solo) mjenica

Vlastita mjenica je vrijednosni papir koji izdaje određeno lice i
bezuslovno obećava da će o dospjelosti isplatiti mjeničnu svotu
POGLAVLJE 14. 549
licu naznačenom u mjenici (remitentu). Kod sopstvene mjenice,

Vlastita mjenica je
vrijednosni papir koji izdaje za razliku od trasirane, nema naredbe trećem licu (trasatu),
određeno lice i bezuslovno nego postoji obećanje samog izdavaoca da će on izvršiti
obećava da će o dospjelosti mjeničnu obavezu.
isplatiti mjeničnu svotu licu
naznačenom u mjenici
(remitentu). Bitni sastojci sopstvene mjenice su isti kao i kod trasirane, osim
što nema trasata, jer po prirodi vlastite mjenice ne može ga ni
biti. To je jednostrana izjava volje koja se sastoji u bezuslov-
nom obećanju izvršenja obaveze od strane izdavaoca mjenične
isprave. Kod ove mjenice, takođe, postoje bitni pretpostavljeni
sastojci, a tiču se dospjelosti, mjesta izdanja i mjesta plaćanja.
Pitanje dospjelosti i mjesta izdanja rješava se po istim pravilima
kao i kod trasirane mjenice. Što se tiče mjesta plaćanja koje je
izostavljeno, pretpostavlja se da je to mjesto koje je označeno
kao mjesto izdanja, odnosno sjedište izdavaoca, pošto nema
tra-sata (čl. 4, st. 3 ZM).
U pogledu značaja, značenja i dejstva pojedinih mjeničnih sa-

stojaka kod sopstvene mjenice, važi sve što je rečeno o tome
za trasiranu mjenicu, ukoliko se, razumljivo, ne protivi prirodi
vlastite mjenice. Zakon o mjenici, u odredbama o sopstvenoj
mjenici, daje samo njene bitne i pretpostavljene sastojke, a za-
tim nabraja članove zakona koji se odnose na trasiranu mjeni-
cu, i naređuje da se imaju primjenjivati na sopstvenu mjenicu.
Kad se zna da u vlastitoj mjenici nema trasata ni akceptanta i
da je odgovornost izdavaoca ista kao i odgovornost akceptanta
trasirane mjenice, onda je primjena odgovarajućih odredaba o
trasiranoj mjenici na sopstvenu mjenicu laka. Glavni dužnik je
njen izdavalac, pa gdje se govori o akceptantu kao glavnom
duž-niku trasirane mjenice, u vlastitoj mjenici se to odnosi na
njenog izdavaoca.
Trasirana mjenica se može svesti na

sopstvenu i da tako po-služi istoj
svrsi kojoj služi sopstvena. Naime,
elementi trasirane mjenice se mogu
tako kombinovati da ona prima
razne funkcije, pa i funkciju
sopstvene mjenice. To je slučaj kad
trasant označi samog sebe za
trasata (trasirana mjenica vučena
na sebe). Izda-valac izdaje naredbu
samom sebi da isplati mjeničnu
svotu i kad tu naredbu prihvati
(akceptom), a jasno je da je
prihvata čim je mjenicu izdao, ta
mjenica praktično postaje vlastita
mjenica, iako je po formi trasirana.

MJENICA
5.3. Bjanko (blanko) mjenica

Izdavanje bjanko mjenice je u skladu sa
teorijom omisije (pro-puštanja). To je
mjenica koja se izdaje i pušta u promet,
a da nema sve bitne sastojke. Na
mjeničnoj ispravi (blanketu) neka su
mjesta
Bjanko (blanko) mjenica
je mjenica koja se izdaje i
nepopunjena,
pušta u promet, a da nemaprazna (bijela,
sve bitne sastojke. blanko). Stariji
teoreti-čari je
nazivaju bjelicom. Bjanko mjenica je
nepotpuna mjenica, ali privremeno
nepotpuna. Prazna mjesta popuniće se
kasnije, a najdocnije kad se prezentira
na isplatu. Prema teoriji omisi-je, svako
savjesno treće lice, kao imalac mjenice,
ovlašteno je da popuni (upiše)
odgovarajuće elemente. Po pravilu,
izdavalac bjanko mjenice i primalac te
nepopunjene isprave već su nešto
ugovorili, postoji ugovor koji je van
mjeničnog posla, pa će on ili savjesno
treće lice u čijim se rukama kasnije nađe
mjenica ispu-niti (upisati) potrebne
elemente saglasno tom ugovoru
(saglasno npr. ugovoru o potrošačkom
kreditu).
U momentu izdavanja bjanko mjenica

može da sadrži samo potpis trasanta ili
ne mora ni njegov, nego potpis
akceptanta (bjanko akcept). Slijedeći
načelo mjenične strogosti i formaliz-ma,
bjanko mjenica, u suštini, nije
punovažna mjenica jer se ne može
nepopunjena naplatiti. Ona predstavlja
buduću mjenicu koja će postati
punovažna kada se popuni zakonom
predviđenim sastojcima.317
U savremenom kreditnom i uopšte

mjeničnom prometu prevla-dava tip
bjanko mjenice. Akceptant samo
potpisuje mjenicu i na taj način se
obavezuje da će isplatiti mjeničnu svotu
svakome u čijim se rukama nađe
mjenica.
Najčešće se u bjanko mjenici ispušta

svota i dospjelost. Izostav-ljanje ova dva
elementa razlog je u preduzetom poslu u
kome se mjenica daje kao osiguranje za
neko buduće potraživanje (npr. kod
potraživanja iz konto korenta, kad
stranke još ne znaju koli-ko će biti
potraživanje, a ne znaju ni kad će
tražbina biti aktuelna, odnosno kada će
vršiti međusobni obračun). Stoga im
najbolje odgovara da ta dva elementa
mjenice izostave. Kad dođe do obračuna,
popuniće i te elemente, unijeće iznos
ostatka obaveza sa dospjelošću na dan
kad treba dug likvidirati.
317 Vidi: Vajner, Z. (1963) op.cit., str. 120.
POGLAVLJE 14. 551

Bjanko mjenica se izdaje i tako što se na mjenični blanket stave

dva ili tri potpisa. Ti se potpisi raspoređuju tako da im se
odrede uloge neophodne za punovažnost mjenice. Imalac
mjenice iza riječi “po naredbi” ispisuje svoje ime i postaje
remitent. Jednog ili dvojicu potpisnika odredi za trasate,
odnosno za akceptante. Preostalog ili preostale označi za
trasante ili jednog za trasanta, a drugog za avalistu.
5.4. Poslovna (trgovačka, robna) mjenica

Koristi se kod jednokratnih kratkoročnih poslovnih odnosa (du-
govanja i potraživanja) iz ugovora robnog prometa. Ekonomski
cilj poslovne (robne) mjenice jeste izvršenje protučinidbe dru-ge
ugovorne strane (plaćanje kupoprodajne cijene, plaćanje iz-
vršenih usluga). Mjenični iznos, u suštini, obuhvata cijenu koju
kupac iz ugovora o prodaji treba da plati ili korisnik usluga za
Ekonomski cilj poslovne izvršene usluge iz nekog ugovora. Određenim ugovorom (o pro-
(robne) mjenice jeste
izvršenje protučinidbe druge daji, uslugama) zasnovan je građanskopravni odnos te je nastalo
ugovorne strane (plaćanje potraživanje i obaveza. Jedna ugovorna strana je izvršila svoju
kupoprodajne cijene, obavezu (isporučila robu, izvršila uslugu) ili će to učiniti, ali radi
plaćanje izvršenih usluga).
obezbjeđenja svoga potraživanja prima robnu mjenicu, odmah
akceptiranu. Trasant (prodavac) vuče mjenicu “plativu dva mje-
seca uz akcept” na trasata (kupca) koja se prilikom izdavanja
akceptira od strane kupca. Obično se kaže da robna mjenica “li-
kvidira”, “isplaćuje sama sebe”, jer je kupac mogao prodati ku-
pljenu robu unutar roka dospjelosti mjenice i prikupiti sredstva
za plaćanje.
Izdavanjem poslovne mjenice postiže se

više stvari. Najprije, protučinidba iz
jednog građanskopravnog (ugovornog) odnosa izvršava se po
pravilima strogog i formalnog mjeničnog prava. Zatim,
postignuto je obezbjeđenje potraživanja. I napokon, ima-lac
mjenice (povjerilac) može izvršiti eskont mjenice i tako prije
doći do potrebnog gotovog kapitala (novca).
Zbog svojih prednosti i ciljeva koji se postižu poslovna mjeni-ca

je podesna kod prodaje na poček, poslova “sa odgođenim
plaćanjem” i, uopšte, kod poslovnih transakcija kada se ne želi
“otvoreno” dati kredit.

MJENICA
5.5. Finansij ska mjenica

Ovo je generički pojam za sve mjenice koje se izdaju u vezi sa
Finansijska mjenica je poslovima fi nansijske prirode, kreditnim odnosima, fi nansij-
generički pojam za sve skim dugovanjima te obezbjeđenjem novčanih potraživanja. Za
mjenice koje se izdaju u vezi razliku od poslovnih mjenica koje se koriste za jednokratne
sa poslovima finansijske
prirode, kreditnim odnosima, kratkoročne poslove, ove mjenice se koriste kod dugoročnijih
finansijskim dugovanjima te kreditnih i drugih fi nansijskih odnosa. Prikazuju se i “drže” kao
obezbjeđenjem novčanih
potraživanja.
kratkoročna potraživanja tako što se u određenim vremenskim
razmacima (npr. svaka tri mjeseca) vrši prolongacija mjeničnih
obaveza.
Najčešća varijanta fi nansijske mjenice jeste kreditna mjenica.

Ona služi kao pokriće za kredit. Pojavljuje se, najčešće, kao tra-
sirana mjenica na samog sebe (trasant i trasat su isto lice - zaj-
moprimac). Lice koje traži kredit predaje kreditoru mjenicu vu-
čenu na sebe, odmah akceptiranu, na iznos do visine odobrenog
Kreditna mjenica služi
kao pokriće za kredit. kredita. Kreditna mjenica može se izdati i u bjanko formi (bjanko
Pojavljuje se, najčešće, kao mjenica). Kad banka otvori nekome kredit u vidu tekućeg računa,
trasirana mjenica na samog
sebe (trasant i trasat su isto
zahtijeva od svog dužnika (vlasnika tekućeg računa) da joj položi
lice - zajmoprimac). bjanko mjenicu, uz to i akceptiranu. Iznos može, ali i ne mora biti
naznačen. Trasant se može pojaviti kao žirant. Banka redovno
daje revers na primljenu mjenicu. Ako vlasnik tekućeg računa
likvidira dug na vrijeme, banka vraća bjanko mjenicu, a on banci
revers. Ukoliko račun ne likvidira, banka će popuniti mjenicu na
iznos preostalog duga i preduzeti odgovarajuće mjeničnopravne
radnje za realizaciju svoga zahtjeva.
Kod kreditne mjenice često se koristi jemstvo (žiro) umjesto

ava-la. Davalac kredita zahtijeva da prvi žirant mjenicu potpiše
dva puta. Prvo, na licu mjenice kao trasant, a potom i na
poleđini kao bjanko indosant. Ostali žiranti potpisuju se na
poleđini. Položaj žiranata nije jednak. U najlošijoj poziciji je prvi
žirant, ako isplati mjenicu, njemu odgovara samo akceptant.
Ostali žiranti (drugi, treći) imaju mogućnost regresnih prava
prema prvom žirantu, odnosno svojim prethodnicima, kao i
prema akceptantu. Žiro se svjesno koristi umjesto avala (banka-
kreditor zahtijeva takvo potpisivanje). Razlog leži u činjenici što
je obaveza žiranata sa-mostalna, dok kod avala njegova
obaveza može biti ništavna ako je iz formalnih razloga (na
mjenici) ništavna obaveza njegovog honorata.
POGLAVLJE 14. 553

5.6. Cirkulaciona mjenica

Cirkulaciona mjenica se koristi kao instrument plaćanja. Licu koje položi određenu
Cirkulaciona mjenica
se koristi kao instrumentsvotu novca kod banke izdaje banka akceptiranu mjenicu na taj iznos ili više
plaćanja. Licu koje položimjenica do tog iznosa. Prema svojim potrebama, imalac mjenice ili mjenica iste
određenu svotu novca kod
banke izdaje banka
podnosi na isplatu ili na eskont. Ova vrsta mjenice više se koristi u međunarodnim
akceptiranu mjenicu na tajplaćanjima.
iznos ili više mjenica do tog
iznosa.
5.7. Komisiona mjenica

Komisiona mjenica postoji onda kada se izdaje (trasira) za ra-čun trećeg lica (čl. 5, st. 3 ZM). Kod
komisione mjenice trasant je komisionar koji vuče mjenicu za račun svoga poslovnog par-tnera
(komitenta). Trasant, kao komisionar, radi u svoje ime, a za račun komitenta koji ostaje izvan
mjeničnog odnosa pošto njegovog potpisa nema u lancu mjeničnih potpisnika. U komisi-onoj mjenici,
trasant (komisionar) naglašava trasatu klauzulom o pokriću da se trasat za pokriće ne obraća njemu
nego licu za čiji račun je mjenicu izdao. U mjenici se taj odnos može vidjeti iz klauzule o pokriću: “...i
stavite na račun N.N.”. Koristi se če-sto kod isplate kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji: trasant
(prodavac) vuče mjenicu na trasata (kupčevu banku) stavljaju-ći na mjeničnoj
Komisiona mjenica ispravi klauzulu da za isplaćenu mjeničnu svotu trasat, odnosno akceptant
postoji onda kada se izdaje
(trasira) za račun trećeg
(kupčeva banka), tereti račun kupca, a ne trasanta (prodavca). Tu je suština
lica. Trasant je komisionarizjave “stavite na račun” (zadužite). Banka treba da tereti (zaduži) račun svog
koji vuče mjenicu za računkomitenta. Ako komitent ne položi pokriće, trasant će biti odgovoran tra-satu
svoga poslovnog partnera
(komitenta). (akceptantu). Za izdavanje komisone mjenice potrebno je prethodno da postoje
ugovori o tome: prodavac - kupac, kao i ugovor banka - njen komitent (kupac).
Komisiona mjenica se često pojavljuje u formi dokumentarne tra-te mjenice koja se koristi u domaćem i
međunarodnom prome-tu. Ovdje je povezano nekoliko pravnih odnosa. Banka odobrava kredit
određenom licu koje će iz toga kredita platiti kupoprodajnu cijenu iz ugovora o prodaji, ali putem
mjenice uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata. Trasant (prodavac) vuče mjenicu u iznosu
kupoprodajne cijene na trasata (kupčevu banku). Banka

POSLOVNO PRAVO ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije MJENICA
će mjenicu akceptirati ako trasant (prodavac) preda njoj odre-

đena dokumenta iz ugovora o prodaji (konosman, račun, uvje-
renje o porijeklu robe, carinsku deklaraciju i dr.). Da bi se
izvršio akcept mjenici treba priložiti dokumenta. Banka je
osigurana za iznos kredita pošto posjeduje konosman
(vrijednosni papir koji daje pravo raspolaganja robom). I druga
dokumenta mogu po-služiti kao obezbjeđenje (negocijabilni
tovarni list u željezničkom ili drumskom transportu).
5.8. Mjenice kod kojih se jedno lice pojavljuje u više uloga

a) Trasirana mjenica po vlastitoj (sopstvenoj) naredbi. Kod ove
Trasirana mjenica po
mjenice vlastitoj (sopstvenoj)
jedno (isto) lice je trasant i remitent (čl. 5 ZM). Mje-nica je
snabdjevena odgovarajućom klauzulom (“platite na mene” ili “platite
po mojoj naredbi. Kod ove mjenicevlastitoj naredbi”). Koristi se kod izvršenja obaveza iz ugovora. Uz
jedno (isto) lice je trasant i
remitent. prethodni dogovor: trasant (podavac) vuče mjenicu na trasata
(kupca) u korist remiten-ta (prodavca), na iznos fakturne cijene iz ugovora.
Upotre-bljava se i u kreditnim odnosima: trasant (banka kreditor) vuče mjenicu na trasata
(zajmoprimca, dužnika) označavaju-ći sebe za remitenta (banka kreditor).
b) Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica. Isto lice se pojavljuje u ulozi trasanta i trasata jer mjenicu
vuče na samog sebe (čl. 5 ZM). U suštini, ovdje dužnik vuče mjenicu na
samog Trasirana vlastita sebe u korist povjerioca (banke).
(sopstvena) mjenica.
Isto lice se pojavljuje u ulozi
c) trasanta i trasata jer mjenicu Trasirana vlastita (sopstvena) mjenica po vlastitoj (sopstve-noj)
naredbi. vuče na samog sebe. Kod ovih mjenica isto lice je trasant, trasat i remitent. Mada su
moguće, veoma rijetko se pojavljuju u praksi.
Trasirana vlastita
Postoje i (sopstvena) mjenica po druge vrste mjenica. Na odgovarajućim mjestima bilo je govora o
domiciliranoj vlastitoj (sopstvenoj) mjenici, rekta mjenici, povratnoj mjenici i prejudiciranoj mjenici.
naredbi. Kod ovih mjenica
isto lice je trasant, trasat i
remitent.
POGLAVLJE 14. 555
6. ZASTARJELOST I PRESTANAK MJENIČNIH

PRAVA I OBAVEZA
6.1. Zastarjelost
Zakon je odredio koje se radnje i u kojim rokovima moraju pre-
duzeti da bi se sačuvala mjenična prava. Propuštanjem se gube
regresna prava. U mjeničnoj obavezi ostaje tada samo glavni
mjenični dužnik i mjenica se od njega može naplatiti mjenično-
pravnim putem, dok ne nastupi zastarjelost. Rok zastare
određen je prema tome ko je dužnik.
a) Zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine raču-

najući od dana dospjelosti mjenice (čl. 80 ZM). Poslije tog
roka ostaje akceptant obavezan, po građanskom pravu, na
naknadu štete još kroz tri godine, ako se iz tog posla neo-
pravdano obogatio. Može zastarjeti i pravo na potraživanje
isplate, iako su preduzete potrebne radnje (protest), ali se
nije dalje išlo pa nije tražena naplata.
b) Mjeničnopravni zahtjevi imaoca mjenice prema trasantu i in-

dosantima zastarijevaju za godinu dana od podignutog pro-
testa. Ako je unesena klauzula “bez troškova” zastarjelost se
računa po dospjelosti.
c) Mjeničnopravni zahtjevi indosanata jednih prema drugima,

kao i indosanata prema trasantu zastarjevaju za šest mjeseci
od dana kad je indosant mjenicu iskupio, odnosno od tužbe,
ako je bila podignuta za naplatu mjenice (čl. 80, st. 3 ZM).
d) Za avalistu važi pravilo da je njegova odgovornost jednaka

odgovornosti onoga za koga je avalirao. Rok zastarjelosti je,
znači, onoliki koliki je i za lice za koje je avalirao.
Zastarjelost se može prekinuti i obustaviti (zastoj) slično kao i

kod građanskopravnog potraživanja (čl. 80-86 ZM). Sud nije du-
žan da vodi računa o zastarjelosti po službenoj dužnosti.

MJENICA
6.2. Prestanak mjeničnih prava i obaveza

Mjenična prava i obaveze mogu prestati na jedan od načina na
koji se, inače, gase obligacije, odnosno obaveze iz vrijednosnih
papira što je ranije izloženo. Obradićemo načine prestanka
prava i obaveza zadržavajući se na specifi čnostima.
a) Isplata mjenice. Sva prava i obaveze iz mjenice se gase kad glavni dužnik (akceptant, trasant
neakceptirane mjenice ili izdavalac solo mjenice) isplati mjeničnu svotu ili mu na drugi način dođe
poslije dospjelosti. Ako se to desi prije dospjelo-sti, obaveza se ne gasi, pa on mjenicu može
indosirati.
b) Gubitak prava prema određenim dužnicima. Imalac mjenice gubi svoja prava prema indosantima,
trasantu i ostalim ob-veznicima, izuzev akceptanta, ako na vrijeme ne preduzme potrebne radnje:
ne podnese na vrijeme mjenicu na akcept ili na viđenje ili na isplatu ili ne podigne protest u
slučajevima zakonom predviđenim.
c) Amortizacija. S obzirom na načelo inkorporacije, mjenična prava i obaveze prestaju kad je mjenična
isprava nestala (ukradena, izgubljena, izgorjela i dr) ili je tako uništena da nije sposobna za promet,
a nije zatražena i donesena odluka o amortizaciji (rješenje suda).
d) Poništenje mjenice. Prava i obaveze iz mjenice prestaju kada imalac mjenice namjerno poništi
mjenicu upisujući odgova-rajuću izjavu na mjeničnoj ispravi (“ne važi” ili “poništava se”).
e) Oproštaj duga. Oproštajem duga gasi se mjenica pod uslo-vom da je dug oprošten glavnom
dužniku. Oproštajem duga nekom regresnom dužniku prestaje njegova obaveza, kao i obaveza
indosanata koji dolaze na mjenici iza regresnog dužnika kome je dug oprošten. Dužnici čiji su
potpisi ispred njegovog ostaju u mjeničnoj obavezi.
Mjenično pravo poznaje generalni oproštaj duga. To je slučaj kada imalac mjenice svjesno poništi
mjenicu ili kada svjesno pro-
Mjenično pravo poznaje

generalni oproštaj duga.
To je slučaj kada imalac
POGLAVLJE mjenice svjesno poništi14. 557
mjenicu ili kada svjesno
propusti da preduzme
zakonom predviđene radnje
kako bi sačuvao prava iz
mjenice.
pusti da preduzme zakonom predviđene radnje kako bi sačuvao

prava iz mjenice (“prejudicirana” mjenica).
f) Kompenzacija. Kompenzacijom se mogu gasiti mjenično-

pravna potraživanja za mjeničnopravna, kao i mjeničnoprav-
na za građanskopravna potraživanja. Kada se desi da na isti
dan dospijevaju dvije mjenice, sa istim licima u različitim ulo-
gama, a mjenične svote glase na istu valutu, može se vršiti
kompenzacija. Ako nisu istog iznosa, za razliku se može izda-
ti nova mjenica ili otvoriti regresni postupak.
g) Novacija. Dužnik može ugovoriti sa povjeriocem da, umje-

sto isplate mjenične svote, izvrši drugu činidbu (nešto da ili
učini) u vrijednosti mjenične svote, čime se vrši prenov
oba-veze. Takav prenov bi se morao upisati na mjeničnu
ispravu (“umjesto mjenične svote primio robu”), kako bi
proizveo puno pravno dejstvo prema imaocu i savjesnom
sticatelju mjenice. Kada se novacija vrši sa glavnim
dužnikom, povje-rilac vraća mjenicu i sklapa poseban
ugovor o prenovljenoj obligaciji.
Tipičan način novacije u mjeničnom pravu jeste prolongacija

Tipičan način novacije u
mjeničnom pravu jeste mjenice. To je slučaj kada se umjesto dotadašnje izdaje nova
prolongacija mjenice. To mjenica sa novim rokom dospjelosti. Stara mjenica se gasi, a
je slučaj kada se umjesto
dotadašnje izdaje nova
prava i obaveze se zasnivaju po novoj.
mjenica sa novim rokom
dospjelosti. h) Konfuzija. U slučaju sjedinjenja svojstva povjerioca i dužnika
po istoj mjenici, mjenična obaveza se, po pravilu, ne gasi jer
povjerilac tu istu mjenicu može dalje pustiti u cirkulaciju, i po
njoj postati opet dužnik.318 Mjenica se može indosirati na tra-
sata, trasanta, indosanta, pa je ovi mogu dalje indosirati, što
je slučaj kod povratnog indosamenta. Konfuzijom obaveza
prestaje samo privremeno i to dok konfuzija traje pri jednom
licu, što je slučaj i kod ostalih trgovačkih efekata. Pravno
dejstvo konfuzije, dakle, nije kao u građanskom pravu. U slu-
čaju konfuzije kod regresnog dužnika, takav imalac mjenice
može tražiti isplatu mjenice od glavnog dužnika i od svojih
prethodnika. Samo se gase obaveze dužnika čiji su potpisi na
mjenici poslije njegovog potpisa.
318 Suprotno, Đurović, R. (1986) op. cit., str. 394; a djelimično, Antonijević, Z. (1983) op.cit., str.
505.

Poglavlje 15
ČEK
1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I RAZLIKE SA MJENICOM
2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA
3. ČEKOVNE RADNJE
4. OSTALE ČEKOVNE RADNJE
5. VRSTE ČEKOVA
0. ZASTARJELOST I PRESTANAK ČEKOVNOPRAVNOG

ODNOSA
Numeratione facta debitor
liberatur. Kada je izvršena isplata,
dužnik je oslobođen obaveze.
(Ulpianus)
ČEK
1. POJAM, EKONOMSKA ULOGA I SLIČNOSTI I

RAZLIKE SA MJENICOM
1.1. Pojam čeka
S
vaki obligacioni odnos predstavlja određen
imovinskopravni odnos koji se može, u principu, izraziti u
novcu. Iz tih odno-sa, ugovornog ili vanugovornog
karaktera, redovno nastaju i obaveze koje se ispunjavaju
predajom određene svote novca - novčane obaveze. Izvršavanje
novčanih obaveza (plaćanje) vrši se, u malom obimu, predajom
gotovog novca, novčanica (fiduci-jarnog novca). U savremenom
svijetu, naročito između poslovnih subjekata, novčane obaveze
se redovno izmiruju putem različitih instrumenata plaćanja,
instrumenata platnog prometa. Jedan od najznačajnijih
instrumenata jeste ček koji ujedno ima obilježje vrijednosnog
papira.
Ček koji je plativ u zemlji Pojmovno određenje čeka zavisi od toga da li je on plativ u zemlji
predstavlja vrijednosni papir
kojim izdavalac (trasant) ili inostranstvu. Ček koji je plativ u zemlji predstavlja vrijednosni
daje bezuslovan nalog banci papir kojim izdavalac (trasant) daje bezuslovan nalog banci (tra-
(trasatu) da korisniku čeka
(remitentu) isplati, po
satu) da korisniku čeka (remitentu) isplati, po viđenju, novčanu
viđenju, novčanu svotu svotu upisanu na čeku iz pokrića koje trasant ima kod trasata
upisanu na čeku iz pokrića (banke). Radi se o formalnoj (pisanoj) ispravi sa rokom dospje-
koje trasant ima kod trasata
(banke). losti isključivo po viđenju (a vista). Trasat, izvršilac bezuslovnog
naloga (naredbe), može biti jedino banka koja vrši plaćanje iz
POGLAVLJE 15. 561

trasantovog pokrića. Ova defi nicija odnosi se i na ček izdat u

inostranstvu, a plativ je u Bosni i Hercegovini (loro ček), pošto je
za ocjenu čekovne sposobnosti trasata mjerodavno nacionalno
pravo mjesta plaćanja (čl. 2 ZČ; čl. 3 Ženevske konvencije).
Ako je u pitanju ček koji je izdat u Bosni i Hercegovini, a plativ u

inostranstvu (nostro ček), izložena defi nicija se mijenja u po-gledu
ličnosti trasata. Kod ovih čekova trasat može biti, pored banke, i
drugi poslovni subjekt ili drugo lice (netrgovac) kada je to
određeno zakonom zemlje u kojoj se vrši plaćanje čeka (čl. 4, st. 2
ZČ). Polazeći od pravila međunarodne konvencije, u nekim
zemljama ček se može vući i na druge fi nansijske institucije, u toj
materiji, izjednačene sa bankom, a u nekim i na netrgovce.319
Ček je nalog (uput) za isplatu na ime neke već postojeće tražbi-

ne. Samim izdavanjem i predajom čeka ta se obaveza ne gasi.
Dug ostaje sve dok se ček ne isplati. Kada je pušten u promet,
ček samostalno cirkuliše bez ikakve veze sa poslom povodom
koga je izdat. Ta veza ima samo uticaja u neposrednom odnosu
između izdavaoca čeka i njegovog pribavioca, dok prema
trećem savjesnom licu ček dejstvuje onako kako je i sačinjen
dajući pra-va koja predviđa zakon i tekst čekovne isprave.
I ček je jednostrana izjava volje pa se i na njega primjenjuju

teorije koje su izložene kod vrijednosnih papira. U našem pravu
usvojena je teorija kreacije uz korekciju primjenom teorije prav-
nog privida kada se radi o čeku na donosioca (čl. 237 i 239 ZOO).
Pored Zakona o obligacionim odnosima kao opšteg izvora, ma-

terija o čeku regulisana je posebnim zakonom (Zakon o čeku).
Pošto ček spada u istu grupu vrijednosnih papira gdje i mjenica
na mnoga pitanja čekovnog prava analogno se primjenjuju pra-
vila Zakona o mjenici kao što su pravila o: pravovaljanosti pot-
pisa, indosamentu (osim o akceptu), avalu, plaćanju, protestu,
solidarnoj odgovornosti, regresnoj svoti, višoj sili, umnožavanju,
obavještavanju, zastari, pravu zaloge i pridržaja, neosnovanom
obogaćenju, amortizaciji i drugo (čl. 26 ZČ). Upotreba čeka re-
319 Ček se može izdati na drugu fi nansijsku instituciju i neka trgovačka društva u Francuskoj i Njemačkoj, a i na druga lica netrgovce u
Španiji, Luksemburgu, Lihtenštajnu, Egiptu, Iranu, Gvatemali, Vatikanu i dr. prema: Krulj, Vrleta (1975) Instrumenti plaćanja u
savre-menom prometu (virman, ček, kompenzacija), Beograd: Savremena administracija, str. 60.

ČEK
gulisana je nizom propisa iz oblasti platnog prometa. U ovoj ma-

teriji izvršena je unifi kacija pravila kroz tri konvencije koje su
donesene 1931. godine u Ženevi (Konvencija o Jednoobraznom
zakonu o čeku, Konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba zakona
u materiji čeka i Konvencija o čekovnim taksama).
1.2. Ekonomska uloga čeka

Ček predstavlja sredstvo bezgotovinskog plaćanja, instrument
platnog prometa, veoma raširen i koji se sve više favorizuje.
Danas je u poslovnom svijetu ček postao redovno, normalno,
sredstvo plaćanja i obračuna. Njegovom upotrebom umanjuje
se obim novca u opticaju pa se sa relativno manjom emisijom
nov-čanica mogu realizovati poslovne transakcije. To jasno
pokazuju primjeri zemalja gdje je ček u velikoj upotrebi.
Ček omogućava distanciona plaćanja prostim slanjem isprava,

bez korištenja gotovog novca. Različite transakcije u unutraš-
njem i međunarodnom prometu obavljaju se brzo i lako bez
obzi-ra na razlike između novčanih sistema. Vrši se
internacionalizaci-ja platnog prometa jer jedna banka isplaćuje
ček za račun druge neovisno od zemlje izdanja čeka. Klirinški i
drugi obračuni vrše se, po pravilu, na principu kompenzacije.
Ček se isplaćuje iz trasantovog pokrića koje ima kod banke tra-

sata, odnosno iz sredstava sa kojim trasant može slobodno ras-
polagati. Sredstva, inače, mogu poticati iz različitih izvora (goto-
vina, potraživanja, otvoreni kredit i dr.). Sama banka može vršiti
naplate čekova tako što povjerilac, njen klijent, predaje ček, i
nakon realizacije naplaćeni iznos se stavlja na račun klijenta,
povjerioca. Isplatama putem čekova vrši se održavanje fi nansij-
ske discipline, ali i povećavanje fi nansijskog potencijala poslovnih
subjekata raznim transakcijama koje banke preduzimaju za svo-je
klijente, pa i angažovanjem svojih sredstava. Čekovni obra-čun
danas je postao glavna tehnika podmirivanja računa između
dužnika i povjerilaca. Samo vršenje usluga banaka po čekovima
predstavlja jednu od “tradicionalnih fi nansijskih usluga”. Osim što
se obračun vrši između banaka, on se vrši i u okviru jedne banke
između korisnika računa te banke i to prostim virmanskim
obračunom (nalogom za prenos). Način i tehnika obračuna re-
POGLAVLJE 15. 563

dovno se obavlja i putem određenih institucija platnog prometa

čiji su položaj, prava i obaveze, kao i sam rad sa čekovima, regu-
lisani imperativnim propisima svake zemlje.
1.3. Sličnosti i razlike sa mjenicom

Sama činjenica da se na ček analogno primjenjuju određena pra-
vila o mjenici pokazuje da između tih vrijednosnih papira postoje
određene sličnosti. Ček i mjenica spadaju u istu grupu vrijedno-
snih papira za koje se u poslovnom svijetu, pored ostalih, koristi
generički pojam fi nansijski ili novčani vrijednosni papiri. No,
svaki vrijednosni papir ima i svoje specifi čnosti s obzirom na
formu, sadržinu i funkciju. Izložićemo, ukratko, sličnosti i razlike
između mjenice i čeka.
Sličnosti sa mjenicom
Razlike sa mjenicom
- punovažnost potpisa, rad lica bez ovlaštenja i prekoračenje ovlaštenja
- ekonomska funkcija
- ličnost trasata (banka)
- pravila o razlici u novčanoj svoti na ispravi
- pokriće kod trasata (banke)

- ček može glasiti i na donosioca
- indosiranje
- ček dospijeva po viđenju
- prezentacija na isplatu
- izdavanje bjanko isprave
- isključen akcept i sve što je vezano za akcept
- aval, osim avala trasata
- isključena intervencija
- regres zbog neisplate, regresna
svota i notifikacija
- nije bezuslovno potreban protest za regres
- protest, osim zbog neakceptiranja i na osnovu prepisa

- nema domiciliranja
- djelimične isplate, u načelu, nema
- solidarna odgovornost
- pravo zaloge i pridržaja

- viša sila
- nema kamate
- nije dopušteno korištenje određenih
klauzula
- zastara
- amortizacija isprave
- u načelu, ne može se umnožavati i nema prepisa
- neosnovano obogaćenje
- ček se može opozvati
- postoji tužba iz osnovnog posla
U kasnijim izlaganjima detaljnije će se ukazati na pojedine

slično-sti i razlike mjenice i čeka.

ČEK
2. BITNI I NEBITNI SASTOJCI (ELEMENTI) ČEKA

2.1. Bitni sastojci
2.1.1. Uopšte o bitnim elementima
Ček je strogo formalna isprava koja sadrži određene sastojke bilo

da se oni unose (upisuju) u ispravu ili se, po zakonu, pretpostavlja
njihovo postojanje (bitni pretpostavljeni elementi). Za razliku od
mjenice kod čeka nije prihvaćena teorija omisije. U momentu pre-
daje trasatu (banci) ček mora biti popunjen sa svim elementima.
Razlog leži u činjenici što je ček, po zakonu, vrijednosni papir po
viđenju, jer tako može ispuniti svoju funkciju instrumenta plaćanja.
Bitni sastojci čeka koji se moraju upisati u ispravu prilikom izda-

vanja su ovi (čl. 4 ZČ):
1) Oznaka u samom tekstu (slogu) isprave da je ček,

2) Bezuslovan uput (nalog) da se plati određena svota novca
iz trasantovog pokrića,
3) Ime lica koje treba da plati (trasat),
4) Mjesto gdje treba platiti,
5) Mjesto i datum izdanja,
6) Potpis izdavaoca (trasant).
Bitni pretpostavljeni elementi, čije se postojanje po zakonu pret-

postavlja, jesu mjesto izdanja i mjesto plaćanja čeka, kao i kod
mjenice. Ime remitenta je pretpostavljeni element jer ček bez
oznake remitenta važi kao ček na donosioca. Dospjelost se u
čeku ne određuje jer se radi o tipičnom papiru po viđenju. Ako bi
se unijela drugačija klauzula u pogledu dospjelosti, takva isprava
ne vrijedi kao ček, zato što bi promijenila njegovu funkciju.
2.1.2. Pojedini bitni elementi
Što se tiče značenja pojedinih sastojaka, uglavnom je isto kao

kod mjenice.
1) Naziv “ček” mora biti u tekstu (slogu) isprave i na jeziku na

kome je izdata isprava;
POGLAVLJE 15. 565

2) Nalog (uput) za isplatu mora biti bezuslovan i glasiti na odre-

đenu svotu novca iz trasantovog pokrića koje on ima kod
trasata (banke). U trenutku izdavanja čeka (ne stvaranja)
trasant mora imati ovlaštenje za raspolaganje na sredstvi-
ma. Čekovno pokriće mora biti u novcu, ali ne mora biti u
gotovini. Može se sastojati u novčanom potraživanju trasan-
ta od trasata ili kreditu trasata datog trasantu. Okolnost da
nema pokrića ili nema dovoljno ne povlači ništavost čeka, ali
povlači trasantovu odgovornost zbog izdavanja neistinitog
čeka;
3) Trasat mora biti imenovan, a u unutrašnjem prometu i kod

loro čekova to je neka banka. Već je rečeno da se u ne-kim
zemljama dozvoljava izdavanje čeka na trgovce ili na
netrgovce;
4) Mjesto plaćanja je bitan pretpostavljeni sastojak, pa ako nije

navedeno smatra se da je to mjesto koje je označeno pored
trasatovog imena. Ako nije navedeno ni pored imena
trasata, takva isprava neće važiti kao ček. Kod čeka nije
dozvoljeno domiciliranje niti određivanje platišta pa unesene
klauzule o tome neće važiti, a ček je pravovaljan;
5) Mjesto izdanja čeka je, takođe, bitan pretpostavljeni ele-

ment. Ako nije navedeno mjesto izdanja, po zakonu, pret-
postavlja se da je to mjesto koje je navedeno pored potpisa
trasanta. Kada i tu nije navedeno mjesto, odnosno ne može
se pretpostaviti koje je mjesto izdanja čeka, takva isprava
ne vrijedi kao ček.
Za datum izdanja čeka važi sve što je rečeno za ovaj sastojak

kod mjenice. Naravno, jednako vrijedi i za potpis izdavaoca
(tra-santa).
U poslovnoj praksi štampaju se čekovni blanketi (formulari) i u

vidu knjižica predaju poslovnim subjektima, što znatno olakšava
korištenje čeka. Na blanketu su već odštampani neki bitni ele-
menti (naziv čeka, bezuslovna naredba za isplatu čekovne
svote, a nekada i ime trasata i mjesto plaćanja), dok su za
druge ele-mente ostavljene prazne rubrike u koje trasant unosi
odgovara-jući sadržaj.

ČEK
2.2. Nebitni sastojci

Nebitni (fakultativni) sastojci čeka su određene klauzule (odred-
be) koje se upisuju od strane nekog lica u čekovnopravnom po-
slu, kao i kod mjenice. Za razliku od mjenice, neke od tih
klauzula mogu se upisivati u čekovnu ispravu, dok je upisivanje
drugih nedopušteno. Navešćemo uporedo dozvoljene i
nedozvoljene klauzule kod čeka.
Dopuštene klauzule sa značenjem
kao kod mjenice
Nedopuštene klauzule kod čeka
- klauzula “po naredbi”

- klauzula o akceptu
- klauzula “ne po naredbi” (rekta)
- klauzula o kamatama
- klauzula “bez protesta”
- klauzula o domiciliranju
- klauzula “bez obaveze”
- klauzula o platištu
- klauzula “sa izvještajem” ili “bez
izvještaja”
- klauzula o neodgovornosti trasanta
- klauzula o moneti (efektivnosti)
- klauzula o deviznom kursu

- klauzula o broju čekovnih primjeraka osim kod nostro čekova
- klauzula “za obračun”
Najčešće klauzule kod čeka su “po naredbi”, “za obračun” te kla-

uzula o moneti i deviznom kursu, kod međunarodnih plaćanja.
Ako se u čekovnu ispravu unese (upiše) neka od nedopuštenih
klauzula, tada se smatra da ona nije napisana, a takav ček je
punovažan. U pojedinim zemljama dozvoljeno je unošenje, pod
određenim uslovima, nekih od tih klauzula (o akceptu u vidu cer-
tificiranja ili viziranja čeka, o domiciliranju i dr.).
3. ČEKOVNE RADNJE
3.1. Uopšte o čekovnim radnjama
U čekovnom pravu, kao i u mjeničnom, postoje osnovne radnje
i radnje za očuvanje i ostvarivanje prava iz čeka. S obzirom na
funkciju i prirodu čeka osnovna obilježja radnji kod ovog vrijed-
nosnog papira su:
POGLAVLJE 15. 567

a) Kod čeka ne postoje neke radnje poznate u mjeničnom pra-

vu. Ne postoji radnja akceptiranja čeka niti intervencija;
b) Kod čeka postoji radnja opozivanja (opoziv čeka) nepoznata
u mjeničnom pravu;
c) Ostale čekovne radnje (aval, protest, prezentacija i dr.)
spe-cifi čne su u odnosu na iste radnje u mjeničnom pravu,
prven-stveno zbog nepostojanja akcepta;
d) Izdavanje čeka, ali bez pokrića, povlači imovinskopravnu,
ad-ministrativnopravnu i krivičnopravnu odgovornost.320
Osnovne čekovne radnje su: izdavanje, prenos, aval, isplata,

Osnovne čekovne radnje
su: izdavanje, prenos, aval, opoziv i umnožavanje čeka, ali samo u određenim slučajevima.
isplata, opoziv i umnožavanje Kao radnje za očuvanje i ostvarivanje čekovnih prava pojavljuju
čeka, ali samo u određenim se: protest, regres, obezbjeđenje čekovnog potraživanja, amor-
slučajevima. Kao radnje za
očuvanje i ostvarivanje tizacija i čekovne tužbe.
čekovnih prava pojavljuju
se: protest,
regres, obezbjeđenje
Već je rečeno da u našem pravu nema akceptiranja čeka pa
čekovnog potraživanja, odredba o akceptiranju stavljena na ček smatra se kao da nije
amortizacija i čekovne napisana. Isto rješenje stoji i u međunarodnoj konvenciji o
tužbe.
čeku. Akceptiranje čeka, smatra se, u suprotnosti je sa
prirodom čeka koji predstavlja nalog za plaćanje po viđenju, te
predočavanje čeka na isplatu ima za cilj plaćanje, a ne akcept.
U nizu zemalja prihvaćeno je takvo rješenje. Međutim, u nekim
zemljama po-stoje određene radnje (upisi na čeku) trasata koje
imaju pravno značenje isto kao i akcept (certifi ciranje čeka u
SAD) ili samo predstavljaju konstataciju da postoji pokriće u
momentu izda-vanja čeka, bez preuzimanja obaveze da će ček
biti isplaćen u trenutku prezentacije na plaćanje (viziranje čeka
u Francuskoj i Italiji).
Zakon o čeku, kao i Ženevska konvencija o čeku, ne poznaje

intervenciju kao čekovnopravnu radnju. Ima shvatanja u pravnoj
teoriji da je intervencija kod čeka prihvatljiva i moguća pošto je
njen cilj olakšanje isplate čeka,321 ali samo kao spontana inter-
vencija.322 Navode se i mogući slučajevi: banka kao intervenijent
320 Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH br. 36/03, 69/04,
18/05, 42/10 i 42/11) u članu 271 defi niše krivično djelo zloupotrebe čeka i kartice.
Prema odredbama ovog člana “ko zloupotrebom čeka, kreditne ili druge kartice obaveže
banku ili drugu pravnu osobu na isplatu iznosa za koji nema pokrića kazniće se
novčanom kaznom i zatvorom do 3 godine; a u slučaju da pribavljena imovinska korist
prelazi 50.000,00 KM kazniće se zatvorom od 2 do 10 godina.”
321 Bartoš, Milan, Antonijević, Zoran i Jovanović, Vladimir (1974) Menično i čekovno pravo,
Beograd, str. 229.
322 Jankovec, Ivica (1981) Privredno pravo, Beograd: Službeni list SFRJ, str. 525.
ČEK
isplati ček vučen na nju, a koji nema pokriće ili kada jedna
banka (banka-intervenijent) isplati ček koji je vučen na drugu
banku (banku-trasata). Iz ovih, kao i drugih razloga, predlaže se
uvo-đenje ustanove intervencije kod čeka.323
Čekovne radnje mogu se preduzimati lično ili preko punomoć-

nika. Svaki učesnik u čekovnom poslu može ovlastiti poslovno
sposobno lice da u njegovo ime i za njegov račun izvrši neku
radnju. Odnos punomoćstva je građanskopravne prirode. Za pu-
nomoćstvo kod čeka važi sve što je rečeno za punomoćstvo u
mjeničnom pravu pa i u pogledu prekoračenja ovlaštenja i neo-
vlaštenog potpisivanja u svojstvu zastupnika (falsus procurator).
3.2. Izdavanje čeka

Pitanje čekovne sposobnosti riješeno je kao i kod mjenice. Aktiv-
Aktivnu čekovnu
sposobnost, sposobnost
nu čekovnu sposobnost, sposobnost biti povjerilac po čeku, ima
biti povjerilac po čeku, ima svako lice koje posjeduje pravnu sposobnost. Pasivnu čekovnu
svako lice koje posjeduje sposobnost, sposobnost biti dužnik po čeku pa izdati ili prenijeti
pravnu sposobnost.
Pasivnu čekovnu ček, ima svako lice koje posjeduje poslovnu sposobnost. Pravna i
sposobnost, sposobnost poslovna sposobnost kod čeka cijeni se prema pravilima građan-
biti dužnik po čeku pa izdati
skog prava.
ili prenijeti ček, ima svako
lice koje posjeduje poslovnu
sposobnost. Ček se može izdati samo na banku kod koje trasant ima pokriće
sa kojim može raspolagati putem čeka, na osnovu prethodnog
izričitog ili prećutnog sporazuma sa trasatom-bankom. Ugovor
između komitenta banke (trasanta) i banke (trasata) predstavlja
pravnu osnovu čekovnopravnog odnosa i naziva se ugovorom o
čeku. Njime su regulisana prava i obaveze ugovornih stranaka po
osnovu izdavanja i isplate čeka. Ugovor o čeku (čekovni ugo-vor)
može biti i sastavni dio jednog opšteg (generalnog) ugovora
između komitenta i banke kojim se regulišu otvaranje žiro i devi-
znog računa, kao i isplate po tim računima. Ranije je već rečeno
da po čekovima plativim izvan naše zemlje (nostro čekovi) u ulozi
trasata može biti, osim banke, i drugo lice (trgovac ili netrgovac)
zavisno od prava (zakona) zemlje mjesta plaćanja čeka.
323 Antonijević, Z. (1983) op.cit., str. 516.
POGLAVLJE 15. 569

Zakon polazi od toga da pokriće za cjelokupnu čekovnu svotu

mora biti u trenutku izdavanja čeka. Da li u momentu potpisiva-
nja i sastavljanja čeka ili u trenutku predaje čeka trasatu (banci)?
Polazeći od prihvaćene teorije kreacije da je predaja vrijedno-
snog papira završni akt jednostrane izjave volje izdavaoca, pokri-
će trasanta kod trasata mora postojati u trenutku predaje čeka, a
ne već prilikom sastavljanja i potpisivanja čeka.
Pokriće se mora sastojati u novcu: u gotovini ili u novčanom po-

traživanju trasanta prema trasatu ili u otvorenom kreditu koji je
banka trasat otvorila izdavaocu čeka. Ne može se sastojati, kao
kod mjenice, u stvarima (robi) ili u trgovačkim efektima. Pokri-će
mora biti “raspoloživo”, da sa njim trasant može raspolagati
putem čeka na osnovu ugovora o čeku. Kada se radi o pokriću u
novčanoj tražbini, onda ta tražbina mora biti izvjesna, utuživa i
likvidna.324
Nedostatak pokrića ne povlači ništavost čeka, odnosno “puno-

važnost isprave kao čeka ne dolazi u pitanje” (čl. 3 Konvencije o
čeku). Smatra se da pokriće nije bitan sastojak čeka, a pored
toga, predviđene su odgovarajuće sankcije u slučaju da trasant
nema uopšte ili nema dovoljno pokrića u momentu predaje čeka
trasatu. Izdavanje čeka bez pokrića povlači trasantovu: admi-
nistrativnopravnu odgovornost za prekršaj u iznosu od 10% do
20% od nepokrivene čekovne svote, zatim imovinskopravnu od-
govornost korisniku čeka u vidu naknade potpune štete (pro-sta
plus izgubljena dobit), i najzad, krivičnopravnu odgovornost
zbog krivičnog djela izdavanja i stavljanja u promet čeka bez
pokrića, ako je znao da nema pokrića. U određenim slučajevima
sankcionišu se i radnje trasanta kojima nakon izdavanja čeka
vrši blokiranje pokrića i onemogućava isplatu čekovne svote. I u
drugim zemljama oštro se kažnjava izdavanje čeka bez pokri-ća;
ono predstavlja krivično djelo za koje se goni po službenoj
dužnosti(npr. prevara, izdavanje lažnih čekova i sl.).
U trenutku izdavanja ček mora biti popunjen jer nije usvojena

teorija omisije. Izdavanje čeka bez datuma ili sa neistinitim da-
tumom povlači administrativnopravnu odgovornost trasanta za
prekršaj (2-10%, a odgovorno lice 1-5%, sve od čekovne svo-
324 Krulj, V. (1975) op.cit., str. 83 i dalje.

ČEK
te). Čekovni formular može imati više kopija koje se dostavljaju

Moguće je izdati vlastiti
(sopstveni) trasirani ček
učesnicima u čekovnom poslu (primjerak za banku, izvještaj o
samo ako glasi na ime ili po isplati, izvještaj o uplati).
naredbi. U tom slučaju,
trasant i trasat su isto lice:
banka koja ima više filijala, Moguće je izdati vlastiti (sopstveni) trasirani ček samo ako glasi na
pa jedna filijala vuče ček na ime ili po naredbi. U tom slučaju, trasant i trasat su isto lice: banka
drugu. koja ima više fi lijala, pa jedna fi lijala vuče ček na drugu. Ne vrijedi
ček na donosioca u kome su trasant i trasat isto lice (čl. 8 ZČ).
Ček trasiran po
sopstvenoj naredbi Ček trasiran po sopstvenoj naredbi postoji onda kada su trasant
postoji onda kada su trasant
i remitent isto lice. U suštini, njime komitent banke (trasant) po-
i remitent isto lice. vlači gotov novac sa svoga računa koji ima kod određene banke.
3.3. Prenos čeka

3.3.1. Uopšte o prenosu čeka
Ček je negocijabilan vrijednosni papir čiji način prenosa zavisi od

Ček na ime (nominativni, toga kako je određen korisnik čeka (remitent). Inače, ček može
rekta ček) postoji onda glasiti na ime, po naredbi, na donosioca i alternativno. Ček na
kada je uz ime korisnika
upisana i klauzula “ne po ime (nominativni, rekta ček) postoji onda kada je uz ime kori-
naredbi” (rekta odredba). snika upisana i klauzula “ne po naredbi” (rekta odredba). Ako je
Ako je pored imena pored imena remitenta unesena klauzula ”po naredbi”, takav ček
remitenta unesena klauzula
”po naredbi”, takav ček glasi po naredbi. Međutim, ček je po naredbi i ako u ispravi nije
glasi po naredbi. Ček je po upisana takva klauzula (samo stoji “platite N.N.”). Ček je na do-
naredbi i ako u ispravi nije
upisana takva klauzula. Ček
nosioca ako je unesena klauzula “platite donosiocu” ili “platite na
je na donosioca ako je donosioca” ili ako nije uopšte navedeno ime remitenta, jer je to
unesena klauzula “platite zakonska pretpostavka (čl. 8 ZČ). Alternativnim čekom se naziva
donosiocu” ili “platite na
donosioca” ili ako nije onaj ček kod koga je remitent označen alternativno (“platite N.N
uopšte navedeno ime ili donosiocu”).
remitenta. Alternativnim
čekom se naziva onaj ček
kod koga je remitent Ček se, kao i mjenica, prenosi indosamentom, cesijom i prostom
označen alternativno. predajom (traditio). Pošto je kratak rok važenja, u praksi se ček
rijetko prenosi pa ova radnja nema ono značenje kao kod mjenice.
3.3.2. Prenos indosamentom
Indosamentom se prenose čekovi po naredbi. Pravila mjeničnog

prava o indosamentu, uglavnom, važe za ček i Zakon o čeku na
POGLAVLJE 15. 571

to izričito upućuje (čl. 26 ZČ). Indosament i kod čeka mora biti

bezuslovan i glasiti na cijelu čekovnu svotu. Svaki uslov smatra
se kao da nije napisan, a djelimičan indosament (na dio
čekovne svote) je ništavan. Ako ček glasi na ime ili po naredbi,
pa se na poleđini upiše izjava “na donosioca”, takav indosament
važi kao bjanko indosament (čl. 11 ZČ). Ček se može indosirati i
na tra-santa i na ranijeg indosanta (povratni indosament).
Razlike u odnosu na mjenicu ogledaju se, naročito, u sljedećem:

ništav je trasatov indosament jer banka ne može prenositi ček;
indosament na trasata (banku) ima pravni značaj priznanice o
Ček na donosioca može se
isplati čekovne svote; ako bilo ko osim trasata stavi svoj potpis
samo punim indosamentom na poleđini čeka koji glasi na donosioca bez izjave o indosamen-
pretvoriti u ček na ime ili u tu, po zakonu, taj odgovara kao trasantov avalista; nema
ček po naredbi (vinkulacija
čeka). bjanko indosamenta kod čeka na donosioca; ne postoji
založni325 i indo-sament poslije dospjelosti jer ček dospijeva po
viđenju i ne može imati funkciju instrumenta kredita. Ček na
donosioca može se samo punim indosamentom pretvoriti u ček
na ime ili u ček po naredbi (vinkulacija čeka).
Sposobnost čeka za prenos putem indosamenta može se is-

ključiti upisivanjem klauzule “ne po naredbi” (rekta indosa-
ment). Indosant može zabraniti prenos čeka i u tom slučaju ne
odgovara licima na koja ček kasnije bude indosiran, kao kod
mjenice.
Alternativni ček, gdje je remitent alternativno određen, takođe

se može indosirati. Time se u krug lica odgovornih po ovom
čeku uvode indosanti i avalisti, čime se pojačava povjerenje i
poveća-va cirkulaciona moć čeka.
Zakon o čeku ne sadrži odredbe o

datiranju indosamenta i u tom
smislu postoji praznina. Prema
pravilima Ženevske konven-cije o
čeku, indosament učinjen po isteku
roka za prezentaciju čeka na isplatu
ili poslije protesta ima pravna
dejstva obične ce-sije građanskog
prava. Ako je indosament učinjen
prije tih ro-kova, pa i kada nije
datiran, on važi i proizvodi
čekovnopravna dejstva.
325 Suprotno: Krulj, V. (1975) op.cit., str. 84.

ČEK
3.3.3. Prenos čeka cesijom
Cesijom se samo prenose čekovi kod kojih je pored imena remi-

tenta upisana klauzula “ne po naredbi” (čekovi na ime, nominat-
ni, rekta čekovi). Takvi čekovi su veoma rijetki i mogu se preno-
siti putem cesije čija su pravna dejstva i forma kao kod mjenice.
3.3.4. Prenos čeka predajom
Na ovaj način se prenosi ček koji glasi na donosioca. Prenos se

vrši iz ruke u ruku “prostom predajom” (čl. 10, st. 1 ZČ). Pred-
nost je u lakom i brzom prenosu, bez formalnosti, a prenosilac
nije preuzeo nikakvu čekovnu odgovornost. No, kasniji pribavilac
takvog čeka preuzima rizik neisplate, krađe, gubitka čeka.
Međunarodna pravila su usvojila defi nitivnu formu čeka na do-

nosioca. Ako je izdat prvobitno na donosioca, on se kasnije ne
može pretvoriti u ček na ime ili po naredbi. Iz ranijih izlaganja o
indosamentu vidi se da takvo rješenje ne prihvata Zakon o
čeku. Prema međunarodnoj konvenciji, pitanje “neprenosivosti”
čeka prepušteno je nacionalnim pravima. U tom smislu, neke
zemlje unijele su pravilo o “neprenosivosti” ( non transferable)
čeka pa on može biti isplaćen samo imaocu čeka koji ga je
primio sa ta-kvom klauzulom.
3.4. Aval (jemstvo)

Aval je Aval je čekovnopravnočekovnopravno jemstvo kojim neko garantuje svojim potpisom na
čeku da će jemstvo kojim nekočekovna svota biti isplaćena, u cijelosti ili djelimično. Zbog toga što
iz funkcije garantuje svojim potpisomčeka proizlazi njegova kratka cirkulacija i što se isplaćuje iz pokrića
na čeku da će čekovna
trasanta svota biti isplaćena, ukoje mora postojati u času izdavanja, aval kod čeka se rijetko
koristi. cijelosti ili djelimično.
Aval može dati svako poslovno sposobno lice (pasivna čekovno-pravna

sposobnost) uključujući i lica koja su već potpisala ček (indosanti, trasant, avalist), osim trasata. Trasatov
aval nema čekovnopravno dejstvo (čl. 26 ZČ). Trasatov aval, u suštini, zna-čio bi akcept koji nije
dopušten kod čeka. Aval se može dati za trasanta i za nekog indosanta. Daje se upisivanjem
odgovarajuće
POGLAVLJE 15. 573

izjave na licu ili alonžu čekovne isprave, ali može i samim potpi-
som avaliste. Za razliku od mjenice, sam potpis na poleđini čeka
koji glasi na donosioca znači aval za trasanta (kod ove vrste čeka
ne postoji bjanko indosament). Forma i pravna dejstva avala kod
čeka su isti kao u mjeničnom pravu. Odgovornost avaliste je ne-
posredna, samostalna i solidarna sa položajem onoga za koga je
dao aval.
3.5. Isplata čeka

Ček je vrijednosni papir koji dospijeva i plativ je po viđenju.
Ima-lac može ček podnijeti trasatu na isplatu istog dana kada je
i izdan. S obzirom na to da je ček sredstvo plaćanja, a ne kredi-
tiranja, zakon nije prepustio isključivo volji korisnika čeka da on
odlučuje kada će se ček isplatiti. Imalac čeka je obavezan, ako
hoće da naplati ček, isti podnijeti (prezentirati) trasatu na
isplatu u zakonom utvrđenim rokovima. Rokovi u kojima se
prezentacija na isplatu mora izvršiti su sljedeći:
a) Osam dana, ako je mjesto izdanja i mjesto plaćanja isto i u

našoj zemlji;
b) Petnaest dana, ako su to različita mjesta, ali su u našoj zemlji;
c) Dvadeset dana, ako je ček izdat u bilo kojoj evropskoj zemlji;
d) Šezdeset dana, ako je ček izdat u bilo kojoj zemlji izvan Evrope.
Prednji rokovi važe za čekove koji se isplaćuju u našoj zemlji.

Nije dozvoljeno ugovaranje drugih rokova. Izuzetno cirkulirani
ček može se podnijeti na isplatu i u roku od šest mjeseci od dana
izdavanja. (čl. 15, st. 2 ZČ). Ti rokovi važe i za podnošenje čeko-
va mjerodavnoj organizaciji za obavljanje platnog prometa čiji je
trasat član. Inače, rokovi se računaju od dana izdanja čeka (dati-
ranja). Ako korisnik čeka propusti rok za prezentaciju na isplatu,
takav ček postaje “prejudiciran” i povjerilac gubi regresna prava.
Po zakonu, imalac ima pravo podnijeti i takav ček na isplatu, a
banka (trasat) obavezna je izvršiti isplatu čeka, ako nije opozvan
i ako nema drugačijeg ugovora sa trasantom (čl. 18 ZČ).
Trasat (banka) vrši isplatu čeka, ali prije nego što to učini, dužan
je provjeriti ček i ovlaštenje lica koje ga prezentira (verifi kaci-ja
čeka i prava titulara). Provjera se odnosi na: sadržinu čeka,

ČEK
regularnost lanca indosamenata, da li postoji preinačenje čeka,

brisanje i druge činjenice koje bi ukazivale na moguće falsifi kova-
nje, te potpis trasanta (prema deponovanom potpisu kod banke) i
ovlašćenje lica da primi čekovnu svotu. Trasat nije dužan da
provjerava potpise indosanata. Trasat može prihvatiti ček, odbiti ili
zatražiti da se ček uskladi sa zakonom, ako je to moguće.
Isplata čeka može se vršiti na različite načine: a) plaćanje u go-

tovini, ako nije predviđeno plaćanje na drugi način (“samo za
obračun”), b) uplatom čekovne svote u korist računa korisnika
čeka, ako je on saglasan, c) prenosom čekovne svote sa raču-na
trasanta u korist računa korisnika čeka (kod obračunskih če-
kova), d) putem kompenzacije i e) predajom korisniku drugog
čeka. Plaćanje u gotovom (koristi se obrazac gotovinskog čeka)
vrši se kod plaćanja licima koja nemaju otvorene račune (podiza-
nje novca za plate, dnevnice i druga plaćanja obaveza u skladu
sa propisima). Ako se ovaj ček koristi za bezgotovinska plaćanja,
onda se on precrtava dvjema paralelnim linijama (bariranje go-
tovinskog čeka). Uplata čekovne svote u korist računa remitenta,
u suštini, predstavlja prenos sa jednog na drugi račun. Najčešće
se koristi prenos čekovne svote sa računa trasanta (dužnika po
nekom ugovoru) u korist računa imaoca čeka (povjerioca iz ugo-
vora). Prenos se vrši putem obračunskog (virmanskog) čeka na
kome stoji klauzula “samo za obračun”. Obračunski ček je, po
zakonu, konačna forma čeka jer se klauzula “samo za obračun”
ne može opozvati (čl. 21, st. 3 ZČ). Isplata kompenzacijom može
doći u obzir ukoliko su se stekli ovi uslovi: potpisnik čeka (tra-
sant, indosant, avalista) stekao je tražbinu prema korisniku čeka
(remitentu, indosataru) u trenutku prezentacije čeka na ispla-tu;
tražbine su istorodne, dospjele i likvidne i stavljen je zahtjev za
kompenzaciju. Smatra se da trasat (banka) ne može istaći
prigovor kompenzacije.326 Isplata čeka se može vršiti predajom
drugog čeka koji se vuče na drugu banku, ako su korisnik čeka i
trasat sa tim saglasni.
Čekovna svota se, u pravilu, isplaćuje u cijelosti. Korisnik čeka

nije dužan, kao što je dužan imalac mjenice, primiti djelimičnu
isplatu, ali to može učiniti. Kad isplati ček, trasat ima pravo za-
htijevati predaju čeka, kao i da se na ispravi konstatuje da je
326 Krulj, V. (1975) op.cit., str. 102; Bartoš, M. et al. (1974) op.cit., str. 252.
POGLAVLJE 15. 575

ček isplaćen. U slučaju djelimične isplate, može tražiti upis na

čekovnoj ispravi, kao i posebnu priznanicu na djelimično
isplaćeni iznos (čl. 19 ZČ).
Pravno dejstvo isplate čeka je isto kao i kod mjenice. Ako je tra-
sat isplatio cijelu čekovnu svotu, prestaju obaveze svih čekovnih
dužnika. Kod djelimične isplate obaveza prestaje u iznosu koji je
trasat isplatio. Za ostatak čekovne svote solidarno odgovaraju
potpisnici čeka. I kada čekovnu svotu isplati trasant, prestaju
obaveze ostalih regresnih dužnika. Trasant mora isplatiti cijelu
čekovnu svotu, a ne može vršiti djelimičnu isplatu.
Ako trasat odbije isplatu čeka koji je blagovremeno podnesen na

isplatu, odbijanje treba da se konstatuje protestom, pa korisnik
čeka isplatu može tražiti od trasanta i ostalih čekovnih potpisni-
ka. Dalje, ostvarivanje prava, ako ne dođe do isplate čeka, vrši
odgovarajućim pravnim radnjama (podizanjem tužbe).
3.6. Opozivanje čeka

Opozivanje čeka je radnja nepoznata u mjeničnom pravu. Opo-
Opozivom trasant povlači zivom trasant povlači svoj nalog (uput), odnosno zabranjuje
svoj nalog (uput), odnosno
tra-satu da isplati čekovnu svotu iz njegovog pokrića korisniku
zabranjuje trasatu da isplati
čekovnu svotu iz njegovog čeka. Opoziv čeka može izvršiti isključivo trasant (izdavalac)
pokrića korisniku čeka. pod zako-nom predviđenim uslovima. Kod opoziva čeka treba
razlikovati dva slučaja:
a) Opozivanje čeka prije roka određenog za njegovu prezenta-

ciju na isplatu. U ovom roku može se opozvati ček koji glasi
na ime i ček po naredbi, dok se ček na donosioca ne može
opozvati i
b) Opozivanje čeka nakon proteka roka za njegovu prezentaciju
na isplatu (čl. 18 ZČ). Svaki ček, pa i ček na donosioca, može
se opozvati poslije proteka roka za prezentaciju.
Opoziv čeka može biti opšti ili generalni i pojedinačni ili individu-
alni. Isplatu čeka poslije proteka roka za njegovu prezentaciju na
isplatu trasant može zabraniti putem opšteg ili pojedinačnog
opoziva. Opšti opoziv obično se utvrđuje kao odredba generalnog
ugovora o otvaranju čekovnog računa ili depozita zaključenog

ČEK
između banke i njenog komitenta. Njome se unaprijed stipuliše

Opšti opoziv obično se
utvrđuje kao odredba zabrana isplate svih čekova komitenta (trasanta) koje on vuče na
generalnog ugovora o banku trasata, a kojima je protekao rok za prezentaciju. Pojedi-
otvaranju čekovnog računa
ili depozita zaključenog
načni opoziv se odnosi na zabranu isplate svakog pojedinog čeka
između banke i njenog posebno. Opoziv čeka prije roka određenog za prezentaciju (ček
komitenta. Njome se na ime i po naredbi) vrši se pojedinačnim opozivom. Ako trasat
unaprijed stipuliše zabrana
isplate svih čekova
isplati ček nakon opoziva (zabrane), takva isplata ne ide na teret
trasantovog pokrića.
komitenta (trasanta) koje on
vuče na banku trasata, a
kojima je protekao rok za Po proteku roka za prezentaciju čeka na isplatu, ako ček nije
prezentaciju. Pojedinačni opozvan, trasat je u obavezi da izvrši isplatu čekovne svote. Ta
opoziv se odnosi na obaveza postoji prema trasantu je građanskopravne prirode, a ne
zabranu isplate svakog
pojedinog čeka posebno. čekovnopravne, jer trasat nije potpisnik čeka. Obaveza trasa-ta
prema korisniku čeka ne postoji, između njih nema pravnog
odnosa, pa korisnik i ne može zahtijevati isplatu čeka. Trasant
može odgovarati za prouzrokovanje štete korisniku čeka, ako bi
raspolagao pokrićem (u obimu čekovne svote) i nakon isteka roka
za prezentaciju, a nije pravovaljano opozvao ček (čl. 18 ZČ).
3.7. Protest
I kod čeka postoji čekovnopravna radnja podizanje protesta
radi očuvanja regresnih prava. U odnosu na mjenicu, uži je
krug ra-zloga zbog kojih se može podignuti protest pošto
nema akcep-tiranja čeka. Protest se može podignuti zbog:
odbijanja isplate ili djelimične isplate, odbijanja obračuna,
odnosno prenosa sa računa trasanta u korist računa imaoca
čeka (kod obračunskog ili bariranog čeka), odbijanja isplate
protestnih troškova, odbijanja isplate u naznačenoj valuti te
perkvizicioni protest imaoca dupli-kata čeka (ne i kopije)
radi pribavljanja originala.
Odbijanje isplate može se utvrditi na tri načina: putem javne

isprave (protest zbog neisplate), potpisanom i datiranom
izja-vom trasata na čeku kojom odbija isplatu i datiranom
potvrdom obračunske ustanove kojom se utvrđuje da je ček
bio podnesen na vrijeme i da nije namiren (čl. 22 ZČ).
Protest zbog neisplate, uključujući i izjavu na čeku i potvrdu
obračunske ustanove, mora biti učinjen prije nego što
protekne rok za prezentaciju čeka na isplatu. Ako je ček
podnesen na isplatu posljednjeg dana roka određenog za
prezentaciju, pa ne bude isplaćen, protest se može
POGLAVLJE 15. 577
podići još samo prvog radnog dana koji dolazi. Korisnik čeka
koji ni toga dana ne podigne protest gubi pravo na regres
prema ostalim potpisnicima čeka.
U pogledu forme protesta, sudske nadležnosti i postupka vrijede

pravila mjeničnog prava. I sama izjava trasata na čeku kojom od-
bija isplatu mora biti upisana u registar protesta uz odgovarajući
upis na čeku ili njegovom alonžu (čl. 19 ZČ).
Korisnik čeka može biti oslobođen obaveze na podizanje pro-

testa ako je u ispravi upisana klauzula “bez troškova” ili “bez
protesta”. Klauzulu mogu upisati trasant, indosant ili avalist sa
pravnim dejstvima kao i kod mjenice. Pravila mjeničnog pra-va
o notifi kaciji (obavještavanju) primjenjuju se i kod čeka (čl. 26
ZČ).
3.8. Regres
Prema Zakonu o čeku, “imalac čeka može vršiti regres protiv in-
dosanata, trasanta i avalista ako bude odbijena isplata čeka koji
je podnesen na vrijeme” (čl. 22). Uslov za to jeste blagovremeno
podizanje protesta ili konstatacija o neisplati čeka na drugi način
(izjava trasata na čeku ili potvrda obračunske ustanove).
Odgovornost potpisnika u čekovnom poslu uglavnom je ista kao

i kod mjenice. Svi oni odgovaraju korisniku čeka samostalno i
solidarno. Bez obzira na nevažnost potpisa drugih lica iz mate-
rijalnopravnih razloga potpisnik na čekovnoj ispravi samostalno
odgovara. Potpisom se stvara samostalan čekovni odnos koji je
nezavisan od drugih učesnika. Solidarna odgovornost se sasto-ji
u tome što korisnik čeka može zahtijevati isplatu od čekov-nih
dužnika, bilo pojedinačno, od više njih ili svih zajedno, i nije
dužan držati se reda kojim su oni potpisivali čekovnu ispravu.
Regresni dužnici (trasant, indosanti, avalisti) ne dijele između
sebe teret isplaćene čekovne obaveze (kao što je pravilo u gra-
đanskom pravu), nego jednostavno cijelu obavezu prevaljuju
(prebacuju) jedan na drugog. Ko plati, regresira se u cjelini od
lica čiji se potpis nalazi ispred njegovog potpisa. Inače, regresni
zahtjev obuhvata čekovnu svotu, zateznu kamatu od dospjelosti
i troškove.

ČEK
U čekovnom pravu naročita je odgovornost trasanta, izdavaoca

čeka. Kao tvorac čeka (bezuslovnog naloga) za isplatu iz njego-
vog pokrića, trasant “odgovara za isplatu” svakom korisniku čeka
(čl. 9 ZČ). On se te odgovornosti ne može osloboditi ni na koji
način jer svaka odredba u čekovnoj ispravi kojom bi se trasant
oslobađao odgovornosti za isplatu smatra se da nije napisana.
Njegova odgovornost prestaje kad ček isplati trasat (banka) ili on
u regresnom postupku ili kad potraživanje, po čekovnom pravu,
zastari. Prestankom čekovne odgovornosti ne znači da prestaje
njegova odgovornost po građanskom pravu (može uslijediti tuž-
ba iz osnovnog posla).
Što se tiče odgovornosti trasata (banke), i ona je specifi čna kod

čeka. Osnovno pravilo čekovnog prava jeste da se obaveza i
odgovornost zasnivaju potpisom na čekovnoj ispravi. Pošto tra-
satovog potpisa nema (isključen akcept), njegova obaveza pre-
ma trasantu nije čekovnopravne nego građanskopravne prirode
(obaveza iz ugovora). Nasuprot tome, između trasata (banke) i
korisnika čeka (remitenta, indosatara) nema, uopšte, pravnog
odnosa, pa prema tome nema ni obaveze niti odgovornosti tra-
sata prema korisniku čeka. Jedino su čekovnopravne prirode od-
nosi između: trasanta i korisnika čeka, indosanata i avalista i
korisnika čeka te međusobni odnosi između regresnih dužnika.
3.9. Umnožavanje čeka

Pravni saobraćaj sa čekovima, kao i sa mjenicom, u nekim sluča-
jevima zahtijeva umnožavanje čeka kako bi se ubrzala i olakšala
njegova cirkulacija. Pri tome važe sljedeća pravila: nije dopu-
šteno umnožavanje čekova u unutrašnjem pravnom prometu;
dopušteno je umnožavanje čekova izdatih u zemlji, a plativih u
inostranstvu (nostro čekovi) pod uslovom da glase na ime ili po
naredbi; ček na donosioca ne može se uopšte umnožavati (čl. 23
ZČ). Kada se ček umnožava, u slogu svakog primjerka mora se
staviti njegov tekući broj, u protivnom, svaki primjerak vrijedi
kao poseban ček. Inače, na sve ostalo primjenjuju se pravila o
umnožavanju mjenice (čl. 26 ZČ).
Čekovno pravo ne poznaje ustanovu prepisa čeka kao vrijedno-

snog papira. Obični prepisi (kopije) mogu se praviti i imaju prav-
nu snagu običnog dokaznog sredstva.
POGLAVLJE 15. 579

4. OSTALE ČEKOVNE RADNJE

4.1. Amortizacija čeka
Razlozi za amortizaciju čeka su isti kao i kod mjenice pa se pra-
vila mjeničnog prava u svemu primjenjuju (čl. 26 ZČ), kao i pro-
cesna pravila Zakona o vanparničnom postupku. Međutim, na te-
renu prava problem se postavlja kod čekova na donosioca pošto
je gotovo nemoguće podnijeti sudu valjan dokaz o identifikaciji
takvog čeka. Problem je tim veći što savjesni pribavilac čeka na
donosioca, koji je ček stekao kada je on izašao iz ruke izdavaoca
ili ranijeg imaoca čeka i bez njegove volje, primjenom teorije
pravnog privida postaje zakoniti imalac čeka i stiče pravo potra-
živanja upisano u čekovnu ispravu (čl. 239 ZOO).
4.2. Obezbjeđenje potraživanja

Obezbjeđenje čekovnog potraživanja može biti, kao i u mjenič-
nom pravu, putem zaloge i pridržaja (retencije), bez obzira na
samostalnu i solidarnu odgovornost svakog potpisnika. Ako je
zalog konstituisan pismenom izjavom, postoji privilegovan polo-
žaj povjerioca. Na pravo zaloge i pridržaja kod čeka primjenjuju
se pravila mjeničnog prava (čl. 26 ZČ).
4.3. Tužbe kod čeka

Korisnik čeka zaštitu svojih prava može ostvariti tužbom. Zavisno od pravnog osnova zaštite i prema
kome su usmjerene, postoje tri vrste tužbi: regresna tužba koja je čekovnopravna tužba jer ima
osnov u čekovnom odnosu, tužba iz osnovnog posla i tuž-ba zbog neosnovanog obogaćenja, koje su
građanskopravnog karaktera jer se pravni osnov za njihovo podizanje nalazi izvan čekovnog odnosa
(odnos na bazi koga je izdat ili prenesen ček, odnosno pravni osnov je u neopravdanom
obogaćenju).
a) Regresna tužba je čekovna tužba koja se podiže kada su prove-dene sve radnje, naprijed izložene, ali je
izostala naplata čekovne svote. Podiže se protiv regresnih dužnika uključujući i trasanta;
Regresna tužba je
čekovna tužba koja se
podiže kada su provedene

sve radnje, naprijed
izložene, ali je izostala

naplata čekovne svote.
ČEK
b) Tužba iz osnovnog posla je redovna građanska (parnična)

Tužba iz osnovnog posla
je redovna građanska tužba čiji je pravni osnov, kao što je rečeno, u poslu koji je
(parnična) tužba čiji je bio razlog izdavanja ili prenosa čeka. Primjer: za isporučenu
pravni osnov, kao što je
rečeno, u poslu koji je bio
robu iz ugovora o prodaji kupac izdaje prodavcu ček na iznos
razlog izdavanja ili prenosa prodajne cijene. Osnovni posao je ugovor o prodaji, temelj
čeka. izdavanja čeka. Prodavac može postupiti dvojako: prvo, da
kao korisnik čeka preduzme sve radnje radi očuvanja regre-
snih prava prema indosantima (ako je bilo prenosa) i trasan-
tu (kupcu) i naplatu zahtijeva regresnom tužbom i drugo, da
kupca tuži za izvršenje ugovora o prodaji, za naplatu ugovo-
rene cijene, za što mu stoji na raspolaganju tužba iz osnov-
nog posla.
Razlog za postojanje tužbe iz osnovnog posla je u tome što, za

razliku od mjenice ček nije potpuno apstraktni pravni posao i
vrijednosni papir pa se održava veza između čekovnog posla i
osnovnog posla. Zakon o čeku nije predvidio rješenje, kao u ne-
kim drugim zemljama, da korisnik čeka zadržava svoja prava iz
čeka prema trasantu i kada nije podigao protest (izgubio regre-
sna prava prema indosantima i avalistima). Da bi zaštitio kori-
snika čeka, zakon je dao mogućnost korištenja ove tužbe u
dvije situacije: a) umjesto regresne tužbe koju korisnik čeka
neće da koristi i b) kada je ček postao prejudiciran ili su prava iz
čeka zastarjela po čekovnom pravu.
Za podizanje tužbe iz osnovnog posla moraju biti ispunjeni

odre-đeni uslovi: da sporazumom sa trasantom ili indosantom
kori-štenje ove tužbe nije isključeno i da je korisnik čeka vratio
če-kovnu ispravu licu protiv koga podiže tužbu. Korisnik čeka
tužbu može podići samo protiv trasanta i svog neposrednog
indosanta (pasivno legitimisana lica). Dakle, tužba se može
podići protiv lica sa kojim je korisnik čeka (remitent, indosatar)
zaključio neki pravni posao pa traži izvršenje obaveze, odnosno
povodom koga je došlo do prenosa čeka. U slučaju da se tužba
podiže kada je nastalo prejudiciranje čeka ili su zastarjela
čekovna prava, od iznosa potraživanja odbija se iznos na ime
štete koju je korisnik čeka prouzrokovao drugoj strani zbog toga
što je dopustio da ček postane prejudiciran (čl. 25 ZČ);
c) Tužba zbog neosnovanog obogaćenja je takođe građansko-

pravna tužba. I u čekovnom pravu može doći do neosno-
vanog obogaćenja, da trasant ili indosant nešto ostvare, a
POGLAVLJE 15. 581

zauzvrat ne učine odgovarajuću protučinidbu. Osim toga,

njihove se obaveze po čeku mogu ugasiti ili da je protekao
rok za ostvarivanje čekovnih prava ili je nastupila zastara. U
takvoj situaciji oni su se neopravdano obogatili pa je
korisni-ku prava data mogućnost zaštite ovom tužbom.
Važno je istaći da se tužba zbog neosnovanog obogaćenja po-

diže u slučaju kada nema mjesta tužbi iz osnovnog posla (čl. 25
ZČ). Ne postoji mogućnost kumulacije zahtjeva. Korisniku čeka,
prvo, stoji na raspolaganju tužba iz osnovnog posla, pa ako nisu
ispunjeni uslovi za njeno podizanje, tada može istaći tužbu zbog
neosnovanog obogaćenja (sticanja bez osnova).
4.4. Delikti u čekovnom pravu

Da bi se sačuvalo povjerenje u ček, Zakon o čeku, kao i zako-ni
drugih zemalja, predviđa sankcije za neke čekovne radnje.
Sankcije su imovinskopravne prirode u vidu naknade štete, za-
tim administrativnopravne u obliku prekršaja i krivičnopravne jer
određena postupanja u čekovnom poslu mogu predstavljati kri-
vično djelo.
Najteža inkriminisana radnja jeste izdavanje čeka bez pokrića za

koju je zaprijećena kazna za prekršaj (10-20% od nepokrivene
svote), a predstavlja i krivično djelo izdavanja i stavljanja u pro-
met čeka bez pokrića. Za prekršaj se kažnjavaju i ove radnje: tra-
siranje čeka bez datuma ili sa neistinitim datumom; preuzimanje,
prenos i isplata takvog čeka; trasiranje čeka na drugo lice, a ne
na banku; poništaj opšteg ili posebnog precrtaja na bariranom
čeku, kao i pretvaranje posebnog u opšti precrtaj.
5. VRSTE ČEKOVA
5.1. Kriterij i podjele

U savremenom platnom prometu cirkulišu čekovi sa različitim
nazivima i sa specijalnim namjenama za koje vrijede i poseb-
ČEK
ne tehnike, naročito bankarske. Bankarska tehnika renomira-nih

banaka daje značajnu karakteristiku vršenju “tradicionalnih fi
nansijskih usluga” gdje značajno mjesto ima ček, kao instru-
ment plaćanja. Uobičajeno je da se čekovi razvrstavaju prema:
oznaci korisnika čeka, namjeni čeka i garancijama da će ček biti
isplaćen.327
Prema oznaci korisnika čeka, postoje ove vrste čekova: ček na

ime, ček po naredbi, ček na donosioca i alternativni ček, o čemu
je bilo ranije riječi.
Prema garancijama, upisima na čekovnoj ispravi da će ček biti

isplaćen iz pokrića razlikuju se: neakceptirani ček, akceptirani
ček, certifi cirani i vizirani ček. Ova podjela je važna sa
stanovišta komparativnih pravnih sistema.
Prema namjeni i specijalnim tehnikama koje se primjenjuju, po-

stoje ovi čekovi: isplatni, obračunski, barirani, cirkulacioni, put-
nički i dokumentarni ček o kojima slijede izlaganja.
Kada su u ulozi trasanta i trasata banke, ali različite, takav ček

se naziva bankarskim čekom. Banka trasant vuče ček na ban-ku
Kada su u ulozi trasanta i
trasata banke, ali različite,
trasata, bilo da se radi o plaćanjima u unutrašnjem ili me-
takav ček se naziva đunarodnom prometu. Sa stanovišta međunarodnih plaćanja,
bankarskim čekom. kada se mjesto izdavanja i mjesto plaćanja nalaze u različitim
državama, bankarski čekovi se mogu podijeliti na loro i nostro
čekove.
Loro čekovi su bankarski čekovi koje inostrana banka vuče na

domaću banku. Mjesto izdavanja čeka je u stranoj, a mjesto
plaćanja u domaćoj zemlji. Nostro čekovi su bankarski čekovi
Loro čekovi su bankarski
čekovi koje inostrana banka koje domaća banka vuče na stranu banku. Njihovo mjesto iz-
vuče na domaću banku. davanja je u domaćoj zemlji, a mjesto isplate u stranoj. Banke
Nostro čekovi su bankarski posebno vode evidencije po ovim čekovima radi kontrole ula-
čekovi koje domaća banka
vuče na stranu banku. ska i izlaska deviza, odnosno kontrole i uravnoteženja platnog
prometa sa inostranstvom. Za te čekove mogu važiti i različita
pravila, što je već izloženo (ko može biti trasat, umnožavanje
čeka).
327 O pojedinim vrstama i oblicima čekova vidjeti kod: Trivun, V. et al. (2003) op. cit., str. 628-838.
POGLAVLJE 15. 583

5.2. Osnovne vrste čekova prema namjeni

5.2.1. Isplatni (gotovinski, blagajnički) ček
Naziva se tako jer se njime čekovna svota isplaćuje korisniku čeka u gotovom
Isplatni (gotovinski
blagajnički) ček naziva senovcu, na blagajni banke trasata.Čekovni iznos se podiže sa računa trasanta iz
tako jer se njime čekovnapokrića i isplaćuje licu koje nemaračuna kod banke ili samom trasantu, ako je
svota isplaćuje korisnikuoznačen kao kori-snik čeka.
čeka u gotovom novcu, na
blagajni banke trasata.
5.2.2. Obračunski (virmanski) ček
Obračunski (virmanski) ček je ček koji se ne može isplatiti u go-tovom novcu. Kada je trasant ili korisnik
čeka na prednjoj strani upisao klauzulu “samo za obračun”, time je pravno zabranio ban-ci trasatu da ček
isplati u gotovom novcu (čl. 21 ZČ). Isplata čeka se vrši samo putem obračuna
Obračunski (virmanski)
prenosom čekovne svote sa računa trasanta na račun remitenta, odnosno
ček je ček koji se ne možeindosatara. Obračun se može vršiti sa bankom trasatom ili licem koje ima svoj
isplatiti u gotovom novcu.račun kod trasata ili sa licem koje nema račun kod banke trasata, nego kod druge
Isplata čeka se vrši samo
putem obračuna prenosombanke članice obračunske ustanove u mjestu plaćanja.
328
Obračun se dalje može
čekovne svote sa računavršiti sa drugim bankama gdje korisnik čeka ima račun, na osnovu međusobnih
trasanta na račun remitenta,
odnosno indosatara.
bankarskih prenosa.
Forma obračunskog čeka je konačna i ne može se opozvati. Kada je izdat u toj

formi, on se kasnije ne može pretvoriti u isplatni ček. Ako bi trasat, pored zabrane, isplatio ček u
gotovom novcu, odgovaraće za prouzrokovanu štetu najviše do iznosa čekovne svote (ograničeni iznos
naknade štete).
Ček na donosioca, kao i svaki papir na donosioca, uvijek nosi određen rizik da se pojavi u rukama
savjesnog sticatelja, iako je mimo volje trasanta pušten u promet (ukraden). Tehnika obra-čuna i
prenosa virmanskog čeka umanjuje taj rizik pa se u teoriji smatra da je to bio jedan od pravnih
razloga nastanka ove vrste čeka.
328 Ovakvo rješenje Zakona o čeku je kritikovano u teoriji - Krulj, V. (1975) op.cit., str. 132.

ČEK
5.2.3. Precrtani (barirani) ček
Precrtani (barirani) ček je ček koji korisnik može naplatiti samo

Precrtani (barirani) ček je preko banke (čl. 20 ZČ). Barirani se ček ne isplaćuje imaocu ne-
ček koji korisnik može posredno, nego nekoj banci za njegov račun. Na ovom su čeku
naplatiti samo preko banke.
Barirani se ček ne isplaćuje povučene dvije paralelne linije dijagonalno. Odatle mu i naziv
imaocu neposredno, nego (barrer - precrtati). Precrtavanje na poleđini nema pravnog dej-
nekoj banci za njegov račun.
stva. Ukršteno precrtavanje bi značilo poništavanje. Pravo na
precrtavanje čeka ima trasant i svaki imalac čeka.
Precrtavanje može biti opšte i posebno (čl. 20 ZČ). Opšte precr-

tavanje (ček sa opštim precrtajem) je kad se između paralelnih
crta ne upiše ništa ili se upiše “preko banke”. Ovako precrtan ček
može njegov imalac naplatiti od trasata preko ma koje banke
Opšte precrtavanje (ček koja u naplati služi kao posrednik. Posebno je precrtavanje (ček
sa opštim precrtajem) je sa posebnim precrtajem) kad se između crta upiše naziv neke
kad se između paralelnih crta
ne upiše ništa ili se upiše banke. U tom slučaju, može samo ta banka, kao posrednik, na-
“preko banke”. Posebno je platiti ček (čl. 20 ZČ). Opšti se precrtaj može pretvoriti u
precrtavanje (ček sa
posebnim precrtajem) kad
posebni, a obratno ne. Nije dozvoljeno ni brisanje precrtaja, ni
se između crta upiše naziv brisanje banke upisane u posebnom precrtaju. Građanskopravna
neke banke. sankcija brisanja je u tome da se smatra kao da nije ni
prebrisan, dakle ček i dalje važi kao precrtani. Pored toga,
predviđena je i nov-čana kazna. Ako trasat i pored precrtaja
isplati ček imaocu, a ne banci, odgovoran je za štetu koja bi time
bila prouzrokovana do visine čekovne svote.
Barirani se ček obično izdaje kad se želi da zna kome je ček ispla-
ćen. Tada banka preko koje se ček isplaćuje legitimiše lice kome
je ček isplaćen i upisuje u posebnu knjigu. Nadalje se barirani ček
često upotrebljava kad je korisnik čeka klijent banke i želi da mu
se čekovna svota isplati preko te banke na njegov račun, a
izdavalac čeka nema pokrića kod te banke. Izdavalac vuče ček na
svoju banku kod koje ima pokriće, a u precrtaj upisuje naziv
banke čiji je klijent korisnik čeka.
Bariranim čekom vrše se međusobna plaćanja preko banaka slič-

no kao i virmanskim. Kad banka dobije barirani ček, najprije za-
dužuje račun trasantov, pa onda odobrava račun korisnika čeka
za iznos čeka, ako su oba klijenti banke. Ili, doznačuje čekovni
iznos korisnikovoj banci koja je navedena u čeku. U nekim sluča-
jevima banka odobrava čekovni iznos računu podnosioca čeka i
bez provjeravanja ima li sredstava na računu izdavaoca čeka. To
POGLAVLJE 15. 585

znači da ovi barirani čekovi imaju prednost pred ostalim virman-

skim čekovima.
Kao što se vidi, postoji velika sličnost između bariranog i virman-

skog čeka, jer se na kraju i barirani ček, bez naročite napomene
o obračunu, likvidira putem obračuna među bankama. I jedan i
drugi ne mogu se naplatiti neposredno, nego preko banke.
Barirani je ček novijeg datuma. U zapadnim zemljama se mnogo

koristi. Dobra mu je strana što se smanjuje upotreba gotovog
novca, jer se vrši obračunavanje i prebijanje na osnovu ovih če-
kova između banaka. Nadalje, u slučaju nestanka takvog čeka,
nema opasnosti da će ga neovlašteno lice naplatiti.
5.2.4. Cirkulacioni (cirkularni) ček
Ovu vrstu čeka izdaje banka trasant korisniku čeka (komitentu)

Cirkulacioni (cirkularni)
ček izdaje banka trasant
koji ima kod nje pokriće i tim čekom poziva (naređuje) sve svoje
korisniku čeka (komitentu) filijale, kao i banke korespondente, da isplate ček. Uočljiva je
koji ima kod nje pokriće i razlika između ovog i ostalih vrsta čekova.
tim čekom poziva (naređuje)
sve svoje filijale, kao i banke
korespondente, da isplate Kod cirkulacionog čeka sama banka trasat, kod koje neko ima
ček. pokriće, upućuje poziv na plaćanje svojim filijalama (sebi), kao i
svojim korespondentima u korist baš onoga lica koje kod nje ima
pokriće. Umjesto da lice koje ima pokriće kod banke vuče na nju
ček, ovdje je druga situacija: sama ta banka (depozitar) izdaje
ček u korist lica koje kod nje ima pokriće (deponenta) upućujući
to lice da se za naplatu čeka obrati svim njenim filijalama, njoj
samoj ili njenim korespondentima. Ovdje izgleda kao da trasat
postaje trasant, a trasant remitent. Korisnik cirkulacionog čeka je
onaj ko ima čekovni račun kod banke izdavaoca tog čeka ili ko
položi banci iznos na koji glasi cirkulacioni ček. Korisnik čeka
može biti i lice na koje se cirkulacioni ček indosira (indosatar) jer
se radi o čeku po naredbi. Upravo ekonomski cilj izdavanja ovih
čekova jeste da se njihovim indosiranjem obavljaju određena
plaćanja iz drugih poslovnih transakcija.
Uloga cirkulacionog čeka je velika jer gotovo da se izjednaču-je

sa novcem (fiducijarnim novcem). Umjesto da nosi gotovinu
(novčanice) poslovan čovjek nosi cirkulacioni ček koji isplaćuju
filijale banke i njene poslovne veze (korespondenti) kod kojih

ČEK
može izvršiti unovčavanje čeka. S druge strane, taj ček može in-
dosirati i time izmiriti obavezu prema indosataru. Korisnik cirkula-
cionog čeka prilikom naplate nije ograničen na određeno mjesto i
određenu banku, nego ček može naplatiti u svakom mjestu gdje
izdavalac (banka) ima svoju poslovnu jedinicu ili poslovnu vezu.
Cirkulacioni ček se može prezentirati na naplatu kroz šest mjeseci
od dana izdanja (čl. 12 ZČ).
5.2.5. Putnički ček
Putnički ček je vrsta cirkulacionog čeka kojim se plaćaju uslu-ge u

putničkom Putnički ček izdaju banke,
i turističkom prometu. Te čekove izdaju banke, turističke agencije
ili putnički
turističke agencije ili putničkibiroi u korist remitenta, koji tim čekom vrši plaćanje usluga,
odnosno biroi u korist remitenta, kojičekovna svota se isplaćuje korisniku čeka na koga je on prenesen,
tim čekom vrši plaćanje
usluga, odnosno čekovnaindosamentom. Redovno glase na ime i na okrugle cifre. Praksa je
u svota se isplaćuje korisnikuuporednim pravnim sistemima da je prenos (indosiranje) ove
čeka na koga je ončekova ograničen. Poslovni subjekti koji prime ove čekove ne
vrste
prenesen, indosamentom.
mogu više indosirati, vršiti druga plaćanja svojih obaveza.
Izdavanje ovih čekova počele su američke banke u korist turista radi plaćanja troškova usluga. Ako
isprave sadrže sve elemente koji se traže zakonom, predstavljaju ček i potpadaju pod režim
čekovnog prava. U mnogim zemljama, ova vrsta čeka nije do-voljno regulisana, pa čak postoje
mišljenja da putnički ček i ne predstavlja ček u pravom smislu te riječi. Neovisno od toga, on je u
širokoj primjeni u međunarodnom turizmu. Zbog nedostatka potrebne regulative značajan izvor
predstavlja bankarska praksa koja se primjenjuje u pojedinim zemljama. Pored elemenata koje inače
sadrži svaki ček, u putnički ček se obično upisuje vrijeme važenja, podaci o putnoj ispravi korisnika,
kao i uobičajene klau-zule o nalogu za isplatu čekovne svote.
5.2.6. Ček za potrošački kredit
Ček za potrošački kredit izdaje banka koja je odobrila kredit odre-đenom licu, pri čemu je ista banka i
trasat. Korisnik čeka može izvršiti plaćanje za kupovinu određene robe što je, obično, nave-deno na
poleđini čeka. Vrijeme važenja čeka je takođe određeno. Ček za potrošački
Ček za potrošački kredit
kredit izdaje banka koja je odobrila predstavlja varijantu bariranog čeka. U
kredit određenom licu, pri
čemu je ista banka i trasat.
Korisnik čeka može izvršiti
POGLAVLJE plaćanje za kupovinu15. 587
određene robe što je,
obično, navedeno na
poleđini čeka.
novije vrijeme ova vrsta čeka zamijenjena je kreditnim pismom

kod kupovine uz “otvoreni” kredit.
5.2.7. Dokumentovani (dokumentarni) ček
Ovaj ček ima izvjesne sličnosti sa dokumentarnim akreditivom.

Dokumentovani
(dokumentarni) ček
Pri prezentaciji na isplatu remitent mora podnijeti na uvid odre-
ima izvjesne sličnosti đena dokumenta koja su naznačena u čeku. Radi se o robnim
sa dokumentarnim dokumentima (tovarni list, faktura, konosman) iz kojih se može
akreditivom. Pri prezentaciji vidjeti da je korisnik čeka izvršio određene obaveze. Pravno po-
na isplatu remitent mora smatrano, ova vrsta čeka sadrži uslov za realizaciju čekovnih
podnijeti na uvid određena pra-va, a on se sastoji u prethodnom izvršenju određenih radnji
dokumenta koja su
naznačena u čeku. od strane korisnika (isporuka stvari).
Pored dokumentarnog čeka koji se naročito koristi u

Francuskoj, postoje i druge vrste čekova poznate u nekim
zemljama. Tu se, prije svega, misli na certificirani ček koji se
javlja u SAD i depla-sirani (vizirani) ček u Italiji. O tome je bilo
riječi kod izlaganja o isključenju akceptiranja čeka u našem
pravu. Kod certifikaci-onog čeka banka trasat potvrđuje da
postoji obezbjeđenje po-krića i blokira čekovni iznos na računu
trasanta. Kod viziranog čeka banka konstatuje na čeku da
postoji pokriće, ali ne pre-uzima obavezu da blokira iznos na
računu trasanta. Takva se praksa pojavila i kod nas kada su
neke banke svojim klijenti-ma na čekovnoj ispravi upisivale
klauzulu “ima pokriće” bez ga-rancije da će ono i postojati u
momentu prezentacije čeka na isplatu.
6. ZASTARJELOST I PRESTANAK
ČEKOVNOPRAVNOG ODNOSA
6.1. Zastarjelost
Rokovi zastarjelosti kod čeka su kraći
nego kod mjenice pošto je ček
instrument plaćanja i namijenjen je da
kraće cirkuliše u prometu. Ti rokovi su
ovi:
ČEK
a) Regresni zahtjevi korisnika čeka (remitenta, indosatara)

pre-ma indosantima i trasantu zastarijevaju za šest mjeseci
od dana proteka roka za podnošenja čeka na isplatu;
b) Regresni zahtjevi indosanata jednih prema drugim, kao i in-
dosanata prema trasantu, zastarijevaju za šest mjeseci od
dana kada je indosant iskupio ček ili kada je protiv njega
postupljeno kod suda radi naplate u regresnom postupku
(čl. 24 ZČ).
Kao što je više puta rečeno, trasat (banka) nije u čekovnoprav-

noj obavezi pa stoga korisnik čeka ne može podizati tužbu protiv
njega za isplatu čeka. Stoga nema niti može biti čekovnopravne
zastare potraživanja prema trasatu. Na obustavu i prekid zastare
kod čeka primjenjuju se pravila mjeničnog prava (čl. 26 ZČ).
6.2. Prestanak čekovnopravnog odnosa

Pored isplate i zastarjelosti, čekovnopravni odnos prestaje na sve
one načine na koje prestaje i mjeničnopravni odnos, sa istim
značenjem i pravnim posljedicama. Pravila mjeničnog prava o
nadležnosti suda i sukobu zakona takođe se primjenjuju na ček.
POGLAVLJE 15. 589

Poglavlje 16
OBVEZNICA
1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE
2. KLAUZULE O PRAVIMA IZDAVAOCA I IMAOCA OBVEZNICE
3. EMISIJA OBVEZNICA
4. VRSTE OBVEZNICA
Debitum in praesente, solvendum in futuro.
Sadašnji dug, buduće plaćanje.
OBVEZNICA
1. POJAM I PRAVNE KARAKTERISTIKE

1.1. Pojam obveznice
O
bveznica je vrijednosni papir koji ima svoje šire i uže
zna-čenje zavisno, u prvom redu, od toga u čemu se
sastoji inkorporisano pravo u pisanoj ispravi. Bitne su
razlike u pravnom režimu, dozvola ili nedržavnog organa za
izdavanje, vremenu i načinu izvršenja obaveze, mogućnosti
berzanskog tr-govanja i drugo. U najširem značenju obveznica
obuhvata različi-te forme obezbjeđenja nad imovinom
dužnika.329
Prema širem značenju, koje podrazumijeva trgovačku obvezni-cu,

to je vrijednosni papir kojim se izdavalac bezuslovno obave-zuje
da će imaocu obveznice (povjeriocu) isplatiti o dospjelosti iznos
novca na koji obveznica glasi ili predati određenu količinu
zamjenjivih stvari ili vrijednosnih papira. U tom smislu, trgovač-ka
obveznica zauzima značajno mjesto u njemačkom pravu. Za
trgovačku obveznicu važe, između ostalog, ova osnovna pravila:
izdavalac obveznice je registrovani trgovac, obaveza se sastoji u
predaji određene količine zamjenjivih stvari (fungibilnost), izvr-
šenje obaveze iz papira nije uslovljeno protučinidbom povjerioca.
Za izdavanje trgovačke obveznice nije potrebno posebno odobre-
329 Ellison, John, Bedingfield, Jim i Harrison, Tom (1994) Business Law, Durham: Business Education Publishers Limited, str. 201.
POGLAVLJE 16. 593

nje državnog organa. Predstavlja isključivo trgovački papir koji

može biti osiguran i hipotekom. Redovno je papir koji glasi po
naredbi.
Uže značenje obveznice podrazumijeva vrijednosni papir (pisa-

nu ispravu) koji glasi na određen iznos novca, a naziva se bon
ili obligacija. To je dužnički papir, papir o dugu, za razliku od
dionice koja je papir o učešću u trgovačkom društvu (dionič-
kom ili komanditnom društvu na dionice). Zajedno sa dionicom
danas predstavlja “osnovni materijal tržišta kapitala” i to onog
dijela koji se naziva fi nansijskim tržištem. Za njeno izdavanje
(emisiju) uvijek je potrebno odobrenje nadležnog državnog
organa.
Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji imaocu daje pra-vo

na naplatu nominalnog iznosa (glavnice) i kamata, odnosno
drugih prihoda u skladu sa zakonom i odlukom o emisiji (čl. 2
Obveznica je dužnički ZTVP). Drugim riječima, obveznica je vrijednosni papir kojim se
vrijednosni papir izdavalac bezuslovno obavezuje imaocu da o dospjelosti isplati,
koji odnosno isplaćuje, nominalni iznos (glavnicu) sa fi ksnom ili pro-
imaocu daje pravo na mjenjivom kamatom, a nekada i određeni iznos učešća u dobiti.
naplatu nominalnog iznosa Radi se o vrijednosnom papiru u koji je inkorporisano obligaciono
(glavnice) i kamata,
pravo na određeno novčano potraživanje, obligacioni odnos je po
odnosno drugih prihoda u karakteru dugoročan i kreditne prirode. S aspekta ekonomske
funkcije, obveznica predstavlja instrument dugoročnog kreditira-
nja i mobilizacije kapitala. Obveznice se kod nas emituju u dema-
terijaliziranom obliku, kao elektronski zapisi.
Između izdavaoca obveznice (dužnika) i kupca (povjerioca) za-

sniva se obligacioni odnos koji je po svom karakteru dugoročan i
kreditne prirode. Takav odnos u građanskom pravu konstitu-iše
se ugovorom o kreditu (zajmu). Kupac obveznice uplaćuje
određenu svotu novca, a izdavanjem pismene isprave izdavalac
obveznice se bezuslovno obavezuje da će imaocu isprave “vratiti”
o dospjelosti upisanu svotu novca uz kamatu, a nekad i sa dije-
lom učešća u dobiti izdavaoca. Dakle, primljeni iznos novca jeste
novčani zajam (kredit) koji se vraća imaocu obveznice (isprave),
uz određenu naknadu. Obveznica je reprezentant duga, odno-sno
potraživanja. Pošto je izdavalac obveznice na takav način
pozajmio novac (uzeo kredit) od većeg broja kupaca obveznica i
sa svima stoji u kreditnom odnosu, jedna obveznica (isprava)
predstavlja dio (“komad”) toga zajma.

OBVEZNICA
I povjerilac i dužnik po osnovu obveznice stiču određene predno-

sti u odnosu na ugovor o kreditu. Prednosti povjerioca su u slje-
dećem: svoj vrijednosni papir (obveznicu) izdat na zajam može
prodati ako želi prije i dobiti gotov novac; postoji mogućnost da
obveznicu proda iznad njene nominalne vrijednosti i time zara-
di; papir može upotrijebiti kao zalogu za obezbjeđenje drugih
potraživanja; obveznicu, ako je predviđeno, može konvertovati u
papir sa učešćem (dionicu); vrlo često može koristiti određe-na
preimućstva koja izdavalac nudi kod kasnijih prodaja vrijed-
nosnih papira; prisustvo obveznica u javnosti u većem obimu vrši
pritisak na menadžment izdavaoca da bolje posluje jer je pod
javnom kontrolom; prenos potraživanja iz obveznice je lak i
jednostavan tim prije ako glasi na donosioca i, na kraju, potra-
živanje iz obveznice potpada pod strogi i formalni pravni režim
vrijednosnih papira.
Prednosti koje stiče izdavalac (dužnik) ogledaju se u ovome: ob-

veznica se prodaje za gotov novac uplatom, po pravilu, cijelog
iznosa odjednom; emisijom obveznica u velikom broju, uz javni
poziv, izdavalac dolazi do značajnog novčanog kapitala koji vraća
u dužem periodu; obveznicu može iskupiti otplatom duga pri-je
dospjelosti (klauzula o pozivu); kotiranjem obveznica na ber-zi
stiče značajan kredibilitet; imaoci obveznica ne učestvuju u
upravljanju pa se održava upravljačka ravnoteža uspostavljena
prije izdavanja obveznica; pošto nema upravljanja po osnovu ob-
veznica, nema bojazni od preuzimanja fi rme ( take over);
nakna-da za pozajmljeni kapital može se odrediti elastično u
zavisnosti od nekog indeksa (varijabilna kamata); izdavanjem
obveznica uspostavlja se fl eksibilna fi nansijska struktura izvora
kapitala, što utiče na mobilnost poslovnog subjekta. U suštini,
obveznica daje mogućnost veće mobilizacije fi nansijskog
kapitala na obje strane.
Kao i kod ostalih vrijednosnih papira, obligacioni odnos nastaje

na osnovu jednostrane izjave volje izdavaoca obveznice. I ovdje
važi dilema između teorije ugovora, teorija kreacije i trenutak
nastanka obligacionog odnosa jeste momenat predaje isprave
kupcu obveznice ili njegovom ovlaštenom zastupniku. S tim da
Zakonom o tržištu vrijednosnih papira je uređeno da prava iz
vrijednosnog papira stiču se, ograničavaju ili prestaju odgova-
rajućim upisom kod Registra, a osnov za sticanje i ograničenje
prava iz vrijednosnog papira je pravni posao, odluka suda ili dru-
POGLAVLJE 16. 595

gog nadležnog organa, zakon i drugi propis, odnosno opći akt

emitenta kada je to predviđeno zakonom. (čl. 9 ZTVP).
1.2. Pravne karakteristike

Pravne karakteristike obveznice proizlaze iz njenog pojmovnog
određenja i ekonomske funkcije. Emitenti vrijednosnih papira, a
time i obveznica, mogu biti pravna lica, Federacija, kanton, grad
i općina u Federaciji, te drugi nivoi vlasti u Bosni i Hercego-vini
(čl. 22 ZTVP). Obveznica predstavlja dugoročni (dospjelost
najčešće između 5 i 30 godina), dužnički i kreditni vrijednosni
papir. Ona je novčani, fi nansijski vrijednosni papir koja nosi pri-
hod u vidu kamate, fi ksne ili promjenjive, a nekada i učešće u
dobiti. Trgovački je efekat, negocijabilna je i fungibilna. Dema-
terijalizovani vrijednosni papiri mogu glasiti samo na ime, u su-
protnom ne bi bila moguća identifi kacija vlasnika. Bitni elemen-
ti obveznice su određeni Zakonom o tržištu vrijednosnih papira
(čl. 8 ZTVP).
Osnovne pravne karakteristike ispoljavaju se u sljedećem:
a) Emitenti vrijednosnih papira, a time i obveznica, mogu biti

pravna lica (svi tipovi trgovačkih društava mogu biti emitenti,
zatim holding, koncern, banke, osiguravajuća društva i drugi
oblici poslovnih subjekata330), svi oblici državne organizacije
Federacija, kanton, grad i općina u Federaciji, te drugi nivoi
vlasti u Bosni i Hercegovini (čl. 22 ZTVP), što je redovna po-
java u uporednom pravu. Pasivnu sposobnost da preuzimaju
obaveze iz obveznice imaju subjekti imatrikulisani u trgovač-
ki ili njemu odgovarajući registar, dok aktivnu sposobnost,
sticanje prava iz obveznice, posjeduju sva lica sa pravnom
sposobnosti;
b) Obveznica je vrijednosni papir u koji je inkorporisano obliga-

ciono pravo konstituisano na dugoročnoj i kreditnoj osnovi.
Zato je obveznica dužnički, dugoročni i kreditni papir;
330 Udruženja građana, zadruge i druge asocijacije, iako imaju status pravnog lica, ne bi mogli izdavati obveznice jer ciljevi
njihovog os-nivanja i postojanja nisu poslovnog karaktera.

OBVEZNICA
c) Obveznica je novčani, fi nansijski vrijednosni papir. Sve či-

d)
nidbe, uplate i otplate glavnog i sporednih potraživanja po
obveznici vrše se u novcu. I sama isprava glasi na novac,
određenu nominalnu vrijednost;
e) Obveznica je papir koji nosi prihod, redovno, u vidu kamate

(interesa), fi ksne ili promjenljive, kao i učešće u dobiti ako
se radi o participativnoj obveznici. Dugoročno sticanje pri-
hoda je osnovni ekonomski cilj kupca obveznice (ulagača,
investitora);
f) Obveznica je, pored dionice, tipičan trgovački efekat. Izdaje

se masovno u serijama (serijski papir) i predstavlja predmet
poslovanja berze efekata. Kao trgovački efekat, obveznica
ima svoju tržišnu cijenu. Za izdavanje obveznica potrebno
je odobrenje državnog organa, a mogućnost kotiranja
podliježe ocjeni i kontroli organa berze;
g) Obveznica je negocijabilan papir koji glasi na ime.
h) Obveznica je fungibilan (zamjenjiv) vrijednosni papir. Zamje-

njivost je uslov za svaku robu da bi se pojavila na berzi (kafa,
svila, juta, vuna, šećer). Trgovački efekti, kakav je i obvezni-
ca, “prava su berzanska roba” zbog svoje fungibilnosti. To se
ogleda, prije svega, u sljedećem: za kupca obveznica sasvim
je svejedno koje će brojeve obveznice iz jedne serije nositi, a
koje se njemu predaju, ako one obezbjeđuju vrstu i obim
prava koja je on kupio; obveznice izdate u seriji mogu se, na
zahtjev i o trošku imaoca, sjediniti u jednu ili više sa ve-ćom
nominalom, odnosno mogu se podijeliti na više komada
manje nominalne vrijednosti (ZOO, čl. 252). Obveznicama
Federacije, kantona, grada i općine u Federaciji obavezno se
trguje na berzi, kao i vrijednosnim papirima drugih nivoa
vlasti u Bosni i Hercegovini, ako je tako predviđeno njihovim
propisima (čl. 179 ZTVP).
POGLAVLJE 16. 597

2. KLAUZULE O PRAVIMA IZDAVAOCA

I IMAOCA OBVEZNICE
Prava izdavaoca i imaoca obveznice utvrđuju se zakonom i odlu-kom o izdavanju,
Klauzula o garanciji sadrži
garanciju drugog pravnog
a neka od njih upisuju se u ispravu o obveznici u vidu određenih klauzula
lica (banke, trgovačkog(odredbi). Na ispravi može biti upisana kratka notifikacija (legenda) koja upućuje
društva) da će izdavalacna pravni akt kojim su regulisana prava, isto kao i kod dionice. Sadržaj prava u tim
obveznice isplatiti preuzete
obaveze po obveznici. klauzulama određuje vrstu same obveznice. Uobičajene klauzule, koje poznaju
uporedni pravni sistemi, su ove:
Klauzula o konverziji
koja daje mogućnost
a) Klauzula o garanciji sadrži garanciju drugog pravnog lica (banke, trgovačkog
imaocu da svoju obveznicu društva) da će izdavalac obveznice ispla-titi preuzete obaveze po obveznici.
konvertuje kod emitenta za Garancija se može dati za sve obaveze (potpuna) ili za dio obaveza
druge papire (dionice, nove
obveznice), novac ili realna (djelimična). Obveznica koja sadrži ovu klauzulu naziva se garantovanom
dobra. Varant za obveznicom;
kupovinu dionica ili
obveznica je kratkoročni
vrijednosni papir kojib) Klauzula o konverziji koja daje mogućnost imaocu da svoju obveznicu
imaocu daje pravo na konvertuje kod emitenta za druge papire (dionice, nove obveznice), novac ili
kupovinu dionica, odnosno
obveznica budućih emisija
realna dobra. To je obveznica sa varantom. Zakon o tržištu vrijednosnih
emitenta varanta papira definira varant za kupovinu dionica ili obveznica kao kratkoročni
određenog dana, odnosno vrijedno-sni papir koji imaocu daje pravo na kupovinu dionica, odno-sno
u određenom periodu po
unaprijed određenoj ili obveznica budućih emisija emitenta varanta određenog dana, odnosno u
odredivoj cijeni. određenom periodu po unaprijed određe-noj ili odredivoj cijeni (čl. 7 ZTVP).
c) Klauzula o pozivu na iskup koja daje pravo izdavaocu da, prije utvrđenih
Klauzula o pozivu na
iskup daje pravo izdavaocu rokova dospjelosti, otkupi obveznice isplatom duga;
da, prije utvrđenih
rokova dospjelosti, otkupi

d) Klauzula o garancijama za neiskupljenje kojom izdavalac ga-rantuje imaocu
obveznice isplatom duga. obveznice da njegov papir neće biti iskupljen za određeni period (npr. 5
godina);
Klauzula o garancijamae) Klauzula o refinansiranju na osnovu koje izdavalac ima pravo da emisijom
za neiskupljenje kojom
izdavalac garantuje imaocu novih obveznica otkupi već postojeće obveznice (stare obveznice);
obveznice da njegov papir
neće biti iskupljen za
određeni period.
Klauzula o refi nansiranju

na osnovu koje izdavalac ima
pravo da emisijom novih
obveznica otkupi već
postojeće obveznice.

OBVEZNICA
Klauzula o otplatnom f) Klauzula o otplatnom fondu kojom se izdavalac obavezuje

fondu kojom se izdavalac
obavezuje da u određenim da u određenim vremenskim periodima (godišnje) povlači
vremenskim periodima odre-đen broj obveznica neke serije otkupom.
(godišnje) povlači određen
broj obveznica neke serije
otkupom.
3. EMISIJ A OBVEZNICA
Izdavanje obveznica, kao dugoročnih vrijednosnih papira, može
se podijeliti u nekoliko faza, prva, donošenje odluke o izdavanju
obveznica, druga, dobijanje odobrenja (rješenja) za izdavanje
obveznica od Komisije za vrijednosne papire, treće, samo
izdava-nje obveznica (emisija) i četvrta, upis uspjele emisije u
registar emitenata kod Komisije i upis obveznica na račune
kupaca kod Registra.
Emisija obveznica u Federaciji Bosne i Hercegovine se vrši putem

javne ponude.331 Emisija vrijednosnih papira javnom ponudom je
Emisija vrijednosnih
papira javnom ponudom emisija u kojoj se prodaja vrijednosnih papira vrši na osnovu
je emisija u kojoj se prodaja javnog poziva upućenog neodređenom broju lica putem sredsta-
vrijednosnih papira vrši na
osnovu javnog poziva
va javnog informiranja (čl. 2 ZTVP). Emisija javnom ponudom
upućenog neodređenom dužničkih vrijednosnih papira može se provesti kontinuirano ili u
tranšama (čl. 25 ZTVP). Treba dodati kako emisija obveznica ne
broju lica putem sredstava
javnog informiranja. može biti ograničena na postojeće vlasnike vrijednosnih papira
emitenta niti na povezana lica sa emitentom (čl. 24 ZTVP).
Postupak emisije obveznica odnosno vrijednosnih papira u smislu

Zakona o tržištu vrijednosnih papira (čl. 25 ZTVP) obuhvata:
1. donošenje odluke o emisiji;

2. zaključivanje ugovora između emitenta i banke (depozitara);
3. zaključivanje ugovora između emitenta i Registra;
4. podnošenje zahtjeva Komisiji radi dobijanja odobrenja za
emisiju;
5. donošenje rješenja Komisije po zahtjevu emitenta;
6. objavljivanje prospekta i javnog poziva za upis i uplatu vri-
jednosnih papira;
7. upis i uplatu vrijednosnih papira;
331 Čl. 11 Pravilnika o emisiji vrijednosnih papira (Službene novine FBiH, br. 18/09)
POGLAVLJE 16. 599

8. utvrđivanje i objavljivanje rezultata emisije;

9. upis uspjele emisije u registar emitenata kod Komisije i upis
obveznica na račune kupaca kod Registra.
Emisija obveznica vrši se na osnovu odluke koju donosi skupšti-na

društva. Obavezni sadržaj odluke o emisiji vrijednosnih papira
utvrđen je zakonom (čl. 26 ZTVP). Ako je emitent Federacija emi-
sija se vrši na osnovu posebnog zakona, a ako su emitenti kanton,
grad ili općina u Federaciji Bosne i Hercegovine vrši se na osnovu
odluke nadležnog organa u skladu sa odredbama ZTVP i drugih
zakona (čl. 27 ZTVP). Emitent je dužan zaključiti ugovor sa ban-
kom koja obavlja poslove depozitara (banka depozitar) s ciljem
otvaranja privremenog računa za deponiranje uplata na osnovu
kupovine vrijednosnih papira i, ako nije ranije zaključen, ugovor sa
Registrom koji će voditi evidenciju o emitovanim obveznicama.
Zahtjev za odobrenje emisije obveznica javnom ponudom podno-

si emitent Komisiji za vrijednosne papire. Uz njega treba dostaviti
zakonom predviđenu dokumentaciju, između ostalog i odluku o
emisiji i prijedlog prospekta (čl. 29 ZTVP). Komisija može odobriti
zahtjev, tražiti njegovu dopunu odnosno otklanjanje nedostataka
ili ga odbiti (čl. 30 ZTVP). Rješenjem o odobrenju emisije vrijed-
nosnih papira Komisija potvrđuje da je emitent postupio u skladu
sa zakonom i drugim propisima i da prospekt sadrži sve potrebne
elemente (čl. 31 ZTVP). Ukoliko su emitenti obveznica Bosna i
Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine neće biti potrebno
odobrenje Komisije za emisiju (čl. 54 ZTVP).
Na osnovu rješenja o odobrenju emisije obveznica putem javne

ponude, podnosilac zahtjeva objavljuje javni poziv za upis i upla-
tu obveznica u formi oglasa u najmanje jednom dnevnom listu
koji izlazi na području Federacije u kojem je sadržan tekst pros-
pekta ili obavještenje gdje se prospekt može besplatno dobiti,
kao i na internet stranici berze ili drugog uređenog javnog tržišta
na kojoj su uvrštene te obveznice (čl. 36 ZTVP). Javni poziv,
uključujući prospekt, predstavlja opštu ponudu. Opšta ponuda je
prijedlog za sklapanje ugovora učinjen neodređenom broju oso-
ba koji sadrži bitne sastojke ugovora čijem je sklapanju namije-
njen (čl. 33 ZOO). Prospekt treba sadržavati dovoljno
informacija o emitentu za ocjenu njegovog fi nansijskog stanja i
perspektive, te informacije o pravima sadržanim u vrijednosnom
papiru (čl. 32 i 33 ZTVP).

Mjenica

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mjenica

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Quod iussu alterius solvitur, pro eo est

quasi ipsi solutum est. Što je trećem

1. POJAM I FUNKCIJE MJENICE

1.1. Pojam mjenice

Iz navedene sintetičke definicije mjenice proizlazi sljedeće. Iz-

no razlikovanje mjenica je, kao što se vidi, prema tome ko plaća

solo) mjenici. izdavalac

Mjenično pravo je skup pravnih pravila kojima se regulišu mjenič-

1.2. Ekonomske funkcij e mjenice

504 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

tovinsko plaćanje. U unutrašnjem prometu danas ju je, u do-

Danas je prisutnija uloga mjenice kao kreditnog sredstva kod

Mjenica se može koristiti i kod čistih fi nansijskih transakcija kre-

Već je rečeno da mjenica služi i kao sredstvo obezbjeđenja traž-

POGLAVLJE 14. 505

I na kraju, mjenica predstavlja sredstvo kratkoročnog ulaganja

Trasirana (vučena, trata) mjenica je u daleko većoj upotrebi pa

2. SASTOJCI (ELEMENTI) MJENICE

506 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

vanje (upisivanje) mjenice onim elementima koje je njen izda-

2.2. Bitni sastojci (elementi)

Trasirana (vučena, trata) mjenica sadrži sljedeće bitne elemente

1) označenje u slogu isprave da je to mjenica;

POGLAVLJE 14. 507

plaćanja mjenice; a u kalendarske elemente mjenice ubraja se

2.2.2. Oznaka u tekstu da je isprava mjenica

Naziv “mjenica” mora biti napisan u tekstu same isprave još u

U praksi se, gotovo isključivo, upotrebljava mjenični blanket, koji

2.2.3. Bezuslovan nalog da se isplati određena

Ovaj elemenat sastoji se iz tri dijela: naloga za isplatu, bezuslov-

Isplata mjenične svote ne može se ničim uslovljavati. Mjenica je

508 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

bi se činiti prigovori o neispunjavanju uslova i time bi tražbina iz

Pitanje je kako mora biti naznačena mjenična svota i mora li

Pri upisivanju iznosa novca brojem i slovima može doći do nesla-

2.2.4. Ime trasata

Navođenje u mjenici imena onoga ko treba da plati (trasata)

Na mjenici može biti navedeno više trasata. Da li ovu ulogu mogu

POGLAVLJE 14. 509

ja prihvata oba rješenja. Mjenica sa više trasata nije rijetka poja-

2.2.5. Ime remitenta

U kontinentalnom zakonodavstvu, pa i u našem, za razliku od

510 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

2.2.6. Potpis izdavaoca mjenice (trasanta)

Kako je mjenica obligacija, sasvim je prirodno da na njoj mora

Pošto se trasant potpisom obavezuje, mora imati poslovnu spo-

Na istoj mjenici može biti označeno i više lica za trasante (satra-

2.2.7. Označenje dospjelosti

Dospjelost je vrijeme kad se mjenica ima isplatiti, vrijeme kad

Rok dospjelosti kod mjenice može biti određen na jedan od ova

a) Mjenica sa dospjelošću na određeni dan, dnevna mjenica, ka-

POGLAVLJE 14. 511

fi ksno određenog dana, dospjelost označiti i uobičajenim

b) Mjenica na određeno vrijeme od izdanja (Dato wechsel,

c) Mjenica po viđenju (Sichtwechsel, lettre de change a

Mjenica po viđenju obično glasi: “po viđenju platite za ovu mje-

512 Trifković · Simić · Trivun · Silajdžić · Mahmutćehajić Novalija

Takva mjenica po viđenju kod koje je određen krajnji rok podno-

d) Mjenica na određeno vrijeme po viđenju (Nachsichwechsel, lettre de

POGLAVLJE 14. 513

2.2.8. Mjesto plaćanja

U mjenici mora biti navedeno mjesto u kome treba mjenicu pla-

Zakoni nekih zemalja sadrže odredbu da je ništava mjenica u