Ante Marinovic Uzelac - Prostorno Planiranje

-",~,~,~"--~
Turizam 459
Turistièko korištenje prostora jedan je od najnovijih naèina njegove upotrebe i k

tome veoma specifièan. Turizam je razvio naselja pa i èitave gradove turistièke
funkcije, ali turistièka funkcija èestaje i medu ostalim urbanim funkcijama, a kat-
kada s njima i nedjeljivo povezana, kao na primjer u povijesnim gradovima ili lje-
èilištima. Turizam danas zauzima i regionalni prostor u više ili manje koncentrira-
nom odnosno raštrkanom obliku, a veliki mu je utjecaj i na promet.
A) RAZVITAK TUiISTIÈKIH MJESTA
1. Definicija turizma
Turistièka se upotreba prostora dijeli na dva temeljna oblika: na mjesta ljetova-
nja i zimovanja, dakle najveæimje dijelom sezonski uvjetovana. To joj je jedno od
prvih ali i temeljnih, u znatnoj mjeri i nepovoljnih, obilježja.
Prema tome i aglomeracije, gradovi i druga naselja, mogu se promatrati, u vezi
s turistièkom funkcijom, kao ljetovališta i zimovališta, odnosno, obrnuto, može se
reæida su ljetovališta i zimovališta aglomeracije s izrazito turistièkim ili samo tu-
ristièkim funkcijama, u kojima se boravi samo radi odmora i zabave u toku ljetnih
i zimskih mjeseci. Te su dvije vrste aglomeracija u medusobnoj ovisnosti u smislu
komplementarnosti sezonaboravka, pa ih nije uvijek moguæepotpuno razluèiti, ia-
ko je u nekim sluèajevima to, dakako, moguæe.Javljaju se bilo kao aglomeracije sa
stalnim stanovništvom, koje se u tijeku turistièke sezonemože i nekoliko puta po-
veæati,bilo kao ex nihilo izgradene cjeline, razlièitih velièina, koje se kreæuod sku-
pine koju èini nekoliko hotela do više tisuæakreveta.
Povijest tih aglomeracija možemo pratiti od kraja 19. stoljeæa,kad je zapoèeo i
obièaj mijenjanja mjesta boravka iskljuèivo radi odmora ili zabave. Prolegomene
tih mijenjanja boravka možemo tražiti, doduše, i ranije; pojedinci su veædavno pri-
je industrijske revolucije, u antici, mijenjali mjesto boravka, katkada u ritmu godi-
šnjih doba. Rimski su patriciji odlazili ljeti na svoje posjede, plemiæi u Europi ta-
koder, veæod 16. stoljeæa,ali te se individualne migracije ne mogu smatrati i turi-
stièkim migracijama. One, naime, nisu imale nikakvih opæihgospodarskih uèinaka
niti geografskih posljedica, kao što ih ima suvremeni turizam, a s druge su im
strane, u pojedinaca, motivi bili gospodarski, politièki ili znanstveni. Tu se uglav-
nom radilo o nadgledanju ljetnih radova na veleposjedima, o geografskim ili povi-
jesnim istraživanjima dijelova svijeta i o istraživanju nepoznatih krajeva i naroda
(Herodot, Diodor Sicilijanski i dr.), a èesto i pokretima cijeloga dvora radi potro-
šnje na samom mjestu (kraljevska svita franaèkih merovinških kraljeva, a èini se i
hrvatskih u vrijeme ranih srednjovjekovnih država). Poneke aspekteturistièkog bo-
460 Prostornoplaniranje
ravka i tu se ne može zanijekati, što nam lijepo opisuje Boccaccio u Dekameronu,

opisujuæi skupinu mladih plemiæakoji su otišli iz Firence na ladanjsko imanje, ali
ipak je njihov od~ak bio prouzroèen bijegom pred kugom, odnosno barem Boc-
caccio nalazi za potrebno da tu promjenu mjesta boravka tako obrazloži.
U definiciji turizma mora se inzistirati upravo na slobodnom izboru cilja i vrste
zaokupljenosti, koja za to vrijeme privremenog boravka, ne smije imati nikakve lu-
krativne svrhe. Turizamje, dakle, teritorijalni i ne~evrste socijalno-ekonomski oblik
zabave, koju je George Friedmann definirao kao "trenutke u kojima se èovjek oslo-
boðen obveza prema radu, može prepustiti djelatnostima koje je slobodno izabrao".
Ovome se mora dodati još jedna sastavnicadefmicije: promjena mjesta boravka. Tu-
rizma nema bez promjene mjesta boravka. Provodi li netko svoj odmor u mjestu
stalnog boravka, ne može ga se smatrati turistom. To je veoma bitno jer je upravo
taj element u definiciji turizma uzrokom svih specifiènosti turistièke pojave.
Prva mu je specifiènost da je on doista pojava, a ne djelatnost. Turizam je opæe-
nita socijalna pojava modernoga doba, socijalni epifenomen. Krivo ga se naziva
djelatnošæu,on nije djelatnost; turizam shvaæenkao djelatnost može se svrstati pod
ugostiteljstvo, hotelijerstvo ili najšire pod trgovinu, pa ga ekonomisti i tretiraju kao
izvoznu granu, neoptereæenutroškovima transporta jer je izvezena usluga uèinjena
na samom mjestu. S druge opet strane, za turizam prometna udaljenost nije nega-
tivna nego pozitivna stavka. Upravo stvaranje i unapreðenje prometnih veza i pri-
jevoznih sredstava masovnog prijevoza omoguæili su turistièku migraciju, tj. tur-
izam u pravom smislu rijeèi.
2. Faze razvitka turistièkih mjesta

Ta pojava, dakle, koju danaszovemo turizmom, imala je, dakako, kao i sve dru-
ge pojave, svoj razvitak. U tom razvitku možemo jasno uoèiti dvije faze, priznajuæi
mu naravno i kontinuitet. Prvu fazu možemo nazvatipaleoturistièkom. To je turizam
pretežito gornjih slojeva koji traje od zadnje;gdesetljeæa19. stoljeæa,kada se može
smatrati da je poèeo, do poslije Prvoga svjetskog rata, nakon kojega traje još neko
vrijeme i znatnije opada oko tridesetih godina, u vrijeme velike svjetske krize koja
je zadala posljednji ekonomski udarac starom gornjem sloju. U tom je razdoblju
ostvaren i intenzivan razvitak željeznièkog i parobrodarskogputnièkog transporta.
U drugoj polovici 20. stoljeæaznatno pojeftinjenje javnog transporta omoguæilo
je razvitak drugoj fazi turizma, pretežito širokih slojeva puèanstva uz nagli razvi-
tak, nakon pedesetih godina, individualnog prijevoza automobilom. Tu fazu može-
mo nazvati neoturistièkom. Tajje oblik turizma donio sobom i bitno drugaèiji teri-
torijalni raspored turistièke populacije i promjene u tipologiji turistièkih aglomera-
cija i uopæeturistièkog naèina upotrebe prostora.
Meðutim, temeljni uzroci pojave turizma uopæe,kao i promjena glavnih mu fa-
za, znatno su složeniji. Urbanizacija i s njom odvajanje èovjeka od prirodnog oko-
Turizam 461
liša, nezdrava i oneèišæenaklima velikih industrijskih gradova razvijenih zemalja

krajem 19. stoljeæai u 20. stoljeæu,sigurno su bili temeljnim uzrocima radanja že-
lje za promjenom sredine i težnji, takozvanom, povratku prirodi. To dokazuje èi-
njenica da je postotak osoba koje odlaze na odmor izvan mjesta stalnog boravka,
razmjeran velièini grada. No, u procesu postupnog omasovljavanja turizma, bitni
sujoš: postupno podizanje životnog standarda, socijalne reforme (skraæenjeradnog
vremena, plaæenigodišnji odmori, mirovine, popusti na javnim prijevoznim sred-
stvima, kolektivno organizirani godišnji odmori) i takozvani parahotelijerski obli-
ci smještaja (kampovi, odmarališta, ferijalni klubovi, logorovanja, itd.).
Prostorni je raspored turistièke izgradnje bio razlièit za vrijeme svakog od nave-
denih razdoblja turizma. U paleoturistièkom se razdoblju razvijaju, koncentrirano
na pojedinim turistièkim lokalitetima, turistièke aglomeracije, centri ili stacije. Na-
suprot tome, u neoturistièkom razdoblju, zbog masovnosti i disperznih transportnih
moguænosti,turistièka izgradnja zauzima èitave predjele, regije, ili pak èitave mor-
ske i jezerske obale, bitno utjeèuæi,u novije vrijeme, na prirodnu, geografsku, so-
cijalnu, tehnièku i estetsku morfologiju širih regija.
3. Funkcije turistièkih mjesta

Ljetovališta i zimovališta izrazito su monofunkcionalne aglomeracije. No iz te
skupine valja iskljuèiti tzv. sekundarne turistièke funkcije koje su zapravo servis tu-
rizmu, kao što su npr. koncentracije sjedišta turistièkih organizacija, putnièkih i tu-
ristièkih agencija, specijaliziranih škola, žarišta turistièkog prometa. Te djelatnosti
mogu pridonijeti da grad bude polom razvitku turizma, ali mu same po sebi ne da-
ju obilježje turistièkog mjesta.
Zbog toga, tek uvjetno možemo govoriti o gradovima sanatorijima (Leysin) ili
gradovima hodoèašæ~(Lourdes, Meka, Benares, Marija Bistrica i sl.), kao centri-
ma zdravstvenog odnosno vjerskog turizma. Bez sumnje da Lourdes, Saint Jacques
de Compostelle, Maria Zell, Assisi, Loretto i druga mjesta hodoèašæa,pokazuju ve-
liki turistièki promet i ugodaj, ali primarna je svrha dolaska u njih vjerska, èak i u
onih posjetilaca koji nisu vjernici, jer oni dolaze vidjeti vjerske manifestacije. Tu-
ristièka funkcija aglomeracije postoji samo ako dolazak i boravak gostiju imaju
svoju vlastitu svrhu i svoj samostalni cilj, koji èine osnovicu djelatnosti grada i nje-
gova stalnog stanovništva. Dakako, oštro razgranièenje nije uvijek moguæejer se
razvitak turizma veže na razlièite temelje, kao što su prirodne ljepote, mir, zdrava
klima, moguænostzabave,kultumopovijesni spomenici, kulinarstvo, vinarstvo, fol-
klor, sveuèilišna i umjetnièka središta, tehnièka ostvarenja, zanatstvo, kuænaradi-
nost, poljoprivreda, trgovina, itd. Sve to turizmu daje više obilježja društvene poja-
ve nego gospodarskegrane. Ipak, glavna svrha boravka, koji nije odreden nikakvim
radom, ostaje osnovicom za funkcionalnu klasifikaciju tih naselja.
..
Metode istraživanja funkcionalne turistièke usmjerenosti naselja poèivaju na

usporedbi broja boraveæihosoba u sezoni i broja stalno boraveæihšto daje turistiè-
ki koeficijent, ili usporedbom potrošnje, npr. kruha u sezoni i izvan nje, uspored-
bom, isto tako, broja telefonskih poziva i sl.
4. Vrste
Turistièka se mjesta, prema glavnoj sezoni djelovanja mogu svrstati u ljetovali-
šta, zimovališta i mjesta ljetne i zimske sezone.Prema svojim glavnim funkcijama,
obilježjima i prema povijesnom postanku, dijele se na termalne i klimatske stacije
i na turistièke centre.
a) Termalne stacije ili toplice
Toplice su prva turistièka mjesta, mnoge su bile posjeæivaneveæu rimsko doba
(Varaždinske Toplice, Topusko,Rimske toplice, Aix-Ies-Bains,Aix-en-Provence i dr.).
Sve do pojave i jaèeg razvitka željeznice, posjetioci toplica bili su, gospodarski
i društveno, veoma uska i privilegirana manjina, uglavnom aristokracija. No kra-
jem 19. stoljeæatoplice doživljavaju svoju kulminaciju u razdoblju paleoturizma,
postavši društvenim stjecištem aristokracije, visoke buržuazije, politièke, umjetniè-
ke i intelektualne elite. Sve poznate liènosti društvenog, kulturnog i politièkog ži-
vota tog vremena odlaze u "kupke" pa se tu kroji i dobar dio europske i svjetske
politike. (Napoleon III. sastao se s Cavourom u Plombieres, Benedetti posjeæuje
pruskog kralja u Emsu, Franjo Josip bio je èest gost Bad Ischla, Edouard VII. i Cle-
menceau bili su stalni posjetitelji Karlsbada, Giuseppe Verdi svake je zime išao u
Monteccatini terme, itd.).
S obzirom na naprijed iznijetu definiciju turizma, ne bi li bilo opravdano topli-
cama osporiti obilježje turistièke stacije, buduæida se radi o zdravstvenom motivu?
Medutim, toplice su u vrijeme paleoturizma bile doista pravim turistièkim mjesti-
ma jer motivi dolaska nisu bili prvenstveno zdravstveni, usprkos tome što su takvi-
ma deklarirani, kao što su svakako i bili takvima u svijesti tadašnjih im posjetite-
lja. Medutim, mondenost, društveni susreti i razonoda izrazito su prevladavali is-
pred zdravstvenih motiva. Zanimljivo je istovremeno naglasiti da je u medicini tog
vremena postojalo znanstveno uvjerenje u ljekovita svojstva termalne vode, a to je
uvjerenje danas stavljeno pod sumnju te mnogi struènjaci odrièu toplicama ljeko-
vitost njihovih voda kao takvu, svodeæimedicinski uèinak na fizikalno terapeutske
moguænostitople vode. Istovremeno, upravo su danastoplice ušle u krug medicine
i priznate su od gotovo svih zdravstvenih osiguranja, te je boravak u njima postao
gotovo iskljuèivo medicinski, bez imalo turistièkih znaèajki. U tome je smislu po-
gotovo zanimljiv nedavni razvitak Krapinskih Toplica.
Toplicama je sezonaveæu vrijeme paleoturizma trajala, manje ili više, cijelu go-
dinu, s izvjesnim padom s jeseni. Možda je sezonakoja se protezala na pretežiti dio
godine, tj. zimi, u proljeæui ljeti, bila uvjetovana više nepostojanjem u to vrijeme
Turizam 463
drugih oblika veæegturistièkog boravka. Za procvat toplica, uz mineralna vrela, bi-

le su odluèujuæei prometne veze. Tako su Aix-Ies-Bains imale dobar položaj na pu-
tu od Pariza prema Italiji, a kasnije su se razvile zahvaljujuæi ujedinjenju zapadnog
dijela kraljevine Savoje s Francuskom kao kompenzacija Francuskoj da podrži uje-
dinjenje Italije. Sklop Baden-Baden razvio se u blizini Wiirtenberga, Lipik, u Au-
stro-Ugarskoj, na prik!adnoj vezi s Budimpeštom, stagnira nakon propasti Monarhi-
je, izmedu dva rata, a tek se nakon Drugoga svjetskog rata poèinje ponovno razvija-
ti, ali sadaiskljuèivo na temelju zdravstva ("zdravstvenog turizma"). Rogaška slati-
na, Rimske toplice i VaraždinskeToplice takoder su se razvile na važnim prometnim
putovima još iz rimskih vremena, a Èatežke toplice u novo doba uz autocestu Za-
greb-Ljubljana, a npr. Stubièke Topliceili Topuskorazvijale se su znatno slabije zbog
prometne izolacije, zadobivši važnost tek uspostavomhrvatske države.
Toplice su nastale u skupinama, obièno na rubovima starijeg gorja, gdje se kroz
pukotine pojavljuju topli izvori. Nekoliko je takvih poznatijih izvora u Europi. U
Francuskoj su to podruèja Središnjeg masiva (Massif Centra!) u pokrajini Auverg-
ne (Vichy, Saint Nectaire), alpsko jugoistoèno podruèje s glavnim toplièkim sredi-
štem Aix-Ies-Bains, pirinejsko podruèje (Biarritz, Luchon) i istoèno lorensko pod-
ruèje (Contrexeville, Plombieres-les-Bains, Vitte!); u Njemaèkoj badensko podruèje
s glavnim središtem u Baden-Badenu; u Italiji toskansko (Monteccatini Terme,Sal-
somaggiore, Chianciano) i alpsko dolomitsko podruèje (Abano Terme, Terme di
Comano)i dr.l U srednjoj Europi veliki su ugled u Austro-Ugarskoj Monarhiji ima-
le Karlovy Vary i Marianske Lazny u Èeškoj. Danas su obnovljene s oèitim napo-
rom da im se povrati negdašnji sjaj, ali ti pokušaji ostaju samo vanjskima, bez od-
govarajuæeklijentele koja je nekada tome sjaju davala svojevrsnu funkcionalnost.
I u Hrvatskoj se toplice pojavljuju uz rubove starijeg gorja: u bregovitom kraju
Hrvatskog zagorja i uz Kalnik Krapinske, Tuheljske, Varaždinske,uz Psunj Lipik,
Daruvarska banja i Slatina. U Sloveniji: Rogaška slatina, Laško, Rimske toplice,
Dobma, Èatežke toplice, Podèetrtek; u Srbiji dolinom Morave uz rubove Balkan-
skog gorja: Bukovièka, Soko, Niška, Vranjska, Ribarska Banja i Banja Lomnica; u
Bosni i Hercegovini Ilidža kraj Sarajeva.
Za termalne su stacije karakteristièni starinski luksuzni hoteli s fasadamapreop-
tereæenimaukrasima koji ne odgovaraju niti jednom stilu prošlosti, neizbježiv ka-
zino, brižljivo pa i pretenciozno uredeni i ukrašeni parkovi te široke ulice. Stoga je
danas veliki problem modernizirati takve aglomeracije za potrebe suvremenog tu-
rizma. U pogledu smještaja hotela prema kategorijama, èini se da se mogu uoèiti
dvije faze: nekada su veliki luksuzni hoteli (grands hotels) bili u središtu, a kasni-
je, i danas, smještaju se više prema periferiji toplièke aglomeracije, u izolaciji obiè-
no raskošnoga parka.
1Uobièajenoje Alpe smatratimladim gorjem,tektonskogpodrijetla. Madutim,Alpe u pogledunastankanisu

jedinstvene,dolomitnoje talijanskopodruèjeAlpi nastaloaktivnošæudva velika vulkana u tercijaru.
b) Klimatske stacije
Klimatske su stacije temeljnom funkcijom sliène terrnalnima, osim što se osla-
njaju na atmosferske uvjete. Zbog toga se više nego kod terrnalnih istièe podjela na
ljetovališta i zimovališta.
Ljetovališta su se smjestila u podruèjima svježe klime ljeti, obièno na izvjesnim,
ne prevelikim, visinama, izbjegavajuæitako vlažnu i toplu atmosferu nizina, a po-
gotovo ljetnu zaparu gradova.
Zimovališta su se razvijala na potrebi zamjene hladne klime oštrih i vlažnih zi-
ma, pogotovo atmosfere pune smoga u gradovima, blagom i toplom klimom, u zim-
skom razdoblju. Ta je funkcija, èešæenego ona ljetovališta, izazvala razvitak i na-
stanak èak pravih gradova turizma, koji su sejaèe razvili èim je željeznica imuæni-
jim slojevima omoguæilarelativno brz i udoban dostup. Toj izrazito paleoturistiè-
koj funkciji turizma zahvaljuje svoj razvitak veæinagradova francuske Azurne oba-
le (Cote d'Azur) i talijanske obale Ligurskog mora (Costa ligura), smještenih u za-
klonu od sjevernih hladnih zraènih struja masivom Primorskih Alpi, a izloženih to-
plim zraènim strujama iz Afrike. Tradicija kaže da su Englezi prvi, krajem 19. st.,
otkrili blagu zimsku klimu Nice pa se stoga glavna ulica duž obalnih plaža u tome
gradu danas zove Promenade des Anglais (sl. 141.). To su još: Cannes, Grasse,
Saint-Raphael, Monte Carlo I (sl. 142.), Menton, San Remo, Rapallo, Viareggio.
Tako i na atlantskloj obali Biarritz, San Sebastian,Den Haag, na Floridi Miami i
dr. No i veliki, ne samo turistièki, gradovi stekli su glas èuvenih zimovališta kao
Los Angeles, San Diego, Atlantic City, Venezia,Napulj, Riga. Na hrvatskoj obali ti-
pièna su paleoturistièka mjesta Opatija (360 kreveta 1880. godine) i Lovran.
c) Turistièki centri
Turistièki se centri razlikuju od terrnalnih i klimatskih stacija, iako ta razlika nije
uvijek izrazita. To su u prvom redu turistièke aglomeracije u najužem smislu, gdje su I
odmor i razonodajedini motivi dolaska i boravka. Oni se pojavljuju uglavnom u neo-
turistièkome razdoblju pa su prema tome ta mjesta i znatno mlada, kao što su to i na-
vike koje su ih stvorile: kupanje, planinarenje i zimski športovi. Može ih se svrstati u
tri osnovne skupine, tj. u primorska, planinska ijezerska mjesta. Oni turistièki centri
koji su se razvili u doba paleoturizma, u neoturistièkom su razdoblju, za razliku od
terrnalnih i klimatskih stacija, veæinompromijenili svoje glavne sezoneaktivnosti, pa
su primorska mjesta postala veæinom!jetovalištima, a planinska zimovalištima.
Primorski centri
Prviprimorski turistièki centri nastali su doduše veækrajem 19. s~oljeæakada su
zapoèele i prve ljetne migracije prema morskim obalama, ali u veæojmjeri zapra- -
I Monte Carlo je, dakako,sastavnidio kneževineMonacos kojom se i teritorijalno gotovo poklapa,ali u po-
gledu razvitka turizma pripada turizmu Azurneobale i tipièan je, sa svojom igraènicomi naèinomuredenja
svojih parkova,predstavnikpaleoturizma.I danasima veliku mondenuulogu,više nego rekreativnu,no po-
trebnoje istaknuti i znanstvenu:èuvenioceanografskiinstitut kojega je osnovaoprinc Albert I. (1848.-1922.).
Turizam 465
vo tek poèetkom 20. stoljeæa,kad se poèela razvijati navika kupanja. Postupno su

tako nastajala kupališna mjesta pa èak i gradovi. Katkada su se razvili iz obiènog
ribarskog sela i imali su skromne poèetke, poèevši tako da su starosjedioci iznajm-
ljivali sobe gostima, a neka od njih razvila su se u pravi turistièki grad. Tako je
Brighton od stotinjak stanovnika, koliko ih je imao u 18. stoljeæu,narastao do pri-
jelaza stoljeæana preko 150.000. U Hrvatskoj su za to izraziti primjeri Crikvenica,
Lošinj, Biograd na Moru i mnoga druga mjesta.
Medutim, katkada su se ti turistièki gradovi-ljetovališta izgradivali, ili ih se èak
i osnivalo, na nenastanjenimpodruèjima, to jest odnos postojeæenastanjenosti i no-
ve aglomeracije bio je odmah znatan. Tako su nastala i neka èuvena ljetovališta
atlantske obale, kao npr. Shevenningen,Deauville, Stella-Plage, Paris-Plage, Le
Touquet,Cabourg i dr. Deauvilleje nastao veæ1859. godine, na moèvamome pod-
ruèju, a 1864. godine zauzima veæ200 ha i postaje èuvenim mondenim ljetovali-
štern. Katkada je plaža bila ispred samoga grada (Riga 7 km plaže, Nica) pa su ti
gradovi, od prvobitnih zimovališta postali ljetovalištima, ili, u poèetku, uz zimova-
lišta takoder i ljetovalištima. Nerijetko su nastajali tzv. gradovi-plaže kao kupališna
mjesta gradova u pozadini: Lille ima takve kupališne "satelite" Malo-les-Bains i
Wimereux, Nantes ima La Baule-Ecoublac, Bordeaux kupalište Arcachon, pred
Montpellierom je Palavas, Pariz ima Trouville i Paris-Plage, London ušæeTemze,
južnu obalu Hastingsa i Eastbourne, stanovnici Venecije kupaju se na Lidu, a sta-
novnici Ravene u Marini di Ravenna, itd.
Najveæuplažu na svijetu ima Atlantic City u SAD. Grad je prije Drugoga svjet-
skog rata imao 66.000 stanovnika, a mogaoje u sezoni primiti do 10.000.000turista.
S poveæanjembroja turista u neoturistièkojfazi sve više se razvijaju primorska
ljetovališta na obalama oko cijelog Sredozemlja, a i na obalama drugih mora, po-
sebno na europskim i amerièkim obalama Atlantskog oceana,a potom i na ameriè-
kim obalama Pacifika. Gotovo sva mjesta i gradovi uz primorske obale dobivaju ta-
da izrazitu ljetnu turistièku funkciju, u koju su se uklopila i nekadašnja primorska
zimovališta.
Za razvitak velikog kupališnog mjesta važni su èimbenici: kakvoæavode i zra-
ka, morfologija obale, priroda tla, vrste i kakvoæavegetacije, topografija pozadine~
gustoæanaseljenosti i urbana gustoæapozadine, moguænostpristupa morskoj obali,
moguænostiulaska u more, utjecaj mode, opæarazvijenost zemlje i njezina politiè-
ka orijentacija i stabilnost, kulturne tradicije lokalnog stanovništva i dr.
Planinski centri
Planinska turistièka mjesta razvila su se dosta kasno kao i zanimanje za planinu.
Prvi uspon na Mont-Blanc zbio se, doduše, veæ1786. godine, ali tek se pola stolje-
æanakon toga poèelo Alpe prihvaæatikao turistièko podruèje.
Planinski se centri najprije razvijaju kao planinarski ljetovališni centri, a tek u no-
vije doba sve više i kao skijaški centri, dakle kao zimovališta. Gradovi s funkcijom
planinskog turizma nastali su veæna prilazima planinskom lancu ili masivu i imaju
466 Prostorno planiranje
ulogu opskrbnih središta, prometnih èvorova ili mjesta turistièkog boravka (iz Cha-
monixa opskrbljuju se hoteli cijele regije oko Mont-Blanca, zatim su to npr. Be-
sanr;on, Lons-le-Saulnier, Anner;y, Chambery, Clermont-Ferrand ispred Središnjeg
francuskog masiva, pa Salzburg, Berchtesgaden, Innsbruck u Austriji, Saint Moritz,
Interlaken u Švicarskoj, Merano, Bolzano u Italiji, Zakopane u Poljskoj, Tatranska
Lomnica u Slovaèkoj, Maribor, Celje i brojni drugi gradovi Alpi, Pirineja, Karpata).
Na nižem su stupnju tog turistièkog urbanog sustava manji gradovi na ulazima
alpskih dolina, koji svoj opæi pa tako i turistièki razvitak duguju konvergenciji pu-
teva iz nizine prema ulazu u dolinu i torl;le da su ležali na kontaktnoj crti planinske
i nizinske regije, dvaju svjetova, dviju privreda i razlièitih naèina života (Be/luno,
Tolmezzo,
U treæuBrašov
kategoriju
i dr.).idu mjesta smještena dublje u planinskim dolinama, obièno
podno prijevoja. Na tim se mjestima nekada mijenjao naèin i organizacija transpor-

ta preko planine, a danas su to mjesta boravka i polazišta za izlete i alpinistièke tu-
re (Kranjska gora, Bovec (Slovenija), Cortina d'Ampezzo, Courmayeur (Italija),
Pontresina, Silvaplana, Davos, Andermatt (Švicarska), Belfort (Francuska), itd.).
I konaèno, tu su turistièki centri novijeg datuma koji se penju sve više, iskljuèi- /'
vo turistièke funkcije, ali èesto su to i nekadanja sela poljoprivredne odnosno sto-
èarske funkcije, koju katkada danas održavaju usporedno s turistièkom (Jezersko,
Log pod Mangartom, Komna, Planica, Logarska dolina i dr.).
Jezerski centri -
Turistièka mjesta na jezerima imaju funkciju sliènu kao primorski centri (Ohrid-
sto i Prespansko jezero, Blatno jezero (Balaton), bavarska jezera, kao npr. Chiem-
see i dr.). Buduæi da se mnoga jezera nalaze u planinama, kupališna imje funkcija
upotpunjena planinarskom (lombardijska jezera Lago di Garda, Lago di Como, La-
go Maggiore, Ženevsko ili Lemansko,l Ziiriško jezero, koja su velika ledenjaèka je-
zera, ali ima i veoma uspjelih akumulacijskih jezera kao Lago di Molveno, Lago
d'Idro i dr.). Meðutim, jezerska turistièka mjesta imaju nerijetko i funkciju zimo-
vališta, kao npr. Bledsko i Bohinjsko jezero, Lac d'Annecy.
5. Promjena funkcija
Gotovo su svi prvobitni oblici turistièkih mjesta s vremenom promijenili svoje
nekadašnje funkcije, usporedno s promjenama koje je donio i preobražaj turizma
od paleoturizma do neoturizma, tj. s promjenama koje donosi razvitak suvremenog
masovnog turizma. Toplice, kao izrazita pojava paleoturizma, veoma izraženih
mondenih obilježja s razvijenim luksuzom, prestale su biti pravim turistièkim mje-
stima, osim onih najrenomiranijih koje su još uspjele zadržati nekadašnji sjaj, ali
koje ipak ne mogu sprijeèiti postupnu i sve oèigledniju demokratizaciju, veæinom
I Za GeneveuLac de Gene've,
za LausanneuLac de Leman.
Turizam 467
su postalemjestima"zdravstvenogturizma"} odnosnopostalasupravim ljeèilišnim

mjestima.
Klimatskaplaninskamjesta,nekadaizrazita ljetovališta,danassu samopolazi-
šta za planinarenjeili planinskešetnjes reduciranomljetnom sezonomi sve se vi-
še orijentiraju na zimskusezonukao centrizimskihšportova,posebnoskijanja.Ta-
ko su glavnu sezonupromijenilanekadašnjaalpskaplaninskaklimatskamjestako-
ja nisu bila na prevelikim visinama,kao Cortina d'Ampezzo,Andermatt,MegeVe,
Chamonix,Courmayeuri mnogadruga(sl..143.i 144.).Istodobno,nekadašnjapri-
morskaklimatskamjesta,koja su u razdobljupaleoturizmabila izrazitim zimovali-
štima, kao Nica, Menton,Monaco, Cannes,Opatija, Lovran i dr., postala su ljeto-
valištimaodnosnokupališnimmjestima(sl. 141.i 142.).
Osnovni suuzroci toj promjenifunkcija (a s njom i promjeni glavnesezonedje-
lovanja) masovnosti demokratizacijaturizma.Uzroci su im ukupno dizanje život-
nog standardastanovništvai socijalnereforme koje su donijele plaæenedopustei
godišnjeodmoreod 4-5 tjedanaza sve.To je ipso facto imalo za posljedicui de-
mografskopomlaðivanjeturistièkepopulacije,štoje bilo daljnim uzrokomnjezina
znatnogpoveæanja u brojnosti kao i proširenjau staleškomsmislu, a ovo posljed-
nje opetsamopo sebiima uèinakna poveæanje broja turista.
Ovim demografsko-socijalnim promjenamatreba dodati i promjene navika jer
sepojam odmorasveviše širi premašportui rekreacijina raèunpasivnogodmara-
nja. Tome su opet uzroci dijelom socijalno-ekonomsko-demografski, a dijelom i
tehnièki i zdravstveni.Širi slojevi turistièke populacije,koji su i radno stanovni-
štvo, imaju i veæupotrebuzdr.avogodmoranegoposjetioci u paleoturistièkomraz-
doblju, koji su bili više orijentirani na pasivni odmor. Razvitaktehnike donio je i
razvitakšportskei praktiènijeopreme,koja je omoguæilazimskešportovena snije-
gu i ljetne na vodi ili u planini. No za razvitak zimovalištaposebnuvažnostima i
razvitaktehnike èišæenja snijegau visokoj planini, te se danasraspolažeèaktele-
dirigiranim strojevima,tj. upravljanimainternomtelevizijom.
Socijalizacijaturizma i opæinapredakpromijenili sui shvaæanja paje i kupanje
postalougodnijim zahvaljujuæislobodnijojkupaæoj odjeæikoja je svedenana mini-
mum, a u nekim turistièkim oblicima (nudizam)èaki ukinuta.
U promjeni funkcija, uloguje u nekimsluèajevimaimao i razvitakmedicine,jer
je promjenanaèinalijeèenja,npr. tuberkuloze,uzrokovalada susenekamjesta-sa-
natoriji orijentirala prema turistièkojfunkciji (Leysin,Skrad).
6. Novi turistièki centri

Nakon prvih novo izgraðenihcentara,nastalaje dulja stankau takvim pothvati-
ma. Za to vrijeme, veæinomsu se turistièki centri razvijali uz postojeæanaselja,
osim ponekogizuzetka,kao npr. Lignano-Sabbiad'Oro blizu Venecije.Meðutim,
1 Moramo ga pisati pod navodnicima.
nakon 1965. godine izgradivanje potpuno novih turistièkih stacija upravo se razrna-
halo, i to i na moru i u planini, tj. kao ljetovališta, odnosno zimovališta. U tom su
smislu najveæipothvati ostvareni u Francuskoj, a posebnu pažnju zaslužuju skija-
ški centri u francuskim Alpamal (Savoja): Tignes(2100 m, 6000 kreveta), Aime-la-
Plagne (pet etapa po 4000-7000 kreveta, ukupno 28.000 kreveta na preko 2500 m
s ukupno 9600 ha skijaških površina i 305 skijaških pista), Courchevel (1850 m,
10.000 kreveta, sl. 145.), Pralognan; u francuskim Pirinejima: Col du Thourmalet
(2115 m), La Mongie (1800 m, s najdužom žièarom u Europi, 4,5 km i visinskom
razlikom 1100 m), Peyresourde-Ballestas(1560 m). Francuski VI. i VII. plan pred-
vidjeli su da se izmedu 1970. i 1980. godine izgradi 365.000 kreveta u skijaškim
centrima na visokim planinama. I u Italiji, u susjedstvu Chamonixa, na južnom ula-
zu u tunel Mont-Blanc, izgraden je na slièan naèin centar Courmayeur (1223 m).
Takav razvitak planinskih skijaških centara uvjetovali su: sve veæirazvitak i popu-
larizacija skijanja, poveæanjeslobodnog vremena i fonda godišnjeg odmora, koji se
veæèesto i ne dospije cijeli iskoristiti ljeti, razvitak žièara i tehnike èišæenjasnije-
ga na cestama te pomladivanje turistièke populacije. Medutim, pretjerana je grad-
nja u visokoj planini proizvela i oštre proteste kada su se gradnji "metropole skija-
nja" u Val-Thorensui u Vallon-du-Polsetu suprotstavile ozbiljne prirodne poteško-
æei opasnosti, a izbio je i veliki skandal kad se pokušalo za skijaške centre i skija-
lišta iskoristiti dio najljepšeg francuskog alpskog nacionalnog parka La Vanoise.
Mnogi s pravom upozoravaju da je visoka planina još jedino relativno netaknuto
podruèje i da ga se ne smije ugroziti gradnjama. Žièare omoguæujusmještaj turista
u dolinama, gdje ih se može raspodijeliti u više manjih smještajnih kapaciteta u po-
stojeæimaglomeracijama, kao u Austriji i Švicarskoj.
Istovremeno se intenzivno izgraduju novi primorski turistièki centri, posebno na
francuskoj sredozemnoj obali. Na Azurnoj obali, Cogolain i Port-Grimaud (sl.
146.), ali veæina ih je izgradena zapadno od delte Rhone, u pokrajinama Langue-
doc i Roussillon, na temelju regionalnog prostornog plana (Plan d'amenagement
touristique du Languedoc-Roussillon). Ta su ljetovališta, izgradena na gotovo sa-
svim nenaseljenomeprostoru, u kojemu je za to trebalo stvoriti sve potrebne uvje-
te (ceste, vodu, pošumljenja, èak i zaljeve). To su: La-Grande-Motte (200.000 kre-
veta), Carnon, Port-Camargue, Le-Cap-d'Agde, Gruissan, Port-Leucate, Port-
Barcares, Saint-Cyprien, s oko 50.000 -80.000 kreveta, površine prosjeèno po 800
ha. Posjeduju športske luke i marine koje mogu primiti po nekoliko tisuæašportskih
brodiæai jahti.
Važno je naglasiti da je veæinakrevetnih kapaciteta, kao i onih u planini, u indi-
vidualnome vlasništvu (prema tome broj kreveta samo je virtuelni kapacitet izve-
den iz površine), po naèelu condominiuma2, a da tek oko 15 -20 % otpada na ho-
I Smješteniu Massifde la Vanoise.

2 Condominium= suvlasništvo,bilo kao etažno,tj. suvlasništvocjeline podijeljeno u vlasništvastvarnihdije-
lova (npr. stanovi i lokali), bilo kao suvlasništvoidealnogdijela vlasništvanad cjelinom.
Turizam 469
telsko ugostiteljska profesionalna poduzeæa. Ta je okolnost bitna za razumijevanje

njihove ekonomske uspješnosti. Što to znaèi, obrazložit æemo malo kasnije.
Na obalama Sredozemnog mora izgradeni su u posljednja tri desetljeæa brojni
veliki turistièki kompleksi, bilo na pustim terenima, bilo uz postojeæa mjesta ili u
njima, u Italiji (na obje obale i na Siciliji), u Španjolskoj (Costa Brava, Costa del
Sol, Mallorca i dr.) u Alžiru, Tunisu, na Bliskom istoku, u Turskoj, Grèkoj, na oba-
lama Crnog mora u Rumunjskoj (Mamaia 10.000 kreveta), Bugarskoj i u bivšem
Sovjetskom Savezu na crnomorskim obalama Rusije i Ukrajine.
U Hrvatskoj su izgradivani takvi veliki kompleksi ex nihilo u blizini Poreèa (Pla-
va Laguna, Zelena Laguna), kraj Pule, u Rapcu pod Labinom, blizu Zadra (Petrèa-
ni, Borik, Crvena Luka), u podruèju Splita i Dubrovnika (Babin Kuk, Vrtovi sunca),
na Makarskoj rivijeri. U Sloveniji uz gradove Portorož i Izola, a posebno veliki
kompleksi izgradeni su u Crnogorskom primorju, jugoistoèno od Budve (Beèiæi).
7. Marine i športske luke

Marine su posebna vrsta turistièkih aglomeracija, a vezane su uz športsko-re-
kreacijsku navigaciju (yachting). Razlikuju se od športskih luka po tome što svaki
vez za brod ima i odgovarajuæu smještajnu jedinicu (kuæu, bungalow ili stan), od-
nosno svakoj pojedinoj smještajnoj jedinici pripada vlastiti vez, i to tako da je obo-
je prostorno ujedinjeno, tj. izmedu njih nema javne obale (sl. 147.). Naprotiv, u
športskim lukama ove su dvije funkcije odvojene (sl. 148.), tj. nisu prostorno uje-
dinjene, ne moraju uopæe biti u blizini, niti u funkcionalnoj vezi, prema temeljnom
pravnom naèelu pravne države da obala ne može biti privatizirana (sl. 149.). Me-
dutim, kod marina je privatnost obale moguæe postiæi samo pod uvjetom ~a je in-
vestitor obalu i realizirao. Ta se realizacija može ostvariti samo tako da se marina
izvede umjetnim nasipavanjem i stvaranjem otoka ili da se iskopa kao zaljev unu-
tar vlasnièke, odnosno suvlasnièke èestice uz uvjet da se ulaz premosti mostom ko-
ji prirodnoj obali osigurava kontinuitet i javnost pristupa. Razumljivo da za takve
pothvate mora postojatijavni interes i biti kao takav proglašenim (npr. plitka i neu-
potrebljiva obala), te da je prema tome potrebno dobiti posebnu koncesiju i poseb-
nu dozvolu. Prema tome, marine imaju i posebnu fizionomiju naselja na vodi.
To je jedan potpuno nov oblik turistièke izgradnje, za razliku od športskih luka,
koje su se èesto razvile i postupno, iz nekadašnjih prometnih ili ribarskih luka (sl.
150.) i luèica.l No uzimajuæi u obzir karakteristike hrvatske obale Jadrana i napri-
jed navedena svojstva marina, ne vjerujemo da ih je moguæe, a sasvim sigurno ni-
je ni poželjno, graditi na našoj obali.
I Prema tome u Hrvatskoj nema ni jedne marine i vidimo da se krivo naše športske rekreacijske luke nazivlje
marinama. Medutim, takvo pogrješno nazivlje sadrže nažalost i naši zakoni i propisi! U zemljama zapadne Eu-
rope u terminologiji se inzistira na razlikovanju športske luke i marine.
l p )
~0 ~~~.
o ---500 M
1 -prijava, 2 -privremeni vezovi,3 -veliki brodovi, 4 -srednji brodovi,S -mali brodovi i èamci
LK -luèka kapetanija,r -mali popravci,R -brodograd. servis,SV -suhi vez,d -dizalice, ST -stambene
zone s trgovinama,P -parkirališta, T -trgovina, H -hotel s trgovinama,M -marina
(Crte unutar akvatorija oznaèujupontonezavezovea ne vezove,ovi su okomiti na pontone.)
Slika 149. SHEMA JEDNE IZMIŠLJENE ŠPORTSKELUKE S MARINOM
(Zamijetiti valja glavnekarakteristike:otvorenosti slobodanpristup bezporte; marinaje dio luke na
umjetnomotoèiæu.)
U ekploatacijskome pogledu, postoje marine u kojima se smještajne jedinice s

vezom za brod profesionalno iznajmljuju (hotel na vodi zvan i nare!) ili su indivi-
dualno vlasništvo unutar suvlasništva (condominiuma) nad cijelom marinom, a po-
stoje i mješovita vlasništva kad je dio marine hotelsko poduzeæea dio u individual-
nim vlasništvirna.
Mnogo je izgraðenih športskih luka i marina u SAD, a u Europi posebno na
francuskoj sredozemnoj i atlantskoj obali. Obièno se u sklopu veæešportske luke
nalazi i marina kao njezin sastavni dio; rijetko se izgraðuju samostalnemarine (sl.
149.). Jednaje od posebno karakteristiènih samostalnihmarinaPort-Grimaud.l Dio
je vezova spojen sa stambenim jedinicama, a dio je odvojen i svima pristupaèan
kao u svakoj luci. U tome bi smislu Port-Grimaud bio mješoviti tip, ali pripada vr-
sti marina po karakteristikama pravnog statusa i investicije. Izgraden je 1964. go-
dine na Azurnoj obali, na umjetnim otoèiæimau moèvarnoj laguni kraj Saint-Tro-
1Arhitekt: Poery.
Turizam 471
peza (sl. 146.), sa stilskim imitacijama renesansne,barokne, dijelom i sredovjekov-

ne te provansalske rustikalne arhitekture. Ima, medutim, i mnogo kontroverznih
mišljenja o ispravnosti takva postupka imitacije stilova. Ipak treba reæida tu nisu
stilovi imitirani nego, reklo bi se prije, evocirani, htijuæi stvoriti svojevrstan ugo-
daj. Bez obzira na sve kritike taj je objekat postao velikim ciljem turistièkog zani-
manja pa su mu posjeti veoma brojni.
U Hrvatskoj je prva organizirano izgradena športska luka Punat, zatim Klimno
obje na otoku Krku, a izgradene su i mnoge druge kao u Zadru (1983~),Puli, Mur-
teru, Uvali Konj kraj Primoštena i dr. Medutim, sve se one pogrješno zovu "mari-
nama".
Uz temeljnu pogrješku oko naziva, dolaze i druge teške pogrješke koje su èak i
uvjetovane našim propisima. Jedna od najtežih je ona kojom se zahtijeva da šport-
ska luka, tj. tzv. "marina", bude ogradena sa èuvanim ulazom, poput nekog šport-
skog kluba!? Yachting klubu i veslaèkom klubu to može biti dopušteno ali ne i
športskoj luci jer ona zauzima mnogo veæepovršine. Osim toga, športski klub svo-
jom djelatnošæusluži opæeminteresu, a športska luèica ne! Zbog toga ona upravo
ne smije biti ograðenom, mora se smatratijavnom lukom (makar je namijenjena po-
sebnoj vrsti brodova), njezine obale i sve površine moraju biti opæenitopristupaè-
ne, a ogradene samo one koje predstavljaju privatne èestice. Jedino se smije ogra-
nièiti pristup s tvrdih obala na plutajuæevezove. Marine se, naprotiv mogu ogradi-
vati jer su smještene na privatnom zemljištu kao cjelini, ali to je veæuèinjeno sa-
mim okolnostima naprijed opisanog statusa marine, na strani vezova, koji su sa-
stavni dio predvrtova stambenih jedinica, a sa strane se ulaza uglavnom ostavlja
pristup otvoren do èestica stambenihjedinica svima, iako je to privatno zemljište.
Medutim, u marini Port-Grimaud, koja je cijela pješaèka,jer je parkiralište za auto-
mobile izvan nje, na èvrstoj obali, a ulaz je u marinu samo kroz jedan portal u si-
muliranoj kuli, te bi se zbog toga moglo tehnièki veoma lako ogranièiti ulaz onima
koji nisu suvlasnici, u koncesiji se posebno zahtijevalo da ulaz u cijeli sklop mari-
ne bude javnim i besplatnim. To je protuteža okolnosti da je to veoma velika mari-
na i da je potpuno promijenila sliku prirodnog zaljeva Saint-Tropez, bez obzira na
to da je zaljev prije bio neugledan, moèvarast inekoristan.
Mnoge su nekadašnjeputnièke, trgovaèko-prometne, teretne ili ratne luke posta-
le danas športsko-turistièkim lukama, npr. stara povijesna luka Marseille, ratna lu-
ka Villefranche kraj Nice iz 17. stoljeæa(sl. 151.), Cannes,stara zadarska luka, dio
gradske splitske luke i dr.
" "
B) NACELA PLANIRANJA TURISTICKIH CENTARA
Turistièka stacija, ljetovalište ili zimovalište, nije tek skupina hotela, ugostitelj-
skih zgrada, stambenihkuæaitd. Ona je ambijent drugaèijeg naèina života, razlièito-
ga od svakodnevnoga. To je ambijent razonode i odmora, društvenih kontakata,
športskih aktivnosti; složeni organizamposebne opskrbe i posebnih usluga. Ujedno
je to i mjesto kontakta s ostalim turistièkim podruèjem i s izoliranim objektima u
okolici, koji prema njoj gravitiraju i koja ih medusobnopovezuje u suvislo organizi-
ranu cjelinu. Turistièka je stacija žarište turistièke regije, subregije ili zone. Radi to-
ga ima izbor ispravne lokacije turistièke stacije prvorazrednu važnost za njezin us-
pjeh. Postoje neka opæanaèelaza njihovo planiranje koja su zajednièka ljetovališti-
ma i zimovalištima pa èak i naseljima uopæe,ali postoje i mnoge specifiènosti i razli-
èitosti. Kao prvo, zimovališta su danas pretežito planinska mjesta, a ljetovališta se
razlikuju prema njihovu smještaju: veæinomsu na morskim obalama i u planinama,
ali mnoga su od njih vezana i uz razlièite motive turistièkog interesa (ribolov, seo-
ski turizam, kupanje, športovi na vodi, spomenici prirode i kulture, toplice itd.).
Smještajna turistièki privlaènome mjestu prvi je kriterij u izboru lokacije, ali su,
još i uz druge kriterije, odluèujuæii prometno-geografski uvjeti. To vrijedi posebno
za planinske centre, za koje je važno da su smješteni blizu prohodnih puteva kroz
planinski lanac ili masiv, da pružaju moguænostšetnji i planinarenja na racionalnim
udaljenostima, da imaju što duže osunèanje tijekom dana, itd.
Padine za skijanje bolje je odabrati na osojnim stranama u blizini zimovališta i
na mjestima lako dostupnim žièarama. Skijaške terene mora se diferencirati s obzi-
rom na sposobnosti skijaša (nagibi od 10 -60%, a piste razlièitih duljina). Zaštiæe-
nost od lavina, kako sniježnih tako i kamenih, jedan je od prvenstvenih uvjeta pri
izboru terena za izgadnju zgrada i za odabir pisti. Optimalna prosjeèna nadmorska
visina za skijaške terene jest izmedu 1600 i 1800 m. Ispod 1600 m trajnost snijega
može biti prekratkom a visina iznad 1800 m postavlja prevelike zahtjeve na zdrav-
stvenu kondiciju gostiju, vegetacija postaje rijetkom što smanjuje privlaènost staci-
je ljeti. Dakako, postavljaju se piste i na nižim visinama, 1100 -1500 m na sjever-
nim, kao i na veæima(1600 -2000 m na južnoj padini), što mnogo zavisi o mikro-
klirni. Svakako u Europi se ne može iæiiznad 4000 m.
Kod primor$kih centara, masovnost turistièke migracije (u bivšoj državi Jugo-
slaviji npr. 70% svih noæenjabilo je u obalnoj zoni, a u Hrvatskoj to je još mnogo
više jer Hrvatska nema pravih skijaških centara niti tako mnogo planina za to po-
godnih), posebno u mediteranskim podruèjima, nameæeposeban oprez u izboru
smještaja. Pojam privlaènosti ne smije podrazumijevati iskorištavanje rijetkih vred-
nota, kao što su primjerice u tim podruèjima dragocjene šume. Šuma, iako je ovdje
nezaobilazan uvjet, ne smije se smatrati primarnim èimbenikom u izboru smješta-
Turizam 473
ja, veæje potrebno da se iz istih izvora iz kojih se financira gradnja stacije, finan-
cira i podizanje šume za potrebe turizma.
1. Pristupi
Pristupi turistièkom centru moraju biti jednostavni i lagani, barem cestom, a
smještaj u racionalnom radijusu od terminala velikih javnih prijevoznika (željezni-
ce, aerodroma, luke). Poželjno je da veliki planinski centri budu dostupni i željez-
nicom, no to, naravno, nije uvijek moguæeostvariti jer tih centara ima veæveliki
broj, a i penju se na sve veæevisine. Stoga se u planinskim centrima postavljaju
veoma veliki zahtjevi službama za èišæenjesnijega jer se ceste do pojedinih zim-
skih centara penju i pod nagibima od 15% pa i veæim,te na visine i preko 2000 m.
Promet vozilima u primorskim centrima mora biti dosljedno i pažljivo odvojen
od pješaèkog kretanja. U primorske centre izrazito najveæi broj turista dolazi vla-
stitim automobilom (oko 80%), zatim autobusima (oko 10%), a i oni koji se iskr-
cavaju na terminalima javnih prijevoznika u okolici, do odredišta, tj. do samog cen-
tra, moraju stiæi, u velikoj veæini, cestom. Zbog toga se prometnice moraju posta-
viti u pozadinu i tako ostvariti pješaèkezone. U planinskim se centrima, koji su na-
mijenjeni i skijanju, a pogotovo ako su prvenstveno skijaški, glavna pješaèka ulica
ili barem njezin dio, u novije vrijeme, izvodi natkrivena i zatvorena, a katkada je i
grijana, te služi kao neka vrsta galerije s duæanimai drugim sadržajima.
U skijaškim je centrima potrebno predvidjeti zatvorene javne garaže na prilazi-
ma centru, za smještaj automobila gostiju, jer automobili, jednom smješteni, više
ne služe do kraja boravka. Naprotiv, u primorskim ljetovalištima nisu potrebne ga-
raže nego osjenjena i otvorena parkirališta, decentralizirana po skupinama, kako
zbog obièno velikih dimenzija tih centara tako i zbog toga jer se automobil èešæe
upotrebljava tijekom boravka. No parkirališta za automobile jednodnevnih izletni-
ka potrebno je smjestiti što više prema rubu aglomeracije. Uz obalu se mora uvijek
predvidjeti pješaèku zonu koja mora biti javna površina da bi se sprijeèilo privat-
iziranje plaža i uopæeobalnog pojasa.
2. Zgrade za smještaj
Kapacitet smještaja gostiju dimenzionira se na temelju kapaciteta prostora te-
meljnih turistièkih privlaènosti, a ne izvodi se iz prostornih moguænostiza smještaj
objekata. U skijaškim je centrima to u prvome redu kapacitet skijaških terena. Pod
normalnim kapacitetom skijaških terena podrazumijeva se maksimalni broj skijaša
koji se mogu istovremenoskijati a da si ne smetaju. Taj broj skijaša, istovremeno na-
zoènih na pisti, moraju procijeniti iskusni struènjaci za skijanje. On bi iznosio pre-
ma našoj ocjeni 0,1 ha/skijašu površine stazekao udoban kapacitet, 0,05 ha/skijašu
kao normalan, a 0,02 ha/skijašu kao minimum. Kapacitetom zasiæenjasmatra se
ipak dvostruki normalni kapacitet, tj. 0,025 ha/skijašu. Broj kreveta izraèuna se ta-
ko da se broju skijaša dodaju neskijaši što iznosi obièno 30%, odnosno broj kreveta
jest ukupni broj skijaša x 1,3. Prosjeèni boravak turista u skijaškom centru iznosi 10
dana, a srednje trajanje sezone 100dana. Broj je skijaša po jednom krevetu dakle 10.
U primorskim je centrima temelj proraèuna kapacitet i stupanjsposobnosti oba-
le za kupanje. Jedanje od obièno usvajanih kriterija gustoæekupaèa na plaži, 600
kupaèa/ha plaže, ali raèunajuæipovršinu plaže samo do udaljenosti 50 m od ruba
mora. Drugi je naèin izraèunavanja u m2/kupaèupri èemu se eksperimentalno utvr-
dilo da je 4 m2 visoka, 7 m2 srednja i 14 m2 prihvatljiva gustoæa.Meðutim, nije do-
voljno uzeti jednostavno odnos broja kupaèa i površine plaže jer koncentracija ku-
paèa opada s udaljenošæuod ulaza ili pristupa plaži (slijedi parabolnu funkciju), i
to bez obzira na zasiæenje,pogotovo na velikim pješèanim plažama po kojima je
hodanje na veæeudaljenosti zamomo, a katkada zbog vruæinepijeska i neprihvat-
ljivo. Nakon toga je potrebno utvrditi koeficijent istovremenosti (postotak koji po-
kazuje koliko je od ukupnog broja turista u centru istovremeno, u vršnom satu, na-
zoèno na plaži). Taj koeficijent varira od 0,4 do 0,8, a može se izraèunati tako da
se snimi broj kupaèa na plaži i podijeli s brojem prijavljenih gostiju. Tajje koefici-
jent u toliko manji u koliko stacija i njezina okolica pružaju raznovrsniju, širu i bo-
gatiju lepezu moguænostiutroška vremena.
Navedene metode mjerenja kapaciteta plaže gustoæomkupaèa ili kolièinom
površine po kupaèu, razvijene su u planovima turistièkog razvitka velikih pješèa-
nih plaža, a na hrvatskoj se obali mogu tek tu i tamo izuzetno primijeniti. S obzi-
rom na obilježje naše obale potrebno je detaljno analizirati moguænostprihvata, ka-
ko samog morskog ruba koji je u veæini sluèajeva stjenovit i uzak, tako i neposred-
ne pozadine obalnog ruba, i to posebno za svaki lokalitet.
Raspored i organizacija smještajnih objekata razlikuju se u planinskim centrima
od onih u primorskima. Potrebno je uvijek imati na umu da posjetioci planinskih,
a posebno skijaških centara, traže sunce u istoj mjeri kao i snijeg. Naprotiv, u lje-
tovalištima uz morske obale traži se i zaštita od osunèanja. U zimskim je centrima
boravak u zatvorenim prostorima dug: na skijanje se ne izlazi zarana,mrak pada ra-
no, a staze više nisu pogodne nakon 16 sati zbog smrzavanja i slabije vidljivosti.
Ostaje se dulje u restoranima i salonima hotela. Prema tome, u zimskim planinskim
centrima društveni prostori hotela moraju biti bogatije diomenzionirani i udobnije
opremljeni nego u primorskim ljetovalištima. Hoteli, kavane i saloni trebaju biti
orijentirani prema južnim stranama, a isto tako i veæinasoba. Poželjna su ostaklje-
nja velikih ploha prema zanimljivim vidicima. Naprotiv u ljetovalištima morskih
obala potrebno je da zgrade omoguæegostu što neposredniji dodir s vanjskim pro-
storima, a tlocrtno da budu tako riješene da dozvole slobodnije odijevanje. Izvjesni
broj hotela u primorskim centrima, koji imaju za to uvjeta, potrebno je izgraditi ta-
ko da budu sposobni i za zimsku sezomu.
Uopæeuzevši, u /jetovalištima su objekti smještaja znatno raznovrsniji u njiho-
voj tipologiji od smještajnih objekata u zimskim centrima jer je tu dijapazon uvje-
Turizam 475
ta pod kojima se objekti koriste znatno veæi.U planinskim centrima, pa èak i ljeti
kad rade kao planinarski, svježina temperature zraka, pogotovo noæu,i kratkoæato-
plog razdoblja nameæutipove zatvorenih objekata pa su u planini tipovi kao kam-
povi, bungalowi i paviljoni rjedi ili su samo dodatni oblici smještaja, i to ne na ve-
æimvisinama od 1500 m.
Važno je, razmještajem objekata, omoguæitikontrakciju turistièkog centra u vri-
jeme postsezone,pa i unutar tzv. mrtve sezone,da bi se u tim razdobljima saèuva-
la donekle živost stacije u središnjoj zoni, a da se iz pogona iskljuèuju periferni
objekti.
Objekti smještaja, bez obzira radi li se o objektima otvorenog tipa (hoteli, pan-
sioni, kampovi) ili o objektima zatvorenog tipa (odmarališta, sanatoriji, pojedinaè-
ne kuæei vile, klupski kampovi i sl.), svi imaju obilježje privatnosti i time se nji-
hova zemljišta razlikuju od javnih površina. Sve vrste, kojima je broj korisnika
ogranièen kriterijem bilo koje vrste ekskluzivnosti, mora se smještati povuèeno od
osnovne turistièke "sirovine", dakle npr. od morske, rijeène ili jezerske obale, da bi
ove ostale slobodnima za šetnju i pristupaènima svim smještajnim objektima turi-
stièke stacije.
Drugim rijeèima, nedozvoljiva je privatizacija obala. U tu je svrhu poželjno za-
jamèiti non-aediticandi pojas od oko 500 m. Samo objekti koji po prirodi svoje
funkcije moraju biti na samoj obali (neki tehnièki objekti) ili eventualno oni koji
pripadaju krugu opæeginteresa (luke i luèke zgrade, gradska središta i sl.) mogu se
smještavati na samome rubu mora. Pogotovo je nedopustivo rezerviranje obala za
potrebe pojedinih hotela kao i specijaliziranje plaža i obala prema kategorijama ho-
tela. Obala je prirodno dobro i mora biti svimajednako i besplatno pristupaènom,
te ne samo privatna osoba niti poduzeæe,nego èak niti jedan organ uprave, pa bilo
to i izglasano mehanizmom glasovanja, ne može steæipravo iskljuèivog korištenja,
ili ubiranja neke naplate za sam èin pristupa moru i kupanja, odnosno skijaškoj pi-
sti ili drugoj turistièkoj "sirovini".
Prateæisu sadržaji turistièkih centara noænibarovi, disco-klubovi, kinematogra-
ti, varijetei, kazališta, igraènice, sklizališta, zimski i ljetni bazeni, kuglane, tenis,
golf itd., ovisno o velièini stacije, njezinoj udaljenosti od drugih centara ili time
opremljenih mjesta i gradova, o njihovu ugledu, vrsti posjetilaca i njihovih navika,
tradiciji i starosti stacije itd. Trgovina je takoder uvijek prisutna a i važna za razi-
nu stacije jer poveæavaizvanhotelsku potrošnju, a gostima ispunjava znatan dio
utroška vremena jer je ona i u položaju da se veliki fond slobodnog vremena kupa-
ca upravo tu iskoristi. U zimskim novim centrima poželjno je da se duæaninalaze
u zatvorenoj galeriji. Posebnotreba biti zastupljena prodaja športskog i kupališnog
pribora, knjiga i èasopisa,pisaæegpribora, uspomena,fotomaterijala i optièkih apa-
rata, prikladnih odjevnih predmeta koji su katkada u najrenomiranijim centrima i iz
kruga visoke mode, kozmetike i sl.
Usluge se mogu podijeliti u skupine: osobne (èešljaonice i brijaènice, pedikeri,
kozmetièari, èistionice odjevnih predmeta i sl.),javne službe (turistièki uredi, turi-
stièke informacije, pošta, banke, mjenjaènice, zdravstvena stanica i lijeènici, poli-

cija itd.) i pomoænetehnièke (mehanièke radionice, održavanje zgrada i infrastruk-
ture, vatrogasci, odvoz otpadaka itd.).
3. Oprema
Oprema turistièkih centara razlikuje se prema njihovim vrstama, velièinama i
kategorijama. No posebno se postavljaju veliki zahtjevi na športsko-rekeacijsku
opremljenost zimskih športskih centara, a pogotovo ako takav centar ima rang me-
ðunarodnog skijaškog centra. Tada oprema mora odgovarati homologiranim nor-
mama:
-Homologirana skijaška staza za spust s visinskom razlikom od najmanje 800
m i sa žièarom s donjom stanicom na najmanje 1000 m nadmorske visine.
-Olimpijska skakaonica, umjetno klizalište 30 x 60 m sa stazom od 400 m u ko-
liko se predviðaju olimpijska natjecanja.
-Centar za poduku u skijanju, servis skija, inspekcija pista i žièara u sezoni i iz-
van nje, služba ureðivanja pista.
-Eventualno staza za bob.
-Žièare :
a) Velika žièara (telepherique) s dvije kabine naizmjence, svaka za po 20 -80
osoba. Kapacitet barem 120 -150 osoba/sat.Primjena: svladavanje poèetnih veli-
kih uspona ili udaljenosti, visina i provalija. Takva je žièara uvijek dvo-kabelska,
tj. kabina se kreæe,obješena o nizu kotaèa (obièno 4 -8, katkada udvostruèeno za
dva kabela), po noseæemkabelu (odnosno dva noseæausporednakabela), a vuèena
je, u pravilu iz gornje stanice, poteznim kabelom.
b) Više-kabinskažièara (telecabines). Veæi,ali promjenjivi broj najèešæezatvo-
renih kabina (postoje i otvorene), svaka za po 2 -4 osobe.Kapacitet: 400 -550 oso-
ba/sat. Te žièare mogu biti dvokabelske i jednokabelske. Sve se više u zadnje vri-
jeme izvode kao jednokabelske, tj. svakaje kabina fiksirana za pomièni kabel koji
je ujedno i noseæii pogonski i kreæese preko kotaèa koji su na stupovima. Uèvr-
šæenjeje kabina promjenljivo, izvedeno jakom stezaljkom na oprugu tako da se
može uvrstiti ili iskljuèiti broj kabina, prema potrebi, a osim toga taj mehanizam
omoguæavausporeno kretanje kabina u stanicama,prebacujuæiih na drugi, staniè-
ni, kabel koji se okreæepolagano.
Sve daljnje niže kategorije žièara uvijek sujednokabelske, a to su:
c) Žièare-sjedala (telesieges, Sesselbahn, sedežnica)s jednostrukim, najèešæe
dvosjednim a ponekad i trosjednim pa i èetverosjednim, otvorenim, sjedalima uèvr-
šæenimna pogonskom kabelu nosaèu. Kapacitet imje 450 -650 osoba/sat.Ako ima
više od dva sjedala, potrebno je takoðer izvesti mehanizam usporene vožnje u sta-
nIcama.
Turizam 477
d) Vuènežièare (teleskis, skilift, vleènica), kod kojih je skijaš vuèen na skijama

po stazi ispod žièare pomoæuokvira, tzv. "sidra" ili "tanjura", na koje naslonjeno
prisjedne. Kapacitet im je 550 -700 osoba/sat.Te se žièare, za razliku od prethod-
nih, ne mogu upotrebljavati kad nema snijega, a i tada im je velika ovisnost o nje-
govoj visini. Zbog toga dolaze u obzir samo neposredno na skijaškom terenu, za-
pravo kao zamjena za penjanje, a ne kao sredstvo dopreme skijaša do terena.
Osim žièara, za prijevoz na veæeudaljenosti postoje i brdske željeznice, i to u
dva sustava: sa zupèanikom po nazubljenoj srednjoj traènici (npr. u Švicarskoj na
sve tri strane oko Andermatla i drugdje) i vuènim kabelom (npr. u Tatrama u Slo-
vaèkoj). No postoje i brdske željeznice na klasièan pogon kao veæveoma stara i
poznata elektrièna brdska željeznica, u vožnji cijele godine, od Tirana u Italiji do
Pontresine u Švicarskoj preko prijevoja Bernina (Bernina Pass) na 2323 m n. v.
No, èini se da te vrste planinskih vozila nestaju iz upotrebe, osim u Švicarskoj, gdje
je još uvijek u funkciji relativno gusta mreža uskotraènih željeznica, koje se na
jaèim usponima pretvaraju u zupèaste.
4. Neki tehnièki problemi

Posebni, naizgled neoèekivani, problemi mogu se pojaviti prilikom gradnje pla-
ninskih centara, posebno onih na velikim visinama. Bilo je veænekoliko nesreæau
Alpama prilikom gradnje na veæimvisinama. Makar se u planini obièno nailazi na
èvrstu stijenu, ona ipak krije opasnosti za sigurno temeljenje, pogotovo na slojevi-
tim stijenama (šista), na kojima pod pritiskom optereæenjamože doæi do klizanja
stjenovite mase. Opasna su temeljenja i na morenama, a pogotovo na nanosima. Ta-
koðer su veoma opasni "konusi" koje stvaraju brzaci nanosom materijala, a koji su
svojim položajem obièno privlaèni za gradnju. Èak i temeljenje stupova žièara mo-
že na visinama biti veoma otežano zbog smrzavanjem, ili velikim razlikama tem-
perature, raspucanih stijena. Opasnostprijeti i od padanja blokova stijena i odrona
velikih masa zbog smrzavanja ili nakon velikih kiša.
Veliki je problem i opskrba vodom, što na prvi pogled ne izgleda tako. U vap-
nenom terenu voda zna nestajati, ljeti je može biti u izobilju, a zimi nestane srnrza-
vicom. Još je veæi problem odvodnja, zbog nemoguænostiprocjeðivanja u tlo, a
ispuštanje u vodotoke nedopustivo je èak i preko proèišæavajuæih ureðaja, a osim
toga, zbog njihove smrznutosti i nemoguæe,itd.
U primorskim su centrima problemi nešto manji, ali takoðer postoje: èestaosku-
dica vegetacije i njezino teško uspostavljanje na terenima izloženima eroziji u pred-
jelima Sredozemlja, pomanjkanje vode i potreba za regionalnim vodovodima, sve
to otežano još i golemim koncentracijama turista, poteškoæeizgradnje luka u pje-
skovitim obalama ili na obalama s neposredno dubokim morem, strogi režim eva-
kuacije otpadnih voda u okolici jezera, sve teži prometni problemi itd.
Poseban problem predstavljaju akumulacijska jezera kada ih se, a to je dosta èe-

sto, namjerava koristiti i za turizam. Ljeti, kad ta jezera trebaju služiti turizmu,
obièno imaju nizak vodostaj pa sejavlja ružni pojas jezerskog dna oko jezera, ko-
ji može biti širok stotinjak i više metara. Ukratko, takvo je jezero neupotrebljivo za
svrhe turizma. O tome je veæbilo govora u poglavlju o vodama.
5. Vrste centara prema duljini boravka

Radilo se o ljetovalištima ili o zimovalištima, postoje bitne razlike medu centri-
ma za dulji boravak i centrima za kraæi boravak, preko week-enda. Ovi posljednji,
smješteni najèešæeu okolici veæihgradova, ne zahtijevaju toliko visokih kategori-
ja i veliki broj hotela, nego više j eftinij ih i pro stranih restorana i restorana sa samo-
posluživanjem. Nije im potreban niti veæibroj trgovina, a niti javnih garaža, ali mo-
ra se predvidjeti veæi broj parkirališta, i to otvorenih, smještenih na periferiji cen-
tra, i veæi broj benzinskih crpki. Oprema mora biti što jednostavnija da bi bila ren-
tabilnijom zbog kratkoæeboravka.
6. Kampovi
a) Razvoj kampiranja
Kampovi, koje neki autori ubrajaju u tzv. parahotelijerske oblike smještaja, da-
nas su jedan od relativno najmasovnijih oblika turistièkog smještaja (oko 25%). U
razvitku kampiranja nalazimo etapu kada je ono bilo oblik socijalnog turizma.
Prije Prvoga svjetskog rata ne može sejoš govoriti o organiziranom kampiranju,
nego samo o individualnom ili grupnom šatorovanju planinara ili o logorovanju
skauta. Izmedu dva svjetska rata, osim logorovanja skauta, vjerskih i paramilitari-
stièkih omladinskih organizacija (skauti npr.), kampiranje postaje, u zapadnoj Eu-
ropi, ali u veoma skuèenim razmjerima, oblik ljetovanja ekonomski najslabije ka-
tegorije turista, koji zapravo "podnose" pomanjkanje udobnosti, za razliku od
športskih logorovatelja koji je upravo traže radi približavanja "uvjetima života u
prirodi". U svakom sluèaju, u tim ranim fazama, kampirali su, osim omladine,
uglavnom mladi ljudi.
Tek nakon Drugoga svjetskog rata kampiranje se razvija na potpuno drugaèijim
materijalnim, socijalnim i psihološkim temeljima. U prvom se redu šatorska opre-
ma i uopæeoprema za kampiranje, toliko usavršila da katkada i nadilazi komfor
jednostavnijeg hotela, a prijevoz je takve, sve složenije, opreme moguæsamo vla-
stitim automobilom. Tako se pojavio i naziv autokamp. Istovremeno su kampovi
opremljeni sanitarnim objektima, katkada veoma visokoga standarda,s toplom vo-
dom, elektriènim prikljuècima za sve vrste kuæanskihaparata, ugostiteljskim i dru-
gim objektima. Kampovi su i kategorizirani, osnovale su se organizacije povezane
u medunarodnu kamping-federaciju, s pravilnicima, klubovi kampista, itd., te su
Turizam 479
konaèno obuhvaæenii odgovarajuæimzakonima. To je dovelo do stvaranja i ureðe-

nja posebnih terena, zabrane kampiranja izvan organiziranih kampova, plaæanja
pristojbi za kampiranje, što sve nije ranije postojalo. Posljedica je bila da je kam-
piranje prestalo biti oblikom najskromnijeg ljetovanja, jer nabavka i amortizacija
opreme, uz plaæanjepristojbi i uz potrebu da se posjeduje automobil gotovo da na-
dilazi troškove boravka u hotelima j eftinij ih a katkada i srednjih kategorija, a sigur-
no nadilazi troškove boravka u privatnom smještaju.
Uz šatore, proširila se i upotreba kamp-prikolica, razlièitih tipova i velièina. Pri-
je Drugoga svjetskog rata te su prikolice bile u Europi veoma rijetke, ali bile su do-
bro poznate u Sjedinjenim Amerièkim Državama, gdje u njima stalno živi oko
3.000.000 ljudi takvih zanimanja koja zahtijevaju èestei brze promjene mjesta sta-
novanja. To, dakako, nije turistièki smještaj, ali može se smatrati da je ta pojava
imala znatni utjecaj na taj oblik turizma. Tajje oblik turizma, zbog klimatskih uvje-
ta, jako raširen u Skandinaviji.
bj Unutarnja organiziranostkampa
Ureðeni kamp ili autokamp mora imati ograðeni prostor s jednim nadziranim
ulazom kraj kojega je recepcija. Velièine terena su veoma razlièite: od velièine po-
put jedne stambeneèestice (500 -600 m2) do nekoliko desetakahektara.
Èini se da je najpovoljnija velièina kampa oko 3 ha, s tim da je taj prostor podi-
jeljen u tri jedinice, svaka površine oko 1 ha, i svaka sa svojim sanitarnim objek-
tom. Kapacitet kampa približno se proraèunava na temelju gustoæeod oko 100 m2
po šatoru, raèunajuæida na tu površinu može stati šator srednje velièine s pretpro-
storom za tendu i vanjskim prostorom za automobil srednje velièine.
Sanitarni èvorovi moraju imati odvojene prostore za osobnu higijenu, za pranje
rublja i pranje posuda. Prostori za osobnu higijenu moraju biti dakako razdijeljeni
na muški i ženski dio, a svaki od njih mora imati posebne odjeljke za WC i tuševe
s umivaonicima. Topla voda u tuševima u veæimse kampovima distribuira pomo-
æuautomata na novèanice ili bolje na žetone, katkad je posve slobodna, a u manjim
kampovima može biti distribuirana i samo u posebnim kabinama. Prostorije za pra-
nje rublja i sudane moraju biti u sklopu zgrade za osobnuhigijenu. U toplijim pred-
jelima to su èesto otvoreni ili poluotvoreni natkriveni prostori.
Smještaj sanitarnih èvorova, pogotovo WC-a, mora biti diskretan ali i uoèljiv,
povuèen ali ne skriveno Udaljenost do svake takve skupine ne bi smjela biti veæom
od oko 100 m.
Ureðeniji i veæihomologirani kampovi moraju imati i trgovinu s namirnicama i
najnužnijim priborom za kampiranje, ured za informacije (najèešæeu sklopu recep-
cije) i mjenjaènicu, èestorestoran, športske terene, a veoma veliki i najbolje oprem-
ljeni kampovi, bazen i lijeènika (pogoto ako su udaljeniji od gradskih naselja).
Zbog zahtjeva takve opremljenosti kampovi se u nekim zemljama smještaju u kru-
gu športskih stadiona ili športsko-rekreacijskih centara. U Francuskoj je èesto op-
æinskikamp smještenna komunalnom stadionu (ljetije sezonašporta u mirovanju),
èesto je besplatan, ako se ne nalazi u podruèju stacionamog turizma, te ima ulogu

tzv. etapnog (prolaznog) kampa, a opæinije u interesu da se turisti u prolazu zadr-
že na noæenjujer tako troše u lokalnim restoranima i trgovinama. Èesto se kampo-
vi grade i uz motele i turistièka naselja pa i uz manje hotele.
Unutarnji putevi za automobile moraju biti asfaltirani da se ne podiže prašina,
ali ne smije im se dati izgled ulice nego moraju imati jasan izgled pješaèkog puta,
dozvoljenog i za vozila, ali kretanje im je dozvoljeno brzinom koraka.
Što se tièe razmještaja šatora, ima pokušaja da se, oblikovanjem živicom ogra-
ðenih prostora, odrede mjesta za šatore. To je promašajjer se time gubi elastiènost
upotrebe prostora buduæida ima šatora od 2 do 30 m2 površine. Osim toga, kampi-
sti vole slobodno birati mjesto za podizanje šatora, unutar za to odreðenog prosto-
ra izmedu komunikacija.
Automobil mora biti smješten uz šator. Svi pokušaji formiranja posebnih (rob-
nih) parkirališta (èemu su nažalost skloni mnogi projektanti neupuæeniu naèin
kampiranja), velik su promašaj zbog kolièine pribora za kampiranje kojega se pre-
vozi automobilom a i zbog toga što je u kampu automobil jedino mjesto koje se mo-
že zakljuèati. Radi svega toga danas treba napustiti razlikovanje kampova i auto-
kampova, svi su zapravo autokampovi.
Teren na kojemu se nalazi kamp ne smije imati visoku razinu podzemne vode, a
sastavtla mora biti takav da se klinovi lagano imekano zabijaju, da se isto tako la-
gano mogu izvaditi, a da ipak ostaju relativno dobro uèvršæeni.Zato su nepovoljni
šljunèani, kameniti i tereni s previše suhim i rastresitim pijeskom. Ne smije biti na
terenu oštrog kamenja koje može probiti dno šatora. Buduæida je u kampovima za-
branjeno kopati oko šatora jarke za zaštitu protiv vode, šatori imaju prišiveno ne-
propusno dno koje sa šatorom èini cjelinu, a.terenje povrh toga odvodnjen. Ako ne
postoje u tlu drenaže, što se radi samo u veoma temeljito ureðenim kampovima, te-
ren mora imati blagi nagib.
Brojnost kampiranja izazvala je potrebu reguliranja tog oblika smještaja zakoni-
ma i pravilnicima koji se odnosene samo na standardeureðenja kampova nego i na
ponašanje kampista kao i onih koji kampove osnivaju i njima upravljaju te na nji-
hove obveze prema èuvanju okoliša. Nacionalni touring-klubovi, autoklubovi, pla-
ninarska društva i sl., udruženi su u meðunarodni kamping-savez pa èlanovi u ne-
kim posebnim kampovima imaju popust, a katkada i jedino oni pravo kampiranja u
takvim kampovima. No to se, dakako, rijetko primjenjuje ako u kampu ima mjesta.
Masovnost kampiranja doseglaje takve razmjere da su ljeti, u pojednim turistièkim
zonama, kampovi èesto pretrpani. Neki kampovi, npr. na Azurnoj obali u Francu-
skoj, primjenjuju rezervacije, što je zapravo negacija osnovne svrhe i funkcije kam-
piranja: nevezanostboravka i osjeæajslobode.
U pogledu smještaja i primjene, kampovi imaju velikih prednosti pred ostalim
oblicima smještaja jer zahtijevaju male investicije uz veoma brzu amortizaciju.
Stoga su oni veoma pogodni u poèetnim fazama razvitka turizma u nekom predje-
Turizam 481
lu. Lako ih je premjestitipa njihov smještajnije previše osjetljiv problem. No ne

smije semisliti da kampiranjene ugrožavaprirodu. Mediteranskeèetinarskešume
veoma su osjetljive na dulji boravakèovjekaispod stabalapa se one ne bi smjele
koristiti za kampove,negobi sekampovitrebali smještatiuz njihove rubovete po-
dizati nove sadnjeza svrheturizma.
f
C) PROSTORNO PLANIRANJE TURIZMA

1. Štetni utjecaji turizma
Razvitak turizma donosi, osim nesumnjivo korisnih utjecaja i štetne utjecaje. O
tome nerado slušaju gospodarstvenici i politièari, ali o tome postoji veæi obilna
znanstvena literatura pisana na temelju istraživanja.
Poznati su socijalni štetni utjecaji, kao na primjer promjene u mentalitetu sta-
novnika turistièkih predjela koji misle da se s dva mjeseca rada može živjeti cijelu
godinu, ne prihvaæajuæidruge poslove. Nezdravi kontakt besposlenih turista s lo-
kalnim seoskim stanovništvom u nerazvijenim krajevima, u kojima stanovništvo
nije kulturno, ekonomski i psihološki pripremljeno za prihvat turista. Vabljenje
mladih seoskih djevojaka iz takvih nerazvijenih krajeva za kuænepomoæniceu ve-
likim gradovima koje potom znadu završiti i u prostituciji. Širenje droge, organizi-
ranog kriminala, ali i u blažim oblicima, brojnih obièaja grada koji sami po sebi i
nisu uvijek loši, ali za koje, unatoè smanjivanju socio-psiholoških razlika grada i
sela, stanovništvo nerazvijenih krajeva nije psihološki pripremljeno.
Nešto je manje poznato da mogu postojati takoder i štetni gospodarski uèinci.
Odvlaèenje radne snage iz produktivnih djelatnosti ako ove nisu na dovoljnoj go-
spodarskoj i socijalnoj razini. Turistièko gospodarstvoveoma je osjetljivo na krize,
što smo dobro osjetili u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata, ali postoje i mnogi
drugi uzroci krizama u turizmu, socijalnog, politièkog, ekonomskog ili prirodnog
podrijetla. Takve krize mogu biti uzrokom demografskom pražnjenju regije jer se
nezaposleno stanovništvo nakon raspadaturizma više ne vraæau predašnje djelat-
nosti, posebno ne u poljoprivredu, pa odlazi u razvijenije regije prema velikim gra-
dovima. Stanovnici malene zemlje najèešæeodlaze u inozemstvo. No ono što je si-
gurno u sferi gospodarstva, to je da je turistièko gospodarstvo nisko akumulativna
grana privrede s velikim poèetnim investicijama, a i kasnijim velikim eksploatacij-
skim troškovima, i da se ne može oèekivati velika i brza dobit, kao što to mnogi
misle. U svakom sluèaju, primjeri pokazuju da je turistièka djelatnost samo onda
korisna ako prati i obogaæujeostale djelatnosti. Zbog toga vidimo da su turistièki
razvijene samo one regije koje su razvijene i industrijski, poljoprivredno, socijalno
i kulturno. Medutim, i stanovnici takvih regija turisti su, oni odlaze drugarno pa je
tzv. devizni priliv neznatan. Za ostale, turistièka djelatnost može biti samo spaspr-
ve nužde za bilo kakvim dohotkom, ali i sa svim štetnim posljedicama.
O svemu tome dostaje nepopulamo govoriti, ali za prostorno se uredenje mora
ipak postaviti pitanje: do koje se mjere, ako je tako, isplati uništavati prostore za tur-
izam? No ne radi se samo o kulturnom i zaštitarskome stavu nego i o uže gospodar-
stvenom: turizam je kao djelatnost specifièan,troši sirovinu na samom mjestu, a pro-
izvodnja i potrošnja na istomesu mjestugdje i sirovina. U tome se upravo bitno razli-
kuje, u ekonomskom i tehnološkom pogledu, od svih ostalih privrednih djelatnosti.
Turizam 483
Turizamjako ovisi upravo o prostoru. Za turizam taj prostor mora biti lijep i pri-
vlaèan, bilo da se radi o prirodnim ili kulturnim ljepotama i vrijednostima. Oèigled-
no je da on može takvim ostati samo ako nije prenatrpan i gradnjom unakažen. Dru-
gim rijeèima, kada teži prevelikim kncentracijama, turizam pili granu na kojoj sje-
di jer svaka koncentracija ljudi mora prostor mijenjati. Kad se prijede izvjesna gra-
nica, te promjene prelaze u uništavanje.
Malobrojnost turista u paleoturistièkoj fazi i vezanost turistièkih migracija na
javna prijevozna sredstvaimali su za posljedicu razvitak samo pojedinih aglomera-
cija. S pojavom masovnosti i individualnog automobila u neoturizmu, omoguæena
je kontinuirana upotreba zemljišta u turistièkim zonama, pa su èitave regije turistiè-
kom izgradnjom postale ugroženima.
Na hrvatskoj jadranskoj obali nesmotreno se obalnu ces~, tzv. Jadransku magi-
stralu izgradilo preblizu obali. To je tim manje razumljivo jer se slièno dogodilo i
u Italiji, i to veæizmedu dva svjetska rata, pa se u nas moglo na vrijeme izvuæi po-
duku (sl. 152.).
Najžalosnije je da se i nadalje prirodu nesmiljeno uništava raznim gradnjama, a
najgore je što se to èini èak i samim turistièkim gradnjama (sl. 153.).
Veliki je problem intenzivna gradnja sekundarnih rezidencija. Gradnji kuæaza
odmor, što je veæsamo po sebi postalo problem, pridružila se u zadnjoj treæini20.
stoljeæai gradnja višestambenih zgrada s istom svrhom, pretežito u sustavu suvla-
sništva (condominium). Neki su u tom investicijskom pokretu vidjeli naèin uštede
zemljišta u usporedbi s gradnjom obiteljskih kuæaza odmor. Medutim, buduæi da
se radi o manjim stambenimjedinicama i buduæida je taj naèin gradnje po èetvor-
nom metru svakako jeftiniji, posljedica je bila da se potrošnja zemljišta poveæala
jer se i krug kupaca takvih sekundarnih rezidencija proširio, s tom nepovoljnom
razlikom da se tu radi o izgradnji višekatnih zgrada, nerijetko i nebodera, što sva-
kako još više optereæujeprirodni okoliš.
Dva posebnoagresivnaoblika ugrožavanja okoliša, jer su intrisekna današnjojtu-
ristièkoj masovnosti, nalazimo u planini i na morskim obalama (sl. 154., 155. i 156.).
Prvi, skijaški centri i skijaške staze. Putujuæi kroz alpska podruèja, ne može se
više vidjeti planinu bez prosjeèenih skijaških staza. Promotori skijaških centara u
prospektima se hvale stotinama kilometara stazai žièara. To i nije sve, skijaške sta-
ze ne krèe samo šume, one se i grade, za njih se izvode nadvožnjaci preko cesta,
usjeci, ravnaju se tereni. Te degradacije treba vidjeti posjetivši skijaške centre lje-
ti, kada su pusti, a zemlja na stazama ogoljena; zimi je sve to prikriveno. To nije
samo problem izgleda krajolika nego i ekološki problem: na stazama se snijeg na-
bija, a posipaju se i umjetnim snijegom koji je teži, te snijeg dulje na stazama osta-
je. Time je veæporemeæenprirodni ciklus zimskog pokrivanja pašnjaèke vegetaci-
je ali još i više: produženjem sezoneskijanja, kad se sniježni pokrov stanjio, skija-
ši manevrima povlaèe travu koju je snijeg uhvatio a s njom i busenje zemlje te se
tako otvara proces eroziji kad snijega nestane.
O neprikladnoj gradnji skijaških centara na velikim visinama veæsmo govorili.

Èini se da nisu neopravdane optužbe i za pokretanje sniježnih lavina koje prouzro-
kuju skijaši izvan odreðenih staza. Posebnoje odbojno kasno skijanje na ledenja-
cima, i izgleda da ono nije bez krivnje za njihovo polako stanjivanje. Svemu je
uzrokom to što je skijaški šport postao turistièkom rekreacijom, posebnom vrstom
zimskog turizma koja je zbog tehnièke opreme postala dostupnom prevelikom bro-
ju korisnika koji inaèe ne bi bili za nj sposobni, a koji upravo zbog te èinjenice i ne
pokazuju ljubav za planinu pa nisu ni usvojili planini prikladan naèin ponašanja.
Zimski je turizam postao gotovo toliko masovnim kao i ljetni.
Drugi, yachting na vodama, posebno na moru, jer su veæbrojne zemlje zabrani-
le na jezerima barem motorne èamce. Nekada rezerviran za športaše i za veoma
uski krug bogatih korisnika, danasje kao i skijanje postao dostupan svima, èak i
onima koji se u jedrenje baš previše i ne razumiju. Za one pak kojima je i to još te-
ško, razvio se nautièki moto-turizam, nekada izuzetno skup. Vrhunac odbojnosti
doseglo se razvitkom vodenih scootera. Sve je to izazvalo pravu poplavu športskih
luka i marina te promotori te vrste turizma više i ne mogu vidjeti prirodnu uvalu
bez yachting luke i marine.
Sve to samo po sebi ne mora biti uvijek ni opasno ni odbojno, èestoje i korisno,
ali problem je, kao u svemu tako i u tome, u broju, u pretjeranosti, u megalomani-
ji i nezasitnosti, zbog èega to prelazi u oblike nasilja nad okolišem.
K tome se mora pribrojiti poveæanaupotreba priobainih zona za industriju i raz-
vitak gradova. Toj pojavi litoralizacije posebno su izložena obalna podruèja Sredo-
zemnog mora, koje je, kao zatvoreno more, posebno osjetljivo prema oneèišæenji-
ma koja generiraju gradovi i industrija.
2. Prostorni planovi
Suvremeni razvitak turizma mijenja cijele regije i njihove strukture u tehnièkom,
gospodarskom, ekološkom, demografskom, socijalnom, geografskom i estetskom
pogledu. To su razlozi da se nametnulapotrebaplanske organizacije prostoraturistiè-
kih podruèja radi zaštite prirodnih vrijednosti, èuvanja okoliša, optimalnog raspore-
da turistièkih zona i njihova uskladivanja s drugim naèinima upotrebe zemljišta.
Jedanje od najznaèajnijih prostornih planova s dominantnom turistièkom pro-
blematikom (metodologijom, teritorijalnim ostvarenjima i prostranstvom), plan za
regiju Languedoc-Roussillon u južnoj Francuskoj. Izrada mu je zapoèela 1963. go-
dine odlukom francuske vlade, radi turistièkog rastereæenjaAzurne obale, a do
1985. zacrtana mu je bila perspektiva zadovoljenja potreba za prihvat 45.000.000
turista u ljetnoj sezoni, za što je planirana izgradnja 2.000.000 kreveta I, što je
I Tzv. virtuainih kreveta,jer sene radi samoo hotelima (hotelskihje krevetapredviðenotek oko 20 % ), nego
pretežitoo privatnoj gradnjikuæaza odmor,individualnih ili u kondominiju,pa je broj krevetaizvedeniz ne-
to površine.
Turizam 485
uglavnomi ostvareno.Tajje plan obuhvatiooko 200 km šireg obalnogpojasaod

ušæarijeke Rhonedo francusko-španjolske granice,obuhvativšii gradove,subre-
gionalnecentreu pozadini,Montpellier, Narbonne,Beziersi Perpignan.Podruèje
je bilo razdijeljenou šestzona,tzv. unitestouristiques(turistièkejedinice), od ko-
jih svaka,osim postojeæih malobrojnihmjesta,sadržavai po jedanpotpunonovi tu-
ristièki centar ili više njih. Golemi su radovi bili predvidenii uèinjeni u izgradnji
infrastrukturei pripremetog, do tada,praktiènopustogpredjela.(6.000ha pošum-
ljavanja, sanacijemoèvara,izgradnjaautocestai novih nacionalnihi regionalnih
cesta,12.000.000m3pijeskapremještenoje izgradnjombazenaza športskeluke s
marinamaitd.) Tuje poniklo veæsedamvelikih novih turistièkih centara(La Gran-
de Motte 200.000, Carnon,Port-Camargue,Le-Cap-d'Agde,Gruissan,Port-Leu-
cate-Barcares,Saint-Cypriensaprosjeènopo 50.000-80.000 kreveta,svaki na oko
800 ha površine).
Na hrvatskojjadranskojobali s prvim seplanovimazapoèeloveæ1960.godine,
dakle, meduprvima u svijetu, prostornimplanovimazaMakarskoprimorje i 1961.
godine,za obainopodruèjetadašnjegKotara Šibenik,koje je izradio Zavod za ur-
banizamArhitektonskogfakultetau Zagrebu,u kojima supostavljenii prvi meto-
dološki temelji. Ta je akcija zatim nastavljenaizradomprostornogplana razvitka
turizma na cijelom potezuhrvatskeobale(Urbanistièki institut SRH), što sepoka-
zalo prevelikim obuhvatomuz istovremenojoš ne sazreleuvjete, ali tadaje, prvi
put i na jednommjestu,skupljenavažnadokumentacijao ondašnjemstanjuprosto-
ra na obali i o njezinim tadašnjimmoguænostima.
Jedanod važnijih planovaprostornograzvitka turizma, u okvirima bivše Jugo-
slavije, bio je tzv. ProjektJužni Jadran (1964.-1968.). Sadržavaoje Prostorni re-
gionalni plan koji je obuhvatiopodruèjeobaleod ukljuèivo opæineMakarskadoju-
goslavensko-albanske granice,a u unutrašnjostseprotezaodolinomNeretve,obu-
hvativši i grad Mostar.Prematome to je bio prvi prostorniplan koji se protegnuo
na teritoriju više tadašnjihrepublika,tj. Hrvatske,Crne Gore i Bosnei Hercegovi-
ne, na površini od 12.074km2,s 24 opæine,580.000tadašnjegstalnogstanovništva
uz projekciju porastabroja stanovnikana 950.000do 1990. godine. Od 1671 km
dužineobale,353 km bilo je namijenjenoturizmu, poveæanje broja turista predvi-
deno od 116.000na 900.000,od èega820.000na obali, uz 150.000izletnika i
150.000lokalnihposjetitelja.Za takvuje prognozubilo predvideno600.000kreve-
ta do 1990.godine.
Upravote brojke,koje senisumogledostiæi,što setièe stalnogstanovništva,bez
politike naseljavanja,odnosnoza broj turistièkih kreveta,bile su dobiveneveoma
priprostommetodomdimenzioniranjakapacitetaobalekoja se sastojalau tome da
sejednostavnoizgradi sveterenekoje je moguæe izgraditi, i to uz zavidnugustoæu.
Te subrojke bile, s pravom,i predmetomnajveæih kritika struènjakakoji nisu ili su
samo marginalnosudjelovali u izradi tog plana. Taj je rad bio sufinancirani uz
"struènupomoæ"Organizacijeujedinjenihnarodau izvedbi Urbanistièkihinstitu-
ta triju ondašnjih republika i velikog broja ustanova kao i pojedinaènih eksperata

iz tadašnje Jugoslavije i inozemstva.
Taj je teritorij, pokriven Prostornim regionalnim planom, bio, po uzoru na Lan-
guedoc-Roussillon, podijeljen na Il turistièkih zona (nazvanih krivo turistièkim uni-
jama, na temelju pogrješnog prijevoda unite touristique, jer fr. unite ne znaèi savez
= union, nego znaèijedinicu = unite). Te su se zone zvale Makarska, Hvar, Korèu-
la, Delta Neretve, Lastovo, Dubrovaèko primorje, Mljet, Boka kotorska, Budvansko
primorje, Ulcinjsko primorje i Skadarskojezero. U sklopu Projekta Južni Jadran i
unutar pojedinih zona, izradeni su i generalni urbanistièki planovi za gradove Hvar,
Dubrovnik, Budvu i Ulcinj te detaljni urbanistièki planovi za turistièke centre Milnu
na Braèu, Biloševac u Makarskome primorju, Trstenik kraj Orebiæa,Babin Kuk u
Dubrovniku, Igalo, Jaz i Buljarica blizu Budve i tzv. Velikuplažu kraj Ulcinja.
Godine 1969. dovršeni su i Prostorni plan Splitske regije, tj. šire gravitacijske
regije grada Splita (Urbanistièki zavod Dalmacije u Splitu) i Prostorni plan Istre
(Urbanistièki institut SRH).
U razdoblju 1970. -1972. izradenje u sklopu "Projekta Gornji Jadran" Koordi-
nacioni regionalni prostorni plan Gornji Jadran (KRPPGJ), u sliènoj organizacij-
skoj strukturi kao plan Južni Jadran. On je obuhvatio podruèje gornje Soèe do gra-
nice nekadašnje opæine Split, prostiruæi se dosta u unutrašnjost (Slovenski krš,
Istra, Gorski kotar, Lika, Ravni kotari i dio Dalmatinske zagore), obuhvativši
25.026 km2 površine, tada s 1.191.403 stanovnika, u 13 opæinaSR Slovenije i 33
opæineSR Hrvatske. Projekcija razvitka turizma bila je poveæanjebroja turistièkih
kreveta od 313.700 (1961.) na 1.330.000 (2000. g.).
U tom je projektu osim regionalnog prostornog plana izradeno i 16 detaljnih ur-
banistièkih planova za turistièke centre, mjesta i središta gradova (Srima kraj Vodi-
ca, Južni Primošten, Petrèani kraj Zadra, Jasenova kraj Crikvenice, Glavotok na
otoku Krku, Mali Lošinj, Centar Rijeke, Premantura kraj Pule, Bale, obaini dio La-
bina, Strunjan, a u Sloveniji Radovljica, Bovec, Kranjska gora, Cerkniško jezero) i
jedan detaljniji prostorni plan za otok Krk. Tajje plan bio polivalentniji od Južnog
Jadrana, zbog obilježja podruèja u kojemu, na samoj obali, ima snažnih mdustrij-
skih centarai gradova. Koncepcija se temeljila na shvaæanjupodruèja kao paralelne
osovine razvitka, primorske osovine usporednepanonskoj, s kompleksnom koordi-
nacijom i uskladenim razvitkom svih djelatnosti u tome dosta ugroženom podruèju,
posebno u njegovome kvarnerskom dijelu. Iako to nije bio samo plan turistièkog
razvitka, ipak je u njemu turizam predstavljao jednu od dominantnih tema.
Medutim, u izradi tog plana došlo je do oštrog razilaženja u koncepciji dimen-
zioniranja turistièkog kapaciteta regije izmedu pisca ove knjige, koji je bio jedan
od voditelja prostornog plana i uprave Projekta, a posebno sa tvrtkom Shenkland &
Cox iz Londona. Naime, ta je tvrtka izradila elaborat iz kojega je proizlazio turi-
stièki kapacitet dobi ven na temelju izmjere svih receptibilnih prostornih moguæno-
sti što je za sobom povlaèilo predvidanje velike imigracije u regiju. Tome se poseb-
Turizam 487
nom ekspertizom odluèno suprotstavio pisac. Treba spomenuti da je uprava Projek-

ta Gornji Jadran stajala iza ekspertize londonske tvrtke iz jednostavnog oportuniz-
ma jer je u metodologiji izrade plana, utvrðenoj poèetkom rada, bilo navedeno da
æebiti ista kao u projektu Južni Jadran. No upravo je takva metodologija Južnog
Jadrana,koja je proilazila od jednostrane procjene kapacitetaprostora, bila predme-
tom oštre kritike znanstvenihkrugova. Tu se dobro vidi sav oportunizam projeka-
ta UN i njihova teška birokratiziranost. Poglavito se voditelji, uèvršæeniu okvirima
UN, ne usude protusloviti toj organizaciji zbog nade u buduæeposlove.
Bit æeovdje zanimljivo donijeti skraæenitekst mišljenja pisca ove knjige. I
Gospodarske moguænostisvakog prostora ovise o više èimbenika: opæih gospodarskih mo-
guænostidržave i posebnih moguænostiregije, demografskih na regionalnom i na zemaljskome
planu, socijalnih, tehnièkih i prostornih (lokacijske prednosti, raspoloživost prostora, stupanj ur-
baniziranosti i sl.). Neki su od njih varijabilni ovisno o vanjskim uvjetima, drugi su varijabilni u
manjoj mjeri ovisno o prethodno ostvarenim uvjetima, a treæisu fiksni, i tu spadaju svakako pro-
storni èimbenici.
Prema tome je oèito da metoda planiranja kapaciteta ne može polaziti samo, niti prvenstve-
no, od fiksnih èimbenika shvaæajuæiih samo kao prostorne jer i drugi mogu biti fiksnima. Tako
npr. demografski i socijalni èimbenici nisu toliko varijabilni kako bi se to moglo misliti.
Iz tog slijedi, da prilikom ocjene kapaciteta bilo koje vrste, ako se mora doduše poèeti s ocje-
nom fizièke raspoloživosti prostora, ipak se tu ocjenu mora staviti u odnos s drugim èimbenici-
ma. Na temelju dosadašnjih istraživanja prostornih i demografskih sastavnica regije Gornji Jad-
ran, vidi se da prostor nije ogranièavajuæièimbenik veæda je to mnogo više demografsko sta-
nje regije. Gledati demografsko-socijalne èimbenike kao ogranièavajuæe,ne znaèi odustati od
maksimalnog korištenja regionalnih moguænostijer prostor nije aktivni nego samo receptivni
èimbenik. No ako, kao u ovome sluèaju, postoji veæarazlika izmedu prostornih i demografskih
moguænosti,na štetu ovih drugih, ne iskoristiti prostor do maksimuma znaèi samo svoriti drago-
cjene prièuve prostora za buduænost.Metoda koja bi krenula iskljuèivo od prostornih moguæno-
sti, koje su ovdje daleko veæeod demografskih, morala bi poèivati na pretpostavci masovne imi-
gracije i time podstaknuti takvu politiku, što bi imalo negativni, kako gospodarski tako i socijal-
ni uèinak.2
Svakoj, pa tako i turistièkoj regiji, ovoj dapaèeposebno, potrebno je kvalitetno stanovništvo,
najviše prosjeène naobrazbe, kako opæetako i specijalistièke. Regija s takvim viškom u Jugosla-
viji (a niti u Hrvatskoj) nema. Nema niti stvarne prenaseljenosti, samo tu i tamo prividne. Stvo-
riti uzroke jaèoj demografskoj koncentraciji od prirodne, na jednom mjestu, izazvalo bi još jaèe
pražnjenje nekih regija unutrašnjosti èime bi ovima moglo zaprijetiti zaostajanje u ionako sla-
bom razvitku, sniženjem demografskog praga razvitka koji zahtijeva izvjesnu gustoæu.Kad ja-
èa emigracija zapoène, teško ju je zaustavljati jer se ne može planovima usmjeravati karakter iz-
vora emigracije. Stimulator emigracije ne mora uvijek biti prenaseljenost nego i podnaseljenost
koja èesto nije ništa drugo do samo izraz gospodarske i društvene stagnacije ili opadanja. Pojam
1 Marinoviæ-Uzelac,A: Prilog metodi definiranja kvantumaprivrednih kapacitetana prostoru regionalnog

plana, KRPPGJ,ekspertiza,5 str.,Rijeka,9. veljaèe 1971.
2Naravno da bi takva politika imala za posljedicui znaèajnepromjenenarodnogsastavastanovništva,što se
valjda i htjelo postiæi.Upravo tuje tvrtka Shenkland& Coxosjetljivo reagirala,napavšipisca doslovnomtvrd-
njom "da u socijalistièkojdržavipreseljavanjestanovništvane bi smjelo biti velikim problemom"!?Pisac im
je ipak odgovoriodaje to temakoja se njih ne tièe! No, tadase nije moglo previše napadatimiješanjenacio-
nalnog sastavastanovništvapa je pisactakvu koncepcijupobijao pretežitodrugim argumentima,kako je vid-
ljivo iz teksta.
stagnacijeje relativani možega se definirati samou odnosuprema "željenojrazini". Premato-

me, tek u okviru državnogaplanamoglo bi seo tomeneštoreæi,ali i to samookvirno. Nije mo-
guæena razini regionalnogplanajednostranoraèunatisa znatnijimimigracijamaiz drugih pod-
ruèja. U teoriji prostornogplaniranjane postoji naèeloplaniranja ili predvidanjaveæihpremje-
štajastanovništvasamona temelju moguænosti ili prednostijedne regije.
"Jadranskaorijentacija" ako želi poèivatina zdravojkoncepcijiznaèiplanirati ne maksimal-
no nego racionalnoiskorištenjepotencijalajadranskeregije do njezinih, za period planiranja,
graniènihmoguænosti, a te nisu samoodredeneprostornimnego i drugimmoguænostima medu
kojima veoma veliki znaèajimaju i socijalnodemografske.
Ako prihvatimo, a to moramo,definiciju prostornogplaniranjakao ureðenjaprostora koje
ima za cilj optimalnu i pravednu raspodjeluljudi i dobara na odreðenomteritoriju, onda nam
ona daje i racionalni okvir koncepcijeplanskihpredviðanjai strategijerazvitka.
Osim ovih ekstraregionalnihèimbenika,ima i intraregionalnihkoji govore u istome smislu:
planiranje privrednih kapacitetakoje bi poèivalona predvidanjubroja radnih mjestakoji bi na-
dilazio demografskemoguænosti regije i temeljilo sena planiranjumasovneimigracije (koja je
ionako neizvjesnai hipotetièna)implicira i masovnugradnjustanovai urbano-socijalneinf-
rastrukture,a to ipso facto smanjujeoèekivaniuèinak.
Konaèno,morase upozoriti i na lošeposljedicestvaranjanepovoljnesocijalnestratifikacije
koja je neizbježnomposljedicomsvakenagle i masovneimigracije. Ona proizvodi svoje nepo-
voljne uèinke na razini stratificiranih i neinterpenetriranih(medusobnoneprožetih)društvenih
skupina,na razini nehomogeniziranihurbanihorganizama,kao i na opæojregionalnojrazini, u
smislukompromitiranjaopæerazine razvijenostiregije kojaje, u ovomesluèaju,i regijajake tu-
ristièke funkcije i kao takva mora pokazivati homogenost, ane heterogenostu svim svojim so-
ciološkim i kulturnim vidovima.
Mišljenja smo,prematome,daje na podruèjuregije Gornji Jadran,a na temeljuupravonje-
zinih demografskihpotencijalai sociološkihznaèajki,te zbogpotrebeodlijevanja velikog broja
aktivnog stanovništvau tercijarni sektoruopæei u turizam posebno,potrebnoplanirati u prvo-
me reduoneproizvodnedjelatnostikoje zahtijevajumali broj zaposlenih,ali kvalificiranih i ko-
je supropulzivneza razvitak tercijarnogsektora.S druge strane,predviðatisamoone djelatno-
sti masovnei niske kvalificiranostiradnesnagekojima regija u tehnološko-transportnom pogle-
du pruža izrazite i nezamjenjljivelokacijskeprednosti.Dakle i u proraèunimaturistièkih kapa-
citetane smije se,u veæojmjeri, premašitidemografskiogranièavajuæi èimbenikjerturizam zah-
tijeva brojnu radnusnagurelativno visokeopæerazine.Istovremenosemora izbjegavatitenden-
ciju pretežitojorijentacijina turizamjer je turistièkogospodarstvoveomaosjetljivo na krize svih
vrsti a uz to je ono i nisko akumulativno.Što se tièe aspektaturistièkeprivredekao nacionalne
privredne grane,njezin znaèajopadas razvitkom zemlje,odnosnopostajesveviše samofakto-
rom kompenzacijevlastiteturistièkepotrošnjeu inozemstvu.U tome smislu,možemos pravom
ustvrditi da turizam,na planunacionalnogznaèaja,evoluira od privrednegranepremajednom
obliku kulturno-rekreacijskemeðunarodnerazmjene.
Turizam 489
D) NEKOLIKO ZABLUDA O TURIZMU

Cjelina turistièkog fenomena nije samo pr~dmet struke. Proputovali smo cijelu
Europu i ne možemo se oteti dojmu da smo u inozemstvu zatekli dosta struènih
pogrješaka, koje ipak ostaju bez zamjerke i koje nas nisu jako zasmetale dok je u
nas, u Hrvatskoj, mnogo toga struènije, ali i slabije! U turizmu je katkada od struè-
nosti važniji dobar i profmjeni osjeæajza prikladan odnos, prema stvarima kao i
prema ljudima i gostima. Njega se ne može nauèiti. Stjeèe ga se odgojem, dakako
pojedinaènim, ali i kolektivnim, u za to prikladnoj sredini. To je i razumljivo ako
se podsjetimo da smo na poèetku ovog poglavlja definirali turizam više kao dru-
štveni fenomen nego kao komercijalnu djelatnost.
Zbog toga æemosi na kraju ovog poglavlja o turizmu dopustiti maleni "izlazak
sa strane" s našim zapažanjima o pogrješkama, koje su nam izazvale mnogo puta
ljutnje i znamo da se mnogi èitalac a još više mnogi turistièki struènjak s njima ne-
æesložiti. Neæese ni moæi složiti jer æese bez sumnje osjetiti pogoðenim, ali tim
gore po njega! Ja mu ipak savjetujem da se i nad time barem malo zamisli, a još
bolje da se o tome raspita.
U naèelu se mora izbjegavati kategorizaciju turistièkih centara u cjelini. Razum-
ljivo je da Dubrovnik, Hvar, Rab ili Opatija nisu isto što i Vodice, Supetar ili Kra-
ljevica, npr. Meðutim to je stvar turistièkog tržišta. No nije uputno u stacijama, ko-
je imaju, zbog prirodnih ili kulturnih vrijednosti ili zbog svoje tradicije, takav istak-
nuti rang, poticati gradnju pretežito a pogotovo ne samo visokih smještajnih katego-
rija. U svakom turistièkom centru moraju biti zastupljene sve kategorije. To ne sa-
mo daje u skladu sa suvremenim socijalnim poimanjem društva nego pridonosi kva-
liteti stacije šarolikošæuposjetilaca. Nekada su i stari veliki luksuzni hoteli (grands
hotels) imali a u svijetu razvijenog hotelijerstva još uvijek i imaju, sobe razlièitih ka-
tegorija unutar istog hotela. Npr. sobe u potkrovlju ili prema stražnjoj strani zgrade,
prema cesti ili prema dvorištu, sobe razlièitih velièina. To je takvim velikim hoteli-
ma dovodilo zanimljiviju strukturu posjetilaca pa se u njima osim predstavnika eko-
nomski visokog, ali nerijetko medu njima i skorojeviækog,sloja moglo susresti i za-
nimljivije ljude iz znanstvene,intelektualne i umjetnièke društvene elite, osiromaše-
ne plemiæe,propale milijunaše, itd. Današnji su investitori velikih hotelskih lanaca
izgubili taj istanèani smisao za pravu eleganciju, koja uvijek u sebi sadrži ležemost,
jer i sami potjeèu iz manje naobraženihsredina, makar oni sami i imali neke visoke
škole. Nisu svjesni da takvom "standardizacijom" klijentele, koju provode u namje-
ri da dižu rang svojim hotelima, u stvari ga snizuju jer im uništavaju živopisnost i
oduzimlju moguænostzanimljivijih društvenih susreta.
Nažalost, još uvijek su mnogi u našemu turizmu opsjednuti neèim što nazivaju
"elitnim turizmom". Pri tome zaboravljaju da je temeljna bit turizma da je on svo-
jojom biti masovan. Tako zvani "elitni turizam" nije uopæerelevantan za turistièko
gospodarstvo, i to je sve manje. Visoki slojevi veæodavna nisu, a srednji viši slo-
jevi (npr. slobodna zvanja kao lijeènici, inženjeri, odvjetnici, poznati umjetnici itd.)
sve su manje turistièka klijentela, jer svi imaju sekundarnerezidencije, ukljuèujuæi
tu i jahte. Za te slojeve veædulje nije uopæezanimljivo za vrijeme odmora odsje-
dati u hotelima. Prema tome, onaj ko govori o "elitnom" turizmu dokazuje da uop-
æenije svjestan socioloških obilježja suvremenog turizma. Cijela ta prièa o "elit-
nom" turizmu potjeèe iz socijalistièkog razdoblja kada su se tim ljudima strani tu-
risti sa zapada, samo prièinjali "elitom", a u stvari su oni veæinombili sloj, naobraz-
bom i obièajima života, daleko, veoma daleko, ispod toga. Oni su samo izgledali
kao publika koja ima novaca zahvaljujuæi nepovoljnim teèajevima mijenjanja nov-
ca, niskom standardudomaæestvarne intelektualne elite i nepostojanju poduzetniè-
kog bogatog i imuænogdomaæegasloja. Osim toga, komunistièka ideologija i teo-
rija nisu nikada shvatile da ekonomski status nije uvijek i obilježje viših klasa, ne-
go da su to mnogo više kultura, naobrazba, naèin života, od jela do odijevanja, na-
èin ponašanja, naèin govora i izražavanja, kretnje, društveni obièaji, itd. Ti ljudi ni-
kada nisu bili svjesni da, makar obnašali visoke državne ili privredne funkcije, ni-
su bili prihvaæeni u "pravome društvu".
Drugi razlog takvog shvaæanjao "elitnom" turizmu proizlazi iz vjeène gladi ko-
munistièkih država za konvertibilnim devizama pa se njima i objektivno nizak pri-
hod od turizma èinio primamljivim.
Iz toga je proizlazilo i shvaæanjenjihove gospodarsketeorije da turizam vidi kao
propulzivnu granu privrede koja je u stanju potaknuti razvitak. To uopæenije tako,
jer dobrog turizma nema ako nema u prvom redu domaæegturizma i nema ga u kra-
ju koji i sam nije razvijen. Prema tome, što je turizam razvijeniji mora se uzeti u
obzir i da je standard domaæegstanovništva visok, a u tome sluèaju i ono je turi-
stièka klijentela pa prema tome i ona æesve više trošiti u inozemstvu i time poni-
štavati devizni priljev od turizma. Upravo u tome i leži gotovo jedina socijalno po-
zitivna strana turizma da je on snažan i važan èimbenik meðusobnogupoznavanja
naroda i razlièitih slojeva. Komunistièki su režimi zbog toga promatrali domaæiiz-
vozni turizam kao nešto negativno, neki su i onemoguæavaliputovanja u inozem-
stvo svojim graðanima, a neki su ga pokušavali otežavati, pa je i režim bivše Jugo-
slavije u tu svrhu, neko vrijeme, uveo tzv. izlazne daæe(takse).
Svi napori da se nekom apstraktnom boljom "ponudom" privuèe i bolju klijente-
lu iz inozemstva ostat æetako dugo uzaludnima dok ne bude i domaæe"bolje" kli-
jentele. Meðutim, nemoguæe je razviti kulinarstvo samo za strance,koji uostalom èi-
ne sloj koji i ne zna što je to, tako dugo dok ne bude postojao i domaæitakav sloj po-
sjetilaca koji to traži i znade cijeniti. Žalosno je promatrati kako u našim restorani-
ma gosti sustavno piju crno vino uz ribu, kako èak i naši ugostitelji to preporuèuju
(jer su potekli iz slojeva koji su na to navikli jer sujednostavno pili ono što su u ku-
æiimali); kako ugostitelji nude sir na rižotu od morskih sastavnica,kako rižoto do-
lazi iz kuhinje za desetminuta, a zna se da je za dobar rižoto potrebno jedan sat pri-
preme; kako se mnogi naši, èak i ugledniji, ljudi služe jednom rukom za premješta-
Turizam 491
nje jela na tanjur jer su to vidjeli od konobara (koji tako mora raditi jer drugom ru-
kom drži pladanj), pa smo ih "mi drugaèiji" prozvali s podsmjehom "jednoruki"; ka-
ko konobari i gostu koji je sam ili gostima u dvoje, svako malo vremena nataèevi-
no u èaše,kao da time želi reæi"na, napij se da više potrošiš", a ne zna da je to za-
pravo nepristojna gestai da se to radi samo za velikim stolovima i banketima gdje
je pojedincu za stolom teško doæido butelje; kako konobari i u tzv. otmjenijim re-
storanima poslužuju više stolova istim hodom pa u tu svrhu koriste kolica jer ne zna-
ju da konobar za svaki stol mora uèiniti posebanhod i donijeti jelo na rukama te da
se kolica koriste samo za velike bankete ili u menZama.A mogli smo vidjeti i kako
se na gornjem platou kolica razvoze jela po stolovima dok se na donji istovremeno
stavljaju neèisti tanjuri sa stolova (u "najvišim kategorijama" na Plitvicama i u Ma-
karskoj). Imamo ugostiteljske škole, ali u školi se može uèiti nekoga što treba, a ne-
moguæega je nauèiti sve što ne smije, to mora proizlaziti iz kuænogodgoja, a dok je
taj nizak i rudimentaran, dok nema društvenog sloja koji æeprimjerom odgajati ni-
že slojeve, ne može biti niti kvalitetnog turizma, èak ne niti onog masovnog.
Ili u sobama: kao u pravilu su odvodi tuševa, kada i umivaonika uvijek zaèep-
ljeni, žarulje na noænimstoliæimanema ili je pregorjela, vješalica za odijela u or-
marima nema dovoljno, itd.
No vratimo se našim prostornim problemima. Potrebno je da svaka turistièka
stacija ima hotele i restorane svih kategorija, ali i da u svakome hotelu postoje mo-
guænostismještaja uz razlièite cijene. Prostorni plan, dakako, ne može na to utjeca-
ti neposredno, ali ne smije niti onemoguæiti svojim provedbenim uredbama takvu
strukturu. Posredno na diferencijaciju kategorija prostorni plan utjeèe razlièitim
kvalitetama èestica i njihova položaja, ali to pretpostavlja i obvezu da prostorni
plan onemoguæiprivatizaciju, po pojedinim hotelima, temeljne turistièke sirovine.
Na primjer, još nikome nije palo na pamet da rezervira skijaške terene pojedinim
hotelima (možda zato što u nas i nema pravih skijaških centara) meðutim, veæje
postalo sasvim uobièajeno, da se pojedinim hotelima dodjeljuju "koncesije" za rub
obale, rezervirane samo za njegove goste! Takva je praksa apsolutno neprihvatlji-
va, jer obali mora biti slobodan pristup svim gostima stacije i ne samo njima nego
uopæesvima, i to besplatno!
Drugi problem je, koji se tièe prostora u širem smislu, kontraproduktivno istica-
nje Hrvatske kao jedne od "najljepših" zemalja. Da Hrvatska ima doista veoma vri-
jednih i lijepih krajolika i predjela, posebno na svojoj obali, nema nikakve sumnje.
Ali mora se imati na umu da takvih ima i u mnogim drugim zemljama, èak i više.
Talijanske, austrijske, švicarske i francuske Alpe nemaju premca. Norveška je apso-
lutno jedna od najljepših zemalja, Egejsko more, južna mora i egzotièni krajevi ta-
koðer, itd. Hrvatska je obala, posebnonjezin otoèni dio, svakako izvanredna, ali mo-
ra se upozoriti na to da ta ljepota nije nepotrošiva jer se vidi da je dobrim dijelom
potrošena svugdje gdje se gradilo (sl. 153.). To je, dakako, opet povezano s opæom
kulturom stanovništva. Naši hoteli kao zgrade imaju katkada èak i prednosti pred
hotelima u mnogim turistièkim zemljama, ali okoliš, ako i nije još uništen zagaðe-
njem, uglavnom je degradiran neukusom, a posvuda se, osim u renomiranim i sta-

rim turistièkim centrima, kao u Opatiji, Dubrovniku, Hvaru, vidi neka vrsta nedovr-
šenosti. Što se tièe mora, Opatija je veæ postala posve nepodobnom za kupanje!
Nije manje loša situacija s povijesnim spomenicima. Imamo ih veoma vrijednih,
ali ne u tolikoj kolièini da bi se mogli prema njima odnositi s nepažnjom. Velika je
pažnja prema njima u toliko više potrebna što mnogi od tih spomenika i spomeniè-
kih cjelina jesu doduše znaèajni za našu povijest, i naš identitet, neki èak i za svjet-
sku kulturnu povijest, ali ovdje je rijeè o spomenicima koji su turistièki zanimljivi.
U tom se pogledu Hrvatska ne može lako takmièiti s Italijom, Francuskom, Špa-
njolskom pa èak ni s Njemaèkom i Austrijom.
Zbog svega je toga neprimjereno govoriti o tome da želimo i da kvalitetom na-
ših prostora imamo pravo na neki "elitni" turizam. Ljepota krajolika i prirode te bo-
gatsvo i zanimljivost kulturnih spomenika jesu važne tzv. turistièke sirovine, ali
elegancija i renome neke turistièke stacije ne ovise samo o tome nego u prvome re-
du o društvu koje se u njima okuplja, a ono se neæe okupljati tamo gdje nema i do-
maæe birane publike. I zapamtimo dobro: "birana publika" nije uvijek ona koja je i
puna novaca, pogotovo nije ona koja æe bezumno trošiti. Dobra odgojenost nalaže
poštovanje novca i njegovo racionalno trošenje. Više je nego žalosno èuti naše tu-
ristièke djelatnike kako govore da moramo privuæi publiku koja æe trošiti! Treba
istaæi, medutim, da ima takvih neobiènih i sasvim ne suvremenih tendencija i u ino-
zemstvu. Gradske vlasti Venecije u jednom su trenutku oglasile da više neæe trpje-
ti "turiste s naprtnjaèama"! Bile su odmah oštro napadnute u cijelome talijanskom
tisku koji ih je podsjetio na to da su takvi turisti uglavnom studenti, medu kojima
bez sumnje ima i buduæe "visoke klijentele", neki æe postati i šefovi država ili vi-
soki državni službenici, turistièki poduzetnici i posrednici, itd.! 1
***
1Bibliografija za XI. poglavlje:

ARHITEKTURA,Zagreb,br. 1/1962.,104/1969./116/1972.i dr.
Baud-Bavy,Lowson,F.: Tourismand recreationdevelopment, The ArchitecturalPressLtd., London, 1977.
Burkart & Medlik (eds.): The managemento/tourism, Heinemann,London, 1975.
Burkart & Medlik (eds.): Tourisme-past, presentand future, Heinemann,London, 1974.
Burnet,L.: Villegiatureet tourismesur les c6tesde France,Hachette,faris, 1963.
Cahiersde I 'A.I.E.S.7: (AssociationInt. d'ExpertsScientifiquesen Tourisme),Gene-ve,br. 1.,3. i 4.
Defert, P.: La localisation touristique.Problemestheoriqueset pratiques,Ed. Gurten,Hern, 1966.
Defert, P: Structure economique et localisation dans les regions touristiques, Institut International des recherc-
hes touristiques, Gene-ve,1955.
Donald,W. Adie: Marinas,The ArchitecturalPressLtd., London 1977.
Faye,Tournaire,Godard:Siteset sitologie,Ed. Pauvert,faris, 1974.
Geigant,F.: Die Standortedes Fremdenverkehrs, FakultatLudwig-Maximilian, Miinchen, 1962.
Gunn,Clare A.: Vacationscape -designing tourist regions,The Univ. of Texas,Austin, 1972.
Kušen, E.: Metodologija prostorne valorizacije turistièkih privlaènosti, Diss. doct. Arhitektonski fakultet
Sveuèilištau Zagrebu,2000. (Mentor: A. M.-U.).
Marinoviæ-Uzelac, A.: Naselja,gradovi, prostori,Tehnièkaknjiga, Zagreb,1986.,str. 233-282.
Todt,H.: Uberdie riiumliche Ordnungvon Reisezielen, UniversitatJ. W. Goethe,Frankfurt, 1965.
URBANISME,faris, br. 86., 101., 116.,119.i dr.
"""'~"""",,c.c."
XII.
! PRIRODNI REZERV ATI
.Kriteriji za korištenje prostora i izradu prostornih planova
nacionalnih parkova i parkova prirode
I
i
~
~
Prirodni rezervati 503
Nacionalni parkovi i parkovi prirode veliki su rezervati kojima je svrha èuvanje

prirode na veæimpovršinama. Nacionalni parkovi imaju ulogu da potpuno oèuva-
ju izvornu prirodu i njezine estetske i ekološke vrijednosti s veoma ogranièenom
upotrebom prostora, a parkovi prirode imaju svrhu èuvanja estetskog izgleda veæih
teritorija uz njihovu manje-više uobièajenu, ali ipak i modificiranu, upotrebu. Me-
todologije izrade prostornih planova za te dvije vrste rezervata bitno se prema to-
me razlikuju, ali zajednièko im je ipak jedno: zaštita prirodnih prostora.
Priroda se može oštetiti neshvaæanjem,nepažnjom, ratnim djelovanjima, ali ni-
kada tako temeljito kao graðenjem i sustavnim iskorištavanjem pa makar i s dobrim
namjerama.
Ta je opasnosttim stvamija što se i inaèe, izvan odnosa prema zaštiæenimrezer-
vatima, javljaju danas u Hrvatskoj katkad shvaæanjada demokratsko uredenje, tr-
žišni uvjeti gospodarenja i sustav pravne države, sobom donose i smanjenje urba-
nistièke discipline i uopæemanje ogranièenja u korištenju zemljišta. No zapravo je
obrnuto: prostorno planiranje nije niklo u socijalizmu, ono je pravo, pravni sustav,
utemeljen na poštovanju prava drugog, atime, ipso facto, i stvar javnog interesa.
Sjetimo se: nigdje nikada nije bilo toliko bespravne gradnje kao za vrijeme "soci-
jalizma", makar je zemljište bilo proglašavano društvenim dobrom. No èak i kad je
gradnja bila formalno zakonita, èesto je bila nametnuta samovoljom moænika na
vlasti pa su i neki nacionalni parkovi, poglavito Nacionalni park Plitvièka jezera,
integracijom s ugostiteljstvom, postajali žrtvama takve samovolje.
A) NACIONALNI P~RKOVI
Nakon osloboðenja,ne smije se dogoditi da naši nacionalniparkovi budu po-
novno osvojeninasiljem"gospodarskeuèinkovitosti"koja posvekrivo vidi turistiè-
ku funkciju nacionalnogparka.Nažalost,mogla seèuti izjava i jednog predsjedni-
ka hrvatskevlade,govoreæiupravou kontekstunacionalnihparkova,"da æemo pri-
rodu èuvati, alijoj neæemo robovati"!? Naprotiv,u zaštiæenim rezervatima,a pose-
bice u nacionalnimparkovima,upravoæemo prirodi robovati!
Zatim, mora naszabrinutida se iz svakerijeèi turistièkih djelatnika,kad govore
o ebkluzivnom turizmu kao orijentaciji hrvatskogturizma,razabireda o stvarnom
socioekonomskomstanjusuvremenogturizmadanašnjegsvijetane razumijuništa!
Ebkluzivnog turizma naprostonemajer je suvremeniturizam u svojoj srži i gene-
zi dijete demokratizacijei dostignutedobrobiti širokih slojevapuèanstva.Veoma
bogatihje ljudi, proporcionalno,i u razvijenimdruštvima,svemanje,a sveje više
bogatih društava,pa ne samobogati nego i imuænijinisu više turisti u klasiènom
smislujer posjedujusvoja sekundamaboravišta,svojejahte, svoje vile. Za nasje
opasnostda pomiješamopojmovei da namseturisti socijalnonižih slojeva iz ino-
zemstvasamopriviðaju kao klijenti ebkluzivnogturizma,zbograzlike u bogatstvu
društava!Toje zaostatakmarksistièkeideologijei teorije koja je klasnerazlike vid-
jela jedino u razlikamaekonomskogstatusa.Meðutim,za definirati klasunajmanje
je važanimovinski status,onaje definiranapogledomna svijet, naèin~modijeva-
nja, držanja, razgovaranja,ponašanja,prehrane,prosuðivanja,ukratko naèinom
života i svijesti o pripadanju nekomsloju. Zbog togaje ebkluzivni turizamveoma
rijedak i u sredinamau kojima sutakveklasemnogogušæe nego u nas.
A kad bi takve klijentele i bilo, posebnaje besmislicao njoj razmišljati kao o
skupini posjetilacanacionalnihparkovajer njih oni niti ne zanimajupa nisu takvoj
klijenteli niti namijenjeni,što se sasvimjasno razabireiz definicije i funkcija na-
cionalnogparka: veæiprirodni rezervat,saèuvaneizvorneprirode, izuzetneljepote
s oèuvanimjednim ili više ekosustavaa od interesaza znanost, odgoji obrazova-
nje i rekreacijui turizam.
No opasnostkoja možeproizaæiiz takvih krivih shvaæanja velika je, posebnoza
nacionalneparkove,jer suto oèito najljepši dijelovi nacionalnogprostora.Lako bi
bilo prematome zakljuèiti da upravo oni morajubiti namijenjeniprvenstvenoeb-
kluzivnomturizmu, i to u što veæojmjeri! Meðutim, istinaje upravo obrnuta, na-
cionalni parkovi nisuprostori iskorištavanjaveæzaštitei èuvanja.Neki su nacio-
nalni parkovi više a neki manjeizloženi napadajima,zavisnoo njihovom smješta-
ju, ali nikad sene znaneæeli, nekadaizolirani i zabaèenismještaj,jednog danapo-
stati veomapromefi1im?Tako npr. Nacionalni park Plitvièkajezera, nekadau za-
bitnom geopolitièkomekutu, dalekood gradovai prometnihcesta,našaosena pro-
metnomkrižištu najvažnijihprometnihpravacaHrvatske,na najintenzivnijemturi-
stièkomprotoku premamoru.
Uzmemo li u obzir višegodišnji zastoj turizma tijekom Domovinskog rata i po-

veæane gospodarske potrebe zbog obnove osloboðenih krajeva i gospodarstva uop-
æe, iskušenje æebiti veliko, pogotovo nakon velikih razaranja, da se posegne za ne-
posrednom turistièkom izgradnjom u najvrjednijim podruèjima zemlje.
Neæe biti stoga suvišnim podsjetiti na do sada razvijena naèela, u nas i u svije-
tu, o ureðivanju i zaštiti u prvome redu nacionalnih parkova, a zatim i parkova pri-
rode. S ponosom možemo reæi da smo u Hrvatskoj razvili neka naèela na koja me-
ðunarodne organizacije za zaštitu prirode dolaze tek sada.
1. Opæaobilježja
Nacionalni parkovi i analogni rezervati previše su vrijedni prostori da bi ih se
turistièki koristilo in situ gradeæi u neprimjerenim kolièinama i na neprimjerenim
mjestima neprimjerene smještajne kapacitete i infrastrukturu. Pa to i jesu prostori
koji su proglašeni rezervatima upravo da bi ih se od takvih pothvata zaštitilo.
Nacionalni parkovi su, kao što rekosmo, zaštiæeni prostori nacionalnog znaèe-
nja, od interesa za znanost, odgoj i obrazovanje i rekreaciju i turizam. Oni, dakle,
moraju biti otvoreni turizmu, i to, vidi se iz funkcije odgoja i obrazovanja, svim ka-
tegorijama pa èak i masovnom posjeæivanju. Pitanje je samo na koji naèin. Dapa-
èe, što je dobro, èl. 4. Zakona o zaštiti prirode Republike Hrvatske, izostavlja rijeè
turizam, spominjuæi samo rekreativne djelatnosti.
Naziv nacionalni park može se priznati samo teritoriju izvjesne velièine (najma-
nje 2000 ha), nacionalnog znaèenja, koji je podvrgnut režimu opæe zaštite protiv
svih vrsta i oblika iskorištavanja prirodnih vrijednosti i dobara i protiv svih drugih
oblika napadaja na integritet teritorija, uz izvjesne tolerancije, koje, meðutim, mo-
gu biti samo izuzetci, a režim i statut nacionalnog parka moraju proizlaziti iz naj-
višeg organa državne zakonodavne vlasti. 1 Prema tome, iz ovog posljednjeg postu-
lata kao i iz postulata o nacionalnom znaèenju, proizlazi da se, u pravno-društve-
nom smislu, nacionalni park ne može promatrati kao lokalno dobro pa ga se tako
niti ne može dati na upotrebu, u cjelini ili u dijelovima, bilo kojemu sektoru gospo-
darstva, pa tako niti turizmu. (No iz svega vidimo i to da Brijuni nemaju niti naj-
manjeg uvjeta da budu nacionalnim parkom. Takve nerazumne atribucije samo
škode ugledu naših pravih nacionalnih parkova.)
I Seatle1962. Zakljuèci Svjetskekonferencijeo nacionalnimparkovima.Utvrðenoje:

1. statutzaštite"dovoljno strog" koji proizlazi iz najvišedržavnezakonodavnevlasti;
2. kriterij površine(min. 2000ha); i
3. kriterij efikasnosti(osoblje i financijska sredstva/l000 ha).
Temeljnonaèelozaštite:svojstvonacionalnogparka ili analognogrezervatamožese priznati samoonim te-
ritorijima koji imaju pravni režimopæezaštiteprotiv svih eksploatacijaprirodnihbogatstavai protiv svih dru-
gih napadajana integritetteritorija. Pod eksploatacijomse misli: ratarskekulture, stoèarstvo,lov, ribolov, šu-
marstvo,rudarstvo,braneza navodnjavanjei elektriènuenergiju,a pod napadajima:stanovanje,trgovina,in-
dustrija,komunikacije (ceste,željeznice,aerodromi,luke, dalekovodi,telefonskivodovi) i sl. Turizam se izu-
zimIje, kao i amaterskirekreacijskiribolov, ali pod strogimnadzorom.Bolje rekuæ,oni setoleriraju.
2. Glavni izvori ugrožavanja

Buduæi da su organi vlasti još uvijek èesto pod utjecajem gospodarskih èimbeni-
ka, oèekujuæi neposrednu dobit, vlast se ne ponaša uvijek kao nadzornik javnog do-
bra nego nerijetko kao sudionik u njegovoj eksploataciji. Zato je korisno istaæi, osim
pravnih, i gospodarske prednosti neeksploatacije nacionalnog parka. Na takvo se
dobro mora gledati i u gospodarskom smislu kao na zajednièko dobro cijele države
i èitavog naroda. Poveæavajuæi samim svojim postojanjem stupanj zanimljivosti
zemlje u kojoj se nalazi, nacionalni park obogaæuje, posredno, turistièku ponudu
zemlje u cjelini, a u svakom sluèaju i neposredno obogaæuje turistièke moguænosti
svoje šire regije. U najmanju ruku neracionalno je koristiti ga kao podruèje turistiè-
.ke izgradnje veæ ga se ima shvaæati ciljem posjeta, ne samo iz bližih nego i iz uda-
ljenijih, zaista turistièkih zona i emisijskih središta turizma. Dakle, ekonomska je
uloga nacionalnog parka mnogo veæa i za sam razvitak turizma važnija nego što bi
bilo neposredno korištenje prostora, pogotovo što se ono, u tržišnome gospodarstvu,
u biti za državu ipak svodi na izdavanje dozvola i ubiranje taksi i poreza a u nacio-
nalnim parkovima i na iznajmljivanje zemljišta pod strogim uvjetima. 1
U tzv. socijalistièkom uredenju društva i države svi su odnosi zamagljeni i prav-
no nejasni, što se primjerice u Nacionalnom parku Plitvièka jezera posebno oèito-
valo u integraciji uprave parka s turistièko-ugostiteljskom djelatnosti u jedinstvenu
tzv. radnu organizaciju. Takva je monstruozna tvorevina bila pokrenuta upravo na
Plitvicama jer je taj nacionalni park bio u pogledu prihoda najzanimljivijim zbog
broja posjetilaca. Takvu integraciju treba èitati ovako: to je stavljanje uprave par-
ka pod nadzor, utjecaj pa i prisilu turizma i ugostiteljstva jer je ono po svojoj pri-
rodi jaèe od zaštite u društvu u kojemu se jedno i drugo smatra društvenim.
Demokratski sustav gospodarstva slobodnog tržišta naprotiv zahtijeva strogu
podjelu izmedu javnog i posebnog, upravo zbog slobode tržišta od koje se mora šti-
titi javni interes} Turistièka je djelatnost privatna gospodarska djelatnost, koja je
zbog prednosti koje uživa smještajem u nacionalnom parku, podvrgnuta ne samo po-
sebnim taksama nego i posebnim obvezama ponašanja, a uprava parka je državni
organ i mora imati svu potporu izvršne vlasti države, èvrsto oslonjene na zakono-
davnu vlast, s glavnim zadatkom da nadzire i ogranièava slobodni i nepoželjni raz-
vitak tržišne turistièke djelatnosti, da ubire od nje položajnu rentu (povrh toga što
država inaèe ubire uobièajene takse) te da pazi kako se primjenjuje statut parka i
I U nacionalnomparku,zemljište bi naèelnomoralo biti državnovlasništvo.

2Zato ne vjerujemo u "suradnju"upraves turizmomza koju sezalažupisci nedavnoizašleknjige Loving them
to Death,FNNPE (Udruženjenacionalnihparkova i parkovaprirode Europe),Grafenau,SR Njemaèka,1993.
To smo dobro iskusili i mislim daje to zapravokapitulacijau smislu:kad ne možemodjelovati uèinkovito,dje-
lujmo iznutrapod krinkom suradnje.Naprotiv,rješenjeje u konfrontacijiuprave i gospodarstva,u kojoj upra-
va djeluje s pozicija državneprisile i moæia na temeljujasnih prerogativa,umjestoda samopledira za "održi-
vi turizam"! Èini nam se stoganeprihvatljivomstudija Instituta za turizam iz ZagrebaProgram turistièke re-
vitalizacije Nac.parka "Plitvièkajezera", 1996.,po narudžbiVlade,u kojoj sepredlažeda cijeli turizam u na-
cionalnomparku bude vlasništvomnacionalnogparkakaojavne ustanove!?
provodi prostorni plan s drugim mjerama uredivanja i održavanja. To, dakako, pret-
postavlja da osoblje parka nosi primjerene uniforme, da upravitelj nacionalnog par-
ka mora imati kvalifikacije znanstvenika, a položaj u rangu sveuèilišnog profesora.
Nažalost, Zakon o zaštiti prirode iz 1994; predvida da nacionalni park bude javna
ustanova! Mislimo da to nije u skladu s medunarodnom konvencijom te da bi mo-
rao biti državnom ustanovom,kao što su to znaèajni muzeji, sveuèilište, opera i sl.
Nacionalni je park namijenjen masovnoma ne elitnom turizmu, svidalo se to ne-
kima ili ne! To proizlazi iz njegove druge funkcije (od interesa za odgoj i obrazo-
vanje). Odgoj i obrazovanje odnose se na školsku i sveuèilišnu omladinu, ali tako-
der i na sve društvene slojeve, pogotovo šire slojeve. Cilj je, naime, da se upravo
oni odgajaju u kulturi i ljubavi prema prirodi jer se time odgajaju i u zaštiti fiziè-
kog okoliša uopæe,a time i u civiliziranom ponašanju u društvenom okolišu. Pre-
ma tome, govoriti o elitnom turizmu u nacionalnom parku (bez obzira što je to ina-
èe iluzija, a takav je govor govor lošeg ukusa) ne samo da je dokaz potpunog slje-
pila prema kulturnom i prirodnom nasljedu, nego je to i izrièito suprotstavljanje
medunarodnim konvencijama.
Èini se da je danasturizam taj koji najviše ugrožava nacionalne parkove.1 Zašti-
ta prirode veæje toliko prodrla u svijest ljudi da se više ne može tako lako dogodi-
ti gradnja industrije .ili otvaranje rudnika pa èak niti sjeèašume. Ova posljednja dje-
latnost još æepokušati borbu protiv proglašenja nacionalnog parka, kao što se do-
godilo kad je sprijeèila proširenje Nacionalnog paka Plitvièka jezera, kako je to
predvidao posljednji prostorni plan iz 1976./78. g. Ipak, u Hrvatskoj elektroprivre-
di još uvijek, zaèudo, tinja zamisao o sustavuhidroelektrana u Nacionalnom parku
Krka!? I uporno se, s najveæomozbiljnošæu, izraduju uvijek novi projekti i govori
o "uskladivanju" elektroenergetike i zaštite prirode! Za Plitvice se, od Nikole Te-
sle, koji je, èini se, posljednji imao takve prijedloge, to sreæomviše ne spominje.
Ali turizam je sada najveæaopasnostjer je on naizgled neopasan,što je daleko od
istine. Tome je još i razlog taj što je turizam medunarodnim konvencijama zajam-
èena funkcija nacionalnog parka te se rezervat ne može smatrati nacionalnim par-
kom ako u njemu nema turizma, tj. ako on ne bi bio dopušten. To može dovesti u
zabunu èak i nadležne organe državne vlasti pa je osobito važno to dobro razjasni-
ti. Temeljni je problem: kakav turizam i kako ga kvantificirati.
Taj æese problem dakako postavljati razlièito i s raznim stupnjem intenzivnosti
za pojedine nacionalne parkove, ovisno o njihovu smještaju i okolini. Tako je npr.
Nacionalni park Plitvièka jezera osobito izložen opasnostimaturizma zbog položa-
ja na velikom tranzitnom putu sjeverna -južna Hrvatska, i to na pravcu kojemu su
terminali veliki gradovi Zagreb i Split i sami prometna èvorišta medunarodnih pu-
teva. Zatim tu prolazi za Hrvatsku važan, iako manje internacionalan, pravac Za-
1 Opasnostod turizma naglašava9. zakljuèakSvjetskogkongresao nacionalnimparkovima i zaštiæenim pod-
ruèjima, Caracas,10. -21. veljaèe 1992.kao dvosjek1imaè: "Turizamje dvosjeklimaè. koji možeuništiti za-
štiæenapodruèja a možei osigurati njihov opstanak".Kongresje dalje u preporukamadao naèelakoje treba
primijeniti da bi se dobrobiti iskoristile,a problemiumanjili. V.: Okoliš,Zagreb,br. 16.-27./1993.
greb -Slunj -Gospiæ -Karlobag, odnosno Graèac, te konaèno i pravac Ljubljana -

Ogulin -Bihaæ -Banja Luka, koji doduše za Hrvatsku više nema tako veliku važ-
nost kakva mu se pridavala u Jugoslaviji, ali svakako æei to biti regionalni medu-
narodni put. Tu je zatim brza Jadranskacesta,koja mora proæiLikom ako se od nje
želi imati prave koristi, iako bi je neki radije vidjeli obalom, što bi bila velika pog-
rješka. Plitvice se tako nalaze izmedu dvije velike prometne tangente koje na sebi
zbrajaju sav promet, od lokalnog do medunarodnog. Ti pravci ne dovode samo da-
leki turizam nego povezuju Plitvice s velikim emisijskim središtima izleta prema
Plitvicama (Zagreb, Rijeka, Split, Šibenik, Zadar, Bihaæ),te s preko polovice hrvat-
ske jadranske turistièke obale.
I konaèno, Plitvice su veoma privlaène za veliku masu posjetilaca razlièitog sa-
stava. U drugim se nacionalnim parkovima svi ti uvjeti ne zbrajaju u tolikoj mjeri.
(Nacionalni parkovi Mljet i Kornati teško su pristupaèni, i to u kratkoj sezoni, Kr-
ka nema fenomen sedrenihbarijera tako gust i u tolikoj kolièini, Risnjak i Pakleni-
ca su zanimljivi, osim znanstvenicima, tek ljubiteljima prirode, planinarima). Me-
dutim Plitvièka jezera sa slapovima, ostavit æejak dojam na svakoga, koje god kul-
ture bio, koliko god mnogo toga vidio pa èak i na takvog koji za prirodne ljepote
uopæenema smisla!
Temeljno je, dakle, pitanje kakav turizam? Ne kakav želimo nego kakav može-
mo oèekivati i kako ga urediti.
3. Thrizam U nacionalnom parku
Konvencija iz Seatla 1962. odreduje da u nacionalnom parku ne može biti isko-

rištavanja prirodnih bogatstava, da ne smije biti naseljen te da se ne smiju dopusti-
ti nikakve gospodarske djelatnosti izuzev turizma. I
Medutim, turistièke su aktivnosti veoma razlièite, neke kompatibilne, a neke ap-
solutno inkompatibilne sa statusomnacionalnog parka pa se njihov izbor temelji na
ostalim kriterijima statusai na definiranim funkcijama parka. Iz takve selekcije pro-
izlazi da su u nacionalnom parku dopuštenisamo oni oblici turizma koji služe razgle-
davanju i prouèavanju parka, a iskljuèuju se svi takvi koji bi mogli u park dovestipo-
sjetitelje kojima razgledanjeparka nije osnovni cilj. Dakle, nikakvih športsko-rekrea-
cijskih djelatnosti niti takve opreme, kao niti igraènica, kinematografa, marina i sl.
Tipovi i kategorije turistièkih objekata, sa samo malo razmišljanja, proizlaze ta-
r
koder iz definiranih funkcija. Ponajprije, iskljuèene su sve privatne kategorije. Tu
se ne misli na onu, u socijalizmu uvriježenu, podjelu privatno-društveno, nego na
1 Turizamse u konvenciji iz Seatleaizuzimlje iz kvalifikacije napadaja na prostor,ali senaglašavakao toleri-

rana djelatnostpod strogim nadzorom.Turizamje dapaèeobvezatankao jedanod elemenatau definiciji funk-
cija nacionalnogparka.Zbog toga sutolerirane i sve gradnjekoje ga prate,dakle osim zgradatolerira se i za
nj nužna infrastruktura,ali ne opæainfrastrukturanegosamoona koja služi parku i turizmu u parku. Neki na
toj dispoziciji špekuliraju,ali, govoreæio iznimkama,izrièito se navodiza rekreacijskeaktivnosi: "koje sure-
zultat hotela".
nonnalnu podjelu prema uporabi na javno-privatno. Naime, i država može posje-

dovati privatno dobro. Dakle, u nacionalnim parkovima zabranjene su rezidencije,
od onih za najviše državne službenike, preko odmarališta ustanova i poduzeæa,do
week-end kuæagraðana, dakle, sve ono što je zatvorene uporabe (tj. iskljuèivo =
ekskluzivno, pa vidimo kako se taj izraz neprimjereno upotrebljava). Naprotiv, u
obzir dolaze svi hotelski i parahoteljerski oblici smještaja, kao hoteli, pansioni,
kampovi i autokampovi, ako su otvoreni za sve posjetioce, a poželjno je da budu
zastupljene sve kategorije.
Ipak, logièno je podrazumijevati da u nacionalnim parkovima i analognim rezer-
vatima nisu poželjni hoteli extra kategorije (protivno u nas proširenom shvaæanju),
kao niti onih najnižih kategorija izvan turistièke klasifikacije. Prve ne posjeæujulju-
di znatiželjni da vide ljepote prirode, oni u njima odsjedaju zbog poslovnih susre-
ta, u njima osim takvih odsjeda i odreðeni snobovski društveni sloj zbog društve-
nih susreta i dogoðaja, diplomati na radnim zadatcima, veæinomsvi naèinom živo-
ta usmjereni prema ostentativnoj potrošnji mondenih užitaka, a ne prema prirodnim
ili kulturnim znamenitostima i ljepotama. Moglo bi se reæida je u nacionalnom par-
ku zemljište namijenjeno hotelu ekstra kategorije uzaludno potrošeno zemljište!
Najniži pak, izvankategorijski hotelèiæi i prenoæišta,tipièni za velike gradove,
razumljivo je da takoðer nemaju mjesto u nacionalnim parkovima zbog njihove pu-
blike koja je takoðer izvan sfere interesa.I
U krugovima zaštite prirode, ekologije, zaštite okoliša i sl. nerijetko se osuðuju
kampovi i autokampovi u nacionalnim parkovima. Meðutim, nijedna ih preporuka
iz meðunarodnih dokumenata ne iskljuèuje, dapaèe, preporuèuje ih. Istina je da
kampovi mogu ozbiljno ugroziti prirodnu šumu, posebno mediteransku, ali to je sa-
mo problem njihove lokacije. Kampovi su ipak oblik turistièkog smještaja s najma-
nje èvrste gradnje, a uz to pretpostavljaju posjetioce koji vole prirodu}
Tolerirana je iznimka takoðer gradnja objekata uprave i njezinih pomoænihsluž-
bi (uprava, laboratorij, dvorana za konferencije, garaže za vozila i strojeve, even-
tualno stanovi osoblja, ako u okolici parka nema prikladnih naselja i dr.). U toj je
skupini u Nacionalnom parku Plitvièka jezera uèinjen najveæi i najteži prekršaj
svih naèela o zaštiti nacion~lnih parkova: izgradnja pravoga gradskog naselja Mu-
kinje sa stambenim višekatnicama u samome srcu parka, u zoni temeljnog fenome-
na. I k tome za osoblje parka!
1 To ne znaèida æeupravaparka odredivatikategorije.Ali ona se mora sustegnutii od destimuliranjapojedi-

nih kategorija (u okviru kompatibilnostis nacionalnimparkom).
2Istinaje da se strukturakorisnikakampiranjanakonDrugogasvjetskogratapromijenila u korist onih koji ko-
riste kampviše kao jeftini naèinturistièkogboravkanegokao športskinaèin. To, medutim,ne bi bilo suprot-
no ciljevima nacionalnogparka (odgoji obrazovanje).No èinjenicaje i to da u posljednjih30-akgodina,kamp-
oprema,opremljenostkampovai njihova cijena nameæu troškQvekoji nadilazecijenejeftinijih hotelapa to po-
novno mijenja strukturukorisnika.
4. Koncepcija prostornog ureðenja

Kao što je poznato, a iz prednjega i jasno vidljivo, nacionalni park nije jednosta-
van nego složeni rezervat. To je kao i svaki prostor zona konflikata, zona sukoba
interesa, usprkos tome što se ti sukobi zbivaju unutar zaštiæenogrezervata.
Buduæi daje nacionalni park zona konflikata (oni proizlaze iz definicije i funk-
cija parka pa je to i razlog zašto je prostorni plan obvezatan), zbog prirodne kon-
tradikcije izmedu dovoljno strogog režima zaštite i turizma, potrebno je režim op-
æezaštite diferencirati. To se može ostvariti samoprostornim planom jer je potreb-
no da se režimi teritorijalno diferencirano primjenjuju. Buduæida se metoda zoni-
ranja Konvencije iz Banfa 1972. godine pokazala veæ1976.godine neprimjenjivom
u Nacionalnom parku Plitvièka jezera, pisac je došao na zamisao da glavnu prirod-
nu zonu terminološki generalizira i tako metodu zoniranja uèini primijenjivom u
svim parkovima, predloživši naziv temeljni prirodni fenomen. 1
Iz svegaproizlazi da osnovna težnja koncepcije ureðenja i korištenja nacional-
nog parka treba biti da kroz park proðe što veæi broj posjetilaca, na veoma dobro
organizirani naèin i da se u parku posjetioci što kraæezadržavaju. Pri tome narav-
no postoje razlike s obzirom na položaj parka, i na to koliko je on pristupaèan, na
dobre prometne veze, te koliko su od njega udaljena naselja i gradovi, odnosno tu-
ristièke smještajne zone. Pri tome je važno:
1. Što veæibroj: a) kako taj broj prihvatiti?
b) gdje ga smjestiti?
c) do kojeg broja istovremeno?
2. Što kraæezadržavanje: kako to postiæi?
1 U Prostornomplanu 1978. g. Objavljeno u našemreferatuna II. Savjetovanjuo nacionalnimi regionalnim

parkovima,Plitvice, 5.- 7. V. 1978.
Dostaje teško shvatiti da zakljuèci iz Seatleanisu doveli do zoniranjanac. parkova,dapaèeostavili sUinter-
pretacijuda sene mogu zonirati. Vjerojatnona temeljuformulacijastatut opæezaštitei integritet teritorija, što
je krivo shvaæanje, pa smo ipak parkove zonirali na zonušire i zonuužezaštite.No još je teže shvatiti da za-
kljuèci II. GeneralneskupštineUICN, u Banfu 1972.,donoseæi eksplicitenaèelozoniranjadonosei jednu te-
ško primjenjivu klasifikaciju zona:
I. PRIRODNE ZONE I. Strogeprirodnezone
2. Zone usmjerenezaštite(upravljanirezervat)
3. Zone divljine
4. Zone za rekreacijuu prirodnojokolini
II. KULTURNE ZONE 1. Zone poljoprivrednogpejzaža
2. Arheološkezone
3. Antropološkezone
Takvaje klasifikacija neprimjenjivajer ne slijedi zakonhijerarhije opæenitosti
svakedobreklasifikacije. U pr-
voj skupini,strogezonei zonedivljine nespecifiènesuza glavninuteritorija veæinenacionalnihparkova,u dru-
gojje skupini izostala etnološkozona,veoma važna,a u veæinije nacionalnihparkovaantropološkazona su-
višna. Zbog toga smo za N. P. Plitvièkajezera u prostornomplanu izveli novu klasifikaciju, ali tako da se ona
ipak od one iz Banfa ne razlikuje negosamou onomeu èemuje to potrebno.Primijenjenaje zatim i u drugim
nacionalnimparkovima.(V. kasnije.)
Pitanja su dakle: 1) lokacija u prostoru,

2) dimenzioniranje kapaciteta,
3) oprema.
O treæem pitanju, opremi, veæ je bilo rijeèi. Nikome se ne može propisati mak-
simalan broj dana boravka. Ali oprema turistièkih objekata mora biti takva da ne
stimulira ostanak zbog drugih motiva nego što su bili motivi koji su gosta doveli u
nacionalni park, tj. da nema razloga ostati dulje nego što je mislio posvetiti razgle-
davanju parka i uživanju u promatranju prirode, odnosno studij skim svrhama.
Odgovor na prvo pitanje gdje takoðer je relativno jednostavan: buduæi da je na-
cionalni park visoko štiæena kategorija, a turizam mu je opasna sastavna funkcija,
jasno je da turizam i sve ostale utilitarne funkcije, moraju biti skupljeni u kompakt-
ne zone (za razliku od parkova prirode u kojima se turistièki objekti mogu locirati.
i disperzno), a to su zone mješovite namjene. Razumljivo je da su u shemama one
periferne, a u konkretnim sluèajevima mnogo zavisi o terenu i stanju u prostoru.
Postoji dilema nije li bolje takve sadržaje smještati izvan granica parka? Takva
moguænost nije nikad iskljuèena i mislimo da su tu manje važna naèela a više obi-
lježja prostora, njegove okolice, njegova velièina, pristupaènost itd. To je svakako
dobro rješenje kad u blizini postoje pogodni prostori, i ako su oni podvrgnuti uspje-
šnoj urbanistièkoj kontroli. 1 Na primjer, u Nacionalnom parku Krka, ne bi imalo
smisla predviðati smještajne kapacitete jer se on nalazi u neposrednoj blizini Šiben-
ske rivijere. Za Nacionalni park Plitvièka jezera okolnosti su drukèije. Smješten na
velikim tokovima prometa, prima veliki broj posjetilaca. Zbog toga su mu potreb-
ne velike logistièke zone, ali u tom je pogledu taj park dosta izoliran jer je udaljen
od urbaniziranih ili turistièkih zona. Jedino Korenica omoguæava izvjesni smještaj
stanova :za osoblje, ali baš je u tome nepotrebno naèinjena najveæa pogrješka, s Mu-
kinjama. lzuzev, dakle, stanovanja u veæem opsegu, bolje je da zone mješovite na-
mjene na Plitvicama budu unutar parka jer su tako bolje pod kontrolom. U Nacio-
nalnom parku Mljet, koji je dosta udaljen od svojega glavnog emisijskog središta
posjeta, Dubrovnika, opravdani su nešto veæi kapaciteti smještaja. U Nacionalnom
pa~ku Kornati nije opravdan niti jedan krevet jer je taj park veoma pristupaèan iz
Zadra ili Šibenika, a nasuprot mu se, na obali, nalazi i Biograd s cijelom zadarsko-
šibenskom turistièkom obalom.
Treæe je pitanje, procjena kapaciteta, složenije. Interesi turistièkog gospodar-
stva, što iz želje za izvlaèenjem koristi iz neposrednog korištenja prostora, što zbog
profesionalne deformacije, uvijek žele nametnuti prostornom planiranju metodu di-
menzioniranja kapaciteta prihvata na temelju potražnje, gdje ona odreðuje donji
prag, a gornji je prag velièina i sposobnost investicije (ako ga potražnja nadilazi).
Meðutim, prostorno planiranje, svojom samom svrhom postojanja, temelji svoje
1 ForsterRichard,R.: Planningfor Man and Nature in National Parks -Reconciling perpetuationand Use,
IUCN, Morges, 1973.,str. 60 i 61. Govori upravoo kvaliteti i uèinkovitostisurvey-anad teritorijem u pojedi-
nim zemljamai prematome o odluci o smještajuunutarili izvan parka.
proraèune prvenstveno na kapacitetu prostora. Taj se kapacitet u jednostavnijim

sluèajevima, može odrediti veæsamom površinom terena, ali može doseæii kom-
pleksne proraèune podnošljivosti zasiæenjaprostora u mnogo širem smislu od sa-
mo zauzetosti površine.
U nacionalnom parku, nijedna od tih metoda, potražnje ili receptibilnosti, neæe
biti mjerodavnom nego seproraèun turistièkih kapaciteta mora temeljiti na procje-
ni kapaciteta zone temeljnogfenomena za istovremenu nazoènostposjetilaca u vr-
šnoj sezoni, vršnome danu i u vršnom satu.
Problem je, medutim, na koji naèin procijeniti taj kapacitet istovremenogpri-
hvata. To je, dakako, ekološki kapacitet, tj. svodi se na pitanje: koliko posjetilaca
prostor temeljnog fenomena, odnosno oni njegovi dijelovi koji se najviše posjeæu-
ju, mogu primiti a da se ne naruši ekosustav,da se taj prostor fizièki i biološki ne
degradira. Nažalost, unatoè studija o moguæemoptereæenjuprostora, kojih veæpo-
nešto ima, ali još uvijek premalo, ne postoji o tome opæepotvrdena i u praksi pri-
mjenjiva teorija. To je svakako važno polje istraživanja, vjerojatno pretežito ek-
spertimentalno, pa ipak bi ishod za ovaj sluèajbio upitan. Studije optereæenjapro-
stora, naime, imaju za pretpostavku nazoènostèovjeka, tj. gustoæuljudi na odrede-
noj površini s razlièitim ciljem. Medutim, tim seosmjeromu sluèaju nacionalnih
parkova ne može iæijer je tu, apriori, naèelo da se posjetioci smiju kretati samo pu-
tovima i da ne zauzimlju zemljište na drugaèiji naèin nego šetnjom, a put je sam po
sebi ekstra-ekološka sredina, dakle žrtvovana površina. Ovu æemoposljednju okol-
nost u nacionalnom parku zanemariti jer je širina puteva u naèelu malena (a širina
je relevantna dimenzija) i jer organizirani tok posjetilaca sigurno jamèi bolje èuva-
nje prostora nego slobodno kretanje.
U nacionalnom parku, dakle, mora postojati sustavputova, a sustav više nije za-
nemarljiva velièina. Ne toliko zbog ukupne površine putova i staza jer je ona još
uvijek relativno malena, nego zbog uèinka ogranièavanja površina unutar mreže.
Sustav putova tvori mrežu koja prostor rastavlja na manje dijelove, što za neke po-
pulacije flore i faune u nacionalnom parku može imati veæiili manji uèinak. Prema
tome je problem prebaèens gustoæeposjetilaca na gustoæuputova. U tim æeokvi-
rima vjerojatno uskoro biti lakše donijeti neke zakljuèke o potrebnoj velièini ne uz-
nemiravane površine za pojedine vrste flore i faune, a neke spoznaje o tome i po-
stoje. No u pomanjkanju opæih bioloških kriterija, jedan je relativno dobar prakti-
èan kriterij da se šetaèi, od puta do puta, medusobno ne vide i dakako, uz normal-
no glasanje, i ne èuju, kao i to da ne postoje arbitrami izbori puteva i stazaza uglav-
nom isti smjer kretanja. I
Nakon toga slijedi drugi stupanjproraèuna, gustoæaposjetilaca na samomputu.
Tu više kriterij zasiæenostinije biološki negofizièko-estetski. To je primjerice uda-
ljenost na kojoj se šetaèi moraju kretati, a da im razgledavanje parka bude doživ-
ljaj i užitak a ne optereæenje.Takva bi minimalna udaljenost izmedu parova šetaèa,
1 Suprotnood perivoja u kojima uvijek za isti smjerkretanjapostoje alternativni ("suvišni") putevi.

prema našim zapažanjima, u gušæe posjeæivanim zonama parka bila oko 4 -5 m.

Meðutim, u kretanju mase dolazi do zgušnjavanja (efekt inercije povorke). Dakle
4 -5 m kriterij je možda stacioname ali ne i dinamiène gustoæe. Za sada bi si mo-
gli pomoæi uvodeæi provjereni kriterij za odnos puno: prazno (70% : 30%), koji je
uspješno primjenjiv u pejzažistici, fotografiji i ugrafici. Primijenjeno na naš sluèaj,
to bi znaèilo da u zoni temeljnog fenomena mora, u vrijeme vršnog optereæenja, bi-
ti 30% duljine puteva bez i jednog šetaèa ako su drugdje nazoèni uz maksimalnu
gustoæu.
Zatim se mora provesti i analiza itinerera; svi nisu jednako posjeæivani. Na jako
dugaèkima distribucija posjetilaca nije podjednaka, opada s udaljenošæu od pogod-
nih ili moguæih toèaka pristupa, uvjetovano nekim parametrom (~):
y = X(-!:})
Tamo opet, gdje se na mjestima velike koncentracije sadržaja mogu naæi veæe
skupine, a poznat nam je samo ukupni broj, zanimljivija æe biti vremenska distri-
bucija tijekom dana jer cijelim danom nije ista. Tu je dosta prikladna Poissonova
raspodjela:
x. (-n)
n .e
P(x) =. N
x!
n = stupanj slobode = x
x = od 1. do cca 10. sata otvorenosti parka
N = ukupni broj posjetilaca u danu
Nakon toga treba izraèunati, na temelju analize koliko je vremena potrebno za

kratko, osrednje i temeljito razgledavanje parka, broj potrebnih kreveta, a zatim
vidjeti kakve su moguænosti smještaja u naseljima koja se nalaze u okolici izvan
parka. 1
Ovime smo htjeli upozoriti na to da prostor nacionalnog parka nije zemljište za
neposredno turistièko gospodarsko iskorištavanje, da je ipak turistièka funkcija na-
cionalnog parka jedna od temeljnih, ali da je njezino gospodarsko znaèenje mno-
go šireg obuhvata od lokalnog korištenja. K tome smo pokušali upozoriti i na kri-
terije dimenzioniranja, kao i na to da ih je moguæe kvantificirati na temelju moguæ-
nosti prihvata zone temeljnog fenomena. Drugim rijeèima, do kolièine izgradnje tu-
ristièkih kapaciteta ne može se doæi jednostavnom gospodarskom analizom potraž-
nje, a najmanje željama i mišljenjima turistièkih operatora.
Nacionalni park Plitvièka jezera posebno je izložen opasnosti prevelike izgrad-
nje zbog svojeg izuzetno povoljnog prometnog položaja. K tome i potpuno nepo-
trebno, jer u okolici postoje mjesta koja mogu tome dobro poslužiti!
1Detaljan takavproraèunza nacionalneparkoveMljet i Krku: Marinoviæ-Uzelac,

A.: Prilog metodologijipro-
cjenekapacitetanacionalnihparkovaza prihvat posjetilaca,ARHITEKTURA, Zagreb,No 204-207/1988.,str.
74-77.
U novije se vrijeme javljaju mišljenja da i sam veliki broj posjetilaca u nacional-

nom parku može ugroziti prirodu. U stvari, prirodu ne ugrožava toliko velik broj lju-
di koliko proširenja njihove nazoènosti, tj. gradnja hotela, uvoðenje servisa raznih
vrsta, opreme za rekreaciju, želja za kupanjem i vožnjom èamcima, itd. Za sada iz-
gleda da su prijedlozi za ogranièavanje broja ulaza bezrazložni ako se uvede dobra
kontrola ponašanja posjetilaca i obuzdaju namjere turistièkih investitora. I Barem
prema sadašnjim spoznajama. Na biologiji je da o tome kaže više ako to može.
Za sada ipak sve ostaje na opæenitostima o ekološkom optereæenju prostora no
na gradnje za neposredno korištenje prostora može se sasvim pouzdano upozoriti
kao na oèiglednu pravu opasnost.2 U društvenom ureðenju slobodnog tržišta, u ko-
jemu država nije nosilac gospodarskih investicija nego zaštitnik javnog interesa,
postoje svi uvjeti da se nacionalni parkovi od toga obrane, ali još su uvijek žive, u
mnogima koji odluèuju ili mogu utjecati na odluke, stare navike! Prema tome je i
zadatak prostornog plana nacionalnog parka, oèuvati vrijednosti parka, omoguæiv-
ši ipak relativno brojni posjet, uz što manje gradnji na pažljivo izabranim, povuèe-
nim, robno smještenim mjestima, koja nisu prvenstvenim predmetom zaštite.
5. Sažetak opæihkriterija
a) Osnovno naèelo
Naziv nacionalni park može se priznati samo teritoriju izvjesne velièine, nacio-
nalnog znaèenja, koji je podvrgnut pravnom režimu opæe zaštite protiv svih vrsta i
oblika iskorištavanja prirodnih vrijednosti i dobara i protiv svih drugih oblika na-
padaja na integritet teritorija, uz izvjesne tolerancije, koje, meðutim, smiju biti sa-
mo izuzetci.
Režimi status nacionalnog parka moraju proizaæi iz najvišeg organa državne za-
konodavne vlasti.
Svojstva teritorija nacionalnog parka moraju biti:
1. veæa površina (min. 2000 ha);
2. osigurana sredstva održavanja i unapreðivanja (x/svakih 1000 ha);
3. stalno osoblje (min. 1 osoba/1000 ha);
4. izuzetna prirodna ljepota i rijetkost izvorne prirode s oèuvanim jednim ili vi-
še ekosustava;
5. od interesa za znanost, odgoj i obrazovanje i rekreaciju i turizam.
1o tome potvrda u Forster,op. cit., str. 58-61,gdje navodiprimjeredobro vodenihvelikih skupinaposjetilaca,

bez ikakve štete.Na pr.: Kennemerduinen, nacionalnipark u Nizozemskoj,od samo 1240ha, koji je smješten
u gusto naseljenompodruèjuAmsterdam-Harlem, posjetiloje 1965.600.000osobabezikakve šteteza f1oru i
faunujer se posjetioci kreæuna samo 123ha,dakle na oko 10%površineparka.
2 U navedenojknjizi Loving them...naglašenoje da posjetilacnacionalnogparka morauložiti naporda ga raz-
gledate da ne može zahtijevati savkomfor uobièajenu turizmu, koji niti ne treba nuditi u takvim prostorima.
To je važnatezakoja seneæ.e svidjeti turistièkim ekspertima,ali koja potvrðujesvanašadosadašnjazalaganja.
b) Zabranjene djelatnosti
Kulture tla (obradivanje, pogotovo suvremenim agrotehnièkim metodama i
sredstvima), uzgoj stoke, i drugi oblici intenzivnog uzgoja, lov, ribolov, šumarstvo,
rudarstvo, izgradnja brana radi navodnjavanja, opskrbe vodom ili proizvodnje elek-
triène energije, izgradnja i upotreba vodocrpilišta, izgradnja naselja i nastambi, tr-
govaèkih i industrijskih zgrada i drugih objekata, mreže cesta, željeznièkih pruga,
aerodroma, luka i športskih luka, dalekovoda, telefonskih linija itd. Dakle svih in-
frastrukturnih objekata za opæuupotrebu, osim onih koji služe samom funkcionira-
nju nacionalnog parka i njemu kompatibilnih funkcija.
c) Tolerirane iznimke
Turizam se ne smatra gospodarskomdjelatnosti koju bi trebalo zabraniti u na-
cionalnom parku, dapaèeobrnuto, prisutnost turizma je jedan od preduvjeta statu-
sa nacionalnog parka.
Prema tome, medu iznimkama u režimu opæezaštite nalaze se sve one tolerancije
koje implicira organizacijaturizma. Te se tolerancije odnosena izgradnju i održava-
nje pristupnih puteva i cesta,na veæeili manje zone namijenjene hotelima, kampovi-
ma, kulturama tla (povrtlarstvo ili ukrasno bilje) kao i na neke osnovne rekreacijske
objekte koji iz toga proizlaze te na sve perturbacije koje takve posljediène gospodar-
ske aktivnosti izazivlju (opskrba strujom, vodom, odvodnja, telefonske linije i sl.).l
U planiranju turizma treba imati u vidu da je poželjno da turistièki objekti (u ko-
liko su potrebni), budu smješteni unutar granica nacionalnog parka, ali da im smje-
štaj bude na rubu parka, a njihovo dimenzioniranje da proizade iz procjene kapaci-
teta prihvata posjetilaca u nacionalnom parku.
Osnovna težnja organizacije nacionalnog parka treba biti da nacionalni park po-
sjeæuješto veæi broj posjetilaca sa što kraæimzadržavanjem.
Iz nacionalnog parka mora se iskljuèiti sve one vrste turizma kojima nije glav-
na svrha posjet i razgledavanje nacionalnog parka.
Druga je tolerirana iznimka izgradnja objekata uprave nacionalnog parka (upra-
va, laboratorij, muzej, dvorana za konferencije i savjetovanja, garaže za vozila par-
ka i za strojeve održavanja, eventualno stanovi osoblja, ako u blizini nema priklad-
nog naselja i sl.).
d) Glavno naèelo turistièke vrijednosti nacionalnog parka
Nacionalne se parkove ne smije shvaæatikao turistièke zone neposrednog kori-
štenja s tendencijom veæeizgradnje velikih turistièkih kapaciteta i time velike po-
l Prividno, u interpretacijitekstovau dokumentimakoji se odnosena iznimkemože doæido krivih shvaæanja.

Tako se npr. govori o zabrani luka (ports and boats facilities), dakle i rekreacijskih,a na drugim se mjestima
spominjuuz turistièkezonetakve moguænosti rekreacijskenavigacije.Meðutim,takva se moguænost izrijekom
spominjekao aktivnostkojaje posljedicomizgradnjehotela.Prematomeje pravilna ovakvainterpretacija:Ho-
teli toliko koliko je neophodnoza posjeæivanje nacionalnogparka,a rekreacijskaoprematolika kolika je po-
trebnakao minimum za dotièni hotelskikapacitet.
trošnje zemljišta negokao kulturnu ponudui turistièku zanimljivost na dobrobit i

korist turistièkomegospodarstvušire regije pa i èitavedržave.
ej Temelji metodologijeplaniranja
Iz definicije nacionalnogparkai iz prirodnekontradikcijeizmedupojma dovolj-
no strogogrežima zaštitei turizma u nacionalnomparku, potrebnoje režim opæe
zaštite u nacionalnomparku diferencirati i tu diferencijacijuostvariti i osigurati
prostornimplanomputemodgovarajuæeg zoniranja.Poželjnoje razlikovati slijede-
æezonel (sl. 157.).
I. Prirodne zone
1. Zona temeljnogprirodnog fenomena
2. Zona usmjerenezaštite
3. Specijalnezone(raznevrste posebnihrezervatai spomenikaprirode)
II. Kulturne zone
1. Zone poljodjelskogkrajolika tradicionalneobradetla
2. Arheološkezonei kulturno-povijesnezonei lokaliteti
3. Etnološkezonei lokaliteti
4. Antropološkezone (u Europi bez svrhe)
III. Utilitarne zonemješovitenamjene
Turistièki smještajnii drugi objekti, prometniterminali, zgradei objekti nacio-
nalnogparka,objekti infrastrukturei sl.
ZONA MJE$OVITE
NAMJENE
ft GRANICA
PARI(A
of,. ZONA USMJERENE ZA$TITE
\).,,1-
-",
SPEC.
ZONA
_ ZONA
MJE$OVITE
NAMJENE
.
SPEC.
Z~
/-
SPEC ZONA
.
I(lA.T ZON SPEC ZONA
~SPEC.
ZONA Z~ATEMELJIC]G
rENOMENA
.ZONA M.JE$OVITE NAMJENE

I(ULT Z~A ./
\ \\~:::::;:~~;~: /{4.'
ZONA USMJERENE ZASTITE
GRANICA PARI(A
Slika 157. NAÈELO ZONIRANJA NACIONALNOG PARKA
1 Razradenoi objavljeno u referatuMarinoviæ-Uzelac, A.: Metodologija izradeprostornih planova nacional-

nih i regionalnihparkova (osnovnireferat),IV. Savjetovanjeo nac. i reg.p. Žabljak,19. -21. IX. 1980.Tako-
der u: M.-U., A.: Naselja,gradovi. prostori, Zagreb,Tehnièka.knjiga, 1986.,str. 314-340.
B) POSEBNOSTI PROSTORNIH PLANOVA
Prostorni planovi zaštiæenihpodrnèja (prirodnih rezervata) pripadaju skupini

prostornih planova za podrnèja posebnih obilježja. Oni sujedno od temeljnih sred-
stava zaštite, održanja (sic, ne: održavanja), ureðenja i unapreðenja rezervata. Pog-
rješna koncepcija prostornog plana u stanjuje da bude razornim faktorom, s gorim
posljedicama nego da plana nije uopæebilo. To je zbog njegove, ne samo restriktiv-
ne nego i izražene aktivne uloge, koja se, meðutim, ne smije krivo shvatiti, tj. ne
smije se, što se preèestoèini, shvatiti razvojno. Zato je važno, govoreæio metodolo-
giji izrade takvih prostornih planova, osvrnuti se najprije na razlike u metodi izrade,
a još više, na razlike u naèinu razmišljanja, u odnosu prema drugim, tzv. regional-
nim prostornim planovima (županijskim npr.). S tim u vezi, potrebnoje takoðer utvr-
diti koje vrste prirodnih rezervatamoraju, koje mogu, a koje ne mogu imati prostor-
ne planove ili pak za koje ne bi imalo nikakva smisla raditi prostorni plan.
1. Definiranje obilježja prostornih planova nacionalnih parkova

aJ Ciljevi
Oèuvanje prirodnih obilježja, prirodnog izgleda i ambijenta u izvornom stanju.
Za mjere akcija unapreðenjaprirode podrazumijeva se da su uvijek, bez iznimke i
ustupaka, usmjerene na poboljšanje uvjeta koji prostoru poveæavajukvalitetu pri-
/ rodne sredine izvornog ili kvazi-izvornog stanja.
(Regionalni prostorni plan: Cilj nije zaštita, ilije ona samojedan od ciljeva, nego
optimalni rasporedstanovništva,njihovih djelatnosti i materijalnih dobara u prostoru.)
bj Uloga
Iz gornjega proizlazi daprostorni plan prirodnog rezervataima izraženiju restrik-
tivnu ulogu jer je i samauloga prostornog plana, kao èimbenika aktivne zaštite, veo-
ma selektivna u smislu mjera, koje se treba i može poduzimati, pa je time takoðer re-
striktivna. Dimenzija konceptaonemoguæavanjanarnšavanjaprirode dominantna je,
a dimenzija omoguæavanjaraznih pothvata opetje usmjerena svrsi zaštite.
(Regionalni prostorni plan: Temeljno je obilježje regionalnog prostornog plana da
je on prvenstveno i prvobitno aktivno-razvojni plan koji mora omoguæiti optimalni
društveni razvitak u onim.sastavnicamakoje proizlaze iz prostora ili na njega utjeèu.)
ej Teritorij
Granice obuhvata plana uvijek su istovjetne s granicama rezervata, a njihovo se
utvrðivanje temelji uvijek na konceptu homogenosti,a nikada na konceptu polarizi-
ranosti.
(Regionalni prostorni plan: Delimitacija prostora planskog obuhvata može se te-
meljiti alternativno, simultano ili kumulativno na konceptima homogenogprostora
izluèenog elementima sliènosti, polariziranog, izluèenog iz procesa razmjena u

utjecajnoj zoni gravitacije središnjeg grada regije i planskog prostora, izvedenog
odlukom o namjerama ureðenja prostora u odreðenim okolnostima i s obzirom na
odreðene uvjete pragmatiène naravi.)
dj Korisnici
Iz gornjih definicija proizlazi snažno izraženajednosmjernostrješavanjafunkcio-
nalnih konflikata, usmjerenaprema zaštiti, a iskljuèivo u korist ukupnog društvenog
interesa. Ne mogu postojati drugi interesi, a da nisu strogo podvrgnuti opæeminte-
resu, a ako su tu zateèenii u suprotnosti s nacionalnim interesom, postupak njihova
rješavanja nije u smjeru kompromisa nego njihove pravedne likvidacije.
No, potrebno je uz ovaj društveni interes postaviti i jedan izvandruštveni, poseb-
no sukladan svrsi nacionalnog parka, tj.: uz èovjeku usmjerene razloge zaštite pri-
rode, kao što su kulturni, estetski, znanstveni, odgojni, rekreacijski pa i dalekovid-
niji gospodarski, postoje i izvandruštveni razlozi. Oni bi se mogli sažeti ovako: dru-
štvo, tj. država, dužno je, ne samo radi svojeg interesa, oèuvati barem izvjesne di-
jelove prirode koju je transformiralo. Èovjeku ne pripada iskljuèivo vlasništvo nad
planetom samo zbog toga što je najinteligentnije biæena Zemlji. Potrebno je barem
minimum dobrog ponašanja i prema ostalim sudionicima svijeta.
(Regionalni prostorni plan: Krug zainteresiranih korisnika prostora širi je i slo-
ženiji nego u nacionalnom parku. Iako je prvenstveni korisnik prostora i prostornog
ureðenja društvo, tj. ljudi, ipak postoje tri straturna zadovoljenja potreba i sukoba
interesa: interesi pojedinaènih korisnika prostora, kao što su pravne i fizièke oso-
be, interesi grana djelatnosti i opæidruštveni ili javni interes.)
ej Temelji teorije
Teoretski temelj izgradnje koncepcije ureðenja poèiva na prirodnim znanostima,
a posebno u pogledu istraživanja velièine, obilježja i granica štetnih utjecaja èovje-
kove prisutnosti i njegovih djelatnosti na prirodu.
(Regionalni prostorni plan: Teorija se orijentira na istraživanje optimalnog mo-
dela. Poèiva na društvenim, tehnièkim i prirodnim znanostima.)
j) Temelji metode
Prirodna obilježja fizièkog prostora u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu
nisu tek jedan od elemenataanalize nego su osnovni dio plana i glavni èinilac stva-
ranja koncepcije prostornog plana nacionalnog parka.
(Regionalni prostorni plan: Metoda se temelji na sintezi elemenata prostorne
analize, od prirodnih, preko društvenih do gospodarskih obilježja, s time da su sva
ona obilježja koja se odnose na stanovništvo èesto utjecajnija od prirodnih.)
Dakle, regionalni prostorni plan mora istražiti obilježja i potrebe regionalnog
prostora da bi se moglo utvrditi njegove stvarne i potencijalne moguænostiza pri-
hvat i razvitak pojedinih funkcija. Stanovništvo i sve pojave njegove nazoènosti u
prostoru, tj. produktivno, neproduktivno i destruktivno zauzimanje zemljišta, pred-
stavljaju temeljni predmet, kako prostorne analize tako i planske koncepcije. Us-
klaðivanje razlièitih, veoma èesto i gotovo u pravilu divergentnih i sukobljenih
funkcija, pravi je cilj regionalnog prostornog plana koji zapravo nije ništa drugo ne-
go racionalni kompromis.
Suprotno tome, nacionalni je park unaprijed definiran svrhom svojeg osnutka i
postojanja. On je uvijek jedna mikroregija definirana naèelomhomogenosti, a nika-
da polariziranosti (defmiraju ga prirodna obilježja a ne gravitacija urbanog središta).
Zbog toga su i sve studije koje plan sadrži više morfološke nego fiziološke prirode,
više statiène studije stanja i problema nego studije dinamike procesa razmjena ka-
kve generira heterogenost gravitacijske zone grada. Temeljni prirodni fenomen, uz
ostale prirodne i kulturne vrijednosti, predstavlja datostna koju se ne može i ne smi-
je utjecati, koju se mora štititi, a tek se oko tog osnovnog problema organiziraju i svi
ostali prostorni problemi. U analitièkom dijelu, naglasakje na studijama prirodnih
obilježja, njihova stanja, razvitka, a posebno na studiji njihove osjetljivosti na štet-
ne utjecaje kao i na studiji naèina onemoguæavanjaštetnih utjecaja.
Ako je cilj regionalnog plana da ostvari ili, bolje, da omoguæioptimalni raspo-
red ljudi, djelatnosti i dobara u prostoru, uz primjerenu zaštitu èovjekova okoliša,
ostvarujuæitako prvo, opæidruštveni interes skladom prostornog razvitka i izgleda
prostora, drugo, ukupni interes korisnika prostora usklaðujuæinjihove želje za lo-
kacijama i intervencijama, i treæe,interese pojedinaènih korisnika, zadovoljavaju-
æi,kad je i gdje moguæe,njihove specifiène potrebe za optimalnim smještajem; on-
da je definicija svrhe i cilja prostornog plana nacionalnog parka posve drugaèija:
U prvom redu najizraženija je restriktivna uloga. U svakom æeprostornom pla-
nu postojati izvjesne zone pod ovom ili onom zaštitom, ali u prostornom planu na-
cionalnog parka, zone ogranièenja primarni su element koncepcije, uvjet ispunje-
nja svrhe plana i samog nacionalnog parka. Zbog toga je ovdje neprikladan izraz
namjena površina veætom temeljnom dokumentu bolje odgovara izraz plan zona.
2. Za koje rezervate prostorni plan?

Prostorne planove nije potrebno izradivati za sve vrste zaštiæenihprostora, a za
neke je to i nemoguæe.Temeljni su uvjeti koje rezervat mora zadovoljavati da bi
prostorni plan imao smisla, sljedeæi:
1. Izvjesna prostranost teritorija. Teškoje reæikoliko je to hektara. Izgleda nam
da je suvišno raditi prostorni plan za površinu manju od 100 ha. Za manji prostor
više se radi o projektu, a taj onda ima posve druga obilježja.
2. Diferenciranost zaštite, diferenciranost upotrebe zemljišta i složenostfunkci-
je. To znaèi da je potrebno da postoji više od jednog problemskog elementa koji
može utjecati na odluku o zoniranju i upotrebi zemljišta.
3. Izloženost utjecaju vanjskihfaktora, tj. onih izvan podruèja zaštite kao i onih ko-
je pokreæuinteresi smješteni izvan teritorija rezervatai izvan interesazaštite prirode.
Prema tome, pri sadašnjoj klasifikaciji zaštiæenihprostora, prostorne planove

mogu imati nacionalni parkovi, parkovi prirode, park-šume veæihpovršina, znaèaj-
ni krajolici i spomen-podruèja veæihpovršina. Od njih samo nacionalni parkovi
moraju uvijek imati prostorni plan.
3. Sadržaj prostornog plana nacionalnog parka

Nacionalni park ima složenefunkcije. Znanstvena,kulturna i estetskafunkcija od-
reduju zaštitu, a obrazovna, odgojna, rekreacijska i turistièka odreduju naèin korište-
nja. Buduæida te, ipak donekle suprotstavljenefunkcije, treba uskladiti, ali i integri-
rati u jedinstvenoj koncepciji, zoniranje je temeljno sredstvoprostornog uredenja.
a) Zoniranje
Prema nekim mišljenjima, tek je konvencija UICNI iz Banfa 1972. g. uvela na-
èelo zoniranja nacionalnog parka, što nije sasvim tako. Prostorni planovi nacional-
nih parkova, barem u Hrvatskoj, primijenjivali su zoniranje veædesetakgodina pri-
je Banfa, a primijenjivali bi ga i prije, da su bili radeni. To je zoniranje bilo daka-
ko rudimentarno, uglavnom svedeno na odredivanje uže i šire zaštiæenogpodruèja,
no ipak se i unutar ta dva podruèja razlikovalo specijalne rezervate, te rekreacijske,
turistièke, tehnièke, prometne i naseljene zone i lokalitete.
Klasifikacija zona iz Banfa ubrzo se pokazala generalno neprimjenjivom zbog
usmjeravanja klasifikacije, veæna prvoj razini, na previše odredene kategorije ko-
je se èesto ne mogu niti pronaæiu svakom nacionalnom parku. U Hrvatskoj smo je
usavršili, prilagodujuæi je opæimobilježjima svakog nacionalnog parka, nakon što
za Nacionalni park Plitvièka jezera 1976.-78. g. nismo za jezera i slapove mogli na-
æi prikladnu zonu medu prirodnim zonama Banfa, ovako:
r. Prirodne zone
1. Zone temeljnogfenomena
Pokrivaju prostore na kojima se nalaze prirodne vrijednosti i osobitosti koje su
glavnim razlogom proglašenja nacionalnog parka. Obuhvaæajui neposrednuokoli-
nu temeljnog fenomena potrebnu za njihovu zaštitu.
2. Zona usmjerene zaštite 2
Primijenjuje se na prirodnim prostorima koji su antropogeno promijenjeni. To
više nisu prostori izvorne prirode, i sami po sebi ne bi nikada mogli steæikategori-
I Union lnternationalepour la Conservationde la Nature(Medunarodnisavezza oèuvanjeprirode),agencija
UNESCO-a,Engi.: IUCN. Tu klasifikaciju vidi naprijed,str. 570.
2 Bilo bi vrijedno promijeniti i tenninologiju koju do sadanismo htjeli previšedirati. Zona usmjerenezaštite
ne znaèiništa. Izraz dolaziod nespretnemeðunarodnetenninologije manegedareas,još nespretnijeu naspre-
vedenoi kao upravljani rezervat,pa zatim,neštobolje, kao usmjerenazaštita.Uopæesene radi o upravljanom
rezervatu(kao da se svakimrezervatomna neki naèinne upravlja?)niti o usmjeravanjuzaštite(onaje svugdje
gdje senešto štiti i usmjerena!).To je zapravotamponzonakoja štiti zonutemeljnogfenomenaprema okolici
i koja ujedinjuje nacionalnipark u cjelinu.Moglo bi je se zvati okvirnomzonom(prema funkciji) ili zonomop-
æezaštite(prema vrsti i stupnju zaštite)jer sve ostalezone imaju specifièneoblike zaštite.Zone mješovitena-
ju nacionalnog parka, ali su neophodan komplement nacionalnom parku te èesto

predstavljaju i veæidio njegove površine. Funkcija joj je da ujedini sve ostale zone
parka u jedinstvenu teritorijalnu cjelinu i da bude zoni temeljnog fenomena zaštita
prostornom izolacijom od vanjskih utjecaja.
3. Specijalne zone
One mogu imati razlièite specifiène nazive prema svojim stvarnim osobitostima,
kao: zone divljine, strogi rezervat, specijalni rezervat,prirodni spomenik itd.
II. Kulturne zone
1. Zone poljodjelskog krajolika
Tereni tradicionalne poljoprivrede bez upotrebe suvremenih agrotehnika koji
tvore tipièan krajolik i kao takav zavreðuju zaštitu i èuvanje (npr. stari i poznati vi-
nogradi, maslinici, tipiène terase obraðivanog zemljišta i sl.).
2. Etnološki lokaliteti
Tradicionalna naselja ruralne arhitekture
3. Arheološke zone i zone oko kulturno-povijesnih spomenika
4. Antropološki rezervat (u Europi bez primjene).
III. Utilitarne zone ll!iešovite nalZ!iene
1. Za turistièku izgradnju, ugostiteljstvo i rekreaciju
2. Za eventualnu stambenu izgradnju
Njihova primjena ovisi o smještajuparka. Ako u blizini postoje naselja, stambe-
nu je izgradnju bolje u parku izbjegavati jer je veoma teško upravljati njezinim dalj-
njim razvitkom.
3. Za tehnièke, struène i znanstvenepotrebe nacionalnog parka (uprava, spremi-
šta, garaže, rasadnici, laboratorij, muzej, vatrogasci, objekti infrastrukture i sl.).
mjenebolje je zvati zonamanamjenejer suonejedine s namjenomkorištenja zemljišta,a sve su ostale,zone

režima zaštite.Bio bi dobar naziv i utilitarna zona (mješovite)namjene.Da li je ta namjenamješovita ili ho-
mogena,sporednoje, naglasakje na namjeni,a ne na miješanosti.Zonepoljoprivrednogpejzažatrebalo bi pre-
ciznije odrediti negoje to uèinjeno konvencijomiz Banfa ("poljoprivreda bezprimjene suvremenihagroteh-
nièkih metoda"). Štoje ondasa zonomusmjerenezaštiteu kojoj evidentnodominira nekakvapoljoprivreda?
Dakle, zonompoljoprivrednogpejzažatreba smatratipodruèjapoljodjelskih kultura koje su i samepejzažna
vrijednost i kao takve objekti zaštite.
Nažalost,ponovno se,kao najnovije,predlaže(u spomenutojknjizi Loving them...) jedan sustavzoniranjako-
ji bi bio još manje primjenjiv od onogaiz Banfa:
I) Zabranjenazona(zabranjenpristup posjetiocima)s mnogonesuvislosti,npr: "zabranjenlov osimza kon-
trolu populacije" (?).
2) 1iha zona (pristup ogranièenza pojedinceili manjeskupinedo 15 osoba,ovisno o tipu zaštiæenog pod-
ruèja.
3) Zona ogranièenogturizma bezdodatnograzvitka(mogu se provoditi obrazovneaktivnosti,ne smiju se
graditi smještajniobjekti).
4) Zona razvoja održivogturizma (mali objekti, turizamna farmama,skijanje).
5)Zone odmahizvan zaštiæenog podruèja(samo"održivi oblici" turizma).
Daklejedna klasifikacija za svevrste rezervatakoja je u kontradikciji i sa samomsobomi s elementimadefi-
nicije bilo koje vrste rezervata.Da i ne govorimodaje pojam "održiv" samofraza.
4. Za prometne potrebe (prometni terminali vanjskog i unutarnjeg javnog i indi-

vidualnog prometa, stanice javnog prometa, polazišta unutarnjeg javnog prometa,
benzinske crpke i sl.
bj Promet
Što se tièe vanjskog prometa, temeljni je stav da nikakav promet, kopneni niti
vodeni, kojemu cilj nije sam nacionalni park, ne smije prolaziti kroz njegov terito-
rij, a isto vrijedi i za vanjsku infrastrukturu. To, dakako, nije uvijek moguæeposti-
æi,ali uvijek to mora biti jakim naèelom, gdje god je moguæe.
Složenije je pitanje unutarnjeg prometa koji služi razgledavanju parka. Njego-
vom se rješavanju mora prilaziti diferencirano prema konkretnim uvjetima u poje-
dinom nacionalnom parku, koje odreduju sljedeæeokolnosti:
Velièina parka
Oblik njegovog teritorija
Morfološka obilježja reljefa
Ekološki momenti
Broj i struktura posjetilaca
Vremenski raspored posjeta (ujednaèenostili velike oscilacije)
Klimatske prilike
Fauna u nacionalnom parku (vozilo zbog nje zabranjeno ili naprotiv obvezatno).
Svaka od tih karakteristika, odnosno njihove kombinacije, odredit æekoncepci-
ju unutarnjeg prometa i uopæestav prema prometu vozila u parku, koji može vari-
rati od potpune zabrane upotrebe svakog vozila, preko organiziranog prijevoza uo-
bièajenim ili posebnim vozilima, dozvole upotrebe razlièitih tipova vozila pa i
osobnog automobila, pa sve do obvezatne upotrebe vozila, tj. zabrane pješaèkog
kretanja, èak zabrane i samog izlaska iz automobila.
U glavnim crtama, rješenja prometnog sustava vanjskog i unutarnjeg prometa
imaju sljedeæaobilježja:
1. U perifernim zonama, uglavnom u zonama mješovite namjene, na rubu parka,
treba predvidjeti i smjestiti velike terminale vanjskog prometa. To je potrebno i on-
da kad je unutar parka dozvoljen promet i vanjskim vozilima jer æeuvijek postoja-
ti izvjesna zatvorenost unutarnjeg sustavaprema vanjskome, zbog naplate, razlièi-
tih vremenskih režima, režima ogranièenog propuštanja vozila u park i sl. Sustav
može biti i sezonski kombiniran, npr. u razdoblju velikog priliva vanjski se promet
u park ne pušta, ali to nije sluèaj u razdobljima neznatnog broja posjetilaca.
2. Unutarnje ceste koje služe obilasku parka trebaju zaobilaziti zonu temeljnog
fenomena i specijalne rezervate, a da s pojedinih toèaka u razumnim pješaèkim ra-
dijusima budu te zone pješaku dostupne.
3. U sluèajevima kad se predvida unutarnji promet, potrebno je ostaviti izmedu
prometnica unutarnjeg prometa dovoljno velike prostore da bi se osigurao mir ži-
votinjama. Isto, ali u drugom, tj. manjem mjerilu, vrijedi i za pješaèke staze.
4. U šumovitim nacionalnim parkovima predviða~i, kako prometnice tako i iz-

vjesni broj širih pješaèkih puteva kao požarne puteve, kojima se može pristupiti ga-
šenju šumskih požara, buduæida je u nacionalnom parku neprihvatljiva primjena
protupožarnih prosjeka.
Uopæe,potrebno je ostaviti veæecjelovite površine bez, bilo kolnih bilo pješaè-
kih, puteva za razgledanje.Te površine trebaju biti ekološkim osloncem prirodi, po-
gotovo fauni.
Prema tome, èitav splet okolnosti odluèit æeo tome smije li se park, može li ga
se, ne smije ili mora obilaziti vozilom, u kojim dijelovima, u kojim odnosima, ka-
kvim vozilima i kako treba postaviti unutarnje prometnice.
cJ Naselja
Prema Konvenciji iz Seatlea 1962. g., u nacionalnom parku ne smiju postojati
naselja. Èinjenica je, meðutim, da ih u brojnim nacionalnim parkovima nije mogu-
æeizbjeæi. U nacionalnim parkovima Sjedinjenih Amerièkih Država, naseljenost se
rješava otkupom, ali tamo se radi uglavnom o izoliranim farmama. Farmer ima na
raspolaganju razdoblje od generacije i pol da se preseli uz praviènu naknadu. U hr-
vatskim uvjetima, za sada,takva se sredstva ne mogu osigurati.
No treba istaæida tu problem i nije toliko izraženjer se ipak radi o manje više tra-
dicionalnim selima i takva se naselja najviše i susreæuu predjelima koji još imaju
uvjeta da se proglase nacionalnim parkom. Za nacionalni park takvo æetradicionalno
ruralno naselje rijetko predstavljati problem, selo i onako ima tendenciju nestajanja i
pravi je problem kako ga oživjeti i zadržati. Ako još posjeduje kvalitete ruralne arhi-
tekture i uopæeetnoloških zanimljivosti, ono æedapaèeobogatiti zanimljivost nacio-
nalnog parka. Problem zapravopostavlja deagrarizirano stanovništvo u parku koje tu
nastoji razvijati nepoljodjelske djelatnosti. Prematome, problem se može veoma bez-
bolno riješiti uèinkovitom kontrolom korištenja prostora i naseljavanja.
dj Sastavni dijelovi prostornog plana
Ovdje æebiti rijeè o sadržajuprostornog plana za nacionalne parkove jer su oni
najvažniji, jer su obvezatni zakonom i jer su podvrgnuti najstrožijim kriterijima. Za
druga zaštiæenaprirodna podruèja prostorni planovi nisu obvezatni, a kad se pro-
storni planovi za njih rade, oni gotovo nikada nisu toliko specifièni kao za nacio-
nalne parkove. Ipak prostorne planove svih vrsta rezervata prirode povezuje izvje-
snojedinstvo pogleda na zaštitu pa iz tog temeljnog odnosa moraju proizaæi i te-
meljna zajednièka obilježja prostornih planova za takva podruèja.
Jedna od njih jest ta da je osnovna funkcija podruèja unaprijed poznata i toèno
odreðena zakonom o zaštiti prirode pa prema tome težište istraživanja nije usmje-
reno na traženje prostornih elemenatafaktora ili antifaktora razvitka, kao u regio-
nalnom planu, nego na istraživanje optimalnog ili moguæegkorištenja samo u okvi-
rima koje dopušta definicija podruèja.
Težište analitièkog dijela elaborata usmjereno je na istraživanje elemenata koje

uvjetuje glavna funkcija, tj. na definiranje i delimitiranje temeljnogfenomena, za-
tim na elemente koji sekundarno valoriziraju temeljni fenomen. Sastavni dijelovi
plana zaštiæenogrezervata znatno su drugaèiji nego dijelovi uobièajenog regional-
nog prostornog plana:
I. Analitièki dio
A) Istraživanje osnovnih obilježja
1. Temeljni fenomen jest osnovna prirodna vrijednost radi koje je podruèje stav-
ljeno pod zaštitu. On može biti kontinuirana ili diskontinuirana površina, može bi-
ti jedan ili ih može biti nekoliko.
2. Prateæielementi prirode koji su, ekološki, estetski ili funkcionalno, usko po-
vezani s temeljnim fenomenom.
3. Sekundarni prirodni fenomeni, prirodne vrijednosti koje nisu specifiène tom
rezervatu, ali ga obogaæuju.
Svi se ti elementi moraju prouèavati u sljedeæimdimenzijama:
a) opæai specifièna obilježja
b) rasprostranjenost
c) intenzitet
d) osjetljivost na ekološke poremeæaje
e) znaèenje (znanstveno, kulturno, estetsko, rekreacijsko, obrazovno).
B) Istraživanje nespecifiènih pojava, faktora utjecaja i procesa
1. Postojanje prirodnih procesaugrožavanja temeljnog i sekundarnih fenomena.
O tom se pitanju može mnogo raspravljati, kao npr. može li se jedan prirodni
proces smatrati ugrožavajuæimfaktorom?
No u europskim uvjetima, relativno skuèenih rezervata i malobrojnih moguæno-
sti njihova stvaranja i obnove, teško bi se moglo dopustiti potpunu destruktivnu
autonomiju prirode.
2. Postojanje antropogenih utjecajnih faktora. (Vrste, naèin i intenzitet djelova-
nja, rasprostranjenost, procjena evolucije, perspektivno st i moguæinaèini sprjeèa-
vanja.)
C) Istraživanje nespecifiènih e~traprirodnih elemenata
1. Demografija
2. Naselja
3. Izgraðenost i infrastruktura
D) Istraživanje stanja ugroženosti i utvrðivanje njezinih uzroka To je zapravo
zakljuèno poglavlje, kojemu su zakljuèci formulirani na temelju konfrontacije re-
zultata istraživanja pod A, B i C.
II. Analiza koncel2ciiskih uvjeta

A) Koncepcijazaštite
Pravne,socijalne,politièke, ekonomskei kulturne okolnosti u koje se zaštita
uklapa i iz kojih crpi svojemoguænosti.
B) Koncepcijakorištenja
1. Vanjskeregionalneokolnosti
a. Prometnipravci izvannacionalnogparka
b. Gradovi u bližoj i daljoj okolici
c. Djelatnosti u regiji
d. Postojeæiprostorniplanovi
e. Postojeæainfrastruktura
2. Izvori, smjerovi i intenzitetmoguæih posjetanacionalnomparku
3. Prikladnostpojedinihprostoraunutarnacionalnogparkaza pojedinenamjene
u estetskom,biološkom,tehnièkom,ekonomskom,rekreacijskompogledui sl. Tu
pripadajustudijetla, podzemljai klime kao i struktureprostorana površini.
4. Istraživanjemoguæihkapacitetapojedinihdijelova nacionalnogparka za pri-
hvatposjetilaca,posebnotemeljnogfenomena,kao i potencijalnihturistièkih zona.
5. Prohodnostprostoranacionalnogparka i prikladnostpristupa pojedinim zo-
namapremavrstamaprometa.
III. Planski dio

1. Programzaštitei unapreðenja
2. Program korištenja u znanstvene,rekreacijske, turistièke, gospodarske,
obrazovnei sliènesvrhe
3. Shematemeljneprostorneorganizacije
4. Planzonarežimazaštitei namjenete programipo zonama
5. Plankolnog i pješaèkogprometa
6. Pejzažnaosnovai slièni planovi prirodnogfundusa,njegovaodržavanja,ure-
ðenja,sanacije,rekonstrukcijeitd.
7. Naseljai programnjihova tretiranja
8. Idejna rješenjainfrastrukture
9. Definiranje i delimitiranjezonadetaljnijegplaniranjai ureðenja.
C) PARKOVI PRIRODE
1. Definicija
Park prirode prirodna je cjelina naroèite ljepote i svojevrsnosti, nacionalnog
znaèaja, ekonomski i planski usmjerenog razvoja s jaèe naglašenom turistièko-re-
kreacijskomfunkcijom nego kod nacionalnog parka. I
Dokje u nacionalnom parku turistièka funkcija potpuno podreðena znanstvenoj
i obrazovnoj, tj. sastoji se u prvome redu od razledavanja parka, u parku prirode tu-
ristièka bi funkcija mogla imati èak veoma izraženu ulogu, a katkada može biti i
inicijatorom proglašenja parka prirode.2
U pogledu zaštite, osnovni bi oblik trebao biti opæa zaštita prirodne sredine i
oèuvanje veæih prostora prirodnog i antropogenog krajolika od devastacije i preve-
likih promjena zbog gospodarske eksploatacije i izgradnje.
Jedna od važnijih funkcija parkova prirode mogla bi biti da služe kao ekološki
oslonci faune i vegetacije, ugrožene urbanizacijom, lovom, poljoprivredom. Oni
mogu okruživati ili nastavljati druge vrste rezervata kao zaštitni pojasevi.
Da bi se njihova uloga mogla uspješno razviti, potrebno je parkovima prirode
proglašavati iskljuèivo velike površine koje èine teritorijalnu morfološku i pejzaž-
nu cjelinu pa ih se može smatrati dobrim sredstvom aktivne zaštite prirode velikog
dijela teritorija, što bi moglo doseæi i do 25 % ili èak i 30 % površine države.
2. Metoda izrade plana

S obzirom na naprijed navedene definicije i funkcije, metoda izrade prostornog
plana morat æe se znatnije razlikovati od metode izrade planova nacionalnih parkova.
Buduæi da je turistièka funkcija u neku ruku dominirajuæa, bit æe, za cijeli pro-
gram turistièko-rekreacijske opremljenosti, poželjniji znatno veæi stupanj rasprše-
nosti turistièkih objekata, a u nacionalnom je parku nužna njihova koncentracija.
Turizam ovdje nije strogo u funkciji razgledanja koliko slobodne rekreacije u pri-
rodnoj sredini pa æe lokalizacija turistièkih objekata biti odreðena prirodnom kva-
litetom mjesta. Prema tome, èitav æe program u prostoru biti u veæoj mjeri odreðen
sustavom lokacija negoli zonama. Plan zona ovdje se neæe uvijek javljati kao te-
meljni dokument prostorne organizacije, osim djelomice, npr. za pojedine specijal-
ne rezerva te unutar parka prirode ili za naselja.
1 Šobat,A.: Problemifinanciranja i organiziranjadjelatnostinacionalnihi regionalnihparkova,III Savjeto-

vanje o nacionalnimi regionalnimparkovima,Brezovica,27. -29. rujna 1979.
2 Park prirode isto je što i regionalni park, meðutim,u hrvatskomzakonuo zaštiti prirode usvojenje naziv
park prirode kao prikladniji.
Takoðerje i premaprometumo~æe,a katkadai potrebno,zauzetidrugaèiji stav

i znatnoblažekriterije. Kao prvo, tek æeizuzetnopostojatiodjeljivanjevanjskogod
unutarnjegprometajer parkprirodenajèešæe niti nemaorganizacijukoja bi mogla
posebnoorganiziratiunutrašnjipromet.Vanjski se prometmože,gdjeje potrebno,
produžiti i u unutrašnjostparkaprirode,do svojih terminala,tamo gdjeje i koliko
je ambijentalnoili ekološkidopustivo.
Nije uvijek neprikladnoda tranzitni prometprolazi parkomprirode, èakniti kad
seradi o velikim autocestama. Smatrajuæi parkprirode oblikom opæezaštitekrajo-
lika velikih prostoranije uvijek mo~æeizbjeæivelike tranzitneputove,a nemaniti
razlogada se i njih ne obuhvatizaštitompejzaža.To vrijedi i za tranzit drugih inf-
rastrukturnihobjekata.Turistièko-rekrecijskufunkciju ne mora se uvijek promatra-
ti kao statiènioblik boravkau prirodi, to možebiti i vožnja kroz prirodneprostore.
Što setièe naselja,možesezauzetisliènostajalište.Štoviše,upravoprostoreko-
ji posjedujuprirodneljepoteali suprevišenaseljenida bi ih semoglo proglasiti na-
cionalnimparkovima,poželjnoje proglašavatiparkovimaprirode, a to ondauklju-
èuje i omo~æavanjerazvitkanaseljima,pa i gradovima,posebnoakoje to u funk-
ciji turizma.Meðutim, svakagradnjau parkuprirode trebaproæi,u postupkuisho-
ðenja lokacijskihuvjeta i graðevinskedozvole,posebnipostupaks obziromna za-
štitu prirode.
Veæiz definicije parkaprirodekao i mo~ænostinjegoveprimjene,može se za-
kljuèiti da æeti prostori, iako meðusobnomanjeraznoliki od nacionalnihparkova,
morati biti raznolikije tretirani u prostornimplanovima,prema konkretnimuvjeti-
ma. Stogaje nemo~æedati detaljnijeuniverzalnemetodološkepreporukeza izra-
du njihovih prostornihplanova,osim da se u opæempogleduoslanjajuna metodo-
logiju koja vrijedi za nacionalneparkove,uz blažekriterije. Koncepcijeæemoæiva-
rirati od veomabliskih onimaza nacionalneparkovedo onakvihkakve sejavljaju
u drugim prostornimplanovimaturistièko-rekreacijskihpodruèja.
D) ODNOS PREMA DRUGIM PROSTORIMA
Svaki je prirodni rezervat dio izvjesne regije, ali on je to ipak na veoma specifi-
èan naèin. On regiji pripada kao dio geografskog prostora oko njega, rekli bismo u
horizontalnom smislu. Ali je to ujedno i zatvoren prostor koji se, od okolnih mu
prostora, razlikuje prirodnim obilježjima koja su dobila svoj konaèni pravni oblik;
rekli bismo da se razlikuje od okolnih prostora u vertikalnom smislu.
U prvom je redu svaki rezervat, sampo sebi, prostor kojemu je opseg odreðen i
omeðen kriterijem homogenosti. Veæga samo ta èinjenica izdvaja iz regije kao spe-
cifièni i specijalni dio prostora. Proglašenjem rezervatom, taj prostor postaje po-
sebnom cjelinom i u funkcionalnom smislu, putem posebnog pravnog statusa.
Prema tome, zaštiæenoprirodno podruèje integralni je do regije, ali istovremeno
je i integralni dio širih prostora nego što je geografska regija kojoj lokacijski pripa-
da, i to u odnosu s kategorijom rezervata i stupnjem njegove zaštite.
Ovo teoretsko razmatranje osnovica je postavljanju odnosa u planiranju rezerva-
ta i planiranju županije ili opæine.De facto, prirodni rezervat, posebno takav koji
ima strože režime zaštite, manifestira se kao jedinica namjene opæegprostora za re-
gionalni prostorni plan, tj. konkretno za prostorni plan županije i države.
Naravno, u samome postupku planiranja, prostorni se plan rezervata mora oba-
zirati i na razlièite vanjske elemente, u prvome redu tehnièke prirode, regionalnog
plana šire cjeline, što ne znaèi da ne može postojati i obrnuti postupak. Na primjer,
prostorni planovi za Nacionalne parkove Plitvièka jezera i Krka zahtijevaju preba-
civanje nekoliko regionalnih cesta i autoceste. Prostorni plan za Nacio!)alni park
Mljet, premjestio je pristanište trajekta, itd.
Istovremeno, a u prvom redu u podruèju programa i koncepcije zoniranja i izbora
lokacija za gradnje kao i zoniranja zaštite,prostorni plan prirodnog rezervata posje-
duje i znatnu, pa èak i potpunu autonomnost,zavisno dakako o kategoriji rezervata.
Prostorni plan nacionalnog parka i u formalnom je pogledu plan višeg reda od
prostornog plana županije, a da se ne govori i od eventualnog opæinskogprostor-
nog plana, jednostavno zato jer ga donosi Hrvatski sabor.
Tako na primjer, koncepcija razvitka turistièke izgradnje u nacionalnom parku
nipošto ne može i ne smije slijediti horizontalno koncepciju razvitka turizma regi-
je, pa niti države, jer bi time došlo do toga da se turistièki kapaciteti smještaju baš
pretežito u podruèju parka, jer je on oèevidno najprivlaèniji predio regije i države!
Naprotiv, koncepcija turizma u nacionalnom parku, a proporcionalno tome i u
parku prirode, temeljit æese u prvome redu, u svojem aktivnom dijelu, na intrin-
seknim elementima i èiniocima, kao što su: moguænostiprostora, ekološki utjecaji,
potreba broja smještaja za potrebe razgledanja parka a ne za dulji boravak u njemu,
stupanj željene zaštite i sl., a samo æese u svojem pasivnom dijelu oslanjati na ši-
re ekonomsko-turistièke analize, u smislu: što se možeoèekivati a ne koliko može-

mo izgraditi ili koliko bi netko želio ili htio izgraditi!
Meðutim, podruèje æerezervata zato, kao cjelina, predstavljati važan element tu-
ristièke privlaènosti regije i države i tako æebiti indirektno mnogo važnijim èinio-
cem gospodarskog razvitka regije i države nego neposrednim lokacijskimkorište-
njem.
To praktièno znaèi da se u tom podruèju prostornog planiranja ni u kojem sluèa-
ju ne može razmišljati u smislu odnosaplanova višeg i nižeg reda.
Tek æetako rezervati prirode svih kategorija, putem svojih prostornih planova
moæipridonijeti svrhovitom, korisnom i kulturnom ureðenju nacionalnog prostora
u cjelini i biti pokazateljima, prema van, vrijednosti naroda, njegove kulture i civi-
lizacije.
I
E) PRILOZI
1. Dokumenti (na kojima se temelje naèela èuvanja i ureðenja nacio-

nalnih parkova)
1. Zakljuèci Svjetske konferencije o nacionalnim parkovima, Seatle, 1962.
2. Zakljuèci 10. Generalne skupštine UICN, New Delhi, 1969.
3. Zakljuèci 11. Generalne skupštine UICN, Banf, 1972.
4. Preporuke vladama II. Svjetske konferencije o nacionalnim parkovima, Grand Teton, 1972.
5. Memorandum Generalnog sekretara UN (S.0.6l4/2) pozivljuæi se na Londonsku konvenciju
1933. za Afriku i na Washingtonsku konvenciju 1940. za Novi svijet, upuæensvim vladama,
anketiranima po UICN, za prihvaæanjekriterija selekcije za nacionalne parkove i analogne re-
zervate, razraðenim po Meðunarodnoj komisiji za nacionalne parkove (C.I.P.N.).
6. Zakon o zaštiti prirode Republike Hrvatske
7. Preporuke Svjetskog kongresa o nacionalnim parkovima i zaštiæenimpodruèjima, Caracas,
10. -21. II. 1992.1
8. Zakljuèci Seminara Upravljanje turizmom u objektima svjetske prirodne baštine, UNESCO,
Centar svjetske baštine, Dakar, 22.-26. XI. 1993.
9. Zakljuèci domaæihsavjetovanja.
2. Preporuke II. Svjetske konferencije o nacionalnim parkovima

(Grand Teton, 1972. g.)
1. Zaštita reprezentativnih ekosustava
-Pozivaju se sve vlade da prošire mrežu zaštiæenihpodruèja da bi se osiguralo da odgova-
rajuæi i reprezentativni primjeri prirodnih biotopa i ekosustava diljem svijeta budu saèuvani u koor-
diniranom sustavu nacionalnih parkova i analognih rezervata. Izdvajanje takvih podruèja treba
smatrati bitnim elementom u regionalnom planiranju i korištenju prostora.
-Predlaže se s tim u vezi da se prvenstvo dade oèuvanju reprezentativnih biotopa i ekosu-
stava na kopnu i moru koji sujoš bitno neporemeæeni,koji su u opasnosti da sasvim nestanu i koji
sadrže ugrožene vrste i važna genetska bogatstva.
-Požuruju se sve institucije da omoguæetehnièku i financijsku pomoæ,posebno one u su-
stavu Ujedinjenih naroda da dadu prvenstvo molbama za pomoæu osnivanju, razvitku i ureðenju no-
vih zaštiæenihpodruèja.
-Posebno se poziva UICN da pojaèa djelatnost u vezi s prikupljanjem podataka o repre-
zentativnim ekosustavima i objavljivanjem svjetskog priruènika nacionalnih parkova i drugih zašti-
æenihpodruèja.
2. Oèuvanje ekosustava tropskih kišnih šuma
3. Oèuvanje sjeverno-polarnih i subpolarnih ekosustava
4. Marinski nacionalni parkovi i rezervati
-Požuruje se sve zainteresirane vlade da izdvoje odgovarajuæamorska podruèja kao nacio-
nalne parkove i rezervate, te da prošire granice postojeæih nacionalnih par:kova i rezervata radi
ukljuèivanja reprezentativnih marinskih ekosustava.
1 V.: Èasopis Okoliš, Zagreb, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, br. 26./27., 1992.
-
5. UtemeljenjeAntarktike kao svjetskogparkapod okriljem UN

6. Meðunarodni(meðudržavni)nacionalniparkovi
-Umoljavaju se vlade da usko suraðujuu planiranju i ureðenjususjednihi graniènihna-
cionalnihparkova.
7. Regionalnisustavinacionalnihparkovai drugih zaštiæenih podruèja
-Preporuèujese zainteresiranimvladamada što prije utemeljemehanizmekoji bi omogu-
æiliskoro funkcioniranjeregionalnihsustavanacionalnihparkova.
-Požuruju se zainteresirane meðunarodne agencijeda dadujaku podršku ovoj inicijativi.
8. Oèuvanjesvjetskognaslijeða
-Pozivaju sevladeda zakljuèeKonvencijuo oèuvanjusvjetskekulturne i prirodne baštine
i daje sepridržavaju.
9. Konvencija o moèvarnimpodruèjima
10. Standardii nomenklaturazaštiæenih podruèja
-Preporuèuje se UICN, uzimajuæiu obzir postojeæu terminologiju u meðunarodnimspo-
razumima i u tijesnoj suradnjisa zainteresiranimvladamada:
1) definira razlièite svrheza koje se izdvajajuzaštiæena podruèja,
2) razvije odgovarajuæe standardei nomenklaturuzata podruèja.
-Preporuèujeseda se vlade, prilikom izdvajanjazaštiæenih podruèja,što više pridržavaju
tih standardai nomenklature.
-Preporuèuje se da izvršnu upravnuvlast i nadzornad tim podruèjimaobavlja zakonom
ovlaštenorgans jasnom odgovornošæu za oèuvanjei ureðenjenacionalnihparkova i s odgovaraju-
æimpravimakao i s osposobljenošæu da održi traženestandarde.
11. Integritet nacionalnihparkovai analognihrezervata
-Potièu sesve vlade da poštujuintegritetnacionalnihparkovai analognihrezervatapodu-
zimanjemhitnih mjera za potpunui trajnu zaštitukroz odgovarajuæu zakonskuzabranusvih štetnih
djelatnosti spomenutihu preambuliove preporuke(hidrocentrale,rudnici, sjeèadrva, ispaša,lov,
komercijalni ribolov, izgradnjaneodgovarajuæih cestai rekreacijsko-turistièkihobjekata,upotreba
vozila na naèininkompatibilans ciljevima parka)i kroz jaèanjezakonodavstva.
12. Korištenje nacionalnihparkova
-Preporuèujese svim zainteresiranimvlastima:
1)da se sustavomzoniranja,gdjeje neophodno,odredeparkovskezone~ specifiènoko-
rištenje,
2) da se poduzmumjereza ogranièavanjekorištenja,unutarsvakezone,do razinekoja ne-
æebiti suprotnaoèuvanjuonih pojavazbog kojih je zonautemeljena,
3) da,gdje godje to moguæe, turistièki sadržajibudu smješteniizvan granicaparka, -.
4) da se,gdje godje to moguæe,pronaduimaginativniji sustaviprometado parka i unutar
parka, koji bi destimulirali ili sprijeèili upotrebuautomobila,
5) da se.tamogdje sucestei drugepristupnevezeneophodne,odgovarajuæa pažnjaposve-
ti njihovu lociranju i planiranju,
6) da se poduzmumjere u cilju smanjivanjanepotrebnihdegradacijaod straneposjetilaca.
-Požuruju se vlade da izdvoje i razviju podruèjaprikladnazajavno korištenje i rekreaci-
ju, te da tako smanjepritisak posjetilacana nacionalneparkove.
13. Štetniutjecaji kopnenihvozila,èamacai zrakoplovau nacionalnimparkovimai u drugimza-
štiæenimpodruèjima
-Preporuèujeseda svevlade poduzmuodgovarajuæe korake,zakonodavnei upravne,u ci-
lju kontroliranogkorištenja vozila, èamacai zrakoplova,da bi se otklonili poremeæajii štetepoje-
dinim vrstama,biološkim zajednicamai ostalimvrijednostima.
532
'" Prostornoplaniranje
14. Istraživanjao vrijednostimanacionalnogparka

-Nacionalni parkovi i analognirezervati,da bi zadovoljili razlièitepotrebe(kvalitetaživo-
ta, znanost,obrazovanje,odgoji turizam), morajusesvrhovito ukljuèiti u planoveregionalnogi dr-
žavnogkorištenjaprostora.
-Naglašavasehitna potrebadaljnjih istraživanjau valorizaciji nesumnjivogdoprinosana-
cionalnihparkova socijalnoji gospodarskojdobrobitizajednicei životne sredine.
15.Planiranjenacionalnihparkovai drugih zaštiæenih podruèja
-Preporuèujeseda planiranje,razvitak i ureðenjenacionalnihparkova i drugih zaštiæenih
podruèjabude utemeljenona složenojdugoroènojosnovi s punompažnjomprema zaštiti i pobolj-
šanjuživotne sredine,a s posebnimosvrtomna sljedeæe:
1) da sustavzaštiæenih podruèjaobuhvatibogatstvoi razlièitostparkovnihpovršina i na-
mjena,
2) da potrebe(u odnosuna parkove)cijelog narodabuduuzeteu obzir,
3) da parkovi budu utemeljenina mnogim lokacijama,od zabaèenihdivljina do metropo-
litanskih regija,
4) da seravnotežatraži pomoæu zasnivanjarazlièitih oblika korištenjaparkova,od oèuva-
nja prirode prema turizmu,
5) da izvan granicaparkabudekompatibilnokorištenjeprostora,
6) da se odredbamaunutarparka ili na razini parkovnogsustava,obuhvatii oèuvanjekul-
turnih i povijesnihlokaliteta.
-Požuruju se državni i regionalniplanovida osigurajumoguænosti za stvaranjeparkovnih
sustavaa posebnoda državni investicijski programii proraèunina odgovarajuæi naèinukljuèe i par-
kove.
-Predlaže se koordinacijaplaniranja parkovnihsustavaizmeduraznihzemalja u interesu
uzajamnognapretka.
-Umoljavaju se sve institucije da pomognui unaprijedesustaveplaniranjaparkova,valo-
rizirajuæiveæobavljeniposao,prvenstvenonaglašavajuæi sljedeæe pothvate:
1) istraživaèkiprogramu razvijanjumetodaparkovnogplaniranja
2) programtehnièkepomoæiza sustaveparkovnogplaniranjai razvitka
3) nekoliko oglednihprojekatau izabranimzemljamaili regijama
4) informativni i edukativniprograms ciljem meðusobnogupoznavanjaljudi zainteresira-
nih zaparkove i njihov napredak.
-Požuruju se sve vlasti zainteresiraneza nacionalneparkovei drugazaštiæena podruèjada
osigurajuplan ureðenjaza svakozaštiæeno podruèjeupotrebljavajuæi struènoplanerskoosoblje,re-
zultate znanstvenihistraživanjai da prihvate taj plan kao osnovuza rad i ureðenjepodruèja.
-Pozivaju se sve institucije tehnièkepomoæida daduprvenstvomolbamaza usluguova-
kvog struènogosobljakao i za školovanjetakvog osoblja.
Istièe se da je funkcija kontinuiranogekološkogistraživanjai promatranjaesencijalnau
cjelokupnomplaniranjuureðenjaparka.
16. Izmjenainformacija
-Požuruju se sve zainteresiranevlade i institucije da izvrše Prepuruke35. Stockholmske
konferencije-Akcionog plana.
-Podržavaseprijedlog da UICN (IUCN) objavi priruèniko nacionalnimparkovimasa slo-
bodnim -izmjenjivim listovima zaone koji su zainteresiraniza rad,ureðenjei interpretacijuu parku.
-Pozdravlja se sugestijada setiska jedan meðunarodnièasopiskao medij za razmjenuin-
formacija o radu i ureðenjuparkova.On bi trebaobiti prilagoðenrazlièitim uvjetima diljem svijeta.
-Preporuèujese svim zainteresiraniminstitucijamada posveteposebnupažnjupripremi i
distribuciji materijala o parkovnim istraživanjima,radovima, ureðenjui interpretaciji, ukljuèujuæi
priruènike, model-planove,itd.
-~
Prirodni rezervati 533 '
17. Tehnièkai financijskapomoænacionalnimparkovima

-Požuruju sezemlje u razvojuda u svojezahtjevezapomoæukljuèe i ovaj važni oblik pro-
stornogplaniranja.
-Požuruju serazvijenezemlje da predvide odgovarajuæi dio u svojoj tehnièkoji financij-
skoj pomoæiza potrebedrugihzemaljau ovompredmetu.
-Preporuèujese da sve zainteresiranevlade i agencijedaduprvenstvozahtjevimaza teh-
nièku i financijskupomoæza osnivanjei ureðenjenacionalnihparkovai drugih zaštiæenih podruèja.
18. Školovanje
-Preporuèujese svim institucijamakoje osiguravajutehnièkupomoæ,da poduzmukorake
za osnivanjedodatnogškolovanjatamo gdjeje potrebno,kao i da stvoreviše moguænosti za kratke
teèajeveparkovnogosoblja.
19. Vodièkeslužbezanacionalneparkove
-Preporuèujesenadležnima:
1)da unaprijedevodièkei odgojneslužbeu predmetimaživotnesredineunutarsvakogpar-
ka i povezanosa sustavomparkova,s
2) da posebnapažnjau okviru ovogbudeposveæena potrebamamladih.
-Skreæese pažnjana konceptstudijskihrazina životne sredinei na programeizraðeneu
upravamanacionalnihparkovaSAD.
-Sugerira seukljuèenješkolovanjau ovom podruèju,kao redovite sastavniceu priprema-
ma parkovnogosoblja.
20. Edukacijau nacionalnimparkovimai drugim zaštiæenim površinama
-Preporuèujese svim upravamanacionalnihparkova:
1) da organizirajuprogrameedukacijeo životnoj sredini, ukljuèujuæikratke konzervator-
ske teèajeve,te meðunarodne, regionalnei nacionalnestudijskei radnekampove,
2) da pomognumladeži,zainteresiranoj za studiježivotne sredinei zaštite,da bi se i sami
organiziraliza veæidoprinosna ovompolju,
3) da posvetepažnjurazmjeniparkovnihprograma,radijaèanjamedunarodneomladinske
suradnje.
***
Prirodnirezervati 537
EPILOG
Rad na ur nizmu i prostornom planiranju traži, dakako, struèno znanje, i to

veoma širo og spektra s razloga kojega smo dovoljno istaknuli u prvome poglav-
lju. Med im, potrebna je i izvjesna razina kulture, ne nauèene i knjiške, nego so-
cijalne humanistièke, da bi se imalo snagepružiti otpor tehnicistièkim gledanjima
koja u èesto agresivna i invazivna, a poglavito da bi se moglo prostoru priæi s po-
što anjem koje on, kao ogranièeno i neobnovljivo dobro, zahtijeva i zaslužuje.
./. No, urbanizam i prostorno planiranje, zapravo i u biti, poèivaju u svojim teme-
I)ima ipak na zdravom razumu i na dobrom odgoju. ~o je jednog i drugog, èini
'
,se,
!
sve manje, ostajem peslmlst. ~-
~..-/.-/
I .-/ -'
"",,~-~~ A. *

Ante Marinovic Uzelac - Prostorno Planiranje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ante Marinovic Uzelac - Prostorno Planiranje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

-",~,~,~"--~

Turistièko korištenje prostora jedan je od najnovijih naèina njegove upotrebe i k

A) RAZVITAK TUiISTIÈKIH MJESTA

ravka i tu se ne može zanijekati, što nam lijepo opisuje Boccaccio u Dekameronu,

2. Faze razvitka turistièkih mjesta

liša, nezdrava i oneèišæenaklima velikih industrijskih gradova razvijenih zemalja

3. Funkcije turistièkih mjesta

Metode istraživanja funkcionalne turistièke usmjerenosti naselja poèivaju na

drugih oblika veæegturistièkog boravka. Za procvat toplica, uz mineralna vrela, bi-

1Uobièajenoje Alpe smatratimladim gorjem,tektonskogpodrijetla. Madutim,Alpe u pogledunastankanisu

vo tek poèetkom 20. stoljeæa,kad se poèela razvijati navika kupanja. Postupno su

podno prijevoja. Na tim se mjestima nekada mijenjao naèin i organizacija transpor-

su postalemjestima"zdravstvenogturizma"} odnosnopostalasupravim ljeèilišnim

6. Novi turistièki centri

I Smješteniu Massifde la Vanoise.

telsko ugostiteljska profesionalna poduzeæa. Ta je okolnost bitna za razumijevanje

7. Marine i športske luke

U ekploatacijskome pogledu, postoje marine u kojima se smještajne jedinice s

peza (sl. 146.), sa stilskim imitacijama renesansne,barokne, dijelom i sredovjekov-

stièke informacije, pošta, banke, mjenjaènice, zdravstvena stanica i lijeènici, poli-

d) Vuènežièare (teleskis, skilift, vleènica), kod kojih je skijaš vuèen na skijama

4. Neki tehnièki problemi

Poseban problem predstavljaju akumulacijska jezera kada ih se, a to je dosta èe-

5. Vrste centara prema duljini boravka

konaèno obuhvaæenii odgovarajuæimzakonima. To je dovelo do stvaranja i ureðe-

èesto je besplatan, ako se ne nalazi u podruèju stacionamog turizma, te ima ulogu

lu. Lako ih je premjestitipa njihov smještajnije previše osjetljiv problem. No ne

C) PROSTORNO PLANIRANJE TURIZMA

O neprikladnoj gradnji skijaških centara na velikim visinama veæsmo govorili.

uglavnomi ostvareno.Tajje plan obuhvatiooko 200 km šireg obalnogpojasaod

ta triju ondašnjih republika i velikog broja ustanova kao i pojedinaènih eksperata

nom ekspertizom odluèno suprotstavio pisac. Treba spomenuti da je uprava Projek-

1 Marinoviæ-Uzelac,A: Prilog metodi definiranja kvantumaprivrednih kapacitetana prostoru regionalnog

stagnacijeje relativani možega se definirati samou odnosuprema "željenojrazini". Premato-

D) NEKOLIKO ZABLUDA O TURIZMU

njem, uglavnom je degradiran neukusom, a posvuda se, osim u renomiranim i sta-

1Bibliografija za XI. poglavlje:

Nacionalni parkovi i parkovi prirode veliki su rezervati kojima je svrha èuvanje

Uzmemo li u obzir višegodišnji zastoj turizma tijekom Domovinskog rata i po-

I Seatle1962. Zakljuèci Svjetskekonferencijeo nacionalnimparkovima.Utvrðenoje:

2. Glavni izvori ugrožavanja

I U nacionalnomparku,zemljište bi naèelnomoralo biti državnovlasništvo.

greb -Slunj -Gospiæ -Karlobag, odnosno Graèac, te konaèno i pravac Ljubljana -

3. Thrizam U nacionalnom parku

Konvencija iz Seatla 1962. odreduje da u nacionalnom parku ne može biti isko-

1 Turizamse u konvenciji iz Seatleaizuzimlje iz kvalifikacije napadaja na prostor,ali senaglašavakao toleri-

nonnalnu podjelu prema uporabi na javno-privatno. Naime, i država može posje-

1 To ne znaèida æeupravaparka odredivatikategorije.Ali ona se mora sustegnutii od destimuliranjapojedi-

4. Koncepcija prostornog ureðenja

1 U Prostornomplanu 1978. g. Objavljeno u našemreferatuna II. Savjetovanjuo nacionalnimi regionalnim

Pitanja su dakle: 1) lokacija u prostoru,

proraèune prvenstveno na kapacitetu prostora. Taj se kapacitet u jednostavnijim

1 Suprotnood perivoja u kojima uvijek za isti smjerkretanjapostoje alternativni ("suvišni") putevi.

prema našim zapažanjima, u gušæe posjeæivanim zonama parka bila oko 4 -5 m.

Nakon toga treba izraèunati, na temelju analize koliko je vremena potrebno za

1Detaljan takavproraèunza nacionalneparkoveMljet i Krku: Marinoviæ-Uzelac,

U novije se vrijeme javljaju mišljenja da i sam veliki broj posjetilaca u nacional-

1o tome potvrda u Forster,op. cit., str. 58-61,gdje navodiprimjeredobro vodenihvelikih skupinaposjetilaca,

l Prividno, u interpretacijitekstovau dokumentimakoji se odnosena iznimkemože doæido krivih shvaæanja.

trošnje zemljišta negokao kulturnu ponudui turistièku zanimljivost na dobrobit i

.ZONA M.JE$OVITE NAMJENE

Slika 157. NAÈELO ZONIRANJA NACIONALNOG PARKA

1 Razradenoi objavljeno u referatuMarinoviæ-Uzelac, A.: Metodologija izradeprostornih planova nacional-