Internet se definira kao ogromna komunikacijska mreža koja se sastoji od velike grupe računarskih mreža

koje su međusobno povezane širom svijeta. Internet je postao neporeciv dio našeg ljudskog života. Kao
što znamo, internetske su upotrebe širom svijeta. Možemo to reći kao najvažnije alate za našeg čovjeka
da dobije informacije širom svijeta, kao i da komunicira jedni s drugima. Svi znamo da je vrijeme da ljudi
koriste Internet neograničeno. Gdje god da se nalazimo, sve dok imamo internetsku vezu, možemo dobiti
pristup internetu za informacije. Internet nam čini život lakšim i praktičnijim. Nema sumnje i ne možemo
poreći da je internet vjerovatno najpoznatiji po sposobnosti širenja činjenica ili izmišljenih informacija.
Odrasli obično koriste Internet za čitanje vijesti i članaka, pretraživanje informacija u vezi sa zdravljem i
prehranom, traženje posla, plaćanje računa, kupovinu putem interneta, oglašavanje i tako dalje.
Tinejdžeri koriste Internet i u obrazovne svrhe. Na primjer, koriste ga za istraživanje, kurseve i dobivanje
dodatnih informacija kao pripremu za ispite. Međutim, i dalje će imati za i protiv. Velika ovisnost čovjeka
o internetu donijela je puno problema. Jedan od uočljivih problema je što su ljudi previše ovisni o
internetu iz dana u dan, što je dovelo do problema usitnjenosti porodice. Prema istraživanju, naša
društva radije provode većinu svog slobodnog vremena u zatvorenom nego na otvorenom. Kad u životu
previše ovise o internetu, provest će većinu vremena s internetom. Provest će sate i sate sjedeći ispred
računara surfajući internetom i ne uživajući u aktivnostima na otvorenom sa svojom voljenom
porodicom, poput piknika ili roštilja u parku, vrtlarenja, trčanja, igranja košarke i tako dalje. Stoga
internet može dovesti do izolacije težeg korisnika, posebno mladih generacija. To zauzvrat uzrokuje
negativne efekte u odnosima između tinejdžera i njihovih porodica, jer će im nedostajati interakcija i
komunikacija. Činilo se da se negativni utjecaj najverovatnije dešava kod kuće sa užom porodicom. Danas
gotovo sve porodice drže pametni telefon, iPod, tablet u rukama dok šetaju ili računare u svojoj sobi.
Koriste ih za surfanje Internetom posjećujući web stranice društvenih mreža poput Facebooka, a slijede
MySpace, Twitter i Tumblr koji su poznati i kojima se može pristupiti širom svijeta. E-pošta, trenutne
poruke, forum, chat sobe glavni su načini održavanja kontakta sa svojim prijateljima. Putem ovih cijelih
web stranica društvenih mreža dijele više osjećaja, interesa, mišljenja i znanja s drugima. Kako dani
prolaze, to dovodi do problema kada će se osjećati neugodno, pa čak i nelagodno podijeliti svoje dobro i
loše osjećanje sa članovima vlastite porodice. U ovoj 21. deceniji situacije poput interneta prije doručka,
kave, pa čak i večere čine se sasvim normalnim za naše moderno društvo i ovakav način života postao je
njihova glavna rutina u svakodnevnom životu. Kako dugo ostaju na mreži, porodična vremena koja se
troše i porodična komunikacija licem u lice bit će smanjena i zanemarena. Jaz će se desiti i među
članovima porodice. Međutim, problem neće dolaziti samo od djece već i od roditelja. Na primjer, u
određenim situacijama zaposleni roditelji donose svoje preopterećene poslove iz ureda, a oni ih vraćaju
kući, jer će to dovesti do toga da ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom. Kako se to dogodi,
djeca će se osjećati preostalo, a roditelji će zanemariti svoju odgovornost. Osim toga, neki ljudi koriste da
svoje interne porodične probleme objavljuju na cijeloj svojoj Facebook stranici, što će izazvati porodičnu
svađu. Uskoro bi porodica mogla biti usitnjena. Osim toga, oslanjanje na internet povećalo je probleme
slabih vještina pisanja kod učenika. Prije rođenja interneta, učenici su većinu svojih osnovnih engleskog
jezika, lekcije gramatike, vještina pisanja naučili u školi, kući ili čak oponašajući druge ljude u svom životu.
Ne samo pisanjem, oni uče i razgovarati sa članovima svoje porodice. Danas se sve promijenilo. Tako je
očito da su loše vještine pisanja najgore kod onih učenika koji često razgovaraju. Zbog prisustva
društvene mreže, studenti previše ćaskaju, cvrkuću, bloguju. Uz sve njihove tweetove, čavrljanje i
blogovanje, više ne postoji odgovarajući engleski jezik. Kao što znamo, društvene mreže ne zahtijevaju da
napišemo cjelovitu rečenicu. Na primjer, twitter koji nam omogućuje da objavimo svoj status unutar 0-
140 znakova. Stoga će većina učenika pisati u trkama i fragmentima. Društvene mreže ne zahtijevaju
pažljivo čitanje i uređivanje. Jezik i pisanje su stvari koje studenti uvijek ignoriraju kada razgovaraju.
Skraćivanje njihovih poruka poput "nite" za noć, "thru" za do kraja