Mikroskop 

(grč.: μικρός - mikrós = mali + σκοπεῖν

- skopeîn = gledati, vidjeti) je instrument za posmatranje
predmeta koji su previše mali da bi mogli da se vide
golim okom. Nauka istraživanja malih predmeta koristeći
ovakve instrumente se naziva mikroskopija, a termin
mikroskopski nosi značenje "veoma mali", slabo vidljiv
golim okom. Drugim riječima, potreban je mikroskop kako
bi bili vidljivi.
Još u 13. stoljeću ljudi su znali
brusiti leće za naočale. Prvi složeni mikroskop
konstruirao je Nizozemac Zacharias Janssen 1590.
Njegov je instrument imao jednu sabirnu ili
konveksnu leću (objektiv) i jednu rastresnu ili
konkavnu leću (okular). Prema zamisli J.
Keplera konstruirao je C. Scheiner 1628. mikroskop
u kojem su obje leće bile sabirne ili konveksne.
Takav je mikroskop imao znatno šire vidno polje, te
je postao prototip modernih optičkih mikroskopa. R.
Hooke prvi se za osvjetljivanje predmeta
služio umjetnom svjetlošću i dao prvi opis
biljnih stanica (1665.). Nizozemski brusač stakla A.
van Leeuwenhoek konstruirao je instrumente koji su
povećavali do 250 puta. S pomoću njih je od 1673.
do 1683. otkrio naljevnjake ili infuzorije ((na
primjer papučica, ameba, euglena)), eritrocite, leuko
cite, spermatozoide, bakterije i drugo. C. Huygens je
oko 1684. sastavio okular od dviju optičkih leća,
kakav se upotrebljava i danas. Njemački fizičar E.
Abbe uveo je 1878. imerziju s cedrovim uljem, 1886.
konstruirao akromatski objektiv, te izumio
kompenzacijske okulare i poseban kondenzor za
osvjetljivanje.

Za veliko povećanje slika vrlo sitnih predmeta za proučavanje

strukture različitih tijela služi mikroskop. U biti on se sastoji od
dviju sabirnih ili konveksnih leća koje su centrično smještene u
jednoj cijevi, tubusu. Optička leća koja stoji nasuprot predmetu,
takozvani objektiv, ima malu žarišnu daljinu i mali promjer.
Objektiv se prema predmetu namjesti tako da se predmet nalazi
izvan žarišne daljine. Kako je predmet vrlo malen, osvjetljava se
pomoću konkavnog (ispupčenog) sfernog zrcala. Pomoću
objektiva dobiva se od predmeta stvarna (realna), obrnuta i
uvećana slika. Ta se slika promatra drugom lećom većeg
promjera koja se zove okular, a smještena je tako da stvarna
slika, koju daje objektiv, pada blizu žarišne daljine okulara. Okular
koji pri tom služi kao povećalo stvara uvećanu i prividnu
(virtualnu) sliku predmeta na daljini jasnog vida, to jest na daljini
od 250 milimetara.
Optički mikroskop[uredi | uredi kôd]
Optički mikroskop (na primjer biološki mikroskop) na svakom
kraju metalne cijevi (tubusa) imaju po jedan sustav leća: na
donjem kraju, iznad predmeta koji se promatra, objektiv, a na
gornjem kraju okular.
Objektiv[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Objektiv
Objektiv je u suvremenim mikroskopima sastavljen od
više optičkih leća malene žarišne duljine, koje djeluju kao
jedinstvena sabirna ili konveksna leća. Kako bi se dobila što
jasnija slika, u takvim su sustavima ispravljene (korigirane)
pogreške leća (kromatska i sferna aberacija, zakrivljenost ravnine
slike).
S obzirom na način upotrebe, objektivi mikroskopa mogu
biti suhi, za mala i srednja povećanja, i imerzijski, radi
dovođenja predmeta što bliže objektivu i povećanja indeksa
loma za velika povećanja. Prednja optička leća ovih posljednjih
uranja se pri upotrebi u cedrovo ulje (koje ima jednak indeks
loma kao i staklo), čime se povećava moć razlučivanja
mikroskopa. Većina suvremenih optičkih mikroskopa ima po
nekoliko (2 do 5) različitih objektiva koji se mogu lako mijenjati.
Okular[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Okular
Okular je obično složen od dviju ili više jednostavnih leća koje
djeluju kao jedna sabirna ili konveksna leća. Upotrebljavaju se i
mikroskopi s dvama okularima (binokularni mikroskopi), s
pomoću kojih se predmet može istodobno promatrati s oba oka.
Predmet koji se promatra nalazi se na stoliću mikroskopa;
osvjetljuje se odozdo, ako je tanak i proziran, s pomoću sfernog
zrcala i kondenzora, ili odozgo (na primjer kod metalografskoga
mikroskopa), ako se promatraju pojedinosti na ravnoj
neprozirnoj površini. Objektiv iznad predmeta stvara njegovu
uvećanu sliku; ta se slika promatra okularom, koji ju ponovno
uvećava, tako da je konačno uvećanje umnožak uvećanjâ
dobivenih objektivom i okularom. Suvremeni optički mikroskopi
mogu s imerzijskim objektivom uvećati sliku objekta do 2 000
puta.
Moć razlučivanja