STALEŠKO DRUŠTVO SREDNJOVJEKOVNE EUROPE

-Društvo srednjovjekovnog Zapada podijeljeno je u staleže i ispresijecano mnogim

društvenim slojevima
-Tri staleža svećenstvo, plemstvo i seljaštvo (kmetovi, slobodni seljaci, obrtnici i
trgovci)
-Staleži žive odvojeno, različito se hrane, liječe, odijevaju i odgajaju djecu i
obrazuju djecu
-vladari Zapada stvorili su mrežu državnih službi i društvenih slojeva te su
obrazovanim mladićima s upravljačkim sposobnostima omogućili da napreduju na
društvenoj ljestvici
Prvi stalež: svećenstvo
-Prvi stalež čine klerici koji nisu plaćali porez
-Prvi je stalež otvoren stalež što znači da je svatko mogao postati svećenikom ili
redovnikom
-Prvi stalež dijelio se na :
-Prelate (kardinale, nadbiskupe, biskupe te poglavare i provincijale crkvenih
redova, koji su najčešće plemićkoga podrijetla)
-Kanonike (više svećenstvo)
-Dijecezansko svećenstvo (posvećuju svoj život ljudima u župi i izravno su
podložni biskupu neke dijeceze (biskupije)
-Redovništvo, muško ili žensko
-Biskupi se nalaze u biskupijama koje nadgledaju nadbiskupi koje izabire postavlja
papa
-Biskupi i kanonici živjeli su u utvrdi koja se nije razlikovala od plemićkih utvrda,
osim što je umjesto dvorske kapelice imala raskošnu katedralu.
-podjela biskupija u arhiđakonate početkom 13.st. (teritorijalna jedinica biskupije
kojom, ovisno o biskupu, upravlja đakon)  osnivanje kaptola
-KAPTOL -> u njima poput redovnika živi dio kanonika, kojima upravlja prepozit
(prepošt – voditelj zbora kanonika) u nekim kaptolima ovjeravaju ugovore i važni
su u državnoj i crkvenoj upravi.
-Osnutak kaptola potiče gradnju crkava i raskošnih stambenih zgrada za kanonike
te skladišnih i gospodarskih objekata i u manjim mjestima, poput Čazme ili Kaptola
pokraj Požege
-Biskupi na pastoralnu službu imenuju svećenike -> U većim urbanim sredinama
nekoliko je župa, a manje su kao filijale imale i nekoliko okolnih sela.
-FILIJALA – crkva u manjem selu u kojoj se služi misa, no svećenik ne živi u njezinoj
blizini nego na obrede dolazi iz župnog središta
-PASTORALNA SLUŽBA/PASTORAL – obavljanje svećenićke službe (župničke),
dušobrižništvo (onaj koji se brine za spas duše; duhovnik, svećenik)
-Seoske župe obuhvaćale su dva ili tri sela. U najvećem selu bila je župna crkva,
zidana ili drvena, a pokraj nje je župni dom u kojem je živio župnik s kapelanima
-Desetak župa činilo je dekanat, a nekoliko dekanata arhiđakonat
-Svećenici su bili pismeni  uče samo o teološkim temama, no nisu učili ništa o
agrikulturi, geometriji ili uzrocima prirodnih pojava
-Dinastija Merovinga uvodi crkvenu desetinu od prinosa sa zemlje, stoke te od
obrtničkih i trgovačkih profita kao temeljni prihod klerika
-u hrvatskim zemljama primjenjuje se početkom 12. stoljeća
-Izvori bogaćenja klera, osobito prelata, prihodi su s vlastelinstava koje su dobili od
vladara i na kojima su, poput plemića, od kmetova prikupljali radnu i robnu rentu
-Uvođenjem celibata Crkva je riješila problem nasljeđivanja, obogatila se i postala
najveći feudalac
-Uz vjersku ulogu redovnici i svećenici su voditelji državne i lokalne administracije
germanskih država nakon velike seobe naroda
-Najstarije redovničke zajednice (irofranački monasi, benediktinci, cisterciti,
ivanovci, templari) uzdržavaju se vlastitim radom i radom kmetova na svojem
vlastelinstvu.
-U drugoj polovici 13. stoljeća razvija se sustav patronstva i brigu o gradnji i
održavanju sakralnih objekata te stambenih i gospodarskih zgrada u vlasništvu
Crkve preuzima plemstvo.
-PATRONSTVO = sustav u kojem klerike i crkvenu imovinu uzdržava plemić;
zauzvrat dobiva počasno mjesto u crkvi te klerici nekoliko misa u godini služe
prema nakani patrona
-Redovnici žive u samostanima. Unutar samostana nalazile su se staje za vučne
životinje i životinje koje su uzgajali za hranu, mužnju ili rasplod, hambari za hranu i
skladišta za hranu i nadstrešnice u kojima su pohranjivali alate, radionice različitih
obrta, pčelinjak i voćnjak.
-Klaustar - središnje dvorište;
-omeđeno je crkvom i zidanim katnim zgradama
-u klaustar su ulazili samo redovnici koji su šetali arkadnim trijemom i meditirali
-u središtu su bili krušna peć i bunar ili cisterna.
-Unutar klaustra nalazila se i ljekarna
-Na katu su bile redovničke ćelije (ili jedna golema prostorija u kojoj su spavali
svi redovnici), kapelice, infirmarij, skriptorij i knjižnica s riznicom i arhivom
-INFIMARIJ =grijana samostanska prostorija za smještaj oboljelih redovnika
-Rezultat križarskih pohoda  SEKULARIZACIJA
-Sekularzacijom Crkvi oduzet dio moći  Crkva na to odgovorila stvaranjem
čistilišta: prostora u kojem duša, nakon smrti oslobođena tijela, provodi vrijeme
kako bi oslobođena grijeha otišla u raj. Boravak u čistilištu ovisi o molitvama i
zadušnim zavjetima rodbine i nasljednika.
-Većina Europljana plaćala je redovnicima da mole za duše njihovih bližnjih ili je
imovinu oporučno ostavljala samostanima, što je potaknulo klerikalizaciju
redovništva; samostani postaju mjesta molitve umjesto dotadašnjeg rasadišta
znanja i prosvjećivanja okolnog stanovništva.
-osnivanje propovjedničkih redova koji djeluju u gradovima. Franjevci,
dominikanci i augustinci vode javnozdravstvene i socijalne službe – vode hospicije,
sirotišta, ubožnice i pomažu nemoćnima.
-Prelati nisu oskudijevali i njihov se jelovnik nije bitno razlikovao od jelovnika
plemića  objeduje se u zajedničkoj blagovaonici uglavnom divljač i meso domaćih
životinja te namirnice iz vrta
-Župnici i kapelani imali su skromniji jelovnik, no na njemu je bilo dovoljno mesa,
voća, povrća, kruha, vina i piva.
-Na jelovniku benediktinaca i cistercita prevladavali su kuhano povrće, mliječne
prerađevine, voće i jedanput u tjednu riba. Uglavnom nisu jeli meso sisavaca i
ptica – dobivali su ga za velike blagdane.
-Ostali su redovnici, osim petkom i u Korizmi te uoči velikih svetaca, jeli meso. Uz
obrok dobili bi čašu vina ili piva. Tijekom objeda jedan je redovnik čitao nabožne
tekstove.
-Objedovali su u refektoriju
-REFEKTORIJ = samostanska blagovaonica
DUGI STALEŽ: PLEMSTVO
-Plemići nisu plaćali porez, nego su na poziv vladara opremali, ovisno o veličini
dodijeljenoga lena, određen broj vojnika i odlazili u rat
-Plemstvo se dijelilo na:
-visoko plemstvo ili magnate (markgrofovi, vojvode, grofovi i knezovi)
-srednje plemstvo (baruni)
-sitno plemstvo (vitezovi i plemići – jednoselci)
-Plemstvo čini približno deset posto stanovništva, a živjelo je od radne i robne
rente koju je ubiralo od kmetova. Drugi izvor bogaćenja plemića bilo je
prikupljanje poreza i ubiranje raznih sudskih pristojba te naplaćivanje skelarina,
putarina i mostarina na njihovu vlastelinstvu.
-Rodovsko i donacijsko plemstvo
-Magnati su suci i ubirači poreza na svojim vlastelinstvima, vojskovođe i visoki
državni činovnici i diplomati. Njihovi su vazali plemići koji imaju vlastita
vlastelinstva i odani su svojem senioru.
-bračne strategije – sklapanje saveza među plemićima, koji se potvrđuju
ugovorenim brakovima – što je provjereni način okrupnjavanja posjeda;
usklađivanje interesa među plemićima nije se svidjelo vladaru.
-Plemićke skupštine na regionalnoj razini rješavaju sukobe i pravne razmirice
između plemića te žalbe nižih plemića i opata na samovoljne postupke magnata i
na njima sudjeluju i predstavnici slobodnih kraljevskih gradova.
-U hrvatskim zemljama i Ugarskoj zovu nazivaju se županije  predsjednici
skupština u hrvatskim zemljama zovu se banovi.
-sabori - skupštine plemića na nacionalnoj razini; rijetko se sastaju: obično ako
izumre dinastija pa treba izabrati novoga kralja ili ako je ugrožen opstanak zemlje
zbog navale neprijateljskih vojski.
-Predsjednik sabora u Ugarskoj nosi titulu palatina. Palatina, banove i župane
imenuje kralj.
-Plemić s obitelji živi u utvrdi  s njima žive svećenici, dvorske dame, kaštelan
(upravitelj utvrde) i vođe družine koja ratuje za interes vlastelina te povremeno
kraljevi službenici i županijski činovnici.
-Odanost družine plemić plaća imenovanjem na unosne službe.
-Vježbanje vojne taktike – manje se ozljeđuje vojnik vješt u rukovanju oružjem, u
dobroj kondiciji i kvalitetnom oklopu.
-Član plemićke družine je i kirurg, koji vojnicima previja rane dobivene na
pohodima, manevrima i viteškim turnirima  duhovnici koji prate vojnike na
pohodima imaju medicinske vještine (tretiranje rana omogućilo je spoznaje o
anatomiji čovjeka i funkcioniranju organizma)
-Vlastelinova supruga i dvorske dame vezle su, čitale, svirale, igrale društvene igre
i šetale se.
-Odvojeni prostori za muškarce i žene  U vlastelinskom su dvorištu muški i ženski
palas, bunar, krušna peć i kapelica
-PALAS = zgrada za stanovanje sa svečanom dvoranom
-viteška dvorana – ceremonijalni prostor u kojem vlastelin sudi i prima stranke, a
ujedno je i blagovaonica
-Kuhinja  Svi članovi vlastelinove družine hrane se iz iste kuhinje, a najodaniji
suradnici i gosti zajednički objeduju u viteškoj dvorani (sjedenje bliže vlastelinu
pokazivalo je viši društveni status), zabavljaju se, razrađuju strategije za pohode,
planiraju putovanja i lov.
-sluga - brine o potrebama vlastelinove obitelji i njegove družine; što je vlastelin
bogatiji, zapošljava više posluge
-Vlastela svaki dan jede divljač i meso uzgojenih životinja, a u dane nemrsa ribe,
rakove i školjke pa i meso dabrova, kojeg su zbog ljuskica na repu smatrali ribom.
-U doba posta uživali su u ječmenoj kaši i kuhanim povrtnicama.
-Meso nisu jeli iz tanjura nego s komada kruha. Nožem, koji nije bilo pristojno
ispuštati iz desne ruke, rezali su manje komade mesa i drugom ih rukom prinosili
ustima – ljevorukost su smatrali velikom manom.
-Konzumiraju vino i pivo uz hranu
-Na vlastelinskim posjedim nalaze se gospodarska dvorišta  ondje se nalazestaje,
kolnice, skladišta hrane i krmiva, oružja i vojnog materijala.U njemu žive i rade
vlastelinski činovnici, vojna družina i sluge.
-Plemići u urbanim cjelinama grade raskošne zgrade, kurije, i borave u njima u
dane sajmova, oko svetaca i drugih svečanosti.
-Plemićev sin odlazio je još kao dječak na poduku kod seniora svojega oca,
najčešće kao štitonoša.
-Odgoj se sastojao u svladavanju manira i usvajanju viteške etike. Učili su rukovati
svim vrstama oružja i sve što je potrebno u ratu.
-Plemkinje su još u dječjoj dobi učile plesati, otmjeno se ponašati, svirati i pjevati.
Najčešće su dio mladenaštva provele u samostanu klarisa, gdje su plele i vezle i
učile stihove iz antičke književnosti.
-U plemićkom staležu imanje je nasljeđivao najstariji sin. Kćeri bi dobile miraz i
udale se ili otišle u samostan, a sinovi koji ne bi ušli u svećenički stalež dobivali su
naobrazbu, konja, štit i mač te su postajali vitezovi.
TREĆI STALEŽ: KMETOVI, SLOBODNI SELJACI, OBRTNICI, TRGOVCI
-Obrazovanje obrtnika bilo je temeljito s puno praktičnoga rada i razvijanja mnogih
vještina i upravljačkih sposobnosti
-Djeca obrtnika osnovna su znanja struke stjecala u obitelji i potom tri godina
šegrtovala kod drugog majstora, obično u udaljenijem gradu ili drugoj kulturnoj
sredini.
-ŠEGRT = učenik nižih godina za obrtnička zanimanja; šegrtovanje je trajalo
najmanje tri godine
-KALFA = učenik viših godina za obrtnička zanimanja; kalfovanje je trajalo najmanje
dvije godine
-samo je najstariji sin (zet ili posvojeni učenik) nasljeđivao obrt
-Majstorske radionice osnivali su tek kada su stekli kapital i ako su to dopustili ceh
i gradski magistrat.
-CEH = udruga obrtnika iste struke; osniva se radi zaštite interesa svojih članova
-Brijači su se školovali na isti način (šegrt pa kalfa), no nakon obrazovanja neki su
brijači specijalizirali medicinska zanimanja kod već iskusnih kirurga brijača. Nakon
što ih je ispitao gremij, sastavljen od kirurga brijača i doktora medicine, koji su bili
županijski ili gradski fizici, otvarali su uz brijačnicu i medicinski obrt.
-GREMIJ = županijsko tijelo sastavljeno od doktora medicine, kirurga i ljekarnika;
gremij nadzire rad ljekarni, a pred njim ispite polažu ljekarnici i kirurzi brijači, što
im omogućuje bavljenje medicinskim zanimanjima i nastavak školovanja na
medicinskom učilištu
-FIZIK = voditelj medicinske službe grada ili županije
-Ljekarnici su polagali tirocinijski ispit pred apotekarskim gremijem i županijskim
fizikom te dobili obrtnicu za otvaranje vlastite ljekarne.
-TIROCINIJ = ispit koji su u gremijskoj ljekarni polagali svršeni apotekarski kalfe
-Trgovci su djecu opismenili i poučavali ih osnovama geografije, stranim jezicima i
znanju drugih kultura, religija i načina ponašanja.
-Kako je trgovina bila sezonska djelatnost, često su živjeli u kolonijama trgovaca u
drugim kulturnim sredinama i morali su imati različite socijalne vještine.
-jelovnik seoskog i gradskog stanovništva sastojao se najviše od ribe te močvarnog
i šumskog bilja jer se na skupljene namirnice nije plaćao porez; na njih se nije
plaćala crkvena desetina niti su vlasništvo plemića, nego su smatrane Božjim
darovima ljudima
-meso uzgojenih životinja jelo se oko velikih blagdana.
-Pšenicu i ostale žitarice uzgajali su samo da namire obveze prema feudalcu i
kralju
-Hrana se pripremala na otvorenom ognjištu u keramičkim zdjelama  Prvo su
objedovali muškarci, potom žene, a djeca su jela za posebnim stolom.
-Žene se brinu o postu i nemrsu(ritualno blagovanje propisane hrane u određeni
dan ili određeni dio dana)
-Dijagnosticirale su bolesti (zapravo opažale da neki ukućanin ima zdravstvene
tegobe) i prve skrbile o bolesniku.