Teme: ljubav, rodoljublje, prijateljstvo, prolaznost života, ljubavna žudnja, hedonizam

Utjecaj: usmene lirike, istočnjačke poezije te hrvatske I srpske romantičarske poezije

Ciklusi ljubavne poezije: Ašiklije, Beharije, Ljubav i cvijeće, Istočno cvijeće, Ljubavne orgije, Ljubavna
siročad

Safet-beg Bašagić (1870-1934)

Knjiga života

Knjiga je života uzvišeno štivo,

ko se našo da je, kako treba, shvati?
I ja sam je dugo proučavo živo,
al na koncu konca vila mi je lati.

Nije za te - reče - ta teška lektira,

traži djela što ih samrtnici tvore,
u njima ćeš naći svojoj duši mira;
knjiga je života kano burno more.

Dokle shvatiš iz nje jedan redak samo,

ko u slatkom sanku minuće ti žiće,
ah - teško je, teško zaploviti tamo,
a još teže kakvo učinit otkriće!

Uzmi, Mirza, ružu, pa u njojzi traži

svojoj mašti boja, svojoj pjesmi hrane;
rumenilo njeno nek ti dušu blaži,
da se knjige žića zauvijek mane.

Skroman poziv

Sa mirisnog stabla već se behar rune;

Vrijeme je pića, nek se čaše pune!

Hodi, Leilo, hodi, već se bršljan svija

Oko vitka stabla mednih šeftelija.

Hodi, Leilo, hodi, već i slavulj poje,

Da se veselimo s njime i nas dvoje.

Da mezetim s tvojim poljupcima piće,

Da zasladim s tvojim razgovorom žiće.

Da razgonim brige gledajući u te,

Da životu svome tražim nove pute.

Po starome putu ne da mi se ići,

Makar da ću s njime do Edena stići.

Poljubac

Ja ne pojmim istočnu uljudbu,

Koja brani poljubiti luče,
Ako znade šta golub zahtijeva
Kada pokraj golubice guče.
Poljubac je nedužno uzdarje,
Što ga golub golubici dade,
Da gukanjem otkrivenu ljubav
Pred prirodom svečano priznade.
Ja se u tom s istokom ne slažem,
Već za pjesme poljupce zahtijevam,
To i tebi evo, Zlato, kažem,
Ako želiš da te ja opijevam.
Daj poljubac, više ga ne štedi,
Da ti pjesmu u zanosu pojem,
Što iz duše žarke se cijedi,
Kad zadršće na poljupcu tvojem.

Hercegovini

Već je širom preko bijela svijeta

Prelećelo punih deset ljeta
Kako ni jesam, zemljo Hercegova,
Vidio tvojih kršnije bregova,
Bujnih polja, zelenije gora
I pećina - vilinskije dvora,
Gdjeno vile sokolove hrane,
Da te ljube i oda zla brane,
Da ti slavu u vijence pletu
I raznose po bijelom svijetu.
Herceg-zemljo, moje milovanje,
Herceg-zemljo, moje sve uzdanje!
Ti si meni što sokolu krila,
Ti si meni što junaku vila;
S tobom mi je živjet, umrijeti,
Veselit se, jade podnijeti;
Ponosim se tvojom slavom starom
Ko proljeće bijelim beharom;
Ta bez tebe meni nema sreće,
S tobom niko rastavit me neće!