Univerzitet u Sarajevu

Pravni fakultet
Katedra građanskog prava
Poslovno pravo

Saminarski sad
Ugovor o špediciji

Mentor:
prof Zinka Grbo

Student: Amila Čeho

Sarajevo
Maj 2019
SADRŽAJ
1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
2. Shvatanje pojma špedicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .3
3. Povjesni razvoj ugovora o špediciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .3
4. Vrste špedicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..5
5. Ugovor o špediciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. .6
5.1. Pravna priroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
5.2. Bitni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
6. Obaveze i prava stranaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . 9
6.1. Obaveze špeditera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10
6.1.1. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika . . . . . . . . . .. 10
6.1.2. Rad po upustvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10
6.1.3. Zaključivanje ugovora za komitenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10
6.1.4. Izbor prevoznog puta i vrste transporta . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
6.1.5. Čuvanje stvari i zaštita prava i osiguranje stvari . . . . . . . . . . . . . . .. . .. 11
6.1.6. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine . . . . . . .. . .. .. . . . . . . .. . . 11
6.1.7. Polaganje računa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..12
6.2. Obaveze komitenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
12
6.2.1. Plaćanje naknade (provizije) . . . . . . . . . . .. .. . . . . . . . . . . . . . . . . .. .12
6.2.2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa) . . . . . . . . . . . . . . . . .13
6.2.3. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima . . . . . . . . .. . . . .14
7. Odgovrnost i obezbjeđenje potraživanja . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
7.1. Odgovornost špeditera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
14
7.2. Obezbjeđenje potraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
8. Posebne vrste ugovora o špediciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .15
8.1. Samostalno istupanje špeditera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
15
8.2. Međušpediter i
podšpediter . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15
8.3. Fiksna (paušalna) špedicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
16
8.4. Zbirna (skupna) špedicija . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

2
 9. Prestanak ugovora o špediciji .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . .17
10. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .. .18
11. Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. .. . .19
12. Dodatak – primjer ugovora o špediciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . .20

1. Uvod

Gospodarski odnosi su se vremenom mnogo promjenili posebno s pojavom novih tehničkih

dostignuća. Posredstvom te činjenice dolazi do promjena na tržištu u skoro svim granama
odnosa, isto se naravno odlazilo i na polje špedicije koja se kroz povijest razvijala od svog
skromnog početka koji je objavljan jednostavno bez složenosti subjekata i samog procesa do
modernog doba gdje se javlja nekoliko vrsta špedicije pa čak i subjekata koji učestvuju u
njenom izvođenju. Kroz rad će biti predstavljen pojam špedicije, njen skromni početak i
enormni razvoj u današnjem vremenu, zatim ugovor o špediciji u smislu njegove pravne
prirode i regulacije u našem zkonodavstvu te ćemo pomenuti i druge bitne dokumente za ovu
oblast.

2. Shvatanje pojam špedicija

Kako navode brojni online tako i pisani izvori špedicija predstavlja složen, dinamički,
logistički sustav koji se zapravo u svoj srži bavi organizacijom otpreme i dopreme robe kroz
jednu ili više država.
Samo poimanje i definiranje pojma špedicije se razvilo kroz brojne teorije 1 te je svoje mjesto
pronašlo u i nacionalnim zakonodavstvima ali i na međunarodnom planu, što zapravo govori
o važnosti i razvoju ove oblasti.

Riječ špedicija je latinskog porijekla (lat. expedire) što u prenesenom značenju označava
odriješiti/urediti, dok se isto u praktičnoj primjeni prevodi kao otprema. Sve definicije ovog
pojma se mogu svesti na to da je špedicija specijalizirana poslovna djelatnost koja se bavi
organizacijom otpreme robe i drugim poslovima koji su s tim u vezi.

Bitno je naglasiti da špediter nije vozar, što u svakodnevnom govoru se često navodi, te da
upotreba ovog termina može dovesti do neželjenih posljedica u privrednoj praksi.

3. Povjesni razvoj ugovora o špedicije

1
Najčešće korištene u literatuturi i primjenjive u praksi su teorije sistema i podsistema, gdje zapravo svaki
sistem špediterovog posla ovisi o nekom drugom sistemu odnosno gdje su podsistemi međusobno koherenti.

3
 Špedicija kao samostalna privredna grana nje postojala u starom i srednjem vijeku
prvenstveno zbog toga što što tada nije postojala ni razvijena organizacija privrede
posebno saobraćajna privreda. Saobraćaj se odvijao na kraćim relacijama i to uz pratnju
trgovca ili njegovog predstavika koji je vlasnik robe. O špediciji se može govoriti tek po
odvajanju transportne djelatnosti od trgovačke. U početku špedicija je bila u vezi sa
komisionom trgovinom zbog sličnog sadržaja. Špediciija se pojavljuje tek krajem srednjeg
vijeka, a prvi put kao djelatnost spominje u francuskom Trgovačkom zakoniku iz 1807.
godine. Početkom XX vijeka se počinju stvarati udruženja špeditera prvo na lokalnim
nivoima zatim na nacionalnim, prva udruženja su stvorena u Njemačkoj i Švedskoj.

1926. godine u Beču je osnovana svijetska organizacija špeditera FIATA, njeni članovi su
nacionalna stručna udruženja špeditera. 2

Špedicija nije unificirana međunarodnim konvencijama kao što je to učinjeno kod

transporta. Iz tih razloga u poslovnoj praksi najvažniji izvor prava međunarodne špedicije
su autonimni izvori – tzv. špediterske potvrde koje je donijela Međunarodna organizacija
špeditera (FIAT) te one imaju nekoliko oblika:

1. špediterska potvrda (FCR) – se izdaje odmah po zaključenju ugovora o špediciji i

predstavlja neopozivu špeditersku potvrdu o prijemu robe od nlogodavca u određenom
mjestu
2. špediterska transportna potvrda (FCT) – sadrži podatke pored potvrde „FCR“ i
podatke o o prevoznom putu i prevoznom sredstvu; izdaje se u kasnijeoj fazi izvršenja
ugovora o špediciji.
3. špediterski konosman (FBL) i špediterska skladišna potvrda – njome je utvrđena
odgvornost špeditera sve do predaje robe primaocu.3

Osnovne karakteristike savremene špedicije su:

1. Pretežno međunarodni karakter djelatnosti
2. Veliki obim i raznovrsnost djelatnosti
3. Specijalizacija špediterskih preduzeća4
Međunardni transport robe, Slavko Carić, zavod za naučno istraživački rad Pravnog fakulteta u
2

Novom Sadu (Novi Sad 1972) str. 125 - 127

3
Trgovačko ugovorno pravo, Hilmija Šemić, Pravni fakultet univerziteta u Bihaću, Magistrat
(Sarajevo Bihać 2001) str. 233

4
Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969) str. 208

4
 4. Vrste špedicije

Zbog naglog porasta privrednih zadataka špedicije, špediterska preduzeća se specijalizuju na

razne načine, kriteriji koji se uzimaju u obzir pri podjeli špedicije na uže vrste su broji :

1. teritorijalni djelokrug poslovanja – nacionalna i međunarodna špedicija

2. osnovno obilježje poslovanja – lučka, kontinentalna i granična špedicija
3. obujam poslovanja – velika, srednja i mala špediterska poduzeća
4. najčešće korišteno prevozno sredstvo – pomorska, željeznička, riječna, kamionska i
zrakoplovna špedicija
5. vrsta prevoza – brzovozna, sporovozna, ekspresna, vagonska, denčana, zbirna,
masovna i čarterska špedicija
6. prometni smjer – špedicija za Sjevernu Europu, Bliski istok, Sjevernu Ameriku,
Daleki istok itd.
7. predmeti otpreme – špedicija drva, željeznih rudača, namještaja, masovnog tereta
Prema kriteriju teritorijalnog djelokruga špedicija se dijeli na:
Nacionalnu špediciju – djelokrug rada je isključivo organiziranje otpreme i dopreme robe
unutar granica jedne države koja se služi isključivo domaćim prevoznim sredstvima te
organizira otpremu i dopremu robe:
1. u istom smjeru tzv. «loko špedicija», što čini nacionalnu špediciju u užem smislu.
2. iz jednog u drugo mjesto iste države tzv. «međumjesna špedicija» - nacionalna
špedicija u širem smislu, tzv. «unutarnja» špedicija.
Ono što je bitno naglasiti jeste da nacionalni špediter se ne može baviti organizacijom
otpreme i dopreme robe u međunarodnom prometu, ali međunarodni špediter može redovito
obavljati špeditersku djelatnost u nacionalnom prometu.
Međunarodnu špediciju - špedicija koja se bavi organiziranjem:
a. otpreme robe iz vlastite u strane zemlje (izvozna špedicija)
b. dopreme robe iz stranih zemalja u vlastitu zemlju (uvozna špedicija) i
c. provoza robe između stranih zemalja preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna
špedicija)
Međunarodna špedicija dalje ima svoje podvrste gdje se razlikuju:  
Pomorska (lučka) špedicija - isključivo ili pretežno se bavi organiziranjem otpreme i

5
 dopreme robe pomorskim prevoznim sredstvima. Poslove pomorske špedicije obavljaju
lučki (pomorski) špediteri.
Kontinentalna špedicija – isključivo ili pretežno se bavi organiziranjem otpreme i
dopreme robe kopnenim prevoznim putovima. Može se podijeliti na: željezničku, riječno-
kanalsko-jezersku, cestovnu i zračnu špediciju.
Poslove kontinentalne špedicije izvršavaju kontinentalni špediteri: željeznički, riječni,
cestovni i zrakoplovni špediteri.
Granična špedicija – je špedicija koja se pretežno bavi carinskim poslovima oko otpreme
izvoza, dopreme uvozne i provoza (tranzita) robe te drugim poslovima koji su u vezi s
prijelazom robe preko carinske crte (državne granice). Poslove granične špedicije
obavljaju.
Međunarodnog špeditera, s pravom nazivaju: arhitekt transporta, kralj prometa, div u
sjeni, odvjetnik izvoznika i uvoznika, i prevoznik, operator multimodalnog transporta,
logistički operator, arhitekt logistike te se koriste i drugi sinonimi iz oblasti tehnike i
tehnologije.
Prema preovladavajućem elelementu u konkretnom slučaju može se razlikovati nekoliko
fukcija špedicije: prostorna funkcija, vremenska, kvantitativna, kvalitetivna, kreditna i
propagandna.5

5. Ugovor o špediciji

Ugovor o špediciji (otpremanju, otpremništvu, otpravljanju) u teoriji se, obično, definiše

kao ugovor kojim se špediter (otpremnik) obavezuje da, u svoje ime a za račun komitenta
(nalogodavca), izvrši organizovanje otpreme ili dopreme stvari te obavi druge uobičajene
poslove i radnje uz naknadu.6

Ugovor o špediciji je definiran i zakonodavstvom Bosne i Hercegovine kroz nekoliko

dokumenata koji se mogu svrstati u zakonske, podzakonske i autonomne izvore.
Kao osnovni izvor javlja se Zakon o obligacionim odnosima 7 koji o špediciji govori u
glavi XXII. dajući pojam, definirajući špediciju članom 8728 na sličan način kako to

5
Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969) str. 208
6
Poslovno pravo Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Trifković, Simić, Trivun,
Mahmutćehajić, Novalija; Ekonomski fakultet u Sarajevu (Sarajevo 2013) 241
7
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
8
Ugovorom o otpremanju obavezuje se otpremnik da radi prevoza određene stvari zaključi u svoje ime
i za račun nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prevoza, kao i da
obavi ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati određenu naknadu.

6
 određuje teorija.
Zakonom je ugovor regulisan kao poseban i samostalan ugovor, 9 a kod pravnih praznina
se primjenju pravila koja se odnose na ugovor o komisionu 10 kao i pravila o nalogu11.
Nadalje zakon vrši razradu i uređuje osnovna pitanja ove oblasti.
Također su pojedina pitanja ove oblasti uređena i od strane Vanjskotrgovinske komore
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu VTKBiH)12 na međunarodnom nivou i to 2002
godine prvim aktom koji govori o općim uvjetima poslovanja međunarodnih špeditera
Bosne i Hercegovine, te pravilnikom13 o organizaciji i radu udruženja međunarodnih
špeditera VTK BiH. Također i Zakon o posebnim uvjetima za obavljanje poslova
međunarodne špedicije u vezi sa carinjenjem robe14. Prethodno navedni predstavljaju
autonoman izvor prava i primjenjuju se po volji ugovnornih stranaka, s time da se mogu
izričito ili prečutno ugovoriti.

5.1. Pravna prirodna

Pravna priroda ugovora o otpremanju različito se tumači u uporednom trgovačkom

ugovornom pravu. npr.u Njemačkoj ugovor o otpremanju je prihvaćen kao samostalni
ugovor , u Francuskoj kao podvrsta ugovora o komisionu, dok u Engleskoj nije prihavćen
kao samostalni ugovor.15

Zakon o obligacionim odnosima utvrdio je da je ugovor o otpremanju samostalni ugovor

trgovačkog prava ali da se na poslove špedicije koji nisu posebno regulisani ima
primjenjivati na odgovarajuži način pravila o komisionu, ugovoru o trgovačkom

Stav (2) Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može zaključivati ugovor o prevozu i preduzimati
druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.
9
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) (čl. 827-846)
10
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) (čl. 829)
11
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) (čl. 772)
12
Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine, Sektor za transport i komunikacije, Udruženje
špeditera, (decembar/prosinac 2002. god.)
13
Na osnovu člana 4. Zakona o Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik
BiH”, broj 30/01), člana 38. Statuta Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine i Osnova
postupka i kriterija obrazovanja strukovnih i specijaliziranih asocijacija u Vanjskotrgovinskoj komori
Bosne i Hercegovine usvojenih na 2. sjednici Upravnog odbora Vanjskotrgovinske komore Bosne i
Hercegovine održanoj 18.09.2002.godine, Skupština Udruženja međunarodnih špeditera
Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine na svojoj Četvrtoj sjednici održanoj 24.11.2006.
godine je usvojila ovaj pravilnik.
14
Zakon o posebnim uvjetima za obavljanje poslova međunarodne špedicije u vezi sa carinjenjem robe
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 40/00)
15
Trgovačko ugovorno pravo, Hilmija Šemić, Pravni fakultet univerziteta u Bihaću, Magistrat
(Sarajevo Bihać 2001) str. 234

7
 zastupanju uključujući i pravila o ugvora o nalogu.16 Ugovor o špediciji je dvostrani
ugovor, neformalne prirode (što navodi ZOO) jer zakon ne obavezuje stranke ni na kakav
vid pismene forme za važnost ugovora u prometu iz čega slijedi da se može zaljučiti na
bilo koji način prihvatom ponude. Ono što je karakteristično za ovaj ugovor jeste da se
ponuda špediteru dostavlja u obliku dispozicije što prevashodno služi ubrzanju čitavog
procesa. Postoje naravno razlčite posljedice koje zavise od subjekata što će dispozicija
predstavljati. Ukoliko je dispozicija data na osnovu ponude špeditera onda trenutak
davanja je zapravo zaključenje ugovora. U situaciji kada komitent uručuje dispoziciju
onda se ugovor ne smatra, kao u prethodnom slučaju zaključen, nego se smatra samo
ponudom. Osnovna karakterista ugovora je ponuda ali i prihvat ponude mogu biti u
pisanoj ali i u usmenoj formi gdje se primjenjuju pravila obligacionog prava.

Ugovor se može zaključiti izričito ili prešutno, a zaključen je ako špediter ne odbije ponudu
odmah, te ako su oni u odnosu u smislu da već postoji okvirni ugovor (član 42).
Ovim ugovorm se štite prava obje stranke osigurava se ispunjenje obveza stranaka koje
proizlaze iz prava druge stranke, te se propisuju odgovornosti koje svaka stranka snosi za
vlastite postupke i za druge stranke špediterovog posla.

Dakle iz svega navedenog bi mogli zaključiti se radi to ugovoru koji je:

1. posao trgovačkog prava

2. dvostrani ugovor
3. neformalan ugovor
4. ugovor o organizaciji otpreme i dopreme robe
5. ubraja se u skupinu transportnih ugovora, ugovora o trgovinskim uslugama i ugovora
o komisionu
6. stvara trajni odnos

Kada se govori o uporednom pravu postoje tri sistema regulisanja špedicije: prvi koji kaže da
je ugovor o špediciji je poseban i samostalan nominatni ugovor (njemačko, mađarsko,
poljsko) – u ovu skupinu spada i naše pravo; drugi sistem, ugovor o špediciji je posebna vrsta
ugovora o komisionu (francusko, rusko) i treći sistem je karakterističan za anglosaksonsko
pravo, ugovor o špediciji je vrsta agencije (agency).

16
Trgovačko ugovorno pravo, Hilmija Šemić, Pravni fakultet univerziteta u Bihaću, Magistrat (Sarajevo Bihać
2001) str. 234

8
 5.2. Bitni elementi ugovora o špediciji

Bitni elementi ugovora su oni bez kojih bilo koji ugovor zapravo ne može nastati. Kod
ugovora o špediciji su to stranke, predmet špedicerske usluge i cijena usluge, naravno
voljom strana svaki drugi element može postati bitan.

Kada se govori o strankama ugovora o špediciji ugovorna strana koja organizuje otpremu
stvari u svoje ime a za tuđi račun se zove špediter a rjeđe otpremnik, dok druga ugovorna
strana koja je izdala nalog i za čiji se račun organizuje otprema stvari – komitetnt,
nalogodavac ili klijent.17

Predmet ugovora o špediciji su pravne i fizičke radnje koje špediter preduzima u cilju
prijema, prevoza i predaje stvari. Tu spadaju brojne radnje neke od njih su kako je to
navedeno u literaturi poslovnog prava:18 zaključivanje ugovora o prevozu sa prevoziocem
ili prevoz robe od špeditera; zaključivanje ugovora o osiguranju; zaključivanje ugovora o
uskladištenju ili samo skladištenje stvari ako špediter ima vlastita skladišta; zaključivanje
ugovora o kontroli kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe; obavljanje carinskih i
drugih radnji (formalnosti); utovar, pretovar ili istovar stvari; sortiranje, presortiranje,
pakovanje, prepakiranje; pribavljanje odgovarajućih dokumenata i isprava, i drugo.

Koje će pravne i fizičke radnje špediter obaviti zavisi od:

1.ugovora sa komitentom tj. komitentovog naloga (generalni ili specijalni nalog)
2.prirode špediterskog posla (domaća ili međunarodna špedicija) te
3.poslovnih običaja koji određuju “ostale uobičajene poslove i radnje”

6. Obaveze i prava stranaka

Postoji širok spektar obaveza špeditera i nešto manji obim njegovih prava te je podjela
istih u literaturi često postavljena na način da se razlikuju one prije prijema robe i nakon

Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969) str. 207
17

Poslovno pravo Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Trifković, Simić, Trivun,
18

Mahmutćehajić, Novalija; Ekonomski fakultet u Sarajevu (Sarajevo 2013) str. 247

9
 prijema robe, međutim mi ćemo se u radu voditi literaturom koja je po nastavnom
kurikulumu predložena.

6.1. Obaveze špeditera

Obaveze špeditera su slične obavezama komisionara, stime što treba uzeti u obzir
specifičnost otpremničkog posla. Postupanje sa pažnjom savjesnog i urednog privrednika

ZOO članom 832 stavom 1 navodi prvu obavezu špeditera a odnosi se na opće načelo
pažnje privrednika. Špediter je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi
nalogodavca i sa pažnjom dobrog privrednika – je sadržaj člana 832 ZOO stava 1. Stoga
kao i ostali posrednici u robnom prometu špediter ima opću obavezu da da ugovoreni
posao izvrši savjesno i brižljivo pažnjom koja se u poslovnom prometu zahtjeva, a u
smislu komitentovog naloga i i upustava inače odgovara za štetu. 19 Pažnja urednog
privrednika se određuje shodno objektivnim kriteijima tj. uzimajući u obzir poslovne
običaje, špediterska preduzeća, opšte norme običajnog prava i činjenčno stanje svakog
konkretnog slučaja.20

6.1.1. Rad po upustvima

Nadalje ZOO članom 833 obavezuje špeditera na rad po upustvima nalogodavca gdje kaže
da je isti dužan dužan držati se uputstava o pravcu puta, sredstvima i načinu prevoza, kao i
ostalih uputstava dobijenih od nalogodavca. Ukoliko to nije moguće on je dužan da
obavijesti nalogodavca bez odlaganja. Komitent svoja uputstva daje prventsveno
dispozicijom, a može i na drugi način. Ta uputstva mogu biti imperativnog ili indikativnog
karaktera, sa većim ili manjim ograničenjima djelovanja špeditera.

6.1.2. Zaključivanje ugovora za komitenta

Pravno gledajući špediter djeluje u svoje ime ali za račun komitenta. U vršenju svojih
obaveza špediter koristi usluge i drugih subjekata te s njima stoga zaključuje ugovore i on
se smatra organizatorom svih tih radnji. Špediter zaključuje brojne ugovore zakon prvo
navodi njegovu obavezu da zaključi ugovor sa prevoziocem o prevozu stvari, osim ako se

Privredno pravo, poslovi robnog prometa, Antonijevič, Kapor, Zavod za izdavanje udžbenika
19

Narodne Republike Srbije (Beograd 1961) str. 155

20
Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969) str. 212

10
 ne radi o punoj špediciji te se stoga špediter u brodarskom ugovoru može pojaviti: kao
pošiljalac, kao krcatelj, primalac ili uopšte, kao korisnik prevoza. Zatim, zaključuje
ugovor sa osiguravateljem o transportnom osiguranju stvari, ugovor sa organizacijom za
kontrolu kvaliteta i kvantiteta i drugih svojstava stvari, ugovor o skladištenju, ugovore o
utovaru ili istovaru, pakovanju, sortiranju stvari i druge.

6.1.3. Izbor prevoznog puta i vrste transporta

Kada komitent u svojo dispoziciji ne odredi prevozni put i vrstu transporta tada je špediter
obavezan da izbor izvrši sa stručnom pažnjom. Večina nacionalnih zakonodavstva u
općim uslovima poslovanj špeditera predvižaju da špediter u takvim slučajevima treba da
odredi prevozni put i vrstu transporta koji najviše odgovraju interesima komitenata te se
mora voditi situacijom konkretnog slučaja. Kada je to moguće špediter treba da izabere
takav prevozni put koji ne zahtjeva pretovar robe što je u praksi rijetko.

6.1.4. Čuvanje stvari i zaštita prava i osiguranje stvari

Poslije prijema stvari a prije predaje špediter ima obavezu da stvar čuva sa pažnjom
dobrog privrednika. Na osnovu ugvovora o špediciji špediter ima ima ovlaštenje da
uskladišti stvar uvijek kad smatra da to odgovra najboljoj zaštiti komitentovih interesa.
Ovo ovlaštenje špediter nemakada mu komitent izričito zabrani da uskladišti stvar.
Špediter ima obavezu da stručnom pažnjom izabere odgovarajući skladišni prostor i način
čuvanja robe. Špediter ima obavezu da osigura uskladištenu robu samo onda kada postoji
izričit komitentov nalog u kome treba biti određen obim i vrsta osiguranja, ukoliko to nije
određeno špediter će osigurati robu samo od uobičajenih rizika. 21 Kada dođe do oštećenja
ili gubitka robe koja se nalazi na čuvanju špediter mora bez odlaganja obezbijediti prava
komitenta prema trećim licima i o tome obavijestiti komitenta.
Opšte je pravilo da špediter nema obavezu da sprovede osiguranje stvari. Špediter ima
obavezu da osigura stvar ako se radi o zakonskom obaveznom osiguranju ili samo ako je
tako ugovoreno,tj. kada to izričito nalogodavac zahtjeva. U stranoj praksi se zahtjeva da
taj komitentov nalg bude u pismenoj formi. Osiguranjem jedne pošiljke ne nastaje
obaveza špeditera da osigurava sve kasnije pošiljke istoga nalogodavca. Ako sam zakon
određuje rizike za određenu vrste robe, špediter je dužan osigurati tu robu bez obzira na
ugovor.

Međunardni transport robe, Slavko Carić, zavod za naučno istraživački rad Pravnog fakulteta u
21

Novom Sadu (Novi Sad 1972) str. 215

11
6.1.5. Izvršenje carinskih radnji i plaćanje carine

Član 835 kaže - Ukoliko ugovorom nije drugačije određeno, nalog za otpremu stvari
preko granice sadrži obavezu za špeditera da sprovede potrebne carinske radnje i isplati
carinske dažbine za račun nalogodavca.
Karakteistika ovih radnji je u tome što se ne moraju povjeriti špediteru nego ih može
obaviti sam komitent prevoznik ili drugo lice. Špediteru se po nepisanom pravilu, možda
bih mogli reći da je to tradicija, prepušta carinjenje stvari prvenstveno jer on poznaje
carinske propise. Špediter ima obavezu tražiti od komitenta potrebne dokumente za stvari
te prema općim uslovima poslovanja špediter ne odgovara za tačnost i vjerodostojnost tih
dokumenata, niti u slučaju kolizije između podataka unešenih u dokumenta i stvarnog
stanja robe. Posebno bitno naglasiti je da je špediter obavezan platiti carinske dadđbine je
je u direktnom odnosu sa carinskim organim te zbog toga tražiti predujan od komitenta jer
špediter nije dužan kreditirati komitent u realizaciji njegovog posla.

6.1.6. Polaganje računa

Kada špediter ispuni komitentov nalog on mora da mu položi račun pošto posluje za račun
komitenta. Špediter mora položiti račun bez odlaganja, on čak ima obavezu da položi
račun komitentu i prije nego je posao izvršen ako komitent to zahtjeva. Tada će špediter
morati položiti račun i nakon izvršenog posla. Za špediterov račun se ne traži nikakva
forma iako se on u pravilu podnosi u pismenom obliku zbog lakšeg dokazivanja. Komitent
je ovlašten da traži od špeditera dopunska razjašnjenja račun.

6.2. Obaveze komitenta

Komitent ima znato manje obaveza od špeditera koje će biti nadalje objašnjenje, obaveze
komitenta zapravo predstavljaju prava špeditera.

6.2.1. Plaćanje naknade (provizije)

U nacionalnim zakonima opšti uslovi poslovanja direktno ili indirektno govore da špediter
ima pravo na proviziju i onda kada to pravo nije izričito ugovoreno.

Ukoliko visina provizije nije određena ugovorom onda se plaća prema tarifi ili drugom
opštem aktu špeditera, ili je pak određuje sud. Obaveza ostaje na komitentu i onda kada je

12
 ugovoreno da proviziju plaća primalac, a ovaj to odbije. Provizija može biti određena
apsolutno ili procentualno te obuhvata cijenu špediterovog rada i usluga te sve režijske
troškove koje ima u izvršenju naloga. U potpunoj špediciji u cijenu ulazi i prevoznina.
Špediter ima pravo na nagradu i u onim slučajevima kada izvršenje ugovora potpuno
povjeri drugom špediteru. Drugi špediter nje u ugovornom odnosu sa komitentom i zbog
toga on nema pravo od komitenta zahtjevati nagradu. Kada takav špediter obavi posao
iako nije postojao odgovarajući komitentov nalog on ima pravo na naknadu tek kada
komitent prihvati uslugu. Špediterova nagrada treba da bude isplaćena u onim novčanim
sredstvima u kojim je ugovoreno, ako nije ništa ugovoreno onda se isplaćuje u valuti one
zemlje gdje komitetnt ima svoje sjedište.22

Kada komitent odustane od ugovora špediter ima pravo na sve troškove i srazmjeran dio
naknade za do tada izvršen rad, radnje ili dio radnji o čemu govori ZOO u članu 828. I
naknada štete može doći u obzir, ako je odustankom od ugovora špediter pretrpio
određenu štetu, što se prosuđuje po opštim pravilima obligacionog prava. Ovo pravo
špeditera postoji i u onom slučaju kada to nije ugovoreno.
Postoje teorije kada špediter ima pravo na proviziju da li je to u momentu predaje stvari
prmaocu a po drugom predaje transporteru. Međutim prihvaćeno je i ono je načešće da je
to moment izvršenja posljedenje obaveze.

6.2.2. Plaćanje troškova i novčanog predujma (avansa)

Kod plaćanja troškova bitni su samo troškovi redovnog toka tj. oni koji su nužni i korisni
dakle bez kojih se ne bi mogao izvršiti nalog – ovakvi troškovi dospjevaju odmah kako to
zakon navodi članom 841 ZOO. Špedter ima zakonsko pravo da zahtjeva od komitenta
unaprijed plaćanje avansa za potrebne troškove jer on nije dužan kreditirati komitenta –
dakle to je isključivo pravo špeditera hoće li to činit il pak ne. Ukoliko komitent odustane
od ugvora zakon navodi da je dužan naknaditi špediteru sve troškove koje je špediter imao
u izvršenju naloga od momenta odustanka.

22
Međunardni transport robe, Slavko Carić, zavod za naučno istraživački rad Pravnog fakulteta u
Novom Sadu (Novi Sad 1972) str. 152 – 153

13
6.2.3. Obavještavanje o opasnim stvarima i dragocjenostima

Zakon (ZOO član 843) kaže kada preda na otpremu stvari kojima bi mogla biti ugrožena
sigurnost ljudi ili dobara, ili bi, zbog opasnih osobina tih stvari, mogla biti nanesena šteta,
komitent je obavezan obavijestiti špeditera. Shodno navedenom špediter je dužan da
preuzme dodatne mjere u pogledu čuvanja tih stvari i da obavijesti prevozioca. Zbog ne
balgovremenog saopštavanjao svojstvima materija koje prevozi prevozilac u nekim
vrstama transporta ima ovlaštenje da uništi ili istovari opasne materije.
Također poseban režim je i za hartije od vrijednosti, plemenite metale ili druge
skupocjene stvari gdje zakon navodi da je špediter obavezan da saopšti vrijednost u
momentu predaje je isto povlači pitanja visine provizije, osiguranja.

7. Odgovoronost i obezbjeđenje potraživanja

7.1. Odgovornost špeditera

Špediter ima znatno više obaveza ali i prava za razliku od komitenta tako se kao njegove
odgovornosti javljaju:

1. Odgovornost za sopstvene radnje – ova odgovornost nije zakonom ograničena.

Špediter odgovara po pravilima subjektivne odgovornosti sa pretpostavljenom
krivicom jer se može osloboditi odgovornosti dokazom svoje profesionalne pažnje.
Mežutim u slučaju kada špediter odstupi od dobijenih upustava komitenta osim
ako ne dokaže da bi šteta nastala i ako bi se pridržavao upustva – tada on odgovara
pooštreno i ne može se osloboditi odgovornosti ni za štetu nastalu višom silom.
2. Odgovornost za treća lica (poseban naglasak se stavlja na razliku između
međušpeditera i podšpeditera) – ova odgvornost se odnosi samo na njihov izbor
Špediter u pravilu ne odgovara za rad trećih lica osim u slučaju da je tu
odgovornost preuzeo ugovorom (delkredere špedicije) ili ako se radi o posebnom
vidu špedicije (fiksna ili forfetna špedicija). Opšte je pravilo u našem pravu da se
zakonska pravila o odgovornosti špeditera za treća lica “ne mogu ugovorom
isključiti niti ograničiti” o čemu govori ZOO, članom 834. Minimalna zakonska
odgovornost za treća lica, ispod koje se ne može, jeste odgovornost za njihov
izbor, a za podšpeditera za rad. Odgovornost za sopstvene obaveze špeditera, koje
proističu iz imperativnih zakonskih pravila, ne bi se mogle isključivati ili

14
 ograničavati. Ugovaranje klauzula o neodgovornosti tzv. egzoneracionih klauzula
je nedopušteno.
3. Odgovornost špeditera kada on ima pravni status prevozioca, transportera ili
skladištara.23 – u ovim situacijama on odgovara kao špediter i kao prevoznik ili
skladištar u slučajevima oštećenja ili gubitka robe, odnosno zakašnjenja u prevozu.
S aspekta odgovornosti bitno je razgraničiti vremenski dva pravna statusa
špeditera (status špeditera i status prevoznika ili skladištara), kad špediter sam vrši
prevoz robe ili njeno uskladištenje kod tzv. pune špedicije. Ovo će se primjeniti
samo u slučaju kada špediter nije izdao špeditrski konosman za kombinovani
transport (FBL) il da nije ugovoren forfetni stav.

7.2. Obezbjeđenje potraživanja

Kako bi obezbijedio potraživanja koja je stekao sam izvršenjem ugovora špediter ima
pravo koristiti zakonsko založno pravo i pravo pridržaja i osnovna karakteristika je u tome
što se ova prava ne mogu isključiti. 24 Korištenje ovih prava je ograničeno u pogledu
vremena i objekta.

Posebno je bitno istaknuti da kasniji špediter je dužan starati se o ostvarivanju

potraživanja prethodnih špeditera. U slučaju da posljednji špediter isplati prethodnom
špediteru i prevozniku njihova potraživanja koja oni imaju prema nalogodavcu
(komitentu) tada na njega prelaze, po zakonu, i sva njihova potraživanja (zakonska
subrogacija) kao i pravo zaloge što zakonodavac uređuje članom čl. 846 ZOO.25

8. Posebne vrste ugovora o špediciji26

8.1. Samostalno istupanje špeditera

Postoji u onim slučajevima kada špediter pored organizovanja otpreme stvari samostalno
izvršava određene poslove koje je trebalo da izvrši treće lice. To se najčešće dešava kada
špediter djelimično ili u potpunosti sam i prevozi stvari komitenta te tada špediter ima i
prava i dužnosti transportera.Špediterovo smostalno istupanje ne smije biti u suprotnosti

23
Poslovno pravo Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Trifković, Simić, Trivun,
Mahmutćehajić, Novalija; Ekonomski fakultet u Sarajevu (Sarajevo 2013) 257
24
Poslovno pravo Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Trifković, Simić, Trivun,
Mahmutćehajić, Novalija; Ekonomski fakultet u Sarajevu (Sarajevo 2013) 259
25
Ibid 25.
26
Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969) str. 219

15
sa komitentovim interesima. Špediter ne smije da istupa ni onda kada je to komitent
izričito ili prećutno zabranio.

8.2. Međušpediter i podšpediter

U slučajevima kada špediter nije u mogućnosti da sam izvrši obaveze iz ugovora o

špediciji on može djelimično da provjeri organizovanje otpreme stvari drugom špediteru
samo onda kada suprotno ne proizilazi iz konkretnog slučaja dakle ako komitent nema
posebnog interesa da sve obaveze iz govora izvrši špediter lično. Dakle angažman drugog
špeditera koji se naziva međušpediter ulazi u organizovanje otpreme stvari, Ovaj oblik
špedicije je čest u slučajevima gdje se radi o udaljenim transportnim centrima.
Posebno je bitno naglasiti da od špeditera treba razlikovati tzv. podšpeditera koji je
pomoćnik izvršenja glavnog špeditera i koji nije angažovan u cilju najbolje zaštite
komitentovih interesa nego to radi da pomogne glavnom špediteru. On se u praksi rjeđe
javlja.

8.3. Fiksna (paušalna) špedicija

Ugovorm o fiksnoj špediciji se zapravo ugovara špediterova nagrada i troškovi u vezi sa

organizovanjem i realizovanjem transporta stvari u paušalnom iznosu. Ovaj oblik
špedicije komitentu pruža komitentu određenu sigurnost tj. ona se ugovara u onim
slučajevima kada se zahtjevaju interesi komitenta i špeditera. Karakteristka ovog slučaja
špedicije je što se ona ne podrazumijeva nego se izričito ugovara i to na način da se unosi
posebna klauzula koja je u poslovnom svijetu poznata pod nazivom sa „forfetni stav“ ili
„forfet“.

Špediter kod ove vrste špedicije odgovara ne samo za izbor nego i nego i za rad trećih lica
jer od te obaveze proizilazi osjećaj špeditera za stručnost lica koja angažuje zbog zarade
da li su ona dovoljno stučna i pauzdana.

Negativna strana fiksne špedicije je u tome što u normalnom slučaju špediter ima pravo na
naknadu troškova onda kada ih je stvarno učinio a to je često nepoznat iznos sve do tog
trenutka, dok kod fiksne špedicije špediter na osnovu svog znanja i stručnog iskustva
unaprijed predvijeti visinu budućih troškova. Zatim postoji opasnost da špediter zbog što
veće zarade i uštede ne vodi adekvatno računa o komitentovim interesima.

16
 Ova vrsta špedicije je posebno bila obrađena članom 5 Opštih uslova poslovanja
međunarodnih špeditera Jugoslavije iz 1970 godine gdje je predviđeno da ponuda u obliku
forfetnog stava obuhvata u sebi vozarinu, carinske dadžbinne, skladišninu i druge izuzetke
prema važećim okolnostima.27

8.4. Zbirna (skupna) špedicija

Ova vrsta ugovora o špediciji se sastoji u organizovanju otpreme komitentovih stvari

zajedno sa stvarima drugih komitenata kako bi došlo do uštede u transportnim troškovima.
U mjestu opredjeljenja špediter organizuje prijem i raspodjelu stvari raznim primaocima.
Ovaj oblik se javlja kod svih vrsta transporta ali najčešći je kod željezničkog transporta. U
biti u slučajevima kada ne postoji suprrotan komitentov nalog špediter je ovlašten da
organizuje ovakav oblik otpreme stvari.
Kod zbirne špedicije špediter odgovara za gubitak ili oštečenje robe do čega je došlo
upravo usljed zbirn špedicije tj. ukoliko ne bi bila organizovana zbirna špedicija do ovoga
ne bi ni došlo te se stoga ovdje govorio pooštrenoj odgovornosti špeditera.28

Ovaj ugovor nije bio regulisan ni u bivšoj Jugoslaviji ali je djelomično bio regulisan u
njemakom i mađarskom pravu. U ovom slučaju je sporna pravna priroda ugovora jer
autori njemačkog porijekla smatraju da je to ugovor o prevozu, a drugida se radi o
mješovitom ugovoru koji ima elemente špedicije i prevoza, postoje i stavovi da je on
ugovor sui generis.29

9. Prestanak ugovora o špediciji

Kao i svaki drugi ugovor obligacionog prava i ugovor o špediciji prestaje klasničnim
načinima prestnka ugovora:30

27
Međunardni transport robe, Slavko Carić, zavod za naučno istraživački rad Pravnog fakulteta u
Novom Sadu (Novi Sad 1972)166

28
Trgovačko ugovorno pravo, Hilmija Šemić, Pravni fakultet univerziteta u Bihaću, Magistrat
(Sarajevo Bihać 2001)241
29
Međunardni transport robe, Slavko Carić, Zavod za naučno istraživački rad Pravnog fakulteta u
Novom Sadu (Novi Sad 1972) 168

30
Obligaciono pravo , opći dio, Abedin Bikić, Pravni fakultet univerziteta u Sarajevu (Sarajevo 2013)
str. 370- 371

17
 ispunjenjem,31 nemogućnosću ispunjenja,32 stečajem komitenta ili špeditera, opozivom
naloga od strane komitenta, otkazom naloga od strane špeditera.33

Ukoliko komitent opozove nalog da bi posao povjerio drugom špediteru, špediteru pripada
pored naknade učinjenih nužnih i korisnih troškova i pravo na dio nagrade srazmjerno onoj
meri u kojoj je ispunio komitentov nalog. Ukoliko je nalog u potpunosti ispunjen nije moguć
opoziv naloga.
U slučaju kada špediter otkaže nalog komitentu on je odgovoran za naknadu štete.
Kada se radi o situacijam djlomične nemogućnosti ispunjenja posla špediteru pripada
srazmjeran dio nagrade ukoliko postoji odgovarajući poslovni običaj.34

10. Zaključak

Špedicija od svog nastanka do danas kao što smo mogli vidjeti je ima dugačak put da bi
postala jedna kompleksna i kompletna grana gospodarstva sa neizostavnim elementima
pravne zananosti kao i svaka druga grana gospodarstva. Špedicija kako smo izložili ima
brojne vrste i podvrste iz čega proizilazi da je nemoguže se baviti svima oblicima špedicije jer
takvo poslovanje ne bi donijelo ekstra zaradu što je u biti i konačan cilj špeditera. Ovaj
ugovor je imenovani ugovor kako smo to naveli te shodno tome njega uređuej prevshodno u
našoj državi Zakon o obligacionim odnosima ali kako se da primjetiti tu su i drugi izvori na
nacionalnom planu u smislu raznih pravnika te izvori na međunarodnom nivou, mađutim ipak
uporkos činjenici postojanja ovih izvora neka pitanja se mogu primjeniti i pravila o
trgovinskom zastupanju kao i neki trgovački običaji. Kao i većina obligacionih ugovora i ovaj
ugovor uglavnom počiva na voljama stranaka koja će se dopuniti zakonskim odredbama na
onim mjestima gdje se stranke nisu sporazumjele o elementima i gdje postoji određeni prostor
koji nije urežen adekvatno.

31
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) član 296 –
323
32
Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) član 354-356
33
Ugovori građanskog i privrednog prava, Boris Vizner, Vladimir Kapor, Slavko Carić, Riječka
tiskara (Rijeka 1971) 769
34
Ugovori građanskog i privrednog prava, Boris Vizner, Vladimir Kapor, Slavko Carić, Riječka
tiskara (Rijeka 1971) 769

18
 11. Bibliografija:

Pravni akti:

1. Zakon o obigacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
2. Pravnilnik o organizaciji i radu udruženja međunarodnih špeditera vanjskotrgovinske
komore Bosne i Hercegovine ( 24.11.2006 )
3. Zakon o posebnim uvjetima za obavljanje poslova međunarodne špedicije u vezi sa
carinjenjem robe („Službene novine Federacije BiH“, br. 40/00 )

Knjige

1. Poslovno pravo Ugovori, vrijednosni papiri i pravo konkurencije, Trifković, Simić,

Trivun, Mahmutćehajić, Novalija; Ekonomski fakultet u Sarajevu (Sarajevo 2013)
2. Međunarodno privredno pravo, Radomir Đurović, Savremena administracija (Beograd
1977)
3. Međunardni transport robe, Slavko Carić, zavod za naučno istraživački rad Pravnog
fakulteta u Novom Sadu (Novi Sad 1972)
4. Privredno pravo, poslovi robnog prometa, Antonijevič, Kapor, Zavod za izdavanje
udžbenika Narodne Republike Srbije (Beograd 1961)
5. Ugovori robnog prometa, Antonijević, Kapor, Finansijskih studio (Beograd 1969)
6. Trgovačko ugovorno pravo, Hilmija Šemić, Pravni fakultet univerziteta u Bihaću,
Magistrat (Sarajevo Bihać 2001)
7. Obligaciono pravo , opći dio, Abedin Bikić, Pravni fakultet univerziteta u Sarajevu
(Sarajevo 2013)
8. Ugovori građanskog i privrednog prava, Boris Vizner, Vladimir Kapor, Slavko Carić,
Riječka tiskara (Rijeka 1971)

19