Slivno

Godina XXV. Presveto Trojstvo, 2010., br. 1. (42.)

 Slivno 1

Slivno
Godina XXV. Presveto Trojstvo, 2010., br. 1. (42.)

Dragi Slivanjci!

N
ama Slivanjcima opet dolazi Presv.
Trojstvo, a s Trojstvom i naš župski
list. Smatram da bi svakom auten-
tičnom Slivanjcu, članu ove župske zajednice
i onom koji ima srca i ljubavi za ovo mje-
sto trebalo biti drago da izlazi ovaj list. U
njemu će naći dosta informacija o povijesti
i sadašnjosti Slivna i ljudi koji su u njemu
živjeli ili danas žive. Uglavnom sve što se u
Slivnu događa ili se događalo prolazi kroz
ovaj list. Tako će i onaj koji živi daleko od
ovog dragog mjesta a potječe on ili njegovi

Poplavljeno Imotsko polje

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

2 Slivno
očevi i djedovi iz ovog mjesta imati stalnu
povezanost sa Slivnom. Zato mi u Slivnu
šaljemo list za sve naše ljude od kojih imamo
adrese. No, to slanje lista na adrese naših ljudi
postalo nam je upitno; ima li smisla slati list
na sve adrese?! Slivanjci koji žive u Splitu i
Makarskoj i okolici smatramo da dolaze za
Božić i Trojstvo u Slivno i mogu ga sami
uzeti. Zato smo odlučili njima ne slati list.
Pitamo se, da li ima smisla slati list onima,
koji nikad nisu pokazali interes za list. Možda
ga oni ne žele, možda ga oni ne vole, možda
ga odmah bace u korpu za smeće.
Zato ovom prigodom molimo sve one
koji su zainteresirani za list, da nam nekako
izraze svoju volju da im list šaljemo. Napišite
nam dvije rečenice: Šaljite mi list. Moja je
adresa ta i ta.
Mnogi ljudi u inozemstvu su promije-
nili adresu stanovanja, list nam se vraća a ti
ljudi nam se neće javiti s novom adresom.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Kad dolazite za Trojstvo ili Božić u
Slivno, možete izraziti svoju želju da vam
list redovito šaljemo.
O nekim novostima iz Slivna nemamo
što pisati. Možemo vam samo priopćiti, da
razvikana recesija u Slivno ili nije stigla ili
je tu uvijek bila, samo mi nismo znali kako
joj je ime. Tvornica ovdje nikad nije ni bilo,
radno mjesto ovdje nitko nije ni imao pa ga
nije mogao ni izgubiti. Mirnije se u Slivnu
nikad nije živjelo. Niti se čuje glas ovaca,
koza, magaradi ili konja. Po danu čujemo
pjev ptica, a po noći lavež po kojeg psa. Oko
crkve Presv. Trojstva okupi nas nedjeljna
sveta Misa a pokop pokojnika još više.
Svim Slivanjcima po Hrvatskoj i po
svijetu želim da provedu svetkovinu Pre-
sv. Trojstva svečano i pobožno, u miru i
zadovoljstvu.
............................ Fra Rafael Begić, župnik
Snijeg lomi grane na stablima
 Slivno
Crkveni dostojanstvenici
iz Imotske krajine
K
ako nam tvrde povjesničari (Jelinić,
Mandić...) Franjevački samostan u
Imotskom kraju postojao je 1340.
godine kad se osnovala bosanska vikarija.
Nikada se nije ugasio do dana današnjega.
Za turske vladavine (1493.-1717.) mije-
njao je položaje. Kratko vrijeme živjelo se u
izbjeglištvu ali prvom pogodnom prigodom
samostanci su se vraćali i samostan obnavljali.
Narod, koji su vodili, nisu nikada napuštali.
Glavnina naroda kroz to vrijeme stanovala je
u sjevernim padinama, žljebovima, dolinama
planine Biokova. Tu su se rađali pametni
inteligentni ljudi. Pojedinci su započinjali
školovanje u imotskom samostanu sv. Frane,
prosljeđivali na stranim učilištima, najviše
u susjednoj Italiji. Darovitiji su postajali
profesori na filozofskim i teološkim visokim
školama u Italiji. Vraćali su se kućama i
proslijeđivali profesorsku službu na domaćim
učilištima, koja su se postepeno otvarala.
Provincija Bosna Srebrena
Imotski kraj pripadao je provinciji
Bosna Srebrena. Ta se protezala od Bu-
dima u Mađarskoj do Jadranskog mora.
Na tom širokom prostoru postojao je velik
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
3
broj samostana. Na čelu je bio provincijal,
kojemu je vlast trajala tri godine. U upravi
su se nalazili njegov zamjenik i četiri defini-
tora-savjetnika. Svako tri godine na kapitul
-opći sastanak došli bi svi gvardijani. Tu se
raspravljalo o stanju u Provinciji, stvarali
zaklučci i birala nova uprava. U svemu tome
imotski samostan imao je zapaženu ulogu. Na
čelo te velike franjevačke udruge više puta
birani su članovi tog samostana.
Fra Petar Runović iz Runovića bio je
provincijal 1560.-1563.
Fra Filip Lendić provincijal je 1553.-
1555. Vjerojatno je iz starog imotskog ple-
mena koje je živjelo u Župi.
Fra Grgo Kovačević provincijal je dva
puta 1669.-1672. i 678.-1681. Potječe iz
Rašćana. Jedan od definitora mu je fra Pavao
Kunić iz Krstatica.
Na kapitulu u Fojnici 14. 7. 1681. iza-
bran je za definitora fra Pavao Grabovac od
Imotskog. Taj izbor dokazuje starost plemena
Grabovaca.
Fra Grgo Stanić od Imotskog provincijal
je 1690.-1693. U istu upravu izabrao je za
definitora fra Štipan Vuknić iz Runovića.
Stanić je od Imotskog. Ne znamo iz kojeg
je sela. Stanici su starosjedioci u Zagvozdu.
4 Slivno
Fra Frano Budalić provincijal je 1696.-
1699. Rodom je iz Krstatica. Istakao se
je u organiziranju migracije iz turskog na
mletački teritorij. Pripremao je kod mle-
tačkih vlasti oslobođenje Imotskog kraja
od Turaka.
Fra Andija Ećimović provincijal je
1708.-1720. Piše od Imotskog. Kod Dri-
novačkog Brda strana se zove Šurkovača.
Vjerojatno je iz tog kraja. Tada su Drinovci
pripadali Imotskom kraju.
Provincija Presvetog Otkupitelja
Političke prilike su zahtijevale da se ta
velika Provincija Bosna Srebrena podijeli na
više dijelova. Ni Turci, ni Mlečani nisu do-
zvoljavali da se franjevačka zajednica nalazi u
dvije države. Teško se dolazilo na sastanke iz
Dalmacije u Ugarsku, Slavoniju i u bosanske
samostane. Jahalo se na konjima. Putovanja
su trajala po nekoliko dana. Godine 1735.
odvojila se od Bosne Srebrene Provincija
Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji. Teško
su to podnijeli bosanski fratri. Te godine
imotski samostan sv. Frane, koji se još nalazio
u Omišu pripao je novoj Provinciji. U tom
sklopu nalazi se do dana današnjega iz Omiša
je prenesen u Imotski 1738. Godine 1718.
podijeljen je Imotski kraj novom granicom
između turske i Venecije. Od imotskog samo-
stan sv. Frane župe, koje su se našle ponovno
pod Turskom (Gornja i Donja Bekija godinu
dana 1717. 1718. bile su pod Venecijom)
pripale su samostanu u Kreševu.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Imotska krajina dala je do sada novoj
Provinciji šest provincijala.
Fra Jerolim Lozo iz Slivna provincijal
je 1785.-1788.
Fra Paško Prgomet iz Slivna provincjal
je 1797.-1800.
Fra Šimun Rebić iz Donjih Vinjana
provincijal je 1810.-1813.
Fra Šimun Milinović sa Lovreća, stariji
provincijal je 1835.-1838.
Fra Jakov Milinović sa Lovreća provin-
cijal je 1860.-1863.
Fra Cikojević Ante sa Studenaca pro-
vincijal je tri puta 1919.-1922, 1922.-1925.,
1931.-1034.
Biskupi i nadbiskup
Fra Lišnjić Marijan biskup Makarske
biskupije 1664.-1685. rodio se je u Krstati-
cama, pokopan je u staroj crkvi Franjevačkog
samostana u Makarskoj.
Fra Vujčić Paškal biskup Pulata u Al-
baniji 1858.-1859. Kao naslovni biskup
Antifelenski živi u Aleksandriji u Egiptu
1859.-1866., kao papin poslanik za sjevero-
istočnu Afriku i Nigeriju. Apostolski je vikar
u Bosni 1866.-1882. Povukao se u samostan
u Imotski, gdje je umro 1888. Rodio seje u
Donjoj Glavini.
Fra Milinović Šimun sa Lovreća postao
je nadbiskup u Baru u Crnoj Gori 1886.,
kad je Knjaz Nikola sklopio Konkordat sa
Svetom Stolicom. Umro je u Baru, gdje i
stolovao 1910. Tu je i pokopan.
.............................................Fra Vjeko Vrčić
 Slivno
Sv. Kristijana (Kristina)
15. prosinca
N
ino ili Nune,
prema antičkim
uvjerljivim izvje-
šćima, živjela je u Rim-
skom Carstvu za vrijeme
cara Konstantina Veliko-
ga u IV. stoljeću. Barbari
Hiberi (s Kaspijskog ili
Crvenog mora) uspješe
probiti granice carstva.
Među ostalima zarobiše
je i odvedoše u Gruziju.
Kada su je pitali za ime,
odgovorila je jednostav-
no “Christiana” - latinski znači “kršćanka”.
Provodila je život čisto i krjeposno. U kući
jednog bogataša kao ropkinja radila je naj-
teže poslove od jutra do mraka, a pri tome
je morala podnositi mržnju i zlostavljanja.
No, najteže joj je bilo što su oko nje sami
pogani koji su se klanjali idolu Omuzdu,
kojega su obožavali u ognju. Svoje pokojne su
izlagali pticama grabežljivicama. Zbog svega
toga, ispočetka se bavila mišlju o bijegu.
Ali od toga nauma odvraćala ju je želja za
obraćenjem toga naroda. Postala je misio-
narka molitve i žrtve. Po njezinu zagovoru
ozdravilo je nasmrt bolesno dijete koje su
bili već odredili dati pticama grabežljivicama.
Djetetova majka nije se pomirila s tim pa
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
5
je potražila i našla pomoć
Kristijane. Po njezinu za-
govoru i usrdnoj molitvi
dogodila su se i mnoga dru-
ga čuda. Hiberi je počeše
štovati i cijeniti kao onu
koja može ozdravljati bo-
lesnike. Kristijana je,uvijek
ponizno govorila: “Nisam
ja ozdravila to dijete, već
moj Bog Isus Krist”. Kada
su se razboljeli sin i majka,
kralja Miriana, izmolila je
također ozdravljenje nji-
hovo. Kralj ju je htio obilato nagraditi, ali
ona odbi sve darove, a zaželje da se obrate
kralj Mirian i njegova obitelj. Tako ih je
Kristijana uspjela obratiti na kršćanstvo. Za
pokrštavanje cijelog puka kralj traži misio-
nare od cara Konstantina. Djevicu ropkinju
Kristijanu držali su zaštitnicom Gruzije, te
je drže prvim apostolom toga kraja. Časte
ju također i Armenci. U Europi je postala
poznatija kao zaštitnica redovničke družbe
“Sestara svetoga djetinjstva Isusa i Marije”.
Ovu redovničku družbu utemeljila je 1807.
godine Victoire de Mejanes za odgoj školske
ženske mladeži. Umrla je oko 350. godine.
.................................................Mirko Ikić
6 Slivno
Turski progoni u Vrdolu
1599. godine
N
ije nam poznato li je na području
Slivna, prije turskih osvajanja, po-
stojala crkva, jer nisu vršena nikakva
arheološka istraživanja, kojima bi se potvrdilo
postojanje sakralnog objekta kroz srednji
vijek. Za vjerovati je da je postojala i da je
bila smještena uz jednu od dviju nekropola
stećaka u Slivnu. Jedna se nekropola nalazila
na mjestu današnje crkve i uništena je pri
gradnji crkve, a sami stećci su upotrebljeni
pri gradnji. I danas se u zidovima crkve
vide ugrađeni veliki kameni blokovi, koji su
ustvari oklesani stećci. Sjeverno od današnje
crkve na prostoru gdje je danas školsko
igralište, pri čijoj se gradnji i nasipanju
1957. – 1958. nailazilo na grobove, i da-
lje prema zapadu ispod zaseoka Parlovi pri
krčenju se nailazilo na grobove, a grobovi
su sigurno postojali i u sjevernom dijelu
današnjeg groblja oko današnje crkve. Svi ti
nalazi svjedoče nam da je na prostoru oko
današnje crkve postojao veliki grobljanski
kompleks, a na njemu je svakako u srednjem
vijeku morala postojati crkva, najvjerojatnije
na mjestu gdje je sadašnja crkva, a njezini
su ostatci uništeni pri izgradnji postojeće
crkve 1729. – 1753. Usmena predaja, koju
je 1897. zabilježio tadašnji župnik Slivna
fra Bone Donelli svjedoči nam da je crkva
postojala i kod druge nekropole stećaka Greb-
nik smještenoj uz Banj–dolac kod zaseoka
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Mrkonjići: Verdovo je bila župa, sastavljena
od Slivna, Župe, Krstatica i Rašćana gdje je
bila crkva matica i gdje su Slivnjani kopali.
Bilo je zemana kod Banj–doca, da je bila
drvena kapela i kod nje se Slivnjani, Župljani
i Krstačani ukopavali.1
Između zaseoka Grepe na istočnoj strani
Slivna i zaseoka Vuletići postoji lokalitet
Crkvine, a na tom lokalitetu je nekoliko
stećaka ugrađenih u zidove njiva. Na jednom
je isklesan štit proboden mačem. Crkvine
su označene na zemljopisnoj karti, koju je
izradio Artur Gavazzi 1896.2 Svi lokaliteti sa
nazivom Crkvine svjedoče nam da je na tom
mjestu u prošlosti postojala crkva, a ovdje
je sigurno u prošlosti postojala crkva gdje se
služila sveta misa za vjernike nekadašnjeg sela
Kostričići, koje se prostiralo istočnim dijelom
Slivna (Nogalo, Mikruti, Vrdoljaci, Grepe
i Čale), Žlibinom, Poljicima, Drinovačkim
Brdom i Puteševicom. Selo Kostričići prestaje
postojati oslobođenjem Imotske krajine od
turske vlasti 2. kolovoza 1718. i usposta-
vom granice između Mletačke republike i
turskog carstva, kada nastaju nova sela, a
naziv Kostričići za istočni dio Slivna sačuvao
se i do naših dana.
1 AŽUS, 22, str.1
Hrvatske, Slavonije,
2 Artur Gavazzi, Zemljovid
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, 1:750000,
Zagreb, 1896.
 Slivno 7

Vrdol (Verdogratti) na zemljopisnoj karti iz vremena turske uprave

Usmena predaja koju je 1897. zabilježio
slivanjski župnik fra Bone Donelli spominje
nam crkvu maticu za selo Vrdol, a to je crkva
Sv. Mihovila u Rašćanima, koja se započela
graditi koncem XVI. stoljeća, i dovršena je
1601.3 U groblje kod te crkve su se Slivanjci
ukopavali, a zadnji ukop je prema usmenoj
predaji bio ukop trojice braće iz plemena
Ravlić, koji su umrli pri epidemiji kuge.4
To se svakako dogodilo prije izgradnje crkve
u Slivnu kada je oko nje i zasnovano gro-
blje, najvjerojatnije pri epidemiji kuge, koja
je u Slivnu harala1733., a ovu epidemiju
spomenuo je ljetopisac fra Nikola Gojak
3 Karlo Jurišić, Crkve Biokovsko-neretvanskog
područja u doba turske vladavine (16. –
17.) stoljeće, Kačić, II, Split, 1969. str. 137.
4 Kazivao pok. Mijo Ravlić.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
u svom ljetopisu: …na 16 otobra oglasi se
iznova kuga u selu Runovići daržavi imockoj
u kući Oštrića, rečenog Pavlinovića, također
u Slivnu u kući Tadie Marinića. Jeda Boga
i s. Roka na pomoć!5 Još važniji podatak iz
usmene predaje, je da je bilo zemana kod
Banj–doca, da je bila drvena kapela i kod nje
se Slivnjaci, Župljani i Krstačani ukopavali,
koja nam govori da je prije izgradnje crkve
Sv. Mihovila u Rašćanima 1601. postojala
kod Banj–doca drvena crkvica u kojoj se
služila sveta misa za vjernike sela Vrdol, a
to je najvjerojatnije bilo prije turske oku-
pacije ovog prostora, koja se odigrala 1471.
nakon pada Počitelja u rujnu te godine. Fra
Bone Donelli je 1897. zabilježio i usmenu
5 Josip Ante Soldo, Makarski ljetopisi 17. i
18. stoljeća, Split, 1993., str. 107.
8 Slivno
predaju: …kazano mi je da kada su Turci
osvojili bili Krajinu da su i Slivno osvojili. U
svom bisu Turci su tada ono malo slamnati
kuća popalili, a koga su dočepali poubijali.6
Tada je vjerojatno zapaljena drvena crkvi-
ca u Slivnu kod Banj–doca. To što je ova
crkvica bila od drveta ne treba nas čuditi.
Tada je naše područje obilovalo šumama,
pa su se i kuće gradile od drveta, a i crkve.
Franjevački vizitator fra Pavao Pellizer je
pri obilasku Franjevačke provincije Bosne
Srebrene 1640. prošao kroz Vrdol i prenoćio
u kući kneza Vrdola, koji se zvao Marko o
tome piše slijedeće: Ovaj knez ima mnogo
kuća, ali sve od drveta, a nijedna nije dolična
vitezu. Prisvojili smo njegovu palaču, koja je
bila jedna drvena kućica, široka 2 koraka,
visoka jednako 2, pokrivena bukovim drvetom,
6 AŽUS, 22, str. 3.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Steććci u Slivnu kod Banj-doca
a duga 8 koraka.7 U Slivnu je sačuvana i
usmena predaja o tim drevnim i gustim
šumama. Tako se donedavno pripovijedalo
da je između zaseoka Glibote i Šimunovići
u prošlosti postojala gusta i visoka hrastova
šuma, a bila je tako gusta da se od jednog
do drugog zaseoka moglo doći ne silazeći
na tlo. Ostatci ove šume vidjeli su se do-
nedavno, a nekoliko hrastova stoji i danas.
Dio te šume uništen je sječom i krčenjem
da bi se dobilo plodno zemljište na kojem
se proizvodila hrana, dok je dio bio posječen
i konjima odvučen u makarsku luku odakle
su transportirani u Veneciju, a taj grad koji
je na vodi podignut je na dalmatinskim
7 Stipan Zlatović, Nobil Memoria della visita
del M.R.P. Paolo di Rovigno, commissario in
Provincia di Bosna Argentina nell’a 1640.
Starine, XVIII, Zagreb, 1890., str. 19 – 23.
 Slivno
Crtež jednog stećka sa nekropole kod
Banj-doca u Slivnu
hrastovima. Usmena predaja u Slivnu sa-
čuvala nam je priču o vučenju hrastova iz
Slivna u Makarsku, a time su podmirivane
porezne obveze pojedinaca prema Mletačkoj
republici.
Po turskoj okupaciji Vrdola sve crkve
i drugi sakralni objekti bili su od Turaka
porušeni. Župnik, koji je pastorizirao ovaj
kraj dolazio bi iz franjevačkog samostana u
Makarskoj kojem je župa Vrdol pripadala.
Oni nisu bili vezani ni uz kuću ni prostor.
Bili su nešto kao putujući misionari. Radili
su i obilazili obitelji iz dana u dan. Sa sobom
su nosili prijenosni oltar, brevijar, matične
knjige – a često su imali i vlastitu ljekarušu
u kojoj su bili zapisani recepti, kojima su
pomagali u liječenje bolesnika. Poznato je
da je ljekarušu imao i kasniji župnik župe
Slivno 1754. fra Šimun Gudelj rodom iz
Krstatica8. Crkvena odjeća bila je spremlje-
na u vreći, a kalež u drvenoj kutiji, da se
ne ošteti. Hostije i zdravo vino nošeno je
u posebnoj torbi. Ponekad su fratri imali
i slugu, ali bi na put u svoju župu išli i
sami na konju. Svake nedjelje na misi se
najavljivalo, gdje će se na idući blagdan
8 Ante Ujević, Ljekaruša fra Šimuna Gudelja
Imoćanina, Kačić, 5, Šibenik, 1973. str. 121
– 139.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
9
služiti sveta misa. A mise su se iz razumlji-
vih razloga zbog turskih progonstava služile
na skrivenim mjestima daleko od puteva i
naseljenih predjela po grobljima, udolinama,
brdašcima. U zapisu Tome Juričića iz 1599.
na području župe Vrdol svete mise su se
služile u Orašju, Postinju i pod Kljenom
kod crkve Sv. Mihovila u Rašćanima prije
njezine izgradnje 1601.9 Prema sačuvanoj
predaji u Slivnu se sveta misa služila na
brdu Otar blizu Mrkonjića zaseoka10, a i
na drugim skrivenim mjestima. Brdo Otar
je po tome i dobilo svoj naziv.
Crtež jednog stećka sa nekropole kod
Banj-doca u Slivnu
Franjevački povjesničar fra Gašpar
Vinjalić piše kako je u ta vremena živio
kršćanski puk Dalmacije pod turskom vla-
šću: Polja i ravnice u turskom području bile
su većinom neobrađivane, puste i divjačne.
Samo krše i planinska mjesta, gdje bijahu
sigurni od turskih navala, kršćani napučiše.
Ondje u čistu zraku preko izma svieta se
narodi i uzmnaža, ako su i živjeli u oskudi-
ci svakih potreboća i svaku hrdju i potrebu
podnosili. Riedki i za kratko vrieme mogahu
se žitom okrušiti; oni običavahu odbijati koru
9 Petar Kaer, Shematizam Splitsko-makarske
biskupije – Primjedbe i isprave, u Spljetu,
1893. str. IX.
10 Kazivala Mila Glibota rođ. Mrkonjić.
10 Slivno
Naslovna stranica “Ljekaruše”
fra Šimuna Gudelja
slivanjskog župnika 1754. godine
klenova duba, kog je onda obilno bilo po sil-
nim dubravom (šumama), nju bi mlili i od
nje kruh misili. Ljeti je lakše bilo, jerbo su
od brojne stoke imali mlieka, ali zimi bijaše
užasno!11 Tako se živjelo u Vrdolu koji je
bio dobro nastanjem dok su okopoljska sela
bila gotovo pusta. U turskim katastarskim
popisima, koji su datumom najbliži prije-
lazu XVI. u XVII. stoljeće u Vrdolu 1585.
obitava brojna populacija od 152 obitelji,12
a tada se živjelo u zadrugama, pa je svaka
pojedina obitelj imala od 10 – 30 članova,
Franovci države Presvet.
11 Stipan Zlatović,
Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji,
Zagreb, 1888., str. 47 – 48.
12 Tapu Kadastro, Ankara, TKGM, 485.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
dok u Vrdolu ne živi ni jedan pripadnik
muslimanske vjeroispovijesti. Prema turskom
katastarskom popisu iz 1623. u Vrdolu je
nastanjeno 183 obitelji, a među njima je
samo jedna muslimanske vjeroispovijesti:
Velije sina Abdulahova.13 Sinovi Abdulahovi
su bili oni kršćani, koji su prešli na islam, a
da pred ostalim muslimanima sakriju svoje
kršćansko podrijetlo uzimali su to stereotipno
ime Abdulah (sluga Alahov) kao očevo ime.
Vjerojatno je razlogom porasti popula-
cije smirivanje prilika nakon Ciparskog rata
(1670. – 1671.). U tom je ratu bio razoren
franjevački samostan i crkva u Makarskoj, pa
su makarski franjevci Grgur i Pavao zatražili
i dobili ferman za obnovu crkve i samostana,
a fra Pavao Jakić gvardijan, je od imotskog
kadije Hasana Hadži Lisičića dobio dopušte-
nje da se ima crkva na Makarskoj sva zbotit
tj. prekriti kamenim pločama.14
Vjerojatno je istodobno traženo od tur-
skih vlasti da se izgradi crkva u župi Vrdolu,
koja je pripadala Franjevačkom samostanu
u Makarskoj. Dozvola je dobijena i u Vr-
dolu se je započelo 1599. s gradnjom dviju
crkava: Sv. Ivana u Župi i Sv. Mihovila u
Rašćanima. U svezi s gradnjom ovih crkava
zbio se jedan događaj, koji je mogao tragično
završiti. Opisao ga je u svom kratkom lje-
topisu Toma Juričić prokaratur (crkovinar)
iz Vrdola.15
13 Basbakanlik Osmanli Arsivi, Istanbul, MD,
476.
14 Karlo Jurišić,Katolička crkva na Biokovsko
– neretvanskom području u doba turske
vladavine, Zagreb, 1972., str. 97 – 99.
15 Juraj Božitković, Kratki ljetopis Tome Juričića
iz g. 1596. i 1599., Narodna starina, 25,
Zagreb, 1931, str. 117-118.
 Slivno 11

Ostatak prastaroga kljena u groblju kod Sv. Mihovila u Rašćanima pod kojim se prije
izgradnje crkve govorila misa.

Ovo što slidi bi izvađeno iz rukopisa koji
se naodi u Omišu i koji rukopis pisa Toma
Juričić iz gornjega Vrdola to jest na 1599.
Na 1599. Ove godine dođe u Župu aliti
u gornji i donji Vrdo, otac fra Mato Ma-
tić iz Podace za kapelana, i vidjevši mučno
stanje, brez crkve i brez crkvenoga resa, ode
provincijalu fra Antunu Milanoviću, ter uči-
ni prokaraturom u Vrdolu Tomu Juričića, a
treće godine učini i drugog prokaratura Petra
Roglića, Ovi kapelan i prokaraturi kupiše sve
kako se more reći s. Misa za 25. graša.
U ovo vrime nebiaše Crkve u svoj Gorskoj
župi, nego se mise govoraiu na tri mista, to
jest: u Orašju, u Postinju i pod Kljenom kod
sv. Mihovila, a u velike blagdane govorila bi
se u Orašju.
U ovo isto vrime s nastojanjem istog ka-
pelana i prokaratura, ozgor rečeni, imadoše
Ferman, i počeše graditi u prolitje Svetoga
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
Miovila, istu građu pomože nas Vrdo gornji.
Ali opet na jesen iste godine počeše graditi
i Crkvu Svetoga Ivana, o Vasinu dnevu, to
jest, o Svetoj Barbari, ter do Oča dneva,
ogradiše Vas zid i kapelu, a na prolitje pokriše
i ogradiše kampaneo. Ove se obe dvi Crkve,
u malo vrimena ogradiše sve pod rečenim
kapelanom i prokaraturim, i u to vrime bio
je gvardijanom u Makarskoj m. p. fra Matij
Runović Imoćanin, a Knežie Marka Juričića.
Po tom toga skupiše seljani od gornjeg
Vrdola među sobom 80. graša, a tako seljani
od donjeg Vrdola, ter poslaše rečenoga Tomu
Juričića i fra Matu Matića i djaka Matu
Ranjkovića na more, ter za rečene jaspre do-
nesoše tri likune, to jest Svetoga Miovila, S.
Ivana i S. Franu. Također zvono na S. Ivana.
Kada donesoše rečene prilike, i zazvoni
zvono u Vrdolu bi veliko veselje i radost onizi
12 Slivno

Južna strana crkve Sv. Mihovila u Rašćanima

(raspoznatljiv dio zida i nadogradja, prvotni prozorčići i noviji otvori)

krstjana. – Ali do malo vrimena okrenuće
se u žalost.
Ter evo ti ovdi mećem sve onako kako
naodim upisano od istoga Tome Juričića. U to
vrime dođe na ove strane niki pas Tatar paša,
ter posla svoje čauše i zatekoše nas na Misi u
Svetomu Miovilu na Svetoga Franu, i ufatiše
mene cinrešu i Matija Brnjića i dovedoše nas
na Imotu istomu paši, pak nas odvedoše na
guvno u veruga, i pade na Brišniku na vodu;
ondi udilaše dva koca i namazaše i nas povališe
da nas metnu na kolac, sve za rečeno zvono.
Vrlo stara nadgrobna ploča kod Sv.
Mihovila u Rašćanima
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
- Ali Bog i sveti za koje podnismo ovu
muku čini da priteku niki prijatelji i činiše
da nam prosti život, ali nas ucini 500 groša; i
ove jaspre dadoše Vrdo gornji i donji; i zapade
na kuću blizu 15. dukata.
Žena Tome Juričića bila je od rođene sestre
fra Bartula Žarkovića, aliti Kačića Biskupa
i ova imadiše pas sa zlatom i igle od srebra.
To joj biaše dao otac istoga biskupa Vojvodica
Nikolica Žarković, i prodade ga i uze zanj 20
groša, i ogradi vrata ženska u Svetomu Miovila
i lastavicu okolo vrata i dvi glave Rožnjika i
plati meštra Ivana Andrića i njegovu družinu.
Na 1596. – Ove se je godine u jesen sikao
na mejdanu u Makarskoj Ivan Vlatković iz
Senja, s Ametagom Cukarinovićem, ter Ivan
Senjanin odsiče Cukarinoviću livu ruku sa
šakom, i ondi mu udilj pade na zemlju i od-
nese je Vlatković u Senj. – Biaše u Župi knez
niki did Matiaš Juričić i Beratan i imadiaše
i Berate i Musulin Bašćinu. – Nakon njega
bi knez Petar Matiašević, a nakon Marka
 Slivno 13

davaše meni Tomi Juričiću, ali ja nekti nji-

hova očinska, zašto viđa da je omraza nego
uze Nikola Ivanović moj bratučed i drža
20 godina. Ovo sve pisa Toma Juričić, i ovi
rukopis naodi se u Omišu.
Ja fra Šimun Gudelj iz gornjeg Vrdola oti
upisati ovdi da se ne izgubi ovako plemenita
uspomena i to 27. listopada 1780..
1864. Pripisa ovim slovim iz Glagolskoga
Kada su ove dvije crkve dovršene gvar-
dijan Franjevačkog samostana u Makarskoj
bio je fra Filip Runović oko 1601. Toma
Juričić u svom ljetopisu piše da je on iz
Gornjeg Vrdola, a to su sela Slivno i Kr-
statice što se vidi iz turskog katastarskog
popisa od 1585.16 jednog dokumenta iz
1733. na kraju ovog ljetopisa kada fra Šimun
Gudelj, koji je bio rodom iz Krstatica kaže
za sebe da je iz Gornjeg Vrdola. Sam Toma Gospin oltar sa starim kipom u crkvi
Juričić piše da je njegov bratučed Nikola Sv. Mihovila u Rašćanima
Ivanović, a pleme Ivanovići i danas živi u
selu Krstatice. U svakom slučaju on je bio da se Toma Juričić i Mate Brnjić uhite,
iz Slivna ili Krstatica, a plemena Juričići i osudio ih na smrt naticanjem na kolac.
Matijaševići iselili su u Makarsko primorje Da ih spase od sigurne smrti ondašnji
za vrijeme Kandijskog ili Morejskog rata u stanovnici župe Vrdol sakupili su otkupni-
drugoj polovini XVII. Stoljeće. Lokalitet nu za njih u iznosu od 500 groša, a po
Postinje je možda ispod brda Stinice u Slivnu kući je zapalo 15 dukata. Poznato je da je
gdje bi se na izoliranom mjestu služila sveta 1590. jedna krava u Dubrovniku vrijedila
misa oko 500 m sjeverno od današnje crkve. 4-6 dukata, a na našim prostorima od 2
Toma Juričić je zajedno sa župnikom – 3 dukata, to znači da je svaka obitelj u
Vrdola fra Matom Matićem i đakom fra Ma- Vrdolu za njihovu otkupninu morala dati
tom Ranjkovićem išao na more (u Veneciju) vrijednost u novcu za otkup zarobljenih u
kupiti tri slike i zvono. U Imotskom je tada iznosu od 5 – 7 krava,18 što je u ono vrijeme
boravio namjenik Heregovačkog sandžaka bio golem iznos i velika materijalna žrtva.
Tatar Mehmed-paša,17 koji je izdao naredbu
16 Tapu Kadastro, Ankara, TKGM, 485. ........................................... Milan Glibota
17 Toma Popović, Spisak hercegovački namjesni- 18 Vuk Vinaver, Pregled istorije novca u jugo-
ka u XVI. Vijeku, POF, XVI.- XVIII, Sarajevo slavenskim zemljama (XVI – XVIII vek),
1970., str. 99. Beograd, 1970., str. 182.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
14 Slivno
Slivno u težnjama za priključenje
Dalmacije Sjevernoj Hrvatskoj
nakon pada Mletačke republike
1797. godine
M
letačka republika je u XVIII. sto-
ljeću započela slabiti i gubiti onu
važnost, koju je nekada imala, a to
je bilo osobito vidljivo nakon Požarevačkog
mira 1718. Gubljenjem posjeda i slabljenjem
državne vlasti opada njezina moć, dok joj se
u susjedstvu stvaraju dvije velike i moćne
države: Austrija i Francuska1 Nakon rata iz-
među Francuske i Austrije sklopljen je mir u
Leobenu 18. travnja 1797. kada su ove dvije
države odlučile podijeliti mletačke posjede
izvan Italije na kojem je Austrija dobila Istru
i Dalmaciju.2
Napoleonove trupe su 12. svibnja 1797.
okupirale Mletačku republiku, pa je tim či-
nom ona prestala postojati. Oko 10 tisuća
vojnika iz Dalmacije našlo se tada u Veneciji
radi njene odbrane, koji su tada vraćeni kući
kao razbojnici.3 Ne čekajući zaključenje de-
finitivnog mira, austrijska vojska je već 11.
1 Ante Ujević, Imotska krajina, Imotski, 1991.,
str. 177.
2 Grga Novak, Povijest Dalmacije, Zagreb, 1944.
str., 266.
3 Jakša Ravlić, Makarska i njeno primorje,
Split, 1934., str. 133 – 134. sa Hrvatskom,…, str. 46 – 47.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
lipnja ušla u Istru, 2. srpnja flota generala
Mate Rukavine ušla je u Zadar, a nakon toga
u Šibenik, Trogir, Split, Supetar, Makarsku,
Korčulu, Hvar, Vis, Boku Kotorsku. 4 Na-
kon pada Mletačke republike u Dalmaciji
je nastalo oduševljenje pri kojem su se zbili
nemiri pa je generalu Rukavini bio zadatak
kao vojniku da izvrši povjereni mu zadatak
i u Dalmaciji uspostavi poljuljani autoritet
vlasti te da prestanu svi nemiri.5 Kada je pala
Mletačka republika u Dalmaciji se javilo više
političkih ideja od kojih je najjača bila ona o
priznanju cara Franje I. (1792. – 1835.) kao
ugarsko-hrvatskog kralja. Ona je predvođena
franjevcima i željela je sjedinjenje Dalmacije
sa Hrvatskom odnosno Ugarskom, a Rukavi-
na je išao na ruku pristalicama sjedinjenja.6
Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja
su preuzeli vodstvo pokreta za sjedinjenje
4 Grga Novak, Pokret za sjedninjenje Dalmacije
sa Hrvatskom, Rad JAZU, Knjiga 269, Zagreb,
1940, str. 46 - 47.
5 Grga Novak, Povijest Splita, III, Split, 1978.,
str. 1646.
6 Grga Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije
 Slivno 15

Dalmacije i Hrvatske o čemu svjedoči pismo

provincijala fra Paške Sekule upućeno 14.
lipnja 1797. fra Andriji Dorotiću u kojem
između ostalog piše: …i kako su nam se zbog
toga obratili poglavice osamdeset i četiri okružja
i župa, koje pastoriziraju redovnici, koji su pod
našom vlašću, izjavljujući svoju živu želju,
da budu sjedinjeni s narodima i kraljevinom
Ugarskom i s kraljevinom Hrvatskom, s kojom
su i prije bili kao pridružena strana, sjedinjeni
s krunom i kraljevstvom Ugarske…7, a sigurno
su se ovom zahtjevu pridružili Slivanjci, kao
jedna od ove 84 župe Provincije. Fra Andrija
Dorotić je ovu predstavku odnio u Beč da je
prikaže caru, koji mu je odgovorio da mu je
milo što se Dalmacija želi priključiti njegovim
pokrajinama, što zna i po drugim predstav-
kama, koje su mu stizale iz Dalmacije.8
Narodni predstavnici su odmah po padu Područja sela, koja su se ovom
Mletačke republike uvidjeli da za Dalmaciju predstavkom željela priključiti Ugarsko-
postoji samo jedno rješenje, da se pridruži hrvatskom kraljevstvu
ostalim hrvatskim pokrajinama sa kojima je u
prošlosti činila jednu cjelinu, a tada je Hrvatska Josip Sumić, a u Imotski fra Marko Bašić,
bila udružena u državnu zajednicu sa Ugarskom Jakov Ivanišević i Luka Vuković.9 Njihova
koja je bila u sastavu carevine Austrije. Svugdje uloga je bila da umire narod, upute ga da
su se održavale narodne skupštine. Pokret za sredi i učvrsti mjesne prilike do dolaska nove
sjedinjenje u Makarskoj je vodio makarski vlasti, te da zatraže podršku u namjeri da se
biskup Fabijan Blašković, a u Makarskoj je Dalmacija sjedini sa Hrvatskom.
održana narodna skupština 18. lipnja 1797. Stanovništvo Imotske krajine je srdačno
za čitavo Makarsko primorje i sva područja dočekalo izaslanike iz Makarske, saslušalo
koja pripadaju Makarskoj biskupiji. Na toj njihove upute i savjete. Odabrani su i pred-
skupštini je odlučeno da se u Neretvu pošalju stavnici, koji će s ostalim predstavnicima
fra Andrija Ravlić, Bernard Grubišić i Petar iz Dalmacije uputiti zahtjev o sjedinjenju.
Baštunović, u Vrgorac fra Ivan Radonić i Takva podrška je odmah i stigla. Već 5.
7 Tulio Erber, Storia della Dalmazia, dal 1797.
srpnja 1797. harambaše sela Gorske župe:
al 1814., I, Zara, 1886., str 25 – 26. Slivna, Rašćana, Župe, Krstatica, Runovića
Franovci države Presvet.
8 Stipan Zlatović,
i Zmijavaca uputili su makarskom biskupu
Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, 9 Jakša Ravlić, Makarska i njeno primorje… ,
Zagreb, 1888., str. 338. str. 136.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
16
Fabijanu Blaškoviću i upravi grada Makarske
predstavku da se žele priključiti Makarskoj,
a time i Hrvatskoj. Tu se određuju grani-
ce područja, a potpisale su je harambaše:
Stjepan Radić Gudelj (Krstatica), Stjepan
Roglić (Župe), Ivan Vodanović (Slivna),
Petar Knezović (Rašćane), Jakov Babić
(Runovića i Zmijavaca).10 Tekst ove pred-
stavke glasi:
Velepoštovani, Velečasni Monsinjore
Biskupe, Velepoštovani D.D. (gospodo) Suci
- namjesnici gradske uprave Makarske i
njezinoga područja
Dne 5. srpnja 1797. Makarska
Predstavljen rukom Velepoštovanog i Ve-
lečasnoga Gospodina Biskupa pred poglavari-
ma ovoga Grada i njegova područja, te pred
mnogim drugim nazočnim poglavarima, u
ime ut intus i zbog učinka itd.
Ovaj dio pokrajine (kraja) nazvanoga
Gorska Župa, omeđen je sa sjevera rijekom
Vrljikom, s istoka djelomično Otomanskim
carstvom a djelomično teritorijem Vrgorca, sa
zapada selom Zagvozdom a po sredini Primor-
jem, od starine je ovisio o gradu Makarskoj,
i tvorio dio njezinog sjevernog teritorija od
vremena kada je bio otet ispod otomanskog
jarma, te kada je dobrovoljnom odlukom prešao
pod vlast Republike Venecije.
Kasnije nezgode su ga povremeno (odr-
žavale na životu) otimale od vlasti ovoga
grada (Makarske), ali je svejednako ostajao
odan duhovnoj vlasti Vašega Velepoštovanog i
10 Rados A. M. Vitturi, Storia delle cose successe
in Dalmazia della dissoluzione del veneto
governo aristcratico fino all’ ingresso delle
armi, Bulletino del arch. e storia Dalmata, Su-
plemento, Spalato, 1883. str. 69.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Velečasnog Gospodstva trajno sačuvavši želju
svojih stanovnika da se ujedine sa svojom
(starom) Majkom; isti su se radosno spremni
odazvati pozivu ako bi zbog sadašnjih složenih
okolnosti, ovaj srednjovjekovni grad, možda,
postao podložan svom najstarijem suverenu,
njegovom veličanstvu kralju Ugarske.
Kako su već predstavila mnoga Vaša Pre-
časna Gospoda, stanovnici sela Župa Gornja i
Donja, Slivno, Runovići, Zmijavci i Rašćane,
sva zajedno nazvana imenom Gorska Župa, a
koji predstavljeni preko svojih poštovanih vođa:
harambaša Stjepan Radić Gudelj, harambaša
Stjepan Roglić, harambaša Ivan Vodanović.
harambaša Petar Knezović i harambaša Jakov
Babić, preklinju da se ujedini ovaj teritorij
kako je to bilo i prije, a zbog vlastite potrebe
da sudjeluju u poboljšanju loših veza s drugim
Primorcima, te zbog ostvarivanja povlastica i
milosti koje Veličanstvo - suveren, u uvjetima
izražene dragovoljne odanosti, udostojuje se
udijeliti ovim ljudima (narodu) koji se obve-
zuju, međutim, podupirati očekivanja ovoga
Biskupskog stola. Što se tiče javnih obveza
(vođe/harambaše) pristaju se ove godine narod
stavit na raspolaganje Suverenu, te shodno
potrebama kako će nadolaziti, a u kojem
su slučaju povjerenici izuzeti ove obveze -
ovogodišnji porez u korist ove općinske kuće
(Makarske). Hvala.
Harambaša (glavar) sela Slivno Ivan
Vodanović, koji je među ostalima ovu pret-
stavku potpisao rodio se 1757. u Slivnu.11
Spominje se kao harambaša Slivna i 1806.
Pleme Vodanovići danas je u Slivnu izumrlo.
U prošlosti su bili ugledno pleme, čiji su
pojedini pripadnici bili serdari i harambaše
u XVII. i XVIII. stoljeću i istaknuti ratnici
11 NAS, M , 113, Status animorum loci Slivno, l.1.
 Slivno 17

u Kandijskom (1645. – 1669.) i Morejskom

ratu (1684. – 1699.). Spominju se serdari
Marko i Mijo Vodanović koji je bio njegov
sin. Šilobadovićeva kronika spominje više
njegovih ratničkih pothvata, a u svibnju
1686. bio je pri opsjedanju Norinske kule
teško ranjen. Marko je poginuo u okršaju s
Turcima 13. kolovoza 1665.12, a njegov sin
Mijo nije poginuo kod Zažablja u Neretvi
o čemu pjeva veliki hrvatski pjesnik fra Prikaz Makarske iz 1702. godine
Andrija Kačić Miošić: (detalj)

U Zažablju više Metkovića zato što je u vrijeme Morejskog rata sa

pogibe nam Vodanović Mijo,
od Primoja na glasu serdare,
koji turske odricaše glavem13
Sudjelovao je u bitkama i za Kandijskog
rata o čemu nam Kačić pjeva:
Serdar bijaše Vodanović Mijo,
od uskoka i od Primoraca;
prid junacim na vojsku iđoše,
od Kandije rata i Morije.
Vitežki je svuda vojevao,
još i turske glave odsicao;
junaci ga u pismi spominju,
kad goricom zelenom putuju.14
Mijo je umro u Podgori vjerojatno od
zadobivenih rana 15. ožujka 1695., a Ka-
čić ga je uvrstio među primorske junake
12 Josip Ante Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18.
stoljeća, Split, 1999., str. 25, 28, 33, 53, 54, 58.
13 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda
slovinskog, Split, 1983. str. 428.
14 Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda
slovinskog, Split, 1983. str. 379.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
svojim sinovima Jakovom i Stipanom živio
u Podgori kao i mnoge obitelji iz zaleđa.15
Njegov unuk Mijo Vodanović harambaša
Slivna je 1754.16
Do sjedinjenja Dalmacije sa sjever-
nom Hrvatskom tada nije došlo iako je
i Hrvatski sabor u travnju 1802. izglasao
da se Dalmacija priključi sjevernoj Hr-
vatskoj, a protonator ugarskog sabora u
Požunu tražio to od austrijskog cara, on
je u listopadu 1802. odgovorio da je čitava
stvar preuranjena.17
........................................... Milan Glibota
15 Marijan Stojković, Podgora u XVII. stoljeću,
ZZNŽIO, Knjiga XXIX, sv. I. Zagreb, 1933.,
str. 95 – 145.
16 DAZD, Spisi generalnih providura, Francesco
Grismani, Fasc. I, l. 109. v.
Kako je postao gografski pojam
17 Ferdo Šišić,
Dalmacije, Almanah Jadranska straža, Beograd,
1927., str. 120.
18 Slivno
Nekoliko pravnih
dokumenata iz Slivna kroz
prvu polovicu XIX. stoljeća
(1)
O
vi dukumenti potječu iz vremena
druge austrijske uprave u Dalmaciji,
koja je započela 1814. Pisani su u
razdoblju 1832. do 1852., a to su u stvari
odluke seoskih sudaca sudaca odabranih ili
arbitara kako oni sami sebe zovu. Odnose
se na izvršenje odluke redovnog suda u
Imotskom tzv. preture nakon okončanog
parničnog spora.
U Imotskom je u to vrijeme postojao
kotarski sud prve klase, a klase sudova su
se odrđivale prema veličini teritorija i broju
Pečat glavara Ante Glibote
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
stanovnika. Osim suca (pretora) Kotarski sud
u Imotskom imao je i pristava. Dalmacija
je u to vrijeme bila podijeljena na četiri
okruga i 28 upravno – političkih kotareva
pretura, a Imotski je spadao pod splitski
okrug. Općini u sjedištu kotara na čelu bio
podesta, odnosno načelnik.
Ove dokumente sastavio je Ante Glibota,
glavar Slivna i arbitar. Rodio se u Slivnu
1800., a bio je oženjen Matijom Šabić sa
kojom je imao devetero djece. Bio je glavar
Slivna punih 40 godina od 1826. – 1866.,
zbog svojih zasluga je bio više puta odliko-
van, a među njegovim odlikovanjima ističe
se „zlatni C.K. križ“, koji je bio jedno od
najviših odlikovanja u Austro – ugarskoj ca-
revini. U izvještaju G.M Tomassinija 1826.
spominje se kao dobar i aktivan glavar, a
već 1823. je crkovinar i kasnije predsjednik
crkovinarstva, koje je u to vrijeme o mnogo
čemu odlučivalo. Biskup J. Godeassi je 1840.
u svojoj vizitaciji zapisao „da se za sve što
se je u Slivnu napravilo treba zahvaliti Anti
Gliboti uglednom i galantnom čovjeku, a u
biskupskoj vizitaciji iz 1852. za njega je ostalo
zapisano: Glavar Ante Glibota, čovjek pošten,
vrlo inteligentan i zaslužan za Crkvu. Bio je
 Slivno
pismen, što je u našim krajevima u to vrijeme
bila prava rijetkost, a pisao je lijepim rukopi-
som. Bio je kum na krštenju 1834. kasnijem
hercegovačkom biskupu Paškalu Buconjiću.
Njegov sin fra Ivan (1801. - 1901.) poznati i
ugledni svećenik, definitor Provincije, župnik
u Slivnu, Runovićima i Imotskom i gvardijan
u Imotskom, proširio je crkvu u Slivnu, sa-
gradio crkvu u Runovićima i dovršio gradnju
crkve u Imotskom. Preko imotskog, potestata
(načelnika) Ante Glibota uputio je 5. srpnja
1848, pismo austrijskom caru Ferdinandu
V. o poteškoćama naroda Slivna. Njegov
glavarski pečat elipsastog oblika u koji je bila
ugrađena osmokraka zvijezda znak je koji su
kao svoj uzeli nositelji hrvatske nacionalne
misli u hrvatskom narodnom preporodu što
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
19
Imotski 1840.
je Anti Gliboti bilo svakako poznato. Umro
je 1870. u Slivnu.
1.
U Slivnu na 25. miseca stopro prošastoga
novembra 1832.
U izvršenie časnoga Preporuka od Ces.
Kr. Preture pod broj 1339. mi doli podpisani
odabrani prid ces. Kr. Sudom od Mate Grepe
i od Blaža, Mande i Jakovice Grepo i od Grge
Ravlića, poradi njiove parbe dajim rasudimo.
Mi kada razumismo jednu drugu i treću
stranu i sve razloge primismo, mi se nađosmo
i osudismo da je pravedno po samoj duši da
one sestre pok. Nikole Grepe: Manda i Mara,
da odma imadu dat Grgi Ravliću talira 6,
20
Dokument koji je sastavio glavar Ante
Glibota 1832.
oli jaspre ol u živu i odma, a Grgo vola Mati
Grepi, koga su Grgi dale iste sestre pok. Nikole.
O drugi odile Grgi za iste Glavnice, koje
su bile Grgine u sestara, pak one bile smakle.
A iste sestre što su dužne Grgi Ravliću
fiorina 40 ovo neka pridaju kako se pogodi Grgo
i iste sestre i ovo su iste ispovidile da su dužne.
A Blaž njiov brat, na primase ni marve
ni duga neće plaćat i ovo sve osudismo po duši.
Križ + mene Mate Barića koj neznam pisat
Križ + mene Tome Prgometa koj čini križ
svojom rukom kako gori
+Ja Ante Nogalo Bi svidok kako gori i vidi
da učiniše križe
Ja Ante Glibota glavar biše prizvan
i vidi svaka kako gori i priši
Bul moljen od isti sudaca
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Dokument koji je sastavio glavar Ante
Glibota 1832
2.
U Slivnu na 12. febrara 1834.
Mi niže podpisani suci arbitri kako u
kompromesu od ove Ces. Kral. Svitle preture
pod brojem 2118 mi koji smo odabrani od
Luke Prgometa i Tome Prgometa oba od ovoga
sela Slivna.
Da razvidimo parbe koiesu među njima
i priđosmo u isti dan na 12 febrara u kuću
glavara od sela Slivno i razumismo sve razloge
od strane jedne i druge paraca gori imenovani
i svako razbistrismo po njiovu prikazanju i
po našoj pameti i osuđujemo koliko naodismo
daje pravedno.
1. Daklem i osuđivano da mi gori imeno-
vanomu vinograd više kuće istoga Tome
koji se zove… koie bio u parbi među
istim gori imenovnim.
 Slivno 21

2. Zemlje oranica i oko zemalja ledine koie

su bile u parbi, to jest imena od isti
zemalja Krivodo, Garmine i Pod starim
vrtlom. Ove tri zemlje imadu podilit
na tri dila Luka i Toma. Luki dva dila
rečene zemlje, a Tomi treći dio.
3. Od jaspri što je bilo Tomini na ovoj
zemlji Luka gori rečeni ne ima Tomi
gore rečenomu vratiti ništa.
Ja Ante Radalj sudac arbitri koisam
odabran od Tome Prgometa potvrđivamu
svaka i neumiduć pisat činim rukom križ +
Ja Mijo Šarić koisam odabran od Luke
Prgometa potvrđivam svaka kako ozgora i
pisa svoiom rukom.

Ja Ante Glibota glavar

potvrđujem kako gori.
3.
U Slivnu na trideset miseca mađa godine
iljadu osam stotina trideset i sedam 1837.
U izvršenju Pričasnoga kompromisa od
Ces. K. Preturie od 21. mađa godine 1835.
pod brojem 603.
Mi doli podpisani suci arbitri obrani Pri.
Ces. Kraljskim Sudom Imoskim od Angelie
Loze udata za… Petra i od Petra obranoj.
S druge strane obrani od Mije Marinića
Prokaratura dice pok. Love Loze; to jest Jure
i Ive za dajim podilimo i rasudimo njiovo
očinstvo pok. Lovre Loze i mi dođosmo na iste
zemlje i svaku providismo pomljivo i rasudismo
i podilismo pravedno što smo mogli dosegnuti
jesti kako slidi – Anđeliji šesti parat zapade.
1. Zapade Anđelije… pok. Lovre Loze zemlje
orne imenom sinokos
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
Dokument koji je sastavio glavar Ante
Glibota 1834.
2. Zapade iste Parvić dolac od bure rečena
Okruglica na var Doca donjega poda pola
3. Zapade iste zemlja u Raputini
4. Zapade iste na Velimcu nad pristavom
pola
5. Suviše zapade iste na Grebinan šesti parat.
6. Zapade iste u rupi šesti parat
7. Zapade iste zemlja u Zmijavcim i u
Bilom polju.
8. Osudismo što su zapale zamlje koje su
posijane imajoj dat prokaratur i brat
gotovu trećinu ploda od žita Anđeliji.
9. Svaka što se naodi da je posidovao pok.
Lovre Lozo Kuća, vartala, vinograda,
pokućstva, marve, goveda, zemlje sve neka
ostane Juri Lozi pok. Lovre.
22 Slivno
10. Osudimo do Nepovraća Anđelije dote bra-
tu Juri što je odnila za uzrok zašto mu
ostavismo kuće, pokućstvo, marvu i vrtle
i vinograde i imadu stati u miru zauvike.
Križ + Mate Barića neumidući pisati koj
rasudi i podili.
Ja Marko Šarić sudac odabrani osudi svaka
kako gori.
Ja Ante Glibota upisa ovu osudu
i svaka potvrđujem.
4.
U Slivnu na 20 miseca aprila 1844.
Izvršenje časnog kompromisa od ces. Kralj
preturie Imoske pod Brojom 130 od 29 agusta
prošastoga.
Mi doli podpisani Ante Glibota i Nikola
Marinić od ovoga sela Slivna jesmo bili oda-
brati od Mate, Ivana i Jakovice Vrdoljak pok.
Stipana prid ces. Kr. Sudom poradi njiove
parbe kojusu imali među sobom, a mi dva
odabrasmo među nas trećega, to jest Matu
Glibotu.
Mi skupa priđosmo među iste parce k
njiovim kućam i pomljivo providismo njiove
razloge jedne i druge strane i osudismo što
smo mogli dokučiti pravednije i razdilili smo
njiovo očinstvo kuće, zemlje, vrtle sve na tri
dila Ivanu i Jakovici dva dila, a Mati jedan
dio kako doli imenujemo kako slidi.
1. Ivanu i Jakovici kuća stara od istoka
i pridvratie od zapada, Mati kuća od
zapada i privratie od istoka.
2. Ivanu i Jakovici Torina u Dubokoj rupi
pola, a pola Mati od istoka.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
3. Ivanu i Jakovici na Vlakam Gubatove
zidine i Rupa i Krivi dolac dva dila od
bure, a treći dio Mati od podne.
4. Ivanu i Jakovici Rupice za Skradinom
torinom livira a Mati Duboka rupa pod
Malim Brlogom
5. Ivanu i Jakovici Vrtlina sva, a Mati
Skradina torina i Podići svi do puta.
6. Ivanu i Jakovici Kupinjak od istoka i
nad njima tri komada Krčine, a Mati
treći o od bure.
7. Ivanu i Jakovici Brlog od istoka i nad
njim tri komada poviše a Mati od zapada
treći dio Krčine i za njim vas kameni
Gom pod putom.
8. Ivanu Jakovici Torina pod Kupinjakom
od bure, i nad istom tri komada podića,
a Mati od istoka treći dio Torine i pokraj
Torine od istoka što se nađe oko podića
9. Ivanu i Jakovici Torina Jurina zvana U
strani dva dila od podne, a Mati treći
dio od zapada.
10. Ivanu i Jakovici Krč pod njivam i na
Njivi pod kućom dva dila od podne, a
Mati treći dio od zapada.
11. Ivanu i Jakovici pod Tominom kućom
vrta dva dila od podne, a Mati trećina
od zapada
12. Ivanu i Jakovici vinograd za kućom Mati-
nom dva dila od podne, a Mati od zapada.
13. Ivanu i Jakovici Torina nad kućom pola,
a pola Mati.
14. Ivanu i Jakovici Torina kod drina i vrtli
kod dva duba.
15. Ivanu i Jakovici dolac u Krivačam dva
dila od zapada, Mati treći dil od istoka
i Podić od bure pod putom.
16. Ivanu i Jakovici zemlje u polju dila dva,
a Mati trećinu očevine.
 Slivno
17. Ivanu i Jakovici paškula ona dva dila
što je u komunu s komšijam.
18. Ivanu i Jakovici imadu dati svi koisu
posijali gori imenovane zemlje polovicu
žita za ovu godinu.
19. Ivanu i Jakovici od podne, a Mati od
zapada trećina.
Križ + Nikola Marinić koi sudu i razidili i
potvrđujem neumiduć pisati.
Križ + Mate Glibota koi bi posvidoči sudi i
razdili neumiduć pisati
Ja Ante Glibota Sudi i Razdili
i pisa istinito i potvrđujem.
5 6. Što je Ivan pognoio zemlje Jurine imaće
U Slivnu na 18. reko osamnest novembra
iljadu osam sto pedeset dva
U izvršenju časnog kompromisa C.K.
preture od Imoskoga od 22. settembra pod
brojem 1504.
Mi doli podpisani i obrani ljudi arbi-
tri prid C.K. suci obrani od Jure Čale, Jure
Protrka, od Ivana Vrdoljaka, Andria Selak
pok. Ivana obe strane obraće Antu Glibotu
glavara po svih za jednu i za drugu stranu.
I mi priđosmo u kipim među parbe Jure
Čale i Ivana Vrdoljaka; koje bio doša na ba-
štinu Jure Čale godine prošaste 1851. miseca
mađa i oni nemogući se podnit zajedno porad
niki njiovi mnogi uzroka.
Mi svaka potanko i pomnjivo providismo
sve razloge jedne i druge strane i koliko smo
mogli razbistriti i odsuditi na nji se brez da se
niedno zlo ne porodi među istim i određujemo
po duši i istinito osuđujemo i određujemo
ja Andrija Selak i Jure Protrka oba skladno
se pogodiše i utvrdiše i Ante Glibota glavar
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
23
potvrdiše njiovu osudu jedne i druge strane i
sva tri zajedno osudismo kako slidi:
1. Ivan Vrdoljak odma se ima partit za svoju
otačbinu iz kuće Jure Čale sa svojom
familijom i bravim i stvarim što je bio i
donio, a Juru Čalu ostaviti u miru brez
i kakove pravde i arča (troškova drugi).
2. Jure Čale ima dati Ivanu Vrdoljaku za
rađu i prituženje fiorina: 14: rekosmo
četrnaest, jerbo je falio jedan i drugi.
3. Ivan Vrdoljak ima dati Juri Čali za Karte
Bulate fiorina 2, karantina 18.
4. Ivan Vrdoljak ima dati Juri Čali žita
biloga oko 50.
5. Žito od ove godine imadu podilit popola,
pola Juri, a pola Ivanu.
diliti i raditi popola dok gnjoj izagnjije.
+Križ Andije Selaka Neumiduć pisati po-
tvrđujem svako i osudi.
+Križ Jure Protrka neumiduć pisati potvr-
đujem svaka i osudi kako gornji.
Ja Ante Glibota glavar
upisa ovu osudu
i potvrđujem imena sudaca
i ja sam svidok.
Ovi dokumenti su nam važni za prou-
čavanje društvenih odnosa u Slivnu u prvoj
polovini XIX. stoljeća, toponomastike, ono-
mastike i drugih činjenica vezanih uz naše
selo. Seoski suci su se mijenjali, pa tako
1832. su suci arbitri bili Mate Barić i Toma
Prgomet, 1834. Ante Radalj, Mijo Šarić,
Mate Barić, Marko Šarić, 1844. Nikola
Marinić i Mate Glibota, a 1852. Andrija
Selak i Jure Protrka.
........................................... Milan Glibota
24 Slivno
Popis vlasnika posjeda u
Slivnu 1878. godine
A
ustro – Ugarska carevina je 1869. do-
nijela zakon o određivanju poreza na
prihod od zemlje. Da bi se taj porez
pravilno odredio trebalo je utvrditi stvarno
stanje ukupnog posjeda. U Dalmaciji je za
te potrebe urađeno katastarsko razgledavanje
prostora što se sastojalo u utvrđivanju međa,
te dopunjavanju i ispravljanju katastarskih
planova zemljišta u čitavoj Dalmaciji.
Tom novom izmjerom zemljišta nastali
su novi katastarski planovi a promjene u
Naslovna stranica “Upisnika kuća”
u Slivnu
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
vlasništvu posjeda ucrtane su u katastarske
planove prve izmjere i 1835. crvenom bojom.
U Slivnu je katastarsko razgledavanje
prostora učinjeno 1879., a posao je obavljen
pod vodstvom mjernika Ivana Markovića.
Slivno je tada bilo u sastavu političkog kotara
Imotski, poreznog kotara Imotski, procje-
nidbenog kotara Imotski, a potpadalo je
pod Zemaljsko povjerenstvo za zemljarinu
(porez) u Zadru.
Pri izmjeri 1879. izrađeno je više do-
kumenata, a među njima je i Upisnik kuća.
U ovom Upisniku kuća popisani su svi oni
koji su u svom vlasništvu imali kuće u Sliv-
nu, a važan nam je jer nam on daje uvid
u sliku slivanjskih obitelji u katastarskoj
općini Slivno 1879. Ovaj popis je dovršen
15. kolovoza 1879., a potpisali su ga Luka
Vuković načelnik Imotskoga od 1875. –
1881. i mjernik Ivan Marković.
Popis ima nekoliko rubrika, a ovdje
su za nas važne rubrike redni broj i ime
posjednika.
1. Selak Ivan p. Marka
2. Selak Jure p. Joze
3. Selak Marko p. Mije
4. Selak Ante p. Ilije
5. Prgomet Križan p. Ante
6. Selak Toma p. Stipana
7. Selak Ivan p. Paške
8. Selak Mate p. Ante
9. Selak Mate p. Jakova
 Slivno
10. Selak Jure p. Josipa
11. Zeljko Ivan p. Stipe
12. Mrkonjić Toma p. Stipe
13. Mrkonjić Petar p. Bože
14. Mrkonjić Ante p. Tome
15. Barić Mate p. Jure
16. Barić Martin p. Ante
17. Barić Mate p. Mije
18. Prgomet Mijo p. Luke
19. Prgomet Mate p. Ivana
20. Prgomet Jure p. Petra
21. Prgomet Paško p. Ivana
22. Prgomet Marko p. Ante (Lasko)
23. Lozo Jure p. Ante
24. Prgomet Ilija p. Ante
25. Glavaš Marko p. Mate
26. Glavaš Cvitan p. Mije
27. Glavaš Jozo p. Petra
28. Marinović Jozo p. Bože
29. Marinović Matia p. Petra
30. Parlov Ante p. Ivana
31. Prgomet Josip p. Mate
32. Marinić Mate p. Ivana
33. Kustura Ivan p. Mije
34. Kustura Mijo p. Jure
35. Kustura Maria ud. p. Luke
36. Kustura Andrija p. Ivana
37. Kustura Mate p. Ante
38. Parlov Petar p. Ivana
39. Parlov Jozo p. Mije
40. Parlov Mate p. Ivana
41. Parlov Jakov p. Šimuna
42. Jurić Petar p. Tome
43. Glibota Nasljednici p. Ante i Pavla
44. Glibota Mara ud. p. Jakova
45. Glibota Marko p. Ante
46. Radalj Andrija p. Augustina
47. Radalj Ivan p. Martina
48. Lončar Josip p. Petra
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
25
49. Ravlić Nikola p. Mije
50. Katavić Ante p. Josipa
51. Katavić Ivan p. Petra
52. Ravlić Andrija p. Jure
53. Anić Mijo p. Ilije
54. Anić Mate p. Jure
55. Opačak Mijo p. Grge
56. Roso Tonia p. Ivana
57. Kovačević Ante p. Petra
58. Jukić Ante p. Petra
59. Jukić Petar p. Nikole
60. Jukić Toma p . Ivana
61. Jukić Ante p. Mate
62. Talaja Josip p. Ante
63. Selak Andrija p. Ivana
64. Anić Jozo p. Mije
65. Anić Mate p. Marka
66. Anić Ivan p. Jakova
67. Anić Paško p. Ivana
68. Katavić Jozo p. Jerka
69. Prgomet Petar p. Ivana
70. reč(eni)
71. Radalj Toma p. Tome
72. Radalj Ilija p. Jakova
73. Jakovina Mijo p. Ante
74. Protrka Jure p. Paška
75. reč(eni)
76. Lozo Joze p. Ante
77. Lozo Jure p. Josipa
78. Lozo Mate p. Ante
(novi posjednik Lozo Marko p. Josipa)
79. Mikrut Marko p. Jure
80. Kovačević Ivan p. Mate
81. Kovačević Tomica p. Petra
82. Vrdoljak Tomica ud. p. Martina
83. Lozo Marko p. Ivana
84. Lozo Jakov p. Ivana
85. Šimunović Marko p. Tome
86. Radalj Ilija p. Jakova
26
87. Vrdoljak Šime p. Stipe
88. Lozo Jaka ud. p. Tome
89. Lozo Jozo p. Blaža
90. Lozo Jure p. Lovre
91. Lozo Stipe p. Ante
92. Vučko Toma p. Ante
93. Opačak Matia ud. p. Ivana
94. Marinić Mate p. Nikole
95. Marinić Ante p. Mije
96. Nogalo Ivan p. Ante
97. Nogalo Ivan p. Jure
98. Nogalo Toma p. Petra
99. Mikrut Jaka ud. p. Ante
100. Mikrut Mate p. Mije
101. Mikrut Ante p. Mije
102. Mikrut Ante p. Petra
103. Mikrut Ilija p. Jakova
104. Mikrut Jure p. Stipe
105. Mikrut Mate p. Martina
106. Vrdoljak Šimun p. Frane
107. Vrdoljak Marko p. Frane
108. Nogalo Toma p. Ante
109. Vrdoljak Ante p. Šimuna
110. Vrdoljak Šima ud. p. Stipe (nestalo)
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Određivanje međa Anića: Mije i Ilije (1886.)
111. Vrdoljak Ivan p. Grge
112. Vrdoljak Nikola p. Šime
113. Mikrut Jakov p. Mije
114. Vrdoljak Ivan p. Ante
115. Čale Bože p. Ambroža
116. Čale Toma p. Bože
117. Grepo Jure p. Šimuna
118. Grepo Mate p. Frane
119. Grepo Mate p Šimuna
120. Jerković Jozo p. Tome
Od rednog broja 121 do 149 popisa-
ni su vlasnici kuća iz Podosoja: Jerkovići,
Buljani, Puljizi, Ždere Dragovići, Vukoje i
Lubine sa napomenom: Kuća i posjedništvo
zemalja u obćini (katastarkoj) Runović. Isto
je i sa onima pod rednim brojem 166, 167,
172, 175 – 181, 201, 202.
150. Mrkonjić Ante p. Bože
151. Glibota Nikola p. Filipa
152. Jurić Grgo p. Tome
153. Radalj Blaž p. Mate
154. Lozo Ilija p. Andrije
155. Vrdoljak Stipan p. Frane
 Slivno 27

Određivanje međa Glibota (1890.)

156. Kovačević Jozo p. Petra
157. Lozo Petar p. Ante
158. Vrdoljak Marko p. Jakova
159. Vrdoljak Tomica ud. p. Andrije
160. Lozo Stipe p. Ante
161. Barić Paško p. Ante
162. Prgomet Jakov p. Luke
163. Prgomet Joze p. Ante
164. Marinović Roža ud p. Ante
165. Kustura Ante p. Jure
168. Vrdoljak Mate p. Ante
169. Vrdoljak Blaž p. Šimuna
170. Anić Ante p. Joze
171. Jukić Blaž p. Mate
173. Mrkonjić Toma p. Stipe
174. Slivno Crkva S. Trojstva
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
182. Glibota Mate p. Jure
183. Jurić Ivan p. Tome
184. Glibota Mate p. Jure (nestalo)
185. Parlov Antica p. Šimuna (nestalo)
186. Kustura Božo p. Frane
187. Kustura Toma p. Jure
188. Lozo Šimun p. Stipe
189. Marinović Ivan p. Martina
190. Selak Jure p. Ivana
191. Selak Ante p. Paške
192. Barić Antica ud. p. Mate
193. Prgomet Jure p. Ante
194. Prgomet Jakov p. Tome
195. Šimunović Paško p. Križana
196. Jakovina Ivan p. Ante
197. Anić Ilija p. Ivana
28
198. Anić Ante p. Ivana
199. Lozo Marko p. Ivana
200. Grepo Stipan pok. Lovre
203. Mrkonjić Frane p. Tome
204. Mrkonjić Jakov p. Tome
205. Mrkonjić Jure p. Petra
206. Zeljko Marko p. Stipana
207. Zeljko Stipe p. Mate
208. Selak Šima ud. p. Josipa (nestalo)
209. Barić Ivan p. Jure
210. Barić Mate p. Jure
211. Barić Ivan p. Jure
212. Barić Frane p. Mate
213. Burić Josip p. Ivana
214. Prgomet Jure p. Ante
215. Glavaš Petar p. Mate
216. Glavaš Marko p. Mate
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Određivanje međa posjeda Glibota (1886.)
217. Marinović Ante p. Bože
218. Glibota Nasljednici
219. Glibota Mate p. Filipa
220. Katavić Mate p. Josipa
221. Katavić Mate p. Josipa
222. Katavić Ante p. Josipa
223. Ravlić Ivan p. Jure
224. Jukić Ante p. Petra
225. Jukić Marko p. Petra
226. Jukić Marko p. Petra nestalo
227. Jukić Petar p. Mate nestalo
228. Grepo Jure p. Šimuna nestalo
229. Grepo Mate p. Šimuna nestalo
230. Vrdoljak Bariša p. Ante
231. Vrdoljak Mate p. Grge
232. Vrdoljak Jakov p. Grge
233. Nogalo Toma p. Petra
 Slivno 29

Određivanje međa Glibota: Filipa, Jure i Mate (1886.)

234. Nogalo Ivan p. Ante
235. Lozo Jure p. Lovre
236. Lozo Mate p. Blaža
U Upisniku kuća upisano je 236 vlasnika
kuća. Od ovih bio je 31 vlasnik kuća iz
Podosoja, u Podosoju, koje je bilo u kata-
starskoj općini Runovići, jedan iz Poljica,
17 vlasnika je nestalo, pa su kuće u posjedu
drugih, a vlasnik je i Crkva Sv. Trojstva, što
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
ih je ukupno 50. Ako taj broj odbijemo od
upisanih u Upisnik kuća znači da je u Slivnu
1879. živjelo 186 obitelji. Još tada u Slivnu
žive prezimena Lončar, Roso i Opačak, kojih
je kasnije nestalo. Lončari su bili nastanjeni
istočno od Donjih Radalja, Rose istočno
od Gornjih Anića, a Opačci u Marinićima.
........................................... Milan Glibota
30 Slivno

Iz Franjevačke
književnosti
Fra Rajmund Rudež
Župnik župe Slivno 1870. – 1874.

novi na kojem su mogla stajati tri zvona.

Po odlasku iz Slivna godinu dana je župnik
u Prološcu, odakle prelazi u Imotski gdje je
župnik i dekan. Obavljao je službu gvardijana
Franjevačkog samostana u Makarskoj a od
1885. – 1888. bio je definitor Provincije.
Umro je u Imotskom 15. lipnja 1893. gdje
je i pokopan. Na njegovu grobu je imotska
općinska uprava postavila spomenik s natpi-
som : O. Rajmundu Rudežu, Vinjančaninu,
uzor svećeniku, Hrvatu, rodoljubu, bistrom
umu, poštenom srcu, tvrdom znaćaju rođe-
nom 4. I. 1844. preminulom 15. VI. 1893.
zahvalno pučanstvo uz pripomoć Domovine,
Općine Imotski, na vječnu počastnu spomen
podiže ovu nadgrobnu ploču 1895.
Uz pomoć gvardijana fra Ivana Glibote,
fra Rajmund Rudež je u Imotskom počeo
zamašit politički rad, a bio je pravi narodni
Fra Rajmund Rudež - kameni reljef na
vođa Imotske krajine, okupivši puk oko
nadgrobnom spomeniku
hrvatske ideje. Objavio je knjižice Hrvati i

F
r a R a j m u n d R u d e ž rodio se u talijanaši u Imotskoj krajini (Zadar, 1884.),
Vinjanima Donjim 4. siječnja 1844. Ustanovno pismo presvetoga našeg gospodina
Za svećenika je zaređen 1869., a od Leona pape XIII (Zadar, 1884.), De mutuo et
1870. – 1874. župnik je u Slivnu. Ovdje usura (Jaderae, 1885.), a u rukopisu su mu
je srušio stari zvonik na preslicu i izgradio ostali Povestna crtica o postanku Manastira
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 31

barjak bila bi mladoženji višala, s svatovim

galija. Tko dade današnjim autonomašim
zemlje na kojih danas kmetuju naši težaci?
Dadoše im Mletčići, jerbo su se autonomaši
i onda znali ulizivati i varati i izdavati svoj
narod hrvatski. Tko ubi naš prirodni razvoj;
tko dade izrode u hrvatskom plemenu dotle,
da se neki, kojih su pradjedovi, djedovi i otci
kapu crljenu nosili i nisu znali beknuti tali-
janski, danas usuđuju se nazivati Talijancim
a niječu da su Hrvati.
***
U ovo doba ako bi Mledački dužd začuo
za koga Hrvata, da je velika znanja, pozvao
bi ga u Mletke i tu „al Ponte de’ sospiri“
našao smrt, u ono doba nije bilo samo jedne
škole narodne u Dalmaciji. S njihove kulture

Faksimil naslovne stranice

Rudežove knjižice “Hrvati i talijanaši u
Imotskoj krajini”
i crkve franjevaca u Imotskom i veliki spjev
Jubilej u 24 pjevanja koji ima 9721 stih.
Ovdje iz knjižice Hrvati i talijanaši
u Imotskoj krajini donosimo neke njegove
političke misli:
Veli se odviše, da talijansko pleme nije
bilo nikad na štetu slavljanskomu plemenu,
nu ako je tako tko uništi ako ne Mlečić, naše
šume u Dalmaciji? Mletčići. Oni jih odnesoše
za svoje brodovlje i za svoje sgradje pa i danas
naša krajina troši da ih podgoji. Mletčići
netlačiše li i nedemoralizovaše li naš narod?
Ne pripovidali se: ubi čovjeka, a daj kravu
Providuru, oli metni se pod zaštitu velikaš-
Faksimil naslovne stranice Rudežove
ke kuće? Stari pripovidaju, kako su koluneli
knjižice “De mutuo et usura”
mletački Krajinu globili; svatovi ako bi ponili
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
32
Faksimil naslovne stranice Rudežovog
prijevoda “Ustavnog pisma...”
i ostalo je naše pleme ubijeno u Dalmaciji,
nit je progledalo, dokle se nije počelo prirodno
razvijati u svom jeziku.
***
Povjestna prava Kraljevine Hrvatske i
Slavonije u krjepost kojih one pitaju sdru-
ženje Dalmacije jasna su i priznana su od
svih kraljeva Ugarske i Hrvatske, a osobito su
posvećena glasovitim ugovorom godine 1712.
poznatim pod imenom Pragmatičke sankcije
kralja Karla III.
***
Hrvatsko pitanje naše je pitanje, sudbi-
na hrvatska naša je sudbina, a pitamo naše
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
zajedničko hrvatsko pravo i pomažemo se uprav
zato, da nam postane sjajno stanje. U ostalom,
hrvatski barjak ako nije vaš barjak, je naš kao
i dalmatinska zastava; oboje nam je slavno sa
obojim se dičimo; hrvatski barjak pokazuje
nam državno pravo hrvatsko, a pokrajinska
zastava municipalne slobode.
***
Glede načela po kom se imadu izabirati
ljudi na upravu općine i mi gledamo da se
izaberu ljudi nepohlepni, rodoljubi iskreni koji
ljube domovinu Hrvatsku, a ne talijansku, i
nastoje za njezinu dobrobit, koji su gotovo
također za koje žrtvovanje. Želimo kao i vi
mir, želimo na upravi ljude na mir sklone,
koji da upravljaju obćinu na dobro i na korist
svijuh; ta to smo izrazili u našem pismu, koga
smo vam upravili. Mi nećemo onoga koga je
obćinsko vieće jednoć poćeralo sa tajništva
obćinskoga sa netočnih računa, mi nećemo ni
potomstvo onoga, koji je do svojih pašaluka od
Mletčana za špionstvo dobivenih, obćinskom se
vlašću služio i novcem da put sagradi, i koji
je na Bečkom saboru kazivao da naši težaci
zlatnim pluzima oru; mi nećemo onoga, kojemu
da je otac živ, nebi danas izrodom bio, mi
nećemo onoga došljaka, koji došav u Imotski
utvorio se je Hrvatom narodnim uglednicim
i vas progonio, dok su mu narodni uglednici
u puku upliv pribavili, kojim se je obogatio
i iz više kanzenih nepriliku izbavio, te koji
danas nečuvenom neharnošću taj upliv ulaže
na zator imena hrvatskog i kroz neproste čine
naš siromašni puk sadire…
................................................ M. Glibota
 Slivno
Franjevac na putu
U ona davna vremena
kad je smrt sjedila za vratom
u dalekoj Bosni
i zarobljenoj Hercegovini odputio se
franjevac
u neznano i opasno
s glavom u putnoj torbi
Na putu nigdje ni krčme
ni prenoćišta
ni pomozbog ni dobardan
samo neprohod planine
zasjedne šume puste
klopke kula i stražarnica
uviri bujičnih rijeka
Za san podastir tvrde zemlje
pokrivač olujno nebo
Gdje stane nogom oštrac kamen
gdje segne rukom strn i trn
Vukovi zavijaju uspavanku
Ide on ide tragom predhodnika
a svaka stopa krvlju natopljena
i svaki dah je uzdah plačni
i svaki oblak suzom rosi
Smrtnim ne znoji se on znojem
da stekne blago ili slavu
svijet za nj i ne zna ni za zemlju
u kojoj handžar pravdu dijeli
u kojoj hajduk štiti slabe
u kojoj smrt je izbavljenje
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
33
Žureći se
do upodzemljenih koliba siromaha
da ih osnaži utjehom
sebe ne dospije okrijepiti
ni žlicom tople juhe
ni hljebom svježa kruha
Što ga nosi mračnim gudurama
bezpućima i trnkamenju
Zašto krvari bose noge
bez balzama na kraju puta
Tko toliku mu snagu daje
da ne klone
da ne pobjegne
da ustraje
U ona davna vremena
kad smrt je bila
i dobro jutro i dobar dan
i dobra večer
hodao je franjevac
zemljom izgubljenom u nigdini
od Boga prokletoj
pod slavolukom srpastih sabalja
drvoredom nakolčenih glava
proganjan i ponižavan
Bez kuće i kućišta
bez skloništa u starosti
bez tamjana pohvala
išao je franjevac
sa svojim Bogom na prsima
sa svetim uljem u rukama
da ljudima donese
radostnu vijest spasenja
daruje prijateljsku riječ
utješi ih na samrti
....................................Mate Marčinko
34
Zbogom Bosno!
(Misionar Nikola Tavilić napušta Bosnu)
Bosno moja, moj uzdahu,
grob zaželih u tvom prahu,
ali put moj dalje vodi,
slobodi li? znaj? pogodi?
ili u smrt noga krenu
u grobnicu bezimenu?
Ostavljam te nedoranu,
puštam da mi dvori planu,
da psi tebe svu raznesu,
veseleć se tvomu mesu.
Ponoć zvoni na zvoniku,
konji gaze hladnu riku.
Nož na srdce stavljam hladan,
nepamćenom tugom svladan,
shvaćajući moju muku,
zaustavlja Bog mi ruku.
Uzalud je, znadem, shvaćam,
svoga konja natrag vraćam,
uzdom svit okrenut želim.
Ipak bižim, žurim, selim.
Ti mi vidje sretne dane,
za tebe me vežu rane.
Cviće cvalo i ocvalo,
mom životu vrime stalo.
Mrak i šuma svagdi, svuda.
Sve dalje je rodna gruda.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Oko mene sine same,
u nepovrat crni mame.
Pratitelji zaostaše,
umorne im noge staše.
Sam, prepušten vukovima,
oboružan samo snima,
tragom zvizde sudbu slidim,
misečevim putem blidim.
Zbogom, Bosno, suzo trajna,
u mom srdcu svitla, sjajna.
Blagoslivam tvoga đaka,
poljodilca i težaka,
zemlje tvoje stopu svaku,
žene, dicu, dida, baku.
Nikad više s tvoje gore
ugledati ne ću zore.
niti čuti piv slavuja,
krik sokola, šum oluja.
Zadnji put te sada gledam,
plakao bih, ali ne dam,
da me slomi bol za tobom.
Tuđa zemlja bit će grobom
imenu i prezimenu,
srdcu mome pogaženu.
....................................Mate Marčinko
 Slivno
Drino vodo
Bistra, tamna, svitla, mračna,
skokovita, valovita,
hučna, tiha, blatna, zračna,
jadna, gladna, pjana, sita.
Šumom se od kuge braniš,
kukuruzom ljutim hraniš,
krivudavo brza tečeš,
od zle kobi da utečeš.
Hirovito srce stisni,
uobali nemir toka,
zaustavi nalet bisni,
odmori se nakon skoka.
Oplači nam naše mrtve,
krv operi s grla žrtve,
silu zakuj ilovačom,
ogradi se trnom, dračom.
Odnesi u bezdan ponor
krikove iz bezsna more,
ratove i kužni pomor,
kišne dane, tmurne zore.
Upokoji vičnu trku,
sudbinu utopi mrku,
daj vojniku, sužnju, robu
dar slobode u svom grobu.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
35
Vinac što ga dite splete
ne rastrgaj u svom viru,
s njega kaplju suze svete,
smiri ti ih u svom miru.
Drino vodo plemenita,
nek ti polje cvitom cvita,
vinogradi grožđem rode,
sušu poje tvoje vode.
Dosta mrtvih i mrtvaca
nasuka se na tvom žalu
pusti da se roj svitlaca
zaiskri na tvome valu.
Mostom duge ti premosti,
trajne slave slavolukom,
krv junaka, jame, kosti.
Drino vodo, budi lukom.
....................................Mate Marčinko
Napomena: Ove tri pjesme napisao je
poznati hrvatski književnik i posvjesničar,
mučenik i utamničenik Mate Marčinko. Bio
je potppredsjednik Matice hrvatske 1994.
- 1996. Rodio se u Hrastovici kraj Petrinje
13. veljače 1925., a umro je u Zagrebu
31. siječnja 2010. Zbog pjesme Hrvatska
molitva bio je zajedno sa fra Karlom Ko-
sorom osuđen 1972. Ta pjesma je nakon
objavljivanja 1971. prvi put objavljena
nakon 20 godina u božićnom broju 1990.
našeg župnog lista Slivno, što je Mati bilo
posebno drago. Slava mu!
................................................ (M.G.)
36 Slivno

Eugen Kvaternik.

Jesenski se danak, krili, al se žarko sunce skriva.

Hrvatsku je Rakovicu pritisnula magla siva.
Sve je mrtvo. Samo cestom kroči četa vedra čela,
Usred čete pod kočijom vidiš četir’ konja bijela,
Rekao bi: krilati su, poletjet će k neba visu
I podići nad_ oblake onog, što mu četa kliče:
»Zdravo, kralju miljeniče, hrvatski nam osvetniče!«
A, on gleda četu hrabru. Sve mu dršće lomno tijelo.
Od sreće mu grud se širi, munjom bljeska oko smjelo,
Čini mu se: javom biva, što je još te onda snivo,
Kad se, prognan iz svog doma, po zemljama tuđim skrivo,
Željan sunca i topline, željan; gore i doline,
Hrvatske mu potištene, ali divne domovine.
Ljubio je, žarko-grudu, gdje mu majka život dala,
Gdje ga pjesmom hrvatkinjom u san slatki uljuljala.
Zlatnim perom, gromkom riječi, što sve ruši i obara,
Šibao je krutu silu, branio je prava stara.
I zloba ga s očinskoga izagnala bila praga,
Da mu živi zanos jenja, da ga izda divska snaga,
Da muževnu šiju svije i bič ljubi, što ga bije.
Kao jelen u guštari pred lovcima i pred. psima,
Skrivati se svuda moro pred silničkim služnicima,
A Ružica, vjerna žena, pratila je Eugena.
Obašo je tuđe zemlje, tuđe dvore i vladare
Ištuć pomoć rodu svome, što ga kruta sila tare,
A svud slušo iste riječi: »Nek svak svoje rane liječi!«
Bljesnulo mu tada oko, poviko je zlosrdice:
»Sad ne znate za Hrvate, mekoputne kukavice!
Dobro! Hrvat sam će stresti silnikove teške lance,
Bog će biti u pomoći, ko što bješe neprestance!«
Vratio se k rodnom pragu, kliknuo je braću dragu
Sve od: Mure do Kotora, i od Drine sve do mora,
A odasvud došli glasi: »Eugene, ti nas spasi,
Vođ nam budi, sve nas vodi k novoj slavi u slobodi!«
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 37

Pošao je k Rakovici, obašao sela bijela,

A odasvud k njemu hrli ponosita četa smjela.
I sad gleda četu hrabru, pa sve misli: javom biva,
Što je snovo, kad je moro u tuđini da se skriva
Doletio teklić laki. Kliknu: »Kralju, sa svih strana
Hrli vojska oružana.« »Božja četo odabrana!«
Vođ povika; riječ mu pali, sveti zanos lice zali:
»Bolja četo odabrana, željkovanog evo dana!
Već vijekove tužna pati Hrvatska nam divna mati,
Dvoglavi je orle kljuje, bečka zmija srce truje.
Salomimo kreljut orlu, a zgazimo zmiji glavu,
Hrvatskoj nam divnoj majci povratimo sreću, slavu!
U boj djeco! Bog nas prati, zaklinje nas bijedna mati!«
Izdajnička puška prasnu, nekrunjeni kralj se svine,
Kraj srca ga rana žeže, u grlu mu dah se steže.
Iza grmlja i kamenja prašte puške ubojnice,
A na svaki prasak šikne rujna krvca neštedice.
Prorijedi se kraljska četa. Grnu vojska sa svih strana,
Eugenu kralju struji krv iz sedam teških rana.
A on gleda u daljinu, u oku mu vatra sijeva,
Mrko mu se čelo vedri, licem mu se sreća slijeva.
I nečujno usne šapću: »Primi, Bože, žrtvu ovu,
Hrvatskoj mi zlopatnici podaj samo sreću novu…
Oj gle... žrtva nije zaman… Razbija se oblak taman,
Iz daljine zora sviće... sunašce se osmješkava...
Slomit će se kreljut orlu, strta bit će zmiji glava...
Hrvatskoj nam divnoj majci vratit će se sreća, slava...
I sloboda... Hvala Bože... Dosta!...«
Klonu mrtva glava
Nekrunjena osvetnika Eugena Kvaternika.

Dr Fran Binički.

Napomena: Ovu pjesmu u spomen hrvatskog političara i publiciste Eugena Kvater-

nika (1825. – 1871.), koji je podigao 1871. Rakovičku bunu da stvori Hrvatsku državu,
nakon čega je pogubljen, napisao je književnik, svećenik Fran Binički (1875. – 1945.).
Zbog političke djelatnosti bio je zatvaran, a njegova književna djela obilježena su rodo-
ljubljem i religioznošću.

............................................................................................................................ (M.G.)
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
38 Slivno

Na grobu Ante Starčevića Pod Golgotom

Klize sjene, žive, nijeme.

U opancima ličkim Uz kamenjar bat i huk
već dugo mirno spava, zveket mača korak broji
iz hrasta mu izlazi što ubogi slijedi puk.
poprsje i glava.
A na čelu patnik gazi,
pod teretom križa pada.
Cijeli je svoj život Svaki korak, svaka stopa
za slobodu dao ucviljenoj majci nada.
i zato se Ocem Bičem tijelo izranjeno
domovine zvao. krvniku je povod smijeha.
Treći put patnik kleče
pod teretom tuđih grijeha.
Uvijek se borio
za hrvatska prava, I povorka tužno stupa,
ko promukli majčin glas,
Anti Starčeviću
ka svom cilju, vrh Golgote,
neka bude slava.
da pod križem moli spas!?

..................................... Milan RADIĆ ............................Franjo Mikulić-Jukić

LJUBAV JE...
LJUBAV JE STIJENA
LJUBAV JE KAMEN LJUBAV JE VATRA
LJUBAV JE PLAMEN
ZIMA JE STIJENA
JESEN JE KAMEN
LJETO JE VATRA
PROLJEĆE JE PLAMEN...

................................................................................................. Ivica Prgomet (Paškić)

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno
Odlazak iz Slivna
D
avno bilo sad se spominjalo,
a mi da smo zdravo i veselo.
Zima prođe, nastalo proljeće
svaka cura odgojila cvijeće.
Svaki dečko kapu nakitio,
ja pomisli da bi ‘nako i ja
u nedilju ako ne bi prija.
U subotu zovu me na silo,
ja njim kažem da ja robe nemam,
da se s njima na silo ne spremam.
Skoči jedna iz moje družine,
donese mi nešto robužine.
Veće gaće nego u moga ćaće,
uzicu sam od torbe odveza,
pa sam gaće ispod ruku veza.
Donese mi nešto postolina
njima bilo dvadeset godina.
Na golu ih nogu sam načička
nogavice u njih sam utiska.
Jedna ura i više moguće
da bijaše do curine kuće.
Kad smo došli do curinih vrata
uhvati me tuga oko vrata.
Ja unutra ne mogu od stida,
već ostade vanka pokraj zida.
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
39
Kud ću, šta ću, draga braćo moja
ja ti krenem put ravnoga Srema,
ali za me nigdi posla nema.
Kad sam došo blizu Vukovara
tu je meni ponestalo para.
Vidim odžaka, ne znam šta je
ljudi kažu to ciglana da je.
Kad sam došo tamo na kapiju,
ugledam jednu partiju.
Svi su momci, svi su oni jaki
u jeziku zli su i opaki.
Pitaju me šta ti momče tražiš,
ima posla, ako hoćeš da radiš.
Meni kažu da ja skidam gaće
ja pomislim, sad da vide šta će.
Dadoše mi motiku široku
i šišajbu sa kom ću grabit vodu.
Grabi blato i kuvaj puru !
Pozdravlja vas Ivan Selak
.......................... za svoj 86.- ti rođendan !
40 Slivno
Proročanstvo
P
osljednjih smo godina svjedočili broj-
nim proročanstvima, od kojih se ve-
ćina, srećom, nije ostvarila i imala je
samo komercijalni učinak i svrhu medijskog
napumpavanja sveopćeg straha i paranoje.
Tako je i Hollywood, nezaobilazna tvornica
snova, dobila neiscrpan izvor mašte za brojne
filmove u kojima su nestajali ljudi i gradovi
pa i cijele civilizacije, a u najnovijem in-
spiriranom proročanstvom drevnih Maja o
sudnjem danu 2012. godine - holywoodski
redatelj Roland Emmerich je srušio, ili bolje
rečeno potopio, cijelu zemaljsku kuglu.
Zato je pomalo nevjerojatno kada u
moru tih kataklizmičnih predviđanja ko-
jima smo svednevice zatrpavani naiđemo
na neko koje je vjerno i točno predvidjelo
našu današnjicu, a da to očito nikoga nije
ozbiljnije zanimalo. Što reći kada netko prije
35 godina, u vrijeme kada je Titov režim
bio na vrhuncu i kada su samo najhrabriji u
uskom krugu odabranih, ohrabreni jednom
lozom ili konjakom, (pre)više spominjali
riječi samostalna Hrvatska, napiše sljedeće:
...Da smo složni i čestiti davno bismo imali
državu. A bit će nje, rodit će se slobodna
Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se
budu rušila komunistička krvava carstva kao
kule od karata. Ne­ma ni jedne države da je
nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se
i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a
možda i s Turcima. I teret rata morat ćemo
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
podnijeti svi podjednako... Te je proročanske
riječi napisao hr­vatski publicist i emigrant
Bruno Bušić, u nekoj maloj pariškoj sobici,
u jednom od svojih tekstova objavljenih u
emi­grantskom tisku 1975. godine. Nažalost,
Bruno Bušić nikada nije do­čekao ostvarenje
svojih snova jer je sa­mo tri godine kasni-
je ubijen od agenata tajnih jugoslavenskih
službi, od kojih su neki - kojeg li paradoksa
- sudjelovali i u stvaranju nove hrvatske
države, da­našnje nezavisne i samostalne
Republike Hrvatske.
Ipak, neovisna je država bila opsesija
mnogih generacija pa se tako nešto jedno-
stavno moralo dogoditi - prije ili kasnije.
Ali što kazati za Bušićeve riječi iz nastavka
tog istog teksta u kojem se vizionarski bavi
našom današnjicom: ...No kad se oslobodimo
srpskog rop­stva i stvorimo državu, vidjet ćete
kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima
krao i potkradao, a najteže će i najgore biti
kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim
jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na
nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti
najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada
spasiti od nas samih?...
Srećom, bez obzira na tragičnu smrt, pa
Bruno Bušić nije dočekao današnje vri­jeme
da vidi kako je bolno bio u pravu. Cime
smo zaslužili ovo što nam se danas događa,
zaista je teško objasniti. No_što vrijeme
više prolazi sve smo svjesniji činjenice kako
 Slivno
smo se i kroz bližu i kroz dalju povijest
uspijevali oduprijeti svim neprijateljima,
kako smo preživjeli sva iskušenja, ali se nis­
mo pripremili za samo jednu bitku -onu s
nama samima - u kojoj, nažalost, neće biti
pobjednika, nego samo po­raženih.
Zemlju, čast i ponos kroz stoljeća nam
nije uspio uzeti nitko ali, nažalost, u samo
20-ak godina neovisnosti sve smo to sami
prosuli u sveopćem grabežu -posebice po-
sljednjih nekoliko godina. Ukradi gdje možeš
i koliko možeš postao je obrazac ponašanja
za elite na vlasti i upravo zato te se pošasti
nećemo riješiti dok se potpuno ne promi-
jene političke elite. Sve dok ne dođe nova
generacija ljudi koja će iz temelja pro­mijeniti
baš doslovce sve, nemamo se čemu boljem
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
41
Prošlo je već 22 godine od ubojstva
Ante Brune Bušića kada ga je agent
Udbe 1978. hicem iz pištolja u glavu
usmrtio na ulicama Pariza.
nadati. Nažalost, zbog svega što se danas
događa dovedeni smo u situaciju da jedini
izlaz iz ovog tunela ponovno vidimo negdje
drugdje, sada u Bruxellesu i Eu­ropskoj uniji,
koji možda mogu ublažiti naše probleme, ali
nas definitivno neće spasiti. Od nas samih,
naravno.
GLAS SLAVONIJE
...................................... Subota, 6. veljače 2010.
42 Slivno
Sjećanja Ante Glibotića:
Zašto su partizani ubili
moju majku?
Kaštelan: I na klisurama orlovi te prate
P
roljetnog dopodneva 1964. godine pu-
tovao sam u Split s našim poznatim
pjesnikom Jurom Kaštelanom i sami
smo bili u jednom odjeljku vlaka. Pošto je
doznao, da sam student želio je čuti o stu-
dentskom životu i tko sve može dobiti student-
ski dom, da bi i sam naglasio, vjerojatno po
dobrim vezama i podobnosti, što sam mu ja
potvrdio - piše Ante Glibotić
Bio je iznenađen, kada sam mu rekao,
da studiram veterinu i da vrlo rado čitam
njegovu poeziju, a pjesma Krv i bura je stra-
vična. Vidio sam, da ga je moje poznavanje
njegove poezije obradovalo i reče mi, daje
ona nastala u specifičnim okolnostima po-
slije rata o kojima nije želio pričati, a na
novinama je samo napisao brojke -1946.
U vlaku s Jurom Kaštelanom
S vremenom smo postali prisniji i ja ga
zamolim, da pročita moju tek napisanu tra-
giku i svjedočenje očevidaca o ubojstvu moje
majke od partizana, a iskreno govoreći nisam
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
vjerovao, da će on to učiniti, jer je i on bio u
partizanima. Pročitao je i vidio sam mu grč i
muku na licu, ostao je nijem bez riječi i samo
je gledao kroz prozor jurećeg vlaka. Izvadio je
konjak iz torbe i ponudi mi, a i on se napije,
pa mi se obrati: Ovo je strašno čitati, a kamo li
doživjeti, kao tvoj otac ili onaj mladi vojnik,
koji je poslije poludio. Zato ti savjetujem, da se
ne igraš đavla, jer to ti danas ne će nitko tiskat
i priznat, da su taj i mnoga nedjela učinili
mladi primitivno dresirani skojevci, a nažalost i
danas još postoje goleme sive zone u koje nitko ne
smije dirnuti. Prešućivanje i izbjegavanje istine o
partizanskim zločinima jeste naša svakidašnjica,
pa zato i danas mnogi šute, jer se boje izgubiti
položaje ili još gore, da i njih ne proguta taj isti
mrak, kao što se je to mnogima i dogodilo, iako
su bili prekaljeni borci. Zato mladiću moj, ovo
sve zapali ili sakrij, jer ako ti to neka budala
nađe imat ćeš pakao u životu, a ti si još mlad i
život je tek pred tobom. Možda ćeš ovo jednom
moći tiskati, ali ja u to ne vjerujem, jer ova
sila ne će tako lako pustiti ular iz ruku. Još
smo dugo razgovarali pijuckajući konjak, dok
ga nije ovladao san, pa sam ja sve ovo brzo
zapisao u svoj dnevnik, da ne zaboravim,
 Slivno
jer ovakvu prigodu više nikada ne ću imati.
Po dolasku u Split on mi čvrsto stisnu ruku
i opraštajući se na papiriću mi napiše: I na
klisurama orlovi te prate.
6. kolovoza 1942.,
Slivno kod Imotskoga
Čim sam se vratio u Zagreb odmah sam
sakrio ovaj dnevnik i zapis o smrti moje maj-
ke u jednu stručnu knjigu, jer Jure Kaštelan
je znao iz iskustva, da svako igranje sada s
vatrom ostavlja pusto zgarište. Ovaj krvavi
zapis dao sam pročitati Juri Kaštelanu!
***
Još dok sam bio dječačić pratio sam
često oca u naš vinograd, koji se je nalazio
u blizini crkve i groblja. Uvijek kada smo
prolazili pored groblja moj bi otac malo
zastao i podigao čelo prema nebu, te bi
skamenjenim licem nešto šaptao, molio
je, a ja sam u svojim dječjim spoznajama
vjerovao, da on svaki put razgovara s našom
majkom, jer su nam stariji uvijek govorili,
da je ona sada na Nebu. Našu su majku
ubili partizani u četvrtak 6. kolovoza 1942.
godine i to s prvim svojim dolaskom u naše
selo Slivno kod Imotskoga, a istog su dana
mučili i ubili četvoricu viđenijih seljana i sa
sobom su odveli svezane žicom još dvojicu
i moga rođaka Danka maturanta sinjske
klasične gimnazije, jer kod kuće nisu našli
brata mu Božu, koji je bio u selu glavar,
da im nose prema Biokovu ukradeno vino,
rakiju, pršute i svinjsku glavu. Njih dvoji-
cu Matu Katavića i Antu Talaju su cijelo
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
43
vrijeme tukli i po noći ubili u jednoj vrtači
iznad sela Krstarica. Moj rođak Danko i
silom odvedeni Slivanjci pričali su, da su
poslije kratke pucnjave čuli raport kome-
saru: Izvuli smo ih! Po selu se je iza rata u
tajnosti pričalo, da su se oni opirali krađi
hrane i živine. Naša je majka bila mlada i
zdrava žena sa šestero djece. Meni su bile
samo tri i pol godine, a mlađem bratu tek
pet mjeseci, koji je bio još dojenče, pa je
bez majčina mlijeka ubrzo i umro. Nju
su partizani izdvojili od ostalih seljana,
uzeli joj dijete i odveli te ubili u blizini
naše kuće, pokosivši je jednim rafalom
po grudima, samo zato što je bila iz kuće
fratarske tradicije, a ne zbog očeve lovač-
ke puške. Oni su mučili i ubijali nevine
ljude i našu majku s takvom bezdušnošću
i mržnjom, kojim nam otkrivaju u sebi
ono najniže u padu njihove čovječnosti.
Oni su školovani prije rata po kružocima
te zloglasne Staljinove škole, a ona je od
njih stvorila ljudske nakaze bez duše, vjere
i ljudskog dostojanstva. Moj je otac saznao
poslije rata, da su taj gnjusni zločin učinili
mladi skojevci u partizanima Biokovskog
odreda Josip Jurčević i to bataljun komesara
Ranka i njegova pomoćnika krivoglavog
Ivaniša. Svakodnevno sam osjećao patnje
našega oca, pa je u meni tinjalo i nemir je
bivao sve veći, jer sam želio doznati istinu
vjerujući, da će se naići netko tko će mi
pomoći i suosjećati s nama, ali sam se brzo
uvjerio, da su ti bivši borci bih bojažljivi
i kamenog srca, a i u školi su nas napajali
lažnim i iskrivljenim činjenicama o žrtva-
ma u selu. Zato sam se jednom osokolio
44 Slivno
i u lipnju 1959. godine otišao kod Pavla
Loze u Imotskom, prvoborca i organizatora
ustanka, te političkog komesara Biokovskog
odreda i gotovo plačući upitao ga: Zašto je
ubijena u Slivnu 6. kolovoza 1942. godine
moja mater Ive rođ. Skoro i tko su tada bih
komesar Ranko i Ivaniš, koji su je ubili?
Tvoja mater je nosila dite u naramak
Bio je iznenađen mojim dolaskom i
ostao je bez riječi čuvši moje pitanje, za-
tvorio je vrata i upitao me: Je li to ona žena
u Glibota?. Ja sam mu potvrdno odgovorio
rekavši mu, da je to bila moja majka.
Odgovor prvoborca
Zagrlio me je htijuči me utješiti: Znaš
mladiću moj, onda ljudski život nije mnogo
vrijedio u glavama nekih bedaka. Bilo je do-
voljno, da se na nekoga pokaže prstom ili da
mu se reče neprijatelj je partije i ustanka, a
kod tih budala to je bila najopasnija optužba. I
Ranka i Ivančica, a ne Ivaniša poznavao sam.
Obojica su bili sirovi, prgavi i neodgojeni seo-
ski ždribci. Kada su se vratili iz tih sela oni su
smrt jedne žene tumačili kao neugodni eksces, a
pred nama su prešutili stvarna zbivanja. Kada
smo djelomično doznali istinu strogo smo ih
partijski kaznili i poslali Ivanu Gaći u borbe
kod Livna. Ja sam ih htio sudski goniti poslije
rata, ali su bili zaštićeni i privilegirani. Ipak
ti ja savjetujem, da se ostaviš toga, jer nitko ti
ne će u ovome pomoći.
Bio sam iznenađen njegovom iskre-no-
šću i osjetio sam, da je on bio protivnik onih
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
zločinaca i autora zločina, koje su pokušavali
prikriti i oprati svoje okrvavljene ruke. Ne-
koliko godina više nisam tražio svjedoke, jer
sam vidio, da još nije došlo vrijeme istine,
pa i naši susjedi koji su nešto znali bojali su
se udbinih doušnika.
Piši, ali ne spominji mi ime!
Na dvadeset i prvu godišnjicu smrti
naše majke 6. kolovoza 1963. godine poslije
Mise zadušnice prišao mi je naš susjed stari
Ćovo Kovačević, koji je bio očevidac zadnjih
trenutaka njena života i pred čiju su kuću u
centru sela doveli nju i ostale seljane, jer sam
ga uvijek molio, kada bi dolazio kući na pra-
znike, da mi ispriča pravu istinu, ah do sada
iz straha nije želio progovoriti. Rekao mi je,
da ponesem lapis i puno papira i odveo me
je u svoj vinograd iznad kuće, jer u kući i
zidovi imaju uši, a i danas neki prislanjaju
uvo pod prozor, uz to me je zamolio, da
nigdje ne spominjem njegovo ime.
Kada smo došli u vinograd on pogleda
oko sebe, da nije tko u blizini i počne mi
pričati svojim seoskim govorom: Uvik, kad
se toga sitim uvati me pot (znoj), ka da je bilo
jučer, kad su ti materi uzeli dite, a ono se njoj
jadno zavilo oko vrata, pa u plač. Ono kopile
joj ga otrgne i dadne babi Matiji. Ja sam ti
već star i dobro je, da se to ne zaboravi. Ti
si me puno puta molio, pa sam sada odlučio
progovoriti i neka me zatvore, jer ovo su pa-
sja vrimena. Ja ću ti reći pravu istinu, tako
mi Bog pomoga, a ti to sve piši. Bio je lipi
dan četvrtak 6. kolovoza, a i ćaći mi je bila
godišnjica i poslije Mise sam tio iznosit male
bačve iz konobe i počet ih potapat za jematvu,
 Slivno
a i župnik mi u prolazu reče, da i on biži u
brdo, jer se je šuškalo, da dolaze partizani, pa
je i sve muško pobiglo od kuće, a pričalo seje,
da oni nose iz kuće sve što je za pojist i popit.
Partizani ih gone ka marvu
Ja sam ti u sebi mislio, iako me je bilo
strah, da je rvatska vojska došla i prošla. Švabo
je proša kroz selo, pa će tako i partizani doći
i proći, jer u selu će naći samo dicu, žene i
starčad. Tako sam ti ja bio zabavljen oko ba-
čava, kad ti uleti ka vitar u konobu momak
isparanih gaća s kapom na tri roga i zvizdom
i podvikne mi, tako da sam se poplašio, da je
on desetar komesara Ranka i da se on zove
Šime, a komesar gazdi zapovida, da je od sada
njegova konoba pržun za nepreteje ustanka i
da mu se ne smim protivit, jer je komesar prgav
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
45
drug i uteče prema vašim kućama. Nisam ti
ja zna što ću sada, nego muči i čekaj, jer sila
Boga ne moli. Ma nije prošlo puno vrimena i
čujem ti ja od vaših kuća viku, plač i beštimu
i vidim ti ja veliku strku sile našega svita, kako
ih partizani gone prema centru, da prostiš ka
marvu sve do prid moju kuću. Matu Katavića
i Antu Talaju su vodili zavezanu žicom, a
Danko je nosio pršut i praseću glavu. Tvoja
mater je nosila dite u naramku.
Komesar: Više vam ne će rađat popove
Sve muške su gurali u konobu i tukli ih
ko živinu i ružno beštimali, a tvojoj su materi
konopom zvezali ruke, a prije toga uzeli joj
dite, pa su je poveli komesar Ranko, jadni
Šime, kojemu su stalno beštimali oca jarca
46 Slivno
i krivoglavi Ivaniš prema vašim kućama, da
traže ćaćinu ti pušku, kako su među sobom
govorili.
Ajme judi moji, ženi iz sise curi bikla
Drugi su vojnici čuvali konobu i prid
njom zavezane Matu i Antu, a oni su jadni
drćali, a niko im nije moga pomoć i Danko je
bio u strahu. Ajme, kad se toga sitim uvati me
muka i ladan pot (znoj), pa sav drćem. Dok
smo svi tako iščekivali šta će bit. Kod vaših
kuća se je čuo jedan kratki rafal i mi smo ti
mislili, da to oni pucaju od bisa. Kad su došli
na pogled šarnača (kamenica za vodu) vidili
smo, da se vraćaju bez tvoje matere, a pred
sobom su gonili i tukli desetara Šimu, tako da
mu je iz nosa krvarilo i niko nije zna šta mu
se je dogodilo. Prid mojom kućom on se otrgne
Ivanišu i počne udarati glavom u murvu i
počne urlikati, ka da je poludio i skoči na
zidić, pa raspara svoju krvavu košulju, zacvili
i promuklim glasom poviče, kako to čini samo
lud čovik:, Ajme judi moji, ženi iz sise curi
bikla! Bikla, bikla, mliko materino! Krv judi
moji, krv iz beriketa štrca (žile kucavice),
biklaaaaaa!” (Bikla - mješavina mlijeka i
crnoga vina, nap. ur.).
Ona ga zvirka Ivaniš odalami kundakom
i jadnik padne na tlo u onu prašinu, pa sam
mu ja šudarom (maramicom) otra krv i pot
(znoj) i smrad sa obraza. On ti još jednom
poskoči i tupavo udari glavom o murvu, a
Ranko ga tukne cokulom pod rebra, a on pono-
vo zajauče još žešće: “Bikla, ajme majko bikla!”
I ponovo se strmoglavi na tle, a sve oko nas je
glasno proplakalo i dica i žene.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Mater šestero dice...
Ja sam ti na svu prišu uša u moju kuću i
donio mu u ćikari malo bikle, jer sam mislio,
da je jadnik lipsa (oslabio), a onaj gad Ivaniš
izbije mi ćikaru iz ruke, tako da se proli bikla.
Jadnik je nešto balanza (govorio bez veze) i
dva ga vojnika podignu i odvedu pod kostelu,
a on je drća, ka da ga muči oganj kolutajući
stravično očima. Žene i dicu su pustili kući, a
mi smo morali čekat, dok su se vojnici i naši
Mate i Ante i Danko spremali za put, koje su
prije toga ispitivali i tukli, tako da je i njima
iz nosa curila krv, pa su i oni jaukali. Jedan
brkati partizan je doša među nas i reka, da su
oni narodno oslobodilački pokret pod vodstvom
komunističke partije i čim nam sane sloboda
živit će se puno bolje, a i porez se ne će pla-
ćat. On je tio još govorit, kad li doleti među
nas Ive Petrova vičući, ka da je skrenula s
pameti i pokaza na Ranka kukajući: „Oni su
ubili Škorušu! Ajme meni ubili su Škorušu.”
I padne prid nas. Oni se poplaše i oba izvade
pištole i upere u nas, a ostalima narede polazak
i nas povedu, da im nosimo ukradeno iz sela
sve do Krstatica. Nego nisam ti sve reka. Čim
smo čuli, da su ti ubili mater, ja ti uvatim
komesara Ranka za rukav: „Proklet bio zašto
si ubio mater šestero dice, a malešno je još pri
sisi?” On ti krvnik uperi u me pištolu i drekne
na me tako mirno, ko da je ubio zeca: „Više
vam ne će rađat popove!,,. I udari me pištolom,
da mi se je zamantalo i padnem ti ja na tle.
Sritan sam i sada mi je lakše, da sam
ti moga sve ovo kazat prije nego umrem, jer
starost je tu. Neka se zna šta su krvnici učinili
u selu. Zapisano 6. kolovoza 1963. godine u
Čovinu vinogradu.
 Slivno
Ostavi se traganja, jer ti se
mater više ne će vratiti
Sutra sam ovo pročitao ocu i on je
gorko zaplakao i sada sam ljudski očekivao
njegov gnjev i srdžbu, ali on i sada pokaza
svoju plemenitost usađenu iskrenom vjerom
kršćanskog opraštanja, pa mi reče: Ova naša
patnja poslije smrti vaše matere i moje Ive je
neopisiva, jer izgubiti takvu osobu, koja je
iz svoje sirotinje pomagala sirotinju, a imala
je srce za malo i veliko, zato se ja ne mogu
nikad više zenit. Naša nas vjera uči, da mo-
ramo opraštati njenim ubojicama, a neka im
Bog sudi. Jedino me muči pitanje: Zašto su
taj zločin počinili naši susjedi iz primorja, pa
i oni su bili sirotinja, ka i mi ovdje? Posli-
je ispovijesti našega susjeda u selu u rujnu
ove godine potražio sam velikoga prijatelja
moga strica fra Ivana, književnika i ministra
u hrvatskoj vladi Mirka Božića. Rado me je
saslušao i bio je jako potresen ovim zapisom,
pa mi reče: Bilo je toga i u sinjskoj krajini, ali
ovaj krvolok može učiniti samo barbar. Nemoj
tražiti, nije vrijeme za to. Ako se ubojicama
pokvari lagodan život i njihovim naredbodav-
cima uznemiri krvava savjest, tek tada će oni
postati osvetoljubivim.
Ubojice promaknute na visoke položaje
Svi oni koji su nešto mogli znati o trage-
diji naše majke odvraćali su me tražiti istinu,
jer su se i oni strašili ogovorit, pošto su znali,
da postoji neki dogovor o prešućivanju onoga
mračnoga zbivanja u ratu i poslije rata. Moj
profesor dr. Slavko Krvavica i sam član par-
tije, kojemu sam ovo dao pročitati zaplakao
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
47
je pred svojim studentom i ohrabrio me je
rekavši, da i dalje moram tražiti istinu, iako
je ona sada pod smrdljivim i naoko salonskim
čizmama. Ona je teška, ali nas ona oslobađa
more neizvjesnosti i ako sada budem iz boja-
zni šutio naša će nam majka mrtva i ponižena
progovoriti u mislima i u snovima.
Profesor me je ohrabrio i nisam htio
posustati i već za skori praznik dan repu-
blike 1963. godine otputovao sam u Split
gdje sam posjetio još jednog sudionika rata
prvoborca iz Trogira J. Hrabara, kojega sam
upoznao kod Vesninih roditelja. On je bio
pravi borac iz ideala, protiv talijanskih fašista
i nekoliko puta ranjavan, tako da se nije mo-
gao ženiti. Njemu sam pročitao ovo o stra-
danju naše nesretne majke i dok sam čitao
bio je vidno bijesan, pa mi je i sam priznao:
Takvi su bili najfanatičniji sljedbenici staljin-
skog modela partije i za mene su to bili mračni
tipovi, pa su se neki zbog toga poslije rata i
ubili, jer im savjest nije mirovala. Nažalost,
uvijek sam to glasno govorio, daje partija na
osobit način cijenila njihovu odanost osobito
iskazanim barbarstvom prema svećenicima i
njihovoj rodbini, pa su zato mnogi zločini
ostali prikriveni velom tajne, a znam, da su
mnogi poslije rata bili promaknuti na visoke
društvene, diplomatske i političke položaje.
Poznat je odred i bataljun
odgovoran za zločin
Obećao mi je, da će me upoznati sa
svojim prijateljem Dragom Gizdićem, koji je
mnogo pisao o ustanku u Dalmaciji i stvarno
smo se 30. studenoga susreli na obali. Drago
je bio neljubazan i po pisanju, a i po pričanju
48
bio je nepismen u što sam se uvjerio čitajući
njegove knjige i osjetio sam da ne želi previše
pričati o ovome, a videći, da i ja poznajem
detalje iz njegove knjige, pa me je saslušao: Vi u
svojoj knjizi Dalmacija 1942. godine prilozi kao
dnevnik NOB 1959. godine pišete na stranici
457, da je u Slivnu, Župi i Krstaricama djelovao
odred “Josip Jurčević” i daje u Slivnu 11.8.1942.
godine razoružana financijska stanica i žandar-
ska stanica u Župi i da je tom prilikom ubijeno
šest osoba i zaplijenjeno puno oružja u oba sela.
Kako se zna u Slivnu nije nikad postojala takva
stanica, već se zna, daje bataljun komesara Ran-
ka ubio šest seljana i našu majku i to 6. kolovoza
1942. godine? Drago je ustao i htio je otići
bez odgovora, ali ga J. Hrabar povuče, pa on
ponovo sjedne i uzbuđeno reče nam: Tako mi
je priopćio Niko Glavina, jer ja nisam bio u
svakom selu. Htio nas je napustiti, ali ga Hrabar
prisili, da nam dalje priča: Osim toga Niko mi se
je žalio, daje u odredu bilo puno nediscipline i da
je Pava Lozo ima puno posla. Koncem kolovoza
poslao mi je depešu, daje likvidirano nekoliko
ustaša i da je jedna žena nesretno poginula. Kada
je ova knjiga već bila u tisku drug Pave mi je
priopćio, da se je to sve dogodilo 6. kolovoza, a ne
11. kolovoza i zato nisam moga ništa mijenjati.
Ostavi se traganja, jer ti se mater više ne će vratiti.
To su bile njegove riječi opomene. On ustane
i bez pozdrava nas napusti, tako da ni kavu
nije popio. Moj znanac je bio vidno razočaran
i dadne mi savjet, da tražim, ali da se čuvam,
jer i on kurvin sin želi prešutjeti istinu.
Ipak sam se vratio u Zagreb zadovoljan,
jer sam doznao još jednom, koji odred i
bataljun je učinio to zlodjelo, a puna imena
tih ubojica ni sada ne ću spominjati.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
Predsjedniče, mi još čekamo
Za jednih studentskih susreta Imoćana
povjerio sam se i Stipi Šuvaru, poštenom
momku i partijskom kadru budućnosti. I on je
želio pročitati ovaj tekst o pogibiji naše majke.
Ovo ga je vrlo pogodilo i reče mi: Ja sam za
istinu, jer ako sada mi živi šutimo u nedogled
bojim se, da će doći vrijeme, kada će mrtvi progo-
voriti, a onda adio državi. - piše Ante Glibotić
Šuvar mi je obećao dogovoriti susret s
Ivanom Gadom prvoborcem iz naših krajeva,
a sada zastupnikom u Hrvatskom saboru i po-
lovinom prosinca smo se sastali u kavani hotela
Dubrovnik. Pročitao je ovaj moj zapis do riječi
bikla i više nije mogao, već je zapalio cigaretu
i opsovao sve na svijetu i svojim promuklim
glasom podvikne: Bikla, bikla, komandir ih
je mora odmah strijeljati pred svim ljudima u
Slivnu. Ćaća me je ukorio, da je sramota ubiti
ženu sa šestero djece u Slivnu. Pave mi je posla u
borbama oko Livna dvojicu skojevaca, jer su mu
dolje pravili neprilike i kod mene su bili dva puta
skoro pred strijeljanjem. Nisu imali odgoja, bili
su prgavi i raskalašeni. Stipe Šuvar je sve ovo
pažljivo slušao i prekine pitanjem Ivana Gaću:
Zašto se danas, ako su živi ovi drugovi ne mogu
izvesti pred sud, jer ubiti mater sa šestero djece
morao bi biti ratni zločin? Mi smo ubojicama
drugih formacija poslije rata zbog toga također
sudili. Zar to nije lažni moral, a mi želimo stva-
rati sistem moralnih ljudi?”
Zapis skriven u knjizi
I. Gaće je bio iznenađen Stipinim pi-
tanjem, povuče nas k sebi i reče nam: Imaš
pravo Stipe i Bošnjak, Bubanj i Šibi su
 Slivno
razgovarali na najvišemu mjestu i htjeli nešto
poduzeti po tom pitanju, a Stevo Krajačić
i Šibi su mi rekli, da Tito o tome ne da ni
pisnut, jer se ne želi zamjeriti boračkoj orga-
nizaciji. Na to ga Šuvar upita: Možda je i
Hebrang, zbog toga izgubio glavu? Ivan Gaće
mu odgovori: Da, i to nije isključeno!
Ovaj moj stravični zapis sakrio sam u
jednu stručnu knjigu, tek nakon provedene
Božične noći godine 1964. u Petrinjskoj 18
i dao ga na čuvanje dragom prijatelju Mati-
ši Rajčiću studentu Muzičke akademije, jer
sam tek tada shvatio, da Jure Kaštelan ima
pravo, a i u vojsci sam odležao zbog te istine
godine 1967. sedam dana. U siječnju 1968.
godine otišao sam u inozemstvo i u početku
borba za egzistenciju nije bila laka, a poslije
i obiteljske brige učinile su svoje, da sam to
gotovo i zaboravio, a i nisam vjerovao, da će
doći vrijeme istine i pisanja o pobijenima,
poniženima i uvrijeđenima. Tu knjigu mi je
Matiša vratio nekoliko mjeseci pred svoju
smrt godine 1995. i stavio sam je među osta-
lu stručnu literaturu ne sluteći, da su u njoj
ove uspomene napisane prije trideset i šest
godina. Prošlih godina počeo sam spremati
svu svoju stručnu literaturu, koje je bilo u
izobilju, da bih je darovao Veterinarskom
fakultetu i na moju veliku radost nađoh je
u ovoj staroj, Forenbacheravoj knjizi.
Pojedinačni ekscesi
Ovo svjedočenje o ubojstvu naše majke
nisam mislio objaviti, jer sam želio, da ta
tragedija i naša bol u tim tužnim i muko-
trpnim slikama vlastitog djetinjstva ostanu
samo naši, ali čitajući i slušajući neke naše
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
49
nazovi povjesničare, koji još uvijek žive u
svojoj komunističkoj zaslijepljenosti kao Bi-
landžići, Goldsteini, Jakovine i mnogi drugi.
Ne vjerujem, da oni nisu pročitali Cicero-
nove maksime o povijesti, koji piše: Povijest
je svjedok vremena, svjetlo istine, život pam-
ćenja, učiteljica života i glasnica starine. (Cic.
De or. 11,9,36.). Nažalost oni lažno tumače
povijest, kako mi davno reče moj rođak fra
Vjenceslav za kolegu iz gimnazije Bilandžića:
Ma ni on sam ne vjeruje u ono što piše! Bojim
se i imam osjećaj, a tako i mnogi misle, da
nam je i danas gotovo zabranjeno pisati i go-
voriti o tim zlodjelima podivljale skojevske
omladine u partizanskim jedinicama.
Zato sam odlučio progovoriti o tim
mračnim silama, koje su ubile našu majku
i o onome jadniku, koji je vidio biklu na
njenim prsima. Ne mogu shvatiti, da i naš
predsjednik (Mesić, nap. ur.) stalno ponav-
lja, da su to bili pojedinačni ekscesi. Ovdje bi
ga htio podsjetiti na njegove izgovorene riječi
kasno uvečer 21. siječnja 1992. godine u
Miinchenu-Pasing, kada sam poslije napor-
nog dana u praksi donio svoj novčani prilog
za obranu domovine i pred svima poljubio
njegovu hrvatsku putovnicu uz napomenu
Vlade Gotovca, da su i meni ubili mater.
On je rekao: Mnogo toga mora doći na vidjelo,
doći će i za to vrijeme! Srdačna Vam hvala
što ste me obdarili odlikovanjem, Redom
Matice hrvatske i likom Katarine Zrinjske!
Eto, dragi predsjedniče mi poniženi još uvi-
jek čekamo!
......................................... Dr. Ante Glibotić
50 Slivno

Osvojena zlatna medalja na

Olimpijadi starih športova
U Brođancima, lijepom slavonskom selu rodila se ideja 1973. godine o održavanju
jedinstvene manifestacije u nas, a možda i u svijetu.

O
limpijada starih športova, kojima
su se zabavljali naši preci, osnovana
je 25. veljače 1973. godine, kao
institucija za očuvanje i njegovanje izvornih
starih športova, jedina je institucija u nas,
a vjerojatno i u svijetu, kada je u pitanju
očuvanje narodnog blaga i narodne baštine,
te je svojim djelovanjem afirmirala selo,
županiju i Hrvatsku.
Olimpijsko selo Brođanci smješteno je
u Panonskoj nizini, u Osječko-baranjskoj
županiji. Nalazi se petnaestak kilometara
južno od Valpova, te u neposrednoj blizini
(4 km) Bizovačkih toplica, prvoj termalnoj
rivijeri u nas, poznatoj po ljekovitoj termal-
noj vodi, u čiju moć sam se i ja uvjerio još
sedamdesetih godina kada su počeli sa radom
u plastičnim bazenima, ostatku Panonskog
mora i hotelu Termia.
Ime mjesta se spominje već u srednjem
vjeku pod nazivom Križevo Polje, s katolič-
kim obitelji.

Mimohod i postrojavanje ekipa pred otvaranje igara, koje je otvorio Osječko-baranjski

župan dr. Vladimir Šišljagić

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno 51

Brođani su udaljeni dvadesetpet kilo-

metara zapadno od Osijeka.
Danas selo Brođanci ima oko 370 ku-
ćanstava i oko 650 stanovnika katolika.
Brođanci imaju sve odlike slavonskog šo-
kačkog sela. Lijepo je urbano, formirano
s mnogo zelenila i urednim okolišem. U
središtu sela nalazi se veliki trg s urednim
parkom. Oko trga smještene su sve značajnije
mjesne ustanove između kojih i župna crkva
Svete Ane, izgrađena daleke 1798. godine.
Pri izlazu iz mjesta, istočno prema Čepi-
nu i Osijeku, smješteno je športsko igralište,
na kojem se počevši od 1973. godine, odr-
žava Olimpijada starih športova, natjecanja
u igrama naših predaka.
Kaja Ileš proslavljena sportašica Hrvatske
Pri izlazu iz mjesta, sjeverno, nalazi se
u rukometu, najbolji pivot na svijetu,
mjesto zvano Novaki Bizovački,. Tu su se
dodjeljuje nam zlatne medalje
između dva svjetska rata doselili uglavnom
Imoćani, izgradili to mjesto, koje do tada Dragi čitatelji nemojte sada pomisliti
nije postojalo. Među doseljenicima, između da smo mi Imoćani osvojili zlatnu medalju,
ostalih, bila je i obitelj Franje Gudelja iz jer nam je predsjednik pomogao, što je naš.
biokovskog Novog Sela župa Zagvozd, sa Ne, izborili smo sve pobjede na zelenoj travi,
suprugom Ivkom rođena Lovrinčević. Oni sportski i korektno, bez ijedne primjedbe.
su, između ostalih, imali sina Antu, koji Ovom bi se prilikom zahvalio Zdravku Bla-
je oženio Slivanjku, Milicu Lozina, od oca ževiću, sa Osječke Filipovice, koji nam je
Marka i majke Matilde, rođene Prgomet. posudio dva para boća. On nam je pomogao
Oni imaju, između ostalih, sina Veljka, koji u osvajanju zlata. S njegovim boćama nitko
i danas živi u Novakima Bizovačkim i to nam nije bio ravan. Popit ćemo Zdravko
u Imotskoj ulici. (Novaki su udaljeni od piće, dok se vidimo.
Brođanaca cca 2 km). Zašto sam sve ovo o No, sada malo o mojoj ekipi, koja je
njima napisao? nastupala u disciplini boćanje. Ekipu sačinja-
Ante i Milica, između ostalih, imaju vaju četiri igrača, i to tri Glibota i Ljubičić
sina Veljka, koji i danas živi u obiteljskoj iz Runovića, a to su: slijeva na desno na
kući u Novakima Bizovačkim i to u Imot- slici, Ljubomir Glibota, Milan Ljubičić,
skoj ulici. Dakle, Veljko, po porijeklu naš Ivan i Ante Glibota. Trojica igraju, a četvrti
Imoćan, je od 2006. godine Predsjednik je pričuva. Svi smo igrali.
olimpijade starih športova Brođanci. Eto Nastupilo je trideset četiri (34) ekipe.
ima nas svugdje. I neka nas ima. Bilo je tu Makarana, i Splićana i drugih. Mi
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
52 Slivno
smo sve pobjedili, s kojima smo se susreli i
osvojili smo prvo mjesto i zlatne olimpijske
medalje, koje nam je predala proslavljena
sportašica, rukometašica iz Osijeka i najbolji
pivot na svijetu, Kaja Ileš.
Utakmice su igrane do sedam punata,
vrijeme nije ograničeno, a finalna utakmica
do jedanaest punata.
Ako mi dozvolite opisao bi kretanje
rezultata u finalnoj utakmici, pa da sami
vidite kako je bilo napeto i dramatično. Mi
smo poveli s 2:0, zatim su oni dobili jedan
punat pa je bilo 2:1 za nas. Tada je došla
treća, naša crna ruka i sva trojica smo loše
odigrali i protivnik je osvojio pet punata i
poveo sa 6:2. Zatim smo mi dobili tri punta
i smanjili rezultat na 6:5. Tada smo se vratili
u igru. Opet smo mi dobili ali samo punat
i poravnali rezultat na 6:6. Poslije toga mi
osvajamo dva punta i povedemo sa 8:6.
Onda su oni dobili dva punta i poravnali
na 8:8. Zatim smo mi osvojili dva punta i
poveli sa 10:8. Tada smo imali priliku, koju
nismo iskoristili, da izađemo, samo da je
naša posljednja boća ušla u punat, što se
nije dogodilo. U nastavku protivnik osvaja
jedan punat i smanjuje naše vodstvo na 10:9.
I u zadnjoj ruci (igri) mi osvajamo punat,
dovoljno za pobjedu od 11:9. Još su nam
ostale tri boće neodigrane. Nakon pobjede,
rekli su nam protivnici da su i 2008. go-
dine bili drugi. Znači to je mjesto za njih
rezervirano, a mi smo otišli na janjetinu i
piće da proslavimo osvojeno zlato.
............................. Ivan Glibota p. Milana
Osijek

Osvajači prvog mjesta i zlatne medalje na Olimpijadi starih športova u Brođancima

30. 08. 2009. u boćanju. S lijeva na desno: Ljubomir Glibota, Milan Ljubičić
(Runovići), Ivan Glibota, Ante Glibota
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 53

Rijeka Sitnica

I
z priča koje su se usmenom predajom
prenosile s koljena na koljeno možemo
razabrati da se krajolik Slivna u davna
vremena uvelike razlikovao od onoga danas.
Legendu o bujnim šumama jasena i
hrasta medunca potvrđuju donekle stoljetni
hrastovi iznad Barića i Mrkonjića na putu
do prijevoja Grab. Da je zemlja u docima
bila kudikamo dublja i plodnija potvrđuje
velik broj ilirskih gomila u kojima su sa- Je li ovdje bio izvor Sitnice?
hranjivani mrtvi. Znači da je u Slivnu od
davnina bio velik broj ljudi, koji su živjeli ponirala je (po mom mišljenju) blizu glavne
od zemljoradnje i stočarstva. ceste. Vodotok je bio dug 200 metara.
Gdje je nestala plodna zemlja, a s njom Prema legendi izvor su zatrpali voluj-
i šume i livade, a doci se smanjili i oplićali skim kožama i kamenjem sami mještani u
pitanje je na koje bi mogao netko odgovoriti. strahu od Turaka. Turci su naime gradili
Najzanimljivija pak priča govori o dvije svoje trajne vjerske postaje (tekije) samo
rječice koje su postojale u starom Slivnu. O uz izvore žive vode.
tome je pisao Milan Glibota u jednom od
Slivno kakvo mi pamtimo vječno je
prvih brojeva Slivna, gdje su bile i ucrtane
žedno, te su stanovnici dok su doci još
na jednoj skici (zemljovidu). Rijeka Ružica
bili obrađivani često upirali oči i molitve
izvirala je ispod Radalja i o njoj se nešto
više zna. prema nebu.
Da se ne zaboravi ja ću zapisati što sam Pokušali su Barići (kad sam bio dječak)
čuo o rijeci Sitnici, od starih ljudi s kojima pronaći i otkopati izvor legendarne rijeke.
sam pričao, a i ono što sam sam zaključio. No, njezine vode nažalost neće nikada više
Bio je to po mom mišljenju potok (mali ugledati sunce.
vodotok), stalni ili povremeni. Rječica je P.S. Nedavna poplava, a i one prijašnje,
izvirala (po legendi) u predjelu Šomarica te istraživanja pokazuju da ispod Slivna
(šumica, šumarak) koji se nalazi između sigurno teče jedna ili više podzemnih voda.
Grebina i zaseoka Barići. Obližnje njive
obiluje glinom. Rječica je tekla prema jugu, a .............................................. Mirko Barić
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
54 Slivno
Poplava kojoj se
radujemo
K
ada navale velike vode koje se dogode
slijevanjem dugotrajnih jakih kiša i
topljenjem snijega, otvorene rijeke
se pune, a ponekad i prepune, te nastaju
poplave polja, vinograda i naselja.
Podzemne rijeke kod velikih vodenih
pritisaka probiju iznad sebe kroz razne
šupljine (jame, špilje kanale i kamenje) i
probiju kroz tanke slojeve zemlje i prodiru
na površinu. Takav je slučaj i u našemu
Slivnu, koje je puno podzemnih jama i ka-
nala. Kada više uzastopnih dana padaju jake
kiše, (što se događa najviše jesenskih dana)
u Slivanjskom podnožju izbiju silne vode
koje potope dno Slivna, u kojem se dogodi
jezero . Volumen ovog jezera ovisi o masi
vode koja pritišće podzemnu rijeku. Kada su
kiše dugotrajnije i jače, jezero je dulje, šire
i dublje, i duže traje. Kod poplave Slivna
izvori udare na cijelom njegovom podnožju
na toliko mjesta da ih je nemoguće izbrojiti,
ali po mnoštvu vode koja za nekoliko sati
učini tako veliko jezero, lako je zaključiti da
se radi o velikom broju jakih izvora.
Kada sam imao desetak godina, (oko
1935te godine) jednog jesenskog dana poslije
podne, čuvao sam stoku na Lišnjačini, na
zemlji oranici zvanoj Propunta. Dok sam se
nalazio na sjeveroistočnom dijelu (okrajku)
te zemlje (propunte), najednom sam ugledao
visoki vodeni mlaz, dva-tri metra daleko od
mene. Bio je to prekrasni vodoskok čiste
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
vode, visok do dva metra. Čvrsto sam uvjeren
zbog tako (tokom samog početka izviranja,)
čistog i visokog vodoskoka (kojeg je pritiski-
vala golema masa podzemne vode,) da se u
neposrednoj podzemnoj blizini nalazi jama
ili širi kanal koji (možda) vodi i do naše
podzemne rijeke. Sama riječ Propunta govori,
da se u stara vremena obrađivana zemlja
propuntavala (propadala) u podzemlje, po
čemu je taj komad zemlje i nazvan Propunta.
Sjećam se pet-šest poplava Slivna, iako
nisam bio prisutan kod svih, zbog radova
po: školju, Slavoniji i u vojačenju.
Slivanjska jezera dosezala su razne visine.
Za nekih poplava voda je prekrila samo dno
Slivanjskog prostora, dok je tokom drugih
dosezala visinu i do deset-petnaest metara.
Kazivao mi je naš dragi Vlade Parlov-remeta,
da je u crkvenim knjigama zabilježeno da
je tokom jedne poplave voda dosegla do
poprsja kipova na oba oltara u velikoj lađi
naše crkve, što iznosi u crkvi oko dva me-
tra visine. Trinaest prosinca 1959te godine,
umro je Jozo Glibota (otac fra Ivana i fra
Pavla) kada je bila velika poplava u Slivnu,
pa je sprovod od fratrova saranča usmjeren
starom uskom ulicom prema sjeveru, tj.
gornjim-starim putom prema zaseoku Parlovi
zbog poplave na kaldrmi, te su pokojnika
stavili u mrtvačnicu. Tada je voda poplavila
i počivalište, te se za ukop čekalo dva-tri
dana, tj. dok se voda povuče. Za mojega
 Slivno
sjećanja to je bila najviša poplava u Slivnu,
a dosezala je duljinu od cerovaca ispod Gli-
bota do jame Gvozdenice kod Mrkonjića tj.
preko četiri kilometra duljine, i od zaseoka
Šimunovići do ceste ispred pošte, oko 500
metara širine.
Kod većih poplava voda zauzme cestu od
crkve do Pere Marinovića-Šukanovca, i uđe
u podrume-konobe koji su na tom području
bile uz cestu. Autobusi koji su toga vremena
vozili putnike na relaciji Split-Slivno, za većih
poplava zbog potopljenog dijela ceste nisu
vozili nego do zaseoka Mrkonjići.
Po predaji naših predaka; dok se kod
jedne Slivanjske poplave voda povlačila,
Slivanjci su ubacivali u jamu gvozdenicu
(dok je bila puna vode) kraće komade drva-
cipanjica, te pratili na izvoru podzemne rijeke
koja izvire u Vrulji u more, i ustanovili da
su drva ubačena u jamu gvozdenicu tamo
doplovila, što potvrđuje da ispod Slivna teče
rijeka koja se (po kazivanju naših Predaka)
u vojnim kartama bilježila imenom: Ružica.
Zbog ovih poplava koje su starije nego
selo Slivno, dok su se ljudi naseljavali u ovo
mjesto izbjegavali su raditi kuće i cestu u
nižim terenima, ali se kod većih poplava
ipak nađe i ovdje navedeni dio pod vodom.
Slivanjska mladež uživala je vozeći se po
svojemu jezeru: splavima i drugim napravama
koje su za tu zgodu na brzinu načinili. Bilo
je i izvrtanja iz: bigunaca, vidara i drugih
naprava koje su bez uporabne dozvole tom
zgodom koristili, ali za moga pamćenja,
kod poplava se nije dogodila ni jedna žrtva.
Teško je naći neku poplavu kojoj se narod
raduje kao što se raduju Slivanjci svojoj!
Zadnja-manja poplava u našem Slivnu
dogodila se nedjeljnog jutra, na 10 siječnja
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
55
ove 2010te godine što je jako obradovalo
sve Slivanjce a pogotovo mlade. I tada je
bilo izvrtanja plovila koji su se koristili za
to uživanje bez uporabne dozvole, gdje se
okupao i Nedjeljko Parlov Vrućanov, ali
mu nije žao, jer (kako kaže,) voda u Jezeru
bila je čista!
Nema znaka po čemu se može naslutiti
kada će Slivno poplivati osim kada nava-
le jake i dugotrajne kiše. Od zadnje do
ovogodišnje poplave Slivna prošlo je duže
razdoblje. Čvrsto sam vjerovao: Ako se do-
godi SLIVANJSKO JEZERO da će biti i
razglednica našega Slivna sa svojim Jezerom
što se nije dogodilo. Istina je da je ovoga
puta naše Jezero bilo dosta nisko, ali je
ipak šteta, što se ta prilika propustila. Bila
bi to lijepa i zanimljiva slika snimljena iz
južnog brda Osoja.
Ako imamo u Krivodolu (povrh zaseoka
Jerkoč i u Osoju povrh zaseoka Lozine)
riječno izglađeno žalo, zar to izglađeno žalo
ne svjedoči, da su tim terenom nekada tekle
(iako manje) rijeke. I ljudi našega vreme-
na svjedočili su da su vidjeli u Krivodolu
dijelove razbijenih kamenih mlinova, koji
potvrđuju da je na tom terenu radio mlin
na pogon riječne vode, dok usmena predaja
kaže, da su naši preci pred dolazak Turaka ove
izvore vode (minirajući i na druge načine)
uništili, jer su čuli da Turci ne ostaju gdje
nema žive vode pa su riješili: radije ostati
bez žive vode nego ju imati sa Turcima.
Iako su na taj način ostali bez tako divnog
blaga, (po pisanju u listu Slivno) ispred
Turaka su morali bježati u primorje i po
našim Otocima, gdje njihovi potomci žive
do današnjih dana.
56 Slivno
Evo jedne zanimljivosti koja nije pove-
zana sa poplavom nego sa sušom, a pošto se
radi o vodi, dobro je da se i to zna. Sredinom
dvadesetog stoljeća, zbog dugotrajne suše
presušiše u Slivnu svi saranei (rezervoari za
kišnicu) kao i oni po vinogradima i ogra-
dama, zbog čega se moralo ići po vodu u
Zmijavce na rijeku Vrliku. Većina je gonila
vodu na konjima, mazgama i magarcima, dok
su je neki nosili na vlastitim leđima. Išlo ih
je više u zajedništvu, kako bi im uz: priče,
šale i pjevanje, bilo ugodnije u putu, tokom
vruće ljetne žege. Po vodu se išlo češće, tj.
kada se potroši već donesena voda. Jednoga
dana dok su se vraćali iz Zmijavaca punim
posudama vode i našli se na Stinicama, (vrh
brda-pogled na Slivno,) udari silna kiša koja
je dosta dugo potrajala, te je izgledalo da
pada po cijelomu svijetu. Poslije tako jake
i trajne kiše koja ih je dobro natopila, bilo
im je žao što su toliku muku vidjeli do
Zmijavaca i nazad dok im je sama voda
došla u njihove saranče, te proliju svu vodu
koju su na pogled Slivna donijeli, kako bi
lakše došli kući. Kada su se praznih posuda
spustili u Slivno, osvjedočili su se da tu nije
palo nimalo kiše, jer su našli sve suho kako
su i ostavili kada su pošli po vodu.
Prije Domovinskog rata se pokušalo
bušiti tražeći vodu u Slivnu. Tu nije ni bilo
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
pravog ispitivanja za taj uspjeh, nego su samo
jednom dubljom bušotinom uz put ispod
Ljube Parlova-Kagarova kuće djelovali bez
koristi. Slivno su tadašnje vlasti trajno gledali
kao neprijateljsko mjesto, kojemu nikada nisu
pomogli, nego stalno iz njega izvlačili-pljačkali
razne proizvode i radnu snagu.
Kad je Bog stvorio čovjeka rekao mu je:
NAPUČITE ZEMLJU I USAVRŠAVAJTE
JE! Tako je dao Dar i ljudima koji su se os-
posobili za taj posao, te djeluju sa posebnim
napravama, i pronalaze: gdje se voda nalazi,
te znaju oko prilike i dubinu do te vode.
Da su tada odgovorni za taj posao našli
stručnjaka za to ispitivanje te sa njime prošli
kroz ograde od zaseoka Anića do Mrkonjica,
i gdje bi taj stručnjak ustanovio da se voda
nalazi, ta mjesta tajno obilježiti tako da te
bilješke ne vidi drugi pronalazač. Zatim naći
drugog pravog majstora-pronalazača, te ga
provest istim putem kojim je i prvi prošao.
Ako bi i drugi stručnjak potvrđivao da se
voda nalazi gdje je to rekao i prvi, odredi-
lo bi se najpogodnije mjesto za bušenje, i
uspjeh ne bi smio izostati.
Hrvat bješe bez svoje slobode,
Slivno i bez postojeće vode.
Mučili se u suši i znoju,
Boga moleć za Hrvatsku svoju!
Stoljećima čekali smo vodu,
lijuć krvcu za svoju slobodu.
Hvala Bogu došla je sloboda,
sa slobodom i u Slivno voda!
.......................................... Danko Kustura
 Slivno
Josip Grepo
pet godina u vojsci
Z
aselak Grepo nalazi se u župi
Slivno između naselja Vrdoljaci
i župe Žlibina. Danas u Grepa
u šest kuća živi jedanaest duša. 1938.
godine bilo je u deset kuća sedamdeset
duša. Ljudi su odselili u Osijek, u Split,
Zagreb. Dosta ih je odselilo i u Argen-
tinu. Sedmorica mladih ljudi su odselili
između 1927. i 1930. iz Grepa da ne bi
išli u jugoslavenski vojsku. Prošle godine
(2009.) jedna gospođa iz Argentine je
posjetila svoje rodno mjesto, Međugorje
i još neke gradove u Hrvatskoj.
Najstariji stanovnik u Grepa danas
je Josip Grepo, sin pok. Nikole. Rođen
je 17. rujna 1920. godine. Živi sa svojim
sinom Antom u svojoj kući u Grepa.
Josip, iako ima devedeset godina, dje-
luje pun života. Posebno ga dobro služi
pamet. Nisam mogao tako brzo pisati
Josip Grepo
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
57
kako je on mogao prisjećati se događaja
i mjesta svoga vojnog roka.
U dvadeset i drugoj godini otišao je
u hrvatsku vojsku. Bio je u više hrvatskih
gradova i sudjelovao u mnogo bojišnica.
Najduže se zadržao u Zagrebu i Varaždi-
nu. Život u vojsci je bio iznimno težak
i discipliniran ali smo s oduševljenjem
služili hrvatsku vojsku imajući na pameti
slobodu svog naroda. Mi nismo nikad
sudjelovali u nekim zločinima; mi uopće
nismo znali za Jasenovac i njegov logor.
Kao vojnici nismo uopće znali kakav se
ugovor stvara između Hrvatske i Italije.
Mi smo bili vojnici i zaokupljeni ratom
i ratnim neprilikama.
Kad smo mislili da ćemo dobiti rat,
dobili smo naređenje da se povlačimo iz
Hrvatske prema Sloveniji. Ja sam se nalazio
u Zagrebu i odatle pošao na povlačenje
prema Sloveniji. Prešli smo Sloveniju i
dospjeli u Austriju na Bleiburško polje. Tu
je bilo mnoštvo naroda: vojnika i civila.
Englezi su nas opkolili tenkovima. Morali
smo im predati oružje. Nadali smo se da
će nas povesti preko Austrije u zapadnu
Europi. Krv nam se sledila u žilama kad
smo čuli da nas predaju partizanima. Par-
tizani su nas razdijelili u grupe tako jedna
58 Slivno
grupa nije znala što se događa s drugom
grupom. Moju grupu su strpali u neke
otvorene vagone i dovezli u Zagreb. Tu
smo bili u logoru okruženom bodljikavom
žicom skupa mi vojnici i mnogi civili.
Odatle su nas pokupili i tjerali prema jugu.
Nismo znali kuda idemo dok nismo stigli
u Požegu. Znam da su tu mnogi pobijeni.
Nas koji smo ostali razdijelili su na jednu
stranu Dalmatince, na drugu Bosance,
na treću Hercegovce. Jednoj grupi nas
Dalmatinaca u kojoj sam bio i ja dali su
partizanske kape i vratili nas u Zagreb. Iz
Zagreba su nas vodili u Dubrovnik i dolje
nas smjestili u nekakav hotel. Tu su stal-
no bila nekakva predavanja o Nijemcima
okupatorima, fašistima; ustašama fašistima
i izdajnicima.
Iz Dubrovnika su nas opet poslali u Zagreb
pa u Liku gdje smo radili na željezničkoj pruzi.
U jugoslavenskoj vojsci sam bio 26 mje-
seci. Pustili su nas iz vojske na 17. listopada
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
1947. Mi smo se prvi vozili popravljenom
željeznicom od Zagreba do Splita.
Donekle sam imao sreću da me nisu po-
slali na istočno bojište kao što su poslali Ivana
Puljiza, Dankasa Šimunovića i Juru Jukića.
Kad sam se vratio iz vojske nakon pet
godina, našao sam ruševine u Grepa.
Kuća i vinogradi sve je to bilo opu-
stošena tako da sam morao sve sam iznova
graditi i sređivati. Godinu dana iza dolaska iz
vojske osnovao sam obitelj i morao se brigati
za obitelj. Bilo se do krajnosti siromašno,
drugi su odlazili u Njemačku na zaradu,a
a meni nisu dali putovnici.
Sve sam prošao s vjerom i molitvom.
Bog mi je bio utjeha, snaga i nada u bolju
sutrašnjici. Danas se čudim što sam sve
pretrpio i ostao živ i zdrav.
Na svemu mogu samo Bogu zahvaliti.
Iza razgovora s Josipom, navratim se
kod Darinke i Nade Grepo; kažem im da
sam bio kod Josipa. One mi rekoše: Tako
dobra čovjeka niti je bilo niti će biti u Grepa
kao što je naš Jozo.
Kuća Josipa Grepo
 Slivno
Evo nekoliko obavijesti od
udruge žena „Slivanjka”
J
edna obitelj u Slivnu izrazila je
želju da se bavi poslom kao udo-
miteljska obitelj (smještaj starijih
osoba).
Isto tako, obitelj bi se bavila ku-
hanjem i dostavom hrane po kućama.
Svi vi koji imate roditelje i rodbinu
kojima su potrebne ove usluge,za više
informacija obratite se udruzi žena na
ove brojeve telefona: 855-802, 855-108
i kod Ljilje(ambulanta)
Sigurno vam je već poznato da je
udruga organizirala besplatan prijevoz
do doktora u Slivnu svima koji nemaju
prijevoznog sredstva. Od sada pa nada-
lje moguć će biti i besplatan prijevoz
Cijenjene članice Udruge!
O
bistinila se moja prognoza, kad sam
neposredno poslije osnutka Udruge
kazao da će se rezultati vašeg rada
uskoro vidjeti.
Mnogi su bili skeptici pa su davali ko-
jekakve izjave glede vaših rezultata.
Kad sam prošle godine prolazio kroz
Posavinu, najednom mjestu sam naišao na
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
59
do Imotskoga za izvanredne slučajeve
u dogovoru sa osobljem ambulante.
Ovim putem apeliramo na naše
članice koje nisu platile članarinu za
ovu godinu, da to učine, a isto tako
pozivamo i ostale koje to žele da nam
se priključe, da bi udruga bez poteškoća
izlazila u susret našim mještanima, pa
čak i proširila naš humanitarni rad.Za
sve ovo su potrebne financije i dobra
suradnja. Ako bilo tko ima nekakvu
primjedbu na naš rad ili dobar savjet,
vrlo rado ćemo ga saslušati jer želimo
čuti vaše mišljenje.
................................Udruga žena „Slivanjka’
jedan lokal na kojem je pisalo potrti kotač.
Pitao sam čovjeka koji tamo radi što zapravo
to znači, a on mi je odgovorio da to znači
slomljeni kotač.
To me asociralo na stanje u našoj Općini
i u mjesnoj vlasti. Ljudi koji su od naroda
izabrani i da narodu služe, što su učinili za taj
narod? Začahurili su se u svojim sjedalicama i
60 Slivno
foteljama, kravate stegli toliko da će ih skoro
ugušiti. Zaboraviše na one koji su ih tamo
postavili i izabrali, zaboraviše oni na njihove
potrebe i vapaje. Onaj kotač iz početka
priče je zahrđao oni su ga zapustili, nisu ga
održavali čak su i zaboravili na njega. Hvala
dragome Bogu, pojavila se u našem dragome
Slivnu Slivanjka koja je taj kotač sredila i
pokrenula. Vi se niste mogli pomiriti s tim
da ćete čekati da vam netko nešto ponudi.
Vaša deviza je : Kucajte i otvorit će vam se.
Ovome narodu ne treba puno, njega raduju
male stvari. Primjera radi, najnovija vaša
odluka, da će ti mali ljudi imati prijevoz
do liječnika, njih je obradovala. Oni vam
vjeruju i pozdravljaju vaše napore. Svjesni
su da vi nemate nekih sredstava, ali, i u to,
da to što imate, da ćete ispravno usmjeriti.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Prepoznali su u vama poštenje, humanost,
odlučnost... Oni će vam uzvratiti molitvom
i zahvalnošću, a vama sasvim dosta, jer ste
vašu politiku i bazirali na toj osnovi.
Ja vam, ponovo, zahvaljivam i čestitam
i jedino što mogu reći jest samo nastavite:
U ime svih malih ljudi, i ime Slivanjaca
i u moje ime hvala vam.
Svesrdno vas molim da moje čestitke i
zahvalu prenesete svim članicama Slivanjke
Sretni vam blagdani i neka vam, u Novoj
2010. godini, Svevišnji da snage da nastavite
još većim tempom i još boljim rezultatima.
U Bolu, 27. prosinca. 2009.
Mob: 098/748442
e. mail: ianic55@net. hr
....................................... Ivan Anić Vladin
 Slivno 61

Možda se radi o meni

1 3

S
reo ja Marka, koji me veoma ljubazno
pozove na piće. U sred razgovora molo
u šali, a malo u zbilji pitam ja Marka:
Kad ćeš Ti u crkvu?
Neću ja kad ide ona Ivanetina, stara
komunjara! – ko iz topa ispali meni Marko.
Sutra ja dođem na bućanu, a Marko s onim
Ivanetinom igra balote. Prekosutra nađem
se u gostionici, a Marko s onim Ivanetinom
pije i puši. Treći dan nađem Marka s onim
Ivanetinom igra karata. Ma bolan, Marko,
kad sve radiš s onim Ivanetinom, starim ko-
munjarom, mogao bi s njim i svetu Misu
slušati – dobacim Marku.
2 katoličku teologiju. Ako je u raju, ne treba joj,
Prevario sam se pa sam upitao Anicu
kako si. Meni se žurilo, a ona se raspričala
ko Badnja večer. Pričala mi kako je sretna u
braku, kako je njezin Šime veoma profinjen
i osjetljiv čovjek, kako mu ona ispunjava
svaku želju. Samo da mi nije ono svkrvetine,
bilo bi nam ko u raju.
Tako fini čovjek sigurno je fin i prema
Tvojoj svkrvetini, svojoj materi i sigurno želi
da mu ispuniš i tu želju, da budeš fina i prema
svojoj svkrvetini. Nemoj, Anice, nikad postati
svkrvetina, uvijek budi svekrvica! – dodam
ja i odem
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
Oče moj, dajte mi štogod savita; jadna ti
sam ja i kukavna. Cilu noć nisam oka sklopila.
Sinoć pokipilo mliko, a ja rekla nevisti kako ne
pazi, a ona name ko zmija – priča mi stara
Pera. Što kažeš Ti oče, je li to s vražje strane?
Nije, moja Pere, nego to Ti je ono – kad
se namjeri zmija na zmiju, bolje Ti je bilo
ostat i bez mlika i bez večere nego bez spa-
vanja – savjetujem ja Peri i odem.
4
Kako Ti nikad ne naručiš Misu za svoju
pokojnu mater, koja Ti je pred dvije godine
umrla? – Pitam ja svog imenjaka Rafu. Šta
će joj misa? – kaže meni imenjak. Ja znam
ako je u paklu ne treba joj. Ako je u čistilištu,
nek se malo strpi, strpljujem se i ja. – kaže
mi imenjak. Da se ona tako strpljivala kad
si Ti stopio gaće u bešici, ne bi pristao plakati
ni do sad – kažem ja imenjaku.
5
Pokojna mi je mater govorila da je san
laž, a Bog istina, ali noćas mi se klapilo ko
što nikad nije. Pa ne mogu Ti, moj oče, od
srama ni kazat. Klapilo mi se, da prostiš, da
se nalet pakleni zaljubio u me – priča mi
sasvim povjerljivo stara Ivančica. Ma sinoć
62 Slivno
sam Gospu dragu pozdravila, krst na se stavla,
križ poljubila i krunicu do sebe stavila, a on
ko nalet pakleni, dođa na san. Pa meni da
mi je prijatelj.“ Kakav prijatelj“ – kažem ja
njemu. Meni je prijatelj Bog i Gospa i sveti
Ante, a ne ti, vraže pakleni. On me samo gleda
pa se ceri. Kako mi nisi prijatelj – kaže on
meni, sve mi svoje pridaješ na stotine puta:
i koze, i kravu, i kokoši, i lonce u kući, i
dicu, i muža… Nemaš ništa u kući da mi
nisi toliko puta pridala. Pa se približi k meni
ko da će me, da prostiš, zagrlit i poljubit. A
ja se jadna ne dam i otimam. A on će nako
crn i gadan: Ne daj se, Ti, ne daj! Isto ćeš sa
mnom u paka. Kad si sa mnom drugovala na
ovom svitu i na drugom ćeš.
A đavlekaš li, Ti? – pitam ja Ivančicu.
Ma jesam oče moj, to sam naučila iz ditinjstva
i ne da mi se nikako odbiti – prizna Ivančica.
Navike iz ditinjstva se najteže čupaju – kažem
ja Ivančici i preporučim da unučad ne uči
đavlekat ni psovat. Svi koji to rade, naučili
su to u ditinjstvu.

Pokušajmo se nasmijat
1 propovijedajući. Jedanput mu zape krunica

J
za nešto na propovijedaonici, a fratar gesti-
edan naš dobar propovjednik došao iz kulirajući prekine krunicu. Mali vikne baki:
Frankfurta u Šibenik u crkvu Gospe van Bižmo, baba, otkinuo je se!
grada propovijedati. Dva veoma fina
dečka služe mu sv. Misu. Propovijedao on
po običaju, a jedan ministrant mu posebno
zapeo za oko svojim mirom i pobožnošću.
Kad su završili Misu i došli u sakristiju,
taj pobožni ministrant sav izvan sebe reče
propovijedniku: Šta si ti poludio preko Mise?!
Mi svi šutimo i molimo, a Ti se razgalamio.
Moga si nam ono lipo i tiho protumačiti. Nitko
u crkvi nije bio zločest da na nj treba vikati.
2
Došao jedan poznati fratar u Frankfurt
propovijedati. Propovijedao u habitu, a
na pascu ima krunicu. Jedna baka dovela
unučića na propovijed. Fratar se razmahao
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 63

Pišu nam!
Makarska, 17. XII. 2009. primjerak Tvoga župskog lista SLIVNO ide
u samostansku knjižnicu, a ja bih ga želio
Dragi fra Rafo!

N
imati za moj odjeljak samostanske knjižnice u
aš VOJO s pošte donio tvoj župski Makarskoj pod pečatom „EX LIBRIS F. K. J.”
list SLIVNO - Božić- 2009., pa sam
ga pregledao i zadivio se kako je
dobro i bogato uređen s raznolikim sadržajem
od srednjeg vijeka do ovih naših dana. Tu
ima ozbiljnih teoloških i znanstveno-povi-
jesnih tema sve do veoma zanimljivih šala,
koje su nikle u Tvojoj župi (kojima sam se
od srca nasmijao).Stoga Ti čestitam od svega
srca, da si usprkos svojoj 61. godini života Ako imaš na raspolaganje jedan pri-
( E, da je tako, moj profesore.) bogato ure- mjerak ovoga božićnjeg broja SLIVNO,
dio, i sadržajem i tehnički, svoj župski list. da bi mi ga poslao. Oprosti što Ti smetam
Našao si dobre suradnike, među kojima se ovim sitnicama u Tvojim brojnim brigama
ističe vrijedni Milan Glibota. Na stranici
i akcijama.
29. ugodno sam se iznenadio, kad sam vidio
SRETAN BOŽIĆ! MIR I DOBRO!
kartu MAKARSKE BISKUPIJE, koju sam
ja prije pola stoljeća izradio i objavio na Tvoj stari profesor
unutrašnjim stranicama korica moga životnog
djela Katolička Crkva na biokovskom području
u doba turske vladavine (Zgb 1972.). Ovaj ......................................... fra Karlo Jurišić

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

64 Slivno

Kronika župe Slivno od

početka 2010. godine
9. 1. Par dana neprestano pada kiša
u cijeloj Europi. Jučer u nas strašna kiša s
jakim južnim vjetrom.
Jutros u 9,00 sati zove me Mićo Kustura
Vladin da dođem u Roškovine. Dolazim
tamo i nalazim puno Slivanjaca kako hodaju
po Roškovinama od izvora do izvora vode.
Naime, na mnogo mjesta provrla voda. Pune
se one vrtače, neke su već pune. Po onom
kraju se čuje žuborenje vode.
Pričaju mi Mićo i ostali koji su se tu
našli, kako je u prijašnjim vremeni voda
znala prekrti cijelo Slivno; groblje bi bilo
prekriveno vodom, a i sama crkva bila bi
puna vode. Zadnji put se to dogodilo 1982.
godine. I bojali smo se da se to i ove godine
dogodi. I cijelo Imotsko polje je pod vodom,
ne može se voziti preko polja, nego preko
Kamenmosta.
12. 1. Voda skoro sasvim nestala. Čudo
je, gdje se ta tolika voda izgubila.
15. 1. Konačno u župsku kuhinju
kupili smo novi šporet. Godinama namje­
ravamo to kupiti. Inače bi u župskom stanu

Spomenik poginulim Slivanjcima na Dan mrtvih

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno
Poplavljeno Imotsko polje
trebalo obnoviti cijeli namještaj. Od kada
je sagrađena kuća nije se mjenjao. Inače je
stav­ljen loš i neodgovarajući namještaj. Na
Haitima strašan potres. Glavni grad sravnjen
sa zemljom.
17. 1. Sveti Ante Pustinjak. Na ruč-
ku sam kod Žive Vatre. Kao i uvijek kod
njega razgovor je o ženidbi i udaji. Njegov
Marin bio u Njemačkoj, pa mjesto da
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
65
doveze auto i curu u autu, on došao i bez
auta i bez cure.
18. 1. Ruža, kuharica otišla u Split.
Neće doći za tjedan dana. Morat ću sam
kuhati ili jesti salamu i kruh.
19. 1. Kolega fra Vladimir Tadić poslao
mi pozivnicu za predstavku knjige Svećenik
sam Božji. Tu se donose pisma dobrog oca
Antića, mog nekadašnjeg duhovnika.
22. 1. Javljena velika vijest za Imoćane:
Probijen tunel kroz Biokovo ispod vrha sv. Ilije.
Sad ćemo iz Rastovca moći dozivati Baškovo-
dane kroz tunel ako ne možemo vozit auto.
27. 1. Pao veliki snijeg, nema struje.
Cesta se ne čisti.
30. 1. Sprovod Vinka Parlova po vrlo
teškom, sniježnom i klizavom terenu. Sv.
Misu vodio i propovijedao dr. don Ivan
Bodrožić, profesor iz Splita. Prisustvovali
još fra Ante Jurić-Talaja i don Branimir
Vrije voda na svakom koraku u Slivnu
66
Snijeg u Slivnu
Proić. Vinko je bio neobično dobar čovjek
i cijelo ga selo žali.
4. 2. Umrla Ruža Glibota, Antuniči-
na mater. Pred par dana imala je mož­dani
udar, odvedena u Split i u bolnici umrla.
Antunica sad ostaje sam.
8. 2. Stavljena nova hrastova vrata na
ulaz u župsku kuću. Tako smo na kući sve
promjenili: krov, prozore, vrata u podrumu
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
i sada na ulazu u kuću. Pravila stolarija u
Maglaju.
Jučer je bio blagosov župske kuće u
Slivnu koju obavlja otac gvardijan u prisut-
nosti svih fratara iz Imotske krajine. Bio i
fra Stipica Grgat iz Splita. Večeru pripre-
mala Branka Barić uz pomoć Ruže Gojkine,
Regine Nogalo i Ljubice Parlov Dragine.
Fratri su frapirani večerom.
12. 2. Opet osvanuo snijeg ali ga tokom
dana nestalo.
14. 2. Mačkare i Valentinovo isti dan.
Samo se zapažaju mačkare. Valentinovo nitko
i ne spominje. Nema više zaljubljenih!
19. 2. Umrla Zora Vučko u staračkom
domu u Glavini. Muž joj Mate umro pred
godinu i pol.
21. 2. Sprovod Zore Vučko vodio fra
Ivan Jukić.
Procesija Velikog Petka
 Slivno
Danas umro Antiša Mikrut. Već duže
vremena Antiša je poboljevao. Zadnji mjesec
dana ništa nije jeo. Rođen je 1926. godine.
10. 3. Osvanuo snijeg od desetak cm.
Kiša je padala cijeli dan i snijeg je dobro
otišao. Po cijeloj Hrvatskoj velik snijeg i
jaki vjetrovi.
12. 3. Netko me je zvao telefonom i
pitao, znam li čovjeka koji pravi ga­leriju
slika u Slivnu, a živi u Parizu. Nisam mu
mogao pozitivno odgovoriti.
Jedan me Slivanjac pita: Gdje je nestao
sv. Grgur? Prije je uvijek bio na 12. ožujka,
sad ga u nijednom kalendaru nema. U knjizi
svetaca sam pretražio sve Grgure, ali nijednog
nema na 12. ožujka.
5. 4. Uskrsni ponedjeljak
Ove sam godine najzadovoljniji Veli-
kim Tjednom. Posjeta je bila kao i uvijek.
Činilo mi se na Veliku Subotu nešto lošija
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
67
posjeta od prvošnjih godina. Ali mi se či-
nilo daje ove godine na Službama Božjim
svijet oduševljenije, pažljivije i pobožnije
sudjelovao. Posebno na Veliki Četvrtak. Od
bratima Presv. Sakramenta ove godine smo
uzimali po sto kuna za svijeće, da bismo
jednu ili dvije klupe platili od toga. Na
Veliki Petak je snimala televizija našu pro-
cesiju. Na Grebinama su hodočasnici bili
počašćeni od gornjeg kraja. Procesija je išla
ispod Petrovčeve kuće i kroz Ravliće pa su
svi Slivanjci zadovoljni.
7. 4. Iz kora iznijeli stare klupe i uništili.
Stavlja se novi pod i naručene su klupe.
9. 4. Danas u Slivnu dva sprovoda.
Umro Petar Kustura, sin Dragin a rođen
1963. Bio je hrvatski branitelj, dva puta ranja-
van. Ukopan je s vojnim počastima. Umrla je
i Slavka Vrdoljak, žena pok. Ikice. Bila je to
dobra i plemenita žena. Nažalost pred dvije
68 Slivno

godine teže obolila i otišla za svojim Ikicom. od jedanaest grupa. Ja sam se bojao da ćemo
Često me je zvala na ručak i nudila mi vina. se osramotiti i biti zadnji.
10. 4. Sastanak ministranata u Imot- Najbolji su nam ministranti ona tri
skom. Naših išlo deset. U kvizu su bili peti sina pok. Dinka-Ćele Lozina.

Jutro na Veliki Petak

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 69

Kantači na Veliki Petak

2010.
bili su:

1. Iko Zeljko, Ercegovac i Anđelko Karlušić
2. Jure Mikrut, Jozo Vrdoljak i Milan
Vrdoljak
3. Mario Lozina, Miro Jukić i Mirko Vučko
4. Mićo Lozina, Tiho i Josip Radalj
5. Braća Marinović-Selak: Ivan, Nediljko
i Drago
6. Katavići: Branko, Ivan i Anđelko
7. Dražen Mikrut, Darko Radalj i Zlatko
Glibota
8. Joko Nogalo, Vlado Marinić i Branko
Vučko
9. Uma Prgomet, Anđelko Prgomet i Joko
Živić
10. Od Banj doca Poslušnici: Jozo Mrkonjić,
Zele Zeljko i Ante Barić.
Križ iznio iz crkve Ivan Glibota iz Osijeka.

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

70 Slivno

Kršteni u 2010. godini:

1. Petar Lozina,
sin Josipa-Miće i Ljubice r. Glibota;
r. 25. 10. 2009. Split;
k. 14. 02. 2010. Slivno;
kum Tonći Jurić.

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno 71

Vjenčanje 28. 11. 2009. Neda Vjenčanje Miće Lozine i Ljubice Glibota
Šimunović i Mijo Modrožić u Langenu, 11. 07. 2009. u Slivnu
Njemačka

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

72
Umrli od zadnjeg broja
1. Mate Prgomet „Cikić” p. Marijana
r. 14. 10. 1929./u. 09. 12.2009.
2. Milica Barić udova Petra
r. 05. 11. 19267 u. 24. 12.2009.
3. Iva Jukić udova Mate
r. 13.02. 1922./u. 26. 12.2009.
4. Vinko Pariov p. Ivana
r. 23.03. 1949./u. 28. 01.2010.
5. Ruža Glibota ud. Ljubomira
r. 30. 09. 1923./u. 03.02. 2010.
Milica Barić
udova Petra
05. 11. 19267 - 24. 12.2009.
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
Slivno
6. Zora Vučko udova Mate
r. 03.02. 1927./u. 19.02.2010.
7. Ante Mikrut ( Antiša ) p. Ante r.
14.07. 1926./u. 21.02. 2010.
8. Petar Kustura sin Drage
r. 22. 11. 1963./u. 07.04. 2010.
9. Slavka Vrdoljak udova Ikice
r. 27. 03. 1932./u. 07. 04. 2010.
10. Stipe Vuletić p. Filipa
r. 20. 1. 1935./u. 15.4.2010.
 Slivno 73

Ruža Glibota -
Grepuša
udova Ljubomirova
30. 9. 1923. - 3. 2. 2010.
Dana 3. veljače 2010, godine dobri je Bog odlučio pozvati
sebi našu dobru i plemenitu majku, babu i prababu.
Okrijepljena svetim sakramentima pripravna je i bez straha
prešla u vječnost, radujući se susretu sa svojim Bogom i
svojim dra­gim suprugom Ljubomirom.
Tako joj je dragi Bog uslišao svakodnevne molitve da je čim pri­je uzme sebi i pridruži
njezinom dobrom i vjernom mužu.
Rođena je 30. rujna 1923. godine u brojnoj seljačkoj i vjerničkoj obitelji Marijana i
Anice Grepo. Sa svojim mužem Ljubomirom Glibota Ivanovim sklopila je kršćan­ski
brak 1949. godine. U tom su blagoslovljenom braku svom Bogu i svom hrvatskom
narodu podarili četvero djece: kćer Milu i sinove Antu, Josipa i Danka. Svoju je
djecu skupa s mužem gojila i odgajala radeći s ljubavlju i najteže seljačke poslove i
u tradiciji svih Šusterovaca moleći za njih Boga.
Kada je bolest počela nagrizati njezino dotad neumorno tijelo i kada je došlo vrijeme
da se ne može daleko od kuće, najteže joj je padalo što više neće moći na svoje njive,
u svoje loze, po drva u Grab i Zelenike.˝Rado se sjećala svih tih teških poslova i
nikad se nije žalila i jadikovala što su baš nju zapali.
Posljednje je svoje staračke i bolesničke dane provela uz sinovsku ljubav i pažnju
najstarijeg neoženjenog sina Ante koji se s ljubavlju trudio da joj u svemu ugodi.
Ostala su je djeca rado i redovito posjećivala kad god su im obveze dopuštale i za
posjet se pružila dobra prilika.
Ako ste je htjeli naljutiti, dovoljno je bilo pitati je koje dijete najviše voli. Ljubav
prema njima nije dijelila, već ju je svakom darivala u cijelosti. Podjednako se radovala
susretu sa svojom djecom, zetom Ćelićem i nevjestama Žaki i Silvom.
Posebno se veselila kad bi ju posjetila brojna unučad, njezini Mario, Ivica, Branka,
Roko, Tina, Anđela i Glorija i praunučad Luka, Matej, Marko, Matea i Marija.
A rado su joj svi dolazili jer baba nije bila stisnuta srca ni stisnute ruke. Zadužila ih
debelo. Kao i did Ljubo. Njihovu je dobrotu i ljubav zaboraviti nemoguće. Uzvratit
ćemo im tako što ćemo njihov grob kititi cvijećem i svjetlošću svijeća, a za njihove
duše slagati molitve dragom Bogu.
Počivali u miru Božjem!

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

74 Slivno

Voljenoj našoj Ruži

Božić bez Nje... Uskrs bez Nje... sada i Sv. Trojstvo bez Nje...
Ostatak života bez Nje, surova istina naša.
Dok smo se danas pitali kako početi pisati o Njoj, riječi su same
krenule jer ovo čitate Vi koji ste Nju poznavali, voljeli... a tko i nebi!?
Naša majka je bila mlada žena kada je došla u ovo selo i tu ostala
uz svoju ljubav, stvarajući nas. Mi smo sada tu, stvoreni i odrasli
ali bez Nje. Poštena, vrijedna, odana i uvijek sa osmjehom na licu
koračala je Ona cestom ovog sela, zemlje i svijeta. Toplih riječi nitko
nije ostao uskraćen od naše majke. Bila je zaista posebna, a opet sasvim prirodna žena. Na
ovaj svijet Svevišnji ju je poslao sa posebnom misijom. Učila nas je, kako svoje bližnje, tako
i ostatak pod ovim nebom najvećim ljudskim vrijednostima. Hvala ti na tome voljena naša.
Poštenje, dobrota, iskrenost, praštanje i ljubav bili su moto njenog života. Nesebično nas je tome
učila... Voljela je i poštivala ponajprije malog čovjeka, siromaha, težaka.Generacije ljudi koje je
školovala imale su čast sa nama, njenom djecom i njenoj ljubavi-našim ocem dijeliti dio onoga
što drugi vješto čuvaju samo za sebe. Svi zajedno smo bili Njeni učenici i sve nas je jako voljela.
Širila je među nama svoju mudrost i dobrotu.
Cijeloga života slušamo samo tople riječi o našoj majci... Onoga dana kad smo se opraštali
od Nje shvatili smo koliko su je ljudi zapravo iskreno hvalili. Toga dana vratili ste joj svu
dobrotu i toplinu koju je za života širila ovom selu, zemlji i svijetu. Neizmjerno hvala svim
dobrim ljudima diljem Njemačke, Francuske, Austrije, Australije koji su na bilo koji način
bili uz nas. Hvala svim svećenicima koji su bili uz Nju i nas, kako u bolesti, tako i u trenutku
kad su je predavali putu svjetlosti. Hvala svim njenim učenicima koji su joj odali počasti.
Posebna zahvala njenom učeniku koji je zapamtio njenu prvu lekciju i sada se prepoznaje
u ovoj rečenici.
Netko nam je rekao... kolona automobila je toga dana bila na Šestanovcu... Hvala ti na tome
Slivno! Hvala Njenim rodnim Grubinama i hvala cijeloj Zagori. Hvala na svakom koraku oko
Njenog lijesa, na svakom stisku ruke, na svakom cvijetu i suzi za našu voljenu.
I opet, dok ovo pišemo u sjećanje se vraćaju njeni savjeti da budemo svoji, složni i ponosni. I
mi to jesmo. Snaga smo jedni drugima, a Ona je naš ponos. Blago onima koji budu sretnici u
ovako teškim trenucima da uživaju toliku snagu ponosa. To će moći samo oni koji žive pošteno
i znaju voljeti... Mnogi su nam rekli da toliko ljepote i časti dugo nisu vidjeli kao na Njenom
ispraćaju. To je Ona zaslužila i drugačije nije ni moglo biti.
Svi Vi dobri ljudi koji ste voljeli našu majku svaki put kad nas sretnete ugledajte je u odra-
zima naših lica i Ona će zauvijek živjeti...
Sa nama je svaki dan i minut naših života... jer mi smo zapravo
ONA.
Zauvijek njeni

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno 75

Ivan Marinović
Tutić
1930. - 2010.
Svake nedjelje i blagdana čim bih stupio u groblje na putu
za crkvu, ugledao bih plećata čovjeka kako pažljivo zuri u
oglasnu ploču pred crkvenim vrati­ma. Bio je to uvijek isti
čovjek Ivan Marinović Tutić. Ali u mjesecu listo­padu 2009. godine nije više
bilo Ivana Tutić pred oglasnom pločom. Svejedno, ja sam ga se svaki put
sjetio kad bih tuda prolazio i mislio: Ivan će opet doći i čitati što se nalazi na
oglasnoj ploči. Nažalost Ivan se u našu crkvu još samo jedanput navratio i to
16. studenog 2009. Ali ovaj put mrtav. Održali smo mu sprovod uz mnoštvo
naših Slivanjaca i tako se sa suzama rastali od jednog dragog i dobrog čovjeka.
Ivan se rodio 14. svibnja 1930. godine i dobio ime po ocu Ivanu a majka mu
se zvala Jurka Radalj. S 23 godine oženio se Nediljkom Glibota, tri godine
mlađom od sebe. Interesantno je napomenuti da su se i Nediljkini roditelji
zvali Ivan i Jurka, samo se ova Jurka zvala Nogalo. Ivan i Nediljka u braku
su imali šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Smatram da su ovo dvoje ljudi
proveli brak u slozi, miru i ljubavi. Uvjeren sam da je to velika zasluga Ivanova
jer je on bio popustljive i tolerantne naravi. Ivan je odavao blagu narav. Bio
je dosta povučen i izbjegavao je svađu i mržnju.
Posebno je taj čovjek posvećivao pažnju čistoći savjesti. Čim bi nečim imalo
savjest opteretio, išao bi na ispovijed da bude miran pred Bogom. Upravo je
to velika odlika pravo pobožnih ljudi. Čovjeku ako savjest nije mirna i čista,
ne da se moliti ili slušati sv. Misa. Zato je uvijek važno za jednog kršćanina
imati savjest čistu. U tom nam je Ivan Tutić pravi primjer. Ima ljudi da svake
nedjelje idu na sv. Misu, godinama se ne ispovijedaju, a psovkom sve skidaju
s neba. Ti se ljudi sužive s grijehom i s njime stalno žive. Ti kršćani žive
riskantno jer je Isus napomenuo: Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite,
dolazi Sin Čovječji.
Naš dragi Ivan Tutić bio je uvijek pripravan i kad je dobio „poziv” da ode s
ovog svijeta za njega nije bilo problema.
Bog mu dragi dao sto pokoja a njegova supruga Neda i djeca neće lako za-
boraviti ovog dobrog muža i dragog oca.

Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42

76 Slivno

Oprosti mama Crveni cvjetovi

Ostavih Te Majko
jednog desetlieća
One noći
U mrak utonuh Na Stolu Moje Domovine
Sjećanje i ja Proširio se
Nisam htjela Novo sjećanje
Pozdrav Ti Nekad cvjetovi
Ne uručih Jednog desetljeća
Ostavih Te Pupoljci nepropupali
Zabrinutu i
A uveli
Samu
Otišlo je
Ni rekla Ti
Vihor je polomio
Nisam
Koliko Te volim Grane
A otišla sam Mrtva priroda
Nisam htjela Crveni cvjetovi
Nade sam Utabani
Položila Bogu Ne zrcafjena pustoš
Njemu rekoh Pala stabla
Da se za Te Iščupani korijeni
Brine
Prostrto sjećanje
I otišla
Na Stolu
Sam
Moje Domovine
Nisam htjela
U sumrak Pupoljci nepropupali
Slomilo me Utabani
Sjećanje Crveni cvjetovi
Jedina moja Jednog desetljeća

Krasna Jokić, r. Marinić Krasna Jokić, r, Marinić

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Slivno
Dali su za List ili Crkvu
20 kn
Ante Parlov-Ćokan
50 kn
Ante Čale, Milan Vrdoljak pok. Jure,
Mara Selak pok. Vinka – Osijek
100 kn
Filomena Barić ud. Ivana, Ante Mr-
konjić, Ivica Selak pok. Marinka, Mara
Lozina ud. Bige, Stipe Vučko, Vlade Anić,
Iva Grepo ud. Ivana, Ikan Lozina, Mara
Glibota ud. Ivana, Ljuba Parlov, Ljubica
Glibota ud. Miljenka, Dragica Vučetić rođ.
Šimunović, Ante Nogalo pok. Petra, Rasta
Mrkonjić, Natalija Katić rođ. Mrkonjić,
Ana Lozina Nediljkova, Slavka Drnas, Lju-
bica Dragun-Hvar, Ljubica Lozo, Mara
Lozina ud. Mate, Nada Matković, Milka
Grbić rođ. Lozina, Snježana Bakalić rođ.
Lozina, Iko Mrkonjić, Jozo Parlov, Ivica
Protrka Miljenkov, Ivan Glibota – Osijek,
Ljubica babe Mare –Osijek, Ljubica Zelj-
ko –Hvar, Neda Marinović Tutić, Danica
Grepo rođ. Kustura, Dragica Vranjić rođ.
Kustura, Ljubica Kustura – Osijek, Ante
Vrdoljak Nikinić, Dane Prgomet, Slavica
Šimunović, Anita Zorica rođ. Talaja, Marija
Jerković rođ. Talaja
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
77
150 kn
Ante Lozina Mirkin, Ante Barić pok.
Tome, obitelj pok. Vinka Parlova, Milica
Ujević rođ. Radalj, Slava Marinović ud.
Vlade, Vesna Lončar rođ. Talaja
200 kn
Ljilja Marinović, Nada i Ivica Jukić,
Vlado Grepo pok. Jure stariji, Ivan Mr-
konjić –Mrki, Vlade Ravlić –Osijek, Ante
Vrdoljak – Antić, Milan Mićo Kustura, Ivan
Anić Vladin, Milan Šimunović pok. Ante,
Ivan Talaja pok. Ante, Mila Mikrut ud.
Ike, Mila Barlović rođ. Zeljko, Mate Talaja,
Danko Kustura, Ante Lozina pok. Josipa,
Ivica Prgomet- Paškić, Ljubica i Mićo Lozina
pok. Petra, Ljubica i Cvjeta Mikrut, Ivan
Selak – Osijek
250 kn
Ivan Dučić – Osijek
300 kn
Mićo Lozina pok. Antasa, Ivan Mikrut
pok. Antiše, Jurica Lozina – Osijek, Ivanka
Lazić rođ. Glibota, Marija Janković rođ.
Glibota, Udruga žena „Slivanjka“
78 Slivno

400 kn 100 US$

Jure Barić, Anđelko Lozina pok. Joze Anđelko Katavić. Božidar Radalj
Berana Krunica

500 kn 30 CH.F
Stipe Talaja pok. Ante Miro Krivić

800 kn 20 €
Ante Prgomet pok. Stipana, obitelj pok. Đani Šimunović, Marija Zeljko Zelina,
Božidara Radalja Andrija Jukić

1.000 kn
50 €
Obitelj pok. Stipe Vuletića
Neda Šimunović ud. Biće, Radojka i
Marić Marinović, Marina i Ivan Marinić,
2.000 kn
Iva i Ljubo Vrdoljak
Antunica Glibota
100 €
5.000 kn
Dragica i Tomislav Glibota, Gojko Ju-
Anđelko Vučko - Kurtić kić, N. N, Nediljko Glavaš

Za klupe
250 € 300 €

Stanko Glibota, Jere Glavaš, Ante Ku- Dr. Josip Glibotić, Mila i Mirko Lozina
stura – Mijačan, Mate Talaja Ivin, Tonći
400 €
Kurilj Jabuka sin Marije Glibota, Siniša
Vranješ iz Poljica Ivo Talaja Vladin
BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.
 Slivno 79

Tamo gdje zvona zvone

Tamo gdje u proljeće bajami cvatu
I modre ljubičice u škripu mirišu
Tamo gdje brda mire od cvijeta plave kadulje
Tamo gdje ljeti zvizdanprži
i ljuti poskok hlada traži
Tamo gdje u jesen dunje zriju
Gdje magle svilene
Od rodne doline jezero nakite
Tamo gdje zimi bure deru
Tamo gdje bijeli snjegovi viju
Tamo gdje mjehovi pušu
Tamo gdje kovačke vatre plamte
Tamo još kuju alatke kale
Vlade, Ante, Nedo
I kovač susjed Petrov Ante
Presveto Trojstvo, 2010. BROJ 42
Tamo gdje strpljivost vlada
Tamo gdje cijeli život čekaš
nedočekano
Tamo gdje zvona zvone
Tamo gdje se očenaš moli
Tamo gdje se svijeća voštana suza-
ma gasi
Tamo gdje poštenje čovjeka krasi
Tamo gdje se zvijezde na mjesečini roje
Tamo je rodno Slivno Imotsko moje:
Split, 31. siječnja 2010
............................Pučki pjesnik Mirko Anić
80 Slivno

Kazalo
Dragi Slivanjci!.......................................................................................................................................................... 1
Crkveni dostojanstvenici iz Imotske krajine............................................................................................................... 3
Sv. Kristijana (Kristina)............................................................................................................................................. 5
Turski progoni u Vrdolu 1599. godine...................................................................................................................... 6
Slivno u težnjama za priključenje Dalmacije Sjevernoj Hrvatskoj nakon pada Mletačke republike 1797. godine..... 14
Nekoliko pravnih dokumenata iz Slivna kroz prvu polovicu XIX. stoljeća (1)......................................................... 18
Popis vlasnika posjeda u Slivnu 1878. godine.......................................................................................................... 24
Iz Franjevačke književnosti...................................................................................................................................... 30
Odlazak iz Slivna..................................................................................................................................................... 39
Proročanstvo............................................................................................................................................................ 40
Sjećanja Ante Glibotića: Zašto su partizani ubili moju majku?................................................................................ 42
Osvojena zlatna medalja na Olimpijadi starih športova........................................................................................... 50
Rijeka Sitnica.......................................................................................................................................................... 53
Poplava kojoj se radujemo....................................................................................................................................... 54
Josip Grepo pet godina u vojsci............................................................................................................................... 57
Evo nekoliko obavijesti od udruge žena „Slivanjka”................................................................................................. 59
Cijenjene članice Udruge!........................................................................................................................................ 59
Možda se radi o meni.............................................................................................................................................. 61
Pokušajmo se nasmijat............................................................................................................................................. 62
Pišu nam!................................................................................................................................................................ 63
Kronika župe Slivno od početka 2010. godine........................................................................................................ 64
Kantači na Veliki Petak 2010.................................................................................................................................. 69
Kršteni u 2010. godini:........................................................................................................................................... 70
Umrli od zadnjeg broja........................................................................................................................................... 72
Oprosti mama......................................................................................................................................................... 76
Crveni cvjetovi jednog desetlieća............................................................................................................................. 76
Dali su za List ili Crkvu.......................................................................................................................................... 77
Za klupe.................................................................................................................................................................. 78
Tamo gdje zvona zvone........................................................................................................................................... 79

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva - Slivno

Godina XXV. Presveto Trojstvo 2010., br. 1. (42).
ISSN 1330-2795
Glavni i odgovorni urednik: fra Rafael Begić, župnik
Nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100
Priprema: Silvio Družeić
List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

BROJ 42 Presveto Trojstvo, 2010.

 Presvetom Trojstvu
Gospodine Bože, moj Oče, ti si moj Bog!
Tvoja mudrost nek me vodi,
tvoja milost nek me uzdržava,
tvoja ljubav nek me raduje,
tvoja istina nek me štiti
tvoja moć nek me čuva.

Isuse Kriste, Božji Sine, moj Brate i Spasitelju!

Radujem se što si postao čovjekom.
Tvojim putem želim ići.
Tvoja muka moj je uspjeh,
tvoja sramota meni čast,
tvoja nedužnost moje opravdanje,
tvoja smrt moj život,
tvoje uskrsnuće moja utjeha.

Duše Sveti Bože, ti si moj Tješitelj.

Obrati me, jer sam grešan čovjek.
Oživi me, jer sam mrtav.
Probudi me, jer spavam.
Osposobljuj me za vječni život:
rasvjetljuj mi razum,
posvećuj volju,
krijepi moju slabu snagu.
Uza mene budi,
kod mene stanuj
uza me ostani,
o Trojstvo Presveto.

.............................................................................................................Caspar Neumann