Zorica  

Mandić  
 
Rudinice  –  stećci

Geografske karakteristike1  
Piva je oblast čije je skoro svako selo, manje ili više, pokriveno starim grobljima i stećcima.
Sjajan uzorak koji nam daje uvid i s kojim otpočinju istraživanja je jedno od najstarijih naselja u Pivi.
Istovremeno je jedno od brojno najvećih nalazišta sa svojih 5 nekropola - selo Rudinice.
Prostor - Piva je dobio naziv po rijeci Pivi. To je slovenska riječ koja znači pivka tj. PITKA, što je
praistorijskom lovcu i ribolovcu u njenom kanjonu bilo od životne važnosti. Nalazi se na
sjeverozapadu Crne Gore, na potezu od Nikšića do Bosne tj. poslije planine Javorka do Šćepan polja
gdje se na sastavcima rijeka Pive i Tare graniči sa Bosnom. Gledano od Nikšića lijevo se graniči sa:
Golijom, Hercegovinom, Gackom, Volujakom i Maglićem, a desno: Vojnikom, Drobnjakom,
Durmitorom i rijekom Tarom. To je planinska visoravan u dva nivoa, ispod Durmitora, pogodna za
stočarstvo. Nivo Župe pivske na oko 1000 m i Planine pivske sa prosječno 1500 m nadmorske visine.
Ispresijecana je duboko i okomito usječenim kanjonima planinskih rijeka, koje pripadaju dunavskom
tj. crnomorskom slivu: Pive i Komarnice (sada akumulacionog Pivskog jezera) i Tare, a šumoviti
planinski gorostasi daju specifičnost reljefu sa ogromnim visinskim razlikama i do 2000 m na malom
prostoru. Prostor Pive čini 50 sela od kojih su 30 sa lijeve strane Pive i Komarnice i pripadaju Župi
pivskoj kroz koju prolazi put Nikšić – Foča, a 20 je na visočijem platou planinske visoravni od vrhova
kanjona rijeka do samog Durmitora i pripadaju Planini pivskoj koja se nalazi u međuriječju s jedne
strane Pive i Komarnice i Tare sa druge strane.

Istorijske karakteristike  

Postoji izreka - ako želiš upoznati neki narod pogledaj njegova groblja. Naša stara groblja su, do
skoro, bila pod „opsadom“ bogumilske teorije koja nema realno naučno utemeljenje. Bio je to ustvari
rat za teritoriju između dvije hrišćanske crkve na prostoru balkanskih Slovena. Uvodeći ovu temu u
„nauku“ i vrteći je već 142. godine u krug bez izlaza, Franjo Rački u knjizi od 300 str.: „Bogumili i
patareni“ nijednom jedinom rečenicom ne pominje simbole na spomenicima niti šta oni znače, a
simboli i pismo su osnov bez kojih ne može postojati nikakve naučne rasprave, a još manje dokaza o
pripadnosti stećaka. Oni zaslužuju i krajne je vrijeme da se uključe savremena saznanja i metodi (C-
14, dnk, lingvistika, paleolingvistika itd.). Spomenici su preplavljeni „rečitim“ simbolima i
ornamentima koji govore: o tradiciji (drevna slovenska posmrtna kola), o ratničkom narodu (borbe,
turniri, lov, mačevi, bodeži, štitovi, lukovi i strijele – bogumili ne ratuju), o načinu ishrane (lov,
stočarstvo i način ishrane gorštačkih naroda isključuje vegeterijanstvo), a sve ovo zajedno govori o
punoći života slovenskih starosjedilaca što potpuno isključuje bogumilstvo koje zastupa krajne
skroman - isposnički život u ophođenju, odjevanju i vegeterijanskoj ishrani, zalažući se za socijalnu
pravdu te odbijajući učešće u ratovima i vojsci. Bili su protiv: vlasti, crkve, popova, Isusa, biblije i
krsta. Činjenica je da između dvije snažne i isključive srednjevjekovne religije: katoličanstva i
pravoslavlja bogumilska sekta nije opstala. I ma koliko da je trajala kompletan prostor bivše
Jugoslavije nije mogla „preplaviti“ spomenicima u tolikoj brojnosti. Takav neizbrisiv trag mogao je
za sobom, nesmetano, ostaviti samo narod u ogromnom starosjedilačkom vremenskom hodu. Pismo
govori da je riječ o spomenicima slovenskog naroda, ali zbog drugačijeg pristupa ovoj temi i
nepobitnog postojanja kulta mjesta groblja od najstarijih vremena do danas, pa samim tim i prisustva
drevnih pisama i simbola obavezuje i daće pravi uvid tek poslije kratkog istorijskog presjeka od
najstarijih poznatih vremena, a ne samo srednjeg vijeka.
Najstariju istoriju Pive otkriva nam praistorijski lokalitet, arheološki izuzetno značajne, pećine
Odmut (odmutiti, izbistriti) koja se nalazi na ušću rijeke Vrbnice u Pivu, a koja je bila dugo i

1
Geografske karakteristike su sinteza podataka dr Obrena Blagojevića – Piva, Iabrana djela br. 2. Bg. 1996.
1
kontinuirano naseljena. Urađene analize C-14 potvrđuje njenu starost od 8100. g.p.n.e i naseljenost
još od mezolita – starijeg kamenog doba do 1700. g.p.n.e / C-14 tj. ranog bronzanog doba – eneolita.
Datumi C-14 vremenskih stratuma poslužiće nam da rekonstruišemo praistorijska kretanja2 na
prostoru Pive. Posebnost lokalnoj kulturi Odmuta daje činjenica da su se na prostoru Pive susretale i
sažimale kulture kontinentalnog i jadranskog tipa. Prva prodire dolinom Drine kontinentalna –
starčevačka kultura 5035. g.p.n.e / C-14 sa Dunava iz Đerdapske klisure koja pripada kulturi
Lepenskog vira tzv. vinčanskoj kulturi. Ona je u dva maha bila kulturno središte Evrope3 i u svijetu
poznata po linearnom alfabetskom vinčanskom pismu starom 6000-4000. g.p.n.e. Zauzimala je
prostor: „...od Transvilanije do skopske doline i od istočne Bosne do Sofijskom basena“.4 Poslije nje
stiže jadranska – ljubljanska – impresso cardium kultura, kasnija varijanta vučedolskog kruga i miješa
se sa starčevačkom. Odmah poslije 5000. g.p.n.e javlja se stočarstvo, a kontaktom sa starčevačkom
zemljoradničko – stočarskom kulturom, već poznatu zemljoradnju, klimatski uslovi dozvoljavaju tek
oko 4500. g.p.n.e u mlađem kamenom dobu. Prvi talas nomada stočara tj. indoevropskih migracija
na prostor Pive stiže 3500. g.p.n.e/ C-14 sa: 1. Karpatskog područja – badenska kultura, iz Ukrajnskih
stepa s drugu stranu Karpata i Urala (završava se kameno doba) donoseći sahranjivanje pod tumulima
(humkama, kurganima ili gomilama) koje imamo i u Rudinicama kao i u čitavoj Pivi. 2. Alpskog
područja – vučedolska kultura (ljubljansko Borje). Osim potiskivanja dalje jednog dijela stanovništva
ovo ne podrazumjeva potpuni nestanak starosjedilaca već njihovo miješanje i međusobni uticaj kroz
dugo vrijeme te se stvara nov etnički supstrat, javlja patrijarhalno društvo i plemenska organizacija.
U isto vrijeme na Balkanu dolazi do pojave naroda iz Makedonije, Egeja i Anadolije. Starosjedioci
Balkana su se našli „uklinjeni“ između stepskih naroda sa jedne i naroda Egeja i Anadolije sa druge
strane tako da su buduće kulture u stvari mješavina starosjedilaca sa nekom od njih. U srednjem
bronzanom dobu – eneolitu 2500. g.p.n.e prisutna je u Pivi Jadranska tzv. nakovanska kultura
(Nakovana – pećina na poluostrvu Pelješcu)pristigla iz srednjeg i južnog Jadrana, donjeg sliva
Neretve i Podrinja. U kasnom bronzanom dobu – neolitu 1800. g.p.n.e pristiže: 1. drugi talas stepskih
kultura i 2. vučedolska kultura, dok na kraju bronzanog doba imamo postvučedolsku kulturu. U 13.
vijeku p.n.e dolazi do osvajačkih pokreta naroda srednje Evrope ka jugu Evrope i Aziji te 1250.
g.p.n.e dolazi do svjetske katastrofe i migracija izazvanih trojanskim ratom. Površna je teorija da se
iz osvojenog grada Ilija tj. Troje (po Ilijevom ocu Troju) samo brodovima bježalo ka Etruriji tj. Italiji.
Tokom i poslije desetogodišnjeg rata, logično da je egzodus morskim putem pratila polagana kopnena
migracija šireg okolnog područja, a svakako je morala preko Balkana, pa je vjerovatno početni dio
seobe ispod Alpa potisnut drugim (badenskom) migracijama u Etruriju. Začelje se nastanilo na
Balkanu i ta ogromna grupacija, najvećim dijelom, slovenskih plemena odavno potisnuta stepskim
narodima i indoevropskim migracijama ka jugu Balkana i prema Istoku vraća se i dobija migraciono
ime Iliri prema izvoru pokretanja, baš kao i veliki ep Ilijada po izvoru sukoba. Potvrdu ove teorije uz:
groblja, spomenike, stećke i simbole, kao početak jedne specifične kulture sahranjivanja, na čitavom
prostoru bivše Jugoslavije pokreće jedna riječ kao lavina–Tara. Zastupljena5 u: toponimima,
hidronimima, oronimima, različitim zemljama, kontinetima, religijama, imenima muškog i ženskog
roda nameće pitanje – kakav to može biti zajednički i tako snažan zamajac koji je razbacao po čitavoj
planeti? Odgovor koji ispunjava sve uslove daje najstariji izvor – Biblija. Avramov otac zvao se Tara
i logično je da su njegovi potomci, a kasnije i hrišćanstvo nosili sjećanje na njegovo ime gdje god su
se kretali, iz zemlje u zemlju, sa kontinenta na kontinent, prelivajući se iz religije u religiju iz muškog
u ženski rod. Pošto se Biblija nikad ne tumači bukvalno nauka drži da imena praotaca predstavljaju
imena plemena ili gradova tj. njihov gografski razmještaj tako da razdvajanje Tarinih sinova Avrama
i Nahora u Haranu (u neposrednoj blizini Gobekli Tepea odakle je najstarije izvorište T-stuba visokog

2
Na osnovu stručnih podataka Čedomira Markovića: „Arheologija Crne Gore“, Pdg. 2006.
3
Dragoslav Srejović, Iskustva prošlosti, Bg, 2001, str. 117., 1.) 7000-5000. g.p.n.e – terasa Lepenski vir –
mezolit., 2.) 4500-3500. g.p.n.e – Dunav, Vinča, Banat, Pomoravlje i Kosovo – mlađi neolit
4
Dragoslav Srejović, Iskustva prošlosti, Bg, 2001; str. 117
5
Rijeka Tara u Crnoj Gori, planina Tara u Srbiji, Sveto brdo Tara u Irskoj gdje su krunisani svi budući kraljevi,
pritoka Irtiša u Sibiru*, dio moreuza Midro na Filipinima*, grad u Australiji*, selo u Kanadi u provinciji Ontrario*, farma
u fulmu: „Prohujalo s vihorom“, na Tibetu u ženskom rodu i 23 aspekta i boje – zelena Tara je zaštitnica žena i spasiteljica
Tibeta.
*
Vukajlo – Mišo Gluščević, Most na Tari, Pdg. 2006.
2
5,4 m i starog 9600. g.p.n.e prisutnog dosta manjeg - 1,67 m u Rudinicama – Pivi) ukazuje na:
razmještaj, migracije, etnička i vjerska grananja 1700. g.p.n.e i na dalje. Avram kao vjerski reformator
odlazi u Hanan – današnju Palestinu, stvara novi narod – Jevreje, osniva novu religiju – vjerovanje u
jednog boga - monoteizam i prelazi sa ljudskih na životinjske i biljne žrtve. Nahor tj. pleme Nahor
ostaje u Haranu, ali za par stotina godina neposredni vrtlog trojanskog rata pokreće migracije na širem
području i lako je moguće da se Nahorovo pleme ili dio plemena pokrenulo i bilo u ilirskoj migraciji
preko Balkana. Na to nam ukazuje oronim planine Tare, hidronim (koji najduže traje) rijeke Tare, a
slučajnost apsolutno isključuje ime drevnog ilirsko plemena Autarijati koje je živjelo oko rijeka: Tare,
Pive, Drine, Lima i Neretve čija je teritorija preplavljena nekropolama, između ostalih i sa
polumjesecom – simbolom drevnog boga Mjeseca, kao i čitav prostor balkanskih Slovena, a ti su
spomenici tema ovog rada (isključuje se pripadnost islamu). Živeći u predhrišćansko vrijeme
mnogoboštva (kao i narodi Evrope uostalom), kada se vjerovalo u prirodne sile i nebeska tijela:
Sunce, Mjesec, Zvijezde itd. Tara i njegovi potomci tj. srodna ili susjedna plemena fanatično su
vjerovala u vrhovnog boga Mjeseca i prije i poslije Avramovog odvajanja. Vratimo se Tarinom
imenu. Tara je imenica muškog roda i nauka drži da na svim semitskim jezicima znači – Mjesec.
Dodaću da je riječ Tara – Tarani došla do nas kroz usta drugog naroda – Grčkog i Grčkog izgovora
te riječi. Od mnogih pa i od Platona6 saznajemo da su Grci dodavali jedno ili dva slova ispred stranih
riječi, mijenjali V-B, brisali slovo sigma (S) pa su izvitoperene laicima djelovale drugačije,
istovremeno, postižići cilj–zamagljivanja i mijenjanja istorijskih istina. Ako sa početka riječi
Autarijati odbijemo „kamuflažno“ AU ostaće TARI – jati! Kao između latica izranja Tarino ime, ime
drevnog plemena u nazivu starog ilirskog plemena Autarijati. Sada ne čudi teza stručnjaka da su od
trojanske migracije nastali Iliri, a još manje da se i današnji stanovnici oko rijeke Tare zovu Tarani.
Stanovnici Pive takođe pripadaju Autarijatima, a samim tim i Ilirima, koji su samo migraciono ime
slovenskih plemena, koja su oduvijek živjela i u Evropi i na Balkanu, a indoevropske migracije su ih
djelimično potiskivale na Istok i kao što vidimo vraćale nazad. Ilirska plemena su formirala Ilirsku
državu tj. savez plemena, a groblja tog naroda ne mogu nestati sa lica zemlje. I nisu, samo ih pogrešno
ili namjerno pripisuju bogumilima. Naravno i u srednjem vijeku se na istim mjestima sahranjivalo,
samo isti izgled spomenika jednog te istog naroda pravi zbrku. Ilirsku državu osvajaju Rimljani 35-
33. god. n.e. Po osvajanju osnovana je provincija Ilirija od Alpa do Šar – planine i od Dunava do
Jadrana. Ilirsko stanovništvo se povuklo u planine gdje se centralna vlast slabo osjećala pa iako je
297. god. od provincije Dalmacije odvojena provincija Prevalis i njena granica, kako kažu, išla
dolinom Pive u njoj nema rimskih spomenika. Car Konstantin 313. god. uvodi hrišćanstvo kao
državnu religiju i krst – paganski simbol Sunca drevnih evropljana i drugih istočnih naroda kao simbol
nove vjere. Rimsko carstvo se 395. dijeli na Istočno i Zapadno sa granicom od Beograda do Kotora
pa prostor Pive ulazi u sastav Istočnog tj. Vizantije. U trenutku gubitka Balkanskog prostora pod
najezdom Avara i novog talasa Slovena osvajač - Rim je taj koji daje informacije da su Sloveni prvi
put došli na Balkan 518-527. god. Više je nego očigledna težnja osvajača da, zabunom koju ostavlja,
u budućnosti omogući lakši povratak. Ubrzo su Sloveni uspostavili veći broj država i dinastija
višestruko, porodično vezanih međusobno ili sa najuglednijim dvorovima bliskih susjeda (nikad sa
nižom klasom), a smatra se da su primili hrišćanstvo u IX vijeku u vrijeme vizantijskog cara Vasilija
I7. Piva se nalazila na tromeđi srednjovjekovnih država: Duklje kasnije Zete, Raške i Bosne i
pripadala svakoj od osnivanja, čitavim trajanjem te zavisno od jačanja potpadala pod vlast neke od
njih. U vrijeme dominacije Dukljanske države u X vijeku Piva je kao Podgorje sa Travunijom i
Zahumljem pripadala Duklji. Osnivač dinastije Vojislavljevića – Stefan (gr. vijenac, kruna) Vojislav
(voli ga slava) imao je dva sina kralja Milutina i kralja Radoslava te su među potomcima vođene
žestoke, nemilosrdne i krvave borbe za presto. Obadvije loze su imale po 7-8 pretendenata širom
Duklje i Raške, a Stefan Nemanja, kao potomak kralja Radoslava, krajnji je pobjednik. Upravo zato
on i njegovi potomci (Stefan Prvovjenčani, Stefan Dragutin, Stefan Uroš II Milutin, Stefan Dečanski)
pridaju imenu pradjedovsko ime koje na grčkom znači vijenac, kruna tj. Stefan. Sa druge strane
6
Platon – O jeziku i saznanju, (Kratil, Kritija), Rad, Bg 1999.
7
To je teza za razmatranje zbog: 1.) u Bibliji poslanica sv. Pavla i njegovo pokrštavanje j. Balkana u I v.n.e. i
2.) u Pivi od 50 sela mnoga imaju crkvu. Svaka stara je rađena na temeljima još drevnije. Nevjerovatna je
koncentracije hrišćanskih hramova u tim vremenima, u vrletnim i besputnim uslovima, za narod koji je tek primio
hrišćanstvo.
3
Nemanja je žestoko kriv zaboravljanju ovih činjenica težnjom da bude rodonačelnik srpske istorije i
države brišući u srpskoj istoriji sve što je bilo prije njega. Do podjele crkve dolazi 1054. god. na
zapadnu – katoličku i istočnu – pravoslavnu, a linija Beograd – Kotor, Pivi daje pripadnost istočnoj
pravoslavnoj crkvi. Nemanja se okreće pravoslavlju, a Sveti Sava osniva i osamostaljuje 1219. god.
srpsku pravoslavnu crkvu. Piva se od vlasti Stefana Nemanje 1168. god. pripaja Raškoj. Njegovom
bratu Miroslavu vizantijski car Manojlo Komnen 1193 god. kao zaslužnom pravoslavcu, a ne
bogumilu, poklanja Hum. Njega i bana Kulina optužio je za jeres (po njima pravoslavnu) kod Pape,
Nemanjin najstariji sin Vukan (vladar Zete), pristalica katoličanstva koje ga je podržavalo u borbi sa
srednjim bratom Stefanom (vizantijskim Zetom) koji je naslijedio presto, a koga su podržavala ova
dvojica. Presuđuje Ugarsko – Bugarski sukob koji među njima kao svojim vazalima ima svoje
pretedente. Pobjeđuje Bugarski car Kolojan i vraća na presto svrgnutog Stefana Prvovjenčanog, a
Sveti Sava miri braću u pravoslavlju. U vrijeme Dušanovog carstva Humom vlada veliki srpski
vojvoda župan Vojislav Vojinović, a poslije njegove smrti 1363. nasleđuje ga maloljetni sin i udovica
Gojislava koja poslije 5 god. mirno prepušta Zetu Balšićima i nestaje, a nasleđuje prostor njegov
sinovac, kasnije župan, Nikola Altomanović (po ocu Altomanu) koji je bio izuzetno okrutan i omrznut
u narodu. Zbog toga su se 1374. god. udružili, pobjedili i oslijepili ga bosanski kralj Tvrtko i knez
Lazar koji međusobno dijele teritoriju pa Piva od 1374. god. ulazi u sastav Bosanske države do smrti
kralja Tvrtka I 1391. god. Za života, prostor Huma, Tvrko poklanja proslavljenom vojskovođi,
pobjedniku Bilećke i učesniku Kosovske bitke (koja je osveta za Bilećki poraz) Vlatku Vukoviću iz
vlastelinske kuće Hranića. Vlatko nije imao djece pa ga nasleđuje i vlada Zahumljem sin njegovog
brata Hranja – Sandalj Hranić (1393-1435). Ni on nije imao djece pa ga nasleđuje sin njegovog brata
Vukca Hranića – Stjepan Vukčić Kosača – u Pivi poznatiji kao Herceg Šćepan (1435-1466) koji
kasnije uzima titulu Hercega od Svetog Save (što je rečit odgovor na optužbe za bogumilstvo) pa se
1448. god. ovaj kraj osamostaljuje i dobija naziv Hercegovina. Sa Jelenom, kćerkom Balše III, imao
je sinove Vladislava (1426-1489), Vlatka i Stjepana. Stjepan je otišao u Carigrad oko primirja, primio
islam i dobio ime Ahmet – beg Hercegović. Bio je oženjen Fatimom ćerkom sultana Murata II, a
sestrom sultana Bajazeta II. Imao je sjajnu ratnu karijeru, te četiri puta bio veliki vezir u turskom
carstvu, a kao namjesnik Egipta kovao je svoj novac i zbog pobune ubijen oko 1523g. Upravo on je
osvojio Hercegovinu 1466. god., ali i obezbjedio Pivi, ugledom i carskim fermanima, kao i Mehmed
– paša Sokolović kasnije, da ostane etnički i vjerski neizmjenjena. Poslije oslobođenja od Turske,
Piva je od 1878. g. ponovo u sastavu Crne Gore.

Rudinice  

Selo Rudinice se nalazi među prvih nekoliko sela Župe pivske, gledano od Nikšića, na obroncima
kanjona rijeke Komarnice (sada Pivskog jezera) na talasastom platou sa različitim nadmorskim
visinama koje se spuštaju prema kanjonu. Ravni 950 m, sredina sela 930 m i prostor nekropola na
oko 900 m na samoj ivici kanjona – Rudiničkog brijega. Selo se dijeli na Gornje i Donje Rudinice,
ne po horizontalnim visinskim terasama, već okomito, te Donje Rudinice čine zaselak Glomazići u
kome su groblje i crkva novijeg perioda, sve ostalo su gornje Rudinice i u njima se nalazi svih 5 starih
nekropola: Staro groblje; Ispod strane; Strana; Guvna i Laza. Sve se nalaze u neposrednoj blizini u
krugu od 100 metara i svakako sa veoma različitim vremenskim slojevima sahranjivanja. Samo vrh
Starog groblja je aktivno groblje dijela mještana i to uzurpacijom starih grobova pa apelujem na
kompletno stanovništvo Pive i Balkana da se držimo starih, mudrih slovenskih običaja da se: ne dira
ni ti sahranjuje u tuđi grob ma kome pripadao i bez obzira koliko je star. Arheološki je utvrđeno da
su to groblja naših slovenskih predaka i potpuno je nevažno kojim religijama danas pripadamo oni su
naša istorija koja nas u čitavom svijetu čini drugačijim i dostojnim divljenja.

Osnovni oblici stećaka  

4
 Pri istraživanju držala sam se Benčeve sistematizacije (dodajući T-stub) navodeći trenutno stanje
i ostavljajući prazan prostor za nove oblike zbog budućih istraživanja i mogućih izmjena u
Rudinicama i Pivi.
U Rudinicama na svih 5 nekropola, ukupno ima 127 nadgrobnih spomenika i to u obliku: ploča,
sanduka, visokih sanduka, sarkofaga (sljemenjaka) na dvije vode s podnožjem, visokih krstova i T-
stubova (u funkciji krsta).

količina
1. Ploča ...............................................(do 40 cm) 118
2. Ploča s podnožjem .......................................... nema
3. Sanduk .............................(od 40 cm do 80 cm) 5
4. Sanduk s podnožjem ........................................ nema
5. Visoki sanduk ............................(preko 80 cm) 1
6. Visoki sanduk s podnožjem ............................. nema
7. Sarkofag bez podnožja ..................................... nema
8. Sarkofag s podnožjem ...................................... 1
9. Visoki krst (uz ploču) ................................... 2
10. T- stub (u funkciji krsta-uz sanduk).......... 1
______
UKUPNO: ............................................................ 127

Nekropole pojedinačno  

I Nekropola Staro groblje ima, trenutno vidljivih, 103 nadgrobna spomenika u obliku: ploča,
sanduka, visokih sanduka i visokih krstova.
1. Ploča ....................................... 98 kom. (+2 zemljana)
2. Sanduka ................................... 3 kom.
3. Visokih sanduka ..................... 1 kom.
4. Visoki krst (uz ploču) ............ 1 kom.
________________________
UKUPNO: ................................. 103 kom. (+2 zemljana)

II Nekropola Ispod strane ima 10-ak nadgrobnih spomenika (nepreciznost je radi uzurpacije i
nepristupačnosti, a sigurno ih ima još). U obliku su: ploča i sarkofaga na dvije vode s podnožjem.
1. Ploča .............................................................. 9 kom.
2. Sarkofaga na dvije vode s podnožjem ........ 1 kom.
______________
UKUPNO: ...................................................... 10 kom.

III Nekropola Strana ima, vidljiva, tri nadgrobna spomenika u obliku ploča, koji spadaju među
najveće u čitavim Rudinicama. Svakako ih ima još.
1. Ploča ..............................
3 kom.
__________
UKUPNO: ........................ 3 kom.

IV Nekropola Guvna se nalazi na brežuljku koji je vjerovatno zemljeni tumul. Ima 6 nadgrobnih
spomenika u obliku: ploča, sanduka i T – stuba (vjerovatno) u funkciji krsta koji je za sada, koliko
je meni poznato, jedini ne samo u Pivi već i na kompletnom prostoru bivše Jugoslavije. Očekujem
da se T-stubovi pronađu i na drugim prostorima i objedine podaci.
1. Ploča ................................... 4 kom.
2. Sanduka .............................. 2 kom.
5
 3. T – stuba u funkciji krsta
(uz sanduk) .......................... 1 kom.
____________
UKUPNO: ............................ 7 kom.

V Nekropola Laza je ogroman, novootkriveni, lokalitet koji sigurno skriva još veliki broj
spomenika koji su prekriveni slojem: zemlje, lišća, žbunja i velikog drveća. Postavljeni su „kao pod
konac“ u horizontalnim, uspravnim čak i dijagonalnim redovima. Kao dokaz su otkrivene 3 ploče +
1 koja viri ćoškom ispod dva velika drveta.
1. Ploča ............................. 3 (+1) kom.
________________
UKUPNO: ....................... 4 kom.

Zaključujemo da je u Rudinicama (Pivi), za sada, upadljivo najčešći oblik nadgrobnog spomenika

onaj najednostavniji, tj. ploča i da ih ukupno na svim nekropolama ima 120 kom., a to znači skoro
95%. U obliku ploča najzastupljenije dimenzije dužina su: 170 cm, 180 cm i 160 cm, a ima ih od 120
cm do 207 cm i širina: 80 cm, 70 cm i 90 cm, a ima ih od 50 cm do 149 cm. Najveće ploče su: Groblje
br. 102. = 207 x 140 cm i Strana br. 1. = 200 h 149 cm, a namjanja Groblje br. 85. =120 x 50 cm.
Svi ostali oblici prisutni su na svega 11 spomenika, a to znači malo više od 5%.
Inače najelitnijim spomenicima pripadaju:
1. Visoki sanduci s podnožjem-koji su prelazna forma od sanduka do sarkofaga, kojih nema, ima
samo visokih sanduka bez podnožja (Groblje br. 69) i to 1 bez ornamenata i 5 niskih sanduka (Groblje
br. 70, 16 i 64 i Guvna br. 1 i 2), a na jednom je kamenica u obliku vijenca i nad njim T – stub u
funkciji krsta (Guvna br. 1).
2. Sarkofazi na dvije vode s podnožjem-od kojih ima samo 1 (Ispod strane br. 1), istina jako lijep i
ornamentisan sa sve četiri strane. Napominjem da je visok, pri dnu uži i sličan onima u Nikšiću i
Hercegovini pa se i vidi neprekinuta nit etničkog i nadgrobnog kretanja, za razliku od onih nižih i
dužih sarkofaga u olovskom kraju, koji naravno pripadaju istoj niti samo sa drugačijim umjetničkim
viđenjem.
I pored dominatno jednostavnih oblika posebnost Rudiničkim nadgrobnim spomenicima daje 5
elemenata:
1. Veliko brojno stanje
2. Nađeni ornamenti su većinom prefinjene, plastične umjetničke izrade.
3. Mogućnost mnogo većeg brojnog stanja i čak mnogo starijih slojeva od srednjeg vijeka.
4. Postojanje slikovnog pisma na 2 ploče.
5. Postojanje izuzetno rijetkog oblika T–stuba (u funkciji krsta) kojim je rađen najstariji hram u
svijetu star 9600 god. p.n.e. / C-14 – Gobekli Tepe (15km od Urfa, u današnjoj turskoj i drevnog
Harana - što govori o drevnim migracijama).
Za sada nisu pronađene: ploče s podnožjem, sanduci s podnožjem, visoki sanduci s podnožjem,
sarkofazi bez podnožja, duple ploče, armofni fragmenti niti obelisci koji su izrazito rijetki.
Oba oblika krsta su djelovi dvojnih spomenika: krst-nad pločom i T–stub nad sandukom, kao u
Radimlji, a ne stoje sami kao u Kupresu.
Držim da su u okviru slovenske etničke mase na Balkanu postojale jasno određene forme oblika
nadgrobnih spomenika čija je zastupljenost u okviru lepeze umjetničkog izraza bila prosto stvar
ukusa, da ne kažem modnog izbora, u skladu sa mogućnostima na određenom prostoru i u određenom
vremeskom trenutku. Istražujući utvrdila sam da su drevnim seobama na Istok, kontaktom sa drugim
kulturama razmjenjivali, primali i iskristalisali svoju osobenu kulturu sahranjivanja pod stećcima
(stojećak-spomenik koji stoji uspravno). Uticaj Istoka je očigledan i nepobitan na krstu u obliku T –
stuba, što govori o drevnim migracijama iz Anadolije i sa Istoka iz koga direktno vodi porijeklo visoki
krst koji je karakterističan za naše spomenike i nekropole. Pokrivanjem gornjeg kraka vidimo T –
stub. Dalje to važi i za najelitniji oblik-sarkofaga tj. sljemenjaka na dvije vode s podnožjem (uporediti
sa grobom kralja Kira u Persiji koji je potpuno isti samo postolje ima više stepenika i sa tipom
etrurskih hramova i grobova prije Rimljana) za koje Jiriček, Truhelka pa i Benac tvrde da su rađeni
6
po rimskim uzorima. Postavlja se pitanje-odakle njima?! Odgovor je da im je ovaj model
sahranjivanja i hramova (koji su istog izgleda) stigao nešto morskom migracijom, a nešto Slovensko-
Ilirskom kopnenom migracijom sa Istoka, Persije i Male Azije izazvane velikom svjetskom
katastrofom zbog trojanskog rata oko 1250 god. p.n.e. preko Balkana, ispod Alpa u Etruriju tj.
današnju centralnu Italiju, a kada su Latini poslije 150 god. borbe pobijedili i asilimirali Ertrurce,
preuzeli vlast nad Rimom usvojili su i taj vid sahranjivanja, hramova, gradnje, odjeće (toga) i pisma.
Vidimo na primijerima da je ovaj očigledan izgled kuće primjenjivan i za potrebe dragog
pokojnika i na našim prostorima, koga su u praistorijskim vremenima u Lepenskom viru i Vinči npr.
radi zaštite i osjećaja topline zakopavali (pokopati-pohraniti-znači sačuvati od: nevremena,
neprijatelja i zvjeri) oko i iza ognjišta (paralela Sumer)8. Znači taj vid sahranjivanja pod stećcima u
obliku kuće nije odjednom izmišljen nego ima svoje davne korjene i dugu genezu nastanka i
preoblikovanja domaćeg ambijenta.
Što se tiče arkada Dimitrije Sergejevski9 kaže kako su se oblici spomenika izduživali, postajali
uži i visočiji, motiv arkada je ostao, ali se i on stilizuje, sve više isteže i na kraju prestaje da imitira
ovaj arhitetonski motiv (na pojedinim stećcima). Vremenom je prostor pod voltom postao okruglo
udubljenje, povezano uskim žlijebom sa duguljastim udubljenjem ispod njega. Dobila se figura koja
čak ima antropoidni karakter (ljudski oblik). Tako da u Nikšiću na krstu br. 20. čak je i potpuno
degenerisan. „Glave“ ovih udubljenja potpuno su se odvojile. Dalje kaže: „Uopšte pitanje arkada na
našim grobnicama i stećcima je jedno zanimljivo pitanje, ali zahtjeva još dugo i opsežno istraživanje“.
U Pivi na Beškovom groblju-Donji Unač prisutno je sužavanje arkada, ali ne i odvajanje „glava“.
U Rudinicama prisutne su lijepo oblikovane, plastično urađene, visoke arkade. Na dužim
stranama sa kružnim voltama, a na bočnim sa ušiljenim.
Ako uzmemo u obzir druge do sada poznate pivske stećke i stećke koji su pronađeni u
Rudinicama, kao i sve poznate primjere pisma sa prostora Pive i ako sve to uporedimo sa onim što je
do sada pronađeno na drugim prostorima slovenskog Balkana, zaključićemo da Rudinice (Piva) čini
jednu cjelinu u etničkom, kulturnom i u vidu sahranjivanja nadgorobnim spomenicima (kao i
tumulima) sa kompletnim ostalim slovenskim prostorom Balkana. To dokazuje oblicima svojih
nadgrobnih spomenika, prisutnošću svih motiva, apsolutno svih simbola i potpuno istim pismom kao
na ostalim do sada istraženim prostorima. Uz to kategorično otresajući sa sebe i slovenskih stećaka
podmetnutu laž bogumilstva s kojom se ovaj veliki problem vrtio u krug bez izlaza i kojoj je jedini
cilj bio zatiranje sjećanja na drevnost Slovena na Balkanu po sistemu: „Prekini nit istine i podmetni
laž, a onda zavadi pa vladaj na Balkanu“. Ovo su riječi izgovorene bez gorčine, ali sa potpunom
sviješću i trezvenom realnošću. S njom jedino možemo dotaći pravu istinu o našim starim grobljima,
a samim tim i biti međusobno mnogo bitniji i mnogo solidarniji uz potpuno poznavanje i poštovanje
suprotnih religija susjednih slovenskih naroda, koji će opet za uzvrat naučiti i sebe i izvore svojih
religija da kontakt i poštovanje prema nama automatski podrazumijeva isto i za ostale Slovene na
Balkanu. To je način na koji svi narodi štite svoje sunarodnike što je ujedno i čin najjače
samoodbrane. Pripadanje u tri velike religije Slovenima daje moć da ih približe i usklade, ne
dozvolivši pritom, da neka od religija „pobjedi“ preko njihovog sopstvenog uništenja.

Ornamentalni sistem

Od ukupno 127, trenutno vidljivih, nadgrobnih spomenika u Rudinicama (Pivi) ornamentisano je

17 kom., a to je oko 13,5%. Truhelka bilježi da je u Bosni i Hercegovini svaki trideseti stećak
ornamentisan, a Benac da je najbogatija Radimlja-kod Stoca koja od 133 nadgrobna spomenika ima
63 ornamentisana što znači da je skoro svaki drugi ornamentisan, a jedan od razloga je svakako što
su vrsni majstori klesari živjeli u neposrednoj blizini.
Ako u Rudinicama uporedimo ornamentisane stećke i njihove oblike imamo sledeću sliku:

8
Branko Gavela – „praistorijska arheologija“, Bg. 1979. str. 71; Zenon Kosidovski-Biblijske legende, Bg. 1990.
str. 30.
9
Zbog prostora napravljena skraćena verzija, a ne citat.
7
 -   u obliku ploče od 120 spomenika ornamentisano je 15 primjeraka (što je 12,5%) sa gornje strane
i jedan od njih i sa bočne (prema Rovinskom-Groblje br. 40. ispod krsta-sada nije uočljivo).
-   u obliku sarkofaga na dvije vode s podnožjem - 1 primjerak je ornamentisan sa sve 4 strane
(Ispod strane br. 1).
-   u obliku visokog krsta - 1 primjerak uz ploču (Groblje br. 40) prema Rovinskom u uglu ima
natpis ali sada nije uočljivo.
- u obliku T-stuba - 1 primjerak uz sanduk (Guvna br. 1) ornamentisan sa obadvije strane, sa
zadnje strane i figuralno.
-   u obliku sanduka - 1 primjerak ispod T-stuba (Guvna br. 1) ornamentisan sa gornje strane.
Statistika je jednostavna. Ploče su najbrojnije i najviše ornamentisan oblik nadgrobnih
spomenika, mada daleko od srazmjere na ukupan broj. Znači od 120 ploča ornamentisano je svega
15 primjeraka, ali je izuzetno značajno što je od tog broja dvije trećine tj. 10 primjeraka urađeno
plastično što bi moglo značiti i veću starost. Plastično je opet najviše ornamentisano 8 ploča, zatim 1
sanduk i 1 sarkofag na dvije vode s podnožjem. Na njima su zastupljeni:
- 2 velika mača na pločama (Groblje br. 1 i 23 ) koji stoje sami. Br. 1. je malo manji i vrh
mu je malo zakrivljen.
-   1 polumjesec na ploči-stoji zasebno okrenut dole (Groblje br. 8-uzurpirana ploča).
-   2 polumjeseca i dva bodeža-na pločama, u grupi simbola zajedno (Groblje br. 3 i br. 49).
Polumjesec je na vrhu ploče okrenut dole, a bodež na sredinu poloče.
-   2 kamenice: 1. na ploči (Laza br. 4) kao cvijet stilizovan u obliku školjke i ispod nje ruka.
2. na sanduku-ispod T-stuba u obliku vijenca (Guvna br. 1).
- jedan sarkofag na dvije vode s podnožjem (Ispod strane br. 1). Stupovi i arkade nešto su
skinuti pa je široka ornamentalna traka sa običnom viticom plastična iako rađena tehnikom
urezivanja.
-   jedna svastika na ploči (Guvna br. 6) - krajevi su polukružnog oblika okrenuti suprotno od
kazaljke na satu.
Tehnikom urezivanja ornamentisano je 7 primjeraka ploča i 1 T-stub. Ornamentisane ploče
urezivanjem se nalaze:
-   Ispod strane br. 2.-urezana na vrhu dva kruga unutar kojih je iks (x) i povezani međusobno
linijama, na sredini lepezasti krst.
-   Ispod strane br. 3. -urezana na vrhu tri velika kruga podjeljeni na 8 djelova.
-   Groblje br. 38. - urezan na sredini veliki kockasti štit iza njega veliki mač sa dvije kuglice.
-   Laza br. 4. (iznad ruke i kamenice)-urezan oblik slikovnog pisma, gore lijevo, a moguće i
desno (slabo vidljivo).
-   Groblje br. 85. -urezana ljudska figura koja nešto drži.
-   Groblje br. 104. -možda je urezano, a možda je plastično (Rovisnki ne precizira) moguć natpis
i kitnjast rad (sada nije uočljivo).
-   T-stub (Guvna br. 1) - ornamentisan sa obadvije strane sa zadnje i figuralno. Naprijed
pravougaoni štit na kome je polumjesec okrenut na gore, a iza štita je veliki mač sa jednom
kuglicom na vrhu. Iznad, čitavom dužinom T-stuba i ispod, bočnim stranama, ide plastično
ornamentisana traka s cvjetovima ili krugovima (slabo vidljivo) i sa prednje i sa zadnje strane.
Radi preglednosti izdvojićemo 2 figuralno ornamentisana spomenika tehnikom urezivanja.
-   Groblje br. 85. na ploči- figura osobe koja nešto drži u naručju.
-   Guvna br. 1.-na T-stubu sa zadnje strane figura golog čovjeka sa podbočenim
rukama, a sa lijeve strane iznad ramena mač poboden u zemlju.
U Rudinicama, za sada, nema figuralnih predstava: kola, lova, borbe i turnira, niti životinja,
ali vidimo iz primjera koji su priloženi10 na dva primjera na Ravnom da, već sada, ima lova i životinja
na drugim mjestima u Pivi. Predpostavljam da ih ima još. Tek nova otkrića na terenu Pive mogu dati
bogatstvo realne slike.

10
U knjizi Zorice Mandić: „Rudinice – stari nadgrobni spomenici Pive“ koja je u pripremi.
8
 Ukrasni motivi

U Rudinicama su prisutne (do sada pronađene) 4 vrste ukrasnih motiva i to: tordirano uže ili traka,
ravna traka, obična vitica i cik-cak motiv.
1. Tordirano uže-traka - 2 primjerka i to:
a) na sarkofagu na dvije vode s podnožjem (Ispod strane br. 1), na sve četiri
strane.
b) na T-stubu (u funkciji krsta), sa obadvije strane (Guvna br. 1).
2.Ravna traka-takođe 2 primjerka i to na istim spomenicima kao i tordirano uže, koje ide ispod
ravne trake.
3. Obična vitica-1 primjeraka sa obadvije duge strane na sarkofagu na dvije vode s podnožjem
(Ispod strane br. 1). Model vitice prisutan je na Tabl. 26.-Olovo-A. Benac, a
orginal sa našeg spomenika je na kraju rada među motivima – br. 2. str. 28.
4. Cik-cak motiv-1 primjerak (za sada)-oivičen dio lijeve bočne strane ploče br. 40.-Staro groblje,
gdje se nalazi slikovno pismo.
Tordirano ili pleteno uže-traka nije samo ornament već ima svrhu odvajanja krovnog dijela i
uokvirivanja ornamentalne trake i figuralnih predstava, kao što je i ovdje slučaj. Osim toga na
sakofagu na dvije vode s podnožjem prati arkadne lukove. Vidjeti-pod običnom viticom-gdje i od
kada do kada je zastupljena.
Ravna traka-na sarkofagu na dvije vode sa podnožjem odvaja krovnu konstrukciju od tordiranog
užeta i ornamentalne trake, kao i na T-stubu u funkciji krsta sa obje strane, odvaja ornamentalnu traku
i tordtirano uže iznad njega od vrha ploče.
Obična vitica-radi daljih istraživanja ističem zapažanje Dimitrija Sergejevskog da ima dvije vrste
vitica: 1. obična vitica sa zavijucima bez lišća i
2.vitica sa trolistom.
Sve ostalo su derivati osim trolista s palmetom (što je uvoz-ima je u Nikšiću). Dalje Dimitrije
Sergejevski skreće pažnju na neobičnu psihološku pojavu da prvi dojam makar i pogrešan ostaje
dominantan i ispravlja Evansa („Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću“-Cetinje
1952. god) - da vinova loza-nije najčešći motiv na ovom starom groblju jer je kod nas uopšte nema.
Radi se o vitici s trolistom! Mi u Rudinicama imamo slučaj obične vitice. On dalje napominje da su
vinova loza i bršljan karakteristični za Rim, a da vitice i tordiranog užeta ima i u romanici, ali je
zastupljena od klasike do danas i od Atlanskog okeana do Pacifika.
Cik-cak motiv je donekle vidljiv samo sa lijeve strane ploče br. 40 - Staro groblje. Rađen je
tehnikom urezivanja dok je slikovno pismo rađeno plastično. Možda označava rijeku.
Ponovo skrećem pažnju na sjajna zapažanja, po pitanju simbola i motiva, Dimitrija Sergejevskog
(ovaj put Ludmer, Sa, 1952. god., str. 34). „Pitanje cak-cak linija je jako komplikovano, jer je to jedan
stari motiv koji nalazimo i na Bliskom Orjentu i u Evropi na našim srednjevjekovnim spomenicima
desne obale Neretve“. Ovo kaže jer cik-cak motiva imamo u raznim oblicima još od praistorije
(pogledati i nalaze pećine Odmut). Zaključujemo da je ovo veoma star i veoma komplikovan motiv,
a to potvrđuje očigledno i Rudinička ploča br. 40. na Starom groblju koju prepoznajemo kao slikovno
pismo, a o kom se pismu tačno radi zbog lošije vidljivosti bez daljih istraživanja trenutno se samo
može nagađati.
Dalje Sergejevski odlično nadovezuje i pitanje:
1.   plastični ornamenti-stariji grobovi
2.   urezani ornamenti-mlađi grobovi.
Pa kaže: „Na prvi pogled... zavisi od visine izdataka za izradu... ali ako pogledamo stvar
pažljivije opazićemo da se plastična izrada, skidanje čitave površi radi isticanja motiva, sreće na
našim spomenicima češće od urezanih. Urezanim crtama likovi pripadaju onim spomenicima koje mi
9
držimo za mlađe... Zanimljiva konstatacija polumjesec je uvijek izrađen plastično. Čak i na
neuglednim i slabo izrađenim spomenicima...“ Dodala bih ovome da su i simboli Sunca, skoro uvijek
urađeni plastično, osim nekih oblika krsta i krugova ponekad. S obzirom na veliku brojnost simbola
Sunca ovo je za očekivati. Dalje i mač i bodež, kao ratni religijski simboli su takođe najčešće ili često
urađeni plastično.
Smatram da naša groblja imaju karakteristiku - da je zastupljeno sahranjivanje sa velikom
vremenskom različitošću. To pokazuje i različit smjer pokopa sjeveristok - jugozapad i istok-zapad.
Neosporno, sahranjivano je i u srednjem vjeku, kao što se na kraju i danas sahranjuje, ali bez sumnje
sa mnogo indikacija i dokaza, kako pismom tako ornamentima i simbolima, postoje i jako stari tj. oni
predhrišćanski grobovi, koji ne odskaču već neprotiv toliko se sjajno uklapaju i čine cjelinu da ih sve
smatramo srednjovjekovnim. Zato ih ja veoma oprezno i ne svrstavam vremenski do konačnog
određivanja sa C-14 metodom.

Simboli

Kada govorimo o simbolici nadgrobnih spomenika i stećaka prisutnih u Rudinicima (Pivi)

napominjem da je istraživanje i statistika vršena nakon temeljnog proučavanja i upoređivanja, sa
dosada istraženim, susjednim oblastima van Crne Gore. U Bosni i Hercegovini: Radimlja, Olovo,
Široki Brijeg, Ludmer, Ljubuški, Ljubinje, Kalinovik i Kupres. Zatim sa druge strane u Podrinju u
okolini Bajne Bašte uz planinu Taru: Perućac, Donja Derventa i Rastišta (Gajevi, Uroševina i Prisoja).
Znači sa Rudinicama oko 120 sela. Dalje i u Crnoj Gori Nikšićkog groblja11 koji pivske stećke
povezuje sa hercegovačkim i bosanskim na jednoj i srednjim i južnim dijelom Crne Gore na drugoj
strani, kao i dosadašnjih istraživanja Banjana i Pive (Svetozar Tomić, Pavle Rovinski, Obren
Blagojević, Momčilo Nišić). Sve ovo je dalo odličan uvid sa velike vremenske distance i sa uvidom
novih znanja meni, a sada i široj javnosti u do sada urađeno u ovoj oblasti i mnogo olakšalo u
rješavanju ranijih dilema i odbacivanju pogrešaka sa kojima se vrtilo u krug bez izlaza.
Sva ova objašnjenja za simbole važe i za kompletan prostor Slovena na Balkanu, bez obzira kojoj
vjeroispovjesti danas pripadaju, kao i za Crnu Goru i Pivu jer su simboli na svim prostorima isti.
Zbog drugačijeg pristupa u ovom radu, nužno je napraviti izuzetak pri pisanju. Govoreći o
simbolima redom se moraju davati objašnjenja da bi se prvenstveno razumjelo ono o čemu se govori,
a onda dobila kompletna i prava slika koju možemo da provjeravamo iz različitih uglova različitim
naukama.
Bogatstvo simbola i širina lepeze umjetničkog izražavanja odraz su naroda sa dugom i bogatom
kulturnom tradicijom kakva je slovenska, ali slovenska predhrišćanska tj. mnogobožačka, što u stvari
nije čudno jer početak simbolike i datira prije vjerskih podjela, još u predhrišćanstvu. Sahranjivanje
i simboli protežu se, u ovim planinsko-stočarskim i izuzetno konzervativnim sredinama, koje su
geografski izolovane od velikih promjena do duboko u srednji vijek. Simbolika, dublje ulazeći u
hrišćanstvo vremenom poprima više umjetnički karakter gubeći prethodno pamćenje njihove
religijske simbolike pa ih tako otuđene i sama (uz velike uticaje osvajača sa strane) pripisuje
hrišćanstvu ili bogumilstvu. Brojni simboli su itekako regulisani i imaju svoja značenja te naziv
„paganski“ možda i nije najprimjereniji. Ostali pronađeni ornamenti osim ukrasnih motiva, figuralnih
predstava i pisama mogu se svrstati među religiozne simbole. Oni se dijele na: religijske simbole
nebeskih tijela i religijske ratničke simbole.
Religijski simboli

I Nebeskih tijela II Ratnički

1. Sunce – njegove stilizacije su: 1. Mač – simbol boga RATA-ARETE (i Sunca)
a) svastika 2. Luk i strijela
b) krstovi-u svim oblicima 3. Štit
c) krugovi-u svim oblicima 4. Bodež

11
Dimitrije Sergejevski: „Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću“, CT. 1952
10
 d) cvjetovi
e) kamenice čija je uloga: - u predhrišćanstvu
1. simbol Sunca,
2. prinošenje žrtve Suncu
- u hrišćanstvu
1. paljenje tamjana,
2. treba (žrtve, ponude pokojniku)
f) ruka-pozdrav u slavu Sunca
2. Mjesec
3. Zvijezde

Ovo su neki od najčešćih oblika simbola Sunca na stećcima. Ima ih mnogo u zavisnosti od
narodne mašte i moći umjetničkog izraza.

Rozete - cvjetovi, simboli Sunca iznad ulaznih vrata crkve. Manastir Naupara, crkva Rođenja
Bogorodice, kraj 14. v. - zapadna fasada (* Istorija srpskog naroda od najstarijih vremena do Maričke
bitke (1371.), grupa autora treće izdanje, Srpska književna zadruga, Bg, 2000.g.).
Zbog velike komplikovanosti za statistiku i lakše preglednosti dajem novu tzv. tabelu Sunca
koja se prvi put koristi ovom prilikom.

11
 Tabela Sunca
Sunce u
obliku opis nekropola oblik količina
i br.
Trake
-Traka ispunjena krugovima ili Guvna T-stub kao
cvjetovima između 2 tordirana br. 1 krst – sa 1
užeta ili užeta i ravne trake. obje strane
Kamenice
-U obliku vijenca – simbol Guvna Sanduk
Sunca. br. 1 - ispod 1
T-stuba
kao krsta

-U obliku cvijeta stilizovan kao Laza

školjka – iznad ruke. br. 4 Ploča 1

Krsta
-Lepezasti krst – takođe
simbolizuje Sunce posebno u Ispod strane Ploča 1
kombinaciji sa , kao i svi br. 2
oblici krstova.

Svastike
-Svastika – simbol Sunca i Guvna
nepromjenjivosti prirode br. 5 Ploča 1

Kruga
-Ima više značenja. U
vinčanskom pismu je slovo - Ispod strane Ploča 1
Ž. Krug koliko god puta br. 2
prekrižen označava Sunce. U
obliku iksa označava i vječni
život.

-Podijeljen na 8 djelova takođe

simbolizuje Sunce. U slikovnim Ispod strane
pismima ima vremensku br. 3 Ploča 1
konotaciju – Zemlja obiđe oko
Sunca za 1.g. Podijeljen na 6 je
1.g. Na 8 je 2.g.
Ruke
-Ispod kamenice cvijeta – 1
školjke kao pozdrav Suncu. Laza Ploča
br. 4

Ukupno 8

12
 I Religijski simboli – nebeskih tijela

1. Sunce
a) Rozeta ili cvijet
Jedan od stilizacija simbola boga Sunca je cvijet, čiji ornament često nalazimo na mnogim
spomenicima i iznad ulaznih vrata crkve, kroz koji sunce i ulazi u crkvu, ako su joj cjetovi ispunjeni
staklom u funkciji prozora-svjetlarnika. Ako se na crkvi nađu zastupljeni simboli Sunca, Mjeseca i
Zvijezde znak su samo njene ogromne starosti i pamćenja predhrišćanskih vjerovanja u vremenu
njihove izrade. Zar zaista čudi na samom prelasku iz jedne religije u drugu sjećanja naroda na svoje
prethodno vjerovanje?! Kasnije se ono gubi jer se osvajači ovih prostora normalno trude da zatru
sjećanje na postojanje, korjene, i veličinu starosjedilaca. Osvajači vladaju i velikim brojem drugih
naroda i prostora i radi lakšeg upravljanja prihvataju „novu“ religiju-hrišćanstvo, jednog boga i mudro
zadržavaju pojedine simbole poput običnog krsta i cvijeta-simbola Sunca itd. Ipak se pitamo odakle
predhrišćanski tj. „paganski“ simboli na Balkanu? Neću upasti u mrežu ustaljenih šablona i početi
priču od sredine iz Sumera i Vavilona kao što to obično biva. Počeću od početka.
Sve velike civilizacije i narodi su se iznjedrili u dolinama velikih rijeka. Evropska velika rijeka
je nepobitno Dunav-kolijevka drevnih Evropljana. Drevni evropski narodi koji su imali jedan
zajednički jezik, vjerovali su u nebeska tijela i nepromjenjivi tok prirode čiji je drevni simbol
svemirski krst ili svastika koji je ujedno simbolizovao Sunce. Ponavljam ne čudi što su ti isti narodi,
mnogo kasnije, prelazeći u hrišćanstvo uzeli krst (samo bez povijenih krakova) kao simbol vjere.
Poznate su istoriji tri njihove drevne seobe prema Bliskom Istoku, Maloj Aziji i Indiji i njima je
pripadao najveći broj današnjih starih naroda Evrope, a ne samo Njijemci čiji je nacizam uzurpirao i
iskompromitovao ovaj simbol koji u suštini prdstavlja mir i sklad sa prirodom. Stari Sloveni svakako
spadaju među najstarije narode Evrope, kao njena najveća etnička masa sa morem plemena, naroda i
varijacija koja je slovila tj. govorila jednim jezikom pa su nas zato i nazivali Slovenima. Logično je
zauzimala ogroman prostor od Sibira do Jadrana, a tek odlasci na Istok i kasniji upadi drugih istočnih
naroda i mješanja sa njima neminovno stvaraju nove nacije, zemlje i jezike razdvajajući i potiskujući
Slovene ka sjeveru i jugu Evrope. Balkan nikad nije bio bez Slovena, bilo koji osvajači da su dolazili!
Prilivale su se samo nove mase Slovena, mješajući se sa prethodnim i sa osvajačima (Vinča,
Odmut...). Tek poslije više hiljada godina u 6 vijeku n.e. došla je nova karpatska-slovenska masa sa
sjevera, plave kose i očiju i izmješala se na Balkanu sa onom prethodnom tamnokosom ilirsko-
slovenskom populacijom koja se već davno vratila sa Istoka. Ovi karpatski Sloveni su potisnuli
Rimske osvajače sa naših prostora. Vratimo se ponovo drevnim Evropljanima koje lingvistika prati
po jezičkoj sličnosti tzv. indoevropskih jezika i pretpostavlja se zajedničkom etalonu indijskom
sanskritu, koji se smatra najbližim drevnom zajedničkom jeziku Evropljana. Poznati lingvista
Branislava Božinović12 kaže da je šteta što slovenski jezici nisu svjesni i ponosni što su najbliži i
najbolji njegovi učenici. Grčki i latinski itekako jesu iako po srodnosti tek poslije nas, dok se engleski
najviše udaljio što je i logično prateći geografsku udaljenost povratnih migracija sa Istoka.
b) Krst i svastika
Svastike i sve vrste krstova takođe su simboli Sunca. Mi moramo napokon prihvatiti da
hrišćanstvo nije izmislilo krst već ga je preuzelo iz kultura iz kojih se iznjedrilo: sumerske,
vavilonske, asirske, judejske, a prije svega drevno-evropske svoje sopstvene – „pagansko
mnogobožačke“. Red je i naučiti šta sve krst znači:
1.   podjela svemira na 4 polja,
2.   4 strane svijeta,
3.   4 godišnja doba,
4.   vječito kružno obnavljanje prirode (svastika, krug),
5.   i mač poboden u zemlju je krst,
6.   prekrštena dvosjekla mala sjekira-labrisa je lepezasti krst.

12
Branislava Božinović: Rečnik srodnih sanskritskih i srpskih reči I i II, Pešić i sinovi, Bg, 2000. i 2003. g.
13
v) Krugovi
Kompletno istraživanje dalo je rezultat da na preko 90% spomenika krugovi simbolišu Sunce, ali
rijetko (zavisno od konteksta u kome se nađu) mogu se tumačiti na više načina. Krugovi predstavljaju
i:
1. Simbol Sunca tj. boga Sunca u svim oblicima (i na vodoravnim i na uspravnim spomenicima):
bilo da su obični ili da je jedan ili više krugova unutar kruga, tačka unutar kruga ili čak i X-
⊗
iks unutar kruga (osim u rijetkom, prepoznatljivom konteksu s više vodoravnih ili uspravnih linija)
i kada je krug podijeljen na 4,6 ili 8 polja .
2. Vinčansko slovo ⊗ - Ж (Ž) , tako nazvano prema najstarijem njegovom izvoru vinčanskom
13

pismu starom 6000 g.p.n.e. Isti simbol ⊗ , za isto slovo i glas, upotrebljavao se i u mlađem, etrurskom
pismu (oko 900 g.p.n.e.) koje je iz njega nastalo. Rano feničansko pismo (oko 1200 g.p.n.e.) imalo je
znak ⊗ dok je kasnije feničansko imalo simbol koji je od njih preuzelo grčko pismo pa je stariji
grčki oblik bio , a noviji , ali za fonemu theta ili txita. Najstariji starohebrejski zapis na keramici
(Keila-ostrakon, 10. v.p.n.e.) imao je znak . Egipatski hijeroglifi su takođe imali znak ⊗ , ali kao
oznaku da riječ uz koju stoji predstavlja naziv mjesta. Na kraju vinčansko ⊗ -Ž (Ž) drevni je simbol,
preteča, prema kome je oblikovana grafema današnjeg ćiriličnog Ž, što je očigledno (pogledati razvoj
ove grafeme u uporednoj tabeli pisama u kolonama stećci BiH i stećci Piva, str.23).

Stari oblik grčkog slova - theta vidimo u natpisu na drvenoj ploči iznad prikaza žrtvene
procesije. Pitsa blizu Korinta, Grčka, 530. g.p.n.e14.

3. Život – ovozemaljski, zagrobni ili vječni je ono što simbolizuje vinčansko slovo ⊗ -Ж (Ž).
Naime, u Vinči kod Beograda 2006. god. istraživački tim i prof. dr Nenad Tasić pronašli su četiri
posude (C-14 / 5200-4200.g.p.n.e) od kojih su tri imale na dnu, sa spoljne strane, isti sibol ⊗ kao i
na ploči br. 2. Ispod strane u Rudinicama
(str. 216).
Posmatrajući simbol na vinčanskim posudama vidjećemo da X simbolizuje čovjeka raširenih
nogu i ruku dignutih prema nebu i od njih po četiri linije naviše, ka vasioni, simbolizujući
ovozemaljski život i čovjekovu težnju ka životu i poslije smrti. Sada to potvrđuje i slovo ⊗ Ж - Ž na
rudiničkom groblju gdje su dva slova ⊗ -Ж (Ž) međusobno povezana takođe linijama koje se isto

13
Svetislav S. Bilbija – staroevropski jezik i pismo Etruraca, Bg. 2000. str. 54, 95, 113.
14
Stara Grčka, velike civilizacije, život, mit i umjetnost, Ema J. Staford, Pobjeda, Libernovus 2004. s. 121.
14
tumače: težnju ka ponovnom rađanju ili dolje sahranjeni živi i poslije smrti. Postavka da je ⊗
obilježje lične svojine, radionice ili autora vnčanske grnčarije otpadaju jer ih ne možemo primijeniti
na grobovima, a radi se o istom simbolu. Oznaka za sadržaj bila bi tačna samo ako je posuda imala
funkciju urne, pa i tada bi bila tumačena kao oznaka želje za vječnim životom. Moram naglasiti da je
tokom istraživanja ovo jedini tj. prvi primjerak spomenika (što ne znači da ih nema još neotkrivenih)
na svim do sada istraženim prostorima, gdje je ovako decidno ovaj simbol upotrebljen kao vinčansko
slovo ⊗ -Ж (Ž) u funkciji značenja života (ovozemaljskog, zagrobnog ili vječnog).
Za razliku od toga, ako obratimo pažnju, primijetićemo da se ovaj isti simbol ⊗ - vječnog
života u prilozima tumula javlja skoro kao redovna pojava, čak i u većim vremenskim razmacima.
Ugraviran je npr. na zlatnoj limenoj „kapici“ na sjekirama iz tumula Mala Gruda* - Tivatsko polje
(1800-1900 g.p.n.e) i Boljevića Gruda – Momišići, Podgorica (1200-1400 g.p.n.e.) kao i na slikanoj
keramici * iz Municipijuma S... u Pljevljima.

Mala gruda – Tivatsko polje (1800-1900 g.p.n.), sjekira „sa kapicom“ od zlatnog lima na kojoj je
ugraviran simbol vječnog života ⊗ .

Ne zaboravimo iks – X je katahtonski (vjeronaučni) simbol smrti, inverzije (promjene oblika),

žrtve i vaskrsenja i da se simboli prethodnih religija, kao i božanstava često prenose u religije koje
slijede.
4. Vremenska konotacija kruga je ono što ne treba zaboraviti jer zemlja obiđe oko Sunca za godinu
– 365 dana, a krug podjeljen:
- na 4 dijela tj. kvadranta = 900 x 4=360 dana (+ greška od 5 dana ispravljana je umetanjem -
-13-og mjeseca svakih 6 god. prema sumerskom15 (vavilonskom i
asirskom) seksigezimalnom (60) sistemu, kod nas je decimelni (10).
- na 6 dijelova znači-6 duplih mjeseci = 12 mj. tj. 1 god. (sjetimo se u: „Epu o Gilgamešu“-
- npr. 2 dupla sata).
- na 8 djelova znači-2 x krug podjeljen na 4 = 2 god. odjednom.
Ovo navodim jer je neminovna vremenska asocijacija, ako se na nadgrobnoj ploči nađu tri kruga
podjeljena na 8 djelova kao u Rudinicama (Ispod strane br. 3) pa tu vremensku simboliku treba znati
da bi se moglo sa sigurnošću odrediti da li njoj pripada ili ne tj. da li predstavlja broj godina pokojnika.
Tek pošto sam imala uvid u kompletna dosadašnja istraživanja i simboliku stećaka mogla sam sa
sigurnošću utvrditi da je krug, u svim oblicima, prisutan na svim nadgrobnim spomenicima na
kompletnom slovenskom prostoru Balkana i da je nedvosmisleno simbol Sunca kao što je cvijet, krst,
spirala i ostale sunčeve stilizacije. Tako tumačimo i ploču br. 3 - Ispod strane u Rudinicama.
g) Kamenica (vodenice)-udubljenja na ploči.

15
* Čedomir Marković: Arheologija Crne Gore, 2000., Pdg, str. 223 i sl.89 str. 442.
Ep o Giglamešu – Narodna knjiga, Alfa, Bg. 1996. str. 93-94.
15
 Kamenice su takođe jedan od oblika vodoravnih simbola Sunca. Sjajnom umjetničkom
imaginacijom kamenice imaju višestruku ulogu tj. dvojna je u predhrišćanstvu, te se dvojno
preoblikuje i u hrišćanstvu:
U predhrišćanstvu: 1. simbol Sunca
2. žrtvenik bogu Sunca (-prinosi se voda da se Sunce napije
-prinose se paljenice: ptičice, cvijeće, trava,
tamjan).
Prenosi se u hrišćanstvo: 1. za paljenje tamjana
2. za trebu (žrtve, ponude pokojniku).
U Rudinicama imaju dvije kamenice (vidi o plastičnoj izradi u ornamentalnom sistemu) i obadvije
su urađene na ploči u plastičnoj izradi tj. skinuta je čitava gornja površ radi efektnosti. Inače kamenice
nijesu tako česte (osim u Ljubinju 7 kom.), a znajući ostale mislim da ove spadaju među najljepše
koje sam do sada vidjela, posebno ona u obliku cvijeta – školjke (Laza, br. 4, II dio str. 56). Služe
kao žrtvenici u svrhu paljenja tamjana ili poljskog cvijeća. Uz kamenice treba naglasiti da se moramo
držati logike i da mogu biti samo na vodoravnim spomenicima, a da plastični krugovi na vertikalnim
spomenicima i krstovima ne mogu imati tu žrtvenu funkciju, niti označavaju rang ni plemićku titulu
pokojnika zato što se nalaze na najelitnijim spomenicima (dr Benac). To su takođe simboli Sunca, a
u dijelu o ornamentalnom prikazu ruke biće objašnjeno šta ona znači i šta oni zajedno predstavljaju
u grupi simbola.
d) Ruka
Ruka je adoracija - pozdrav u slavu boga Sunca!
U Rudinicama je prisutan 1 primjerak ruke-nekropola Laza br. 4, ispod stilizovanog simbola
Sunca u obliku cvijeta-koji je opet urađen kao cardium školjka (što govori o narodu koji je imao
kontakt i poznavao more) i slikovnog pisma s kockicama i kružićima.
Ovaj sjajan, plastičan umjetnički prikaz ruke na ploči u Rudinicama rješava jednu od velikih
zagonetki stećaka na kompletnom prostoru bivše Jugoslavije.
Kada umanjenu, orginalno crtanu kopiju, sa spomenika izmaknemo i pogledamo iz daljine s
boljim osjećajem u prostoru vidjećemo da ruka nije u vodoravnom položaju na ploči već da je dignuta
u pozdrav simbolizovanom Suncu (kamenici) iznad nje. Ako pogledamo spomenike u Radimlji
uvjerićemo se da krugovi i cvijetovi simbolizuju Sunce koje je na svakom spomeniku pored ruke, a
ona ga pozdravlja. Sada nam je jasno da na uspravnim spomenicima ruka nije dignuta kao adoracija
– pozdrav vladaru, kao što se ranije mislilo (nije nam ni u pogrebnom mentalitetu), a još manje da su
na njima udubljeni krugovi „uspravne kamenice“16 ili „plemićko – ratnički rang pokojnika“. To je
pozdrav Suncu kao nebeskom tijelu koje je (poslije užasa ledenog doba) drevnom evropskom življu
bilo Bog. Znači ruka pozdravlja boga Sunca!
Iako ruka nije direktna stilizacija samog Sunca nego je pozdrav njemu kao božanstvu uvrstila sam
je u tabelu Sunca jer se uvijek nalazi u kombinaciji sa direktnim sunčevim stilizacijama cvijetom i
krugom označavajući ga i slaveći u isto vrijeme.
Primjećujem i napominjem da ruka do mača ili koja drži mač takođe spada u ovu grupu. Pošto je
mač simbol boga Rata (i Sunca) u tom svojstvu može značiti odavanje pošte i pozdrav bogu Rata (i
Sunca istovremeno).
Ruka je simbol koji zaslužuje šire pojašnjenje. To je simbol pozdrava u svim kulturama i na svim
kontinentima od najdrevnijih vremena, naravno ne vladaru, već: Suncu, svjetlosti, potomcima i
budućnosti. Imamo je po pećinama Australije, Evrope, Amerike i Afrike gdje je na zidovima slikana
tehnikom stensila – prskanja tj. pljuvanja boje. Na Balkanu imamo npr. na keramičkoj vazi iz Vinče
– ruka je plastično urađena, a stara je 5.500 god. p.n.e. / C-14. U Pivi imamo na Planini pivskoj u
katunu Borje, pored puta Niković – Crkvičko polje, na nakošenom, polomljenom uspravnom
spomeniku. Ispod jedva vidljivog krsta naslikana je ruka obojena i danas frapanto svježom kritsko
crvenom bojom iako je na otvorenom u planini! U kritskom slikovnom pismu ruka znači hvatati ili
grabiti i eventualno žednog putnika u prolazu obavjestiti da je tu izvor Graba ili biti pozdrav krstu –
simbolu Sunca, iznad nje.

16
Alojz Benac: „Radimlja“ – Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – BiH. Sa. 1950. str. 31.
16
2. Polumjesec – simbol boga Mjeseca
Polumjesec je vrlo bitan simbol i uz Sunce jedan od najčeščih na svim do sada istraženim
prostorima van Crne Gore, a nesumnjivo to važi i za Rudinice. Među malo pronađenih ornamenata u
Rudinicama imamo 4 primjera Mjeseca. Tri na ploči i jedan na T-stubu. Na ploči su sva tri urađena
plastično, a na T-stubu tehnikom urezivanja na štitu. U grupi simbola imamo 2 primjera Mjeseca na
pločama u plastičnoj izradi, u kombinaciji sa bodežom (lokacija nekropola i brojeva spomenika
vidjeti u dijelu o plastičnim i ornamentima urezivanjem). Proučavajući zastupljenost na svim ostalim
lokalitetima i Rudinice potvrđuju da nije bitno da li je mjesec okrenut gore ili dole.
Polumjesec je kao simbol prisutan na pločama, vertikalnim nadgrobnim spomenicima i stećcima,
ali treba razjasniti, sada iz drugog ugla sledeće. Kada se na izuzetno starim crkvama nađe grupa
simbola: sunce, mjesec i zvijezde ovo pravi zabunu kod laika koji sve u vezi sa polumjesecom dovode
u vezu sa islamom ili zvijezdu sa judeizmom, a istina je da obadvije religije, zajedno sa hrišćanstvom
nastajući jedna iz druge izniču iz predhrišćanskih vjerovanja kada su važeća božanstva bila nebeska
tijela: Sunce, Mjesec i Zvijezde. S velikim razlogom su Sunce i druga nebeska tijela poslije otapanja
zadnjeg ledenog doba kod ljudi igrali presudnu i božansku ulogu zajedno sa vatrom.
Polumjesec je religijski simbol boga Mjeseca drevnih Evropljana. Oni su itekako znali da od
njegovog magnetizma zavisi plima i osjeka, dani i noći, mjeseci i godine, čak i mjesečni ženski ciklusi
itd. On je vladao smrću i vaskrsenjem jer je svako jutro umirao i opet uveče vaskrsavao. Drevni
Evropljani su izvršili svoj uticaj na Istok i Istok na njih. U drevnom Sumeru se bog Mjeseca zvao Sin
ili Nana. Mjesec je otac boga Sunca jer se Sunce rađa iz noći. Mjesečev srp ili polumjesec je njegov
simbol i oružje, a pun mjesec njegova kruna. Ova religija je na Bliskom Istoku trajala 2000 god. Znači
kao hrišćanstvo do sada. Ta drevna religija je jako malo poznata i ne pridaje joj se značenje koje
zaslužuje. Vidimo da je svaka od velikih „novih“ religija-koja je danas zastupljena uzela neki od
„paganskih“ simbola, prosto jer su se sve iz nje iznjedrile. Judeizam-zvijezdu, hrišćanstvo-krst a
islam-polumjesec i zvijezdu i sve nas to ponovo vraća zajedničkim genima i kasnijim grananjima.
3. Zvijezda
Zvijezda je još jedno nebesko tijelo kao božanstvo. Za sada je nema u Rudinicama, ali ima u
drugim mjestima u Pivi npr. u selu Pišču-na Planini pivskoj u grupi simbola u kombinaciji sa
polumjesecom. Slovenska epska tradicija je naziva zvijezda-sestrica, kćerka Sunca i sestra Mjeseca,
što rečito potvrđuje pamćenje naroda i ovo o čemu govorim.

II Religijski – ratnički simboli

1. Mač je simbol boga Rata, ali (malo je poznato) i boga Sunca, ujedno.
Mač je religijski simbola boga Rata - Grčki Areta.
Grci su često ispred stranih riječi dodavali A17. Kada to grčko „kamuflažno“ A odbijemo od
grčkoga naziva boga dobićemo A – RETA i vidjeti da su pogrešno izgovarali stranu riječ kao Reta
umjesto slovensko RATA. Bog RATA ih je vodio u Rat i štitio. Njegovi sledbenici su bili RATIJEVCI
ili RATNICI. Smatram da su od tako kasnije pogrčenog boga ARETE drevni Evropljani prozvani
ARIJEVCI, jer zaista jesu bili veliki ratnici i osvajali daleke prostore Istoka, miješali kulture i ponovo
se vraćali nazad u Evropu sa novim znanjima, običajima (npr. način sahranjivanja spaljivanjem – u
urnama dok je drevno evropski običaj bio grobno sahranjivanje), uz pratnju raznih naroda sa Istoka
koje danas imamo u Evropi. I dalje ću ih zvati drevnim Evropljanima, pošto to i jesu, zbog bolnih
asocijacija na nesretna stradanja pod ovim imenom u novijoj istoriji (i Pive između ostalog) i
definitivnog odsustva težnje za „kićenjem tuđim perjem“ pošto Slovenski narod ima svoju
autentičnost, kvalitet i veličinu pa je to potpuno suvišno. Ali činjenica i istine se prosto treba držati-
Sloveni jesu drevni evropski narod i starosjedioci Balkana.

17
Platon – O jeziku i saznanju, (Kratil, Kritija), Rad, Bg. 1999.

17
 Do sada je mač najzastupljeniji simbol poslije Sunca - u Rudinicama imamo 5 primjeraka. Ustvari
podjednako je zastupljen kao i mjesec-4 puta, a prevagu pravi onaj pobodeni mač u zemlju iza figure
golog čovjeka na T-stubu u funkciji krsta kao 5-i.
Na ploči imaju 3 primjerka - na Starom groblju br. 1. i 23. veliki, zasebni
= 2 primjerka plastično urađena.
- na Starom groblju br. 38. iza štita
= 1 primjerak urađen tehnikom urezivanja.
Na T- stubu u funkciji krsta imaju 2 primjerka
- sa prednje strane – na Guvnima br. 1. veliki mač iza štita, na
kome je polumjesec – tehnika urezivanjem.
- sa zadnje strane-poboden u zemlju iza figure čovjeka-
tehnika urezivanje.
2. Luk i strijela
U Rudinicama za sada, možda, imamo naznaku na jednom odlomku, jedva vidljivu treba
provjeriti (Staro groblje br. 9. str. 16. sl. 3. dole). Na ostalim prostorima se javlja pored figura koje
odaju počast bogu Sunca. U Pivi van Rudinica na figuralno ornamentisanim spomenicima u prikazu
lova imamo luk i strijelu koja je u funkciji lova. Ni u jednom slučaju ne znači vojničku funkciju ni
rang pokojnika. Već u prvom slučaju odavanje počasti bogu Rata i u velikom dijelu se to iznjedrilo u
etničku pripadnost ratničkih naroda.
3. Bodež
U Rudinicama je zastupljen na pločama u plastičnoj izradi (za sada) imamo - 2 primjerka. Na
Starom groblju br. 3 i br. 49.
Oba puta je u kombiniaciji simbola sa polumjesecom okrenutim na dole.

Tehnika i način rada

Vrsta kamena korištena za izradu Rudiničkih stećaka i spomenika je krečnjak i krečnjački dolomit
koji su inače najzastupljenija vrsta kamena na ovom prostoru. Po sličnosti materijala za izradu
identični su sa nikšićkim, čiji spomenici su rađeni od istih vrsta kamena, a slični spomenicama u
Radimlji, Kalinoviku, Ljubuškom, Olovu, Kupresu itd. koji su rađeni od krečnjaka.
Šefik Bešlagić obrađujući spomenike u Kalinoviku18 i Ljubinju19 pravi odličan presjek i kaže da
su naša stara groblja pravljena:
1.   blizu kamenoloma,
2.   blizu naselja,
3.   na istaknutim mjestima pored puta (obično
na zemljanim tumulima ili gomilama),
4.   blizu vode (stari slovenski običaj),
5.   često postoje temelji starih crkava (sa polukružnim aspidama na istočnoj strani),
6.   postoji kult mjesta groblja kod naših naroda.
Apsolutno svi ovi elementi su prisutni i karakteristični za sve Rudiničke nekropole, a postojanje
kulta mjesta groblja se podudara sa onom mojom tvrdnjom da su prisutni svi vremenski slojevi
sahranjivanja i da se tako dobro uklapaju (osim novih naravno) da je jako teško razlikovati vremenske
nivoe, što mnogo govori o istom etničkom sastavu.
Spomenike su radili vješti majstori, u Hercegovini zvani-kovači, a kod nas klesari, koji su obavljali
ovaj veoma zahtjevan posao od samog poznavanja, obrade i transporta kamena, preko poznavanja
motiva, ornamenata, simbola i pisma i posjedovanja urođenog i stečenog umjetničkog dara. Istina
izrada je tekla po napravljenom planu tj. šablonu, a tekst natpisa je najčešče urezivao drugi kovač-
klesar. Bez obzira, svakako su morale postojati razne škole klesarskog zanata za prenošenje znanja,
a imali su i veliki ugled u društvu.
18
Šefik Bešlagić: „Kalinovik“ - Srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sa, 1962. god, str. 97
19
Šefik Bešlagić: „Ljubinje“ - Srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sa, 1965. god, str. 150
18
 Bešlagić u svesci Kalinovik20 navodi da su majstori: „upotrebljavali razne željezne alatke-čekiće
i dlijeta“. Marko Vego detaljnije objašnjava u svesci Ljubuški21 „...Sigurno su neki čekići bili na
krajevima nazupčeni dok su dlijeta bila oštra. Morali su imati i gvozdene velike poluge i klinove za
odvaljivanje kamena... nekoliko nadgrobnih spomenika... su rađeni specifičnim alatima, što se vidi
po izradi ljudskih figura. Nešto je rađeno tehnikom udubljivanja, ali većinom u plitkoj ili dubokoj
plastici“. Antun Benac kaže u svesci Radimlja22 da su: „konačna dotjerivanja vršena čekićem koji je
imao kratku sjekirastu oštricu. Pored toga izvjesne ploče su i glačane, vjerovatno nekim tvrdim
kamenom“.
Na nekropoli Staro groblje ima dosta ploča koje su ostavljene u prirodno zatečenom stanju i samo
malo su sa gornje strane uglačane. Na jednoj takvoj br. 82. tehnikom urezivanja ucrtana je figura
osobe (str. 27). Ne bih rekla da se radi o grobovima siromašnog sloja ljudi već o veoma starim
spomenicima.

Majdani kamena

Na nekropolama - nalazištima van Crne Gore naučnici smatraju da su ploče obrađivane na

majdanu i onda prevožene obično bukovim balvanima pomoću volova ili saonima za lakše primjerke
do nekropola, osim onih jako ukrašenih, poput sarkofaga na dvije vode ili ukrašenih krstova koji su
odmah prevoženi i obrađivani na lokalitetu da prilikom transporta ne bi došlo do oštećenja. Majdani
kamena, kao i uvijek što se tiče stećaka, bili su u relativnoj blizini. Po brdovitom terenu u ovom
slučaju spomenici su voženi bočno, stranom, najravnijim putem prema Starom groblju. Naime postoji
mogućnost da je kamen odsijecan u zaseoku Glomazići, u Donjim Rudinicama, lijevo ispod nove
crkve i groblja od ogromne stijene, što je i sada vidljivo, na imanju Novice Gogića.
Orijentacija spomenika

U Rudinicama od 5 nekropola dvije su orijentisane istok - zapad: Staro groblje i

Ispod strane. Tri su orijentisane sjeverozapad - jugoistok: Guvna, Strana i Laza.
Kao što znamo hrišćanski pokop je istok - zapad, a paganski sjever - jug. Da li su odstupanja
samo odraz zimske i ljetnje ravnodnevnice?

Natpisi i pismo na spomenicima

Kao što je kompletan rad rezultat temeljnog proučavanja, ne samo sela Rudinica i dostupnih
podataka Pive, već i međusobnog upoređivanja sa okolnim već istraženim, većim susjednim
oblastima23, i van Crne Gore i u njoj, tako su obrađeni i natpisi na spomenicima radi dobijanja
cjelovitije slike i donošenja tačnijih zaključaka o pismu na spomenicima.
U Rudinicama imamo prisutna 2 slikovna pisma: Laza br. 4. i Staro groblje br. 40. (slika na str.
24) - koja su slabo vidljiva te su neophodna dalja istraživanja da bi se detaljnije dešifrovala i odredilo
kom slikovnom pismu pripadaju. Za sad im je naprevljena orijentaciona rekonstrukcija kako bi se
stručnoj i široj javnosti, predstavilo ono što se donekle uočava na spomenicima. U knjizi24 su
prikazana tri slikovna pisma u Pivi: br. 1. ispod Maglića, br. 2. Rudinice, 3. Rudinice kao i dvije
mogućnosti slikovnog pisma: br. 4. Graba i br. 5. Ravno sa dvojnim rješenjem (do daljih saznanja)
kao slikovno pismo ili simbolika Sunca. Pošto samo slikovno pismo ispod Maglića nije na
spomenicima, a obadva Rudinička su na pločama, kao i dvije mogućnosti na uspravnim spomenicima
držim da se slikovna pisma ne mogu izdvojiti od natpisa.
Što se tiče alfabetskih natpisa, za sada, u Rudinicama imamo 1 natpis tj. dvije grafeme ⊗ - Ж
vinčanskog pisma povezane linijama (na ploči br. 2. Ispod strane) kao oznaku za život tj. povezanost
20
Šefik Bešlagić: „Kalinovik“ - Srednjovekovni nadgrobni spomenici, Sa, 1962, str. 97
21
Marko Vego: „Ljubuški“ - Sa, 1954. god, str. 43. i 44, Izdanje zemaljskog muzeja
22
Alojz Benac: „Radimlja“ - Sa, 1950. god, Izdanje zemaljskog muzeja
23
Sve oblasti su navedene na početku odeljka o simbolima.
24
Opširnije u knjizi Zorice Mandić: „Rudinice – stari nadgrobni spomenici Pive“, koja je u pripremi.
19
ovozemaljskog i zagrobnog. Samo slovo tj. natpis može, ali i ne mora nositi i starost vinčanskog
pisma25, ali je nepobitan dokaz, uz arheološke nalaze pećine Odmut, o vezanosti Pive sa vinčanskom
kulturom tj. njenim pismom te njegovoj neposrednoj vezanosti za pismo stećaka. U knjizi je
prikazano 5 alfabetskih pisama u Pivi: 1. na kamenu iznad Zukve; 2. na krstu u Orahu; 3. na ploči u
Beškovom groblju na Unču; 4. na ploči u Pišču i 5. na ploči ispod Sokola na Šćepan polju te 1 veći
natpis na ploči u Poščenju u Drobnjaku na samoj granici sa Pivom.
Lingvistika tj. paleolingvistika je jedna od najjačih metoda za datiranje spomenika poslije C–14.
Interesantno, da je C–14 najčešće potvrđivao lingvističke i paleolingvističke procjene. Upoređujući
pismo stećaka sa latinicom i ćirilicom, te etrurskim i ruskim veles pismom (koji potiču od vinčanskog)
napravila sam uporednu tabelu poznatih pisama od 6000 g. p.n.e. do 12 v.n.e. (u knjizi su prikazani
i rukopisi: 13, 14, 15, 16 i 17 v. te svi natpisi pomenutih oblasti u BiH sa transliteracijama). Vidi se
da je pismo nadgrobnih spomenika, svojim pamćenjem drevnih elemenata, nepobitan vremenski
most. Glagoljica je data u jednoj koloni u dva niza: prvi je obla, a drugi uglasta glagoljica. Pismo
stećaka je podjeljeno, zbog teme ovog rada i lakšeg proučavanja u dvije kolone: pismo stećaka Pive
i pismo stećaka okolnih prostora. Odmah vidimo da je to jedno te isto pismo koje je zastupljeno i na
ostalim spomenicima slovenskog Balkana pa neminovno povlači iz nauke 122 god. star Truhelkin
lokalni naziv „bosančica“. Nauka nije stajala na jednom mjestu. Od tada je otkriveno vinčansko
pismo, dešifovano etrursko, pronađeno veles pismo tako da danas imamo potpuno drugačiju, širu i
mnogo jasniju sliku. Posmatrajući tabelu uporednih pisama vidimo da je riječ o jednom slovenskom
pismu čiji je razvoj kroz vrijeme očigledan kao i najstariji njegov izvor – vinčansko pismo. I laiku
odmah pada u oči izrazito razlikovanje glagoljice sa svim pismima i prije i poslije nje, što govori o
tome da su Sloveni na Balkanu imali pismo i prije Ćirila i Metodija koje je u 9 v.n.e. poslao tadašnji
okupator Vizantija sa očiglednom namjerom zaboravljanja sopstvenog pisma što povlači i
zaboravljanje istorije. To očigledno nije uspjelo jer nam stećci širom bivše Jugoslavije svjedoće o
kontinuitetu sličnosti pisma još od vinčanskog perioda, a upadljivo ga prekida samo glagoljica.
Upadljivo je još i nazadovanje pisma kako se vremenski udaljava od vinčanskog tj. etrurskog (pojava
jata, jeri itd.), jer svako pismo ima svoje uspone i padove i nije savršenije kako vrijeme prolazi. Nekad
dosegne svoj vrhunac u dubokoj prošlosti, kao što je vinčansko pismo na prostoru Balkana. U svim
drugim situacijama problem je dešifrovanje nepoznatih i usklađivanje različitih pisama. Nevjerovatno
– ovdje je problem sličnost koja onemogućava tačno određivanje pripadnosti pisma tj. njegovo
vremensko datiranje. I najvećeg stručnjaka bi zbunila sličnost i ogroman vremenski razmak među
njima. Do te mjere da npr. posmatrajući sjajne ligature tj. povezivanja slova (koje predstavljaju viši
stupanj razvitka jednog jezika) na ploči u Pošćenju ne može odbaciti mogućnost da je riječ o mlađem
etrurskom pismu, dok laiku opet liči na ćirilicu iz prostog razloga jer su jako slični. Dalje, na svim
spomenicima drevnost pojedinih slova je frapatna. Posebno se ističe, karakteristično – vinčanska
grafema tj. T. U vinčanskom, T je imalo tri varijante: . Varijanta karakteristična je
samo za vinčansko pismo i bez izuzetka za sve spomenike slovenskog balkanskog prostora, a samim
tim i Pive. Već poslije vinčanskog: u etrurskom i veles pismu, Miroslavljevom i rukopisima narednih
vjekova zastupljena je kao savremeno T, mada rijetko ima dokumenata i do 15. v. sa starijom
grafemom . Još jedna karakteristična grafema je Ž i njen očigledan razvoj iz vinčanskog znaka ⊗
- Ж koji vidimo u koloni – stećci. Vinčanska i etrurska grafema N pisana je - sa desna na lijevo,
što govori o drevnosti, ali i s lijeva na desno. U Pivi jedan od oblika ove grafeme pisan
je potpuno isto – s lijeva na desno (Orah, Unač – Beškovo groblje i Pošćenje – Drobnjak).
Interesantno grafema V je pisana i u Pivi i svim ostalim prostorima kao (zbog lakšeg urezivanja
V), što je karakteristika ostrva Lemna, ali za grafemu O, isto kao i u etrurskom za jednu od njegovih
varijanti: O, , . Na mjestima gdje ima znakova za razdvajanje isti su kao u etrurskom: . , : , :. , ::
. Nauci je od velike pomoći pri datiranju Petkov grob na Šćepan polju gdje se direktno pominje
Herceg Stjepan, a samim tim i datira pismo ovog spomenika od 1435-1448 g. Ne smijemo se zavarati.
Ne pripadaju sva istom vremenu iako su jako slično pisana. Postavlja se pitanje odakle ta čisto
vinčanska slova u dubini hrišćanstva na srednjevjekovnim spomenicima? Nameće se odgovor da je
riječ o jednom pismu (kroz razvoj ili nazadovanje) koje je u jednoj konzervativnoj sredini zaista
25
Prisutnost krsta, kao vjerskog simbola i u „paganizmu“ i u hrišćanstvu onemogućava linvistici vremensko
datiranje.
20
žestoko (i pored svih uticaja) „konzervirano“ drevnim oblicima grafema tj. slova u sjećanju i tradiciji
– naravno istog naroda.
Vremensko datiranje

Kada je riječ o narodu koji ima kult mjesta groblja ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su svi
nadgrobni spomenici srednjovjekovni. Ogromna sličnost pisma otežava lingvističku procjenu starosti
pisma i spomenika, ali potvrđuje kontinuitet i jednog i drugog. Slažem se sa ostalima da je svakako
većina srednjovjekovna, ali je suviše drevnih elemenata i u simbolici (drevnoj slovenskoj i evropskoj)
i u pismu koje nas moralno i profesionalno obavezuje da ih krajne odgovorno provjerimo. Naravno,
ne nasumice već na pažljivo i znalački izabranim spomenicima, u više različitih centara,
najsavremenijim metodama. Svakako moramo uzeti u obzir činjenicu da su stepski prilivi
stanovništva u Pivi (kao i drugim područjima) bili u dva talasa: 3500 g.p.n.e. i 1800 g.p.n.e (C–14
pećina Odmut) tj. da se tada sahranjivalo pod tumulima, humkama ili gomilama na kojima se,
dokazano, kasnije sahranjivalo u obliku spomenika i stećaka, a ilirsko–slovenska seoba je u logičnom
vremenskom slijedu koju smatram početkom te vrste sahranjivanja na našem prostoru. Na to nam
ukazuje i postojanje velikog broja drevnih elemenata u pismu na spomenicima.

21
 UPOREDNA TABELA PISAMA
SA PISMOM NA NATPISIMA STEĆAKA

Autor: Zorica Mandić, Kompjuterska obrada: Ana Šćepanović. 22

 Rudinice, Piva – slikovno pismo (sjeverozapadna Crna Gora)

1. Laza br. 4.- Iznad ruke i cvijeta-školjke, gore, posebno lijevo, urezano je
pismo s kockicama i kružićima (slabo vidljivo). Neophodna su dalja istraživanja.

2.Staro groblje br. 40. – U plastičnoj izradi, dolje desno, je stopalo = došli smo; veliko udubljenje
lijevo možda je more (ili neka životinja npr. ovca), u sredini glava govečeta i koze, a na sredini lijeve
ivice ploče urezan je cik-cak motiv koji možda označava vodu. Ostalo je slabo vidljivo pa je
neophodno uraditi gipsane otiske.

23
Fotografija i rekonstrukcija: Zorica Mandić
- Vinčanska keramika (5200-4200 g.p.n.e./S-14) 1. Selo Rudinice (Piva – s.z. Crna Gora)

- Dno vinčanske posude, sa spoljne strane s istim

znakom ⊗ u sredini. Iks – X predstavlja čovjeka ⊗ -Ж(Ž) = život:
raširenih nogu i ruku dignutih ka nebu i od njih ovozemaljski, zagrobni ili vječni
po 4 linije ka gore, ka vasioni, što simbolizuje
čovjekovu težnju za životom i poslije smrti.
- Na natpisu u Rudinicama imamo dvije alfabetske vinčanske grafeme ⊗ -Ж(Ž) koje znače život i
mogu, ali i ne moraju, pripadati vinčanskom vremenu. Povezanost grafema linijama predstavlja
povezanost ovozemaljskog i zagrobnog života te simbolišu prelazak iz jednog svijeta u drugi i
označavaju život i posle smrti ili težnju za ponovnim rađanjem. Tumačenje je potpuno isto i za dno
vinčanske posude kao i za ploču br.2 Ispod strane (detaljno objašnjeno na str.15 i 16, Simboli; v)
krugovi, tačke 2 i 3). Prisustvo krsta na sredini ploče ne pomaže pri vremenskom datiranju pisma, jer
krst može biti i drevni predhrišćanski, simbol Sunca kao i srednjevjekovni simbol hrišćanstva, pa
možemo samo zaključiti da su oba simbola i iks – (X) i krst (+) prisutni još od praistorije na
arheološkim nalazima našeg prostora što ukazuje na kulturno nasleđe istog etničkog sastava, ali
potvrđuje da znak vinčanskog pisma - ⊗ označava fonemu i grafemu Ж-Ž. Ovo pismo, znakom za
život, dokazuje da je postojalo i da je vezano za slovenske stećke i pisma na njima.

24
T – stub, Rudinice – Piva (sjeverozapadna Crna Gora) – Guvna br.1 (zadnja strana). Prelomljen –
visina nekad 167cm (sada 117 cm pozadi, odlomljeni dio 90cm), T dužina 134 cm, bočna debljina 28
cm – odozgo 25 cm, ispod krsnice gore 65 cm – dolje 60 cm, dužina lijevog kraka 29 cm, visina
lijevog kraka 38 cm, dužina desnog kraka 32 cm, visina desnog kraka 40 cm. Sanduk: 194 cm x 75
cm x 56 cm. Pri vrhu sanduka je kamenica u obliku cvijetnog vijenca.

Rekonstrukcija T-stuba, Rudinice – Piva (sjeverozapadna Crna Gora).

Fotografija i rekonstrukcija: Zorica Mandić

25
26
Rudinice – Piva (sjeverozapadna Crna Gora)
Ornamenti prisutni na spomenicima.

27
Rudinice – Piva (sjeverozapadna Crna Gora)
Ornamenti prisutni na spomenicima.

28
-Planovi nekropola i Starog groblja biće objavljeni u zborniku radova naucnog skupa

29
 Summary

Describing ‘’stećke’’ on the Balkans, following the pattern of chosen sample, this study has
archeologically treated the village of Rudinice, in the area of Piva, in the north-west of Montenegro.
Piva is the area of mountain plateau which consists of 50 villages in the foot of Durmitor Mountain
and among the rivers of: Piva, Komarnica and Tara. The research has joined this area with
neighboring ones in Bosnia and Herzegovina, Serbia and Montenegro, the areas which have already
been researched in this respect. Having closer inspection from previous researches and combining
them with new knowledge, we can now reject all previously made mistakes, which have no scientific
background- it was believed that ``stećke`` were possessed by Bogamils and the topic was current for
more than 140 years without any meaningful explanation. This led to a different and completely new
inspection of the symbols` meaning and the background of the alphabet found on the tombstones -
both of which were common in all other areas where `` stećke`` are found, due to the fact that all
mentioned areas shared the same symbols and alphabet.
Rudinice is a village very suitable for cattle breeding, situated on the hillsides of the
Komarnica river (nowadays the reservoir of the Piva) at 900 meters of height above the sea level.
Precisely in this region, there are 5 necropolises in the range of about 100 meters. Only the top of the
biggest necropolis is currently used as a graveyard by the villagers there by usurping the old
tombstones. I herby emphasize that there are more tombstones that need to be searched for. There are
127 tombstones that have been discovered so far in all of 5 necropolises in the area of Rudinice
village. There are 6 different types of tombstones: sepulchral slabs (118 examples), sepulchral coffins
to 40 cm in size (5 examples), high sepulchral coffins from 40 to 80 cm in size (1 example), high
sarcophagi with foundation (1 example), high crosses (1 example) and T- column, probably in the
function of the cross, (1 example). Let me describe it separately- the necropolis of Staro groblje
consists of 103 tombstones: 98 sepulchral slabs, 3 sepulchral coffins, 1 high sepulchral coffin and 1
high cross. The necropolis of Ispod strane consists of 10 tombstones: 9 sepulchral slabs and 1
sarcophagus with foundation. The necropolis Strana consists of 3 sepulchral slabs. The necropolis of
Guvna consists of 7 tombstones: 4 sepulchral slabs, 2 sepulchral coffins and 1 T- column. The
necropolis of Laza is newly discovered area with 4 sepulchral slabs and many other tombstones
hidden under the ground, trees and thick vegetation. It is therefore obvious that the most common
type of tombstones is a sepulchral slab- there are 120 examples of them in all necropolises, or 95%.
There are only 11 examples of all other tombstones, or a little bit more than 5%. High crosses and T-
columns are monolith and form, what we define as, two-piece tombstone (one of them is placed above
the slab and the other above the coffin). It is remarkable that the influence from the East is obvious
and indisputable especially on T- columns (the oldest examples of these date from 9600. B.C. found
in a place called Gobekli Tapei, 15 km away from the region of Urf in nowadays Turkey, which the
oldest temple in the world was built of ). This proves the fact about the ancient migrations from
Anatolia and the East, where our high crosses (from 1.5m to over 3m high) typical for our
necropolises, originate from. One can clearly see the T- column by covering the upper leg. Another
example of the contact with the East is also notable on the most prestigious examples of tombstones,
i.e. on a high sarcophagus with foundation (compare it to the tombstone of the King Cyrus of Persia,
as well as to some other types of Etruscan temples and tombstones). It occurs to me that, within the
Slav ethnic groups on the Balkans, there used to be clearly defined types of tombstones in accordance
to taste (not to say fashionable style), ability to afford the space and choose appropriate time.
Additionally, being in contact with other people and their cultures, they exchanged, accepted and
consequently defined their own culture of burying under ``stećke``. This type of `eternal home` for
their dead was not invented all of a sudden - it had its long history. Back in pre-historic times, in the
regions of Lepenski Vir and Vinča (where the people we talk about came from by moving through
the valleys of the Drina river and settled the area around the rivers of: Piva, Komarnica and Tara in
5035. B.C, C-14, Odmut cave), the dead were buried around and behind the house for the sake of
protection and warmth. Out of 127 tombstones, only 17 examples are ornamented, or 13.5%. This is
not to be compared to the necropolis in Radimlja, near Stolac (in Herzegovina) which is extremely
rich with ornaments and where every second tombstone is ornamented because the craftsmen lived
30
nearby. Apart from simplicity of shape, which is the most significant feature of the tombstones of
Rudinice necropolises, other notable features are: 1. numerous examples; 2. discovered ornaments
are finely plastic-made; 3. possibility to discover numerous layers which date from even before
Middle Ages; 4. the presence of picture writing on 2 slabs (pp. 23, 24); 5. presence of very rare T-
column (pp. 39, 41). Out of 120 slabs, only 15 examples are ornamented, or 12.5%. Additionally,
there are ornaments on: 1 high sarcophagus with foundation (on all 4 sides), 1 T- column (on both
sides, back and front) and 1 sepulchral coffin. It is of a great importance that 2/3 or 10 examples are
plastic-made, which could also prove their older age. There are 8 slabs, 1 coffin and 1 high
sarcophagus with foundation which are plastic-made. These include the ornaments of: 2 big swords,
2 crescents and a dagger together, 2 small rocks,1 swastika. There are 7 slabs and 1 T- column (on
both sides) which are ornamented by carving. 4 different types of decorative motifs have been
discovered: 2 examples of strengthened rope (a high sarcophagus with foundation and a T- column),
2 straight stripes (on the same examples as previously mentioned), 1 common lock (a high
sarcophagus with foundation) and 1 zigzag motif (on the left side, partly following the edge around
the picture writing). As far as the arcades are concerned, they are nicely shaped, plastic-made and
high- with circle volts on higher sides and sharpened volts on side ones. The tombstones were made
of limestone (which is common for other areas as well) and dolomite (which this soil is very rich in).
Out of 5 necropolises, 2 of them are oriented east-west direction ( Staro groblje and Ispod strane) and
the other 3 are oriented northwest-southeast ( Guvna, Strana and Laza). We do know that the Christian
burying ritual follows east- west direction and the Pagan north-south one. So, are these formerly
mentioned exceptions only the result of winter and summer equinox?
Symbols26 - There is a wide range of symbols on these tombstones some of which are very
unusual for Christianity. But, that is nothing strange because the very beginning of symbolic goes
back in the period of no religious differences at all- even in the era before Christianity. This type of
burying ritual begins with migration due to Trojan War and, the Slavs returning to the region of the
Balkans- by moving from the ancient Indo-European places and surrounding regions of Asia Minor-
the people were renamed as Illyrians, after the centre of war- a town called Illyria (or Troy).
Therefore, the Illyrians are not mysterious people, but migration name of a huge Slav group of people
who headed back to the Balkans. The burying and symbols were very common until the late Middle
Ages for these mountain and cattle breeding areas which were geographically isolated from many
changes at those days. Being more involved in Christianity, the symbols which had already started
having artistic character more than religious one, attribute themselves (including the influences of
great conquerors from abroad) to either Christianity or Bogomils. The symbols are very precisely
defined regardless this wide range of artistic expression. ``Stećke`` belong to the Slav people with
rich cultural imagination, but at this point, it was polytheism or before Christianity, when people all
over Europe used to believe in heavenly bodies: the Sun, the Moon and the stars…and inevitable
course of nature. What confuses us is the existence of similar symbols in the religions that follow: in
Christianity- a cross, in Judaism- a star, in Islam- a crescent and a star, in Hinduism or Buddhism – a
swastika. All of these point out the common background of the symbols. In this respect, there is no
surprise, that much later, the same people who converted from one religion to another, the Christianity
chose a cross (with no bended legs) as the symbol of their religion. All ornaments, apart from
decorative motifs, figural presentations and writing, can be grouped and named as religious symbols.
They are divided as follow:
I- Heavenly bodies symbols- 1. The Sun with its stylizations of : a) a swastika; b) crosses
in all shapes; c) circles in all shapes; d) flowers; e) rocks which had a great importance in before
Christianity era as: 1. The symbol of the Sun; 2. Making sacrifice to the Sun and in Christianity era
as: 1. Burning incense; 2. An offer (offering sacrifice to the dead); f ) an arm - a greeting to the God,
the Sun 2. The Moon; 3. The Stars.
26
The research was conducted on tombstones in Bosnia and Herzegovina: Radimlja, Olovo, Široki Brijeg, Ludmer, Ljubuški, Ljubinje,
Kalinovik i Kupres. In Serbia: surrounding of Bajina Bašta and along the mountain of Tara: Perućac, Donja Derventa i Rasišta ( Gajevi, Uroševina,
Prisoja). In Montenegro Nikšićko groblje ( Dimitrije Sergejevski: ‚‚Srednjevjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću``, Cetinje, 1952.)/ Dubravko
Lovrenović- Stećci: ‚‚ Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka``, Rabic, Sarajevo, 2009./ The exhibition catalogue: Stećci ( in Kolovićevi dvori
gallery), the author of the exhibition Jasminka Poklečki Stošić (with co-authors and expert associates), Kratis, Zagreb 2008./ Svetozar Tomić: ‚‚
Banjani, Piva i Pivljani`` , Belgrade 1949./ Pavle Rovinski, Arheologija, Obod, Cetinje 2004.

31
II- War symbols: 1. A Sword; 2. A Bow and an Arrow; 3. A Shield; 4. A Dagger.
I hereby emphasize that the war symbols, who celebrate the God of war alongside an arm
which occasionally greets, are not to be described as medieval heraldry symbols. Due to the great
complexity for statistics and after close inspection of numerous examples, I presented the Sun
chart, which is to facilitate the work. This is the first time the chart has been used. It involves:
stripes (with flowers and circles inside), rocks, crosses and circles in different shapes and an arm
greeting the Sun (although it is not clear stylization, it celebrates the Sun). In Rudinice, there are: 8
examples of symbols of the Sun, 5 examples of a Sword and 4 examples of the Moon. Additionally,
there are 3 examples of a Sword on sepulchral slabs (2 plastic-made and 1 carved) and 2 examples
on T- column (each carved, on both sides).
A rosette or a flower is the symbol of the God, the Sun. It was introduced in Christianity and,
as well as it is found on tombstones, it is often seen above the entrance door of churches. It is believed
that the sunlight goes into the church through it. If the flowers are filled with glass, it functions as a
small window- a skylight.
A cross and a swastika are both ancient symbols of the God, the Sun. They were not first
found in the Christianity, but had been taken over from other previous religions. Besides being the
symbol of the Sun, a cross also stands for: the division of the Universe in 4 different poles, 4 sides of
the world, 4 seasons, the eternal course of the nature (a swastika- a circle), a sword stabbed in the
ground is also a cross and two axes crossed together represent a fanlike cross in Christianity.
Circles are presented in different shapes: 1. The symbols of the Sun, the God are the common
circles with 4,6 or 8 parts, smaller circles within the bigger ones, a dot in the middle of the
circle, a row of circles etc. 2. A Vinča grapheme Ž – Ж – ⊗ but only within special context where
two letters are joined with a few lines or, like in the plate from Vinča (see part II, p.52.) when two
lines are moving from the upper legs of the sign X towards the universe- in that case, a grapheme Ж
- ⊗ symbolizes the wish for eternal life. 3. Finally, a circle might have time reference (it takes one
year for the Earth to go around the Sun), or it could tell us about the age of the dead (but, there is only
one example of this- in Rudinice, the sepulchral slab number 2). To summarize, the circles have
always symbolized the Sun (apart from the Vinča grapheme Ž- Ж- ⊗ ).
Small rocks can only be found on horizontal tombstones and they symbolize the Sun. They
are believed to have been used for making sacrifice to the Sun (and the dead, in Christianity). Plastic
circles on vertical tombstones, definitely were not used for making sacrifice, nor could they have
symbolized the rank or the noble title of the dead (as it was believed earlier). They are only the
symbols of the Sun which is always greeted by an arm.
An arm symbolizes a greeting in honor of the God, the Sun. This example was found in
Rudinice, on a sepulchral slab number 4, as well as in Radimlja (pp.82, 83) where the dead greets the
God, the Sun (sometimes alone, sometimes with his children or the whole family).
A crescent is a religious symbol of the Moon of the ancient European people and some other
people from the East. They were all very familiar with the fact that the Moon and its magnetism were
in charge of: a tide and an ebb tide, days and nights, months and years, winters and springs (referring
to time of seeding) or even women`s monthly period. It controlled death and resurrection, `dying` in
the morning and `resurrecting` in the evening. The ancient European people obviously made a great
influence on the people from the East and vice versa. It is not relevant whether it faces up or down.
A star, as a divine heavenly body, is very often found on tombstones. In the Slav epic tradition
it is known as `a little sister`- a sister to the Moon and a daughter to the Sun.
A sword is generally known as the symbol of war, but it is very little known it symbolizes
the Moon, too. Morphologically, the name of the God of war has Slav background - by adding a letter
A in front of the mispronounced Greek word RETA, a new word was created: `A- RETA` and
`A-RIJEVCI` (for all of his successors). The former word stands for the God of War (Rata - slav) and
the latter for the Warriors (Ratnici - Slav).
A Bow and an Arrow are both war symbols, in honor of the God of war. They are always
present with the people who often fought wars and had a streak of ethic tradition.
A Dagger has the same purpose as the previous ones- there are two examples found in
combination with a crescent.
32
 There are a few features common for both `stećke` in Rudinice and other necropolises: 1. the
vicinity of a quarry; 2. the vicinity of a settlement; 3. they are built near the familiar places (like
tumuli or roads); 4. They are built by a piece of water (an old Slav custom); 5. there are often church
foundation nearby with a semi-circle asp on east side; 6. there is an obvious cult of the graveyard
position which is in favor of the fact that there used to be different types of burying through different
periods of time, not just the medieval one.
Time reference - Regarding the people who had the cult of the graveyard position, we cannot
surely confirm that all of their tombstones belonged to the medieval era. What makes us difficult to
be precise in this respect is unbelievable similarity of the alphabet in long time intervals. I do share
the opinion of others that most of these are medieval, but ancient elements in almost half of the
graphemes and the whole symbolic are in favor of tradition which dates from before Christianity era.
All of this makes us analyze it by using the latest methods on scientifically chosen examples. We
must accept the fact that steppe flow of people in the region of Piva happened in two periods: in
3500.B.C. and in 1800.B.C. (C- 14 the cave of Odmut). This is the time when the dead were buried
under tumulus; later it converted into burying under tombstones or `stećke`- it was Illyrian- Slav
migration, which was logically the next in time succession, that I find as the beginning of the kind of
burying which lasted until the very late of Middle Ages. Almost half of the ancient elements in the
alphabet of tombstones confirm this.
Epitaphs and alphabet are the result of a very profound studying, comparing and finding
common things with other neighboring parts of Piva, Montenegro and Bosnia and Herzegovina. There
are two picture writings in Rudinice: 1. Laza number 4. (p. 56) and Staro groblje number 40 (pp. 23,
24). They are not very visible and further analyzes are required, such as: linguistics expertise, plaster
marks, C- 14, DNA, etc. It is precisely these two picture writings on the tombstones that make me
believe that alphabet cannot be separated from epitaphs. By procedure, it means that all picture
writings and alphabet epitaphs, from the area which is being researched, should be listed. This could
also bring exact findings about the development of alphabet on the Balkans. There is only one
alphabet epitaph i.e. 2 examples of Vinča grapheme Ž – Ж – ⊗ , joined together by multiple horizontal
and crossed lines which symbolize life after death. There is a comparing example of the same
grapheme at the bottom of the plate from Vinča (5300- 4200. B.C. - C-14) – there is the also the
grapheme X (that symbolizes a human) and 4 lines coming out of the upper legs and moving towards
the universe (that symbolizes a human`s wish to be reborn). There are further explanations of this on
page 35 in the section on symbols, the symbols of the Sun- v) Circles, points 2 and 3. It could be, but
not necessarily that this grapheme is an immediate proof of how old the Vinča alphabet is, but it
definitely proves, alongside other archeological findings nearby Rudinice, in the cave of Odmut
(settled by people of Starčevo and Vinča culture in 5035. B.C. – date C- 14) that there was a
connection between Piva and Vinča culture and its alphabet and, therefore, confirms a direct
connection of Piva and the alphabet of `stećke`.
In the region of Piva, apart from the alphabet epitaph number 1 in Rudinice, epitaphs with
numbers 2, 3, 4, 5, 6 and 7 have been researched. These are located in the villages of: Zukva, Pišče,
Orah, Unač, Šćepan Polje and Pošćenje (in Drobnjak settlement which is on a border line with Piva).
In all of the epitaphs, that have been discovered and presented so far, disjunctive conjunctions are all
the same as in the later Etruscan (there were none of these in the older ones)- in the form of upright
lines and dots. In all 7 epitaphs, there are disjunctive conjunctions such as: one dot ( ), two dots (
), three dots ( ), four dots ( ) two times four dots ( ), or two dots separated by a dash ( )
registered in the epitaph in Pošćenje. Comparing the alphabet of `stećke` to Latin and Cyrillic,
Etruscan and Veles (which were derived from the alphabet of Vinča), I made a comparative chart of
all known alphabets from 6000. B. C. to 12th century A.D. It is obvious that the alphabet of the
tombstones have about 15 ancient elements, or letters, which those alphabets and the modern ones
from this region, have in common. Glagollyc alphabet (with rounded and square letters) is written
down in one column, in two rows. The alphabet of ` stećke` is written down in two columns: ` stećke`
of Piva and `stećke` of Bosnia and Herzegovina (that Piva borders with). What needs to be done is to
gather and analyze the epitaphs and alphabets from other parts of former Yugoslavia and make the
similar comparative chart where every place could have its own column with the discovered
graphemes. That kind of the chart might provide a complete and, above all, a competent result about
33
the alphabet on the tombstones of the Slav Balkans. Furthermore, it is easy to realize that this is the
same alphabet- generally known as Cyrillic which is very common for other tombstones throughout
the Slav Balkans, not just for Bosnia and Herzegovina and for which 122- year old Truhelkin, or
locally known as `bosančica` was inevitably withdrawn from the science. Looking at the chart of
comparative alphabets, we can realize that there used to be a common Slav alphabet, whose
development through different times was as obvious as its connection to the old alphabet of Vinča.
Even layman is able to differ Glagollyc alphabet from other ones (before and after it), which takes us
to conclusion that the Slavs used to have their own alphabet before Ćirilo and Metodije who were
sent by Byzantium (the occupier at those days). But, it did not result in forgetting their own alphabet-
all of the ` stećke` around former Yugoslavia testify about continuous similarity of all alphabets from
the period of Vinča with only one exception- the introduction of Glagollyc alphabet. The regression
of the alphabet is also remarkable as the time went on and on, separating from the alphabet of Vinča
(the introduction of `jata`, `jeri`, etc.), but this is nothing new, because every alphabet has had its ups
and downs and it does not get any better or more perfect as the time goes by. It happens that it reaches
its highlight in distant past, as it happened to the alphabet of Vinča on the Balkans. In other cases,
there are different problems, such as deciphering unknown and bringing different alphabets in accord.
Amazingly, the problem in our case is such a similarity which has prevented us from determining the
exact time date of the alphabet, even with the help of linguistics (at least, so far). I believe that the
greatest expert would get confused with this unbelievable similarity and huge time interval at the
same time. There are certain graphemes on all of the tombstones which have ancient background, but
were obviously written in Middle Ages and, that is what I find amazing. The grapheme which
particularly stands out is a grapheme of Vinča, = T that was used on all tombstones of our region.
It was widely used on the Balkan tombstones in the 15th century A.D. (and later), but it is rarely
found in written documents ( e.g. The Gospel of Miroslav, 12th century or The Legal Code of Dušan,
late 15th century, Moscow, GBL). The second characteristic grapheme is Ž and its obvious background
in the grapheme of Vinča ⊗ – Ж –Ž (there is a history of this sign in the chart- `stećke` of Piva and
`stećke` of Bosnia and Herzegovina column). The third in this row is the grapheme = B (V) which
was very common for the island of Lemno and also very characteristic for the grapheme O which
used to be one of its options in Etruscan, O = O, , . The other graphemes are not to be mentioned
now one by one- they are given in the chart and have already been presented in details on pages 44,
45, 46, 47 and 48. As far as the old Slav graphemes are concerned, they are not very common for
medieval epitaphs, not as much as we expected. The most common ones are JAT and JU .
There is only one example of JE in Piva, but not in Bosnia and Herzegovina. There are no examples
of JA in Piva, nor in Bosnia and Herzegovina. There are examples of jer in Bosnia, but very rarely
in Piva. The grapheme ON was very common for old Slav language . What is strange about the
tombstones in both Piva and Bosnia and Herzegovina is that there are no examples of jera , nor jeri
. Additionally, there are no examples of old Slav graphemes JON , EN or JEN either.
The epitaphs numbered as 1, 2, 3, 4 and 5 in the villages of: Rudinice, Zukva, Pišče, Orah and
Unač belong to the older ones. Medieval old Slav graphemes are found only in Šćepan Polje and
Pošćenje- therefore, I conclude that these are the youngest epitaphs (although they contain some
ancient elements, such as ligatures or disjunctive conjunctions, like Etruscan). All of this testifies
about enormous similarity of epitaphs from ancient tombstones to contemporary ones. The grave of
Petko in Šćepan Polje is of a great assistance for science in respect of determining time date- Herceg
Stjepan is clearly mentioned, so it is easy to conclude that the epitaph on the tombstone dates from
the same period, anything between 1435. and 1448. (I find this epitaph the youngest one). Of course,
we are not to be misled. Not all epitaphs do belong to the same period- although they might look
same, some of them are much older. The greatest event for Rudinice was, when king Milutin, a rich
Byzantium son- in- law, built a monastery in Orašje, Rudiničke Strane. The question is: how come
that the Vinča graphemes appeared on medieval monuments in the blossom Christianity era? The
answer is: it is the one and only alphabet (in its development and regression phases) and despite all
influences and conservative atmosphere, it remained preserved in memory and tradition - of the very
same people.

34
 Literatura

-   Alojz Benac– Radimlja, Sarajevo 1950, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH - I.

-   Alojz Benac – Olovo, Beograd 1951, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH - II.
-   Alojz Benac – Široki Brijeg, Sarajevo 1952, Srednjovjekovni spomenici Bih - III.
-   Dimitrije Sergejevski – Ludmer, Sarajevo 1952, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH
-IV.
-   Šefik Bešlagić–Kupres, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo 1954 - V.
-   Marko Vego – Ljubuški, Sarajevo 1954, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici
BiH - VI.
-   Šefik Bešlagić – Kalinovik, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo 1962.
-   Dimitrije Sergejivski – Srednjovjekovno groblje kod Petrove crkve u Nikšiću, Cetinje 1952.
-   Šefik Bešlagić – Ljubinje, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo 1965.
-   Alojz Benac – Praistorijski tumuli na Kupreškom polju, ANU BiH, Centar za Balkanološka
ispitivanja, knjiga V, Sarajevo 1986.
-   Vladimir Dvorniković – Tri starinska groblja u Studeničkom kraju, Glasnik etnografskog
muzeja, Beograd 1954.
-   Vojin M. Ivanović – Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u Podrinju (Perućac, Donja
Derventa, Rastišta), Glasnik etnografskog muzeja, Beograd 1954.
-   Franjo Rački – Bogomili i patareni, Srpska kraljevačka Akademija, Beograd 1931.
-   Aleksandar Solovjev – Svjedočanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu;
Vjersko učenje bosanske crkve, JAZU, Zagreb 1948. „Godišnjak“ istorijskog društva BiH
god. V 1953. SA.
-   Dubravko Lovrenović - Stećci: Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, fotografija
Dragutin Ressner, Rabic, Sarajevo 2009.
-   Katalog izložbe: Stećci (u galeriji Kolovićevi dvori); autorica izložbe Jasminka Poklečki
Stošić (sa koautorima i stručnim saradnicima); Kratis, Zagreb, 2008.
-   Branko Gavela – Praistorijska arheologija, Naučna knjiga, Beograd 1979.
-   Čedomir Marković – Arheologija Crne Gore, Cid, Podgorica 2006.
-   Čedomir Marković - Neolit Crne Gore, Bg. 1985.
-   Dragoslav Srejović – Iskustva prošlosti, Ars libri,Beograd 2000.
-   Dragoslav Srejović – Lepenski vir, Bg. 1969.
-   Dragoslav Srejović i Aleksandrina Cermanović - Kuzmanović – Rečnik Grčke i Rimske
mitologije, Bg. 1987.
-   Istorija Crne Gore I, II, III, IV, Redakcija za istoriju 1967, Pobjeda, 2006.
-   Pavle Rovinski – Crna Gora I, II, III, IV, Obod, Cetinje 2004.
-   Gavro Manojlović – Povijest starog orijenta, knj. I, od najstarijih vremena do u jedanaesto
stoljeće prije Isusa, Matica Hrvacka – nadbiskupski tisak, Zagreb 1923.
-   Istorija srpskog naroda I i II - od najstarijih vremena do Maričke bitke (1371), Grupa autora,
treće izdanje, Srpska književna zadruga, Bg 2000.
-   Konstantin Jiriček – Istorija Srba I i II, preveo Jovan Radonjić, Bg. 1952. 74
-   Jovan I. Deretić – Srbi narod i rasa – Nova i Vulgata, Glas srpski , Banja Luka 1988.
-   Obren Blagojević – Izabrana djela, 2. Piva, Stručna knjiga, Beograd 1996.
-   Svetozar Tomić – Banjani / Piva i Pivljani, Beograd 1949. god.
-   Momčilo Nišić – Kulturno nasleđe Pive, Istorijski institut, Podgorica 1998.
-   V. I. Avdijev – Istorija starog istoka, logostar, Bg. 2007.
-   V. V. Struve i D. P. Kalistov – Stara Grčka, Book - Marso, Bg. 2006.
-   Filip Hiti – Istorija Arapa, Veselin Masleša SA. 1973.
-   Biblija – Stari i Novi zavjet.
-   Pol Lorens – Biblijski atlas; Mono i Manjana; Bg. 2008.
-   Istorija – Velika ilustrovana enciklopedija – Adam-Hart-Dejvis, Mladinska knjiga, Beograd
2009.
-   Encikolopedija – Sveznanje – Kuća knjige, Pirot, 2008.
35
-   Jansonova istorija umjetnosti – prema sedmom američkom izdanju; Stanek - Varaždin i Mono
i Manjana - Beograd; Zg. 2008.
-   Artur Kotoreli i Rejčel Storm – Sveobuhvatna enciklopedija mitologije, Bg. 2004.
-   Luigi, Luca Cavali Sforza: Genes, Peoples and Languages (Geni, narodi i jezici, Algoritam,
2008. Zg, preveo Miloš Judaš)
-   Đ. Piter J. D’Adamo i Ketrin Vitni, Enciklopedija krvnih grupa, Sezam Book, Bg. 2006.
-   Fransoar Periden – Civilizacije drevnih naroda, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Pdg.
2002.
-   Dragan Brujić – Vodič kroz-svet antike-Grčka, Rim, Persija, Radionica, Bg. 2005.
-   Dragan Brujić – Vodič kroz-svet Vizantije-od Konstantina do pada Carigrada, Radionica, Bg.
-   Nil Moris – Ilustrovana istorija sveta – Praistorija, Daily press, Barselona, Planet marketing.
Internacional, Vjesti Pdg. 2008.
-   Nil Moris – Mesopotamija i biblijske zemlje, Daily press, Barselona, Planet marketing.
Internacional, Vjesti, Pdg. 2008.
-   Nil Moris – Stari Egipat i antička Grčka, Daily press, Barselona, Planet marketing.
Internacional, Vjesti Pdg. 2008.
-   Nil Moris – Rimsko carstvo, Daily press, Barselona, Planet marketing. Internacional, Vjesti
Pdg. 2008.
-   Nil Moris – Azijske civilizacije, Daily press, Barselona, Planet marketing. Internacional,
Vjesti Pdg. 2008.
-   Čakravarti Ram-Prasad – Indija – Velike civilizacije, život, mit i umjetnost, Pobjeda A.D,
Liber Novus d.o.o., (ekskluzivni agent Editorial Planeta De Agostino za Crnu Goru), 2011.
Pdg.
-   Toni Alan: Vikinzi – Velike civilizacije, život, niti i umjetnosti, Pobjeda AD, Liber Novus
d.o.o., Pgd. 2011. str. 26-32 (tajne runa)
-   Trevor Ling – Istorija religije istoka i zapada, Srpska književna zadruga, Bg. 1990.
-   Zenon Kosidovski – Biblijske legende – sedmo izdanje, Književna zadruga, Bg. 1990.
-   Zenon Kosidovski – Kad je Sunce bilo bog, agencija Trivić, Bg. 2002.
-   Zenon Kosidovski – Lisipovi konji i druge priče, agencija Trivić, Bg. 2002.
-   Marko Višić – Književnost drevnog Bliskog istoka, Unireks, Pgd. 2008.
-   Gojko Vukčević – O porijeklu Ilira I i II, Unireks Nk, Pdg. 1992.
-   Dimitar Popov – Tračak civilizacije, Čigoja štampa, Bg. 2000.
-   Pol di Brej – Zaratrusta i preobraženje sveta, Izdavačka knjižnica Zorana Stanojevića,
-   Novi Sad 1995. (o Arijevcima).
-   Horst Althaus – Fridrih Niče, Cid, Podgorica 1999.
-   M. Orbin – Kraljevstvo Slovena – Ljetopis popa Dukljanina
-   Miroslav Krleža – Bogumilski mramorovi, Književne novine, br. 21. Beograd 1954.
-   Zvezdana Vušović - Lučić – Predmeti posebne namjene iz Crvene stijene - istorijski zapisi
LXXXI, 1-4/2008.
-   Atlas jezika – Podrijetlo i razvitak jezika u svijetu, Bernard Comrije, Dopunjeno izdanje,
Stanek 2004.
-   Radivoje Pešić – Vinčansko pismo i drugi gramatološko ogledi, Pešić i sinovi, Bg 2001.
-   Radivoje Pešić – Velesova knjiga, Pešić i sinovi, Bg 1997.
-   Radivoje Pešić – Optužujem ćutanje, Pešić i sinovi, Stručna knjiga, Bg. 2003.
-   Svetislav S. Bilbija – Staroevropski jezik i pismo Etruraca, Miroslav, Grafo Pančevo, Bg.
2000.
-   Antonije Ambrozić – Gordijev čvor jezika, Pešić i sinovi, Bg. 2004.
-   Goran Arsić – Učiti sanskrit, Pešić i sinovi i udruženje VED – Vranje, Bg. 2004.
-   Milenko Panić – Staroslovenska hrestomatija, Čigoja štampa, Bg. 2001.
-   Dejan Spasojević – Hahamanešidski kraljevski natpisi – Arijevsko ili staropersijsko klinasto
pismo, Liber. CPS, Bg. 2006.
-   Platon – O jeziku i saznanju, Kratil, Kritija, Rad, Bg. 1999.
-   Montefred Majrhofer – Sanskritska gramatika, Izdavačka knjižnica Zorana Stanojeviča, Novi
Sad 2002.
36
-   Radmilo K. Stojanović – Sanskritska čitanka sa gramatikom, Bg. 2000. god.
-   Božidar Šekularac - Tragovi prošlosti Crne Gore, srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj
Gori, kraj. VIII - poč. XVI v., Obod, CT, 1924.
-   Božidar B. Šekularac - Dukljansko - zetske povelje, Istorijski institut Crne Gore, Titograd,
1987.
-   Rune – Šamansko putovanje, Bg. 2005.
-   Kosta Herman – Narodne pjesme muslimana iz BiH, Priredila Dženana Buturović, Sa. 1990.
I i II.
-   Ogledalo srpsko – Petar II Petrović Njegoš, Prosvjeta Obod Cetinje, Bg. 1984.
-   Vuk Stefanović Karadžić – Srpske narodne pjesme III i IV, Nolit, Bg. 1985.

37