Vizualna antropologija

 počeci vizualnih istraživanja u razvoju moderne fotografske i audio tehnologije – kraj 19-og
stoljeća
 začetnici Alfred C. Haddon, Baldwin Spencer, Franz Boas, Gregory Bateson and Margaret
Mead
 Termin vizualna antropologija (Sol Worth) nastao, međutim, tek nakon Drugog svjetskog rata i
vezan je uz ideju da se kamerom dokumentiraju druge kulture, tj. da se rade (trajne) zabilješke
o drugim kulturama
 uključuje interes za proksemiju, semiotiku, istraživanje gesta
 1960 – sinkroni zvuk – snimke se koriste za sakupljanje podataka, provjeru podataka te za
stvaranje arhiva
 1964 – prva konferencija o snimanju filmova u antropologiji
 Nakon konferencije osniva se Program in Ethnographic Film (PIEF) koji od 1969. počinje
izdavati svoj stručni časopis – PIEF Newsletter (Jay Ruby & Carroll Williams) – prvi iz tog
područja
 Od 1966 prikazi filmova izlaze u American Anthropologist
 1969 – Jay Ruby započeo godišnje konferencije o vizualnoj antropologiji u sklopu AAA
 Jay Ruby osnovao i National Anthropological Film Centre kao dio Smithsoniana
 1973 – osnovano Society for the Anthropology of Visual Communication (SAVICOM), od
1984 postaje Society for Visual Anthropology (Jay Ruby, Sol Worth)

SVO definira svoju djelatnost/zanima ih:

 Uporaba slika/prikaza za opisivanje, analizu, komunikaciju i interpretaciju ljudskog ponašanja
– kinezije, proksemije i drugih oblika tjelesne komunikacije (geste, emocije, ples, znakovni
jezik), kao i vizualni aspekti kulture, uključujući arhitekturu i materijalnu kulturu. Također
uključuje i uporabu video i audio medija, uključujući fotografije, filmove i video zapise za
snimanje etnografskih i antropoloških žanrova – kako aspekti kulture mogu slikovno biti
korišteni kao izvor etnografskih podataka, šireći naše horizonte izvan dosega zapamćene
kulture. Studija kako nativni, profesionalni i amaterski audio/video prikazi su utemeljeni na
osobnom, društvenom, kulturnom i ideološkom kontekstu.

Rezolucija o vizualnoj antropologiji

- potpisana na 9. međunarodnom kongresu antropoloških i etnoloških znanosti u Chicagu, rujan
1973.
 Film i videotehnologija su danas neizostavni izvori znanstvenih podataka. Daju pouzdane
podatke o ljudskom ponašanju koje nezavisni istraživači mogu analizirati u svjetlu novih
teorija. Mogu sadržavati informacije za koje još ne postoje teoretski ili analitički alati.
Informaciju prenose nezavisno o jeziku. Čuvaju jedinstvene značajke našeg promjenjivog
načina života za buduće naraštaje. Današnje vrijeme je vrijeme ne samo velikih promjena, nego
i sveopćeg širenja uniformnosti i gubitka kulturnih raznolikosti. Kako bi zaustavili taj proces i
ispravili kratkovidan pogled na ljudska društva kojem on vodi, nužno je da zabilježimo
naslijeđe ljudskog roda u svom njegovom bogatsvu i raznolikosti. Stoga predlažemo slijedeće:
 6 točaka

 1. Odmah započeti sa sveobuhvatnim programima snimanja sustavnih oblika tradicijskih

kultura, urbanih i ruralnih, u svim dijelovima svijeta
 2. Locirati, sakupiti, sačuvati i indeksirati sve postojeće etnografske snimke
  3. Stvoriti međunarodnu distribucijsku mrežu kako bismo osigurali da ljudi koje snimamo
sudjeluju u našim rezultatima, te da im je snimljena dokumentacija dostupna
 4. Potaknuti edukaciju o tehnikama modernog etnografskog snimanja, posebno za terence
 5. Osnovati organizaciju sa lokalnim podružnicama koje će biti zadužene za arhiviranje,
istraživanje, distribuciju i edukaciju u pojedinim dijelovima svijeta
 6. Osnovati međunarodne komisije za praćenje programa snimanja i omogućavanje
međunarodne razmjene vizualnih podataka za znanstveno istraživanje i edukaciju

 Jean Rouche & Paul Hockings

Razvoj vizualnih istraživanja u Hrvatskoj

 Milovan Gavazzi – pionir etnografskog filma u Hrvatskoj..
 Arhiv etnografskih filmova Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar
 Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, 1933, Drago Chloupek i Aleksandar Gerasimov

Počeci uporabe vizualnih metoda u antropološkim istraživanjima

‘Nije dovoljno držati predavanja na sveučilištima i koristiti filmove kao ilustraciju i dopunu tih
predavanja. Još moramo mnogo naučiti čovječanstvo o samome sebi; učinimo to kroz sve
vizualne medije koji su nam dostupni’
Hockings 1975

Film: tehnologija i etnografija

‘Pokretne slike’ izumljene u Europi i SADu krajem 19og stoljeća, nekoliko desetljeća nakon
izuma fotografije
Prva tehnologija nezgrapna, velika i teška, opasna za rad i gotovo nemoguća za transport

Rouch (1975): ‘Morao si biti lud da je koristiš’

Kamere fiksirane na tronošcima, moglo se snimati samo po jarkom danjem svjetlu ili uz
umjetno svjetlo
Međutim, antropolozi vide inovativni potencijal nove tehnologije

Felix-Louis Regnault (specijalista patologije) – 6 mjeseci prije(!) prve javne projekcije braće
Lumiere 1895 – snimio na izložbi u Parizu Wolof ženu u izradi lončarstva
- koristeći serijski niz fotografija radio studiju pokreta tijela (1896, 1987) – ‘kroskulturalna,
komparativna studija načina hodanja, čučanja, penjanja’
- nazivao svoja istraživanja – ‘komparativna etnička fiziologija’ – najraniji pokušaj uporabe
filma za kontroliranu usporedbu ljudskog ponašanja i pokreta

McDougall (1975): ‘sam izum filma je dijelom bio odgovor na potrebu da se promatra fizičko
ponašanje ljudi i životinja’
Mc Dougall (1975): Renault, Baldwin Spencer, Haddon – snimaju u biti promatračke filmske
zapise tehnologija i rituala u tradicijskim društvima

Franz Boas – korsitio fotografski aparat na svom terenu već 1894

1930. (imao je 70 godina) prvi put nosi filmsku kameru na svoje zadnje putovanje među
Kwakiutl Indijance
međutim, on nikada ne piše ili problematizira uporabu filmske tehnologije i nema nikakav
komentar na Flahertyjev film
Snimio sa 16mm filmom plesove, igre, proizvodnju, pjesme, glazbu
Materijal nije nikada montirao, monitran naknadno 1973.
 1898 – Cambridge Antropološka Ekspedicija na Torres Straits – vodio ju je zoolog Alfred C.
Haddon s namjerom da rade spasilačku etnografiju stanovništva i proučavaju ‘fizičku
antropologiju, psihologiju, materijalnu kulturu, društveno uređenje i religiju’
Nose sa sobom fotografski aparat, opremu za snimanje zvuka, i Lumierovu kameru – napravili
nekoliko stotina metara filmskog zapisa većinom ceremonija i rituala
To je prvi filmski etnografski zapis na terenu(!)

Robert Flaherty – etnograf, a da to nije ni znao (Nanook of the North)

snimatelj, geograf, istraživač
nije imao etnografskog predznanja, niti želio snimiti etnografiju
1922 želi snimiti film o Eskimima i filmski izabire jednog kao glavni lik – Nanook
‘sudjelujuća kamera’ i ‘povratna informacija – feedback’
ne postoji objektivnost kamere – film je uvijek konstrukcija – F. izabire glavnog glumca/e,
radnju, zaplet, ali na osnovu dugotrajnog promatranja (sa sudjelovanjem)
Pripadnici vlastite kulture koji pred kamerom postaju njeni interpretatori – (re)konstruiranje
smatra se prvim etnografskim filmom

1920te i 1930te – Mead i Bateson

1920te – relativno česta uporaba fotografije, muzeji i sveučilišta koriste filmove kao pomoćna
metodološka sredstva ili za javna predavanja, većina filmova se bavi jednom kulturnom
aktivnošću
1930te – filmovi se koriste da bi ilustrirali pisane etnografije
Pioniri uporabe filma kao sistemske mikronalize ljudskog ponašanja i kao instrumenta za
dokumenatiranje i otkrivanje - Margaret Mead i Gregory Bateson
Mead: antropologija kao disciplina riječi – što se mijenja?
Pioniri sustavne uporabe filma kroz mnoga različita istraživanja i kroz dugi vremenski period –
Bali, Nova Gvineja i Samoa
Cilj im je bio opisati ‘etos’ drugih ljudi i kultura koristeći vizualne podatke
Bateson, iskusni fotograf, je slikao dok je Mead vodila vrlo detaljne terenske bilješke –
usavršila je tehniku pisanja bez gledanja, tako da je B. govorila sto se desava i usmjeravala ga
na slijedeći kadar
Mead – fotografije su bile neophodne, jer nije postojao način bilježenja neverbalnog ponašanja
ljudi
Fotografije sistemski uspoređivali – radili od njih sekvence događanja ‘bez narušavanja
konteksta i integriteta tog događanja’
Termin VISUAL NOTES

Povijesni razvoj vizualne antropologije od 1940 – 1980ih

1940-te i 1950-te
nakon WW2 u Njemačkoj se osniva Institut fur den Wissenschaftlichen Film – njem.
antropolozi nastavljaju snimati po Melaneziji, Africi, Europi – zagovaraju znanstvenu čistoću
1959. sastavili ‘Pravila za filmsku dokumentaciju u etnologiji i folkloru’:
1 – snimati moraju ljudi sa antropološkom izobrazbom
2 – mora se voditi dnevnik, sa točnim slijedom događanja
3 – ne smiju se korisiti dramatski, neuobičajeni, uglovi snimanja i mora se montirati imajući na
umu publiku i representativnost filma

1952. osnovan prvi sustavni antropološki filmski arhiv (filmovi klasificirani po temama i
područjima) u Gottingenu
namjenjeni komaparciji
...izvan-Europske zemlje
Sovjetski Savez – rad na etnološkom atlasu tijekom 1960-ih, sredinom 1970ih klasične metode
skupljanja etnografskih podataka nadopunjene etnografskim snimanjem
1961. – film korišten za znanstvene svrhe u Etnografskom Muzeju Estonske Sovjetske Soc.
Republike - festival!
Japan – 1970. uspostavljen u Tokyu arhiv, 1972. u suradnji s Rouchom osnovali Committee čiji
je zadatk bio podržati produkciju etnografskih filmova
SAD – 1974. Nacionalni Antropološki Filmski Centar

Situacija drugačija u antropološko definiranim non-Western countries!

Egipat, Indija – snažna i rana cine tradicija snimanja realističke fikcije i društvenih
dokumentaraca, ali NE i tradicija etnografskog filma
zašto?
...jer...
... su smatrani produktima rasističke moći – kolonijalni filmaši su snimali kolonizirane,
egzotične, orijentalizirane
vizualna antropologija preispituje kolonijalne korijene antropologije
Colombres: etnografski film, kao i antropologiju, smješta unutar kolonijalnog susreta i
dominirajućeg odnosa
:’Malinowski i Flaherty bili su romantičari koji su pobjegli civilizaciji u udaljene zemlje i tako
zanemarili politički kontekst kolonijalne situacije’ – ‘Flaherty je sam priznao da nije uopće bio
zainteresiran za sudbinu ljudi koje je prikazivao, već je htio prikazati njihovu originalnost i
ljepotu prije dolaska bijelaca’ – ‘noble savage’

Jean Rouch (1917-2004):

 Osnivač pravca cinéma vérité (direct cinema, cine-truth)
 Ideja ‘zajedničke antropologije’, etnofikcija kao žanr
 Dio francuskog novog vala
 1953: Les Fils de l'eau
 1955: Les Maîtres Fous (The Mad Masters) , Jaguar, Mammy Water
 1958: Moi, un noir
 1959: La pyramide humaine
 1960: Chronique d'un été (Chronicle of a Summer)
 1965: La chasse au lion à l'arc
 1941 – stiže u Nigeriju kao inženjer kolonijalne uprave
 1942-1945 – sudjeluje u francuskom Pokretu otpora
 1946 – kratko novinar u Africi za France Presse
 Interes za etnografiju: Songhai i Zarma narod
 Doktorat iz etnologije kod Marcela Griaule-a
 Kamera iz ruke – jedan od pionira tehnike i jedini antropolog u to vrijeme koji to koristi
 Kamera za Roucha: ‘active agent of investigation’, iza kamere je ‘interrogator of the world’
 Provocation
 Prema ‘dekolonizaciji europske etnografske kinematografije’
Chronique d’un été (1960)
 Kinematografija istine jer želi ‘doprijeti do intimnosti svakodnevnog života kako je stvarno
življen’
 Etnografsko istraživanje u potrazi za ‘ljudskošću’
 Četiri inovacije:
 1.) Sinkro-zvuk u ‘stvarnim’ situacijama
 2.) Montaža – ‘jump-cutting’ tehnika, nezamisliva prije
  3.) Autori kao agenti stvaranja – jasno i neupitno
 4.) Kolaboracija sa subjektima
 Kraj filma: nazivaju ga ‘eksperimentom’, zbog kojega će ‘upasti u nevolje’

1946 – inspiriran Flahertyjem, posuđuje kameru i odlazi snimati ‘stvarnost’

te godine na rijeci Niger on jest pripadnik francuskog kolonijalnog društva koje se uputilo na
duhovnu avanturu u srcu kolonizirane Afrike
iako potpuno izbjegava politički kontekst – u filmu iz 1957, Moi, un noir, o izbjeglicama preko
Nigera, prvi put daje glas Drugima, Koloniziranima, daje im mogućnost da ispričaju svoj
pogled na svijet
Kritika: kinematografija egzotičnog!
1960te – Rouch dobro iskorištava tehnički napredak (simultani zvuk, 16mm film u boji
dozovljava manje svjetla, ručna kamera) – filmovi intimniji, fleksibilniji, spontaniji, tehnički
inovativniji
Loizos: ‘R-u kamera nije samo pasivni snimateljski alat’ – promatrajuća kamera – ‘već aktivni
agens ispitivanja, dok snimatelj postaje tumač svijeta’
Prema ‘sudjelujućoj kameri’ i ‘zajedničkoj antropologiji’
„sudjelujuća kamera i direktna kinematografija“
Sudjelujuća kamera – kamera na ramenu, a ne na stativu; autor se kreće s kamerom po terenu,
direktno snima svakidašnjicu života društva koje istražuje (paralela sa Malinowskim i
participant observer)

Jay Ruby :
jedan od osnivača SAVICOM-a 1973.
‘v.a. se ponekad smatra samo stiliziranim nazivom za etnografski film’
‘područje koje se bavi svim aspektima vizualnog svijeta s gledišta teorija kulture i
komunikacija’
‘etnografski film je podvrsta dokumentarnog filma’
‘samo rijetki snimatelji etnografskih filmova su educirani antropolozi sa dobrim znanjem antr.
teorija’

Etnografski film = Filmska etnografija?

Ruby – film festivali neadekvantna mjesta za valorizaciju etnogr. filmova
Za koga se etnogr. filmovi rade? Utjecaj televizije, kulture...
Etnografija s kamerom:
- kako prevesti iskustvo u sliku?
- da li slika ilustrira ideje, pojmove, ili se radi o ‘slikovnim’ pojmovima?
- možeš li otkrivati i istraživati kamerom, ili čekati dok ne ‘saznaš’ i onda snimati?
- kako znati kada uključiti/isključiti kameru?

Ruby – kamera kao istraživački medij?, ali svakako kamera kao instrument tumačenja i
ekspresije – slikanje kultura

David McDougall ....

Robert Gardner
 Rođen 1925 u Massachusettsu, USA
 Osnivač Film Study Centre na Sveučilištu u Harvardu, direktor od 1957-1997
 Filmografija:
 The Hunters (1957)
  Dead Birds (1965)
 The Nuer (1971)
 Rivers of Sand (1973)
 Altar of Fire (1976)
 Deep Hearts (1981)
 Forest of Bliss (1986)
 Utjecajan ali i kontroverzan
 Najgledaniji filmovi u kolegijima iz antropologije
 ‘Snimateljski Anđeo’ dokumentarnog realizma i promatračke kinematografije u službi
društvenih znanosti
 Odbija u svojim filmovima analizirati i tumačiti kulture koje snima
 Snažni vizualni eseji, simbolistički u maniri – ratovi kod Danija kao metafore njihovog
svakodnevnog života i kozmologije
 Gardner, 1989: ‘the impulse to preserve’ – nešto začudno u drugoj kulturi koje govori o Njima,
ali i o Nama
Dead Birds, 1963 (1965)
 Karl Heider, antropolog savjetnik na snimanju, poznavao etnografiju Dani-ja
 Film o kontroliranom ratovanju, etnografski prisutno na južnom Pacifiku, Australskom
okruženju, Južnoj Americi
 - ‘simboličko’, ‘regulirano’, ‘ritualno’, svakako drugačije od ratovanja u Europi
 - tema smrti kao dijela života – za Gardnera, tretiranje smrti određuje kulture
 Uvod u film: ‘Postoji priča koju pričaju ljudi koji žive na drvenim visoravnima Nove
Gvineje….’
 Kraj: ‘…Uskoro će se ljudi i ptice predati noći. Odmarati će se na život i smrt u danima koji
dolaze.’

Gardner i ‘istina snimljenog’

 Uvodni telop: ‘true story’, ‘actual events’, ‘no scene was directed’
 Koristi etnografski prezent, ali i prošlo i buduće vrijeme – gospodar znanja
 Gardner: ‘My first responsibility, both to my own purposes and to the Dani (…), was to
document the most telling and the most important aspects of their everyday life’
 …’I seized the opportunity of speaking to certain fundamental issues in human life. The Dani
were less important to me that those issues’.

Vizualna antropologija poslije 1980-ih; Postmodernizam

Refleksivnost
- jasna prisutnost autora
- jasno iskazana selektivnost prizora
- vidljive temeljne epistemološke postavke
- odnosi moći
- cijeli kontekst (mjesto, vrijeme, prostor)

Intersubjektivnost
- naglašavanje dijaloškog i komunikološkog karaktera vizualne etnografije

Intertekstualnost
- jasni teoretski i tekstualni uzori
Jay Ruby: WE HAVE TO REMIND OUR AUDIENCE THAT WE HAVE CREATED
IMAGES, NOT FOUND THEM. IT IS OUR MORAL, POLITICAL AND SCIENTIFIC
OBLIGATION TO BE REFLEXIVE.’

Van Mannen en Merries

Režija i scenarij: Metje Postma
Istraživanje i kamera: Metje Postma
Montaža: Lann, Homoet, Postma
Nizozemska, 1998.

Milovan Gavazzi – čovjek s kamerom

Počeci hrvatskog etnološkog filma

 U hrv. kinematografiji prvi etnografski sadržaji povezani sa snimanjem promidžbeno
turističkih filmova 1920-ih
 Prvi – serija filmova Lijepa naša domovina – zg poduzeće Jugoslavija film snima 1921. –
namijenjeno prvenstveno iseljeništvu, trebalo prikazati zemlje koje ulaze u novu državu
 1924. – zg. industrijalac Müller u svom filmskom poduzeću snima promidžbeni film
Dalmacija

 Prvi pravi pokušaj snimanja etnografskog filma – 1922. film. poduzeće Jugoslavija namjerava
snimiti seriju filmova sa zajedničkim naslovom NARODNI ŽIVOT I OBIČAJI
 prvi iz serije – Hrvatska seljačka svadba – sniman od 22-27. veljače 1922. – u selima sunjskog
kraja
 smatra se prvim hrv etnografskim filmom (sudjelovali Vladimir Tkalčić, redatelj Bazarov,
snimatelj Halla, a prisutan je bio i Milavn Gavazzi)

U popratnom kratkom članku o snimanju, Kinematografsko snimanje naših narodnih običaja, Narodna
Starina br.1, 1922., Gavazzi napisao:
 Gdjegod dolazi do potrebe da se ljudski rad u bilo kojoj formi fiksira i tako zauvijek vjerno
konzervira, mora da kinematograf pritekne u pomoć kao najsavršenije pomagalo. Narodne
običaje, kod kojih čini bit i dušu njihovu upravo kompleks značajnih radnja i detalja u
kretnjama, nije kadra ni riječ ni nepomična fotografija da dovoljno savršeno i plastično
fiksira. Film, upotrebljen u svrhu pohrane narodnih običaja razmjerno ih najsavršenije
reproducira...

Daljnji razvoj hrv etnološkog filma

 1926. u Zgb se osniva Škola narodnog zdravlja – u slijedećih nekoliko desetljeća značajna
filmska proizvodnja zdravstveno obrazovnih filmova – ruralno stanovništvo brojni
etnografski filmski zapisi o načinu i uvjetima života na selu, te oblicima seoske tradicijske
kulture
 Majcen: ‘prvi sustavno snimani etnografski filmovi’, teme koje obuhvaćaju su ‘stanovanje, rad
u kući, u polju ili tvornici, zdravstveno-higijenske prilike, tradicijski oblici liječenja’
 dio pokreta ‘novog realizma’, nisu primarno etnografski
 dug boravak liječnika na terenu im omogućava i relativno nesmetano snimanje (odnos
povjerenja)
 Važnij filmovi: Velebit 1932, Konavle, 1939, Naši pasivni krajevi 1939, S našeg sela 1942,
Tunolov 1032
 Najvažniji Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, 1933 (Drago Chloupek i Aleksandar Gerasimov)
– rekonstrukcija!
  filmovi često prikazivani na imrpoviziranim seoskim projekcijama

MG – pionir hrvatskog etnografskog filma

 Prve etnografske filmske zapise snimio 1930-te (sudjelovao u snimanju 1922!), 16mm
amaterskom filmskom kamerom (AGFA movex) s kasetom (12m filma)
 sam snima 20-ak etnografskih filmskih zapisa
 1930 Izrada dvojnica
 1931 Kuhanje mlijeka vrućim kamenjem, Zvončari, Oranje ralom
 1934 Pletenje jalbe
 1935 Ribanje migavicom, Pogreb na saonicama
 1963 Jerovečki lončari
 1967 Prevlačenje drvene kuće, Šestinski opančari
MG - tehnike i načini snimanja
 Slikovni zapis, tekst naznačava naziv pojave ili objekta, mjesto i vrijeme radnje
 Kadrovi dugi i neprekinuti, kamera statična u kadru
 Kasniji filmovi – poneki pan – prostor ili pejzaž
 Većinom sve snimano u srednjem planu, poneki krupni plan
 Filmovi većinom snimljeni jednokratno i prate događaj od početka do kraja
1950-te i 1960-te
 Gavazzi i Andrija Stojanović snimaju zajedno, napretkom tehnike više montaže i više teksta
 Pokušaj rađenja ‘komparativnih’ etnografskih filmova na primjeru lončarstva
 Gavazzi razlikuje tri vrste etnografskih filmova:
 A) unikatni dokumenti
 B) filmovi rekonstrucije
 C) komparativni etnološki filmovi
 - svoje zapise naziva bilješkama, fragmentima, dokumentima koji služe istraživanjima, u
nastavi, za scenske potrebe i za rekonstrukciju
 Poslije 1960-ih – arhiv IEF-a: video zapise snimaju Ivančan, Bonifačić, Bošković-Stulli,
Rajković, Lozica, itd.

Fotografija kao metoda istraživanja u vizualnoj antropologiji, John i Malcolm Collier, 1967
 ‘Fotografija vrijedi tisuću riječi’
 ?
Uvod...
 Auditorno/vizualno – razlika u percepciji – kako ‘shvaćamo’ auditorno, kako vizualno?
 Vizualno – razlika između manifestnog i latentnog (Goffman, Freud, Jung)
 Collier – penetriranje kulturnog klišea – projiciranja zapadnjačkih (vlastitih) obrazaca
organiziranja vizualnog svijeta na druge kulture
 Zadaća antropološke fotografija jest pokazati ,malo više’ o vizualnim svjetovima Drugih’

Problem vizualne percepcije

 skup visoko selektivnih stereotipa? ili
 kontekst vizualnog percipiranja ili direkna fiziološka veza stimulus-reakcija?
 da li vid/gledanje ovisi o iskustvu?
 ulazak u auditorni svijet Drugih moguć (jezik) a ulazak u vizualni svijet Drugih? (‘Fieldwork is
immersion...’)
Izazov promatranja i priroda fotografije
 Mi vidimo ono što želimo vidjeti, zato što to želimo moći razumjeti – vidjeti kulturu u njenim
detaljima je izazov za antropologe čija edukacije je litararna, a ne vizualna
 Zapadno društvo se sve manje oslanja na vizualne podražaje u svakodnevnom životu u svrhu
preživljavanja – preseljeni u sferu visoke specijalizacije – naučili smo se vidjeti samo ono što
nam je pragmatično važno
 Povijest: jedne od prvih dokumentarnih foto snimaka su snimke građanskog rata koje je
naručio Abraham Lincoln (fotograf: Mathew Brady – snimke stradanja, ne herojska
propaganda)
 kraj 19-og stoljeća – Jakob Riis fotografira slumove New Yorka
 početak 20-og stoljeća – sociolog Lewis Hine – imigranti na otoku Ellis
 prva polovica 20-og stoljeća – Edward S. Curtis i Indijanci
 sve s dokumentacijsko-pragmatičnom svrhom
 Fotografske snimnke su istinite jer kamera ne može lagati
 Danas - fotoreporteri
 danas – neverbalni jezik fotorealizma i fotonovinarstva je jezik koji se iterkulturalno i
kroskulturalno najbolje i najlakše razumije – popularna kultura - jumbo – plakati, reklame,
razglednice, žuta štampa – paparazzi
 zašto?
 ‘photoshop’ kao simulakrum!

Fotoaparat na terenu
 Stranac u stranoj zemlji – etnolog/antropolog kamerom bilježi okolinu, orijentira se, prve
informante, društvenu mrežu, nepoznatu tehnologiju – teško literarno bilježiti nešto što mu/joj
je nepoznato i novo
 Neizbježno pitanje – ‘zašto me slikate?’ – etika vizualnog istraživanja
 Fotografiranje dobro i za ‘probijanje leda’
 Identifikacija i isčitavanje fotografija – kako nas se vidi?
 Krajnja faza – sinteza -

Orijentacija i stvaranje odnosa

 Fotograf kao Participant Observer
 ‘The more you see the more you know and the more you know the more you see’, John
Hitchcock

Fotografija u etnografskim temama

 Antropologija krajobraza
 Arhitektura i stanovanje
 Gospodarstvo – alati i tehnike
 Kulturni inventar
 Ornamentika
 Portreti – vizualni intervjui
 Društveni odnosi i interakcija – urbana antropologija, obiteljska okupljanja - sociometrija

Analiza fotografija
 Analiza fotografija uključuje dekodiranje vizualnih podataka u verbalne (pisane) oblike
komunikacije
Faze:
 1 Slobodno, nestrukturirano promatranje
 2 Strukturna analiza – započinje sa specifičnim pitanjima
  3 Mikroanaliza
 4 Zaključivanje

Etika vizualnog istraživanja – oko etnografa

• Postoji pleme, poznato pod nazivom vizualni antropolozi, koji vjeruju da su nevidljivi. Ulaze u
prostore gdje se slavi neka svečanost, ili se liječe bolesni, ili se oplakuju mrtvi i, iako pretrpani
čudnim spravama i zapleteni u žice, misle da ih se ne vidi – ili, u najboljem slučaju da ih se
opazi krajičkom oka, brzo ignorira i kasnije zaboravi. Ostali znaju malo o njima, jer su im
domovi skriveni u dijelom neotkrivenim područjima džungle Dokumentarizma. Kao i ostali
Dokumentaristi, preživljavaju od lova i sakupljanja informacija. Za razliku od ostalih iz svoje
filmske grupacije, ovi to vole sirovo. Kultura im je jedinstvena po tome što se znanje ne
prenosi s generacije na generaciju; sami moraju iznova otkrivati ono što su njihovi
prethodnici već znali. Komunikacija s ostatkom šume je rijetka, a teško se navikavaju na
tehnološke inovacije. Njihova rukotvorstva se rijetko koriste u razmjeni, a i to isključivo među
pripadnicima skupine. Proizveden u velikim količinama, suvišak se pohranjuje u arhivima.

• Ikonofobija (Lucien Taylor) – pretjerana reakcija klasične antropologije na vizualne prikaze

drugih (slike kao zavodljive, iluzorne, varljive) i otpor prema njihovom teorijskom
promišljanju – riječ i autoritet interpretatora kao manifestacija Reformacije
• Kriza okularcentrizma ( Martin Jay) – kraj razdoblja u kojem je osjetilo vida u zapadnoj
kulturi imalo status privilegiranog načina stjecanja znanja o svijetu oko sebe;
PROMATRANJE dominantna metoda u antropologiji – ‘naturalističko’ gledanje kulturnog
eksperimenta
• Nema naturalističkog gledanja, antropološko gledanje je metaforičko – način na koji
antropolozi pristupaju svijetu – tumačenja svijeta iskazana kroz sadržaj i oblik samog
antropološkog rada

• Mi vidimo ono što naučimo vidjeti, a vid postaje navika, konvencija, djelomična selekcija iz
svega što je vizualno pred nama, te izobličena pretpostavka ostalog. Mi vidmo ono što želimo
vidjeti, a ono što želimo vidjeti je određeno, ne strogim i jasnim zakonima optike ili čak (kao
što bi to mogao biti slučaj sa divljim životinjama) instinktom preživljavanja, nego željom da
otkrijemo ili konstruiramo uvjerljivi, koherentni svijet.
Herbert Read