Dr. G prima poziv od Buddya, svog vrlo bliskog srednjoškolskog prijatelja. Dr.

G razgovara s
prijateljem jednom u šest do devet mjeseci. Tijekom tih poziva, razgovori su obično
usredotočeni na karijere, članove obitelji i stajalište o drugim školskim kolegama.
Buddy je nazvao dr. G-a u očitoj emotivnoj tjeskobi tonom njegova glasa. Buddy kaže da se
posljednjih mjesec dana osjećao "pod stresom". Objašnjava da je nedavno izgubio posao i da
brine o financijskom utjecaju koji to ima na njegovu obitelj. Buddy dodaje da je imao
problema sa spavanjem, prestao je vježbati, ima malo energije i brze misli kako je ozlijedio
sebe. Buddy također dijeli da je bio kratko raspoložen sa svojom ženom i djecom.
Tijekom 90-minutnog razgovora, dr. G pokušava biti dobar slušatelj, suosjeća s prijateljevom
teškom situacijom, nudi savjete o načinima na koji Buddy može bolje upravljati svojim
stresom, pruža mu opće ohrabrenje i predlaže knjigu koja ističe upravljanje stresom i
strategije smanjenja anksioznosti.
Na kraju poziva, Buddy kaže dr. G da se osjeća puno bolje. Baš kad se sprema spustiti, Buddy
kaže: "Hvala. Moja supruga rekla mi je da bih trebala vidjeti terapeuta, ali rekao sam joj da
mogu razgovarati s tobom i da će to biti puno jeftinije."

Prema članku „2.5. Psiholog je dužan da izbjegne miješanje profesionalnog sa drugim vrstama
odnosa - sa rođacima, prijateljima i bliskim suradnicima, kao i sa drugima ako postoji
opasnost da bude ugrožen profesionalni odnos“ iz Etičkog kodeksa Federacije Bosne i
Hercegovine smatram da bi psiholog G trebao biti oprezan, te upozoriti svog prijatelja da mu
on ne može pružati usluge terapije, ali da poznaje izvrsnog psihologa koji bi mu mogao
pomoći te da ne bi bilo loše da mu se javi i stupe u terapijski odnos.