RASPRAVE 21,19. 10-11 (1984-1985), Zagreb 1985, 87-98 YU ISSN 0351-4248 Daacica Matic ee eae avod 1a jetik FF, Zagreb Primijeno JEZICNI SADRZAJ POVALISKOGA PRAGA U radu se daje pregled jeziénih osobina Povallskoga praga, Jednoga od najstarijih hroatskih jeziénih spomenika (oko 1184), na grafisko-ortografskoj, morfolotKo}, sintakti¢ko} i leksi¢koj razini. Te se osobine usporeduju s onima u nesto ‘mladem spomeniku iz istogn mjesta - Povaliskoj listint (iz 1250, godine). Protekle je jeseni u organizicii JAZU i SLZ~a za kultura opéine Braé odréan znanstveni skup u povodu znaéajne oblitnice - osam stotina godina od nastanka Povaljske Ii Stine { Povaljskoga praga! izuzetno vaznih spomenika nate kulture i jeziGne proSost. 1 dok je o jezi¢nim ertama Povaljske listne bilo rijei u nekoliko refeata,skup nam je ostao du2an odgovor na pitanje 0 jezitnim osobinama Povaliskoga prage, Nastavjaji na raniju tradiiju, koja na Povaljskom pragu vidi zapis ngjtarjh havatsh stibova? 0 Povaljskom se pragu i ovdje govorilo s versifikacijskog gleditta? Povaljski je prag nekadatnji kameni nadvratnik (u lokalnom govoru - grmji pri) crkve sv, Ivana Krstitela u Povijima na otoku Bracu, koji se danas éuva u Muzeju hrvat- sah raring u Splitu. O ajegove} novijo} povjesti, od Karaja 18. etoljeéa, kad je postao predmetom znanstvenog zanimanja, a istovremeno u Povjima predmetom svakodnevne upotrebe, vise govori I. Ostojit* Prag je dimenzija 124 x 22 em, e sadrfi napis uklesan rim pismenima. U sredini mu je krug s posvetnim krizem, koji diel napis po horizontal na dva podjednaka dijela od po éetiriretka. U vsin podjednjegretka nalazi se udubljenje za vratnicu, 22 koje neki istrazivati dr2e da je nastalo kasnije i da je tom * $00, objeinica Povaljse listine {-Povalskog pragx 1184-1984, JAZU, Zagreb, 1, lstopada 84, Brat, 3-3. stopada 1984, p,Kolendi¢, Stihov na Povalishom napa it XU veka, “Julna Sebja™, Skope1924, te. 3-6. > Referat: Nikica Kolumbit, Povalishi prag kzo prot poznet stthovn eke i Josip Mihojevis, Rirmigke selyencije napa na Posaliskom pragu, te avtoriiana dskuss Mate Suiéa pod naslovom (0 mein narpisa na Povaiskom pragu,predata 2a tisk w JAZU za zbornlk spomenutoga Skups, * 1 ostojie, Benedittinska opaiau Posi na otoku Brad, Spit 1934, 60,16, 87D.MALIC, Jerién sudeij Povalskogs pags (87-98) RASPRAVE 21 10-11(1984-1985) pallkom nestao i dio teksta. Medutim, nakon nekolko vie ili manje uspjelh pokussja itanja toga prilitno odte6enog i stoga tetko Citljivog spomeniks, od M. Bodita i A. Cosarelija w 18, stoecut F. Ratkog® i F. Radica’ u 19. stole, preko V. Corko vita? P. Kolendita? i Lj. Stojanovica™® u dvadesetim godinama ovoga sotleéa, I. Osto- Ji€°" dae prilitno suvisao i uvjerijiv tekst, u Kojemu, Cini se, nitta bitno ne nedostsje, ‘so bi ana¢ilo da e udubljenje pri dnu praga dio originale ivade. Tekst praga kako ga Cita 1. Ostoié govori o dogadaju za koji iz Povaljskelstine doznajemo da se 2bi0 1184. godine. Radi se o vatanju cel sv. lana (Ioana) nek dainjih crkvenih i samostanskih zemlja "po Konscu" od strane kneza Brecka, do kojeg je doslo pri obnovi erive i samostana nakon visegodiine ajhove napustenosti. I dok je tekst Povalike liste dotzo do nas u obliku zapisanom 1250. godine, Povaljski pag ‘mora da je nastao neposredno nakon dogadaja 0 Kojemu govor, 2leti ga ovjekoyjeciti J. Vranal® Ostojitevo titanje smatra najboljim medu svim dotadatnjima, s time sto ispravija (Sei) Fay) w 4. retku lijeve strane u (self cFRVE. Na otisku Povaljskogs praga, Koji se nalazi u Povbima na otoku Braeu, zaista se jasno razabire gornja strana slova & (8) u posiednjoj sje ijve strane teksta. Ostojé opfimo komentira sojetitanje Uu usporedbi § ranjima, i njegova su objasnjenja uglavnom uyjerliva i pribvathiva,Ipak ri se Gini da bi u éitanju prvoga ret lieve strane trebao sijeditineke rane istradivace (Radié, Corovie, Stojanovié), koji umjesto Ostojceva Ime (mi) titaju imenern. Naime, takvu konstrukeiju da se uz osobno ime u nominativu nalazi instrumentalna atributna fodcednica imenems nalazimo u Povaljso listini na dva mjesta (I béte se uals élovek» u molister» 37igo ioana. imenemw smolscs 13, Pridosta dva éloveka u molesters Tago joanna, imenems poruga i smolscs 46). Sliéna formulacja nalazi se i w tzv. Grdova natpisu iz Pojica kod Trebinja, datirinom prije 1186! nastalom dakle gotovo u isto vnijeme kad i Povaljs prag i u njegovu relatimo bliskom kopnenom susjedstvu: Toara rmoistre imfelnems Broé. Ostojié osporavanie tog Gitanja obrazlaze nedostatkom mjesta © &, Ragki, Najtaris rvrsks elrlicom psan sting, “Stari” 13, JAZU, Zagreb 1881, str 197-210, 0 tome nas. 201-203 7, Radic, Staro-hrattt dilicom pisannodpis ie Povall ng otoku Brady, "Starohrvatska prosjets" 1, 1895, st, 103-108, = Negovo eltanje preusina B, Surmin u Hrmtski spomenii, Sheska I. fod' 1100-1498), JAZ, Zageed 1898, st. 3-4 "V. Corovie, Povalski napis so Brae, “Juznoslovenski folog™ 2, Beograd 1921, su 123~ 1-126, ~ Njegove titanje ue miimalne tzmjene preuaima Lj. Stojanovle u Stat wpsk api nares, nied, Sr Kaove 1925, st, 2. 0.0. usil.2. "9 0. eubil.8 0,6, 82,6201 68, 32 5, Veana, Kullumohistorsko znadenie Poralske lstne, "Fslogia™ 3, SAZU, Zagreb 1962, ste, 201218, 0 na sts, 204, 19 4) Stojanovita.e, st 1.D. MALIC, Jeri saris) Povajkogsprage (87-98) RASPRAVE 23 10-11(1984-1985) 2a tok brojslova. Medutim ako se uzmu u obzir prazna mjesta koja trai njegovo eitanje, onda ovo drugo éitanje ima samo jédno siovo vite, $thme da je to slovo vtka koje je relativno usko i zauzima malo prostora, Osim toga rijeé je mogla biti naplsana iu skraée- ‘nom obliku kao i u primjeru navedenom iz Grdova natpisa. Stoga dréim da je itanje Jmenems pribvatjvie. 0. Nedeljkovié' donosi jos neke ispravke s obzirom na Ostojigevo éitanje. Ona twrdi da se u spomeniku nalaze obs znaka 2a poluglas, pa > vidi u: seé, kneze, breésko, éstoniks poted cestoniks, konscu, a» u: &6, moistre, sezdohs ("s pravilnim 3 na raju"). Navedeni primjeri pokazuju jo$ dvije razlike prema Ostojéu: ésteniice um. /ées/tanike i moittre umj. /mai/strs na potpuno oStecenim mjestima. Citanje moistr ima u najnovije vijeme i M. Suié u svojoj transkripeji teksta!® Buduéi da se radi o transkaipeiji, jet Cesnik nalazi se kod njega oba puta u tom liku, pa se ne moze znati kako je on vidi napisanu, Sa spomenutim ispravkama rekonstruirani tekst, napisa Povaljskogs prags, Koji biti uzet u obzir pri analizi u ltini¢koj translteraciji gla Iijeva strana: 1 zy /m6i/ste'ime/n(e)mn/ radon (sb ada su8 vrata b(og)2 3 fospod)a radii da budu /ées/tonk 4 [seh GONE Desna strana: 1. ex(3)k(av)y s(ve)tago ioana, kne 21 zn breesko valot se byti 3.¢/e/steriks eli da zemle wn 4. ju /po k/komeu Odnosno, transkripei “Jaz mojstrimenem Radosasuadah sj vrata bogs gospoda radii da budu Cesniksejcrkvi ~ crv svetago Joana. Knee Bretke vloi ae bit Sani ej da zemfew 6u po Konen Sto se izvanjskih obiljedja tige, 2a spomenik je reteno da spada u red najjeptih natih epigrafskih spomenika!” Paleografske njegove strane dotakso se Ostojit, zapazivii neke razike prema obliku pojedinih slova u Povaljskoj ist uz konstatacju da je rez 4 6, Negeljkovig, Pluglor w staroslavenskio epigrafskim spoment:ima, "Slovo" 17, Zagseb 1967, st. 5°36, to na st, 20 15 Vaio, ¢ ub. 3 6 u taanaiteracii za Geltko 1 ualma se zaak'l,Ostal su rmakor optepoznati: » i» 24 polux dasove, 24 fer, 0 jat, U Kosi zagradama donose se netitkdijelov tekst, u okrugima izo- Stavjeni tog katenj U daljem navodeajs primers tekstu Ko} shte 2a uswadju odsedenth jzit- ni era te se zagrade tglanom lostavfaju, a navode se sao usluaju kad se unbtar zgradenalai pola oKojojw aprav gover, «primer oj Je dina poteda, 17 y,Corovie,o,¢, su 126. 89D.MALIC, Jevién sara] Povalskogs pra (87-98) RASPRAVE 21 10-11(198 1985) ka “moralo biti, jer je listina pisana perom, a natpis je rezan dijetom'!* Ipak, razlika 'v materijlu i sredstvu na kojem i kojim su ta dva spomenika pisana (kamen ~ ijeto: pergamena ~ pero) ne mote protumadit sve razlike koje je uotio Ostojié. Rezike u pi- smu prije su posijedica razlke u vremenu nastanka i namjeni spomenika, atime u tips pisma. Na paleografsku stranu osvnuo se i J. Vrana}” koji je u oblikovanju nekih slova (opr. m, ¢14r) iu eestoj upotrebi slova 1 skin vidjti utjecajIstnske kapitale. Nisam paleografskistruénjak i ta Gu razmatranja ostaviti po strani. Upotrebs slova 1 uvodi nas u problem grafje spomenika. Vrana drfi da je to latin. sko kapitalno I, premda to slovo postoji u onovremenoj ert, ozobito ono} erkvenih ajiga, samo Sto modda nije toliko fiekventno kao na Povaljskom pragu. Na istovreme- ‘nom Natpisu Kulina bana uopée se ne nalazi, a nema ga ni na Povalskojlstini2® Osta istzativaei nisu se osvrtali na taj problem. Iduci graijski problem je upotreba znskova 24 poluglas. J. Vrana tvedi da nije isprayno Ostojiéevo pisanje slova + za poluglas buduti 4a na Povaljskom pragu znak za poluglas "ima na gornjem kraju stab ulijevo porucenu vodoravnu crtcu, al to jot uvijek nije slovo + koje na takvoj vodoremmoj crit. ima obje- Senu kvaticu"?" (0, Nedeljkovie™ pak tvri da Se na Povalskom pragu nalaze oba znaka za poluglas, "ito ualazi prema velo staroj tradi", a na drugome mestu kate kako "Nie uviek lako odrediti na pojedinim mjestima da Ui je jedan ili drugi - 2bog vrlo krat- kog zavinutog pretpoteza, ali se potpuno jasno + (jr) vidi na kraju sijeti /so/zdaks | w snd, dok je 8 (er) nesumnjvo u cestoniks kao i u sastamnom dijelu wi (jery)"2? 0. Ne- Aelkovié Konstatira mijetanje u upotrebi tih znakova. Ako usvojimo njezino citanje oluglasova™ onda se 3 umj. » pike u: s0é, knezs, bredako i u medijalno} poriciji u /e05/toriks, 2.» umj. 8 u: és, moisir, /s6/zdahs. Pravlna je upotreba polugalsovav: vaboti, é/e/storiks, Konscu, te u finaino} poviiji u /ées/taniks i /so/2dahs. Nesit- Ijvo Je ime/nfe)ma/. U tekstu napisa Cuva se grafem jeri, premda to veijeme vise nema ‘opoziciskog razlixovanja 7 i y, pa dolazi do njihova mijetanja, Tako se y umj. i pide ky (Dsg, < crukwvi), ana svom etimoloskom mestu u byri, Kako pisarsk tradiija ‘obitno nadzivliuje govomu praksu, u njoj se éuvaju i grafemi za foneme kojih vile nema 1 tive govors, pa stoga dolazi do mijetanja th grafoma s grafemskim enalcovima onth fonems s Kojima je dodlo do fonoloskog izjednagavanj. Takav je na Povaljskom prags ava} poluglsova eri djelomicno jata * O.6,9.65, 2° 5, rant, 0.6, a. 205. * O.0, su, 208, ® potuglsov., s.20. 2 0, Nedeljkovie, 0 lspravikneze Bredka hao spomenikujerne proflost! na Brad, "PoUiCki hornik 2, Zagreb 1971, st. 199-212. ™ pouglaovin, st.20, 90D.MALIC, Jeriéaisadrij Povaliskogs prage (87-98) RASPRAVE 25 10-11(1984-1985) Sto se tide graf, treba jot spomenuti kako se na pragu ne nazi digraf ov, nego samo &, kao ina listni, pa bi to moglo uputivatina loka pisarsic tradiiju, Nisa po- tvrdene ni ligature ta, ¥8, koje otito jofnisu bile u upotebi, Povaljska listing, mlada po viemenu nastanka, pokazuje njhoms neujednagenu upotebu, sto znati da one U joj odredena novina. Od ostalh grafemsnisu potvrdeni m i W iz jednostaynog adoga So nisu potwrdene rjei u kejima dolaze, te W i grafem koji u Gili dude 28 pisanje gxekih Wei, osobito imena, Prema tome, grafijki se sustav sastoji od ovih grafema: jE yBy yA, SMF yMy 1, Hyg yMyO;M,0, 647,358, (W)C) yy 4, (8) j2,8 81, 8, FO. (U Zagradi eu grafemi koji su ofite bil w upotebi nist potvrdeni zbog kratkoce tekst. Nie posvesiguma prisuinost wal je erojatna jer je zasjedoéena { na Povalskojlstini,premda samo u odredenim pozicjama) Neke tijd 1 tekstupifu se samo pomotu trdicionalnihkraticas titlom: Ba (= bogs). Bt (= gospo- da), cP ( crakavé) pored Ry (= erskeiy), Ha g0 (= svetage), koje su potvdene i 1a Povaljko sti S obzirom na ortogaiy treba spomenuti da grafemi éi e (B i @) suze za oble- 2avanje glasovnih skupova ja ~ fe, J ~ fe, ria ~ ie, + time da sv sucajevinisu potvrdeni, Tako je €= ja potvideno u ép (= jz), sé ( sn), ¢= je ve (= je), né= aw radond (4 Radoria), le = Je u zemle (= zemje). Jednom je potvrden skup riv napisan pomocu ligature ju (10): nju2* Inage se jota obiljezava s 1 17 (Wi 1): moisery (= mojstt), sel (© sej), ei (= je), ioana (= Joana). U spomeniku nema potvids © pisanju slogotvorih fi J. Jedina va primjera zap - vei Ry napisara su uobitajenom eadcionalnom kraticom stitlom, koja zamjenj- je zostaijene pouglasove Kao sto zbog kratkoge teksta nije zasyjedoten citay grafiskl suta, tako nije zasvjedgen ni tay fonolosktsustay. U vokalnom sustavu sigumo su potvreni fonemi a, ¢, i, 0, wer, premda se bilet, w to doba vise mje fonem, Problem au polugls i jut. Bio da se wamu staja éitanja, koja na praga vide samo s, bilo Vranina wrdnje da na pragu postal samo eit 0, Nedelkovie de uw upotrebi obs snaka,jano je da jew pita joan fouem, Jor se 1 po njezinu zapetanju ctimoloski mijessjo, Prema tvdeaju 0. Nedeljtowe to. zmash “da su oni prestali biti posebni fonemi u vokalskom sustavu Bretkova govora"2¢ U toj su formule dvije neprecinost, Prvo, ne radi se 0 "Breékova govoru", jer on nije ni autor ni pisar (esr) teksta, Radi seo govoru vremena i kraja kojem je spo- senik nastao, I drugo, krajem 12. stoljeéa polugls jos vtio yerojatno egastira kao zaseban fonem w yokalnom sista, ali kao jedan, buduti da su se jer ior fonolos igjednacl, U to ijme poluglas se kao fonem najyeroataije cua jakom poloaju, a ema ga vite w slabom polodju ina kraju Hei. U apeolutno slabom polotaju on s najranje gubi na pismo. Takav je na Povaiskom pragu prinjer kneze (< kengz). 25 To ju prvi je prositao I, Ostojié, * Oispravi., su. 202, BiD.MALIC, Jesiéa sadeaj Povalisogn prags (87-98) RASPRAVE 24 10-11(1986-1985) © refleksu poluglas u jakom polotaju ne samo prag nego ni lstna ne dajunikakvih po- wi, Sekundirni se poluglas na pragu ne jal, premda posto jedan primer u kojem bismo ga o€ekival. To je posudenica motitr (gr. uaylortsp, lt, magister),verojatno primljena iz grekog romanskim posredovanjem, Posudenice iz stranih jezika kojima fsnova suiava na Konsonant + ru nat su jeiéni sutav ulaile w kategorju imenica na -(a)t (< ~/s/ta, =/»/t0), tipa vetar ~ vetra, svekar ~ svekra, papar~ papra (< vat, svekrs, pipre > véter, sveksr,pspir ~ velar, svear, papar)?” Buduti da su po distr bucij uv nagem fonoloskoms sustavu od fnalnth Konsonantskih skupova bili dopustivi samo st, 2d, 4d, u spomenuto} je kategorii imenica nakon gubljnja fnalnog pol glasa dolailo do pojave sekundamog poluglasa uw zavrinom konsonantskom skupu. Tako 5u se ponatale {sve posudene imenice s osnovom na -Kr-, Dali se proces njihova pr- Iagodivanja vio parlelno s onim u domaéth imenica, wiko je reel 2bog malog brojs pisanih spomenika iz najranijih razdoblja nate pismenost i zbog nedostatka potveda, Csobito u nominative singulara, koji je pokazatel} toga process. Primjer moist sv ‘ako je Jedan od najstaniih, ako ne i nastarji primjer te vst. U tom istom oblikurijee se nalazi i u Grdovu natpisu iz 1186, godine, a V. Corovié™ kaze za nju da je "obicna U nam starim spomenicima XII i XIII veka" RjeC nakon otpadanja krsnjeg polu- glasa, Ho je U doba nastanka Povaljskog praga vee zaviten proces, svlava konsonant- ‘kom skupom -str, koji je od samog podetaka nae jezicnog sustava dopustv w ini- cijalnoj poricii u rjeti. Navedena ret pokazuje da je u posudenim sjetima taj skup bio mogué iu finanoj poate. U lteratui se obigno uzima de je Krajem 12, stoljeéa fonem jat jo prisutan u hovatskosrpskom fonoloikom sustavu. Na temelju poremesene grafiske upotrebe u grafijskom nizu é~ ¢ ~ i ~y v Povalskojistini pokuala sam pokazati da jeu tom spome- niku, odnosno u govoru krsja gdje je nastao, defonologizacia jaa spreteitoseuikevskog refleksa u vijeme nastanka spomenika najyerojatnije veé Ziva govoms styamost.” U ‘vor spomeniku nema nijednog primjera w koje bi se ja nalazio na svom etimolotkor mestu, all ima jedan Kojemu dolal na mjestu etimoloshoy i. To je posiedaja nije ijeve strane teksta GEE, koju svi rani istrazivaciosim J. Veane étaju @y, premda se ni pragujasno vidi ostatakegomjga dijela ova 8. Rj je u dativu singulaa, koji je tanjeglsio crokoo! (po »-promyjend), Vrana dria je to datvsingulara adeklnacij, 1 kojem bi jatimao ekavski refleks kao u primjeru Grkve iz 7, retka Povaljske listne, *7 viai o tome: D. Malié, Imenlce s nesflkzinim zariethom or, "Fogle" 12, JAZU, Zag 0b 1984, 27-103, 2 0, ., a, 123, ade 2 usporedbu uputuje na "Glsnik Zemaljskog maze u Sarajevo XOX, #0. $51 2 p, Malic, Cakarke orte Povaske sine ~reeratodrian pa znanstvenom skupu "Poviesna Ajpektologje", JAZU, Zagied obs 1986; Leta, "Staro™"novo'"u jerdu Povalke listing ~referat furian na zharstvenotn skupu "800, objeinica Povalske istne i Povalskog praga", JAZU - Braé, stoped 1984. 92D.MALIC, Jeridni sede Povalistogs pags (87-98) RASPRAVE 21 10-11(1984-1985) Tome se protivi iducs rijee ia pragu - prvarijeé desne strane ky, koja je takode’ u dati- vu singulara, gdje y stoji na mjestu etimoloskog f, Veé sam proutavajuct Povaljsku listinu pokazala da imenica crokovs cuva svoju staru y-deklinacju, a da je e u dativu u 7. retku posledica spomenute grafiske poremecenostl. Tim prije se stara deklinacja €uva u spo- ‘meniku Sezdesetak godina starijem. Kako u njemu nailazimo na istovjetnu pojavu kao u Povaljskojlistin, tj. da se grafem % nalazi na mjestu etimoloskoga i, paralelno sb, to proces defonologizacije jata s ikavskim refleksom na prostora nastanka tih dvaju spome nike pomige 2a jos Sezdesetak godina unazad Slogotvorno ¢ potvrdeno je u primjerima OFRvé ~ Oy, ali pod titlom, dok slogo- tvorno J alje zastupljeno U primjerima /ées/ranike i¢/e/stentka netitak je upravo korijenski vokal na mje- stu nekadainjeg ¢ iza palatala, Ta je rijet u Povaliskojlistini potvrdena s e (Cesnici 30, esnik 31, 2atim Cests 32,34 i Géste 34, 38), ani u érugim primjerima u tom spomeniku nije potvrdeno ofekivano Cakavsko a < ¢ iza palatala (nade 5, prije 46). Tu se vjero- jatnije radi o crkvenoslavenskom pravopisnom utjecaju nego o lokalnoj govornoj crt koja re poznaje promjenu a < ¢ za palatala, jer je pojava ¢> a Iza palatala i danas prisutna u bratkoj Cakavitini. Ostale vokalske pojave nisu zastupliene. Jednu od njih tek nasluéujemo: drugu rijee teksta 1. Ostojié Cita /mal/stre, ostallistrativati /mol/stre, Ova je druga varijanta verojatnija jer se radi 0 pojavi prijelaza prednaglasnog i naplatenog kratkog a u kratko 0 u starim posudenicama. Takvih primjera u Povaliskojlistini ima dosta, npr. Bol, opar, pop, ploca, polaéa | dr. To titanje podupiru, kako je vet pokazano, i drugi onovremeni spomenici. Od Konsonantskih pojava treba spomenuti ranu pojavu prijelaza prijedloga vs (uz skuzativ) u u: de zemle u nj, dok se Kao prefiks v» jo8 Cuva, Povaljska listina pokazuje gotovo dosijednu zamjenu vs > u. U spomenutim radovima™ dou: sam do zakljucka da se radi 0 2ivo} govomoj crti, a sporadiénu upotrebu prijedloga ve protumacila sam ctkvenoslavenskim utjeeajem, U konsonantskom sustavu nisu potvrdeni fonemi £1 ¢ (< *t). Takoder nije 2a- stupljen nijedan refleks prasl. "d', te skupovi *s, ted’, ‘sk’, *zg Od konsonantskih, skupova Kojima bismo mogli odekivati neku promjent nakon ispadanja slabog polu- slasa potvrden je -stn- (jo8 uvijek plsano s poluglasom) u desrantks i desraniks bez ikakve promjene. Znati li to samo éwstocu pisarske tradicie ii odredenu moguénost zadriavanja takvih skupova u prvo vrijeme akon gubitka poluglass, to je reti. Ta je rije¢ u Povaljskoj istini potvrdena samo s izmijenjenim konsonantskim skupom ston > =stn (Cesnici 30, éesnike 31), dakle previadao je izgovornt lik kao i u nekim drugim primjerima, premda se i u tom spomeniku javijaju primjeri s neizmijenjenim konsonant- skim skupom, od kojih neki, kao mlarsby 21 i pofenice 30, upuéuju i na moguénost _zadreavanja upravo takvog izgovora. 28 Vidi radovenavedene u bill 29, 93RASPRAVE 21 10-11(1984-1985) Buduti da se radi o relativno Kratkom tekstu, jasno je da su zastupljeni morfo- Jofki oblici malobrojni, Tako su od imenica muskoga toda potvrdeni: w N. sg. mols estonia i estore, ner, te osobna imena radoné (= Radosa i breéako (= Breck); © G. sg. ~ boge, gospoda,oang; u L. sg. ~ po Konscu, U stednjem rodu javja se samo plural tantum vrata u A, (= Nl), te instrumentalni oblik imenems, Koji se dva puta halazi i u Povaltkoj listini. Od imenica 2enskoga roda na ~a potvrdena je samo zemde WA. ply a od ostaih crokové i crakany w D. sg. stare v=deklinaije, 0 emu je ve6 blo ovr T potvidenih zamjenitth oblika ima malo. Od lignih zamjnica poterdent su N. sg. 2 1. lice é56 (= jz), eo j@ otito exkvencslvizam, zatim za 3. lice 2.1. D. sg. ei (Je) | A. sg. nju (= iw < jp), protetskim n=, 2a koe je to verojano jedna od naj- starjh potvrda, U Povaljskj listini ono se pojavijuje samo jednom (ne/e/ 36 pored je 44, je 33, imy 29 i dr.). Taj je oblik u AR™ potvrden tek od 16, stoljeta, a ni za ostale ‘oblike's protetskim n~ nema potvrda prije 14, stoljeta. Od osalih zamjenica potwrdeni 4 samo oblici pokazne zanjenice 16, | 19 G. du. sr. #.s8€(= sa < aja) iD. sg 2.1. . (Od glagoskih oblika potvrdeni su: 1.1 sg. prezenta budu, 1.1.5 aorista sual | 3.1.8, orista vat se ida, ‘Od nepromjenjivih vista rijegi potvrdeni su veznici i (sastavni) i da (namjerni), te paijediozi radi ($G.),u (< va, $ A), po (SL). Nikakvih sintakti¢kih posebnosti o Kojima bi trebalo posebno govoriti napis Povaljskoga praga ne pokazuje. Tekst se sastoji od dviju gotovo paralelnih nezavisno slodenih (sastavnih) reéenica, u kojima glavni reteniéni dijelovi stoje u redomom redu rijeti subjekt > predikat ~ dodaci: Jaz moje imenem Rado sda si wats bor ups a PO aD buh ec Tl nego Jus, Kez Bret, to voi Seni loa azenien ss Po Koncu?™ Stskiefekti {sveCani stl posti2u se drugim sredstvima. U prvom redu odredenim paralelzmom tih dviju jedinih recenica teksta, U stiske svthesuzi i upotreba crkveno- slavenakog lika ligne zamjenice jaz (kao i gz Blasi v Povaljskojlistinipored ja Dobrori, ja Joan), zatim atebutski dodatak imenem vz osobno ime Radora (mj. jaz mojsr Rado- 8° Rednikhrvershoge it spokogajeita, JAZU, Zagreb, kaj 8, 3.9.0 * u ovom we odjeiku 2b0g lakleg pracen primjert donose u transksbanom lku, ~ Omake: ‘S=subjelt, P= predikat,O= obekt, PO = potas oaaka, AO = bjektoyatibut 94D.MALIC, Jenni seis} Povaliskons age (67-98) RASPRAVE 21 10-11(19 1988) ‘ia),postpoztim. poloda} apozcije u bogs gospoda, 2 onda i prijedloga: bogs gospoda radi, te razdvjanje imenicko-atsibuine sveze zemle po Koncu pritnom oznakom 1 fu, To su postupei koji ovom kratkom tekstu daju svecani ton, a prema nekim istrati- vacima i stihovno obijzje. Buduti da se radio jednom od najstarih zapisa na hrvatskom jeziku, zaninijvo je vigjeti i Koji se leksemi u njemu javijaju i kakvom kontekstu, Stoga dajem reénike teksta, u Kojem natuknice dajem w transkribiranom pretpostvijenom osnovnom oblik, 8 primjetesnajauzajim Kontekstom u trasbiterzanom: bith pf impf.~ da budu Cesrantks; volot se byt eesti, bbog, m.- bfogle™ gospoda radi. Breéko,m. osobno ime, -knezs bredsko. cxkav, festa se es) )né~ ef )k( 3) svetago ioana, snk, m, da budu /ées/ronik; volot se byt d/e/stonik, da, con}. -Tda budu éesroniks. dati pf 7 da zemle w nu, g0spod, m.~ bogs sfospod/a rai i, conj. ~ boge gospoda radi T da budu cestoiks; yoloti se byti cesenks w ef 1 da zemlew ni, ime, n. ~motsrs ime /n(e}ms/ radond. jaz, pron, (cr, ax, jaz), ~ 20 moist, Joan, m. ofobno ime (eri. Joan < gre. wadsrn, lat, Jounnes),-crokavy svetago ez, hrezs breeoko, Konse,m. toponim. = zemi . (po kjonven. ‘mojstr, m, majstor (gr. uayioreop). éz» /mol/stre imenems radoné. on, pron. - cess ei (= ej, D. sg. 2): seme u nu po, proep.zemle /po k/onscu. rai praep.~ bogs gospoda rac. Radosia,m.~osobno ime. - moist imenems radon. $2, pron. = 0d rata; se rokove. sindat, pf. ~/s0/2dahs sé vat, svet a6) ~ eran eto foana, 1, praep. (< vB). ~da zemile u nj. ott se, pf, prenes.ubroiti se. ~vloti xe byri eso ef (¥,ctkve). vrata, pl odnosno nije ktitorski u pravom smislu rijti jer nije napisan u ime kneza Bretka, nego govori o radu majstora Radonje i tek zatim 0 Breskovu devanju zemalja crkvi, Buduti da se u Uistini govori o vraCanju zemalja, a na pragu o davanju, ‘motda je knez Bretko tom priikom zaista dao i neke svoje zernlje crkvi. To medutimn, za jezitnu stranu spomerika nema bitnog znatenjs, Bitno je da je to jedan od najstarth hrvatskin spomenika pisanth na narodnom jeziku. U tom nazodnom jezik ima i nekih nesurjiviherkvenoslvizama (jaz, s»e14g0, Joan), Medutim, to nije hrvatska redakeij erevenosavenskogjezika, nego narodni jezik uzdignut u svom pisanom obliku na visu, knjku razinu. To pokszije da je pisani Kajtevn jeik of najranijih potetaka podlijegio drugim pravilima nego svakodnevai govorent jezik. Knjtkost toga jezika, premda se radi o zaista malom tekstu, pokazuju ‘nek stlisti¢ko-sintaktiki postupelo kojima je ve bilo jet. Ne temelju paleografske i grafijske anaize Povalskoga praga J. Vrana’” je ipak malo suvibe napretac zaldjutio da je "ovaj natps...nastao u sredini koja se nije bavila 2 B,Radki,o. 6 ubili. 25 1), Stojanovie, 0 ¢y st. 2, savin gu vem oko 1200. godine al ni 10 ne obare gornjy onstatacju buduel dal aje poanato da je naden oj of tai ciaek!spomentk s hrvatskog jee nog podrut 96 0, Nedelikovie, Poluglsova., st. 20. 97 0c, s1. 208, 961D. MALIC, Jerign sade Povaskogs praga (87-98) RASPRAVE 25 10-11(1984-1985) prepisivanjem crkvenih kayjige, veé se drilicom slu2ila samo kod pisanja isprava, a pored toga bila je pod znatnim utjecajem latinske pismenosti. Sam je prag dokaz da tirlica samostansko} braéi nije slufla samo 22 pisanje isprava, t). za vanjsko optenje. Natpis 1a crkvi Suzi za sve pismene Koji u crkvu dolaze i sluzi buduénosti, prema tome pike se najuobigajenijim pismom u danoj sredini, Nije ovdje mjesto za raspravu odakle Cirilica ‘na Bratu i u sredajoj Dalmaciji opéenito, ali Povaljski prag i Sezdesetak godine mlada Povalska listina, na kojoj su, usput reéeno, zabiljedena dva rukopisa ~ Ivanoy i Blazev (vaki sa svojim’pravopisnim obiljetjima), govore o relativno évrsto} ukorijenjenosti ci- rilice na tom podrugju keajem 12. i u pivoj polovini 13. stoljeéa, Ta ukorijenjenost ci- rilice ne iskijueuje automatski prisutnost ili barem poznavanje glagoljice na istom pod- rucju, Odredenu, teSko je reci da li aktivnu ili pasivau, prisutnost glagoljce u to vrjeme i na tom prostors potvrduje nalaz u Splitu tzv. Splitskog odlomka misala iz 13. stolje- Ga" Odredeni tragovi latinice, of paleografskin na Povaljskom pragu do pravopisnih 1 Povaljskoj list, nezaobilazni su na podrucju na kojem nekoliko stoljeta 2sjedno tive Slaveni i Romani, gdje je slutbent jezik latinskd i gdje su obrazovani ljudi nuzno ‘morali biti poligrafiéni da bi mopli udovoljavati zahtjevima stedine. Da ti obrazovni Jjudi nisu obavezno morali biti Romani, kio sto se w znanstvenoj literaturi najéedée luzima, najbolje pokazuje praktiéna provedba zakljucaka splitskog sabora iz 1060. godine © zabrani vrsenja suabe bozje na slavenskom jeziku. Sam pepa Aleksandar Il. iz crkvenopoliti¢kih rasloga ublazava spomenuti zakljucak uvjetujuci zazedivanje sla- vvenskog sveéenstva (pripadnika slavenskog bogosluzja) ucenjem latinskog jezika, a to rikako nije identi¢no s definitivnim protjerivanjem slavenskoga bogosluzja s. podrugja, ssedaje Dalmacije, kao Sto se u historiografiji najéeie uzimalo.” To samo znaei da je slavensko sveenstvo otada moralo u odredenoj mjeri poznavatilatinski, a time je bilo cosposobljeno za vrfenje onih drustvenih funkcija (notarskih npr.) koje je moglo visit romansko svecenstvo koje bi nautilo slavensko pismo, Samom Ginjenicom svogs nastanke u okvirima crkve povaljsih benediktinaca Povaliski prag svjedoti viSe od Povaljske listine o prisutnosti ne samo slavenskog pisma nego i bogosluzja u spomenutoj ctkvi i samostanu, koja sigurno nije bila jedini predsta- nik tog bogosluzja i pisma na podrudju srednje Dalmacije krajem 12. i u prvoj polovini 13, stoljeéa, Zajedno s Povaliskom listinom taj spomenik svjedodi o nastojanju natih domacih judi da se { izvan Iturgije i duhovne literature slude slavenskim pismom, ali 1a svojem narodnom jeziku, uzdignutor na jedanu visu knjjzevnu razinu. 28 y, Stefanie, Split! odlomak glegoliskog misaa stare redeklie, "Slovo" 6-8, Zagreb 1987, se, s4-133 3* vid o tome: N.Klaié, Poviet Hata u ranom ardor weku, Zagreb 1971; iste, Historeke podlogs hrvatshoge giagoiting w X i XI soleéu, Slovo" 15-16, Zagred 1965, st. 225-261, 0 ome st, 265, ”D.MALIC, Jexitn sadriaj Fovalskogs praga (87-98) RASPRAVE 23 10-11(09 Résumé LA CONTENU LINGUISTIQUE DE U'ARCHITRAVE DE POVLIA Se basant sur le déchiffrement antérieur, auteur reconstruit le texte se trouvant sur le soi-disant Architrave de Povija cyslique en analysant la langue de ce document et en le comparant avec les traits linguistiques qu’on trouve sur lingvitable Charte de Pov- Jja (provenant de Pannée 1250). ‘Analysant es traits de Ia graphie et de Vorthographe et les caractéristiques lin- ‘ustiques au niveau phonologique, morphologique, syntaxique et lexicologique, on peut, remarquer un correspondance essentielleavec la Charte de Povija, surtout en ce qui con- ceme le probléme qui est le plus important déterminateur pour ce document, c'est-a— dire la question du reflet ikavien du yat. Dans la conclusion, Pauteur trite le probléme de Vimportance de ’Architrave de Povlja en tant que Vindicateur de la présence du culte et de Dcriture slave sur le territoire de la Dalmatie centrale & la fin du 12-8me et dans la premiére moité du 13 ~éme sicles. 98