TAKTIČKA UPOTREBA VODE ZA GAŠENJE POŽARA

Osnova razvoja požara je požarni tetraed. Kisik, goriva tvar, slobodni radikali i toplina osnoe su
procesa gorenja, a utjecaj gašenja je na uklanjaju minimalno jednog od elemenata.

Uglavnom se vatrogasci bave požarima plinova, bilo da se radi o požarima A,B ili C klase. A klasa
požara uključuje požare krutina. Krutine pod djelovanjem temperatue razlažu se na plinovite gorive
produkte, a sam proces nazvamo pirolizom. Kod tekućina pak gore pare koje uz odgovarajući omjer
sa kisikom iz zraka, a prije izgaranja mogu stvarati eksplozivne koncentracije. Plinovi i zapaljive
tekućine izgaraju plamenom, dok krutine izgaraju plamenom i žarom. Plamenom izgaraju produkti
pirolize, dok sama goriva tvar izgara uz pojavu žara. Osnovno načelo gašenja požara je da se požari
koji gore plamenom moraju gušiti, a oni koji gore žarom hladiti. Stoga se postavlja logično pitanje
kako je u tom slučaju voda osnovno sredstvo za gašenje požara.

Kao što je navedeno, zapaljivi plinovi, pare tekućina i plinoviti produkti u odgovarajućem omjeru sa
zrakom stvaraju eksplozivne koncentracije. Isti također, u slučaju paljenja gore plamenom. Pa kako
sagledati vodu kao sredstvo za gašenje navedenih požara kada voda gasi ohlađujuće i primjena na
ovim požarima bila bi u suprotnosti sa općnitim načelom gašenja požara.

Za odgovor na ovo pitanje vratiti ćemo se u 1815. godinu. Upravo je te godine Sir Humphrey Davy
proučavajući gorenje plinova uočio kako