Maria Valtorta

..DUH I VODA" AUTOBIOGRAFIJA

Biblioteka djelA Obnove u Duhu
Itujiga LI. (s1.)

Urednici:
BoZidar Medvid
Josip Marceli6

knjiinica u Splitu

UDK 248.2 Valtorta, M.

VALTORTA, Maria
Autobiografija / Maria Yaltorta ; [prevoditelj Josip MarcelitJ. -
Jelsa : B. Medvid, 2003. - 569 str. : ilustr. ; 20 cm. - Duh i voda : bi
blioteka djela Obnove u Duhu ; knj. 5l ) Jelsa

Prijevod djela : Autobiografia. - Kaz.ala 2003.

ISBN 953-98483-5-0 l
ISBN 953-98483-5-0

) a^-'f
"
b [. ,/.
 M. Valtorta, Autobio g rafij a

Naslov originala:
Maria Valtorta: AUTOB IOGRAFIA
Editore: Pisani, l98l (2a ediz.)
<Tutti i diritti sulla presente traduzione croata dell'opera <Autobiografian, e su
ogni opera di Maria Valtorta, sia nella lingua originale italiana che in ogni
traduzione, in ltalia e nel mondo intero, sono riservati al Centro Editoriale
Valtortiano s.r.l. (CEV srl) con sede in viale Piscicelli 89/91, 0j036 Isola cl.el Liri
FR, Italia, tel. 0039/0776/807032, fax 0039/0776/809789, e-mail
cev@ntttriavaLtorttt.conr: il CEV srl ha affidato la stampa e la dffisione della
presente edizione croata aI rev. Don BoZidar Medvid>.
<Sva prava nad ovim hrvatskim prijevodom djela <Autobiografije>, i nad svim
djelima Marije Valtorta, bilo u izvornom talijanskom jeziku i u svakom drugom
prijevodu, u ltal|i i u iitavome svijetu, pridrZana su Valtortijanskom izdavaikont
I

3
centru s.r.l. (CEV srl) sa sjediitem u Viale PisciceUi 89/91,03036 Isola del Liri
FR, ItaLia, tel. 089/A776/807032, fax 0039/0776/809789, e-mail tr
cev@mariavaltorta.com; CEV srl ;je tiskanje i difuziju ovog hrvatskog izdanja
poujerio velei. Don BoirOor" *u*rOI\***

Prema najnovijent dekretu Kongregacije za nauk vjere od 7. oiujka 1975.

pod naslovom "Dekret o nadzoru crkvenih pastira nad tiskom" >imprimatur< nije
viie obvezatan 7a sve knjige osim za Sveto Pismo, liturgijske knjige i priruinike za
vjeronauk...

Preveo s talijanskog:
Fra Josip Marcelid, franj. tre6oredac
Lektorirao: Don BoZidar Medvid
Radunarski slog: Josip Marceli6
lzdaje: Don BoZidar Medvid - Jelsa na o. Hvaru
Odgovara: Don BoZidar Medvid - Jelsa
21465 JELSA - Tel/fax (021)16l-251
Dopu5tenjem: CENTRO EDITOzuALE VALTORTIANO Maria Vaborta, bolesna veb devet godina, fotografirana od oca Migliorinija l9
Viale Piscicelli 89-91, 03036 Isola del Liri (FR), Italia veljaie 1943., knda se pripremala na pisanje autobiograJije ili iu je vet poieLa
pisati.
Tisak: "Dalmacija papir" Split
M. Valtorta, Autobiogrffia

eoujek se na zemlji raila za bol kao pticd zu let.

Jobt

Kakav naslov dati ovoj istinitoj povijesti? Naslov jednog

cvijeta. Ali kojeg cvijeta?
U vrijeme kada sam se rodila glog posipa Zivim snijegom
Zivice do tada ogoljene i njezine cvjeti6e, bijele poput pahuljastog
perja Sto ga gubi golubica u letu, miluju6i crveno-smede trnje
njezinih grandica. U nekim mjestima ltalije glog nazivaju "trn
Kristov" i kalu da je trnova kruna Spasitelja bila spletena od
njegovih grandica koje, makar su doista mudile tijelo Spasiteljevo,
za5ti6uju gnrjezdakoja se nanovo pune cvrkutanjem i ljubavlju.
Podno gloga miri5e blaga ljubi6ica, cvjeti6 korizmen po haljini
i kr56anski po poniznosti... Miris vi5e nego li cvijet... lagan ali pro-
doran miris, ponizan a ipak Zilav cvjeti6 koji je zadovoljan sa
svime samo daLivi i cvjeta.
Zeljela bih nazvati ovaj iivot imenom jednog od ova dva
cvijeta iposebno ljubiiice, koja Zivi u sjeni alizna da nad njom sja
sunce da joj dade Zivot i toplinu. Zna, makar ga ne vidi; i miri5e,
odiSu6i ditavu sebe u tamjanu ljubavi da mu rekne "hvala".
I ja takoder, rnakar izgleda da sam zaboravljena od vjednog
Sunca, zrram - i du5a ne odituje svoju kraljevsku tajnu - da je On,
moje Sunce, nada mnofll, i Eitavim svojim bi6em uzdiZom svoje
srce Njemu da rnu reknem: "Hvala Sto si me ljubio!"

*****

' Job 5,7.

 M. Valt o rta, Aut ob io g rafij a
"...Kailem ti da su joj zbog toga oproSteni mnogi grijesi
jer je mnogo ljubila. A onaj kome se manje opra5ta,
manje ljubi."
(Luka 7, 47-48)
Isusovom rijedi a ne svojom zapodinjem pripovijedanje
svojega Livota. Time Zelim poslu5ati Zelju koju ste mi
,.)
oditovali', Zelju o kojoj ne raspravljam, makar, kako ja
gledam stvari, smatram da ovo propovijedanje nije od velike
koristi a pogotovo neprijatno ni meni ni Vama. Vi ste
duhovni uditelj, dakle, ako smatrate da je pravo da Vam
otkrijem svoj Zivot, znak je da je to ispravno. Naprijed dakle
iskreno, ponizno i strpljivo...
Odmotavaju6i nit svojega Livota, i to unatrag, bit 6e mi
utjeha i bol, jer tt luzdttZ, te niti kao dragulje krunice na6i
radosti, boli, grijehe, oproStenja, nade; i crna zrnca boli bit 6e
veoma brojna poput dragulja na krunici u odnosu na ona
zlalna zrnca radosti, kao Sto 6e i smeda zrnca pogrjeSaka biti
mnogo brojnija od onih buelih Sto oznaduju dobra djela.
Opetujern, strpljenje. Tako, pravedi inventar svojega Livota,
posve 6u uni5titi ostatak ljudske oholosti koja tako te5ko
umire u srcima - teLe od korova - i uvijek poku5ava pustiti
korijenje i izniknuti.
Vjerujte pak da 6e inventar biti iskren, nemislosrdan
prema meni samoj kao Sto je kirur5ki noL. na bolesnom tijelu
2
Otac Romualdo M. Migliorini, njezin duhovni voda (biografska bilj. na
str. 417.
M. Valtorta, Autobio grffi a
i... pouzdajem se u va5u dobrotu da me ne6e odbaciti od lica
svojega nego 6e mi opetovati rije6i boZanskog Opra5tatelja
kojega sam i ja takotter mnogo ljubila, a da nisam nikada
mjerila koliku mi Zrtvu moZe nametnuti ta moja ljubav te
stoga, da 6e mi zbog moje velikodu5nosti koja je sve gazila
radi ljubavi, pa i samu sebe i svoje ljudsko dobro, Bogmnogo
oprostiti.
"U grijesima saql roden i u grijehu me je zadsla majka
moja", taZe psalam3. To 3e sudbina svih rodenih od Zene i
grijeh, koliko god operen po krStenju, ostaje skriven u nama
omogu6uju6i povradanje zla dokle god Zivimo. Kao Sto neke
teske bolesti, pobijedene sretnim lijedenjem ali nikada posve
iskorijenjene i uvijek spremne da ponovno proklijaju ako se
trajno ne drL,e natzdi s tisu6u paLnj|
Rodena sam 14. oZ:ujka 1897. u Caserti. Roitenje s
mnogo tesko6a vec od svog podetka, i rnoj je otac ve6
pomiren sa sudbinom bio podeo plakati nad mojim malim
mrtvim tijelom, osudenim prije nego li je ugledalo svjetlo
dana. Jadni moj otac! Nikada mu nisam svojevoljno zadala
bol i to je moja utjeha, utjeha koja dini da diZem odi gore,
trai,eti svojega dragog oca u miru BoZjem. Ali sam ga stajala
suza pri mojem pojavku i pri niegovorz odlasku. Tada sam
trebala umrijeti i on je plakao. Medutim, kada je on bio blizu
svoje smrti, ja sam ve6 bila toliko bolesna tako da sam mu
uzrokovala tjeskobu koja je poLutila njegovu smrt!
Prema rijedima lijednik6 trebala sam se roditi mrtva.
Medutim, makar nisam lijedena, kao ve6 mrtvo bi6e, sama od
sebe sam podela disati i ispustila svoj prvi krik.
Nisam imala paLnjt od majke. Ne. Zajednidki Zivot
izmedu mene i majke svrsio je dasom mojega rodenja. Nije se
nastavljao ni kroz slijedeia tri mjeseca po slatkom vezu hrane
3
Psalam 51 (Vulgata 50,7).
 l0 M. Valtorta, Autobiografija M. V alt o rta, Aut obio g rafii a 11

koja je mlijeko, koja je krv, koja je Zivot ga prenosi majka

djetetu. Jedna L,ena,uzplalu,, bila je moja dojilja. \rrr..' I u r ',' ,t 1.,r*r ,;'' t"J-. ..!.({,'
rg!-
Neki fiziolozi kaLu da dijete koje se doji, kao Sto po l',grl *uth.Lilrlrts.,l,i:.i-.,..*,ri.-*;1,ti'lii;rui irlf'illtr'rtrrdd#i,
rr !/.-. . : .,,r1u -,1 rr.,...,.4r.
.
f
- itr,J, I ; it*;1,.,. 1 L',*i,*,,
, rr' r,1 i,.:i1 r.rr r *t.?nt .trt, f,,*) ln )*, dA ;,.'
mlijeku dojilje prima bolesti, isto tako moZe primiti i moralne :
.tt {1. f,
I r., r',1.r r' t .'.,('.7* dl"tir,, ,tnn.y !",.;.."^,..
sklonosti. To mi5ljenje mnogi prihvadaju, dok ga drugi ()i,.ili;\. :'rt j-a*.' l/*a.t^t

Parcchtrs es Rtctor ,
')!rr,; *a' '/p.-+rs'L
nijedu, kao Sto se naizmjence nijede i prihvada mi5ljenje da
ri

1i

zemljau kojoj se radamo utiskuje u nas neizbrisiv biljeg.

Ne Zelim ulazitiluto za i protiv. Kai,em samo da, s moje Matica kritenih zupe svetih l/italiand i Henrika u caserti, pod br. 2570, list 252;
Valtorta lcritena I4. oiuikn 1897 (die decima 4a mensis
'Martii) da ie Marija
potvrduje
sffane, nije svejedno Sto sam rodena od roditelja iz i da je rodena dan ranije linfantem pridie notam). stavljena stt joj imena
Marii, GntsLppina, Luisa, Iside, Aldina. iupnik je bio don Giovanni Zampella'
Lombardije, u zemlji rada,t podrudju izloinnom suncu, koja Matica kritenih iupe svetih l'italiana i Henrika u Caserti, pod br. 2570, list 252,
potvlduje da oZujka I 897. (die decima 4a mensis
je Marija valtorta bitena I4.
-Martii)
rado slavi slavlja, plodnoj i bogatoj krepostima i manama kao i da rodena dan ranije (infantem pridie natam). stavljena su joj imena
je
Marii, GiusLppina, Luisa, Iside, Aldina. Zupnik je bio don Giovanni Zampella'
malo koja zemlja, i jo5 manje je nevaZno Sto sam sisala,
makar samo kroz nekoliko mjeseci, mlijeko jedne Zene iz
Estratto prr $unto dal registro degli atti di nascita
juZnih krajeva, i to Zene koja je, tz to, bila tipidni uzorak tih )ii
dsll'anno mille i ,l
krajeva u svemu Sto se odnosi na divlju i razuzdanl N. {f 0 u{ficio , ^
strastvenost. '? :* r'
ll grur,r*I u{t:.'p 12b{-( 'lrl Intsc 'li -{4s1
t^
Sitna, pilence kojemu su se tek odi otvorile, morala sam rrrli'rr,rru lttrllu 6fo -ut J , i -{-uu''n ''t i'4'-
fill( ore i&t syt,"C4. ' c nllrltrtt ;''#{" u- -*'''
sisati, probavljati, spavati tz zvak,lz ritam i uz buku najpo- f '/: ("/ a .- -'. rrulrlrta -''q :l' :4" r r rrnl"
Caserta..4 t Jl.{,' "
m amnij ih j uZnot alij anskih pudkih p Ies ova zv anlh tar antela, tz '
'i - r.
I
".{. " *n t .') i .{r .tSt./,"" "
it:*
pratnju kastanjeta-zvedki (glazbeni istrument) ili bubnji6a... a
MaticarodenihuOptiniCasertaslaiese,naprotiv'sizuieitaiemMarijeValtorta'
moja majka, usprkos njezinoj autoritarnosti, morala je Sutjeti navodeti kao dan rodenja 14. oiujka'
i sve to dopustiti, jer jeTereza, moja dojilja, govorila da ako
 I2
Pogled na Kraljevsku palaiu u Caserti kako
dj etinj stva M ar ij e Valt ort a.
M. Valtorta, A utobio grffi a Autobiogrffia
M. Valtorta, 13
ne pjeva, ne svira i ne pie5e da postaje melankolidna Sto se
odraLava na mlijeku. Smatram da je Tereza bila jedina osoba koja
se znala nametnuti mojoj majci!...
I malo zla bi bilo da se sve zaustavilo na plesovima i glazb|
Ve6 sam se, jadno pilence, ravikla ua ono vjedno va5arsko
slavljenje. AIi su nadoile i 5etnje... uvijek zbog mlijeka, naravno! I
to, naZalost, nisu bile platonske Setnje.
Odmah poslije kr5tenja, koje se slavilo veoma rasko5no ne
znam todno koliko dana poslije rodenja, ali zacijelo ne odvi5e brzo
jerse dekalo da se pobolj5a zdravlje moje majke, Tereza bi
poduzimala svoje Setnje s "maju5nom", radi zdravlja "maju5ne".
Jadna rnaju5na! Da je mogla govoriti, ispridala bi neobidne
dogadaje!
Terezabi silazila ulicom Giovan Ballista Vico, veoma svedano,
sa mnom u narudju, pro5la bi ispred Kraljevske palade, nastavila bi
ulicom sv. Nikole pa dalje prema polju. Da li je traZlla zrak ili
je donosi jedna ralglednica iz godink sunce? Ne, nego nedopu5tene stvari. Sigurna da je moja majka
ne6e iznenaditi jer se nije mnogo brinula za mene, sigurna da je
ne6e na6i moj otac jer je bio zauzet u regimenti, Tereza se
prepu5tala svojem nagonu seoske Eve (razvratnice)'
da sam bila rodena u srednjern vijeku, ovdje bi se mogla
I
sastaviti legenda. Mene bi postavila medu brazde Su5te6eg Lita, na
zaL,arenu zemlju, pod Zarkirn suncerl Zemlle tada, i tu me
ostavljala jedan ili dva sata s jedinim dru5tvom zelemba6a, pdela,
leptira i ptica koji su rni, zajedno sa Su5te6im Litom, pjevali
uspavanku. Mogle su se doiuljati zmije, nai6i lutaju6i psi, mogle su
mi na5koditi drurge Zivotinje, moglo me je ubiti sunce svojim
uZarenim strijelarna, dok sam bila tako njeZr-re dobi. Ali se nikada
nije ni5ta dogodilo. Andeo duvar koji se je za mene brinuo svojim
rajskim krilima bio mi je zastorom pred Zarkim suncem i svojim
pogledom tjerao sve Sto mi je moglo Skoditi. Ostajala je jedino
velika glad jer je mlijeko, s onakvim Zivotom i niegovim
posljedicama, presahnulo u grudima dojilje i ja sam silom kljukana
kao pile (6urka) sa kuhanim kukuruzom, zgniedenim vo6em i
 14 M. Valtorta, Autobiografija
slidnim "poslasticama" pred kojima bi se zgrozio pedijatar.
Yralala sam se ku6i jednako vri5te6i... ali nisam umrla od gladi.
To je tako trajalo detiri mjeseca, od travnja do konca lipnja; i
konadno je moju majku upozorio jedan dobar kodija5 koji je duo
moje odajnidko kridanje i na5ao me posred nasada rajdica.
Razjarenost majke, razjarenost dojilje i razjarenost lijednika koji je
otkrio da 6e dojilja uskoro roditi jedno nezakonito dijete. I ja sam
izgladnjela, urlidu6i, bila povjerena dvjema kozama koje su prema
meni postupale mnogo vi5e majdinski od Tereze.
Katkada mislim da je ono malo kapi mlijeka koje sam usisala
od one razbludne Zene, ostavilo svoj znak strastvenosti u meni. I
sre6om da je bilo malo tih kapi mlijekal!! Svakako da ja, rodena od
najsmirenijeg dovjeka i od najneosjetljivije Zene, imam psihu dosta
razliditu, ali da BoLja dobrota i vjerski odgoj koji sam imala u
izvrsnom zavodu, nisu udinili da se izmijeni moja narav, mogla
sam postati nesretnica bez ikakve uzde. Ali je takoder sigurno da
ova strastvenost, stavljena u mene od sludajnih prigoda kao Sto su
zemlja u kojoj sam rodena i Lena koja me je tako zlo dojila, ili
prenesena meni naasljedstvom od dalekih izvora od nekog mojeg
pretka koji je imao jednak temperament kao i ja, bile su i jesu za
mene uzrokom ne malih borbi i ne malih patnji.
Dvije naravi, re6i 6u tako, koje su bile u meni: ona koju sam
baStinila od svojih roditelja - narav pretjerano odmjerena, smirena,
metodidka, posve lombardska - sukobljavala se s onom koju sam
primila od sunca, od zraka, od juZnjadkog mlijeka. Jedna hladna i
zatvorena, druga vatrena i ekspanzivna, uvijek u medusobnoj
borbi, jer je prva gospodarila razumom i bila autoritarna, uvijek sve
vi5e prepotentna jer je podrLavana i trajno ja(ana obiteljskim
odgojem, a druga je navaljivala na srce i bila je prava glad, prava
Led, prava teLnja za duvstvima, za ljubavlju, potreba da ljubim i da
budem ljubljena sa strastveno56u, vjerno56u i privrZeno56u. Mogla
bih za sebe re6i da sam bila kao vulkan diji obronci su pokriveni
vjednim snijegom koji pokrivaju padine Sto kljudaju vatrom pod
premazom leda. Katkada bi, na mahove, odvi5e potisnuta vatra
srca, eksplodirala u nenadanim, nezadrlivim erupcijama koje bi
isprevrnule, zacrvenile, otopile ledeni vanjski snijeg. Ali zatim bi
M. Valtorta, Autobiograftja 15
me Leljezna ruka obiteljskog odgoja i naravna povudenost,
prirodena pla5ljivost, stid pred mojim sklonostima prekrili
odmjereno56u te bih izgledala hladnokrvna, nezainteresirana,
smirena. Smirena!...
Ali vratimo se djetinjstvu.
KaZe se da se temperament odituje ve6 od pryih dana Zivota. I
tako sam ja odmah pokazala jednu stranu, mogla bih re6i
najbitniju, mojeg temperamenta. A to je vjernost onome 5to ljubim.
Tereza mi je dala veoma malo! Skrte i otrovne kapljice mlijeka
koje nije bilo vi5e mlijeko, zatim opasna napu5tanja na poljskim
grudama; svojom prekomjernom nedistom pomamom koja je
uvijek u njoj budila Led za nedozvoljenim ljubavirna poremetila
mi je organske funkcije, psihu, san, probavu; bila je naime u strahu
da je ne iznenadi muZ ili njezini poslodavci; a ja, sa svojim malim
tek rodenim srcem, Leljela sarn joj dobro, ono osnovno dobro kao
Sto to psi6 osje6a prema Zenki od koje prima mlijeko i toplinu, ali
koje je uvijek jedno dobro. I bila sam vjerna toj svojoj prvoj
ljubavi. Kada je Tercza otpu5tena, odbijala sam grudi bilo koje
Lene i gotovo sam umrla zbog iscrpljenosti jer sam odajnidkim
gnjevom odbijala svaku sisu koju si mi nudili... Radije sam
prihvatila mudno blejanje dviju malih koza... Jesam li moZda sam
ve6 tada osjetila da 6u u svojem Zalosnom Zivotu imati utjehu samo
od Boga i, poslije Boga, od Livotinja i od stavri koje je Bog od
vijeka stvorio? Tko zna! Sigurno je da je izmedu mene i drugih
ljudi bilo veoma malo dobrih odnosa i da sam morala mnogo trpjeti
od bliZnjih, a dobila sam malo utjehe od poniznih niZih stvorenja,
od cvije6a, trava, zvijezda, od mora - koja su mi svjedodila o
Bogu, i od prirode, njegove poeme, uvijek sam dobivala snagu i
mir.
Ostala sam u Caserti sve do svojeg osamnaestog mjeseca. Tada
je moj otac premje5ten, s regimentom kojoj je pripadao, u Faenzu.
lz juZnjadkog sunca u led Romagnel Ja koja sam, mogu re6i,
primala Zivot u moj a prva detiri mj esec a Livota od sunca koj e me j e
ovijalo sjajem i drLalo me na Zivotu, od sunca koje mi je bilo
hranitelj... lzgubila sam ujedno i moje dvije male koze, i kaZu da je
bilo doista dirljivo moje uporno traLenje tih dviju stvari.
 16 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobio grafij a 17

U tom sam dala drugi dokaz vjernosti u duvstvima. ViSe nikada

nisam uzimala mlijeko. Moj mali Zeludac nije vi5e mogao
probavljati mlijeko ako nije bilo od koze, a budu6i da u Faenzi nije
bilo ni tragakozama, nije bilo ni njihovog mlijeka. Bile su suvi5ne
kazne i obe6avanja jer to nije bio moj hir. To je bila fizidka potreba
koja mi je onemogudavala da probavim te5ko kravlje mlijeko.
ZakrLljala sam zbog hladno6e... Od nje sam uvijek trpjela, 5to
f,}
me je spredavalo u mojem rastu. Propadala sam zbog gubitka moje
omiljene hrane. A i zbog veoma veoma strogog odgoja koji me je
ve6 u toj njeZnoj dobi pritiskivao.
Moja baka - po mami, moj andeo - nas je napustila jer se [ 't
morala vratiti k svome suprugu zbog gubitka ljubljenog sina, koji la
je umro kroz detrdesetiosam sati od menengitisa. i ja sam ostala s
ocem i majkom. -
Moj otac je bio rnoj za5titnik, u koga sam bila zaljubljena, jer
me je razumio i dinio me sretnom. Ali je moj otac zbog vojnih
I
vjeLbi i obveza u vojarni, bio otsutan gotovo ditav dan. Vidjela bih
ga Lroz nekoliko sati u podne, jer sarn ujutro kada bi i5ao u
vojamu,jo5 spavala; a naveder, kada se konadno vra6ao ku6i i kada
bih se uz njega mogla radovati, ja sam morala bit' u krevetu.
Jedino nedjeljom otac je bio moj ditavo popodne... i nedjelje su
stoga za mene bile uvijek obasjane suncem, makar su ki5e ili snijeg
dinile Faenzu nordijskim krajem.
Moja majka je naprotiv bila uvijek kod ku6e... Ali je ve6
bolovala na jetri, pa se pona5ala kao velika ve6ina bolesnih na
jetri... Prije vjendanja je bila uditeljica i ostala je uiiteliicom sa
svime Sto to zanimanje sobom nosi obzirom na disciplinu,
autoritarnost i pedanteriju. Bila je savriena u svemu Sto se odnosi
na duZnosti supruge i ku6anice, pa i dru5tvene Zene, ali nije U dobi od jedne godine, u krilu bake (po majci) Giuseppine i sa svojim
roditeljima.
zasladivala svoju savr5enost onom blago56u i ljubavlju koja tako
ugodnim dini zajednidki Zivot. Ona je bila i jest: duinost.
Vjerujem da bi svi oni kojima je ona udinila dobro, jer je
zacijelo udinila mnogo dobra - a to su njezin suprug, ja, njezina
majka, brat koji je ostao poslije nje, rodaci, namje5tenici, prijatelji -
bili radosniji da su od nje primili mnogo manje od svega onoga Sto
im je ona dala iz duZnosti, ali da je to udinila s malim dodatkom
18 M. Valtorta, Autobiogrffi a
{ odvratnim susprezanjem u svojoj ljubavi kao k6erke, majke,
,n{
c#
Roditelji: Giuseppe Valtorta (roden u Mantovi 21. kolovoza 1862. od Carla
Valtona i Marije Citella, umro u Viareggiu 30. lipnja 1935.) i Iside Fioravanzi
(rodena tt Cremoni I l. rujna I 861. od Eliodora Fioravanzi i Giuseppine Belfanti,
umrla u Viareggiu 4. listopada l 943.). Vjeniali su se 20. studenog 189j.
M. Valtorta, Autobiograftja 19
ljubezne blagosti. Medutim blagost i ona - dva su nepomirljiva
izraza, dva vjedna neprijatelja. Smatram da ona smatra kako
postaje manja kada ljubi i kada je blaga, Zelim re6i kada ljubi
otvoreno a da se ne mudi i da ne mudi druge s tim neljubeznim i
supruge, rotlakinje, prijateljice, gospodarice. Takvom tempera-
mentu nadodajte razdraLljivost bolesnice na jetri, tada veoma
ozbiljno bolesne, i tada sradunajte todnu stavrnost kakav je bio
odnos moje majke sa svima.
Poznavala sam nastavnike koji su bili blagi, kao Sto sam
upoznala i te5ke bolesnike na jetri koji su bili isto takvi... ali to su
iznimke. Pravilo je dosta razhtito, i moja majka je bila u okviru
pravila. Jedva sam mogla razlikovati predmete, jedva sam trdkarala
na svojim djedjim noLicama i jedva sam izgovarala prve rijedi, ali
sve je ve6 bilo odredeno jednom disciplinom prema kojoj mi je
ona u zavodu izgledala... zabavom. A ipak je to bio strogi zavod.
Morala sam razlikovati dobro od zla... a nisam imala ni dvije
godine! lzgledalo mi je uvijek da stojim na rubu porora i da 6u se u
njega strovaliti i drhtala sam, drhtala, drhtala. Jao meni ako
pogrije5im!...
Pa i kada ne bih pogrije5ila, nevolja je bilo uvijek. Kad bi mi
pala igradka? Jaol Jesam li pri pomicanju sjedalice proizvela
buku? Jao! Jesam li pri igri kriknula? Jao! Ako sam Zeljela si6i u
perivoj da se malo protegnem? Jao! Ako sam Zeljala i6i u narudaj
odev, ili oficirskom podvorniku koji me je jako volio, k sluZavki
kojaje bila andeo, toliki andeo da ju je Bog uzeo k sebi u raj? Jaot.
Ako bih traLila od majke poljubac? Jao! Ako bih radije i5la u
njezino krilo kako to 6ine sva djeca prema svojim majkama, a ne
bih stajala pred njom kao kaZnjena udenica, s naporom opetuju6i
francuske rijedi koje sam morala nauditi izgovarati zajedno s
talijanskima? Jao! Ako bih zamolila da mi ne daju mlijeko koje mi
je Skodilo? Jaol Uvijek jaol Za mlijeko se pobrinuo lije6nik i
zabranio ga. Dao mu Bog svoj mir za to milosrdno posredovanje!
Ali za sve ostalo - 'Jao" je ostajao.
Na sre6u, tu je bio otac. On bi me, netom bi mogao, uzeo sa
sobom u vojarnu da vidim lijepe velike konje koji su mi se
 20 M. Valtorta, Autobiogrffia
toliko svidali, vodio bi me poljskim putovima i otvarao moju
pamet lijepome i hvaljenju Boga, koji je, govorio mi je, sve stvorio
radi na5e radosti. lli bi mi omogu6io da se igram u perivoju'
Bila sam zaljubljena u svoga oca. Rekla bih mu sve, pitala sam
ga o svemu i on je sve slu5ao, i na sva moja "za5to" odgovarao je
ir".pro i strpljivo, i to nije bilo neito malo - jer
sam, jo5 kao
malina, dobro zapaLala stvari i misaono razmi5ljala i ne bih
mirovala dok ne bih osjetila da mi se odgovorilo istinito i todno.
Toliko sam naudila od svojega oca da mi kasniji studij nije bio
teZak. Sve: povijest, zemljopis, zakoni koji
zvijezdaiv kra5uje na5e
upravljaju kretanjem
gardove, na5e crkve, na5e galerij bez te5ko6e,
po rijedima mojega oca, kao lijepa bajka.
On nikada nije prema meni postupao kao prema djetetu,
genciju,a
a sigurna,
naklonost,
a shva6ati
pos eru dobrote, znanja, ljubavi
gog i svoga zemaljskog oca sa
Boga jer sam shvatila Sto
svoj
zna(ibrti Otac.
Moj otac nije nikada prema meni postupao kao prema djetetu,
radunajudi na moju inteligenciju, i to je ljutilo moju niajku koja je
imala drugadiji pogled na odgoj. Ali suprotno tome, kada sam
postala Leta, i to odrasla Lena, prema meni je u
prema djetetu obzirom na disto6u. Kakvo li
meni! Kakve brige da ni5ta ne potamni du5u
Jadni moj otac! Moja prva duboka ljubav!
Bila sam s njime povezar,a vezom koji nadilazi moju tako
malenu dob, Uvijek sarn mu govorila: "Ja 6u uvijek ostati uz
tebe!", a on bi odgovorio: "Ali ti 6ei se udati i onda 6eS oti6i sa
svojim suprugom" (dok joS bijah curicom zaruinice su za mene
bile nesto kraljevsko, nebesko!...). Ali ja bih odgovorila: "Ne, ja 6u
se udati zatebe i bit 6u s tobom jedinilrl", a on bi mi, osvr6u6i se na
svoju preranu 6elavost koja je ve6 prorijedivala njegovu lijepu
M. Valtorta, Autobiografija 2l
kovrdastu kosu, odgovorio smijele6i se: "Ali ja 6u, kada ti bude5
velika za udaju, biti bez kose i ti me vi5e ne6e5 voljeti". Ja bih
odgovorila okre6u6i se oko sebe na jednoj nozi, skokom, toplim
zagrljajem: "Kao zarudnidki dar darovat 6u ti vlasulju (a bih rekla
"vasulju") i 6elavost se vi5e ne6e vidjeti".
Tada sam imala manje od tri godine, ali sam tako razmi5ljala i
togq se sjetam jer me pam6enje podelo sluZiti vrlo rano. Podsjetila
sam nedavno takoder i mamu na njezine haljine iz onog vremena,
na dogadaje iz tih dana koje je ona, zbog njihove nevaZnosti,
zaboravlla. Sje6am se veoma dobro Faenze kakva je bila u rujnu
1901., kada smo je napustili i pre5li u Milano.
Ali prije nego li podnem govoriti o Milanu trebam re6i da je u
prosincu 1899. od Zestoke upale trbu5ne opne umro moj djed po
majci. Bio je 11. prosinca 1899. Bio je to dan snijega dostojan
a. Rusije. Po ulicama je bilo oko osamdeset centimetara snijega. Grad
u je bio Sutljiv, umrli grad pod ledenom olujom. A mi smo i5li
pje5ice prema Zeljeznidkoj stanici. Bila sam u narudju oca, inade bi
' , me snijeg progutao; moja majka u suzama pod ruku svoje tetke,
koja je takoder bila u suzama. Zalosno putovanje prema Mantovi, u
nadi da 6emo na6i djeda Zivog. I tadaje naglo u Codognu popustilo
srce djedovoj sestri... Stigli smo s jednom umirudom u ku6u gdje je
ve6 bio mrtvac. Moja je majka pogodena tim dvama bolima dobila
napad jetre (Zuticu) i bila je na kraju Livota. Bila sam preplaSena,
bez doma, izmedu lijesa i agonije, izmeclu suza i sprovoda. Otac se
je brinuo za sve, uvijek smiren i ljubezan.
Poslije je slijedio povratak u Faenzu s bakom, s andelom koji
se vratio da stoji s nama sve do svoje smrti. I tada sam imala dvije
ljubavi i dvije podr5ke, dok u rujnu 1901. nisam ostavila svoje
djetinjstvo u Faenzi i otiSla u Milano.
22 M. Valtorta, Autobio grffi a
Prvi susret
"Stavi ovilie svoi prct i pogleilaj moje ruke.
Pruii svoiu ruku i slavi ie u moi bok!"
Ivan 20,27
Netom smo u rujnu stigli u Milano, prva je briga moje majke
bila traZiti zamefle institut. lmala sam detiri godine i pol i bila sam
veoma pla5ljiva. To sam postala, jer sam se pla5ila da ne
pogrije5im i da ne naiclem na majdine 'Jao"' Bila sam zdrava a1i
ru- -r,ogo trpjela od o5tre ivlaLrre klime Milana. Srratram da je
bilo uputno dajo5 ostanem kod ku6e, ponajvi5e stogajer sam bila
jedinica i stoga... malo sam smetala. Ali majka koja je sanjala o
tom da od mene nadini jednog Pica od Mirandole u suknji, odvela
rne je u 5kolu. U djedji vrti6, naravno, i to kod Sestara Ur5ulinki, u
via Lanzone.
U vrti6u sam bila... orao - u odnosu na druge koje su bile starije
od mene. Dabome! Ve6 sam znala titati ditavu abecedu i pisati
samoglasnike i suglasnike, a da ne spominjem da sam izgledala
kao kodiperka sa svojim cvrkutanjem francuskogjezika, kojije bio
svidaoll...
-pun glasa "er" koji mi se tada posebno
dusne su bile veoma dobre i takoder... veoma lijepe. Nemojte
se smijati. Sada se divim viSe nutrini nego vanj5tini i kod osobe
promatram samo njezin pogled i njezinu du5u koja, uostalom, sja
kroz pogled, i dostatno mi je da su lijepi du5a i pogled koji je
njezino zrcaTo. Ali dok sam bila malena i do svoje dvadesete
godine bila sam dosta poganska i voljela sam samo lijepe stvari,
lijepe osobe. Bila sam veliki original, zat ne?
dutrre su bile veoma lijepe i stoga sam ih odmah uzljubila'
dusnu Bianca, poglavarica, je izgledala kao alabastrena posuda,
obasjana iznutra svjetlom ljubavi. Casna Fulgencija, moja Casna,
bila je sjajna kao i njezino ime. I bile su dobre, dobre, dobre!."
M. Valtorta, Autobiografija 23
l5la sam dakle vrlo rado u vrti6... osim prvoga dana, jer sam
usprkos majdinih'Jao" veoma Zivo ljubila i ljubim svoju majku i
uvijek sam,bila prosjakinja pred vratima njezina srca odekuju6i
njezine njeZnosti... Stoga sam prvog dana kada sam je morala
napustiti... postala stra5no budna. Kridanje, lomatanje nogama i
rukama, lugrizi, grebanje... Sto sam obilno darivala. U meni se
probudila moja luda dojilja Tercza sa svojom stra5nom
razjareno56u. Ali naveder sam ve6 zavoljela svoje dobre dasne i
poljubila sam ih iskreno. Slijede6eg dana sam se vedra vratila u
vrti(,. Za mene je bila svedanost i6i tamo, primiti njeZnosti,
pohvale, nagrade i na6i tolike djevojdice s kojima sam se mogla
igrati.
sa sestricama! Koja radost! Treba da je netko jedino
Igrati! Kao
dijete u obitelji i da se prema njemu postupa kao prema meni da se
moZe shvatiti kakvo je prokletstvo biti 'Jedino dijete". Ali
ostavimo ovaj argumenat koji nije vaZan u mojem pripovijedanju.
Casne su dakle bile lijepe i dobre. Ali institut je bio ruLan,
taman, staromodan. Skuden medu ku6ama starog Milana i bazilike
sv. Ambrozija, imao je rnalo svjetla, mali zelenkasti perivoj, dak i u
kamenju; dvori5ta kao u samostanu, tamne hodnike i kapel,u... iz
vremena katakomba. Ipak sam rado i5la u Institut.
lzmedu ostalog desto me je tamo pratila moja baka. Koje
veselje hodati s njom, sama s njom koja me je toliko ljubila i koja
me je svaki put ostavljala u Institutu s tolikim poljupcima i s
dodatnim darom jednog voda, jednog bombona, darovanog uz
okrepu donesenu od ku6e i, Sto mi je posebno bilo drago, da to
majka ne zna i da nije zabranila. Jadna baka nikada je nisam izdala
i nisam otkrila majci njezine... neposlu5nosti naredbama njezine
kderi! Ona, baka, ni5ta mi nije rekla, ali sam instinktivno shvatila
da bi baka, u sludaju da o tome Sto reknem, dobila ukor, i duvala
sam tajnu. Naudila sam vrlo rano duvati tajne, razmi5ljati o torne o
dernu je razborito Sutjeti!...
U Institutu sam na5la Boga. Otac i baka su mi govorili o
Njemu, udili su me moliti, vodili me u crkvu. Ali sam u Institutu
susrela lice BoZje i njegovu ljubav. Prvi istiniti i pravi i neizbrisivi
susret.
 M. Valtorta, Autob io grffi a M. Valtorta, Autobiografi.ja 25

Dobre 6asne, a posebno na5a sestra Fulgencija, govorile su nam Duboko potresena, kaLem to i opetujem, kao i mnoge moje
o Bogtt rije6ima koje su bile prilagodene na5im djedjim pametima' drugarice plakale smo od straha kada bi nas doveli tamo da ga
Pridale su nam o "dudesnim BoZjim djelima", opisivale su nam vidimo i da mu se molimo. Ja nisam plakala od straha nego sam
drhtala od suosje6anja. Ja, koja ve6 od tada nisam mogla gledati
nikoga da trpi, pa niti pili6a, i koja sam slu5ala opetovati da je ono
jadno tijelo bilo Isusovo i da su ga nq to sveli naii grijesi. Ne znam
da li je bilo posve ispravno uvoditi u takva razmi5ljanja stvorenja
koja joi nisu imala pet godina; ali sigurno znam da ja, protivno od
drugih koje su plakale iz straha pred onim mrtvim tijelom i
radnoj Skoli slame i s drvenim nadasve iz straha pred BoZjom kaznom za n a i e g r ii e h e, ja
naslonom koj 5i5ke' iini mi se da sam trpjela jedino zbog Njega i osjetala sam daje bila ljubav,
ih jo5 sada g om vjerom u rijedi njegova ljubav prema nama, koja ga je tako smrvila vi5e od Lidova
dasne sestre ) ... unutar one dvije koji su ga razapeli, i Zeljela sam ga utjeSiti... Nadvladavaju6i
5i5ke i molila sam opro5tenje Sto mu okre6em leda... Sveta naravnu odbojnost prema tom tijelu izranjenom na stra5an nadin,
jednostavnost djetinjstva koja u Nebu pobuduje na smije5ak i pred promatrala sam ga, promatrala i Zeljela sam da bi grob bio otvoren
kojom se andeli i patrijarsi s po5tovanjern naklanjaju. Barem ja da mu mogu pristupiti blizu, pogladiti ga po trnjem okrunjenoj
tako mislim. glavi, poljubiti ga takoder, postupiti tako da osjeti da mu Zelim
A Andeo duvar? U perivoju, tako tamnom i zelenkastom, bila dobro. Koliko li puta sam Zeljela staviti u onu probodenu ruku
je jedna Spilja i u njoj arkandeo Mihael, vjerujem, jer je u ruci imao lijepi bombon bilo onaj pozla1en, bilo crven bilo zelenkast, koji bi
mad. Bio je to gigantski andeo zanas tako malene!... I dasna sestra mi baka kupila vode6i me u Skolu a koji su mi se veorna svidali jer
su bili dobri i jer su mi otkrivali bakinu ljubav!
bi nas dovela tu ispred njega i govorila nam dajedan takav andeo,
ali mnogo ljepSi, uvijek stoji uz na5 bok i da trebamo biti dobre, Ode, ovo 6e vam izgledati bedasto6ama. Ali mislite na moju
inade bi on pokrio svoje lice svojim lijepim krilima i plakao...
tadanju dob... Kasnije, rnnogo kasnije, u probodenu ruku lsusa sam
Ali kasnije, vi5e od ovih dviju prvih spoznaja nadnaravne stavila prinos svoga Zivota, ali, mislirn li dobro, osjedam da... da bi
stvarnosti, ono Sto je vi5e od svega udinilo da kuca moje srce pred mi onda bilo teZe dati njemu moj bombon nego li sada rnoj Zivot i
neizrecivim otajstvom BoZje dobrote, bio je Krist skinut s KriZa u moje patnje.
kapeli. Bio je to biti djelo Vrativ5i se ku6i ja bih, iza kako sam ve6 sve ispridala baki,
umjetnosti veom gledao veoma opetovala svoje... znanje majci, ocu, sluZavki, vojnikr4 i poslije bih
impresioniraju6i morao je biti oti5la na spavanje misle6i na Isusa koji je tamo bio sam i bolestan,
Krist kada su ga nule sa davala - govorila bih. I tolika je snaga bila tih misli da sam se katkada
l<riLa da ga poloZe u krilo Majke' U naravnoj velidini, imao je budila no6u pla6u6i, i baki, koja je spavala sa mnom, ili rnajci, koja
umorne crte lica onoga koji je umro u tisu6u grdeva a na udovima bi dotrdala duv5i da pladem, rekla bih da sam vidjela Isusa posve
bolesnoga koji je plakao jer je bio sAm. Moji su se zabrinuli zbog
obamrlima od smrti, (vidjele su se) sve rane, udarci bidem, rane
davala, ozljede nad kaZnjenikom kakav je bio Spasitelj prije toga i mislili su da promijenim lnstitut da bi me poslali u neki
razapinjanja. manje... srednjovjekovni, u strahu da ne obolim od straha. Ne,
postajala sam bolesna od ljubavi.
 26 M. Valtorta, Autobiogrffija
Prvi kontakt se je dogodio i Isus i Marija nede vi5e nestati s
pogleda pa makar u odredenim periodima postojala, s uroje strane,
grjesna hladno6a. Ma i odijeljena od Njega nisam se vi5e dijelila od
Njega Patnika, od njega Otkupitelja, od Njega Kralja boli. Nikada
nisam shva6ala Krista do pod ovom haljinom, grimiznom od
njegove krvi, i uvijek sam imala deZnju utje5iti ga postaju6i Njemu
slidna po boli dragovoljno podnesenoj iz ljubavi.
Dok su moji raspravljali o izboru novog Instituta, ja sam
oboljela od ka5lja hripavca u nenadanom i veoma teikom obliku.
ISla salr u Skolu kao obidno makar sam se osje6ala sva
omlitavljena. Ali su me na vrijeme naviknuli da se ne obazirem na
sve boljetice, na demu sam svojima zahvalna. Da nisu sa mnorl
postupali tnuZevno, kako bih rnogla podnositi svoj Zivot? ISla sam
dakle u Skolu. Ali oko podneva sam podela ka5ljati na nadin koji
nije ostavljao sumnje o vrsti tog ka5ljanja i odmah mi je skodila
vru6ica. Smjesta sam odijeljena od svojih drugarica i sve ostalo
vrijeme, to jest sve do 17 sati, sam ostala u studiju poglavarice i u
njezinom naruEju. U narudju! Oh! prihva6ala sam sve ono zlo u
grudima samo da stojim u narudju te dasne sestre tako bijele i
dobre. Osim bake i oca nitko me ne bi uzimao u narudaj, a ja sam
imala tako veliku Zelju da budem maZena!!
ViSe se nisam vratila Ur5ulinkama. Bolest ie ttajala mjesecima
i pobjedena je tek ljeti kad smo do5li u Toscanu na ljetovanje.
U listopadu 1904. sam upisana u lnstitut dasnih sestara
Mardelinki (Suore Marcelline).
Moji Duhovi
iurne Mardelinke su tada imale malu podruZnicu velikog
Instituta iz ulice Quadronno, ako se ne varam, u ulici XX.
Settembre. Krasna i ugodna vila, opkoljena perivojem, punim
sunca i cvije6a, i s crkvicom privladnom kao svibanjska zora. Sve
protivno nego li u Institutu UrSulinki.
M. Valtorta, Autobiogrffia 27
I dasne sestre su bile drugadije. Veselije, izgledale su velika
djeca koja Zele igru. Sveta radost je proZimala pravilo malog
lnstituta. Jedino poglavarica je bila... babauk. Veoma slabih Zivaca
- kasnije sa5av5i s uma - imala je neobidne promjene raspoloZenja.
Jednog dana bi nam sve opra5tala, drugog bi bila zastra5ujuie
nepopustljiva. Visoka, veoma mr5ava, smeda, sa dva velika crna
oka, poneSto bjesomudna, ulijevala nam je velil<i strah. Ni pola
jada Sto je desto bila u krevetu. Tih dana su udenice, avjenlem tne
sqmo uienice, bile sretne: kao oslobodene od m6re.
Ja sam pohadala prvi razred i bila sam, po inteligenciji, koja je
dar BoZji, prva u razredu, i zato jer su me kod ku6e moja majka
svojim uditeljskim metodama i otac svojom ljubavlju uvijek
poudavali i stoga sam bila izobraZenija nego li je to odgovaralo
mojoj dobi.
Svake subote sam donosila ku6i moju napisanu pohvalnicu.
Pisamce koje mi je pribavljalo poljupce i darove oca, pohvale
ku6nih prijatelja i divljenje sluZavke i vojnika. A budu6i da sam i
ja, kao i sva djeca Adamova, imala svoj dio oholosti, nisam
ostajala indiferentna na pohvale i divljenja, kao Sto nisam ostajala
indiferentna niti na poljupce i nagrade. Samo Sto sam Zeljala
takoder to i od mame, ali ona mi je govorila da "tako rade6i samo
ispunjam svoju duZnost i zato...". To je njezina metoda i o tome je
beskorisno raspravljati.Smatram da se je morala prisiljavati da mi
ne rekne "bravo!", ali vjerna svojoj metodi nije napu5tala svoju
strogu metodu. Amen!
Zeledi re6i istinu, bila sam i nisam bila zadovoljna promjenom
Instituta. Ponajprije mi je bilo bolno odvojiti se od dasnih sestara
koje sam ve6 ljubila. Zatim, nisam vi5e prolazila ispred one dvije
divne trgovine: jedne rijetkog vo6a, a druge slatki5a, Sto su mene
veoma privladile.
Bila sam sladokusnica, znate? Oh! uvjerit 6ete se, ditaju6i ovaj
moj Zivot da su u meni bili svi glavni poroci. lli, ne svi. Nisam
nikada osjetila lakomost, koja moZe deznuti za novcem ali se moZe
odnositi na tolike druge stvari duhovnije od novca. Nisam nikada
Skrlarila sa duvstvima jer sam mnogo ljubila Boga i svoga
bliZnjega, makar sam od ovog posljednjega primila vi5e ugriza
 28 M- Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiografija 29

(klupka), koje su sve zamrsili i uni5tio ih duvaju6i sarno slatke niti

nego li poljubaca, Nisam nikada za sebe duvala svoju inteligencijLr
ljubavi da bi mi satkao odjeiu vjednog mira. Ne vjerujete li to?
rlego sam bila radosna kada sam mogla pomo6i drugaricama manje
Nisam takoder bila lakorna za igradkarra i slatki5irna prenla
nadarenima, pa i uz cijenu da ne dospijem zavrliti svoje zada6e iz
siroma5nijima od mene. Ta irnala sam mnogo slatki5a i igradirka.
talijanskoga ili da me uditeljice uhvate da obavljam tudi posao i da
Moja majka, rekoh, bila je stroga zbog krivog poimanja autoriteta.
me kazne. I ovclje sam primala nezahvalnost, a ne priznanje'
Nezahvalnost kojaje do5la dak dotle da sam optuZena da "kradem
Toliko je zla nanijela onima koje je viSe ljubila zbog tog
pogrjeKnog poimanja! Ali ponavljam: Amen. Lagala bih kad bih
tude sastave". Sve je pak bilo suprotno tome jer, ako sam bila
rekla da je udinila da trpim glad, hladno6u, kad bih rekla da me
neznalica u matematici i moja na-jve6a ocjena u tom predmetu, od
bolesnr-r nije lijedila, kad bih rekla da mi je uskradivala ono Sto
pudke Skole do srednje, nikada nije nadilazila Sesticu (najniZa
prolazna ocjena), - koja bi mi bila dana iz milosrda, poslije dugih
djeca toliko vole: slatki5e i igradl<e. Samo Sto ia nisam smjela
nikada apsolutno niita pitati. Kada bih zapitala, ne bih dobila vi5e
etapa dvica, trica, detvorki, pa dak koji put i zaokruLene ni5tice - u
niSta, pa i onda ako je moja majka minutu prije mislila dati mi
talijanskom sam imala neiscrpiv izvor ma5te i dobrog stila, pa je za
upravo tu stvar.
mene bila igra obraditi istu temu na osalr razliditih nadina'
Zetim ispripovijediti jedan mali dogadaj.
Takoder i u drugim predmetima sam bila doista vrijedna, i nije
moglo biti drug6ije ako se rnisli na to da sam kod ku6e imala nad Na trgu sv. Ambrozija u Milanu, u danima od 1. do i5.
prosinca c:drLava se sajam igradaka, slatki5a i starih predmeta. Na
sobom zahtjevnu uditeljicu za vrijeme udenja. Ako ne bih savr5eno
stolove ovih posljednjih naravno idu stariji, ljubitelji starina, kao
znala lekciju, ako ne bih svoje zadale napisala izvrsno, tu su bile
Sto su: svjetiljke, Leliente blagajne, slike, tudeno Lellezo i slidne
kazne i to veoma stroge.
stvari. Ali stolovi s igradkama i slatki5ima rnagnet su za djecu koja
Ali potom ja bih vr5ila svoju duZnost i bez toga, iz jednog
dolaze iz ditavog Milana s odevitna, majkama, djedovima, tetkama
razloga... oholosti. Vidite li? Pojavljuje se moj drugi glavni porok.
na Sajarn "O lijepih li, o lijepih l,i" ( "O bei, O bei /=O belli, O
Ja nisam htiela iskati oproitenje. Izgledalo mi je da na smrt
belli/", podrazr.rmijeva se: slatkiSa, igradaka). Koliko li snova kroz
ranjava moje... dostojanstvo udenice ili k6erke. Kasnije, kada sam
ditavu godinu i koliko Zelja pred tirn stolovima koji anticipiraju
postala odrasla Zena, iskala sam opro5tenje i za prekr5aje koje
dvadesetak dana blagdan "I)jeteta", to jest BoLi(, dan kada djeca
nisam podinila... Ali tada se radilo o nedem drugom. To sam dinila
jer mije izgledalo da lsus iSte od mene obol tog mojeg poniZenja i Milana primaju darove. Ja sam ih istina dobivala za sv. Luciju, jer
davala sam mu Ea, Pa makar sam osjeiala da sarn zgaLena pod
u podrudju Venecije i na velikom dijelu Lombardije Sveta
mudenica je djeliteljica darova.
uvjerenjem da su drugi nepravedr.ri, priznavajudi, ljudski gledano,
da sam luda, ali da, gledano pod nadnaravnim vidom, to Ali vratimo se Sajmu. Koji snovi, koje Zelje, koje molitve da bi
"Dijete" (Isus) shvatilo kojaie igraika koju se Zeli, da bi "Dijete
poniZavanje je dinilo da se uspinjem stepenicu vi5e na putu prema
(lsus)" oprostilo sve male hirove, sve prijevare udinjene kroz
Bogu.
godinu i za koje se iskreno kaje i islcreno obetava da ih se viSe
Dakle, izvr5avala sam svoje duZnosti da ne moram iskati
ne6e udiniti... Ne dini li vam se da smo kroz ditav Zivot vjedna
ispriku i zatim da razveselim svojega oca, svoju baku. Dakle, i
djeca koja obe6avaju i kaju se u posebnim dasovitna, a da se zatim
ljubav je bila jedna od dviju uzda 5to su sa mnom upravljale. I ako
je oholost blla za pokuditi, ljubav je bila za pohvaliti, tako da nastavlja kao i prije?
Odevi, majke, djedovi, stridevi ispituju, slu5aju, proudavqi
smatram da me je dobri Isus ispridao i zbog oholosti 'Jer sam
uzdahe, usklike, nenadna zaustavljanja djece pred ,rrdrr*
mnogo ljubila" , i da je On odijelio niti oholosti, iz mojega pasma
30 M. V alt o rt a, Aut obio g raJij a M. Valtorta, Autobiogrffia 3l
igradkom koja hipnotizira sitno dijete koje nju Zeli, i sluZe se tim
proudavanjern da bi se to sanjano blago naSlo pred nogama
.T "Djeteta" ili objeSeno na BoZi6no drvce. Amo tamo kupe neku
!
nfl
drugu stvar, da bi se nakon dva sata, posebno kada se spusti veder,
vratili vudjirn koracima i kupili tu Zeljenu stvar i odnijeli je ku6i, i
skrili nasigurno od Sestog sjetila Sto ga djeca imaju i koje im daje
I da ne5to "namiri5u, uo6e, duju"... Sto je opasno za odrasle...
Ja sam dakle oti5la na Sajam "O lijepih li, lijepih li!" s
majkom, bakom i sobaricom. Bio je prosinac 1902. Imala sam
dakle pet godina i devet mjeseci. Setali smo se kroz desetke i
desetke prodajnih stolova i ja sam na jednom zapazlla male zipke
od Zute mjedi za lutke. Prave zipkice s njihovim podnoZjem koje
je drLalo zipku u ravnoteZi, da se moZe ljuljati, da mole uspavati
lutku, s njihovim drZadem za veo koji je postavljen da se beba ne
probudi, s malim madracem, uzglavljem, plahticama... idealna
zipka koja mi je izgledala od zlata jer je bila Zuta i svijetle6a.

#t Zatstavila sam se pred tim stolom. Ve6 duZe vremena Zelim zipku
za preljubljenu lutku koja je po brojnim... pranjima postala bijela
kao ljiljan azvala sam je "RuZica", imenom dragog stvorenja Sto je
bila na5a sobarica u Faenzi i umrlaje od su5ice, dobri andeo kojega

H
zemlja nije zasluZila imati.
1. Osje6am da sam ja bila moja majka a da je moja majka bila na
,b'
11

mojem mjestu, odmah bi bila shvatila Sto ona Leli, jer na stolu nisu
;{ bile nego zipke i lutke, a ja sam imala toliko lutki da nisam trebala
L-r
.t'
+ Leljeti druge, ali nisam imala nikakvih kolijevki. Ali moja majka
nema uop6e duha zapaLanja. Naprotiv ima manu u tom smislu
zbog 6ega joj izbjegne uvijek glavna dinjenica ili shvati sve
$ protivno.
Ia nisam smjela nikada ni5ta pitati jer djeca ne smiju nikada
Muriu Vultortu ocl 2. do 5. godirte. pitati i joi manje kada se radi o vrijednim stvarima. Ata zipka je za
mene bila od zlata. Dakle nisam ni5ta pitala i molila sam svojeg
andela duvara da on kaZe rnojoj majci da Zelim onu zipku, ali tog
dana moj andeo duvar bit 6e da je odletio u Nebo da pjeva "Svet"
Jaganjcu. CeLnja za nebom; i na tome mu ne prigovaram. I ja bih
takoder bezbroj puta u Zivotu odletjela u nebo da zaboravim na
zemlju!!!
 )z M. V alt o rta, Aut obio g rafi.j a
Majka je ostala nekoliko minuta i zatim me uzela za ruku i
povukla me dalje. Vrtjeli smo se, okretali, kruZili... i ona nije
shvatila da svaki put kada bismo se vratili pred tai stol da bih ja
ostala uhva6ena zamkom Zelje. Ponudila mi je druge igradke ali ja,
uvijek sa sve ve6im srcem i sa suzama u grlu, uvijek bih
odgovorila: "Ne, hvala". Bila bih to mogla re6i baki, doma6ici...
Ali iz iskustva sam znala da, ako bi majka i pristala na njihovu
molbu meni u prilog, poslije bi im prigovarala zaito "me kvare", i
ja sam u sebi imala sve glavne mane, ali nisam imala tvrdo6e srca i
radije sam trpjela nego da vidim druge da trpe. Zato nisam
govorila.
Majka je na kraju odludila da se vratimo ku6i... Pred mojom
Zeljom koja se razbila kao staklena loptica kada padne na zemlju ili
nestaje kao mjehuri6 od sapuna u prosinadkom zraku, podela sam
plakati. Majka, ve6 sva razllu1ena pred onim Sto ona naziva
"kapricom", rede mi, i to na taj nadin da prekine rijed u ustima i
heroju, a kako ne bi meni, jadnom kuni6u: "Odludi; reci Sto ho6e5.
Ako to bude mogu6e, dobro, ako li ne, ostat 6eS bez". Kako, kako
re6i da Zelim zlatnu zipkicu, ja nad kojom je od jutra do naveder
tutnjila rnajdinska propovijed o potrebi Stednje i o duZnosti da se
ne smije imati nedozvoljene Zelje? JoS jade sam plakala i bila sam
povudena unutar jednog hodnika, blizu mjesta gdje je danas
Katolidko sveudili5te a koje je tada bila Vojna bolnica, i tu sam
unutra dobila dobru dozu pljusaka. Zipku jo5 i sada odekujem...
U mojem ljudskom Zivotu uvijek je bilo tako. Jedino Bog je
odgovarao na moje Zelje. Drugi, ili zato Sto nisu mogli ili zato Sto
nisu htjeli, razbili bi uvijek moj san i udarili bi me te bih na tim
ru5evinama plakala.
Udinila sam dugu digresiju. Ali jer na jednoj slici,
se ne kajem
uz subjekt, potrebna je i pozadina, i ove digresije su pozadina i
okolina slike na kojoj se odvija moj Zivot. Sada se vra6am
pripovijedanju.
Rekla sam dakle da mi materijalno ni5ta nije nedostajalo a dak
sam imala i suvi5nog. Ali vam priznajem da bih bila zadovoljnija s
mnogo manjim ali da mi je dano s vii,e oievidne ljubavi.
M. Valtorta, Autobiogrffia
Biti majka ne znali samo nametnuti svoju vlastitu volju djeci i
predstavljati mot,. To nadasve ukljuduje da bude prva osoba
povjerenja, prva prijateljica djece, ona koja s pravedno56u, ali i s
po5tovanjem, proudava njelna stvorenja, vodi ih, tje5i ih i daje im
osjetiti svoju ljubav tako da se srca njezine djece otvore poljupcu te
Ijubavi, kao cvjetovi pod poljupcem sunca.
Moje srce naprotiv zatvorilo se pod materinskom strogoliu kao
cvjetni vjendi6 kojega mraz umrfvljuje, i svaki put, takoder i sada,
kada sam poku5ala i poku5avam obratiti se njezinoj ljubavi i
otvoriti ovo moje siroma5no srce koje je toliko trpjelo i koje je
toliko ljubilo, sudaram se s nedodirljivim i hladnim zidom njezine
strogosti, njezine autoritarnosti. Amen. Od toga sam stra5no
trpjela... I sada intenzivno trpim, ali znam,jer rni to lsus kaZe, da to
nije bez cilja...
Nisam bila lakoma, rekoh, i nisam, kao Sto nisam i nikada
nisam bila lijena. Nerad i ja uvijek smo bili neprijatelji. Nerad i
meku5nost. Odgojena donekle na garibaldinski nadin, po vojnidku,,
nikada mi nije bilo teiko rano ustati, jesti kada se je moglo, piti ako
se je i
moglo, NuZnost dugih putovanj4 u vremenima kada
putovanje nije bilo udobno, naviklo me da podnosim bez
cmizdrenja hladno6u, visoke potpetice, neudobne krevete u
hotelima, razliditu hranu, da ne nadem hranu ili pi6e prikladno
moj oj konstitucij i te da stoga ostanem bez pi6a i bez hrane, j ednako
tako kao Sto sam bila naviknuta podnositi, a da nikoga ne
uzrujavam, kamendi6 u cipeli, Se5iri6 koji je bio teZak za glavicu i
ostale male, ali razdraLujude, dosadnosti kao Sto je "paudina" na
licu.
Za vrijeme praznika otac bi me probudio u zoru da me odvede
uzduZ morske obale ili na apeninske obronke da se divim
ljepotama stvorenja, dudu svjetlosti koja nam pri svakoj zori govori
o Bogu koji ju je napravio, da bi me naveo da se molim zajedno s
valovima koji drhte u poslu5nosti pred zemaljskim hridinama u
granicama koje im je Vjedni odredio. Ali radost izlaska s ocem i
radost lijepoga za Eime sam deznula svim svojirn ljudskim i
nadljudskim sjetilima bili su tako veliki te sam doZivljavala kao
svedanost tojutarnje budenje, ljubila sam ih kao nagradu, postajali
 34 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobio grffi a 35

su mi tako prisni da mi nisu bili te5ki. Uvijek sam spavala malo

sati, i to no6u. Ali ti sni su bili puni, odmaraju6i, pravi odmor tijela.
Samo du5a je u njima bila budna.
Ali o tome 6u govoriti kasnije. Sada se vratimo na prvi
predmet.
Nije mi se dakle svidala promjena instituta s jednog posve
animalnog razloga:. zbog sladokusnosti; zbog jednog duvstvenog
razloga: napu5tanje dasnih sestara koje sam voljela. Ali rni je
takoder uzrokovalo veliku bol ne mo6i vidjeti vi5e onog mrtvog
lsusa. iinilo mi se da ga gubim i da mu nanosim bol. Doista nelto
sam ga izgubila s vida. Kod dasnih sestara Mardelinki bilo je
rrrogo toga . kako to izre6l? Ne nalazim pravi izraz. Cinjenica je
da sam se rastresla. Ali zapaLam da sam propustila govoriti o baki.

U prosincu 1903. umrla je moja baka. U srpnju 1902., l

Montecatini, dok je zajedno sa mnom bila kod jednog strica -
veoma mi se svidalo to mjesto puno Zuborenja vode i Su5tanja
trstika, usred podneva kadajedino cvrdci neumorno cvrde - bilaje
ranjena od jednog zlodestog djedaka. Jedan udarac vilama ogolio
joj je gleZanj. Ja, koja sam se okrenula kadje pljusnuo u vodu prvi It a

kamen, vidjela sam derana kako baca drugi, vidjela sam kako baka .l
postaje blijeda, zatim kako se izuva i stavlja nogu u svjeZu vodu t
kojaje po njezinom krvarenju postajala crvena, a na moj plad siSli
su njezini poljupci. Jadna baka! ViSe joj nije bilo dobro.
U studenom se htjela vratiti u Mantovu, i6i na grob supruga i )
sestre, umrlih kroz sedam dana razlike god. tr899. Vratila se
bolesnija nego li je bila prije. Moja majka ju je ukorila zbog
Marija u petoj godini, izmedu majke i bake po majci, Ciuseppine (koia sjedi). DrZi
beskorisne nerazboritosti, tako joj je rekla. Ne, ne beskorisne.
se da A,ije osobe u drugom planu mogu biti rodakinja Emilia (kcerka strine
Jedan predosje6aj joj je govorio daje njezin Zivot pri kraju i Leljela Angele, sestre oieve) i njezin suprug.
je zadnji put vidjeti grob supruga kojemu je uvijek bila savr5ena
drugarica.
Desetog prosinca - morao je biti detvrlak jer ja nisam bila u
Skoli - naglo je udarena od kapi. Tek smo zavr5ili s jelom i majka,
koja nema povjerenja ni u koga, si5la je u pivnicu da nadgleda
vojnika i Zenu koji su pretakali vino. Otacje ditao novine odekuju6i
da se vrati u vojarnu. Baka, uvijek dobra, oti5laje u kuhinju da
 36 M. Valtorta, Autobio grffi a M. V alt o rta, Aut obio g rafij a 37

nesto sredi da ne bi L,ena,kada se podveder uspne, na5la ditav nered

nakon rudka. Ja sam oti5la s bakom i davrljala oko nje. Vidjela
sam je kako se prignula da uzme cjepanicu i stavi je u sandudi6 za
drva, koja su se palila u kaminu malog salona. Vidjela sam je kako
je problijedila, kako se podela dudnovato ponaSati, dula sam kako
}.
t preple6e smetene rijedi. PreplaSila sam se i kriknula. Otac je
dotr6ao. Na vrijeme da sprijedi te ne padne na tlo. ViSe nikada
! nisam mogla gledati nekoga kako spava ili probuditi nekoga koji
:
t: spava, a da se nisam tresla, jer lice u snu desto poprima

ffiB ?
izmijenjene crte kao one moje bake i jer uvijek mislim da je netko
moZda u snu umro...
Smrtna borba je trajala dva dana i pol i izdahnula je u zc:rt 13.
prosinca, todno Sest godina poslije svoga sina. Bio je dan sv. Lucije

If', i medu darovima za mone je bio jedan mali zlatni sat objeSen o
zlatnu pribadadu u obliku uzla.,. Jadna bakal Zadtja uspomena! I
bila mi ga je kupila, usprkos majdinih propovijedi, da mi ostavi
trajnu uspomenu.
1
Nisam mnogo priljubljena uz stvari, posebno ne uz dragocjene,
,/ i kada je nuZda bolesti savjetovala majci da namakne novac
prodajom zlata koje smo imali, ne bih na to ni5ta rekla. Ali vidjeti
kako prodaje puceta za man5ete i landi6 odev i sat bake, kidalo mi
je srce. Radije bih prihvatila da se prodalo druge predmete.
Strpljenja!
Todno se sje6am svega iz tih tuZnih dana ali to ne opisujem jer
bih zbog toga mnogo trpjela, a to ne smijem udiniti ako trebam
I
s saduvati raspoloZenje za pisanje. Ugu5ila sam svoju bol jer mi je
otac to preporudivao da vi5e ne uznemirujem svoju majku. Kidalo
mi srce zbog plada koji je nahrupio u mojoj nutrini umjesto da je
Marija u cLobi od 6 i 7 godina. tekao s odiju... Bilo je to prvi put da sam izjedala samu sebe u
nutarnjem pladu, pregorkom i neshvatljivom. I doista nije bio
shva6en. Majka je rekla da nisam trpjela i presudila je da sam
povr5na.,. Bog joj oprostio! Podela sam umirati tog hladnog
popodneva od 10. prosinca 1903.
Otac je pratio lijes u Mantovu. Osam dana njegove otsutnosti i
moje ucviljenosti. Bez bake, bez oca, sama s majkom koja nije
dopu5tala nego samo svojubol...
 38 M. Valtorta, Autobio grffi a
Kolika, kolika bollll Zatimje majka te5ko oboljela, mjesecima
i mjesecima, i vi5e nego ikada bila je osorna i nervozna. Koje
Zalosno prolje6e.
Dana 18. oZujka 1904. sam obavila svoju prvu ispovijed, u
kapeli gdje je Isus snivao svoj smrtni san. JoS imam spomen-slidicu
koju rni je dala dasna Bianca, poglavarica.
Sveti Josip, uodi svoga blagdana - a bio je to Zalostan blagdan
te godine jer vi5e nije bilo bake Giuseppine - udinio je da po prvi
put du5u uronim u Krv Kristovu, u tu predragocjenu Krv koju
toliko ljubim i koju bih Zeljela ispijati sa svih njegovih rana
ditavom svojom snagom, u tu Krv kojoj sam nakon 27 godina
prlkazala samu sebe, mole6i da me sjedini sa sobom u jednu jedinu
Lrtvu da bi tako moja, sva moja krv, bila prolivena zajedno
njegovom na nakane za koje On zna.
I sada kada sam ispravila svoj propust, vratimo se Institutu
dasnih Mardellinki.
U prolje6e 1905., ja i neke moje drugarice bile smo poudavane
zaprimanle sv. krizme. Boravile smo u Institutu ne vi5e od 9 do 16
sati, nego do 18 sati radi katehetske pouke.
Ali tog razdoblja se sje6am veoma malo. Bila sam odvi5e
Zalosna i bolovala sam od ospica, Sarlaha i malih boginja, koje su
dolazile jedna poslije druge, gotovo bez prekida. Jedino se sjedam,
bez ikakvog uZitka, sata kada smo jele juhu. To je uvijek bio ruZan
sat za mene, takoder i u obitelji. Promisliti samo kada sam morala
samo i osjetiti miris ozlogla5ene riZe i kupusa Sto me je progonilo
kroz trinaest susljednih godina!!! Ja nisam mogla jesti onu
prekuhanu r1Lu, a i sam miris mi se gadio. Ako mislim na to, i sada
ga osje6am. To je bila rnoja najve6a Lrtvica za primanje Duha
Svetoga. Radije bih ostala bez jela nego li da sidem u blagovali5te i
osjetim onaj miris... Ali to je bio dnevni red i to sam morala
podnostii kroz dva mjeseca.
Kako vidite, bila sam u razdoblju apsolutne duhovne
o5amu6enosti. Sve sam obavljala bez volje, u tami. Mislim na sve
Sto se odnosilo na duh. Obzirom na ostalo, bila sam uvijek ista
k6erka i udenica od prije. Ili ne. Postala sam laZljivka, ja koja se
M. Valtorta, Autobiogrffi a
inade nikada nisam znala sna6i u ovoj zemlji laLi, zbog moje
odviSe naivne iskrenosti.
Rekla sam da sam bila veoma te5ko bolesna. Zapaztla sam da
mi, u mojoj bolesti, majka daje poljupce, da stoji blizu mene, da je
posve drugadija u postupanju nego kada sam zdrava' Tada se
'pona5ala kao prava Majka, kako je ja zarni5ljam i kakvu Zeli moje
srce. I tada sam pomislila... da mi se razboliti. Koriste6i jedan
sretan pad koji mi je nabio i te5ko ranio desni lakat, toliko da sam
morala zatraLiti lijedenje i povijanje, pa i onda kada je rana
zacijelilaja sam se no6u i danju de5ala i de5ala podraZuju6i ranu da
nikada ne zacijeli i da tako uZivam u tome da me moja majka mazi
i obladi. Ali je tu igru jednog dana otkrila dasna Erminia, poluluda
s poglavarica. Obavi.jestili su moju majku i ja sam bila kaZnjena.
To sam zaJruLila jer sam lagala, istina je. Ali dvije odgojiteljice
kao Sto je poglavarica i posebno moja majka, poslije moje op5irne i
bolne ispovijesti, nisu li morale shvatiti ptavi razlog moje [aZi, pa
makar i tza zlobnog zastora laLl? Ja se ne opravdavam. Priznajem
da sam tada pogrije5ila. Ali za5to mi ni onda nisu htjeli vjerovati,
kada sam prizrala da sam pogrije5ila iz i,ede za rnajdinim
poljupcima?
Nisu mi vjerovali. Nisu sa mnom suosje6ali. Vrata mojega srca
su se jo5 vi5e spustila izmedu mene i svijeta. Kada budu posve
zakovana, ili sada kada sam na kraju svojega Zivota, tada 6u
shvatiti da je bila BoZja dobrota koja je to dopustila da me odijeli
od svega i da me sjedini sa samim Sobom.
Ali sam mnogo trpjela i - evo Tereza, luda dojilja koja se
ponovno pojavljuje - i duboko sam mrzila poglavaricu koja me je
prijavila a da prije nije istraZila razloge rnojeg pona5anja. I mrZnja
je uporno ostala kroz prvo vrijeme tako da sam slijedede Skolske
godine, doznav5i da je nova poglavarica zatzela mjesto dasne
Erminie, a da je ona smje5tena u Lijedili5te zaLiv(ane i mentalne
bolesti, - bila radosna. Vidite li kakvo orutle sam bila?
Dne 30. svibnja 1905. primila sam sv. krizmu po rukama
uzoritog kardinala nadbiskupa Andrije Ferrari. KaZu da je svetac.
Ja to vjerujem, jer dodir njegovih ruku mi je doista ulio Duha
 40 M. Valtorta, Autobiogrffia
ljubavi, sklopio je vez ljubavi izmedu mene i Branitelja diju
prisutnost i pomo6 trajno osje6am, kao i veoma slatka tjeSenja.
Onog jutra, u sedam sati, smo oti5le u veliki Institut Marcelinna
u Via Quadronno. Dok smo se ved sve obudene u bijelo uputile u
procesiji prema Kapeli, jedna nemirna i neposlu5na moja drugarica
zapaljenu svijedu koju smo drLale u rukama prema vanjskoj strani
procesije, prenijela je u drugu ruku, unutar reda procesije. Lagani
velovi i vrpce na kosama su se zapalile. Nastao je strah i nesre6a.
Jedinu mene, makar sam bila ba5 u sredi5tu toga kruga, plamen nije
ni dodirnuo. Taj veo je jo5, netaknut, u mojoj ku6i.
Vatra je uvijek imala obzira prema meni. Tri puta sam bila
medu plamenovima. Prvi put sam imala Sest godina. Zapahlo se
vjedro smole nerazborito stavljeno blizu vatre. Doma6ica je
zadobila opekotine. Ja, koja sam bila kraj nje, ni5ta nisam
pretrpjela. Drugi put je bilo na dan krizme. Tre6i put, kada sam
imala osamnaest godina, po eksploziji jedne plinske pe6i. Plamen
je sezao sve do stropa (plafona). Ja sam stajala u sredini, s rukama
na licu, nepomidna. Osjetila sam kako se pomalo smiruje Zar
plamena. Kada je sve bilo uga5eno, zapazilo se da ni jedna vlas, ni
jedan dijeli6 moje glave, kao ni rnoja haljina nisu bili spaljeni. Vidi
se da mi vatra Leli dobro.To je ljubav na koju nisam odgovorila jer
se mnogo bojim vatre i ne mogu misliti na distili5te a da ne drhtim.
Od vatre mi se jedino svida vatra ljubavi. Oh! to da, neka me zapali
i rastali svu u svojem Zaru!!l
Primila sam dakle Duha Svetoga. On je si5ao u mene i tu
zasigurno ostavio svoje sjeme. Ali tada to nisam osjetila. Dapade,
bio je to dan veoma dosadan, koji je slabo zapodeo, jo5 gore se
nastavio, zavr5io veoma slabo u jednom kazali5tu gdje... je bilo
jedno grdko-rimsko takmidenje u borbi. JoS se i sada pitarn za5to su
me tetka i kuma odvele tamo... Katkada odrasli dine vede
neprikladnosti nego li djeca i ne misle na to da neka sje6anja ostaju
za titav Zivot s okusom pepela i s pomradenim svjetlom. Mah!
Ukratko, tako je pro5ao moj sakrament Potvrde u Kristu.
M. Valto rta, Aut ob io g rafij a 41
Ljudi prijatelji
Budu6i da sam bila k6erka jedinica, nisam imala nikoga s kime
bi se u obitelji igrala a majka nije nikada dopustila da se idem
igrati kod drugih obitelji. Odrasla sam stoga bez prijateljstava moje
dobi. Moje drugarice ostale su samo drugarice u 5koli. Pre5av5i
vrata lnstituta ja sam ih gubila sve do slijededeg dana.
Ali Sam imala "velike" prijatelje, znala bih re1i, a mislila sam
na odrasle. To su bili prijatelji mojega oca, gotovo svi neZenje, koji
su pohadali na5u ku6u da u njoj nadu obiteljski ugodaj oko svoje
celibatarne osamljenosti.
Svi su, naravno, bili vojnici. Bili su veoma dobri i Zeljeli su mi
mnogo dobra kao i ja njima, makar, kada bih se s ocem Setala i
kada bismo se sreli, u dnu srca bi me bolilo zbog utaman
provedene Setnje. Zaryene je naime bila izgubljena, jer sam morala
hodati ozbiljno medu njima, dobro paze1i da se ne spotaknem o
duge sablje konjice ili da ne ranim svoje male noge na njihove
ostruge, i morala sam slu5ati njihove ozbiljne razgovore o oruZju, o
vojnim taktikama, o
ministarskim odredbama, o
zadnjem
zasjedanju Komore, o pripremama za posjet Poglavaru.'. navedimo
primjera radi: Predsjedniku Republike Andorre. Sve stvari meni
dosadne kao magla. Ali ipak sam im L'eljela dobro jer sam osje6ala
da su i oni meni Zeljeli dobro i toliko su to Zeljeli mojem Stovanom
ocu. I ja sam ljubila vi5e od sebe same one koji su Zeljeli dobro
mojem ocu. Zatim tu su bili i starje5ine mojega oca. Kapetani,
majori, pukovnici.
Odeva regimenta, 19a Cavalleggeri Guide (Laka konjica koja
predvodi), bila je, kao i sve regimente konjice, puna visokih
dasnika i bogatih, koji, budu6i da su bili bogati i imali su visoke
naslove ili oboje zajedno, imali su predivne konje izabrane
pasmine, takoder i pse od rase, koze, pa dak i jednog majmuna iz
 42 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobio grffi a 43

Eritreje. Jedna prava korablja Noina u kojoj sam se ja r,alazlla

ugodno jer izmedu mene i Livotinja, svih Zivotinja osim madaka
koje mi skadu u odi netom me vide, uvijek je bilo veliko
prij atelj sko razumij evanj e.

ir
I tako, kada bi me nedjeljom ujutro otac vodio na misu - poslije
smrti bake on se za to brinuo - a kasnije i u vojarnu kamo je iSao
radi raporta, ja sam bila sretna a svi oni ljudeskare ukra5eni
op5avom bili su za mene odevi. Netko bi omogu6io da me vojnik
odvede te pogladim najmladeg psi6a, netko bi me odveo da
pogledam Zdrijebe rodeno pro5le no6i i koje je traLilo, uz
-?1
nespretne udarce glavom majdinu sisu, netko bi zasvirao svojim
Spanjoslkim hrtovima koji bi doskakali i ispruZili bi se pred mojim
nogama da mogu pogladiti njihovu svilenu koZu, netko bi me sjeo
na leda magardi6a velikog poput danskog psa, netko bi mi stavio u
ruke 5e6er da ga pruZim njgovom omiljelom konju; azatim su bile
dvije kozice s Tibeta, posve bijele, s finom vunom sve do zemlje,
veoma inteligentne, koje netom bi me vidjele ili osjetile, bleje6i bi
trdale k meni i stavile mi crvenkastu gubicu u ruku traLe(,i sol. Bile
fl
su moJa strast.
Pa dak i onaj originalni potpukovnik - pijemonteZanin od
kornada, od drevne plemi6ke cisalpinske obitelji, koji je nastojao
nametnuti pijemonte5ki (dijalekt), kojega bi od prve razumjeli dak i
napoletanci, jedan od onih bi6a koja su stavljena na svijet na
posve6enje ili na propast njihovih bliZnjih, jedan od onih dasnika
kojima je namijenjen prvi metak od njegovih vojnika dim bi rat *,%
opravdao ubojstvo vatrenim oruZjem - i taj me je volio. Veoma
lijep i veoma bogat dovjek, koji se nije oZenio zbog zakona
prvorodstva. I nuZno je imao sve mane neZenja. Ali sa mnom je bio Na dan Krizme, s kumom AngeLinom, sestrom njezina oca.
dobar i rezerviran poput prefekta u sjemeniitu. Za mene je odmah
imao spremne bombone "Wafer di Talmone": jedine slatkiie koje
treba dati djeci, govorio je on, i trebalo se pokoriti i jesti cigarete,
orahe, kri5ke izabrane dokolade uvijene u hrskavi kolad
(croccante). Za mene je odmah bio spreman njegov gramofon, tada
jedan od prvih, i s veoma lijepim plodama. Dapade, kada sam bila
bolesna, poslao bi mi ga kuli. Za rnene je odmah bila otvorena
njegova konju5nica s tri uskiptjela konja: Zivi kapital, i stara Gina:
 44 M. Valtorta, Autobio grafij a M. Valtorta, Autobiogrffia 45

arapkinja sva od snijega, koju je najvi5e volio u mladosti, a sadaje

ve6 slijepa i stavio ju je u mirovinu i koju je vodio sobom po ltaliji
u poplunima da se ne udari o golu dasku. Da, jer taj 6ovjek, koji je
mudio sebi iednake ljude, bio je
veoma milosrdan prema
Zivotinjama... lmao jetakoder Sepavu lisicu, koju je ulovio na
Rimskom polju, za vrijeme jednog lova. Divlja Zivotinja, koja
grize, i koja nije voljela nikoga do svojega gospodara i sasvim
malo mene.

a Pukovnik je pak bio svetac. I on je bio pijemonteLanin i

plemi6, ali je bio sama suprotnost potpukovniku. Jedan je bio kao
i oluja, a drugi vedar. Jedan otac vojnicima, a drugi krotitelj. Ali
prema meni su obadvojica bili jednako dobri.
Zatim su bili vojnici. Gle: neki misle dim duju rijed vojnici, da
su svi polurazbojnici i, bez daljega, puni mana. I ne misle da
vojsku sadinjavaju sinovi Talijana. Ja ne raspravljam o krepostirna
vojnika i posebno ne o nekim krepostima. Ali, zbog istine, moram
re6i da kroz toliko godina Sto sam s njima kontaktirala nikada s
njihovih usana nisam 6ula nepristojne rijedi ili razgovore niti sam
vidjela nepristojne dine. Mnogo vi5e trebam se potuZiti na Zene. Ali
o njirna 6u kasnije vi5e re6i.
Vojnici su sa mnom bili veliki i dobri momci (momdine), svi
sretni da me odvedu te vidim njihove konje, da mi pokaZu...
jezovitu razglednicu, koju su netom primili od svoje daleke drage i
zamoliti me da je proditam i da na nju odgovorim. Razumijet cete
koje povjerenje i koja tasl. za mene! Ja sam bila "genrj, pomo6"!."
Kako li su bili zadovoljni kada su mi mogli ponuditi vo6e do5lo
iz njihovog dalekog kraja! Kako li su se trudili da mi naprave
igradke jednostavne, dosjetljive, kipi6e za jaslice, male sjedalice i
Prijatelji i rlelitttL octt, koji je prvi s desna (gore) i onaj u civilu (dolje).
uz moj krevet i koji mi je drag jer me
koLcge
mali stoli6, koji je sada
podsje6a na jednog od mojih izabranih vojnidina. Svako malo su
dolazili s vrapdi6em koji je pao iz gnijezda. Znali su da volim
ptidice. A u prosincu su mi donosili najljep5e sijeno, lijepo kao
kose Zene i namirisano, za magariica sv. Luciie. Garantirali su mi
da je sijeno pukovnika... i na njihovu rijed bih bila smirena misle6i
da magardi6 jedne svetice moZe jesti sijeno iz konju5nice jednog
pukovnika, na5eg pukovnika, jer je nai pukovnik bio poseban,

M. Valtorta, Autobiogrffi a
budu6i da je zapovijedao regimentom koja je imala boje Presvete
Marije: bijelo i plavo.
Svakako da sam se vi5e zabavljala metlu vojnicima nego li u
dosadnim dru5tvenim posjetima na kojima su gospode govorile o
rodenjima, o nesr'e6ama, itd. itd., ne misle6i da djeca imaju uvijek
dobro otvorene uSi, makar to ne izgledalo, i da bi bila duZnost
po5tedjeti tu nevinu dob od odredenih preranih objava. Kako li bi
bilo korisno po5tedjeti srce i pamet onih koji su u oblikovanju, od
neke... Skole gundanja i ispraznosti koje se duju u razgovorima
malih salona za vrijeme "posjeta".
Kako li sam ih uvijek mrzlla! Postav5i s rastom veoma
pla5ljiva, za mene je bila muka da me vode ovamo onamo i
stavljaju na izloLbtt kao neku lutku, pod strogim pogledom majke
koja bi se uzrujavala jer sam izgledala tupa, a nije shvadala da je
magijski filter te moje bedasto6e bio njezin pogled koji me je
plaiio.
Takoder i Setnje po trgovinama nisu me radovale. Na smft sam
se dosadivala trde6i od krojadice do trgovine s klobudi6ima, s
dugim postajama (svakako ne svetim) pred izlozima Stofa itd. itd.
ViSe sam voljela Setnje u Parku, u Javnom perivoju, jo5 vi5e u
Afforiju (koji je tada bio apsolutno polje). Ali majka nije tamo i5la
gotovo nikada. Uvijek je imala neku bolest... tim vi5e Sto je ona
pazila na svoje "bibi", i uvijek je nato pazila veoma paZljivo.
I tako smo izlazili ja i otac. Kakvih li lijepih Setnji! Za
sundanih dana na otvorenom. U zimskim mjesecima po muzejima.
Kolike li stvari je znao moj otac! A zatim su bila i nagradna
putovanja: po jezerima, u Cremonu, Mantovu, Veronu, Veneciju za
vrijeme proljetnih blagdana, a u Toscanu u ljetnim mjesecima.
Tada do5la takoder i majka. Bila sam sretna medu njima
bi
dvoma... Ali to su bile rijetke oaze... O tome 6u kasnije vi5e re6i.
Drugih prijatelja kao malena nisam imala, osim jedne starice
koja je stanovala u istoj zgradi. Ona se zvalaPace (Mir) a njezin
suprug Romeo. Njihova ku6a je bila pravi mir. Kako li su se ljubilil
U prizemlju su imali trgovinu papirom, koju je vodio njihov ne6ak
jer nikada nisu imali djece: njihov jedini kriZ. Najljep5i crteZi su
,a
M. Valtorta, Autobiogrffia
bili za mene, isto tako i najljep5e slike i najsjajnije omotnice za
Skolske knjige.
Kada bi bila izloLba u Milanu, gospoda Pace koja nije nikada
izlazlla vani jer je govorila da joj kretanje uzrokuje vrtoglavicu -
rekla bi "dini me smetenom" - i ljubav prema meni ju je potaknula
da tzide vani da bi me odvela na izloLbtl i tu je bio onaj mali
mudrac, Sto sam bila ja, koji je poudavao dobru, jednostavnu
staricu. Draga duSo, koja si slidila du5i moje bake, joS te ljubim.
Rekla sam: nisam imala drugih prijatelja. Ali sam pogrije5ila.
lmala sam jednu siroma5nu staricu koja je stanovala u potkrovlju i
koja bi... u pauzi izmedu jedne i druge smjene sluZavki upadala i
vrSila neko polovidno sluZenje. Moja majka joj je mnogo
pornagala, dvorila ju je kadaje bila te5ko bolesna, jer ugodno mi je
re6i da je i moja majka imala dobrih strana. Siroma5na Svetica!
Suprug joj je bio stari pijanac... a k6erka, jedina koja joj je ostala i
ve6 je bila udana i s vi5e djece, rnudila se peglaju6i odje6u u ku6i
nasuprot. Zeljela je dobro majci, ali je i ona bila siromaina.
Ja sam desto i5la u siroma5no ali veoma disto potkrovlje
Svetice. Danju, nikada nije bilo pijanca (pijanog muLa).I tu sam se
osje6ala sretnom jer mi je ona veoma dista starica izgledala kao
rnoja baka. ISla sam joj u narudje... Zatim bi se igrala s njezinom
unukom.
Makar sam bila ponosita i nisam traZilq oproitenje, nasuprot
tome veoma sam bila privudena poniznima. Nikada nisam prczrela
siromaha, neotesana, neznalicu. A uvijek su mi bili dosadni koji su
bili na mojoj razini ili oni koji su bili iznad mene po bogatstvu ili
poloZaju, ako bi bili "naduti i umi5ljeni".
Zeljela sam dobro siroma5noj Svetici i njezinoj maloj nedakinji
i bila sam sretna kada sam joj mogla odnijeti dobre stvardice.lgrale
smo se lutkica s rnojim igradkama a ne6akinja-svetica uvijek je
Leljela igrati se kuhanja, sigurna da 6e kasnije... lukulske obroke od
svjeZeg i suhog voda, slatki5e, dokoladu, ona pojesti. Ja bih se
radije bila igrala majke. Uvijek sam imala instinkt majdinstva i
Lelju za djecom... lli na ranjenike. Uvijek sam osje6ala poziv
prema sluZbi bolnidarke. Lijednik obitelji srnije5io se je zadivljen
pred savr5eno zavijenim glavama, nogama, odima Sto sam ja dinila
 I
48 M' Valtorta, Autobiogrffia
na svojim brojnim lutkama koje su predstavljale "ranjenike u ratu
jer je rat nastupio", govorila sam. Zalostan i stvaran nagovje5taj
srca! Ali bih popustila svetoi-djevojdici i igrale smo se kuhinje.
Zatim sam Leljela dobro slu5kinjama. Sa svojim duvstveniln
karakterom koji je uvijek moljakao njeZnosti, koje su mi bile
potrebnije od same hrane i - to trebam re6i jer ste mi preporudili da
o sebi kaLem i zlo ali i dobro - i svojim mirnim temperamentom,
bez kaprica, poniznim, uvijek su me mnogo ljubile osobe koje su
posluZivale i ja sam njih ljubila.
Doista majka koja me je, sama po sebi, drLala pognutom kao
nit trave pod nogom dovjeka, bila bi Leljela da, makar sam se
izdizala nad zemljom samo nekoliko centimetara, da se drZim kao
gospodarica i, naravno, da se svadam. Ali ja to nisam rnogla diniti,
bilo po svojoj naravi bilo Sto sam, kao dobar promatrad, uodila da
su se posluZiteljice s majkom drZale ustaljenog reda, istina je - a
smatram da su mogle udiniti i drugadije - ali takoder, netom bi
mogle, prvom prigodom bi oti5le za ocem, koji je uvijek bio
strpljiv, radostan, bez nadutosti, pravi otac poniznih, i stvari bi i5le
dosta drugadrje. Moj dobri otac uvijek bi se morao snalaziti da se
oslobodi od mnogih vojnika koji su svl htjeli biti pod njegovom
upravom i koji bi, kada bi zavr5ili svoj vojni rok, ponovno bi
produZivali sluZbu da ne izgube svojega starje5inu. ZapaZala sam
paLljive poglede i spontane 6ine paZnje koji su protzlazlli iz tih
jednostavnih srdaca koja su osje6aa da sttliubliena ikoja su sluSala
Lelje, bez zapovijedi, jer je otac bio tako dobar te nikada nlje
zapovijedao, ali je takoder bio toliko ljubljen da je njegova i
najmanja ilelja blla ne samo odmah provedena u djelo dim bi je
oditovao, nego bi bila i naslu6ena s onim predznanjem koje daje
ljubav. Ja sam Leljela biti kao otac. Po poticaju djetinjskog
nasljedovanja po kojemu se dini dobrim sve Sto dini posebno
ljubljeni roditelj, i jer mi je bilo lako biti kao otac, budu6i da sam
imala isto srce, dok... ne bih nikako mogla postupati kao majka.
Bila sam stoga dobra i njeLna prema ku6anici, prema
oficirskom podvorniku, prema svima. Sklanjala sam se kod njih da
bih irnala njeZnosti i igradke... Majka je desto i5la vani na odiozne
dru5tvene posjete na koje me desto nije vodila, na moju beskrajnu
M. Valtorta, Autobiogrffia 49
radost, jer sam Vam ve6 rekla kakva su muka oni bili za mene. Ja
sam ostajala ku6i sa sluZavkom i s vojnikom (podvornikom).
Kakvih li vedrih dasova! Poznavala sam drage djevojke koje su u
svojoj seljadkoj jednostavnosti imale prema meni bogatstva
njeZnosti. Divne pripovijesti o vilama, legende iz njihovih mjesta,
igradke koje su razveseljavale njihovu manju bra6u sve se
pokretalo da se i mene razveseli.
Vojnici su za mene bili moji... dragocjeni kirurzi za sve moje
razbijene igradkg bili su graditelji novih igradaka, bili su sabiradi
grandica grmlja i mahovine za jaslice, bili su odgajatelji mojih
malih Zivotinjica.
Ali, kako sam rekla gore, ako nemam ni5ta re6i o vojnicima
osim dobra, o doma6icama trebam re6i da, u dugom nizu onih koje
su prolazile kod nas, o nekoj bi se moglo neSto re6i i bila bi mi
mogla mnogo Skoditi da joj je Isus dopustio. _
Jedna me je naudila krasti. Upravo to. Cekala bi dok rnajka
izide i tada bi mi rekla: "Uzmi ovo, uzmi ono i daj mi to. Ali to
nemoj re6i." Nisu to bile stvari od vrijednosti jer je majka drLala i
drZi sve pod kljudem: koje klupko konca, koji slatki5, koje suho
vo6e, ne5to likera. Sto bi ona s tim dinila, ne znam. Sigurno je da
me je udila krasti.
Jedna druga, iz distog neznanja, mi je drLala govore
neprikladne za mene i jedino me je moja apsolutna nevinost
sprijedila da ih posve shvatim. Shvatila sam ih kasnije, kada sam
postala Lenaikada sarl se sjetila tih govora.
Rekla sam "apsolutna nevinost". Da, bila sam nevina, makar
nisam bila guska. Imala sam dar zapaLanja veoma izo5tren jo5 od
djetinjstva, i dobro parn6enje. Zato moLete dobro zamisliti da sam
sve zapaLal4 sve sam pamtila, i bila sam svjesna svega.
Mnogo prije 5kole, obzirom na dob - promislite da sam od
trinaest godina i nekoliko mjeseci zavr5ila osnovnu naobrazbu i
ujedno tehnidku, kasnije 6u Vam re6i za5to - nisam mogla biti bez
druZenja s Rjednikorn... i uvjeravarn Vas da ga nisam puStala na
miru i da su mi on i "BoZanska Gluma" sluZili kao Skola o pravoj
Zivotinjskoj naravi dovjeka. Ali ipak, i neka je Bog blagoslovljen,
nisam osjetila nikakvu uznemirenost. Na5a Zivotinjska narav
 50 M. Valtorta, Autobiografiia
razviTa je sve svoje strane preda mnom a da ja nisam bila
potresena. Otkriti razlog nekog fizidkog zakona ili nekog organa
ostavljalo me u istom miru kao da gledam kako cvijet cvjeta'
U najnovije vrijeme sam ditala u Zivotu Presv. Marije, koji ste
mi Vi dali na ditanje, kako je Vjedni uvijek dinio dudo prema
Djevici da joj sakrije ono Sto bi moglo povrijediti njezinu
djevidansku stidljivost. Nada mnom takoder Dobrota Onoga koji
"me je ljubio vjednom ljubavlju" trajno bdije i udinila je dudo da
prema tamnim dijelovima na5e ljudske egzistencije pruZa veo sjaja
koji ih dini distima, makar bile nediste, ugodnima makar su
neugodne, prihvatljivima bez uzrujanosti, makar bi njihova
brutalna oditovanja bila mogla potresti moje disto neznanje
djevojdice koja je odrasla bezbra6e, bez malih prijatelja, sama u
jednoj obitelji gdje je moja nevinost bila mnogo duvana.
-
Sje6am se jedne zgode. Zbilo se to kada sam bila u zavodu i
ve6 sam imala dvanaest godina' Te godine, u mojem mirnom
zavodu umalo nije doilo do jedne... polurevolucije, prouzrodene
ba5 od smetnje koju je uzrokovala jedna ve6
sedamnaestogodi5njakinja i starija sestra jednog pravog plemena
medu svojom manjom bra6om.
iituli s-o "Zart(nike" i bilo je dvadesetak udenica u tom
tedaju. Nijednoj se ni5ta nije dogodilo. Ali toj jadnici, koja je za
rnene bila malo udarena u mozak, poglavlje o redovnici izMonze
bilo je kao Sibica badena u barut. Izgledala je kao obuzeta davlornl
Pitala je svaku od nas tnoZe li biti istina da se djeca radaju od nas
Lena i kako se to dogada. Ne znam Sto su joj odgovorile moje
kolegice. !a, zapitana kao glasnogovornik tazreda, odgovorih
closlovno: "Pa svakakol Zar to ne kaZe takoder i moliwa "Zdravo
Marijo"? Sto -1" t, posebno? Ako je "lsus roden od Marije, znati da
se mi radamo od majke!..." l laku no6.
Nisam ni mislila na nesto drugo. Promislite da sam morala
pro6i mnogo godina studija dok sam doznala za odredene
pojedinosti i dapade, jedino po bolesti te djevojke su mi postali
poznati. Zar je to moja zasluga? Ne. Milost gratis data od dobrog
Boga i dime se nemam Sto ponositi nego samo njemu zahvaljivati'
-M. Valtorta, Autobiogrffia 5l
Medutim, vra6ajudi se na poglavlje o doma6icama, uvijek sam
mislila da bih ja kao majka drLala bliZe sebi svoju k6erku, blizu po
ljubavi, da sprijedim te ona traLi razgovore i razjaSnjenja kod
jadnih stvorenja koja nisu uvijek kakva bi trebala biti po
razboritosti i moralnosti, da budem blizu Zivotu koji je u
oblikovanju.
Koliko li takta treba imati s malenima! I kako bi bilo dobro
uvijek se sjedati "da njihovi andeli gledaju Boga"! Naprotiv kod
odraslih samzapazlla malo obzira (prema malenima), posebno kod
Lena. Razgovori, novine i knjige ostavljeni na dohvat malenih, dok
bi bilo dobro da to nisu, predstave, mode, malo obzira pri
obladenju u prisutnosti djece. Ona vide, duju, razmi5ljaju bolje od
odraslihl To ponovno kaZem.
Ja, znajuti kako sam ja bila pailjiva, uvijek sam imala
skrupuloznu brigu nad nevino56u malenih koji su se sludajno na5li
blizu mene. Takoder u najnovije vrijeme sam se morala nametnuti
lijedniku koji me je, u prisutnosti svojeg djeteta od tri godine, htio
pregledati. "Pa Sto, on ni5ta ne razumije", rede lijednik misle6i na
svog mali5ana koji se igrao s malim lutkama. " Odgovorila sam:
"Ja ipak to ne Zelim".
Ne. Mnogo toga Bog 6e mi mo6i prigovoriti, ali, dobro
ispituju6i svoju savjest, dini mi se da ne6e mo6i traZiti radun od
mene za5to sam udinila ovo ili ono na Stetu nekog nevinoga. I ta
sigurnost da nisam povrijedila nidiju nevinost, ugodna je i
smiruju6a u mojemu srcu. Ne. Sada kada smatram da sam veoma
blizu da ualem u vjednu luku ili kada sam na vrhu svojega Livota,
promatrajudi prijetleni put, izgleda mi da ba5 mogu re6i: "Nisam
bila uzrok pokvarenosti nikome". Ako sam podinila zla, sebi
samoj sam to nanijela, i to na nadin da se ni sjena od toga nije
pokazala, i to ne iz tjeskobe pred ljudskim obzirom nego po5tuju6i
tudu du5u koju sam, bilo odraslog ili djeteta, bilo pravednog ili
grjeinika, uvijek po5tivala kao BoZje djelo, misle6i kako nijedan
smrtnik nije svet - apsolutna svetost je samo u Bogu - tako i
nijedan smrtnik nije posve grje5an. Stoga sam uvijek nastojala da
ne unosim druge mrvice zlo1e u srca i da ne bacam u njih prvu
mrvicu, ako su bili nevina srca.
52 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 53

Bila sam tzazvana, ranjena, zamrljana nerazborito56u drugih i jednim zamahom nas baca na rub Livota, ljudski govoreci, to je
glavni put prepotentnih, suhih srcem, koji ne misle, podmuklih.
Pod nadnaravnim vidom, nije tako. Mi smo - naizgled
pobijedeni od Zivota, jer ne znamo biti egocentridni kako to Zivot
zahtijeva, da bi se trijumfiralo - da bismo bili pobjednici. Budu6i
da osvajamo pod cijenu nas samih, ne maleni Zivot ograniden u
nesto drugo jerbihja odgovorila na prvi poziv. vremenu, nego Zivot koji je vjedna zora, koji je vjedno podne,
Mislim na lavinu koja se ne oblikuje ako prva latica snijega ne dapade, puni dan, blaZeni, Sto tede u vijeke vjekova u krugu i u
svjetlu vjednog Sunca.
Ali koliko li boli da se dotle dospije! Ali koliko li leda! Ali
koliko li osamljenostil Ali koliko li gordine! Ali koliko li suza! Ali
koliko li umiranja, sat po sat, na tisudu nadina: ubijani od nas
samih za na5e dobro, ubijani od drugih po njihovom zlodinskom
vjedni Zivot po ljubavi i Po boli. porivu! Umrijeti jednom moralnom smr6u s obzirom na koju je
smrt koja dolazi od Boga, fizidka smrt, kao kazna nametnuta
Adamu, mnogo, mnogo manja (lakSa)!
I tada gledamo naokolo s tjeskobnim srcem i licem okupanim
pladem... i umjesto pogleda ostalih ljudi koji naur nedostaju ili nas
Prijateljske'stvari
gledaju neprijateljski, susre6e se vjeran pogled niZih stvorenja. I
tada umjesto poljupca koji namje zanijekan ili namje kao izdaja
dan od bliZnjega susre6emo iskreni pozdrav Zivotinje, i tada na5e
U knjizi Postanka ditamo da je Bog stvorio zivotinje na sluZbu
ruke koje su se uzalud pruZile da zagrle i pomiluju i koje su bile
dovjeku. I takoder da bi ga jadale, kaZem ja'
odbijene, priklanjaju se da poglade Zivotinje koje nikada ne
Da. Koliko vi5e dovjek po BoZjoj volji posjeduje duSu koja
koja izgleda da odbijaju onoga tko ih ljubi i uzvrataju mu prostodu5nom
zaspalih, od ne njeZnoS6u.
uri, bi66 koja se Tko je sretan ne zna... A7i tko nije bio sretan zna kakvu potporu
pruZa jedna Zivotinja onome koji je sam t najgoroj osamljenosti:
raLe i nastoje j
onoJ srca.
Ja sam veoma ljubila Zivotinje kao BoZje djelo i kao podr5ku u
mojern Zivotu koji nikada nije bio sretan, uvijek ljudski govore6i.
Zatvorenica od mnogih stvari, jer se moZe biti zatvorenikom i kada
si izvan materijalnog zalNora, imala sam zajednidko sa svim
zatvorenicima ljubav prema Zivotinjama koje su bile druZice i
tje5iteljice u mnogim, mnogim mojim satima zatyora.I ne mislite
tkalci u svojem strPljivom Poslu!
da pretjerujem. Mnogo, mnogo sam trpjela i nadam se da Vam
Bliznji... Kakav li je to stroj uvijek pun Lalaca, tirn viSe Sto je
na5e bi6e osje6ajnije, poniznije, njeZnije. lsmijava nas, gazi nas,
 M. Valtorta, Autobio grffi a 55
54 M. Valtorta, Autobiografiia

mogu dati makar saZeti opis u ovim strauicama koje ste zatraLtli da
- ali ljube6i takoder toliko svoju siroma5nu kderkicu i mir medu
supruzima, nalazroje ovaj... put da zadovolji moju Zed da ljubim,
Vam ih napi5em.
svoju radost da rne udini zadovoljnom i da po5tuje volju suprugel
Mnogo sam trpjela. Izgledalo bi na prvi pogled nemogu6e:
k6erkajedinica, dosta bogata, zdrava do dvadesete godine, uz Live
Moja majka bi napravila scenu, objeSeno lice bi trajalo neko
neodrealeno vrijeme, otac je to podnosio smireno, ja sam plakala...
roditelje... koji su naizgled Zivjeli u dobrom skladu, i Sto bi mi
onda naizgled manjkalo? Ni5ta. Sto mi je u stvari manjkalo? Sve.
ali sam plakala na glavici psi6a ili na krilcima vrapdi6a, i suze su
Ono sve Sto je meni trebalo: ili jedna velika, velika majdinska bile manje gorke jer je Zivotinjica brisala moje suze svojim
njeZnim jezikom ili je ispijala moje suze sa svojim kljunom joS
ljubav.
mekim iz gnijezda.
Sto bi me zanimale one lutke, slatki5i, zabave, kada su mi
Treba isku5ati te stvari da bi ih se mogle razumjeti, a da ne
davani unaprijed s fanfarama i sa zavr5nim galopom ledene stro-
kaZe5: "BedaSto6e!"
gosti, ili uz pratnju neugodnih scena unutar obitelji? Kako Ii sam
Poslije Zivotinja, cvjetovi. Koliko li sam ih uvijek voljela! U
zavidjela siroma5noj djeci koju sam gledala kako jedu svoj komad
posudi, na mojem prozordi6u, ili uzgajani duZ zelenih putova na
kruha u narudju majke, koje bih vidjela kako se igraju s lutkom od
polju, bili su moja radost.
krpa koju je za njih sa5ila majdinska ljubav, koju sam vidjela kako
rastu kao radosni pili6i na livadi punoj sunca, u ku6i gdje je sjala
I ovdje mi je moj otac bio uditeljem. Nije znao pro6i
ljubav obaju supruga kao sunce, izlijevaju6i se u mlazovima nezainteresiran pored neke cvjetne krune i divio bi se poniznom
poljskorn cvijetu kao i rijetkoj orhideji. Od njega sam naudila
ljubavi na djecul
ljubav prema cvije6u, tim beskrajnim remek-djelima BoZjim koja
"Nijedna nije zavidjela njezinoj kraljevskoj paladi samo da bi
siju boje i mirise po na5em zemaljskom mulju kao Sto zvijezde
uz svoju uga5enu vatru imala zipkanje kolijevke" kaZe Pascoli, ako
sipaju dragulje po svodu nebeskom: zvrjezde su cvije6e nebeskih
se ne varam ponavljaju6i njegove stihove nakon toliko godina Sto
perivoja, a zvijezde zemaljskih perivoja su cvije6e.
sam ih udila. Ja mogu o sebi re6i: "Nitko ne bi zavidio mojem
Kada bismo i5li poljem, koliko li bi cvjetova ubrao moj otac!
Zivotu, naizgled ispunjenu dobrima, kada bi, imaju6i ljubav u
Njima bi mene okrunio, njima bi ispunio moje ruke, tumadio bi mi
svojoj siroma5noj ku6i, mogao vidieti stvarnost rt moioj kuti" .

uvijek nove ljepote, bilo da je to jo5 zatyoren pupoljak, netaknut

Stoga ne treba duditi ako sam se priljubila Zivotinjama tolikorn
dodirom pdela i rose, bilo da su se ve6 otvorili puni velidanstva da
stra56u. Ptidice, psi, kornjade, pili6i, golubovi, kuni6i... moji
prime poljupce leptira, njeZnosti sunea, kupke ki5e ili kupanje u
sudrugovi u igrama i osami, drugovi koji su mi dali vi5e radosti od
fosfornoj svjetlosti zvijezda.I u svemu tome lijepom Sto je ruka
lutaka jer su bili "Livt", i vi5e boli jer su"' umirali. Svaka (njihova)
BoZja prosula oko dovjeka, pod nogama dovjeka, koji je iznad svih
smrt je bila tragedija...
stvorenja i kojega je Otac ljubio dotle da mu je darovao svoga
Moja majka, "gospodarica" ku6e, "diktator", svaki put je
Sina, i Sto tako mali broj lju'di vidi na zemlji (za mene vidjeti znadi
odredivala: "Jao ako dode koji drugi pas, koja druga ptica". Ali
ljubiti), moj otac je dinio da ja u torne vidim djelo Stvoritelja.
tada bih se priljubila uz kokice, uz golubove, uz kuni6e... Dvo
Koliko li je puta, u potvrdu svojih rijedi i uodavajuii moju narav
struki plad jer... su bili predestinirani za ralanl lli tavu!'.'
koja je spontano bila umjetnidka, navodio meni odlomke proze, i
I zatin, izazivajuti supruZnidke raspre, otac bi mi ponovno posebno poezije, koji su ilustrirali Lijepo u stvorenju i koji su
donosio psi6a'. darovcmog upravo meni od Tog i Tog Casnika, lli
isticali u njemu otiske BoZanskog bi6a koje je sve stvorilo!
malu pticu za koju me ie Kapetan molio da ie odgoiim. Iadan otac
koji, ljube6i toliko iskrenost - i tako me je dobno naviknuo (na nju)
 56 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 57

Zivotinje i biljke, zalazi stnca, zore, no6i s mjesedinom tako ne potpunu Zud koja je morala postati slatkom jedino po5to je Livot
djevidanske i diste, noti zvlezdane tako pune kucaja, i vi zvudne u njemu moj ja... Evo prijatelji u sitnijim stvarima, prijatelji koji
morske povr5ine Sto mrmoljite sa Sapatom laganih valova, koje me nisu izdali i koji, na nezamjetljiv nadin, u rneni proizvedo5e
umome uzdi5ete u punim no6ima, koje zapljuskujete s krikovima i djelo uspinjanja Bogu, zacijelo od Boga predodredenog, koji se

paklenskim cerenjem morske grebeni, i vi plava jezeta Italije, i sluZio svim Ijudskim stvarima da obradi moju du5u za vjednost'
brda, i doline, i planine, vi, vi sve tako lijepe stvari, jer ste
napravljene od mojega Boga, vi koje sam ljubila i koje ste me
ljubile i koje dolazite u moj desetogodi5nji zafror, da me nadate,
jer sam vas toliko ljubila, promatrala, proudavala, da vas i sada
promatram odima pameti, budite blagoslovljene za radost koju ste
mi pruZile, budite blagoslovljene zavjeru koju ste mi dale, budite
blagoslovlj e ne za nadu vj edne Lj epote, koj a j e mnogo ve6a, dij i ste
vi samo ogranideni odbljesak, a koju ste u mene ulile, za ljubav
koja mi od vas dode, koja me je s vama sjedinjivala, zaliubav
kojom vas je rnoj otac ljubio, s kojom je moj otac udinio da vas
ljubim, za ljubav s kojom vas Bog stvori i tzdrLava; oh, budite,
budite blagoslovljene !
I blagoslovljen neka je Onaj koji vas je stvorio na utjehu moju,
njegove siroma5ne k6eri, koji je darovao mojemu.la sposobnost da
vas uodim takve kakve jeste: savr5enstvo i svjedodanstvo za Boga,
rijed BoZja u svim trenucima, spremne na posludnost, na ljepotu, na
korisnost...
Umorua sam i bolesna vi5e nego obidno i misli mi bjeZe' Ali ne
idem za tim da napi5em knjiZevno djelo. Pokoravam se sarlo
jednoj Va5oj Zelji, Ode. Stoga se malo brinem o stilu. lzraLavam se
onako kako to dopu5ta moja aktualna slabost, moj osje6aj prema
stvarima koje su na5le odjeka u mojem Zivotu..
I
ljepota, djelo genija; crkve ltalije gdje kuca Zivot Krista i
Marije, livot svetaca BoZjih, vjedni Livot u prikazivanju
nadzemaljske ljepote. I tvrdave i kraljevske palade ltalije,
spomenici stoljetne umjetnosti koji su u aktualnoj opasnosti ili je
ve6 do5lo do njihovog uniStenja, to je ljuta bol za moje srce. I
rasko5ni muzeji slika na platnu, kipova, rijetkih predmeta
donesenih (,ak iz dalekog lstoka, stvari ljubljene koje sam
posjedovala u svome zdravlju, a sada vas ljubim u sje6anju i sa
sje6anjem jer mi nosite jeku danA u kojima sam poznavala Zivot, ali
M. V alto rta, Aut obio g rafii a

DRUGI DIO

"Oni koji plaiu, to su oni koji znait"

Ruysbroecka

a
Ivan od Ruysbroeck-a, flamanski mistik, svedenik, blaZenik (1293.-
1381.)
 M. Valtorta, Autob io g rffi a M. Valtorta, Autobiogrffi a 61
60
potrebu plada, boli, da bi pustila korijen i grane i uspela se sve do
neba... AIi da bi dospjela do neba morala je, po5to je prodrmala
samu sebe pod svim jakim vjetrovima, nastojedi osloboditi se boli,
sabrati svoje grane u obliku krlLa i na nju razapeti samu sebe.
Oh! tada stablo hranjeno pladem, grijano ljubavlju, natopljeno
Danas je iista srijeda, Pepelnica' Podinje stoga
10. oZujka, bolju, postalo je gorostasno i nadam se da 6e njegova kro5nja
Korizma. Vrijeme, za merle uvijek puno zbivanja koje ostavljaju Livjeti u vijeke, da 6e mojern andelu pruZiti palmu i mladicu za
moju krunu pobjede i za rnoje odlidje mudeni5tva.
neizbrisiv znak.
Ako se dobro gleda, mnoge glavne stvari u mojem Zivotu su se

Bol oca

U korizmi je bila moja prva ispovijed.
U korizmi moj ulazak u zavod.
U korizmi moj izlazakizzavoda i povratak ku6i'
Kraljevstvo nebesko.
Ali ljubav koju je Bog bio poloZio, kao malo sjeme, u sitnu
du5u, siSla je u nju s jednom kapljom BoZjeg plada, i imala
je
t Mate.l 13,31-32;Marko 4,30-32; Luka 13,18-19.
Kada sam bila djevojdica, ali ne viSe djetinjasta, vidjela sam
svoga oca kako plade. Te suze su mi posve na srcu.
On, veorna inteligentan, uveo je inovacije i prilagodbe na
oruZju upotrebljavanom u na5oj vojsci. To iz ljubavi prema
Domovini, jer je veoma duboko ljubio svoju Domovinu i u mene je
prelio tu svoju ljubav, azatim i stoga Sto je nastojao uvijek sve vi5e
uve6ati blagostanje u obitelji iz ljubavi prema meni i mojoj majci.
U stanu postoje jo5 patenti, pohvale, nagrade, studije koje je
napravio... no6ne studije, strpljive, savr5ene. Napokon uspjeh,
I zatim... zatim izdaj a.
zadovolj stvo, radost.
Prema vojnom obidaju, svako ratno otkri6e mora biti
podloZeno studiju vi5ih dasnika artiljerije. Medu ovima je moj otac
na5ao svoga Judu. Mala preinaka ipokvarenost preko novca sa
strane vlasnika tvornice oruLja kod koje je otac dao napraviti
uzorke koje treba predloZiti ministarstvtt, bili su zamka. Moj otac,
koji je imao niZi din i nije htio istupiti iz vojske i prodati svoje
otkride Belgiji, Francuskoj, Austriji koji su to od njega traZili
nude6i rnu veliku kolidinu novca, na5ao seje u stanju inferiornosti.
Potrebno je spomenuti da su to bila vremena kada su tamne
protekcije Stitile one koji su bili pridruZeni posebnim
organizacijama. A moj otac nije bio i nije htio nikada imati i5ta sa
spomenutim udruZenjima. Zbog toga... je izgubio. Ministarstvo,
 62 M. V alt ort a, Aut obio g rqfij a
Generali, tisak o njemu su govorili s pohvalom. Ali patent je
pripisan drugome, izdajniku, kao i odgovarajula korist'
Ali, kao uvijek, taj novac izdaje donio je plod prokletstva.
Gosp. Glisenti, koji je zbog novca krivo svjedodio, bio je udaren
paralizom i godinama, godinama je vegetirao kao Zivotinja'
Izdajnik, dasnik artiljerije, poSto je uZivao milijune, plod svoje
izdaje, kroz kratko vrijeme je umro, ubiv5i se otetim pi5toljem i
ispaliv5i hitac u usta; njegova Lena i njegova kderka su pale u
najgoru bijedu tako da su morale sluZiti...
Ali Sto me briga zattde nevolje? Ono Sto dini da i danas trpim,
bol je mojega oca... I ta bi sama po sebi bila velika, nezasluZena od
tog ispravnog 6ovjeka, radnika, dobroga srca. Da je to bilajedina
bol, podnosio bi je lak5e i ne bi ga dotukla. Ali...
Zao mije Sto uvijek moram zvoniti na dva zYo\a,jednim koji
ima jak i dobar zvuk i drugi koji ima krije5te6i i bolan zvuk. AIi
Livot je takav i ja trebam iznijeti svoj Livot kakav je bio u meni i u
onima koji su bili oko mene.
Moja majka, poslije smrti njezine majke, postala je doista
nepodnosiva. Neito od bolesti jetre, i poslije pobolj5anja toga,
mnogo teZa bolest, glasovita Zenska bolest - koju neke od Zena, po
dobroti drugih, mogu izdrLati - bolest Zivianog sttstanta, udinile su
je patnjom i nevoljom za obitelj. Da je imala desetero djece, mali
novdani prihod, bez ijedne doma6ice, te da je stoga morala zasukati
rukave od jutra do vederi i raditi da bi drlala u redu ku6u, ne bi
imala histeridne napadaje, uvjeravam Vas. Postoje nesretnice
stvarno bolesne odLivaca i treba ih saZaljevati. Ali moja majka nije
bila takva. A to dokazuje Sto je sretno doZivjela veorna duboku
starost, dok su svl tada5nji rodaci ve6 dosta dugo mrtvi. Imala je
jedino svoj ja bolestan od egoizma, od oholosti, od nadmo6i.
Moja baka, kroz prvilr 10 godina bradnog Livota, stavljala je
uzdu na mu5ice svoje k6erke i balzam na ranjeno srce zeta kojega
je ljubila kao veoma briLna majka. Bili su dvoje dobrih i ljubili su
se. Kada je ona umrla, dolao je pakao. Moja majka nije nikada
htjela niti ho6e nikakve primjedbe ni od koga. Ona je savriensNo i
n e p r ev arlj ivosl. Nj ezin a rij ed j e zako n, nj ezina Lelj a j e zap ov ij e d.
M. Valtorta, Autobiogrffi a
Moj otac, iz ljubavi prema miru, nikada nije reagirao na slidna
samouzdizanja... Iz ljubavi prema miru, iz ljubavi prema Zeni kojoj
je Zelio pravo i savr5eno dobro, zasluLivao je drugadiju nagradu! I
takoder nije reagirao zbog... nesposobnosti. Moj otac nije bio
prepotentan, nije bio brutalan. Da bi se ukrotilo moju majku trebao
je netko jadi od nje, netko tko je u odredenoj prilici znao malo je
stresti... Bilo bi dostatno samo jednom. Ali je uvijek tako da je u
bradnoj zajednici jedno od dvoga tiranin, a drugije Zrtva. U mojoj
ku6i Zrtva je bio otac.
Trebalo je po5tivati tog dovjeka bezmane, radnika, strpljivoga,
zdravog, lijepog, dobrog, koji joj je dao bogatstvo, ugodan Zivot,
davao je ono Sto je suvi5no toj maloj Zeni koja je bila moja majka,
digao ju je od sluZbe uditeljice gdje bi se morala muditi ditav Zivot,
ali je naprotiv bio muden, napajan neotesano56u, grubim rijedima,
odbijanjem...
Zapodele su scene prema rodbini...
Moj otac je imao dvije sestre i jednog brata. Brat i jedna sestra
su bili u Bergamu i stoga su manje uzrujavali moju majku, koja je
ipak o njima govorila s prezirom, Sto je nana5alo bol ocu. Kada bi
do5ao stric Agostino, izlaziTi bismo ja, otac i on da moZemo
govoriti u miru. Majka bi tvrdoglavo ostajala ku6i i izjedala se od
srdZbe... Zatim je dolazilo do scene. Ja, makar sam vidjela oca
kako daje stricu velike bankovne novdanice, nisam nlita o tome
govorila. Vrlo rano sam shvatila da ima stvari koje treba re6i i
stvari o kojima treba Sutjeti... Razboritost mi je morala biti ulivena
s kr5tenjem.
Druga odeva sestra, po5to je godinama bila u Argentini,
nastanila se je s muZem i s jednom udanom k6eri u Milanu. Ne
Zelim voditi proces ni prema kome niti braniti nikoga. Stoga kaZem
da je i tetka Andela imala svoje mane. Ali tko je bez mane, osim
Boga? Ah, ne! grije5im. Osim moje majke? Ta tetka, vidjev5i
autoritativnost moje majke, usudila se je intervenirati u moju
korist. To je bio podetak neprijateljstva. Trajni rat koji je dinio da
trpi moj otac koji, po svojoj pravednosti, nije smatrao da je njegova
sestra kriva za sve grijehe koje joj je moja majka podmetala, i
 64 M, Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiografija 65

uvijek se uzrujavao zbog svih prkosa koji su u trajnim mlazovima

i51i od njegove Zene prema njegovoj sestri.
Zalim, jer to nije bilo dostatno, stvari su se i dalje izrodile.
Kakav pakao! JoI se pitam gdje je majka nalazlla snagu, dokaze'
izgovore, otrov, u tako Sirokoj mjeri, da bi rnudila oca.'. Mislim na
Salomona koji kaZe da postoje tri stvari koje izbacuju dovjeka iz
ku6e: dimnjak koji se dimi, krov koji propu5ta ki5u i Zena koja se
svada6. Za dim i vodu pobrinuo se je progres da ga iskljudi, i otac
nije trpio zbog tih dvaju domadinskih, bolje redeno, gradevinskih
nevolja. Ali Sto se tide svadljive Lene... Jadni otac! Bio je vredniji
od mudrog kralja Salomona, jer ju je podnosio a da nije pobjegao,
a da nije izgubio strpljivosti, nego naprotiv nastavljaju6i je ljubiti.
ry
Ali je trpio veoma mnogo.
Doista, ni5ta nas ne ranjava vi5e od toga kada vidimo da smo
nepriznati od na5ih najbliZih kojima dajemo blaga svoje njeZnosti.
Otac je davao blago njeZnosti svojoj Zeni... ali ta su blaga I
upotrebljavana kao oruZje da ga jo5 vi5e rani" Sigurna u mo6, u
nadmo6 koju je imala nad njim, sigurna da su dobrota i strpljivost
muZa bile savr5ene, sigurna u savr5enost ljubavi kojom ju je ljubio,
umjesto da je od tih sigurnosti udinila jedino oruZje dobra za sebe,
za njega i za mene, udinila je od toga sredstvo moralnog
pusto5enja.
Kroz tjedan, budu6i da je otac bio izvan ku6e od 6 sati prrie
podne do 12 sati, te od l4 do 19, i budu6i da je poslije vedere imao
desto prijatelje za razgovor, tada nije bilo zla. Zacijelo nije to bio
idealan suZivot, ali je uglavnom bilo podno5ljivo. AIi
nedjeljom! 1 ... Zelite li znatt kakva je bila naia nedjelja do koje je m
otac toliko drZao kao do svojeg blagdana da provede s nalna
dvjema koje je po5tivao? Evo vam na znanJe. Giuseppe Vcrltorta, otac Marije, bio je viii narednilc, ontZani proielnik u 19
e g imenti C avall e g g e r i Guide.
Poslije bakine smrti, spavala sam u sobi sa svojima, tako sve R

do svoje desete godine. Nedjeljom ujutro otac bi ostao u krevetu

ne5to duZe nego obidno i ja bih se spustila sa svog kreveti6a i
uspela se na njegov veliki krevet da dobijem svoj dio njeZnosti.

6
P.ibliZna aluztjana knjigu Izreka, na primjer: 19,13;27 ,15.
 M. V ctltorta, Autob io g rafi.i a M. V alt o rta, A utobio g rafij a 67

Majka, koja bi se ved ustala i bila je tamo da mudi naSu

sluZavku, otkrila bi nas tako sretne, jedno u rukama drugog, i
osjetila bi potrebu da nam zatruje sre6u. Svaka i najmanja stvar bila
je prigoda da zapodne napad. Nevine fraze kao slijede6e: "Ove
no6i si spavao dobro. Danas, kada je ve6 lijepi dan, mogao bi se i ti
ustati. [ma5 danas lijepu boju. Da li sluZavka stoji bolje sa svojom
prehladom? Ho6emo li danas oti6i posjetiti Angelinu (odevu
#*r sestru)?" bile su dovoljne da zapodnu scenu. I dalje, dalje, dalje s
# jednim crescendom zlobnim, okrutnim, nepravednim, divljim.
F
F- Prigovori, osudivanja, prijetnje: svega. I niSta nije stavljalo uzde i
F
kraj toj odvratnoj nedjeljnoj sceni.
fi
rt
@
F FE!4 iini mi se da se vidim sebe kako stojim uspravna u svojoj
dugoj nodnoj koSulji, uspravljena na Zenidbenom krevetu i pladu6i
-
G #'

molim za milost; a majka, po5to je najlaZnijim osudama ponizila

ffi

F+
@_
@-
tog svetog dovjeka, mojeg oca, prijetila bi da 6e se rastaviti od
K F njega; a moj otac bi odajnidki rekao: "Ja 6u se ubiti, tako ne mogu
k-
vi5e!". I kada bi ona poslije toga oti5la negdje drugdje po kudi, aja
bih bila mealu rukama oca koji je plakao i govorio mi: "Oh! Marija!
Majka me viie ne volil ne voli nas viSe...".
Oprostila sam toliko, toliko, toliko onome koji mi je ogordio
Zivot. Tako sam oprostilamoju bol koja mi je prouzrodena iz diste
zlo6e. Ali ove suze mojega oca... ne. Ne pra5tam ih. Lagala bih
kada bih rekla da mogu oprostiti onome koji ih je prouzrodio.
Opra5tam svoje strahove dok sam bila djevojdica... Znate li kakav
strah, kakav strah da se otac ubije? Kada bi kasnio da se vrati ku6i
zbog nekog razloga, odmah bih pomislila da se nije ubio... Moje je
srce tada podelo pobolijevati... Opra5tarn moie spiskane blagdane
po5to sam udinila sve svoje duZnosti udenice kroz Sest dana,
obe6avaju6i mi nedjeljnu radost. Opra5tam ru5enje mojih nada,
Tetka Angela, sestra Mariiina oca mojih iluzija tako Zilavih u opiranju smrti. Opra5tam Sto je ubila
moju vedrinu joi od djetinjstva, moj osmijeh, opra5tam 5to je
udinila da ditav moj dan bude toliko ispunjen pladem, klonulo56u,
pesimizmom ve6 od prvih njegovih sati, toliko opra5tam, sve
opra5tam 5to rni je nepravedno naneseno zlo i egoistidki uzeto
dobro, moje dobro, ali one suze ne. Suze moga oca, ne. Pripadaju
mi kao najdragocjenija odinska relikvija i ostaju zatvorene u
 68 M. Valtorta, Autobiografiia
mojem srcu koje je bilo njima natopljeno kao kapljama uZarenog
olova jo5 od djetinjstva, ali mi ne pripadaju da bi ih mogla
oprostiti. One dapade iz zatvorenog prostora, gdje Live, one dapade
po ranama koje je njihov pad ostavio u meni, kride, kride glasom
plaEa, glasom ljubavi, glasom molitve: "Sjeti se i budi pravedna".
Sje6am se i pravedna sam.
Nastavila sam ljubiti svoju majku jer sam imala srce svojega
oca... Da sam imala neko drugo srce, ne znamda li bih je mogla
nastaviti ljubiti po5to sam je vidjela kako mudi onog dovjeka.
Nastavila sam je ljubiti po naravnoj sklonosti dakle i po duZnosti...
Ohl Zalosna je stvar biti ljubljen po duZnosti! Ali svog oca, svog
oca sam ljubila za rner,e i za n|u s ljubavlju, s tolikom ljubavlju...
Vidjet 6ete kako smo se ljubili sve do kraja...
Samo u krupnim crtama pi5em o ovome jer je za mene veoma
bolno. Osje6am - jer imam dojam da su naSi pokojni u povezanosti
s nama, da se kre6u oko nas, da bdiju nad nama - osjedam ruke
svojega oca jo5 oko mojega tijela potresenog jecajima te njegov
glas koji mi govori; "Oh! Marija! Majka nam ne Zeli dobro!...". To
je o5trica koja zadire u moje srce...
... Takvi su bili moji, na5i blagdani, makar smo, kao uporni
optimisti, kakvi smo bili, kroz 6itav tjedan sakupljali blago paZnje,
njeZnosti, u nadi da bi slijede6a nedjelja bila bolja od posljednje
tako nesretne... Iluzije...
Kada bi pak dolazili veliki blagdani, a ja i otac smo do njih
drLali: BoLi6, Uskrs, Sv. Josip, Sv. Ana (imendan majke), re
dendan moj, mojega oca, godi5njica vjendanja, tada, redovito,
"mjesec" bi se ranije pojavio izalazio bi po5to bi pro5ao blagdan, i
sve bi uni5tio.
Kada ditam Evandelje medu mnogim Isusovim dudesiura
zaustavljam se i divim ozdravljenjima mjesedara. To je drugadije
od odi56enih gubavaca, ozdravljenih slijepaca, uskrsnulih mttvaca!
Tojejedno dudo!!! Jer, ako su sve nesrede nesreie, to da netko
bude zao i da mudi onoga koji Zivi s nama, najve6aje nesre6a. To
je guba koja izjeda du5u, to je sljepo6a koja zasljepljuje, to je
gluho6a koja dini gluhima na glas srca, to je smrt za dobro, to je
zlodin protiv samoga sebe i protiv bliZnjega, to je uvreda Boga.
M. Valtorta, Autobiograftja 69
Onaj koji je zao gori je od prirodne nesre6e od koje se ne moZe
pobje6i jer dolazi po vjednim zakonima, ali koja upravo zato jer
nastupa po vjednim zakonima, mnogo je udaljena, u svojim
krizama, u vremenu. Stoga smireno prihva6amo nesre6e koje nam
doTaze po prirodi i po neumitnom tijeku dogadaja narodA. MoZda
to ovisi o dinjenici da, budu6i da su te stvari odredene od vjednosti
od Vje6noga i da tvore dio na5e egzistencije Zivih bi6a na zemlji,
postaju podnosive po posebnoj BoZjoj rnilosti. Vidjela sam kako se
povratio Livot na predjelima koje je uni5tio potres ili vulkanska
erupcija, vidjela sam na ru5evinama i na lavi kako ponovno nide
cvije6e, kako ptidice pletu svoja gnilezda, kako Zene pjevaju
ljuljaju6i kolijevku, kako se dovjek pjevaju6i vra6a s posla, kako
ponovno uskri5ava nada i ljubav poput feniksaizpraha uni5tenja.
Ali odaj koji jedno ljudsko bi6e donosi drugirn bi6ima slidnima
njemu i koji se, zbog krvnih ili duvstvenihyeza, ne mogu ili ne6e
suprotstaviti, jest ne5to stra5no. Plod jednog srca koje je plijen
demona egoizma, prepotencije, oholosti, daje gordinu koja prati
kao otrov kroz ditav Zivot. Ogordenje i poseban uvid koji
pojadavaju sposobnost da vidimo iza lalnih zastora dru5tvenih
konvencija. Sterilizira iitavo srce bol koja nam dolazi od jednog
bi6a koje Livi da mudi, jer je plijen vlastitog bolesnog ja, da ne
kaZemo grje5nog ja. Kuda ono prode umiru nade, ru5e se snovi, u
prah se pretvaraju sva zdanja dobra. Cestovni valjak dovjedanstva
koje ga opkoljuje, jedno srce koje nije dobro ruii i ni5ti sve u
pra5inu i u mulj: inteligenciju, zdravlje, duvstva, i vrijeda dak i
vjeru u srcima koja podinju sumnjati u Boga samoga koji ne
posreduje da zaustavi toliko zlo.
Jadno je otkriti, i to u mladoj dobi, snagu ljudske zlo6e. Gorko
odajanje Sto ga u nama izaziva spoznaja koliko zla moLe u6initi
bi6e nama slidno drugima sebi slidnima jest takvo da ga bez
boZanske snage ne bismo mogli podnijeti i fatalno bismo bili
poneseni prema posvemaSnjem gadenju na sve i na sva. Na sre6u
Bog posreduje i tada du5a, makar ostaje ranjena, ne umire. Ali
umire u zdravlju, koji put u inteligenciji i uvijek u radosti.
U mojem ocu su umrle sve tri stvari i to ne mogu oprostiti. Bila
sam sirode bez du5e mojega oca, bez njegove inteligencije, u
 70 M. Valtorta, Autobiografi.ia
dvanaestoj godini; od njega mi je preZivjelo jedno tijelo koje je
postalo djetinjsko, i da to moram zaboravitl? Ne. Ne mogu. Da je
iskusio sarno nezadovoljstvo kako je izdan od nekog tudinca, moj
otac ne bi bio tako brzo uruo u svojoj psihi. Bili su obiteljski
dasovi koji su ga izjedali poput kiselina, koji su ga brusili poput
brusnog-papira, koji su mi ga posve uni5tili. Ne. Ne mogu to
zaboraviti. I ne bi bilo pravedno.
Moja majka gotovo je osam godina udovica i jo5 se nije
smirila. Ali zaSto? Odakle ta patnla koja je bode i mudi? Nije to
tjeskoba ljubavi, ode. To je griLtja savjesti.
Kada nam smrt uzme ljubljenu osobu razlidita je reakcija koju
izvodi u srcima. Velidanstvena bol, smirena makar snaZna, ako
na5a bol nije zatrovana nekom griZnjom savjesti. Nemirna bol,
pomamna bol koja prigovara drugima, a najprije Bogu zbog onoga
Sto se dogodilo ( jer je u stvari prigovor u nama i protiv nas), kada
nas mnogo toga mudi u savjesti u odnosu prema preminulom. Oh!
slatko li je mo6i gledati prema nebu i re6i onome koji je gore, u
Bogu: "Ja nisam nikada udinila da plade5!"
Rekla sam: "Ne mogu oprostiti". Yi znate Sto mislim pod
oproitenjem. Ve6 smo se o tome sporazumjeli. Oproitenie zamere
zrati: " Zaboraviti primlj eno zlo".
Ja sam sada do5la, po BoZjoj ljubavi, da zaboravim zlo koje
sam ja primila jer me je to zlo bacilo snaZno kao lopticu badenu o
tlo i odskodila sam u lsusov narudaj i zato je to zlo za mene postalo
dobro. Ali ne mogu, i nemam pravo, zaboraviti zlo koje je primio
moj otac. I to, jer ne zaboravljam, ne pra5tam. Sve Sto mogu udiniti
jest da ne prigovaram na tom onoj kojaje to udinila i da se vladam
kao da nije udinila, nastavljajudi da je po5tujem kao da je bila
savr5ena druLica prema suprugu kojega joj je Bog dodijelio, i
dosta. ViSe od toga, ne mogu. I ne Zelim iz po5tovanja prema
svojem ocu.
Od 1904. do 1935. jest 31 godina. Vrijeme dosta dugo! I kroz
sve to vrijeme moj otac je trpio zbog toga. GaZeno je njegovo srce,
probodeni njegovi osje6aji, prezrena njegova ljubav, uni5teno
njegovo zdravlje, ranjena njegova inteligencija, poniSteno do za-
dnjega dasa njegovo ljudsko dostojanstvo...
M. Valtorta, Autobiogrffia 7l
Ahl kakav zbir djetinsjke boli ti5ti moje srce! Jedino polaZu6i
to na ramena Isusova, mojeg boZanskog Cirenca, uspijevarn vu6i to
brdo pelina Sto je uvijek gnjedilo moju osjetljivost k6erke i iz
mojeg tkiva istje5njivalo krvave suze.
U toj bolesti tako bolnoj, tako dugoj, tako poniZavaju6oj, Vi
vidite kako sam vedra... Ali ono 5to ne znate, jer tada niste ni znali
da ja postojim, to je moja bot koja me kidala i umalo je udinila da
poludim kada je umro moj Otac... Ali ono 5to ne vidite, jer to nitko
ne vidi osim Boga i rnojeg andela duvara, to je moja trainadeLnja
za Ocem, moja nostalglja za Ocem, moje dozivanje Oca, moja
misao na Oca...
Kada mislim kako i koliko je trpio, to je kao da Lalac re samo
kida moje meso nego prodire u moje srce. I kada i ja bivarn gaLena,
Vi znate da su dva imena koja zazivam: "Isuse - Ode". To su dvije
moje ljubavi, moja dva potpornja, moja dva magneta po kojima mi
je lako Dobro i slatka mi je Smrt koja 6e mi otvoriti vrata da se
sjedinim s Njima...
Voghera
U rujnu 1907. otputovali smo u Vogheru. Regimenta je tamo
premje5tena. Ponovno sam izgubila Casne i drugarice i pre5la sarn
u op6inske Skole, budu6i da u ovom gradi6u nije bilo nikakvog
privatnog Zenskog lnstituta. Barem, tada.
U novoj Skoli sam se ipak sna5la veoma dobro. Bila sam
apsolutno prua jer sam bila jedina k6erka dobro stoje6ih osoba i,
nadasve, nisam bila iz mjesta. Stoga, i sama dinjenica da spontano
govorim talijanski stavljala me mnogo iznad ostalih iz mjesta.
Zatim, mnogo sam ditala, jer majka nije Skrtarila u knjigama i
dasopisima, Povedavala sam tako uvijek vi5e svoj spontani dar
male spisateljice. Imala sam odlidnu uditeljicu, pravu "majlcu" tiia
je uspomena puna svjetla zamene.
 72 M. Valtorta, Autobiogrffia
Drugarice su bile dobre. Bila je jedna, izabrarica, sva Sepava,
slatko stvorenje koja je imala lice Gospino na .jednom tijelu od
Rigoletta, s kojom sam se veoma slagala. Bila je veoma dobra.
Zeljela sam joj uvijek dobro, pa i kada je stavljena u zavod, za
vrijeme praznlka, uvijek sam je i5la posjetiti.
Gradi6 je tada bio ruZan i bijedan. Imao je uske ulice,
poplodane s nekim oStrim kamenjem, prava muka za tabane.
Medutim 1e za uzvrat imao predivne drvorede (aleje) oko gradi6a:
pojas zelenila, sjenovit, pun 6urlika i letenja ptica. I zatim, polje je
bilo odmah tu, na dva koraka, jer je gradi6 tada bio veoma malen.
iitarog su okruZivale lijepe seoske povr5ine bogate p5enicom i
vinogradima, i jedan potok: Staffora, koji je izgledao kao velika
rijeka sa svojom velikom vodom Sto se pjenila, ili s blokovima leda
koji su se kidali pri otapanju leda, te sa svojim Sumama akacije u
cvijetu, punima gnijezda i pjeva (ptica).
Kako li je lijepo i6i s ocem uz obalu, tlk uz Livice od gloga
koje su sluZile kao granica izmedu vlasni5tava i koje su, u prolje6e,
sve bile bijele zbog milijuna latica koje su ih krasile, a u jesen sve
crvenkaste zbog duperaka sitnih crvenkastih zrnaca koja su ih
resila, tako slatkih pticama kao i djeci!
Kako li je lijepo hodati, dok se snijeg jo5 zadrLavao t
sjenovitim udubinama, u potraZnju za ljubidicama - a bilo ih je
toliko - skrivenih pod naslagom u jesen palog li56a, ljubkih
ljubidica tako poniznih i distih!..
Kako li je lijepo hodati duZ polja koja se zelene, po zrnju koje
se ractalo, ili se valovito giblju kada bi ve6 visoki klasovi govoril
vjetrovima dd i nd, a makovi su stavljali kaplje la'vi izme.u
zelenila i zlatoglavih nebeskih korij andara!...
Kako li je lijepo i6i uz brbljaju6i potodi6 pod Stitorn bijelih i
mirisnih bagremova u cvatu, izmedu tr5daka koji uvijek Sume,
izmedu malih stabala koja neprekidno trepere, duZ drvoreda gdje se
zupdasta loza uzdtLe sa svojim zelenim vijencima i svojim
grozdovima koji na suncu postaju kao od topaza ili od rubina!...
Koliko ljepote! Koliko ljepote! Koliko ljepote, o BoZe, si
posuo svugdje oko nas za onoga koji te osje6a!
M. Valtorta, Autobiogrffia 73
Bez obiteljske nesre6e bila bih joS sretnija jer nisam drLala do
luksusa, do posjeta, do Zivota u gradu i radije sarn Zivjela u BoZjoj
prirodi.
Bila sam u Vogheri nekoliko mjeseci kada, todno re znam
kako, moja majka dozna da svakog detvrlka iz obltLnjeg gradi6a
Casteggia mala grupa francuskih redovnica, "Klanjateljica Presv.
Sakramenta", koje potjedu iz Orl6ansa u Francuskoj, a koje su se
tamo sklonile poslije protjerivanja iz redovnidkih ku6a, prema
zakonu Combes, i dolaze u Vogheru poudavati u francuskom. Moja
majka je odludila da 6e me slati na te pouke. To mi nije trebalo jer
sam pohadala detvrti razred mature ijer sam ve6 uznapredovala (u
francuskom). Ali... Mislim daje bio Isus koji je tako Zelio.
U Vogheri je ocu bilo manje prikladno da me vodi na Misu.
Rasla sam stoga kao mala pogandica a ve6 sam imala deset godina.
Zapo(imalaje stoga dob u kojoj je vi5e nego ikada bila potrebna
pomo6 vjere. Moja majka nije o tome vodila brigu. Smatrala je da
dosta znam o tome...
l5la sam dakle svakog detvrlka kod Sestara Klanjateljica na
lekciju francuskog. Ali, makar sam pri udenju ostala tta onom gdje
sam ranije bila jer, opetujem, bila sam mnogo ispred svojih
drugarica koje su zaostajale za mnom, ali je, u zamjenu, moja duia
bila stavljena... u komuniciranje s Bogom. Nit je leLala, ako ne
prekinuta, a ono zacijeTo pokrivena naslagama, otkako sam
izgubila "mojeg mrtvog Isusa" iz Ur5ulinki.
Drage Sestre Klanjateljice su stavile u djelotvornost tu nit...
mijenjaju6i, rekla bih, postaju odredi5ta. Ne raspeti Isus, nego Isus-
Euharistija. Sto i" ,, biti Isus-Krv. Uz postojano nastojanje dobili su
odobrenje od rnoje majke da me pripreme na prvu pridest.
U rujnu 1908., skra6$u1i za jedan mjesec ljetne praznike u
Viareggiu, u5la sam u njihov mali Institut u Casteggiu da se
pripremim za primanje Isusa.
Bilo je pet redovnica: poglavarica Sestra Giovanna od KrrLa,
francuska plemenita5ica v6oma dobra; zamjenica poglavarice
Sestra Giovanna (jednostavno); moja na poseban nadin, koja me je
poudavala za Pridest kako se poudava i za francuski, a zvala se je
Sestra Maria. Visoka, veoma lijepa, andeoskog izgleda koja je,
 74 M. Valtorta, Autobiogrffia M. V alt o rt a, Aut ob io g raftj a 75

dinilo se, da oda5ilje odsjeve neba. I bila je doista andeo. Kada mi

je pred jedno mjesec dana udruZenje Unione Cattolica Malati
(Katolidko udruZenje bolesnika) poslalo knjiZicu-molitvu od Sestre
Marie-Gabrielle, svete trapistkinje, ugodno sam bila potresena jer
to lice slidi na ono analeoske Klanjateljice koja me je priprernila da
primim Isusa.
Zivjela sam mjesec dana s tim redovnicima. Veoma su me
voljele. Izgledalo im je da su se vratile u svoju milu Francusku, u
svoj samostan koji su morale s toliko boli napustiti, medu svoje
drage u6enice... Koliko paLnje, koliko duvstva! Sto nisam zapalau

ffi
ekstazu zavisilo je jedino o meni koja sam bila ukodena od godina
duhovne letargije a ne od njih koje nisu mogle udiniti vi5e od
onoga Sto su udinile.
One bi bile Zeljele da se stvar obavi sa svedano56u... Ali je
majka odludila drugadije. Nosila sam stoga isto odijelo i isti veo,
obadva bijela, od Krizme.
Nikakvu uspomenu nisam tog dana dobila od svoje majke. Niti
jednu knjigu, niti krunicu, niti medaljicu. Ni5ta. A nije ni ocu
dopustila da dode. Smatrala je da je otac "nepotreban". Jedino lsus
zna kako me je to boljelo!...
U danima koji su prethodili dogadaju obavila sam "duhovne
vjeLbe". Kretala sam se ja i Sestra Marija po malom i svedanom
samostanu, punom jesenskog cvijeda, promatrana s ljubavlju i
svetom zavi56u od pet redovnica i pet pripravnica... DrZim da su na
me gledali s po5tovanjem dak i stanovnici koko5injca... Nosila sam
na glavi krunu bijelih ruZa koja je simbolizirala da sam "petite
fiancde de Jdsus " ("mala Isusova zaruinica")...
Veder prije obreda naSla sam svoj krevetid pun ljubavnih
ceduljica: "Ja spavam ali moje srce bdije", "Mala moja, ja sam Isus
i dekam te", "Kako je duga no6 u i5dekivanju tebe, duSo, koju Marija u dobi od 9 i l0 godina.
ljubim!" Sestra Marija rni je govorila kako moZe govoriti samo
jedan serafin...
Zatim ujutro u crkvi, u otmjenoj crkvici, u bjelini i zlatu poput
kovdega, obred. Bila je prva nedjelja Iistopada, blagdan Gospe od
RuZarija. SluZbu je slavio vld. Zupnik Casteggia.
 75 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 77

Redovnice su pjevale s glasovima andela uz pratnju harmo-

nijuma:
" O saint autel qu'environnent les anges
... o jowr heureux, iour celeste
et propice, d vous benir ie consacre
ma voix..."
(hrvatski prijevod:)
"Oltaru sveti kojega andeli okruiuiu
... o dane sretni, dane nebeski
{ i blagoslovljeni, da te blagoslovim
posvetuj em svoi glas... "

i u dasu kada je Isus silazio u mene po prvi put, usred velikog

drhtanja du5e i uz svjetiucanje suza koje nisu pla6 nego zanos
radosti, prelijepi kantik:
"Devant Jdsus, ployant leurs blanches ailes
les cherubins s'inclinent d genoux
et Lui, le Roi des splendeurs 4ternelles
se fait petit pour venir jusqu'd nous.

Heureux enfant, allez manger le pain des anges

Tous les trisors d'en haut sont ouverts en ce Jour
Unissons nous aux celestes phalanges
Chantons lafoi, l'esperance et I'amour.

Au Golgotha, brisd par la fatigue,

yotre Sauveur marcha sans s'arrarcr,
de tout son Sang, pour vous, ilfut prodigue
si vous l'aimez, vous devez l'imiter..."
Marija u 11. godini, u dobi prve priiesti
>k******** * **+**
(hrvatski prijevod:)
"Pred Isusom, savijajuci svoja biiela krila
kerubini se bacaju na koljena
i On, Kralj ujeinog sjaja,
postaje malen da dode k nanna.
 78 M. Valtorta, Autobio grffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 79

On, moj Spasitelj, za mer.e je dao suz svoju Krv, kako se

Sretna djeco, idite blagovati hranu andeld, pjevalo u euharistijskom himnu Klanjateljica. Ja, iz ljubavi prema
Sva blaga Neba su otyorena ovoga dana, njemu, morala sam dati svu svoiu krtt.DaTa sam je. Dajem je.
Sjedinimo se s nebeskim ietama, Ali nemojte vjerovati da je od toga dasa bilb savr5eno sje-
Pjevajmo vjeru, nadu i ljubav. dinjenje i bez ikakvih daljnjih smetnji. Nisam li Vam rekla u
podetku ove povijesti da se Bog meni nije nametnuo nego je dekao
Na Golgoti, ... (skrien) umorom, na mene da ja idem k Njemu? Njegovo je djelo privladenja a ne
vai Spasitelj je hodao a da se ne zqustavi, nametanja. Udinio je da se zaljubim u Njega i dekao me je.
razdao je svu svoju Krv zavas Mislim da je svaka du5a kao Djevica prije navje5tenja. Bududi
ako ga ljubite, morqte ga nasljedovati..." da je svaka du5a pozvana da oblikuje Krista kao Sto je mlada
zarudnica pozvana da oblikuje svoje stvorenje. Zade1e Krista u
**** i< {< r< * r< r< r< r< r< * * nama dogada se kada kaZemo na5e: "Evo sluZbenice Gospodnje".
Najprije je poziv Gospodnji, donesen po njegovu andelu, po
Majka se je pridestila sa rnnom jer su je za to zamolile njegovom nadahnu6u. Ali dogadaj se ne ostvaruje nego kada du5a,
redovnice. Poslije toga je bila mala svedanost, rekla bih, po u zanosu ljubavi, odgovori svojim "Df, ho6u". Tada Duh Sveti
ljudsku. Mali darovi, meni toliko dragi, iasnih sestara i Sve6enika, silazi i osjenjuje velikodu5nu i zaljubljenu du5u, silazi sa svojim
rudak i na kraju naveder, prije nego li sam s majkom otputovala ognjem, sa svojim svjetlom, sa svojim darovima, i zapodinje
ku6i, posveta Mariji, pred dije noge sam poloLtla svoj vijenac od zadete. Krist se utjelovljuje u nama, ne kao u Mariji, znam dobro,
rlLa. nego se utjelovljuje i rada duhovno, raste, oblikuje i informira nas
"O Marie, o mavie! o Sebi, i toliko vi5e raste koliko se du5a vi5e poni5tavai razaru da
A ton coeur maternel ustupi mjesto Njemu samome, dok, kada dode das najve6eg
j'abandonne ma couronn savr5enstva danog toj duSi, ona daje na svjetlo samu sebe postav5i
Garde-la pour le ciel! " jedna jedina stvar s Kristom koji je toliko u njoj narastao te je
uni5tio sve od stvorenja koje ljubi, ostaju6i samo On, Onaj koji
(hrvatski prijevod: ljubi.
"O Marijo, moj Zivote! Ne znam da li sam dobro iznijela pojam koji sam htjela izre(,i.
Tv oj em materinskom srcu Ja sam na dan prve pridesti ponovno stupila u kontakt s Isusom
predajem svoj vijenac. i Onje ponovno uzeo svoje djelo 'zavodenja'moje du5e, koja tada
Cuvaj ga zanebo!" kao da toga nije bila svjesna, kao Sto ni zemlja nije svjesna
skrivenog djelovanja p5enidnog zrna upalog u brazdu a koje klije i
Moj vijenac od ruZ6!... pu5ta korijenje dok, jedne zore, zadudena zenlja ne zapazi (udo
Marija, mala zaljubljenica u lsusa raspetoga, ne6e smjeti vi5e kako jedna smaragdna nit izbija iztamne grude.
nikada nositi vijenac od ruZa. Njezin vijenac na zemlji bit 6e uvijek
od tmja, i na trnju njezina kru, "pladu6i" iz tisudu rana, oblikovat
6e blistave ruZe od boli koje 6e se jedino u vjednosti promijeniti u
vjedne ruZe.
 80 M. Valtorta, Autobiogrffi
Pro5lo je malo dana po mojern povratku ku6i, kada je do5ao iz
Francuske moj jadni, bolesni i bezboZni ujak, brat rnoje majke.
Odmah sam mu Leljela dobro, jer mi se srnilio. Ali drZim da on
meni nije Zelio dobro ili mi je barem to Zelio na veoma neobidan
nadin. Iz onoga mozga koji je jo5 i sada i uvijek je bio: mu5idav.
Trebam iznijeti ne5to iz povijesti tog nesretnika koji je bio
svoja vlastita propast i uzrok tolikih boli.
Posebno tvrda glava, jo5 od najnjeZnijih godina uvijek je bio
buntovnik u obitelji i nije se ukrotio ni pod strogoS6u oca r-riti pod
njeZno56u rnajke.
Moj djed, koji je pripadao Poglavarstvu i koji je po svojem
po5tenom, strogom, ali i odinskom vladanju, gotovo uvijek bio
predloZen za zaltitnlka nezrele sirodadi postiZu6i sjajne rezultate
kod svojih malenih kojima je znao upravljati odludno ali i s to-
likom dobrotom, moj djed, uz dije rijedi je povezano osvje56enje
mnogih krivaca, jer je bio ne samo kao onaj koji govori u ime
kaznenog Zakona nego i u ime Dobrote koja plade kada vidi kako
je ljudi preziru, nikada nije uspio ispraviti duh svoga sina,
mezimca. On je uvijek bio buntovnik.
Veoma inteligentan, ali bezvoljan. Sposoban da uspije u svemu
Sto zapodne, ali nestalan. Koji je ljubio luksus i zabave, i da bi
uspio da bude na razini bogatih prijatelja, koje je uvijek ttalio,
pozajmljivao je novac koji je uvijek trebala platiti moja baka, moja
majka, drugi moj ujak, i to uz Lrfre, da ne raZaloste djeda i da se ne
pretresa ime obitelji.
Koliko no6i prepisivanja procesa (er se tada sve procese
prepisivalo rukom) nije Ii ko5tao dvojicu bra6e taj razvratnikt.
Koliko li je poduka dala rno.ja majka, privatnih poduka diji prihod
je mogla upotrijebiti za samu sebe, a Sto je morala utro5iti da
podmiri dugove manjega brata! Drugi moj ujak, do5av5i do
osamnaeste godine dragovoljno se je prijavio u vojsku i napravio je
karijeru. Izi5ao je tako iz kuge. Ali moja majka je ostala u obitelji i
sve do svoje 32. godine Livota je morala raditizato malo dobra.
Kada se je moja majka udala, on se odmah povezao s jednom
djevojkom... Ni5ta zla, da je socijalna razlika bila jedina stvar koja
je stavljala bolan upitnik toj vezi. Zlo je u tome Sto je ta djevojka
a M. Valto rta, Autobio g rffi a 81
bila puna rlana... On ju je svakako Zelio oZeniti,.. Yezaje bila
kakva je trebala biti: pakao. Ona se je davala svojim lakim
ljubavima sa slobodom jedne male Zivotinje. Tko zna da li je moja
rodica stvarno k6erka mojega ujaka?...
Scene u obitelji, jer on nije dopu5tao da ona Livi taj Livot
preljuba, iskljudiv5i dugove, jer slavlja s raznim ljubavnicima, dok
je nuL bio u svojoj sluZbi upravitelja teretnog prometa drLavnih
Leljeznica, zahtjevali su flaSe vina i likera i slatki5a i izabranog
mesa... DoSla je dotle da je poku5ala maknuti muZa, polako,
pomo6u otrova... Kada je otkrivena i kada joj se zaprijetilo
prijavom policiji, da bi se oslobodila Zenidbenog veza koji je zanju
postao zaprekom razbludnog Livota, u5la je u radnu sobu muZa i
ukrala viSe tisu6a lira. On ju je trebao prijaviti, jer je to bilo jedino
Sto je trebalo udiniti... Naprotiv, unatod toga Sto je imala vi5e
rogova od jednog krda jelena - bududi da ju je ljubio, radije je on
sam pobjegao u inozemstvo navukav5i na sebe sramotne sumnje i
ostavljaju6i svome ocu brigu da dokaZe nevinost sina, Sto se samim
dudom i dogodilo, a mojem ocu je ostao teret da vrati tisude lira Sto
ih je ukrala ta propala Lena...
Moj otac je sve isplatio telegrafSki iz ljubavi prema Leni i tz
po5tovanja prema tastu i zatim je nastavio pomagati tog ludog
rodaka koji je pro5ao polovicom Europe prelazeti od jednog posla
na drugi, zaradujuti novac u izobilju i troSe6i gajoS viSe... Kada je
bio u sre6i, nije ga bilo duti, kada je gladovao, traLio je novac... I
moj otac se je brinuo za k6erku (?!?) mojega ujaka. Stavio ju je u
zavod i tako izvadio iz ambijenta punog mana u materinskoj kudi,
gdje je tetka otvoreno provodila slobodnu ljubav, a njezina majka
je nastavljala dobivati djecu od Ticija i Kaja, koja su syd vodena
pod naslovom ku6e rnojega ujaka! I !
Zivotkojije ovaj provodio u inozemstvu zacijelo nije bio takav
da bi pobolj5ao njegovo zdravstveno stanje, ve6 prodrmano od
otrova koje mu je u ranijirn godinama pruZala njegova draga iena.
Razbolio se je, dakle, potro5iv5i sve do posljednjeg novdida i do
posljednje haljine, i sveden na apsolutnu bolest i bijedu... do5ao je
k rotlaku. Taj rotlak (moj otac) ga je primio otvorenih ruku, jer je
moj otac bio dobar.
 82 M. Valtorta, Autobiografi.ia
Mala nevolja bi bila imati ga sa sobom da je bio neito zdraviji
tijelom i posebno duhom. Ali moj ujak je bio odbojan po svojem
blasfemnom ateizmu. Uvjeravam Vas da se moram prisiliti kada
govorim o njemu, da mu od vremena do vremena piSem, da molim
za njega, toliko je njegova du5a bila na dnu pakla. Ne otvara usta
nego da vrijeda Boga, vjeru, sve6enike i vjernike koje on naziva
"zaostali, licemjeri, pokvarenjaci, ludi", i sa drugim slidnim
pridjevima. I taj dovjek je do5ao blizu mene malo dana poslije
rnoje prve pridesti!
Zatim, bio je bolestan. Lijednici, da bi bili na visini svoje
pronicavosti (!), izjavi6e daje bolestan od su5ice u zadnjem stupnju
(Bum!l!). Gdie je imao su5icu? U plu6ima, u bubregu, u crijevima?
Zacijelo ne. Pro5lo je 35 godina i on jo5 Zivi, makar vet, ima 75
godina. Mikrobe ima u zlom srcu, u blasfemnom mozgu. Ali ne
mikrob su5ice, nego zlo1e, najgoreg volterovog ateizmalt.l
Bolesnik je. To da. Njegov neuredan Zivot i pogrje5na lijedenja
atrofizirale su mu pokrete nogu. Hoda stoga veoma polagano s
ukodenim nogama, ukodene od straZnjice do stopala. Ne moZe
dakle vr5iti nikakvu javnu sluZbu, dok privatnLr administraciju, i to
posebno kod PoboZnih udruZenja, vodi doista dobro jer ima jaku
glavu i ruka mu ne drhti. Posjeduje dapade dar savr5enog lijepog
pisanja kao u litografskom primjerku.
Ali konadno lijednici uvijek prosvijetljenl (!), koji nikada nisu
dovoljno hvaljeni zbog njihove prosvjetljenosti (l), odludiSe da je
moj ujak bolestan i opasan zamene, u tako njeZnoj dobi. Ili on u
ku6i, ili ja. Nikako zajedno u ku6i. Opasnost smrti.
Te godine sam pre5la u dopunsku Skolujerje majka sanjala za
mene kao vrhunac kulturne liepote da udini te postanem uditeljica...
Uditeljica, ja koja sam uvijek mrzila to zanimanje!! Ja bih bila
uditeljica ruglo mojih udenika jer, iz straha da ne trpe ono Sto sam
ja pretrpjela od svoje majke-uditeljice, sve bih dopu5tala, sve
opraitala; jer, iz straha da ne postanem stroga, autoritarna, odbojna
mali5anima kakva je bila moja majka, savr5eni uzor uditeljice (u
svim negativnim krepostima koje uditeljicu dine jednim
"stra5ilom") , jer, iz straha pred tim, pretjeravala bih u prevelikoj
popustljivosti, u slabost kojaje grje5na.
M. Valtorta, Autobio grffi a
U dopunskoj Skoli sam na5la Direktoricu poput moje majke.
Nemogu6u. Bila je saZetak svih odlika koje su udinile da trpirn pod
obiteljskirn korbadem. Nepravda, strandarstvo, autoritarnost,
bezdu5na strogost... bila je teror Skolaraca!... I svi nastavnici su joj
odobravali jer je Direktorica bila motna po viiim protekcijama.
A ja, koja nisam donosila poklone - moja majka nije popuStala
tom ucjenjivadkom nametanju - postala sam znak svlm nasiljima.
Ista majka koja nije nikada bila popustljiva, morala je posredovati
u moju obranu pred ttidom prigovora i negativnih ocjena koji su
svaki dan padali na mene u svim predmetima, a koja sam u ikolu
iila pripremljena od moje majke!// Koliko platal Ja koja sam
ljubila udenje kao Zivot i sklanjala sam se u njega, i koje je za
mene bilo izvor radosti koju nisam drugdje nalazl7a, u mojoj
Zalosnoj ku6i, do5la sam do toga da u udenju ne nalazim ni5ta do li
odurnost i strah prema stvarima koje nam uvijek donose bol...
Puna nepovjerenja, bezvoljna, udila sam automatski bez ikakve
radosti, bez nekoga cilja... A toliko sam uvijek jednako bila
kudena.
Kako mi nije bila dostatna direktorica i druge njezine pratilje,
razumije se, ku6i je bio ujak: o5tar, podrugljivac, nepravedan, koji
mi se izrugivao na svaku i najmanju rijed, koji me je poticao protiv
moje majke i dak protiv mojih fraricuskih redovnica!... Jedino otac
je uvijek ostajao dobar!... Ali ga nije bilo gotovo nikada... Vidjela
sam ga samo za vederom jer sam poslije toga morala i6i u krevet
da Sto manje stojim s ujakom.
Postala sam preosjetljiva 5to mi je uzrokovalo trajne suze: bila
sam ditava jedna moralna rana. Moja naravna stra5ljivost, koja se je
ve6 ranije trajno pove6avala pod Leljeznom majdinom rukom, sada
je dostigla jadinu koja je stvarno postala bolest. Blokirala me je.
Mislim li na samu sebe, tada mi se dini da vidim jednog od onih
jadnih psi6a bez gospodara, koji lutaju naokolo, drhte od zime, od
straha, puni rana, prose6i golu kost, samo jedan sat odmora, samo
jednu njeZnost, i kojega svi udaraju nogom, kojega svi tjeraju,
kojega svi mude. Siroma5ni parija (bespravno deljade) koji gotovo
nikada ne mogu platiti za svoje krivnje?...
 84 M. Valtorta, Autobiogrffia
Ja sam se osje6ala upravo tako. Okrenula bih se na desno:
prigovor; na lijevo: ruganje. Plakala sam: bila bih kaZnjena. Udila
iam: prigovaralo mi se. Igrala sam se. Prigovaralo mi se. Sutjela
sam. Prigovaralo mi se. Govorila sam. Prigovaralo mi se. U ku6i,
izvan ku6e. Uvijek tako. Majka je bila nemirna zbog direktorice
koja je, daju6i mi slabe ocjene, neizravno udarala na uditeljicu
Isidu Valtorta. Ali to je bilo zbog uvrede nanesene Isidi Valtorta, a
ne zbog zla koje je meni naneseno. Dapade, i ona je doprinaSala da
se pove6a to zlo. Bio je to Zivot pakla.
Moj otac je drLao dvrsto da me ne udalji od ku6e. Moja majka,
obuzeta griZnjom savjesti da Zrtvuje svoju k6erku i pomamom da
za5titi brata, nije znala koju ribu uhvatiti. Trebalo je imati neki
povod da sam ja postala neposlu5na i da me treba staviti u zavod
za kaznu i za moje dobro. Jedino opravdanje uz koje se mogla
uhvatiti da bi opravdala pred sobom, pred ocem, pred svima,
nepravdu da me Zrtvuje pred jednim bratom koji prije svega nije
bio uzor rodaka. Brat, prepredenjak kakav je bio, znao je to
iskoristiti i veoma dobro obraditi situaciju.
U zavodu
Ukratko. Moj otac je konadno morao pristati. Bila sam
Lrtvovanaja. Dne 4. oLujka 1909., u 9 sati prije podne, napustila
sam svoju ku6u i oti5[a u zavod.
Nikada nisam bila otsutna od svoje ku6e osim onog mjeseca
priprave za prvlu pridest. Ali je tada udaljenost od Voghere do
Casteggia bila tako malena te mi se nije dinilo da napu5tarn ku6u. I
zatim, tada sam znala da tamo idem za jedan mjesec, gotovo kao
na odmor, da primim lsusa. Sada me je pritiskala presuda da sam
stavljena u zavod, daleko od ku6e tri sata vlakom, kroz godine i za
kaznu.
Evo: ta okrutnost je udinila da sam nrzila ovu dinjenicu i
onoga koji je to udinio. Bila sam odvi5e inteligentna a da ne bih
M. Valtorta, Autobiogrffia 85
razumjela pravu istinu stvari, i bila bih voljela radije, iskreno, da
mi se ona rekla da mi se protuma(,i razlog rnoje Zrtve. Moja Zrlva
je bila nepravedna, jer nisam ja nego moj ujak trebao biti stavljen
izvan ku6e. I bila bih se lak5e primirila. Ali ovako ne. Zaito mi re6i
da zasluZujem kaznu, da zasluZujem da budem udaljena od svoje
ku6e, od svoga oca, a to nije bila istina? Za5to moja majka nije
razmi5ljala o tome kakvo zlo rnoLe izazvati tom laZi i tom
nepravdom?
Do tada sam se bojala svoje majke, ali sam je i po5tovala.
Poslije toga nisam viBe imala razloga za to, jer sam vidjela da je
nepravedna i neiskrena. l, moram re6i istinu, takoder je i moje
poitovanje prema ocu bilo poljuljano jer se on nlje znao nametnuti
i braniti me.
Prosudivala sam veoma ljudski i moje dovjedje reakcije su u
meni bile veoma jake. Iz oholosti sam oti5la a da nisam zaplakala.
Od djetinjstva sam mislila da plad, budu6i da je ne5to
najintimnije i najdublje Sto imamo, jo5 vi5e od ljubavi, daje se i
pokantje jedino onome tko zasluZuje vidjeti nas u na5oj najdubljoj
dubini. Svi ostali, koji nas ne ljube savrSenom ljubavlju, nemaju
pravo vidjeti na5e suze. Stoga sam plakala samo sa svojim ocem, s
Bogom i s malo drugih osoba koje Stujem kao oca i dastim kao
Boga.
Otputovala sam dakle bez plakanja. Iz oholosti i iz prezira.
Sigurno: iz prezira. Osjetila sam da nisam ljubljena. Tol1ko je
istina da sam Zrtvovana radi jednoga koji je malo dobar. Zato mi se
srce zatvaralo iz prezira. Nisam plakala. U sebi sam osjedala kako
se kidam gledaju6i kako sam odbadena, ja koja sam bila k6erka,
gledati kako sam zapostavljena i stavljena izajednog brata koji je
bio nedostojan, ali sam otvrdnula u sebi, stisnula sam ruke tako
jako da su me podele boljeti da sprijedim te ne odem uhvatiti se za
vrat svoje majke mole6i je da me pritisne na srce... I naravno bila
sam osudena: bezosje6ajna!...
U 11 sati smo do5li u Monzu, na vrata velikog Zavoda Casnih
sestara Ljubavi sv. Marije Djevojdice, koje je utemeljila sestra
BlaLena Capitanio.
 I
86 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiogrffi a 87

Todno se sje6am moje patnje toga dasa... Ali nisam plakala.

Samo sam jako kriknula kada sam bila uzeta od svoje majke... I
vidjev5i da moj krik, koji je stvarno bio krik srca koje se kida,
ostaje bez odjeka... osjetila sam kako se kida jedan drugi vez
izmedu mene i moje rnajke i kako se sve vi5e zatvaraju otvorena
vrata izmedu mene i one koja me je rodila i dqrovala Zivotu a da
me nikada nije razumjela. A da nikada nije razumjela srce svojeg
stvorenJ a.
Poslije tog krika, Sutnja. Pred gotovim dinom nikada nisam
vodila beskorisne rasprave. Otvrdnula sam i utonula u Sutnju koja
je opasnija i ubitadnija od bilo kakve eksplozije boli.
Casne su bile mnoge i veoma dobre. Zavod lijep, prostran, pun
svjetla, pun hodnika punih sunca i malih fontana, portika punih
svjetla, i sa perivojem Sirokim kao borova Suma sve do Marco
Pola: prekrasno. Da bih do5la k sebi udinili su da se proSetam
ditavom kuiom.
U meduvremenu moje drugarice su zavr5avale rudak i bila sam
im predstavljena. Bile su drage i dobre... ali ja, pla5ljiva kakva
jesam, veoma mnogo sam trpjela vidjev5i kako me toliko osoba
promatra: 150 djevojdica,40 Casnih i 40 pripravnica. Cinilo mi se
da sam sv. Bartolomej, s oguljenom koZom! Skrivala sam se iza
svoje iasne, odgovarala sam slovkaju6i i desto naklonom glave
kao magarci. Oh! moje drugarice su bile veoma dobre i nastavile su
me gladiti makar sam bila tako nabusita!
Povjerile su me trima udenicama: Isabelli Gilardi, nasmijanoj
biondini, k6erki jedinici kao i ja, koja se trebala brinuti za mene
kao majdica, i to je dinila s toliko ljubavi, siroma5na lsa koja je
umrla tako brzo, tako tjeskobna, ubijena nevjerno56u svoga muZa
koji joj je doveo ljubavnicu u ku6u, umrla tako brzo i tako odajna
Zavod Bianconi u Monzi u vrijeme Marije Valtotte: fasada prema perivoju (gore)
ostavljaju6i svoju njeZnu sirodad! Druga: Lina Cocini, veoma
i Kapela (dolje).
Livahna, crna, mr5ava, sva u pokretu i sva jezik, ne bi Sutjela ni
kada bi joj stavili katanac na usta. Ona je bila moja drugarica u
razredu. Siroma5na Lina, i ona umrla u 23. godini, ubijena od
smrtonosne upale potrbu5ice. Bila sam joj iskrena prijateljica
snagom kontrasta: ja smirena a ona u vjednom pokretu, ja Sutljiva a
ona razgovorljiva kao vrapdi6, ja rezervirana a ona preobilna u
 88 M. Valto rta, Autobio grffi a M. Valt o rt a, Aut ob io g rafi.j a 89

svojim oditovanjima. Treta koja joS Zivi: Gina Ferrari, poboZan

Zavodske drugarice Marije Valtorte, kojaje pnta ito sjedi s desna
Casne zavoda s Poglavaricom,
andeo... I ta mi je bila dana za drugaricu u blagovali5tu, u crkvi i u
udionici. Draga Gina koja nije bila neposlu5na nikada i ni u 6emu
da bi prikazala "cvjeti6" Isusu!
Ali takoder i preostalih 18 iz razreda bile su mi dobre: prvi vi5i
razred, podijeljen u prvi tehnidki i u prvi interni, jer tada u mojem
zavodu nije bilo uditeljskih Skola nego samo tehnidkih ili oni
razredi za op1i odgoj, zvani interni, diji program je bio jedna
mje5avina tehnike i dopunske 5ko1e, koje su stoga bile prikladne da
pruZe djevojkama plemi6kog dru5tva kulturu koja je potrebna za
njihov staleZ ali bez odgovaraju6e diplome.
Bilo se u vrijeme trimestralnih ispita i dan kasnije sam i ja dala
svoj mali ispit. Udinili su da se ustanem u 9 sati, tri sata kasnije od
ostalih, jer onaj andeo od Poglavarice nije Zelio nikoga prepla5iti s
pretjeranom disciplinom i uvodio nas je u obdrZavanje "Pravila"
bez naglih poteza. Ja sam doista uvijek rano bila na nogama, kod
svoje ku6e: najkasnije u sedam, zimi,a u Sest i joS prije, ljeti. Ali
tko bi mogao misliti da 6e se s k6erkom jedinicom postupati po
vojnidku?
iasna mi je pomogla da se obudem, ostavljaju6i mi moju
odjecu iz ku6e, dak mi je pustila i moj crveni pompon (kitu) u
kosi... Zatim smo si5li u Kapelu.
Sje6am se da sam susrela vice-poglavaricu studija. Sestra
veoma malena, puna Zivota, oboruZana plavim naodalima... To, pa
Sto sam znala da je poglavarica studija i da je profesorica
matematike, materija koje sam se bojala, udinilo je da drh6em.
Naprotiv, uboga sestral, bila je sa mnom tako dobra, mada se
uvijek tuLila da bai jedino u njezinom predmetu ne vrijedim
niita! ... lskazala mi je jednu njeZnost i nazvala me vrapiitem. To
me je malo osokolilo.
USli smo u kapelu. Kako lijepa! Plava i zlatna kako sam tada
zami5ljala nebo. Gospa od Presv. Srca Isusova na oltarnoj slici. Po
strani sv. Modestino i sv. Tarcizije, dva patrona, dva mudenika
djedaka: prekrasni. Zatim moj sv. Josip i Presv. Srce. I cvijece,
cvijede, cvije6e i sunce i perivoj koji se je vidio s otvorenih velikih
kojaje druga s desna. prozora i pjev ptica...
 M. V alt ort a, Aut ob io g rafij a
Sestra Francesca me je pustila da se pomolim i zatim me je
zapitala Zelim li vidjeti tijelo sv. Modestina mudenika, poloZeno
ipod oltara. Sje6aju6i se svoga mrtvog Isusa koji mi je ostao utisnut
sa svojim realistidnim ranama, odbila sam. Stra5ila sam se vidjeti
druge rane. One Isusove, dobro je, ali druge nikako ne. Ali sestra
Francesca me je osokolila. I doista vidjela sam lijepog mladi6a od
voska, modeliranog do savr5enstva, ispruZenog na purpurnom
madrasi6u, obudena kao mladog Rimljanina, sa sandalama na
nogama, s dugom haljinom obrubljenom grdkim dipkama, prelijepe
glave poloZene na jastuk u poloZaju slatkog predanja, u rukama mu
klas i grozd u jednoj ruci, a palma u drugoj. Izgledalo je da spava
uronjen u blaZeni san. Od podnesenog mudeni5tva tek mali znak na
vratu bijelom kao snijeg, tamo gdje je mad otvorio venu, tamo gdje
je izi5ao Livot i u51a slava... Ovo je moj susret s Modestinom,
mladidem mudenikom Kristovim.
Odvedena u blagovali5te, nisam ni5ta jela. Mlijeko nisam
mogla piti zbog rnojeg Leluca, i tako sam tog jutra ostala bez idega.
Ali sama dinjenica da mi nitko nije prigovarao, udinio me
zadovoljnom i sitom.
Oti5le smo u razred. Dovedena u moju klupu napisala sam kao
i ostale moj ispit. Bio je to pisani ispit iz francuskog. Ja sam ve6
bila na sintaksi a ostale su bile na podetku. Trijumf dakle koji me je
ohrabrio i udinio da se smijem od radosti. Drugarice su se oko
mene okupile zadivljene, a Casna iz francuskog me je za nagradu
pogladila. Ohl dobro dotle i malo radosti!
Dan kasnije je bio ispit iz talijanskog. JoS se sje6am teme:
"Lrjep je snijeg koji pada s neba, ali kad bismo mislili na onoga
koji trpi..."
Casna profesorica iz talijanskoga je bila veoma mlada. JoS je
bila postulantica. Iz Venecije. Lrjepa, s naodalima na Spanjolsku,
trijumf pletenica na glavi bez kapice, velidanstveni zubi, i dobra,
nasmije5ena, veoma inteligentna. Kasnije sam otkrila da je serafin
na zemlji. Zvala se Angela, postala kasnije, poslije obladenja,
sestra Immacolata. Dva imena koja su bila od predodredenja, jer je
andeo bila uvijek, andeo zemlje koji trajno uzlijete prema nogarna
BoZjim, i dista kao njezino ime, jednom disto6om koja je isijavala
M. Valtorta, Autobio grffi a
iz ditavog njezinog bi6a. Kada je taj serafin BoZji govorio o Bogu
sva bi se zapalila kao snijeg pod purpurnim zalazelim sunaem...
lzgledalo je da se nutarnji plamen odituje na povr5ini... Umrla je
veoma mlada, bez prave i istinske bolesti, od jedne nagle slabosti
koja ju je uni5tila, nju zdravu i snaZnu, u nekoliko dana, a da
Iijednici to nisu znali definirati, a umrla je baS na dan 8. rujna, na
blagdan Reda Marije Djevojdice. Ljubav ju je uzela, ljubav ju je
zahvatiTa,ljubav ju je ugasila da je odnese te cvate u Nebu.
Moj rad je ocijenjen kao remek-dj elo. Znala sam da sam jaka u
talijanskom, ali najve6a ocjena, deset, mnogo me je zadudila. I jo5
vi5e me iznenadilo da sam javno pohvaljena. Nisam bila navikla na
pohvale. Prvi put sam uvidjela da nije istina da "se onoga koji vr5i
svoju duZnost, ne hvali", prema izreci moje majke. Ovdje sam
udinila svoju duZnost i bila sam nagradena. To mi je zagrijavalo
srce i ponovno mi je davalo povjerenje u samu sebe.
Opisivanje nedega je bila moja odlika; opisati stoga snjeZenje
mi je bilo veoma lako. Nikada nisam voljela snijeg. Bijel je, ali je
tako hladan! ViSe volim sunce. Treba se sjetiti da sam rodena u
podrudjima sunca i od sunca sam dobivala Livot kada sam bila
siroma5an Zutokljunac napuSten u brazdama...
Takoder i dio razmi5ljanja o temi, na kojoj su sve ostale
bijedno pale, meni je bio lagan. Kako sam dobro zapaLala,
neizmjerno puta sam uodila patnje siromaha, razba5tinjenih...
Tugaljiva po naravi, a postala jo5 Zalobnija po nadinu Zivota u
obitelji, shva6ala sam bol u svim njezinim oditovanjirna. Koliko
puta, s nosi6em zgnjedenim prema staklu, u mojim Zalobnim
popodnevima osamljene djevojdice, u mojim nedjeljama potra-
denima utaman obiteljskim svadama, nisam zapazila, kroz veo
suza, druge patnje, razlidite po obliku ali jednake u bolima, dok su
u vijavici padale snjeZne pahuljice!...
Bila sam tako bez napora i s malo zasluge, jer mi je posao
izgledao veoma lagan, progla5ena prvom u razredu u francuskom i
talijanskom jeziku i u usmenim predmetima.
U matematici... uvijek sam ostala vjerna svojem magare6em
mjestu. Bit 6e zaboravili, kada sam bila oblikovana izvan moje
glave, stanice za matematiku. To je apsolutna ptaznina koja se
 92 M. Valtorta, Autobiogrffia
nikada nije ispunila ni po mojim nastojanjima, ni po nastojanjima
drugilr. Potpuno sam nesposobnaza radune.
Ali to mnogo ne Lalim. Mislim da je i lsus kao i ja. I on nije
radundZija. Da je to bio i da je to sada, ne bi bio onakav kakav jest.
Ali On je pjesnik: njegovo Evandelje to pokazuje. On je sposoban
diplomata, Sto takoder Evandelje otkriva. On je Lijednik, Uditelj,
Prijatelj, Spasitelj. On je sve, ali nije radundija. On je kao svi
neradundije velikodu5an preko mjere, strpljiv preko mjere, dobar
preko mjere. I to mi ulijeva toliku nadu... S jednim idealistom
moZe5 se uvijek nadati dobromu. A s jednim matematidarem, ni-
kada. I kada bi Bog bio matematidar uvijek zauzet todnim
radunima, tko bi se mogao nadati spasenju? Ali Isus nije ma-
tematidar. Ne govori znano56u nego srcem, ne razmi5lja znano5du
nego srcem, dapade uvijek razmi5lja jedino znanoitu srca itko ga
zna uhvatiti s te strane, sve od Njega dobiva.
I ja takotler razmi5ljam znano56u srca, i ja sam takoder, u
praktidnom Zivotu kao i u Zivotu duha jedan idealist, velikodu5na,
rastro5na koja nikada ne prevrde iznose primitka i izdatka. Dajem,
dajem, dajem i za drugo se ne brinem. Pouzdajem se u Spasitelja, u
Brata, u Prijatelja, u Uditelja, u mojega Kralja i idem naprijed,
tako, promatraju6i jedino Njega...
Ali vratimo se na Zavod.
Nakon deset dana do5li su me posjetiti otac i majka. Bila je
godi5njica mojega rodenja i otac me je Lelio posjetiti. Kada sam
pozyar,a u salon posjeta, osjetila sam jako udaranje srca... Jer bi se
naZalost rana opet mogla otvoriti... a podela je tek zara5divati.
Poglavarica, izvrsna odgojiteljica poput majke, blagog
temperamenta, smirena, koja je s ljubavlju uspjevala da je slu5aju
najtvrdoglavije, bila je rodakinja jednog na5eg prijatelja, lijednika
dasnika. Jedan od lijednika koji sz odluiili opasnost mojega ujaka
(?!). Dobar magarac, i dosta! Ali djelomidno mu trebarn biti
zahvalna jer sam u zavodu bila sretna. Ne zahvalna stoga Sto su me
odvojili od oca u zadnjem periodu njegovog mentalnog zdravlja.
Ali o tome 6u govoriti kasnije!... Dakle Poglavarica, koja je ved
bila shvatila moj ielik, zvala me je postrance i zamollTa me je "za
dasnu rijed da ne6u plakati". iasnu rijed jedne djevojdicel Neki 6e
M. Valtorta, Autobiogrffia 93
se smijati kada duju govoriti o tome. Ali Poglavarica je shvatila tko
sam ja, od kakvog kova je satkano moje ia, i sa mnom je postupila
kao s odraslom osobom.
Prije nego li sam dala svoju rijed, razmi5ljala sam koji das..' i
poslije sam joj jednostavno i dvrsto to prihvatila i ostala sam tome
vjerna. U Zivotu sam uvijek tako postupala. Razmislila bih prtje
nego bih ne5to zapodela ili obe6ala. Tek kada mi je moja savjest
rekla: "MoZe5 obe6ati, moZe5 zapo(ett", dala bih svoju rijed, sebi
samoj ili drugima, ve6 prema sludaju, iuviiek sam to po5tivala dok
se stvar ne dovr5i. S rnuZevno56u, s po5tenjem, sa sveto56u. Jer je
svetost takoder biti vjeran obeianjima koja dajemo, bilo bliZnjemu
bilo Bogu.
Oti5la sam dakle u salon, razgovarala sa svojima i, ma koliko
sam u sebi plakala sa svim svojim suzama k6erke, pokazala sam se
vedrom. Otpratila sam ih do vratiju sa smije5kom, kao veteran u
zavodu.
Poslije... eh! poslije sam otiSla plakati na jedino mjesto gdje
smo mi stanovnice zavoda zaista same, mjesto koje nije pjesnidko
nego tajno kao nijedno drugo. Tamo unutra sam ja uvijek plakala,
jer se ni u crkvi nisam osje6ala tako sama kao u tom vanljudskom
uglu... U crkvi je uvijek bila koja dasna, neka konverza, neka
drugarica, a ja sam uvijek imala veliku stidljivost pred mojom
patnJom.
Nikada mi se nije svidalo da me oplakuju zbog moje patnje.
Mislim da je prosjadenje utjehe i hodanje unaokolo pladu6i od
Ticija, do Kaja, bez dostojanstva i da je dokaz moralnog
infantilizma i da je uvijek dokaz ne pretjerane boli. Jer prava bol,
i duboka bol je dostojanstvena u svojim oditovanjima. Ona predobro
zna da nijedna ljudska rijed nije kadra izvaditi njezinu strijelu iz
srca... Samo Bog, ulijevaju6i s Neba svoju utjehu u siroma5no
stvorenje koje se savija pod udarcima prave boli, moZe staviti
nadljudsko smirLrju6e sredstvo u Zar rane. Covjek ne moZe. Ve6ina
ljudi, dapade, postiZe upravo protivno od Zeljenoga i
namjeravanoga. S njihovirn rijedima koje te5ko da su potaknute
pravim nutarnjim svjetlom suosje6anja i ljubavi, sa samim svojim
 94 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiografiia 95

iskazivanjima ljubavi, desto i rado naglima i pretjeranima,

Zavod Bianconi u Monzi u vrijeme kada je u zavodu bila Maria Valtorta: soba za
primanje (gore) i salon kazaliita (dolje).
ranjavaju iizazivaju umjesto da lijede i smiruju.
Netko posjeduje, po posebnoj BoZjoj milosti, tajnu tje5enja' Ali
deta tih "netko", koji su pravi tjesitelji bra6e, je tako malena, tako
malena!... Ona se susre6e medu pravim svetima na zemlji i medu
onima koji su mnogo plakali i mnogo trpjeli, a da nisu postali
zajedljivi pod djelovanjem bola, Sto se katkada dogatla i medu
manje dobrima. Da, jer bol, uditeljica Livota, dobre dini boljima
koji prepoznaju njezino lice i shva6aju kakvo je kraljevsko
pomazanje (krizma) patnja i koji je izvor odakle kaplje to poma-
zanje (krizma), ali dini o5trijima, odbojnijima, egoistidnijima manje
dobre.
Postoje mnogi aforizmi kojima se definira dovjeka, a ja mislim
da je jedan od najtodnijih onaj koji kaLe" "KaLi mi kako trpiS, kako
zna5 trpjeti, pokaZi mi kakve rqakcije biidi u tebi bol, i re6i 6u ti
kakav si dovjek".
Da. Religija, domoljublje, ljubav k6erke, ljubav Zene, ljubav
majke, socijalne kreposti, sve se pokazuje u svojoj pravoj naravi po
djelovanju boli.
Pravi vjernrk pladu6i ljubi kriZ i privija ga na srce govore6i:
"Hvala, Gospodine, 5to dini5 da trpim i Sto me tako dini5 slidnim
Tebi".
Pravi ljubitelj domovine muZevno trpi iz ljubavi prema
Domovini, i Sto je vi5e ta Domovina uzrokom njegove boli, toliko
vi5e je ljubi i sluZi joj savr5enom ljubavi.
Sin, stvarno dostojan tog imena, vi5e ljubi ittpiza one od kojih
posjeduje Zivot i vi5e se zafiih Zrtvuje kao ponizna i velika Zrtva
paljenica poslu5nosti, po5tovanja, ljubavi, a da se ne brine da li su
roditelji dostojni te ljubavi, ne vode6i raduna o njihovim grijesima,
koje on vidi, ali nad kojima ne izride osudu i nadasve ne kaZnjava,
jer u svojoj istinskoj ljubavi nalazi tajnu svih pra5tanja, lli svake
blagosti.
Supruga ilisuprug koji je stvarno suprug svog sudruga, jedno
tijelo s njim, kojega je Bog sjedinio i koje ljudska sraga i dogadaji
re mogu, ne smiju razrije5iti, znana1iu toj svojoj ljubavi procvaloj
u dasu izmjenidne vjere, i kada je ranjen uvredom drugoga, ali koja
 96 M. Valtorta, Autobiogrffi a
sa svoje strane ne pozna opadanje cvjetova, ima snagu da s
dobrotom odgovori na zlo1u drugoga, s predanjem na egoizam
drugoga, s opra5tanjem na sve uvrede svoga druga koji gazi sveti i
vjedni vez sakramenta i ljubavi.
Majka, otac stvarno dostojni tog imena ne ljube Ii vi5e od svih
sina koji istiskuje iz njihova srca krvave suzejerje bolestan tijelom
ili opusto5en u du5i? Koliko Lrtava, koliko mno5tvo ljubavi da se
saduva sin od fizidke smrti ili da ga se istrgne od moralne smrti!
Ako je istina da jedan sin zdrav, lijep, dobar, predmet ponosa
njegovima daje osje6aj smirenosti, povjerenja, odmora, tako je
takoder istinito da su sva nastojanja, sve misli, sve Zftve, tim
zasluZnije kada du5a osjeda da su beskorisne, da su potro5ene
uzalud irazdanezaonoga, medu sinovima, koji je uzrok boli.
Udinila sam jednu dugu digresiju. Ali osje6am da me Vi
razumijete. Vi ste jedan on njih malo koji imaju taj intelektivni dar,
dosta ve6i od normalne inteligencije, da shva6ate srca.
Jane zam ni5ta o Va5em Zivotu, Ode, ali imam dojam da niste
imali rano i kasno djetinjstvo, mladena5tvo bez suza. Znate veoma
dobro razumjeti onoga koji trpi, Sto nije mogu6e a da niste Vi sami
trpjeli, Inade bih morala misliti da je Bog tako u Vama, sa svojorr
neizmjernom sposobno56u suosje6anja i ljubavi, te va5a ljudska
osobnost, koja je uvijek ogranidena u svojim intelektivnim
sposobnostima, biva blokiraua i nadidena i da Bog djeluje, shva6a,
djeluje i tje5i u Vama, na mjesto Vas.
Ali vratimo se na moj Zavod.
Moja Poglavarica mi je rekla mnogo godina kasnije, da je iz
one moje vjernosti zadanoj rijedi izvukla najljep5a znamenja za
moj moralni i duhovni uspjeh, i od tog dasa me je jo5 vi5e ljubila.
Shvatila je da "Valtortino", makar je bio malen, pla5ljiv, s naizgled
obidnim morahrim izgledom i fizidki lomljiv, u stvari je medutim
bio od dobrog "Stofa", sazdanog od velikodu5nosti, dvrsto6e,
jakosti, vjernosti.
Da. Uvijek sam posjedovala te kreposti, kao kitu cvije6a koje je
Bog u meni gajio i koje sam ja brala i dijelila u svim trenucima
livota svojoj bra6i. One su u meni, povezane zlatnim vezom
ljubavi. Velika ljubav prema Bogu i prema bliZnjemu. Ova uvijek
M. Valtorta, Autobio grffi a 97
vidljiva i djelotvorna, ona prema Bogu katkada djelotvornaibez
mojega znanja, po nutarnjem djelovanju u du5i koja, otkako je
zaiela Krista, po nutarnjem prianjanju njegovoj Lelji iz ljubavi,
nikada nije prestajala djelovati i oditovati se u ljubavi' I moj Zivot u
zavodu sve se vi5e organizirao i sve vi5e sam ga ljubila.
Ustanak radnim danom u 6 sati, nedjeljom i blagdanom u 7. U
6,30 odnosno u 7,30 u crkvi za sv. Misu i molitve. U 8 manje detvrt
dorudak, kratak odmor, ponavljanje lekcija obavljeno Setaju6i pod
porticima ili, u hladnim mjesecima, u velikom salonu kazali5ta. U
9 manje detvrt podetak predavanja, svakog odjednog sata. U podne
rudak. Od jednog sata do jednog i tri detvrta, odmor. Zatin bi
svaka iSla na vlastiti rad, studij, glazbu, slikanje itd. itd. sve do 16.
U 16 uZina, odmor, zatim zadate i predavanja do 18,30' Vedenrje
molitve i euharistijski blagoslov u crkvi, u vrijeme devetnica ili u
mjesecu svibnju i lipnju. Vedera Lr 19. Odmor od 19,30 do 20,30.
Zatim, poslije pjesme "Sub tuum presidium" (Pod tvoju obranu)
pred Bezgrje5nom, malene u krevet, a velike na nogama sve do
21,30, pa i kasnije, u vrijeme ispita. I zatim spavanje.
ietvrtkom i necljeljom Setnja gradom ili u Parku, ve6 prema
godi5njoj dobi. Ljeti svake vederi Setnja u prirodi medu poljima
punima zlatnih klasova. Za vrijeme poklada kino i recitacije' Od
vremena do vremena recitacije u drugim institutima koji bi nas
zvali na njihove predstave, koncerti na Konzervatoriju u Milanu ili
u drugim dvoranama. U prolje6e izleti-nagrade u Brianzu i njezina
lezera. Od 10. srpnja do 10. listopada praznici kod ku6e. Hrana
odlidna i obilna, medicinska asistencija trajna, zagrijavanje ditave
ku6e termosifonima, veselje, ljepota, otmjenost i dobrota.
Osje6ala sam se veoma dobro. U zavodu sam bila od 4. oZujka
1909. do 23. veljate 1913.: pet Skolskih godina i detiri sundane
godine. Sundane nisu po trajanju od 365 dana, nego po radosti
doista sundanoj tog vremena. Moje drugarice, sve veoma ljubljene
u svojim obiteljima, mnoge (ak razmaLene, smatrale su tu
disciplinu veoma strogom i tuZile su se na to, Ja sam otkrila da
nisam nikada manje osje6ala disciplinu nego tu unutra. Studij mi se
svidao i tu je bilo lijepo studiratijer je pohvala bila trajnim
poticajern radi5nima. Studirala sam dakle s rado56u i sa zaslugama
 98 M. Valtorta, Autobiogrffia
i uvijek sam se drlala dnevhog reda. Red, posluh mi nisu bili te5ki,
odgoj takotler ne. Zato sam uvijek bila navedena kao uzor. Kroz 5
godina nikada nisam bila kaZnjena.
Rekla sam Vam da sam jo5 od malena radila dobro iz oholosti,
da ne moram traZiti opro5tenje. Na drugom mjestu sarn radila da
bih oca udinila zadovoljnim i da izbjegnem kazne od majke. Ali
ovdje, u mojem zavodu, studirala sam dobro, bila sam savr5ena
gojenica - to trebam re6ijerje istina i ne bojim se opovrgavanja:
moje Casne jo5 su Zive i mogu potvrditi moju tvrdnju - jedino iz
ljubavi. Zapazila sam da se darr", te majke-djevice, zaista
radovahu kada su udenice odgovarale na njihovu skrb, a bile bi
Zalosne i trpjele bi kada bi, usprkos svim njihovim ljubaznim
nastojanjima, neka djevojka bila bezvoljna, nedisciplinirana,
buntovna. Ja nisam nikada htjela raLalostiti moje dasne koje su me
ljubile kako me moja majka nije ljubila i koje sam ja ljubila sa
zahvalnoS6u koja poslije trideset godina odijeljenosti nije upoznala
malaksalosti.
iasna Roza, zamjerica za studij, obidavala je redi: "Oni
udenici tluLe na poglavare na koje se poglavari mnogo tuZe." To je
velika istina. Ja, koja sam uvijek izvr5avala svoju duZnost, nemam
se Sto tuZiti na svoje poglavare kao Sto se ni oni nemaju Sto tuZiti
na mene, Sto mi i pokazuju na sve nadine.
I moje drugarice uvijek su me voljele i sada me vole. Uvijek
sam se slagala sa svima, pa ma kako mi se nisu svidali odredeni
postupci, odredene uznositosti, odredeni egoizmi mojih drugarica,
ali sam ih uvijek podnosila, nastoje6i da strpljivo razmisle o sebi i
da promijene naravne sklonosti u sebi, one koje su bile bogate i
sretne djevojdice... Ja sarn bila bogata ali ne i sretna, poznavala
sam okus plada, i stoga je Zivot imao za mele svjetla razlidita od
njihovih.
Koliko povjerenja, koliko malih tajni i koliko tajnovitih
pomo6i sam pruZila svojim sestricama po du5i!...Posjedovala sam
naravno te5ku odliku Sutnje. Zr.ala sam slu5ati, tje5iti i iutjeti.
Zavodje mali svijet. U njemu ima svega: svih socijalnih stupnjeva,
svih karaktera, svih nevolja: bolova, radosti, na5ih nada kao i onih
koje se na nama odrazuju izvata. Sve je zajednidko u toj maloj
M. Valtorta, Autobiogrffia 99
zajednici: patnja koja pogodi jednu, osje6ana je i od drugih:
obiteljske Zalosti, nesre6e, tragedije koje pogode jednu dine da
pladu sve; radosti, rodenja, vjendanja koje razvesele jednu,
razveseljuju i druge.
Pa i dasne Sestre imaju svoja duvstva i svoje kriZeve. Svoje
osobne, pa svoje zajednice, i one izvanjske koje doTaze od njihove
ku6e ostavljene iz ljubavi prema Isusu. Tko su oni ludaci koji kaZu
da redovnidko odijelo gasi duvstva? Vidjela sam kako veoma bolno
trpe moje iutre u odredenim patnidkim dasovima... Preda mnom,
jer su bile sigurne za moje razumijevanje i razboritost, potekle su
mnoge suze mojih easnih... Koji put bi se zaklonile u moju sobicu
za studij - jer sam imala jednu sobicu posve za mene, s razloga
koje 6u Vam iznijeti kasnije.- i tu su pu5tale da se njihovo srce
isplade... Siroma5ne, drage Casne! Ja sam ih pu5tala da pladu,
slu5ala sam ono Sto mi govoro, uodavala sam ono o demu mi ne
govore, molila sam Isusa da ih utje5i i, sa svoje strane, pruZala sam
im svoju ljubav. Odatle bi odlazile razvedrene.
se I ja sam se njima povjeravala. Malo, jer sam bila veoma
zatvorena, pla5ljiva, veolna osjetljiva na svoje osje6aje' Ali smo se
ipak sporazumijevale i bez rnnogih rijedi. Pogled, Lar lica, treptaj
glasa otkrivali su ono o demu sam se stidjela govoriti'
Bila sam veoma ljubljena. (Dar) naravne ispravnosti
prosudivanja dinio je da bih se u svojim razmi5ljanjima veoma
rijetko prevarila. Moja Poglavarica uvijek je govorila mojoj majci:
"Eh! Marija je Lenica veoma razborita. Ni5ta joj ne izmide, a i mi
easne moramo mnogo bdjeti nad sobom jer, ako pogrije5imo, na
lijepi nadin nas upozori i moram priznati da u tome ima pravo!"
A moje drugarice su me dastile i bile su ponosne na mene zbog
moje inteligencije. Mnogo ponosnije od mene same jer sam
osje6ala da se ne mogu ponositi tim BoZjim darom, nego samo
trebam na njemu zahvaliti Njemu i koristiti ga na korist svojih
suudenica. Sva pisma dostojanstvenicima, i vlastima, svi sastavci iz
knjiZevnosti koji su se ditali na akademijama, sve teme opona5anja
izi5li su iz ove moje "tikve"... Izgledalo mi je da sam svilena buba
koja prede, prede, prede svoj ljepljiv sekret i plete, plete, plete
svoje remek-djelo... Bez zasluge ibeznapora.
 100 M. Valtorta, Autobio grffi a
Ali to je samo ljudski vid. Neugodno mi je gubiti vrijeme u
govorenju o tome, ali trebam i dobro iznijeti o sebi. Vi ste mi
preporudili da Varn iznesem i dobro i zlo. I ja to dinim.
Ali sada ulazim u temu koja 6e Vam se vi5e svidjeti i koja mi
se mnogo svida. Ponajprije, pak, re6i 6u Vam Sto sam studirala.
Prve i druge godine nutarnja pouka. Zatimtrete godine, poslije
bolesti mojeca oca, koja se zbila u prolje6e 1910., moja majka,
koja je ve6 bila apsolutna gospodarica svega, budu6i da nije
postojala ni sjena volje sa strane mojega oca, nametnula je svoju
volju o kojoj se nije moglo raspravljati i morala sam pohadati
strudnu tehn idku Skolu.
Majka je Leljela najprije dopunsku Skolu a zatim redovitu,
vodena svojirn idealom "k6erke uditeljice". Ali iasne su joj
pripomenule da bih trebala izi(,i iz Zavoda i privatno pohadati
javnu 5kolu, makar budu6i da nisam irnala nikakva dara za crtanle,
nisam mogla pohadati redovitn Skolu. Moja se majka tada odludila
za tehnidku Skolu.
Gore nije moglo biti! Promislite da se moja sposobnost za
matematiku zaustavila pred razlomcima... Kao tvrdoglavi magarac
moj mozak je odbijao da nastavi u radunanju. Nisam ni5ta
razumij evala: predavanj a iz aritmetike, geometrij e, radunovodstva
bile su beskorisno mudenje. Dolazilo mi je zlo od napora da bih
rantmjela, ali nisam niita raz.umijevala.Izgledalo mi je da govore
je bio sludaj da se
japanski, afridki, eskimskil!! Promislite da li
govori o tehnidkoj Skoli! Na kraju nisam ni trebala neko
namje5tenje... Ali ako su mi ba5 htjeli dati u ruke komad papira s
jednom diplomom, da je to bilo barem iz klasidnih disciplina gdje
sam tako dobro uspijevala.
Molila sam i zaklinjala u tom smislu. I iasne su molile i
zaklinjale u tom srnislu. Ali ni5ta od toga. Moja majka je ostala
vjerla svojem: "Rekla sam i rekla sam". Bila je neumoljiva.
U jednoj godini sam poloZila tri razreda tehnidke Skole... i bito
je svedano "ruSenje na ispitu" u matematici, geometriji i
radunovodstvu. U svemu ostalome najve6e ocjene... Omr5avila sam
sve do oboljenja, uniStila sam sebe suzama i besciljnim naporom...
Kao uvijek, moja majka se postavila poprijeko na moj Zivotni put i
M. Valtorta, Autobiogrffia 101
uni5tila me... Uni5tila me... Pokvarila je moj sretni Zivot u zavodu...
Mah!
Kada sam se veoma bolesna vratila u Zavod za ispit u
Iistopadu, dur,r" t, uspjele dobiti dozvolu da obavim iitav klasltni
program kroz preostale mjesece odgoja. U tome su i uspjele. Ali
Sto mi je to koristilo? iemu mi je sluZila ta jadna diploma
pokvarena onim trim ocjenama u trim egzaktnim predmetima? I
demu mi je sluZio taj studij tako ubitadan, po kojemu sam u manje
od dvadeset mjeseci pro5la ditav program gimnazrjskog i licejskog
studija? Imala sam nutarnje zadovoljstvo, ali ne i koristi. I onda?
Mah! Mah! I uvijek Mah!
Evo za5to sam kroz dvije posljednje Skolske godine imala
svoju posebnu sobicu za udenje, gdje sam radila, radila, radila,
dvanaest sati dnevno. Uostalom bili su to satovi radosti, jer se
veoma radujem u knjiZevnim predmetima.
A sada govorimo o duhu, o Zivotu duha.
... U Sto je siguran samo onai koji ima
ivrstu vjeru u Krista.
U mojem Zavodl sam se razvijala u visini, u inteligenciji, u
znanju kao cvijet u prikladnom vrtu, kao stablo izneseno iz sjene
na sunce, kao podivljalo stabalce koje na sebi osje6a ruku vrllara.
A nadasve sam se razvljala u Kristu.
Kako sarn Vam rekla na podetku ovog pripovijedanja, prvi
susret se zbio "prije nego Ii sam iziSla iz djetinjstva", tamo u kapeli
Ur5ulinki gdje sam, sa svim nevinim povjerenjem djetinjstva,
ljubila Krista koji je za mene umro u tolikim bolima. Zatim... sam
izgubila s vida mojega Boga. Yeza je bila prekinuta, ba5 kao Sto se
kida konac pod prevelikim teretom nepotrebnih stvari.
Klanjateljice Presv. Sakramenta su ponovno spojile raskinutu
nit. Ali, zacijelo zbog moje nesposobnosti, struja se nije ustalila.
 102 M. Valtorta, Autobiogrffia
Pro5lo je mnogo godina duhovne inercije i du5a je upala u mrtvilo
iz koje se ne6kala izi6i. lsus me nije prisiljavao. Mogao me je
dvrsto potresti, po kojoj boli, po nekoj drugoj stvari prema svojoj
Volji. Ali to nije udinio. Cekao je. Samo me je ljubio, moj dragi
Isus... Sada je pravo da ga ja ljubim, a da ne osje6am njegove
njeZnosti, jer sam ja kroz tako dugo vrijeme bila tako apatidna,
tako zaglupljena da nisam osjetila njegove.
DoSavSi u zavod, ve6 od prvih dana sam osjetila da se moja
du5a ponovno okre6e Njemu. Ne mora se drugadije osje6ati ni
stablo u prolje6e, izlaze1i iz svojeg letargidnog zimskog sna. lz
korijena, uronjenih u zemlju, diZe se limfa, koja nije drugo do
molekula sunca koja je si51a u grude prije hladne a sada mlake, po
zlatnim zrakama, i uspinje se po golom deblu, una5a jeZurenje u
hrapavu koru, jednu krv u kompaktno drvo, Zivot u polumrtvu srZ,
propinje se po granama prema vrhu, nadima pupoljke netom se
pojave, dini da rastu i otvara ih u dudo nove grandice, sipa pupoljke
i cvjetne vjendi6e, oZivl.juje plodnice i dini ih plodnima, budi
"Zenidbene veze" izmedu cvijeta i cvijeta, pokre6e oploduju6u
pelud, stvara trijumf novoga ploda, od stabla ranije Zalosnog i kao
skelet, tvori poemu korisnog i plodnog Livota.
I ja sam takoder osjeti la da ne5to silazi u mene, da se topi led
srca, da mi daje pokret, kucaj, svjetlo gdje je ranije bila smrt i
tama... Sv. Josip, koji me je drLao na odinskim svojim koljenima i
najprije mi je oprao du5u u Krvi Kristovoj, sada me je uzeo za ruku
i vodio me k Isusu. Tek sam Sest dana bila u zavodu kada je
zapo(ela draga devetnica sv. Josipu, a petnaest dana kada se slavila
svedana Misa u dast sveca koji je ujedno bio Svetac moje
Poglavarice. Kristovo sunce se dizalo iznad moje no6i...
Uvijek su mi se veoma svidali svedani liturgijski obredi. Onaj
sjaj oko Sveca nad svecima, ona sveta glazba, ugodna i svedana,
onaj miris tamjana lto je izgarao pred oltarom, u miomirisu i u
vatri, ono slavljenje Boga i njegovih Svetih u okviru rasko5i, uvijek
su dirali moje srce. I pruZili su mi beskrajno malenu mjeru onoga
Sto je i Sto 6e biti, u vijeke vjekova, - vjedni obred slavljenja
Jaganjca u blaZenom BoZjen nebu. I od tada su u mene poloZili
nostalgiju za nebekim slavljenjem Boga, deZnju da odem gore i da
M. Valtorta, Autobiogrffia 103
svoj glas sjedinim s glasovima nebeskih deta diji je Zivot - klanjati
se Presv. Trojstvu i nestati u radosti takvog klanjanja.
U mojem zavodu vjera je po sebi proZirnala ditav dan. Ali je to
bila vjera svjetla, otvoretra, puna povjerenja. Ne duge iscrpljuju6e
rnolitve nego trajno kratko upu6ivanje na Boga. Nisu nam
nagla5avali strah pred njegovim sudom nego povjerenje u Odevu
dobrotu. Vjera nije nikada nametana, nego smo bile ponesene da je
Zelimo, a da toga ne bismo ni zapazlle, jer je toliko bilo ugodno
njezino vr5enje, sladak nadin uditeljica koje su Ziviele tu vjeru,
tolikoje sve bilo privladno u poboZnom Zivotu koje su nam pruZale
da ga Zivimo.
Dan se zapodimao sv. Misom, i ona je btla za sve, ali ako se
nekoja djevojka nije osje6ala da pristupi euharistijskoj gozbi bilaje
posvema5nja gospodarica da ne pristupi. Nitko je o tome nije ni5ta
pitao niti joj je Sto prigovarao. Postupci Sestara nisu se mijenjali
pred duhovnom inercijom nekoje njihove k6erke. Doista' tada bi
podvostrudile svoje molitve zatu zaspalu du5u, ali njoj ne bi ni5ta
izravno govorile.
Mislim da je to najbolji nadin, dapade jedini, kako se pona5ati u
tako delikatnoj materiji kao Sto je Zivot du5e. Molitva i pokora da
se pruZi svjetlo srcima u tami ali ne vi5e od toga. Religioznost nije
drugo nego Zivot ljubavi, a da bi ljubav bila istinita, mora biti
spontana. Ako ona bude nametnuta, automatski prestaje biti ljubav
i postaje teLaki antipatidan teret. Treba znati voditi srca da ljube a
da se to nastojanje ne zapaLa.
Moje Casne su se isticale u ovom uzvi5enom umijedu.
Odgajale su nas za Livot vjere tako blago, s tako njeZnim i gotovo
neosjetljivim dodirima, da smo se mi nalazile proZete religiozno56u
a da nismo ni zapai.ale da se u tom smislu trajno nastojalo i radilo.
Tako, kao Sto nas nisu prisiljavale na poboZnost, jednako nas
nisu ni poticale na isticanje poboZnosti. I u tome su imale veorla
ispravno pravilo, koje se ogranidavalo da se bdije nad teLnjama
na5ih mladih du5a, a da ne dine ni5ta da bi razbudile u nama one
prolazne mistidne ognjice, vlastite dobi puberleta, koje poSto
dovedu srca do jednog delirija svetog sentimentalizma, poslije ih
napuste i padaju kao nestalan plamen slame, i ostaju pokriveni
 I
104 M. V alt o rt a, A ut ob io g rafij a
pepelom i hladno6om. Hladnode, jer su Zivot istro5ile u jedan sat, i
ne t pravoj [iubavi nego u umiSljenoj ljubavi, u laZnoj prividnosti,
sve ono malo osje6aja poboZnosti za koju su bile sposobne. Kao
odredene biljke koje vrtlar protuprirodnim sredstvima sili na rast i
koje se prerano razvlju i pokriju se neprirodnom rasko5i grandica i
cvjetova koje su do5le prije vremena i zatim... ugibaju. Jadne
prolazne biljke koje kapric dovjeka vodi k prijevremenom
zavr5etku, dok su se po sebi mogle radovati Zivotu toliko godina...
Sve to se nije dogadalo u mojem zavodu. Vjera je bila svugdje,
sunce koje daje pravi Zivot, ali kako se dogada ba5 kod zvljezda,
koje su uvijek na nebu, i dovjek Zivi svoje dane i uzima svoje
odmore pod njihovim kretanjem a da i ne misli na njih, tako smo
jednako i mi bivale voalene suncem vjere, a da nismo mislile na to,
da to Dobro koje smo osje6ale da raste u nama, dolazi od onog
sunca koje nas je malo pomalo proZimalo i postajalo krv na5e duie,
tijelo na5eg duha. Ali upravojerje bilo tako, djelovanje polagano i
ustrajno, ono je ostalo trajno u nama.
Kada se oblaci otvore i voda se iz njih lijeva na zemlju, koja je
rastfta kao tkanina nedostatna da je primi, razhdite su reakcije koje
proizvodi. Prolom oblaka udara, tude, kida, nosi grane, plodove,
stablj ike i sjernenje; Zu6kasta i muljevita ru5evina ostaje na spomen
metereolo5kog bjesnila. Ali ako blaga ki5ica, kao travanjska rosa,
polako pada s tek pokrivenog neba, peru6i grane od pra5ine, dine6i
da bubre pupoljici i plodnice, silaze6i na grude zemlje kao njeZni
dodir, prodiru6i sve do skrivenog sjemenja da ih hrani plinovima
ukradenim atmosferi, dovjek gleda, zadivljenim i radosnim
pogledom, kako zemlja postaje ljep5a i plodnija i kako kljuda
Zivotom iz svih svojih p6ra koje probijaju iz stabljik6, da se kruni
cvjetoviura, Sto, u prozirnrjoj i di56oj atmosferi, obe6ava blizu nadu
Letve.
Vjera je u mojem zavodu bila blaga voda koja prodire u
dubine, nose6i sobom spasonosne sokove Zivota.
Reakcija du5a je btlarazlitita kao Sto su i same du5e razlidite.
Neke od nas su rasle veoma visoko u nadnaravnosti, druge su
ostale onakve kakve su bile, a neke su se Zalosno izgubile. Ali ova
raznolika plodnost je dolazila od individualnih uzroka i od obitelji
M. V ctltorta, Autobio grffi a 105
jer,Sto se tide Sestara, odgojni postupakje biojednak za sve nas i
na sve nas.
Ja sam se, vjerojatno jer sam bila malo sretna, Iakie predavala
milosti.
Zar ne bi trebalo biti tako? Reklo bi se da bi one stretnije, one
koje BoZja dobrota Stiti od boli, trebale biti one koje ga ljube i
prianjaju Mu sa zahvalno56u i ljubavlju. U stvarnosti obidno biva
protivno tome. Govore6i uvijek o srcima koja nisu posve pokva-
rena, jer u tom sludaju dobro ili zlo, radost ili Zalost, ostavljaju istu
svetogrdnu indiferentnost prema Darivatelju svake stvari, ako dak
ne potidu na jo5 ve6u svetogrdnu buntovnost. Ali u du5ama koja
nisu posve pokvarena, bol je kao zvono koje podsjeda du5u na
Boga; ali u srcima siroma5nima ljubavlju, ona je dobrodinitelj koji
daje kruh ljubavi u ime BoZje; a u srcima osamljenima, u onitna
koje Zivot r-re ljubi, ona je - vi5e nego \i za izgubljenu osobu u
pustinji - susret s Jedinim koji ne izdale, koji ne razodarava, koji
ne napuSta.
"Oni koji pladu, oni su koji znaitl'ne samo shvatiti druga srca,
nego takoder znalu na6i Srce srdaca na koje poloZiti bolno delo;
srce koje krvari, na koje izliti plad koji gu5i i osljepljuje, na koje
postaviti svoju ljubav koju nitko ne6e a koja ipak ttaLi da se daruje
da ne postane te5ko mudenje koje baca na tlo...
Marija, rnala Marija koja je ve6 toliko plakala, i plakala
osamljena, koja je ve6 toliko ljubila, i ljubila osamljena, u sjajnom
svjetledem prolje6u 1909., dok se okretala izgubljena u malom
novom svijetu, dulajejedan glas kojijoj odzvanja u srcu i zoveje
"Marija!", i mala Marija podiZu6i svoje mladenadke odi, ve6
odvi5e ozbiljne, zbog premnogo boli koje su morale upiti, susrela
je jedno preslatko lice koje ju je gledalo s ljubavlju i po5tovanjem.
Ali Marija ga nije odmah prepoznala... jedino se osjetila privudena
Njime koji ju je gledao s toliko ljubavi i pruZila mu je ruke s
deZnjom da je pogladi, i nasmije5ila mu se... Tada se pojavila
svjetlost i Marija je spoznala, prepoznala je Isusa, Uditelja, i
prostrla mu se pred noge sa Zeljom ljubavi.
Ali Uditelj, koji je
znao kako rnala Marija treba ljubiti u
potpunoj spoznaji, poshle tolikih, tolikih Zivotnih nezgoda, joj
 106 M. V alt o rta, Autobi
rede, kao nekada Mariji Magdaleni onog obasjanog jutra u travnju:
"Nemoj me dirati. Prije toga treba5 mnogo toga ostvariti. Ne Ja
nego ti treba5 najprlje uzi6i na krlL i staviti se kao Lrtva na oltar
boli, prikazati se Odevoj pravdi, ispiti sve do dna rnoj kaleZ,
upoznati razlltite vidove napastovanja, muke, ljubavi, izabrati
najbolje i odre6i se onoga Sto je pusta prijevara. Najprije treba5
nestati sa svojom sadaSnjom osobno56u i ponovno se roditi s
novom duSom. Najprije treba5 re6i svoj "Fiat", re6i svoje "Evo
sluZbenice..." i sa svom boli, Sto je sudbina svih Evinih k6eri,
zadeti me, roditi me, hraniti me sobom. Kada od same sebe
napravi5 ciborij da primi5 moje iovje5tvo izmudeno iz ljubavi
prema vama, kada od same sebe napravi5 Zrtvu, jednu malu Zrlvu,
tada 6eS me dirnuti, onda 6u Ja biti u tebi i ti u Meni, u savezu
ljubavi koji 6e te udiniti blaZenom ved na zemlji, ve6 od krtLa, jer
6u Ja biti tvoja snaga, tvoja radost, tvoje sye. Za sada 6u Ja biti
jednostavno Uditelj, jer ti ne6e5 imati drugog uditelja osim Mene,
jer te nitko ne moZe poudavati na te5kom putu kojim te Lelim
povesti u svoje kraljevstvo: putem boli, da znade5, du5o koju
ljubim, da 6u do6i k tebi da te odvedem k radosti jedino s rijedju i s
licem boli".
Tako je govorio, svojim glasom bez zytka, moj slatki Isus
mojoj duii koja ga je susrela i prepoznala tog slatkog proljetnog
jutra. I moja du5a s ve6om sposobno56u rni5ljenja nego li je imala u
blaZenom djetinjstvu, stavila se je u nasljedovanje Uditelja od
kojega 6e joj, zapazlla je, do6i svako dobro, u njezin Zivot po
ljudsku liSen svakog dobra.
Od tada sam upoznala onu radost srca koja je drugarica onih
koji dine Boga srediStern svojih osje6aja i ciljem svoje egzistencije.
Onaj duboki mir koji postoji i odolijeva i onda kada je povr5ina
na5ega ja uzburkana valovima oluje. Ona slako6a koja ublaZuje
gordinu najcrnijih dasova i daje snagu da nastavimo, prolaze6i,
istina je, tik uz odaj, ali znaluti ga nadi6i, na putu krtLa i stoga na
putu Boga.
Koliko li sam ljubila Isusa u svojoj mladosti! I kako li je On
ljubio mene!
o g rafij a M. Valtorta, Autobiogrffi a 107
Ne znam da li je nutarnja vatra srca davala vanjski sjaj koji bi
otkrio njegovo postojanje mojim Sestrama. Bila sam tako
zafroreni, znala sam bdjeti s toliko paZnje nad svojim naj-
istinskijim i najtajnijim Zivotom, da u to sumnjam. Barem u prvim
vremenima vjerujem da su moje mistidne zaruke s Kristom bile
da Ga ljubim uvijek vi5e i uvijek savr5enije, dublje, potpunije'
I Isus me je poudavao odinskom dobrotom. Isus, da, ba5 Isus'
Nisam postala njegova mala Marija-Lrtva po ljudskoj rijedi, ma
koliko svetih rijedi mi je bilo redeno s oltara. lsus je bio koji me je
poudavao, pozivaju6i me slatko u dasovima kada je htio da
duhovno uho njegove male Marije bude dobro paZljivo na rijedi
ilivotakoje 6e On poslije obasjati boZanskom svjetlo56u u meni'
Sje6am se... Sje6am se kakve slatke oluje probudiSe u meni
neki posebni Zivoti svetica.
U Zavodu je bio obidaj da se, u odredenim posebnim
razdobljirna kao Sto su do5a56e i korizma, dita u blagovaliStu' Jedna
od "vel-ikih" (gojenica), ili sama iutna, bi se uspela na jedan oblik
propovjedaonice, stavljene u sredinu veoma dugog salona zabla-
govanje, i detvrt sata preko rudka kao i preko vedere ditale bi
nekoliko stranica iz Liv ota svetica.
Prva koju sam dula bila je "Povijest jedne du5e". Tada Sveta
Terezlja od Djeteta Isusa, umrla pred samih jedanaest godina, bila
je jednostavno Sestra Tereziia od Djeteta Isusa... Ali mi je odmah
postala Prijateljicom... Njezin nauk o povjerljivom predanju, o
velikodu5noj ljubavi, njezin maleni a veliki put svetosti, meni su se
odmah nametnuli. Shvatila sam da trebam istim putem hodati da
dodem do Isusa... Vidjet 6ete, Ode, da se nisam prevarila i da je
toliko godina kasnije slatka Svetica bila moja "kuma" kada sam se
darovala kao Zrtva Isusu...
 108 M. Valtorta, Autobiografiia M. Valtorta, Autobio grffi a 109

Zatim mutenici... Takoder bi u "radnoj Skoli" jedna ditala da

drLi u smirenosti i Sutnji, nadasve moje nemirne i brbljave
drugarice. Veoma desto ta jedna sam bila ja, koja sam ditala dobro
i dobro sam izgovarala. Tako su proditane i od mene duvene knjige
"Fabiola" i "Posljednja vestalka", "Ben Hur", "Pod znakom Rima"
i ne znam koliko drugih knjiga iz prvih kr56anskih vremena.
Koliko Ii prijateljica sam tada irnala medu snjeZnirn detama djevica
i purpumim detama djevica-mudenica! Koliko Ii prijatelja mealu
svetim tribunima, medu svetim dakonima, medu poniznim
robovima i plebejcima katakombalnog Rima!

(Prvi zavjeti i prva prikazanja)

Uvijek se dobiva od lsusa Sto od njega traLimo s distom

nakanom i na poticaj ljubavi. Katkada izgTeda da nije tako, izgleda
nam da nam Bog ne daje pravo. Medutim on salno dini da dekamo.
Molitva udinjena s iskrenoSdu, i za na5e pravo dobro, uvijek je od
Boga usli5ana.
Ja sam molila opetuju6i tisu6e puta molitvu sv. Janje da moje
tijelo i moje srce budu saduvani distima, da se ne smetu pred
BoZjim odima, molila sam tisu6u puta da mi dopusti ljubiti ga po
priznanju mudeni5tva jer se vi5e nisam mogla odijeliti od tog
Ljubitelja s kojim me je vezao tako slatki vez ljubavi.
Nisam li moZda zadobila ono Sto sam molila? Da, dobila sam, i
to u savr5enom obliku. Ako je nuZnost bolesti udinila da se skine
bijelu krunu djevidaske nevinosti, nije li to u zamjenu purpuma
kruna mudeniStva, joS sjajnija, koja se stere na sve patnje tijela, jer
je muieniitvo srca kada se vidi kako se kida neokaljana svjeZina
djevidanskog ljiljana? Ako u Raju ja ne6u biti vi5e mealu
stodetrdesetdetiri tisu6e koje slijede Janje7, bijela falanga onih dije
tijelo nije iskusilo oskvrnjenje bilo koje vrsti, u zamjenu ue6u Ii biti
u deti onih koji su okrunjeni rubinima krvi, koje je veoma visoka i Zavod Bianconi tt Monzi u vriieme kada ie Marija valtorta bila u zavodu kcto
velikodu5na ljubav potaknula na putu Lrtvovanja, koje je klavo, gojenica: blagovaliite (gore) i ikola rada (dolje)
nrakar naizgled i ne bilo obiljeZeno krvlju nego samo jedino

7
Otkrivenje 14,1-5
110 M. V alt o rt a, Aut obio g raJij a M. Valtorta, Autobiogrffia 111

gaZenjem svih najistinskijih ljudskih bogatstava, a najprije

zdravlja, Livota?
Kada bi osobe koje nisu ba5 uvjerene u prave istine naSe vjere
znale da sam seja, siroma5no Zensko stvorenje, u zoru Livota,kada
nam Zivotno iskustvo jo5 ne daje znati Sto je to Zrtvovanje,
prikazalakao Lrtva, rekli bi da sam luda, bedasta.
Ne, Gospodine. Ni luda, ni bedasta tvoja mala ljubidica
zaljubljena, a ne naduta sobom. Mala ljubidica rodena u korizmi,
mala ljubidica koja se ukrasila draguljima svojih prvih suza ljubavi
za Tebe, na odigled tvojeg ranjenog lica, mala ljubidica koja je
rasla u sjeni i tami, u hladno6i i osamljenosti, deznula je za tvojim
suncem, znala je da Ti ne6e5 razotarati njezinu Zelju i da 6e5 joj
pomo6i u trpljenju zaTebe.
Ti si trebao Cirenca da ponese tvoj kriZ, ali za tvoje male
kriste, koji se uspinju svojom kalvarijom nose6i svoj kriZ iz ljubavi
prema Tebi, iz ljubavi prema bra6i, da dopune i nastave tvoju
Muku, Ti sam postaje5 Cirenac, i kada stvorenje posrne i padne po
svojoj ljudskoj slabosti i zbog velike patnje vi5e ne moZe vu6i kriZ,
Ti joj prilazi5 i podrne6eS svoja boZanska ramena pod teret drua, jer

ffi
ima5 smilovanja s malim Lrfxama, jer prema njima ima5 ljubo-
mornu ljubav, svetu deZnju da ih zajedno sa Sobom uzdigne5 na
vrhunac, izmedu zemlje i neba, kao Zive oltare i Zive kadionice na
koje se Odinsko oko blagonaklona naginje i iz kojih teku potoci
milosti na bliZnjega koji prolazi a da to i ne zna...
Ja sam dakle imala ditav svoj svijet u koji sam se sklanjala da
bih Zivjela Zivot svojih Zelja. Svetih Lelja da se poistovjetim s
Tobom, Kriste, koji si tek od malo njih pozr'at i koji sa sobom
nosi5 okus raja!
Iz tih je dana moja nostalgija za lijepim mjesecima svibnja i
lipnja kada je slava Marijina ustupala mjesto slavi boZanskog
Zavod Bianconi u Monzi u vrijeme kada je u njemu bila Marija Vahorta:
Srca... Miomiris tih mjeseci je ostao u meni kao esenca u
spavaliite (gore) i gimnastiikn dvorana (dolje). zapeda6enoj posudi, miomiris koji nije od ove zemlje nego stvarno
s nebeskih cvjetnjaka, i sve ruZe, ljiljani, perunike, karanfili te
tisu6e i tisu6e ugodnog svibanjskog cvije6a i sundanog lipnja,
zajedno sjedinjeni, ne bi mogli poku5ati, ne kaZem izjednaditi, ali
niti samo imitirati taj nebeski miomiris Sto su mi ga unosili u srce
 112 M. Valtorta, Autobiografija
falange andela za vrijeme tih divnih mjeseci Marije i njezinog
Sina. Kada bi zavriavali, izgledala bih kao netko tko gleda kako
nestaje njegova radost...
Iz ovog vremena potjede to da sam postala Marijinom
K6erkom. Doista bila bih radije postala K6erkom Zalosne Gospe
jer sam bila veorna poboZna Marijinim bolima. Njezina je crkva
ovdje, u koju sanTza vrijeme praznlka i5la kao u svoju ljetnu Zupu,
njez\naje prva dragocjena medaljica koju sam nosila, njezina je
slika koju sam drZala na svojem no6nom ormari6u. lzgleda da
Gospa i,alosnanastavlja te me smatra svojom jer... i sada, pri kraju
Livota, stavila je moj Zivot u ruke jednog svojega Sluge i...
dospjeva da stavi svoju... jurisdikciju takoder i na moja napisana
djela koja hoce za svoj oltar. Uostalom pravo je da bude tako. Mala
zaljubljenica_u Isusa patnika i raspetoga ne moZe imati za Majku
nego Gospu Zalosnu.
Zeljela sam dakle nositi ljubidastu vrpcu K6erki Gospe Zalosne
koju sam vidjela o vratu djevojdica.Ill. odjela za vanjske, dakle
djevojdica iz obidnog puka, koje su Casne sakupljale u dvorani za
odmor nedjeljom da bi ih udile radu i pruZile im moralnu za5titu.
Ovaj IIL odio za vanjske, bio je u dnu, u dnu veoma velike zgrade
Zavoda. ZgradaZavoda se protezala ditavont jednom ulicom i bila
je podijetjena na detiri dijela, koji nisu bili medusobno povezani.
Tu je bio Zavod plemenita5ki, u pravom smislu, zatiml. odjeT za
vanjske, u koji su dolazile djevojke izMonze na pouku, pa II. odjel
za vanjske za nii.e gradanke, u kojem su djevojke imale neito
pouke i mnogo su Sile, i III. odjel za vanjske, u kojem su bile
djevojke siroma5ne siroma5ne, primljene iz ljubavi i boravile su od
jutra do vederi, te u blagdanske popodneve, i koje su udile Siti'
Bile su to dobre djevojke privrZene Casnama. Pozivale su nas
na svoje recitacije i nama je izgledalo kao da idemo u neki drugi
svijet kad bismo doBli tamo dolje dolje, po5to bismo pro5li kroz
ditavu zgradu, desetak dvori5ta, perivoj, veoma Sirok vrt, seljadka
dvori5ta, puna kukurijekanja i kokodakanja. A i mi smo njih
pozivale na na5e recitacije i vjerojatno se i njirna dinilo da idu u
neki drugi svijet kada bi do5le u naS prelijepi zavod medu zlato,
mozaike, plodnike, pazrcala, tepihe, lustere, itd. itd,
M. Valtorta, Autobiografija I 13
Ali, vra6aju6i se na moju Zelju, iasne nisu dozvolile da budem
k6erka Gospe Zalosne. Bila bih jedina u Zavodu, a uvijek se je
potiskivalo osobitosti. Bila sam dakle Kcerka Marijina'
I od tog vremena potjede moje... spavanje s kriZem. lmale smo
veliki kriZ od olova na uzglavlju na5eg krevetila. DrLala sam ga
sjajnim kao zlato, snagom energidnog trljanja s gumom za brisanje
crnila i sa svojom pregadom od crne vune: jedina... sredstva, koja
sam imala pri ruci, a koja su prikladna da drile sjajnim metal. Moj
lsus se sjajio kao dragulj s leda mojeg kreveti6a. Dabome! S onim
trljanjem tako... snaZnim! KriZevi mojih drugarica su bili bez sjaja,
pokriveni s bakarnom rdom, ali moj... je bio lijep kao kriZ
kardinala.
Ali mi nije bilo dosta udiniti ga sjajnim. Nalazila bih uvijek
neki cvjeti6, pa i u najhladnijim mjesecima, makar jedan listi6
br5ljana, iskopan ispod snijega koji bi mi ledio prste... Ah! bila je
potrebna doista velika ljubav prema Njemu da bih ja oti5la u snijeg,
koji nisam mogla podnositi, i da kopam ispod njegove kore i
nadem grandicu br5ljana za njegov kriZ! Bila sam na5[a nadin da
drZim svjeZima te cvjeti6e, te grandice, privezav5i uz poprednu
motku kreveta, ispod kriZa, kutijicu za pera s ne5to pamuka unutra
natopljena vodom, i kako li sam pazila da se ne osu5i!...
I zatim bi do5la no6... Nisam mogla gledati Isusa gore, samoga,
dok sam ja stajala u toplom pod pokrivadima i spavala. Tada bih ga
skinula i stavila na srce s toliko poljubaca i tolikim rijedima
zaljubljenice i tako bih zaspala, sretna da spavam s Isusom na srcu,
da ga grijem na svojem srcu.
Ne znam da li su dasne ikada to zapazlle. One mi nikada nisu
rekle ni5ta o tome, a i ja nisam nikada ni5ta rekla... Bili su to
skriveni sastanci s Isusom!...
I tako su prolazili moji dani u zavodu.
Nemojte misliti da je moja ljubav prema Isusu, koja je uvijek
rasla, ugasila ljudsku ljubav. Ne, nikako! NaSa ljudska narav, koju
smo ba5tinili od Adama, vjerujem da umire doista /ri dana posliie
nas sarnih. To je troskot koji ni vatra, ni motika, ni zub ovdice
nikada posve ne iskorijeni i kada je prekinuta ponovno se rada,
istrgnuta, ponovno klije, zapaljena ponovno raste. Njezin najve6i
 114 M- Valtorta, Autobiograftja
neprijatelj je BoLja ljubav, ali usprkos tome ona nikada posve ne
umire; neki korijendi6, neka nit uvijek ostaje, ostaje uvijek da nas
mude i da nas drZe nisko, u pra5ini, da se ne uzoholimo.
JoS sam mnogo trpjela od naEina postupanja moje majke koja i
dalje nije ni5ta razumjela o meni.
Trpjela sam Sto sam drZana u stanju inferiornosti prema svojim
drugaricama koje su imale svoj privatni novdanik, kojega je doista
drLala dutnu asistencica, ali iz kojega su mogle pridignuti r'ovac za
mali dar koje lijepe slike, uspomene dasnama i drugaricama, za Ein
dobrotvornosti, za lutriju.
Trpjela sam Sto nisam imala one lijepe ilustrirane razglednice
za naSu poStu, ona lljepa drLala za pero i olovke, ili kutijice za
studij i za rad koje su druge imale. To su sitne stvari, ali dine da se
toliko trpi kada je netko u zavodu!
Trpjela sam takoder jer nisam bila u stanju da sama izaberem
odredena odricanja, nego sam to dugovala majdinoj volji koja nije
mislila kako je to ponizuju6 e za njezino stvorenje.
Trpjela sam jer me nitko nije dolazio posjetiti. Od rodaka koj i
su bili u Milanu, nitko nije dolazio, zbog nesporaztma s majkom.
Od rodaka udaljenijih od Milana, nitko. I nijedan prijatelj obitelji,
jer je majka rekla, da "to ne Zeli". Zato sam vidjela kako druge idu
u govornicu svakog dasa, a ja nikada. Jedino kada bi do5li moji.
Svako petnaest dana sve do bolesti mojega oca' a poslije toga
svako dva mjeseca...
Trpjela sam jer nisam imala lijepo bijelo rublje kao druge, jer,
jer, jer... toliko malih jer koji su bili kao malo trnje indijskih
smokava. Niti se ne vide a uzrokuju toliku bol!
I zatim... velika bol.
Ah, ne. Prije toga je joS jedna bol.
Trpjela sam neizrecivo, kada sam usporeilivala dan svoje prve
Pridesti, kada sam bila sama s majkom, bez prisutnosti oca, i prve
Pridesti mojih drugaricauZavodu, tako lijepe i dirljive: odgajanice
sve u bjelini medu drugima u sivom, odevi, majke, djedovi, stridevi
i toliki darovi i tolike tolike stvari... Kako li sam trpjela kada bih
gledala iza reda prvopridesnica red odeva koji su se pride56ivali
M. Valtorta, Autobiogrffia 115
poslije njihovih djevojdica... Dobro. Pustimo to, inade 6u joS
plakati. Ta strelica je odvi5e o5tra i vrti se u srcu...
I dodimo na veliku bol.
Rekla sam Vam kako je moj otac trpio je vidio kako je li5en
Sto
svoje patentne isprave iztma. Rekla sam Vam kako je trpio zbog
obiteljskih scena zbog kojih je plakao kao malo dijete, moj dragi
otac tako dobar i tako muZevan u fizi6kim bolima i u tolikim
drugim stvarima, u svim stvarima osim u ovoj.
Ali dok je njegova Marija bila s njim, jedan balzam je lijedio
njegovo srce tako nepravedno mudeno od one koja bi morala imati
prema njemu toliku zahvalnost. Pa i ja sam mu bila odtzeta. I iz
ljubavi prema mojem zdravlju, nemaju6i snage da udalji rotlaka
raZalostiv5i suprugu, popustio je. AIi nije popustio dotle da se
odreie mene kroz ljetne praznike. I oslobodio je ku6u od bolesnog
ujaka, poslav5i ga u bolnicu u Bergamo gdje je mogao imati njegu i
u isto vrijeme zaposlenje kao knjiZnidar i prevoditelj.
Koliko svade, koliko prigovora i neotesanosti i mrgodenja je
morala ko5tati mojega oca njegova odludnost da oslobodi ku6u'od
rodaka tako da se ja u srpnju 1999. mogu vratiti svojoj ku6i? Samo
Bog to zna. Sje6am se da sam oca na5la omr5avjelog, umornog,
istro5enog... Ali kroz tri ljetna mjeseca se je oporavio. Ja sam bila
njegov Zivot i njegovo ohrabrenje.
Zapodelaje Skolska godina 1909-1910. BoLi6, Uskrs... Otac je
bio veoma depresivan. Do5ao bi k sebi jedino kada sam ja bila s
njim. Makar sam bila neito vi5e od djevojdice, shva6ala sam da
mnogo trpi i takoder sam znala dati pravo ime tom njegovom
trpljenju...
Tek je kratko pro5lo otkako sam se, poslije Uskrsa, vratila u
zavod i trpjela sam zbog pada u gimnastidkoj dvorani gdje sam se
strmoglavila odozgo s obje5ene predke kojaje bila odvi5e debelaza
moju malu ruku i gdje sam zadobila iSdalenje jednog gleZnja i, Sto
j e j oS gore, j ednu kontu zijt
u kr aljeLnicu, prvu od niza, i tada m i j e
otac pisao da putuje za Pinerolo na tedaj pouke za mitraljeze, koji
su stavljeni u upotrebu za na5u Vojsku upravo te godine. I obe6ao
mi je posjet kada se vrati iz Pinerola.
116 M. V alt o rta, Autobio g rafij a M. Valtorta, Autobiogrffi a 117

Ja sam smirena dekala na to. Znala sam da 6e tedaj pouke

trajati dvadesetak dana najvi5e. Imala sam stoga gotovo siguran
termin mojega i5dekivanja. I bila sam mirna. Zailtdila saln se

&1U
jedino da mi otac nije poslao niti jednu razglednicu iz Pinerola.

I Majka je pisala kao obidno.

Pro5lo je preko mjesec dana i nitko nije dolazio. Ni otac, ni
majka. Pisala sam tuZe6i se Sto su rne toliko vremena pustili bez
posjeta. Odgovorila mi je majka prigovaraju6i mi Sto inzistiram.
Otac niSta. I uvijek niSta, makar bi ranije nadodao koju rijed na
majdina pisma.
Podela sam biti nemirna i Zalosna. Ne5to me je u mojoj nutrinu
upozoravalo da predstoji jedna nesre6a... iesto sam plakala. ViSe
se nisam igrala. Uvijek sam, istina, igrala malo. Ona luda trtanja,
one igre tako mahnite u kojima su moje drugarice tro5ile svoju
prekomjernu Zivost, nisu mi se nikada odvi5e svidale. Radije bih se
stavila blizu Casne asistentice i razgovarala, 5e6u6i se, s njom. A

b
l

sada pak nisam uspjevala nimalo se igrati.

i Casne su bile jo5 bolje prema meni i govorile su mi da se
molim. Neobidna preporuka, jer, kako sam Vam rekla, nikada nisu
prisiljavale du5e.
Marija Vallorta tjeti t 909 za vriieme obiiainih praznika u Viareggiu, u kupatem Tako je pro5ao ditav svibanj i ditav lipanj. Dotle 10. srpnja, dan
kostimu i s ocem na plaii.
izlaska za ljetne praznike. Na zavrinu akademiju, koja se tada
drlala tog dana - a kasnije je prebadena u drugo vrijeme - nije
doila ni majka ni otac. DoSle su moja tetka Angela i njezina
k6erka. Tada sam, konadno, dobila tuZno obrazloZenje tog
postupanja koje me je toliko mudilo. Otac je kroz dva mjeseca bio
I izmedu Livota i smrti, i jedino BoZje dudo je sprijedilo njegovu
preranu smrt, jer je tada imao 47 godina. Sada se njegovo stanje
1
podelo pobolj 5avati...
Poglavarica mi je tisu6u puta preporudila da budem joS mirnija
nego obidno i da budem dobra, dobra, dobra da tako pomognem
ocu da ozdtavi.
i
Kasnije sam doznala, mnogo vremena poslije, da je
Poglavarica pitala majku smatra li potrebnim da me jedna dasna
doprati ku6i, u najteZim dasovima (odeve) bolesti, kada je, prema
l
sudu lijednika, moj otac bio na pragu vjednosti. Budu6i da bolest
 118 M. Valto rta, Autobio g raftj a
tajati Pokraj bolesnika. UPala
rada, reko5e lijednici, ali u
koje su ga Prekinule, njega
a, sama Protiv mi5ljenja sviju,
da se ne vra6am u obitelj... Bog nije dopustio, ali je moj otac
mogao umrijeti i biti pokopat a daja, njegova jedinica, ve6 u
trinaestoj godini, ne budem prisutna, jo5 gore: da niti to ne znam'
Moja majka je na sebe preuzela takvu odgovornost da joj ne bih
nikada oprostila, a da nije razmi5ljala da je smrt oca sveta za
njegovu djecu.
Bila je sudbina da ne vidim oca u dasu smfti... Ali je dobro da
za sada o tome ne govorim. Bilo bi odviSe bolno, a ono o demu ve6
govorim je tako bolno da mi priti56e srce kao da je u stezaljci'
U vlaku su mi tetka Angela i tetka Emilia (to je moja rodakinja,
ali budu6i da je toliko starija od mene uvijek sam je zvala tetka)
ispripovjedile da je moj siroma5ni otac stajao tako slabo i da 6u ga
vidj eti v e o mq izmij enj eno ga.
Doista... Za Uskrs sam ostavila jednog dovjeka u snazi njegove
lijepe muZevnosti, u zanosu njegove lijepe inteligencije, jedino
ne5to umornog, zabrinutog, Zalosnog zbog nutarnjih patnji koje u
svojoj dobroti nije znao prekinuti... (Sada) sam vidjela jadno
ostarjelo bi6e, bez mesa, i nadasve sam vidjela, i odmah sam to
shvatila, istroSenu pamet. Moj otac je ve6 bio jedna ru5evina'
Siroma5no veliko dijete...
Ne da bi bio lud. Ne, to ne. Ali je postao kao jedno dijete"'
Lako se njime gospodarilo, lako je u svemu popu5tao, nesposoban
da se nametne i onim najmanjim Sto i najbolji zahtljeva u obitelji'
Mozak ukoden, spor, bezvoljan. Jedna ruSevina.
Evo Sto je udinila moja majka stavljaju6i me u zavod da udini
mjesta svojemu bratu, da mene nema medu nogama. Okrala me je
od posljednjih inteligentnih njeZnosti mojega oca..'
Otac, od tada i kasnije, joS me je ljubio, ali sada sam ja trebala
Stititi njega, ja sam mu trebala pomagati u njegovim sitnim
prijevarama koji bi na njega navukli najgorde prigovore majke, ja
sam ga trebala tjesiti kada bi plakao, i plakao je toliko jer je
govorio: "Ja sam propao dovjek i majka mi to daje ta znanje".
M. Valtorta, Autobio g rafij a 119
Ahl Ode, OEel Zrate li Sto to znali za k6erku? Znate li kakav
gorki kaleZ jest uvijek imati pred sobom viziju ruSevine ljubljenog
roditelja i morati sebi re6i: "Nemai vi5e nikoga kome se povjeriti,
u kojega traZiti pomo6. Postajes Lenom, ali te otac ne6e mo6i
savjetovati u plaSljivirn satima prve ljubavi; trebat 6eS voditi bitke
protiv majdinskog egoizma, ali te otac vi5e ne6e modi braniti? Bila
je to gordina koju je samo Bog poznavao u njezinoj pravoj
vrijednosti. Gledati oca, promatranog od stranaca, po odredenim
intelektivnim Supljinama koje su se uodavale iz njegovih dina.
Zeljela sam imati mo6 jednog boga da uEinim te se ne zapai'a da je
du5evno prikra6en.
Oti5li smo provesti praznike u visine Bielle, u Andorno, blizu
Orope. Mjesta su bila divna; makar ja vi5e volim more nego li
planine, svidjeli su mi se. Ali na sve se protegnuo veo plada i
bezvoljnosti jer gledati oca takvog kakav je bio, za mene je bilo
kidanje bez podinka. Kidanje koje, majka je naravno uvijek
nijekala da samja to doZivjela, ali Bog to zna.Izatim sam takoder
zapazila da sam izloLena potpunoj samovolji svoje majke... i
stoga...
Sje6am se takoder onoga dana kada sam, poskliznuvSi se na
prvoj stepenici okomitog granitnog stubi5ta, do5la sve do dna
odbijaju6i se kraljeZnicom od stepenice do stepenice. Poslije pada
5to sam ga imala u zavodu, ostala sam oslabljenih nogu; stoga sam
lako mogla pasti. MoZda sam od tada trebala biti lijedena na
kraljeZnici. Ali tko je na to mislio? Dakle, kotrljala sam se ditavim
stubi5tem i ranila sam duboko sve kralje5ke ogoljene pod laganom
ljetnom haljinom. Ali sam kaZnjena Sto sam razbrla jedan predmet
koji sam drLala u rukama kada sam pala.
ViSe se nisam oslobodila od bolova u kraljeZnici, i kada bih se
zbog nekog razloga prigibnula, trebalo mi je pomo6i da se mogu
uspraviti. Moja majka je govorila da su to sve pride i pretjerivanja.
Praznici su bili dosta Zalosni. Vratila sam se u zavod
iznemogla. I to je bila godina kada sam trebala pohadati Tehnidku
5kolu...
U to vrijeme sam nadalje podela osje6ati bolove zbog onih
upozorenja o kojima sam Vam usmeno govorila. U snu bi se ditavi
 120 M. Valtorta, Autobio grffi a
budu6i dogadaji odvijali pred mojom pame6u s jasnim
pojedinostima Sto je dovodilo do grdenja.
Sje6am se jedne zgode. Bilo je potkraj 1910' Dakle, na svijetu
nije bilo nikakva rata, niti rata talijansko-turskog, koji je bio
podetak, ako se dobro zapaLa, ditavog niza budu6ih ratova koji su
preko trideset godina krvarili zemljom. Ja sam nastavila sanjati rat.
Gledala sam bitke, dim pucnjeva, borbe tijelo protiv tijela; padanje
ljudi... Jedne no6i sam jasno vidjela detu austrijskih kopljanika po
ulicama gradila za koji sam (u snu) znala da je jedan drugorazredni
grad u Venetskom kraju. Vidjela sam kako neprijatelji sjeku
sabljama s visine svojih konja na5e vojnike koji su htjeli zaustaviti
napredovanje, i jednog mladog na5eg dasnika kako pada s delom
razbijenim od jednog hica... Probudila sam se s krikom i dasnama
koje su dotrdale sam rekla: "Rat, rat! Austrijanci u italiji!"
Sludajnost je htjela da sam istog dana, preko predavanja iz
talijanskog bila pozvana da ditam jedan odlomak od G. C' Abba o
bitci kod Novare.Taj izvjeStaj, identidan s onim Sto sam vidjela u
snu, potresao me je dotle da mi je zastala rijed u grlu i udinio je da
sam upala u grozan plad.
Ve6 sam znala da 6e do6i rat i da 6e moja ltalija osjetiti
neprijateljsku dizmu na svojim poljima.
I tako za mnoge druge stvari.
Mnogo sam molila da mi dragi Bog digne taj dar koji je za
mene bio jedna muka. Ali nikada nisam bila usli5ana i svim mojim
kriZevima prif,ruZio se je i ovaj. Strpljenje!
Tako je pro5la i Skolska godina 1910-1911. koja je zavr5ila s
onim glasovitim mojim padom na ispitima koji sam Vam ve6
opisala.
Ja sam mnogo trpjela od bubrega koji su me uvijek boljeli.
Mislila sam da su to bili bubrezi, a u stvari - to je bila kraljeZnica. I
zatim sam trpjela moralno. Toliko. Ali za moralnu patnju nije bilo
lijeka. Moja sudbina je bila da trpim. Fizidkim bolima bilo bi se
moglo pomo6i. I moja dobra Poglavarica, vide6i kako sam toliko
oslabljena, pri mojem povratku za ispite popravka, preporudila je
mojoj majci da me odvede na lijednidki pregled. Imali smo
zavodskog lijednika, veoma vrijednog. Ali je majka htjela da me
M. Valtorta, Autobio grffi a 121
pregleda rodak Poglavarice, onaj koji je bio zakljudio da je moj
ujak bolestan od su5ice (?l). Za moju majku je bio vrhunski lijednik
jer ju je lijedio za vrijeme njezine bolesti od jetre i izlijedio je.
Poglavarica je pristala na Zelju majke i do5ao je taj lijednik'
Koji, da li je to udinio iz neznanja ili brane6i stav majke koja je
govorila da ja nemam niita ier da bih inaie bilq blijeda i mriavija,
po5to me je pregledao i vrtio me, pri tome, u svim smjerovima,
rede da bolujem jedino od bezvoljnosti i da je sramota Sto
umi5ljenim bolovima Zalostim svoju majku koja, jadnica, toliko
ve6 trpi zbog oca!
Izvrsno! I tako su neke dasne vjerovale da ja laZem ili
pretjerujem. NaZalost sada se vidi jesam li lagala! Boja je jo5 na
mojim obrazima, poslije deset godina kreveta i trajnih te5kih
bolova, a da ne brojim sve predaSnje godine u kojima sam se jedva
vukla. MrSava nisam ni sada, usprkos trajnim ognjicama, patnji,
oskudnoj hrani, s mojlh pet velikih bolesti i drugim manjim
bolestima. Ako me Bog Zeli tako saduvati, Sto mogu ja udiniti? I
zar se jedan lijednik moZe oslanjati na vanjski izgled, koji je uvijek
varljiv, a ne na dinjenice koje proizlaze iz pregleda, ako nije
neznalica?
Ali eto zamene su stvari tako iSle, Na sre6u Poglavarica je bila
ne samo inteligentna, nego je ujedno imala i iskustva s bolesnicima
i s bolestima, jer je mnogo godina upravljala Bolnicom Ciceri u
Milanu i preSla je k nama jedino kada je oboljela od srca od
prevelikog napora u upravljanju tom bolnicom. Stoga je vi5e
vjerovala meni nego li rodaku i branila me je kod moje majke. Ne
samo, nego je veliku brigu vodila o meni.
To je morala biti moja posljednja godina u zavodu jer sam ve6
prolazila tedaj usavr5avanja. Ali Casne su tada isposlovale da
obavim ditav program klasidnih predmeta. Toliko sam molila
majku, uz pomo6 Casnih, u tom smislu, da je morala popustiti.
Kako li sam bila sretna kada sam vidjela da je produZen moj
tamo5nji boravak za godinu dana! Studij, ma 5to rekao lijednik, bila
je moja strasf. Drugadije nego li umi5ljene bolesti da ne studiram!
lnade bih bolesti izmislila da nastavim studii.Teiko je bilo Sto je
bol bila stvarna i te5ka. Kada bih se u kupaonici prigibala da se
 122 M. Valtorta, Autobiogrffia
operem, morala sam traZiti pomod od kolegice da mi pomogne da
se uspravimjer nisam uspjevala od boli koju sam imala u polovici
letla.
Bez bodljike odeve u srcu - tim ve6e bodljike jer je 5. listopada
buknuo talijansko-turski rat i uvijek sam se bojala da otac ne bude
morao krenuti za Afriku, opasna stvar u njegovom stanju - ibez te
boli u ledima bila bih sretna, jer zadovoljstva koja mi je studij
pruZao bila su trajna i zna se ... ima u tome uvijek malo
ponositosti...
U meduvremenu je zavr5ila takoder Skolska godina l9ll-1912.
i nado5la je ona od 1912-1913. koja je trebala biti i koja je,
naZalost, bila moja posljednja godina u zavodu. Osje6am potrebu
da njoj posvetim posebno poglavlje, jer je te godine potvrden jo5
jedan prsten u lancu koji me je vezivao s lsusom u naSoj uzajamnoj
ljubavi.
"Blagoslivljam te, Oie, Sto si ovo skrio od mudrih
a otkrio si poniznima"s
Vi, Ode, mogli biste biti u napasti da vjerujete da je srce ove
va5e duhovne k6eri zauvijek na5lo svoj put u ljubavi BoZjoj, u
obliku kojije sav velikodu5nost, istina, ali takoder sav... kako re6i?
Nije to smirenost, Sto se kaZe, kao niti sigumost, inade bih bila ona
koja ljubi iz diste ljubavi, kojoj bi trebale biti nepoznate zamke
odretlenih nakaza... Nije tako.
Do studenog 1912. i ja sam dvrsto vjerovala da 6u uvijek ljubiti
Boga s istim distim povjerenjem moje svete Prijateljice: Sestre
Terezije od Djeteta lsusa. Uvjerena da je herojsko vrijeme
katakomba davno zavrleno i daleko od primisli da bi poslije
dvadeset vijekova kr56anstva ova na5a Europa ponovno vidjela
velika progonstva koja mi u stvarnosti gledamo (Rusija, Spa-
njolska, itd. itd.) mislila sam sa svetom zavi56u na blage mudenice
prvih vijekova, ali sam govorila sama sebi da, po mojem radunu,
mogu ljubiti Boga samo po nauku mile francuske Karmeli6anke.
t Mte.l I1,25: Luka 10,21.
M. Valtorta, Autobiogrffia 123
Povjerenje, predanje, velikodu5nost u malim stvarima svakoga
dasa, isprepletene s andeoskom 6isto6om: evo to sam vjerovala da
treba biti moj Zivot u Kristu.
Ali su do5le, kao svake godine, prvih dana studenoga, dani
duhovnih vjeZbi.
I ovdje su reakcije nas odgajanica bile dosta raznolike. Kod
nekih one su budile samo veliku dosadu, veliku nervoznost.
Razumjet 6ete: morati Sutjeti, uvijek Sutjeti kroz pet dana, i moliti, i
slu5ati detiri propovijedi na dan... One najrastresenije i
objesenjakinje osje6ale su odvratnost, da ne kaZem uZas.
Druge, sentimentalne preko mjere, ulazile su u duhovne vjeZbe
s... istim raspoloZenjima jednog fakira ili fanatika. Stavljale su se
"u trans" - oprostite mi na izrazu - i ulazile su u neki misticizam
koji ih je poticao na pokore i na Lar dostojne starih pustinjaka i
prvih svetica Livlh zakopanih!... Bile su to pokore i Zar koji bi, po
zavr5etku duhovnih vjeZbi, izdu5ili poput probu3ene loptice i na
vani bi se oditovala prava narav pseudo-revnih: to jest narav
indiferentna prema Bogu i veoma priljubljena uz svijet.
A neke druge bi ulazlejednostavno, bez... anticipiranih ekstaza
i bez anticipiranih odvratnosti. Ulazile su u njih po duZnosti i
predavale su se Bogu da im pomogne razumjeti ih... U ovim
jednostavnim i uravnoteZenim du5ama Bog je djelovao punom
slobodom i milost Gospodnja je pu5tala trajne korijene u srce koje
je bilo otvoreno da je primi.
Druge, duSe izabrane po nezasluZenom daru BoZjem, pravi
cvjetovi mistidne lijehe, na prvu najavu skorih duhovnih vjeLbi,
bile bi osvijetljene pravom duhovnom radosti i njihova du5a sva se
otvarala, kao 6isti ljiljan, da bi primila u sebe BoZju rijed da bude
oplodena. Raspoznavala su se, ova milosna stvorenja, po sjajnom
licu, lijepom po nutarnjoj svjetlosti, makar njihov profil nije bio
takav da bi bio uzor nekom umjetniku, razlikovale su se po
plemenitosti posve specijalnoj u pogledu, rijedima, postupcima, po
trajnom miru i po stalnoj poslu5nosti. Bile su, naravno, iznimke.
Ja svakako nisam bila medu njima. Kako sam Vam rekla, kroz
pet godina nisam nikada bila kaZnjena, jer sam uvijek vr5ila svoju
duZnost. Ali sam to dinila zbog ljudskog dobra: iz ljubavi prema
 124 M. Valtorta, Autobiografija
svojim dasnama, da udinim zadovoljnim oca i da izbjegnem ukore
majke. Ove iznimne osobe naprotiv to su dinile jedino da ugode
Isusu.
Ja sam Isusa veoma ljubila i deznula sam za tim da ga ljubim
uvijek sve viSe. Alisam jo5 bllaveoma daleko od toga da djelujem
jedino radi nadnaravnih ciljeva. Zeljela sam dobro Isusu jer sam
osje6ala da On meni Zeli dobro. JoS sam Ga dakle ljubila na ljudski
na6in. JoS nisam usvojila izreku mojeg serafskog sv. Franje
Asi5kog: "Doista je blaler onaj koji ljubi i ne i,eli da mu se uzvrati
ljubav".
Kada se dode do toga da se ljubi iz ljubavi, bez bilo kakve
radunice, bez odekivanjauzvrata osjetne radosti, kada se, dapade,
toliko vi5e ljubi koliko smo vi5e, naizgled, zatemareni,
zaboravljeni, zlostavljani od ljubljenoga, tada se dodiruje vrhunac
ljubavi i, dodiruju6i vrhunac, postiZe se blaZenstvo. Ja sam trebala
toliko hodati da dostignem taj vrhunac!...
Ja sam pripadala pretposljednoj kategoriji. MoZda sam bila na
granici izmedu posljednje i pretposljednje, jer me je veselila i sama
misao da pet dana Zivim jedino vode6i raduna o svojoj du5i. Ali
baviti se vlastitom duSom, jedino njom, nije jo5 savr5ena ljubav. To
je egoizam, sveti ako se ho6e, ali uvijek egoizam.
NaS boZanski Uditelj sa svojom rijedi je potvrdio Zakon i
naglasio pojam i zapovijed koji ve6 vijekovima bijahu najve6i
metlu BoZjim zapovijedima. "Ljubi Gospodina Boga svoga svim
svojim srcem, svom svojom du5om i svojom pameti, a bliZnjega
svoga kao samoga sebe"e. Dakle, treba ljubiti ne sqmo i iedino nas
same i naiu duiu, jer ljubiti ono Sto je naie, uvijek je egoizam, pa
makar bio to i dobar egoizam. Ali treba ljubiti bliZnjega kao sebe
same, ili brinuti se za njega da mu se pomogne u dobru, u
potrebama ditavog njegovog iivota: fitidkim, moralnim, duhovnim;
ljubiti ga po Zrtvi i po molitvi da bi njegova du5a rasla u Bogu, ili
da ga ponovno nade, ako ga je izgubila, i da se Bog milosrdno
nadvije na na5u bra6u koja imaju potrebe za tolikim stvarima a
e
Levitski zakonik 19,18; Ponovljeni zakonik 6,5; Matej 22,34-40; Marko
12,28-34; Lr:lria 10,25 -28; Ivan 13,34-35.
M. Valtorta, Autobiogrffia 125
moLda ne znaju moliti Odena5 na nadin da udine te On, svojim
sinovima koji Ga mole za dobar dar, to moZe odbiti.
Ovo je druga stepenica stuba koje vode k Bogu. A tre6a je
ljubiti Gospodina sa iitavim svojim bitem. Ljubiti ga da Mu se
dade slavu i radost, bez vlastitih interesa, jer je njegova radost da
bude ljubljen od svojih sinova.
Ja mislim da malim du5ama, koje su jedino velike u
velikodu5nosti i ljubavi - a ljubav je uvijek velikodu5na - koje
savr5eno ljube svojega bhLnjega, ili koje, dapade viie ljube
bliZnjega nego li same sebe, i koje ljube Boga savr5enom ljubavlju,
ma koliko moZe biti savr5eno Sto je joS ljudsko, jednom stoga
ljubavlju koja je oslobodena svake radunice, svake skrivene misli,
svakoga straha (u smislu straha koji se boji kazne koja bi slijedila
ako se ne ljubi), ljubavlju koja sve prihva6a i sve dariva bez
pridrLaja,koja ostaje liubav takoder kada s nebeskih visina izgleda
da kiSe, kao strijele na strijele, najraznolidnije kazne, koja dapade,
pod krupom krtleva, sve vi5e jada, cvjeta, svijetli, ja mislim da
Bog tim malim du5ama udijeljuje potpuni oprost ljubavi, najve6i
od sviju: onaj koji je detvrto kr5tenje, posljednje kr5tenje, poslije
krstenja vode, krvi i Zelje; detvrlo i vjedno u svojim udincima jer
na5u haljinu dini ponovno neokaljanom budu6i da je natopljena
najvi5om naukom Uditelja i odi56ena plamenovima ljubavi.
MoZda je moja teorija malo ispravna, ali ja tako mislim i sa
svoje strane - budu6i da ne vjerujem da mogu imati drugi izvor
6i56enja, po5to sam tako mnogo sagrije5ila poslije kr5tenja i
nemaju6i drugog sredstva da poslije grijeha oproStenih po
ispovijedi izbriSem i ostatke pro5lih grijeha - sva se uranjam u
ljubav. Ona treba za mene zamijeniti Cistili5te koje sam zasluLila
tisu6u puta. I vjerujte mi takoder da, ako je slatko6a neizmjerna,
ljubav je takoder mudeniStvo...
Krv Kristova i Ljubav: evo moja dva izvora u kojima se perem,
u prvom, i u drugom ponovno vralam bjelinu svojoj jadnoj du5i.
Ljubav mora biti razlog mojeg opstojanja, pokretad svakog rnojeg
djelovanja, moje opravdanje pred Ocem, moja slava kroz vjednost.
Ali kamo sam to zavr\1la? Veoma daleko... Ovisi o tome da,
pod stezanjem mnogih okova, koji me sa svih strana bolno priti56u,
 I

126 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 127

ja sam 5 Skog Prijatelja koji bolnu budu6nost, drhtalo je od straha i od boli... Ali majka je bila
me grli naslanja na Njega odluiila i kada je ona odludila, neka se sruSi sav svijet, ne mijenja
kojije i avjedno,usvojem se odluka.
bliskom ako oPojan da me Ja sam, dakle znala da su to moje posljednje Duhovne vjeLbe.
potide te dajem slobodu pjevanja svojoj du5i koju ljubav ispunja U njih sam u51a s jo5 ve6orn revno56u, Zele6i od njih ubrati trajan
sobom... plod za ditav svoj skori Zivot u svijetu i jedan program zataj moj
Ali vratimo se duhovnim vieLbama iz 1912. skori Zivot. Program za koji sam se zaklinjala da 6u mu biti vjerna.
Ja sam dakle bila na granici izmedu kategorije jednostavnih Bila sam uvijek ona od 6asne rijedi!... U51a sam u njih Zarko mole6i
du5a i one izabranih du5a, i veoma su mi se svitlali ti dani duhovnih dobrog Boga da ureZe u mene, zauvijek, te dane jedinstva s Njime.
vjeZbi u kojima sam osje6ala bliZim Boga, svojega Uditelja. I On, moj dragi Isus, to je udinio.
Svake godine bi dolazili da ih drZe pravi uditelji poboZnosti, Si5ao je u mene s Ocem i s Duhom, donose6i svatko svoje
darove maloj Mariji koja je ve6 trebala krenuti u susret uvijek sve
ve6im ku5njama i uvijek sve ve6im patnjama. Bog Otac je u5ao
daju6i mladenadkoj du5i vitlenje svojeg velidanstva, svoje Mo6i;
Sin je sa Sobom donio sve blago svojega Milosrda i svoje
znao je govoriti na5im du5ama rijedima koje su ostajale urezane u Mudrosti; Duh Sveti je donio sva svoja svjetla i svoje plamenove
srce i mnogo wemena iza kako su slu5ane. Te godine 1912' Ljubavi.
duhovne vjeZbe je taj sveti Biskup. Ja sam znala da 6e to
drLao I to ne jer sam ja to zasluZivala. Ah! budite sasvim mirni da se
meni biti posljednie Duhovne vjeZbe jer je moja majka bila ne bih uzoholila smatraju6i se dostojnom svega toga. Dobro znam
neumoljiva glede mojeg izlaska izZavoda u veljadi. koliko vrijedim i znam da je jedino beskrajna BoZja dobrota koja
Otac je iznenada zatraLio da bude stavljen u mirovinu, jer je moLe proizvesti odredena sjedinjenja moje du5e s BoZanstvom,
shvatio da vi5e ne moZe odolijevati mentalnom poslu poslije one odredeno boravljenje BoZanstva u meni i mene u Njemu. Kada bi
stra5ne bolesti. U prvo vrijeme je smatrao, siroma5ni otac, da 6e Bog mjerio ono Sto vrijedim ne bi dinio takva dudesa. Ali zar Vam
mo6i biti Valtorta od prije, ali po3to je zavr5ena veoma duga nisam ve6 rekla da sam uvjerena da Bog nije matematitar,
dozvola za rekonvalescenciju od gotovo jedne godine, uodio je da radundZija, nego jedan idealist i pjesnik? Jao nama kada bi on
je "gotov". Prisiljavao se n
je nu vodio knjige radunovodstva... Tko zna gdje bismo svi zavr5ili! Ne
oprostio. Moralo se je stoga s ka, oholim se. Slavim samo dobrotu Gospodnju u meni jer smatram da
po dogovo.rrs lije6nicima, o iu je to duZni poklon zahvalnosti.
Zavodu do kraja veljade 1913. i tada 6u se vratiti ku6i. Molila sam Boga da nerazolivo ureZe te dane u mene, da bi mi
dusne, doista, budu6i da su znale da 6e se moji u lipnju morati bili kao kotadi za sav Zivot, kotadi sigurni da ne iskodim iz
vratiti u Vogheru za konadnu likvidaciju odevih poslova, zatrai.'ile kolosjeka ili da ne skrenem s puta na staze koje se dijele od
su da ostanem kod njih sve do lipnja... Vidjele su me da sam tako kraljevskog puta i gube se u veoma opasnim malim ulicama, koje
Zalosna i na samu pomisao da moram oti6i iz Zavoda... i bila sam svrlavaju u splet biljki poviju5a koje bi sprijedile moj hod, ili joS
doista Zalosna. Osieiala sam da idem u susret borbi, patnji i ... gore u moEvaru gdje bih se utopila. A Gospodin, kako kaZe sv.
nikada ne bih bila Zeljela napustiti to gnijezdo mira; moje Katarina Sijenska, budu6i da je On koji stavlja u srce svete Zelje,
siroma5no srce, koje je naslu6ivalo budu6nost Sto ga deka, tako
 I
128 M. Valtorta, Autobiogrffia
ujedno nikada ne propu5ta a da na njih odmah ne odgovori. Stoga
je odmah udovoljio Leljamakoje je On sam stavio u mene'
Tih dana sam doista Livjela t svietlu. U svjetlu koje mi je sve
rasvijetlilo: pro5lost, sada5njost, bududnost; svjetlo koje mi je sve
proturnadilo; svjetlo koje me je svu zapalilo; svjetlo koje je udinilo
cla shvatim, u najdubljem smislu rijed,i, kakav mora biti moj Zivot u
Bogu, u odnosu na Boga, kakvoga Bog ho6e da bih zadobila BoZje
kraljesvtvo.
Belgijski mistikr0 kojega ja toliko ljubim, jer ga- toliko
razumijem, kaLe: "Otac na5 koji je na nebu jest Otac svjetla; On je
Onaj koji ho6e da ja vidim". Za gledanie "potrebna je du5a
disciplinirana i pripravljena za praktiErro izvrSavanje istine i
pravednosti, i ta praksa treba pomagati duSi a ne teretiti je. To je
din onoga koji ne robuje nidemu pa niti svojirn kepostima . Treba
nadalje prionuti uz Boga dinima ljubavi; iar Sto plamti otvara duh.
Treba nadalje izgubiti se u svetoj tami gdje Radost oslobada
dovjeka od njega samoga, i vi5e se ne na6i na ljudskom nadinu
gledanja. U ponoru Tame, gdje ljubav pruZa smrfiru vatru vidim
kako klije vjedni Livot i oditovanje Boga. Tu se rada i sja odretlena
neshvatljiva svjetlost koja rasvjetljuje vjedni Livot i mi
zapodinjemo ne5to shva6ati".
Ja sam posjedovala, po slobodnom daru BoZjem - Njemu neka
je sva slava - discipliniranu du5u i pripravljenu za vrienje istine i
pravednosti. Da, trebam priztati da sam uvijek nastojala Zivjeti u
istini i pravednosti; uvijek sve viSe upoznati pravu bit istine i
pravednosti i uskladiti svoj Zivot s tom spoznajom.
Ud:itelj, moj jedini Uditelj, u tome me je poudavao jer,
ponavljam, sve Sto je procvalo u meni uvijek je jedino od Njega
posijano, a rijedi BoZjih ljudi u meni su ostajale uga5ene, kao
svjetiljka bezulja, dok moj boZanski Nauditelj nije ulijevao Sebe,
ulje uzvi5ene hranjivosti, da hrani moju svjetiljku. Jedino tada ja
blhvidjela pravi smisao onih rijedi, koje nisam shva6ala. On me je
dakle ve6 poudio o potrebi da mnogo Zivim u "duhovnoj 6eliji"
kako kaZe Sijenska svetica, da spoznam i ljubim "bogatstvo
I0
Ruysbroek, ved naveden na str. 53, a kojega 6emo joS susresti'
M. Valtorta, Autobiogrffia 129
svjetla" i
"da rastjeram siromaStvo tame". Tako Zive6i u paZljivoj
sabranosti uspijeva se "suradivati s istinom koju posjedujemo u
sebi".
Ova spoznaja istine i pravednosti, koja je uvijek sve vi5e rasla
u meni, nije bila teret mojoj duSi nego krila da manje osje6am
teZinu tijela. Od kojeg sam tijela, za tada, vrlo malo osje6ala po
draLaj. Znala sam, jedino po Kristovoj ljubavi, zaboraviti sebe,
osloboditi se od same sebe, od svega,, pa i od samih svojih kreposti
zakoje sam znala da nisu moje nego BoZje, osloboditi se takoder
od "one njeZnosti prema samima sebi koja" uvijek prema Katarini
"nije drugo do li sjetilna liubav koja spreiava Istinu i prijeii ioi
da ispuni srce donoseti umiesto Istine neurednu liubav koja niie
drugo do sebeljublje".
Stoga nisam bila ropkinja niti svojih kreposti. Mnogo kasnije, I
uvijek prema savjetu Dominikanske mistidarke, "zfiala sam se
naoruZati svojom osjetilno56u" da postanem sredstvo pobjede 'Jer
tko nema bitki nema ni pobjeda, i u vrijeme bitke dovjek ima
nadina da se digne iz svoje nepokretnosti i takoder da upozna
slabost i lomnost svoje senzitivne strasti". Ovo je korisna spoznaja
da ostanemo ponizni...
Prianjala sam uz Boga po djelatnoj ljubavi, ah! to da. On je bio
moja ljubav, dapade moja Ljubav, i ni5ta nije bilo potpunije od tog
osje6aja za Njega u obliku koji sam Mu tada mogla darovati,
budu6i da sam bila mlada. Moj duh se stoga mogao otvoriti da
shvati uvijek sve vi5e Istinu i Pravednost. I, koliko sam mogla tada
sa svojom djevojadkom sposobno56u, znala sam se ve6 gubiti u toj
ljubavi, prepu5taju6i se ditava, da poni5tim sebe i udinim te Livi
On sam, osje6aju6i se bez zavitaja, strankinja u svijetu koji ne ljubi
i ne Zivi u Njemu: besmisao, s ljudskog glediSta, kao Sto su
besmisleni svi oni koji Boga stavljaju kao jedini cilj svojeg
postoJanJa.
Stoga Bog, u ovoj mojoj uodnici (vigiliji) ulaska u svijet kojega
sam se toliko pla5ila, budu6i da sam naslu6ivala koliko 6u trebati
trpjeti u njemu, jasno mi je objavio samoga sebe oslobadajudi svoje
Svjetlo, i ja sam po6ela neito shvqtarl. Toliko koliko mi je tada
bilo dostatno da mi naznadi prvu notu pjesme koju 6u trebati
 130 M. Valto rta, Autobio grafij a
pjevati na svojem kriZu, prvu rijed mojeg Eina ptrkazanja, prvo
utisnu6e kaZiprsta u mekanu glinu moje du5e da je oblikuje prema
uzoru koji je Bog izabrao za mene lik raspete, dosta visoko
stotinu durdica,,. Ne. Vise se ne mogu odijeliti razliiiti miomirisi.
Nego na5e osjetilo mirisa osje6a jedinstven trajan veoma ugodan
miomiris u kojem trepere svi mirisi svih cvjetova zemaljskih
perivoja.
- elemenat sa strane tih stvorenja koja poSto su upoznala ljudski
Tako i ja, nadvijaju6i se nad svoju du5u, nad mistidnu posudu u
koju su tih dana si5le ki5e neb vi5e odijeliti
pojedine mirise, sada o5trih i pokajnidkih,
sada razveseljavaju6ih kao vi balzam' Ne:
osje6am samo trajan miomiris koji ljudski vjetar, ma kako snaZan
bio, nije nikada uspio rastjeruti, a Bto je miomiris Boga, na5eg
Boga, na5ega Gospodina Isrisa.
lpak je jedna rijed jasno ostala u meni. Rijed, bolje izreka za
koju sam odmah shvatila da 6e biti ona zakoju sam molila ponizno
i s predanjem. Izreka-program, izreka-vodilja, izreka-opometa za
ditav moj budu6i Zivot.
"Du5o koja me ljubiS", rede lsus, "odloZi Zelju da me ljubi5 kao
Agreza i Cecilija, kao Agata i Lucija. Ti ne6e5 biti nevina ljubav'
Bit tei pokorniika liubav. Tvoje vodilje ne6e biti neokaljane
M. Valtorta, Autobiografija 131
Zivotu duha da su zadobile sjaj ne manji od onih koji su bili disti po
milosti BoZjoj i koji je zacijelo zasluZniii jer je bolan, naporan
iznad svega da bi ga se steklo".
Da. Ako li je lijepa palma mudenika koji su znali ispovjediti
Krista pred neprijateljima Kristovim, nije manje lijepa ona
grandica koja krasi ruke onih koji su priznali Krista ne samo pred
neprijateljima - i u jednom samom dasu mudeni5tva, u okolnostima
koje pomaZu tom herojskom ispovijedanju vjere, u okolnostima
koje nisu razhdite od onih koje uz pucnjavu topova, uz zvukove
truba i povike pobjede potidu borce da jo5 naprijed nose svoj stijeg
i odituju svoju ljubav prema Domovini - nego pred samima sobom,
pred svojim strastvenim Zivotinjskim ja, koji uvijek i svakog dasa
uskriSava, koji koristi dasove rastresenosti, umortosti, slabosti da
nadvlada stvorenje koje ga je znalo staviti pod noge.
Kakva li je to borba skrivena, tamna, koju ne podrLava nikakav
osje6aj moraju ga odbaciti, hote ga odbacitijer su ve6 uronjene, sa
svojim boljim dijelom, dijelom duha - u ideal otkupljenja i ljubavi!
Samo andeli BoZji to vide. Samo oni gledaju sa suosje6anjem i s
divljenjem stvorenje koje se znoji krvlju u svojoj gruboj borbi
protiv samoga sebe. Samo oni 6e znati njihova jadikovanja, njihove
suze, njihove jecaje; samo oni vide nadzemaljski napor koji napinje
sri, Livaca sve do kidanja, koji mrvi niti, kida srce kako to dini
turanj, preSa tijeska. Samo oni vide pretvaranje u prah, bolje redeno
rasu6e ditave osobnosti koja se pod vatrom pokajanja i ljubavi tali i
kljuda kao metal u visokoj pe6i, diste6i se od svih troska i vra6aju6i
se na svjetlo kao nerazoriv blok koji nije napuknut nijednom
venom i nikakva rtla ga ne moZe vi5e napasti.
Samo andeli to vide.., Ne. I Bog to vidi. Dapa6e to vidi sa
savr5eno56u koju andeoski vid ne moie imati,
I tada silazi Bog u to stvorenje koje je ljubav ponovno
obnovila i pokajanje ga je uzdiglo do uzvi5enih visina Lrtvovanja.
On se u njoj nastanjuje, dapade Sebe dini stanom du5e koja se kaje
i ljubi, i skuplja sve njezine suze i stavlja ih u samo svoje Srce,
zapisuje sve njezine Lrtve t Knjigu Livota, ulijeva u nju trajnu
Zivotnost da ovjekovjedi tu egzistenciju koju bi Zrtvovanje uni5tilo
 I
132 M. V alto rta, Aut obio g raftj a M. Valtorta, Autobiogrffia 133

pokorava kao rob osje6aju koji ga zarobljuje... Opra5tati grijehe

za kratko vrijeme, i kada se toliko u nju zaljubi, budu6i da Ga
pripada samo Bogu. Vjera u Boga jedino spaiava izgubljene du5e,
njezina bolna poniznost i njezina velikoduinost u zadovoljavanju
toliko odaravaju te je gleda kao svoj najdragocjeniji biser, tada je a ne mo6 dovjeka da dade oproStenje i mir. lsus kaLe te rijedi i
diLe r-ra sami svoj KrlL, na to prijestolje koje kaplje njegovom ostvaruje ih. Oni koji su ih duli i iskusili, kao Magdalena, to
Krvlju, i dini je sa Sobom suotkupiteljicom dovjedanstva koje je shva6aju u tajnosti svoje savjesti... Otada pa dalje grje5nik moZe
utonulo u sjetilnost i u grijeh. imati povjerenja; njegova bijeda nije viSe bez nade. Grijeh je na5ao
Od svih onih propovijedi Sto sam ih dula tih dana i shvatila, po uditelja; da bi ga pobijedio, dostatno je da dovjek vjeruje i da se
pokaje, da plade i ljubi. Makar kako nisko pao, joS mu ostaju vjera
BoZjoj milosti, kako Sto nikada do tada nisam shva6ala, jedna je
bila ona koja je zahvatlla moju du5u kao bljesak Savla na putu u i suze. MoZe nasljedovati grje5nicu i do6i plakati pred noge
Damask. A bila je to propovijed o Mariji Magdaleni.
Kristove. Legije du5a su ustale iz svoje bijede slijede6i grjeSnicu
Re6i 6ete: "Ma kakvu je ideju imao taj biskup! Govoriti o tom Magdalenu. Ona otvara put i vodi povorku obra6enika i reha-
stvorenju djevojdicama!" Duh Gospodnji pu5e gdje i kako ho6e'
bilitiranih; ona personificira dovjedanstvo izgubljeno u poroku koje
je pred Isusovim nogama na5lo Boga kojega je ono trebalo ljubiti i
das.t" sestre, moje drugarice, i ja sama, na prvi mah, sve smo
ostale malo zadudene kada je Preuzvi5eni zamolio iutn", s male dija ljubav ga preobrazuje darivaju6i mu milosrde i mir".
propovjedaonice da sve odgajanice Ja nisam si5la dokle je si5la Magdalena, po milosti BoZjoj, ali
Zelio govoriti sqmo njima.l jo5 smo
sam se izgubila iza tolikih ljudskih tlapnja' To 6u Vam pokazati.
da nam Zeli govoriti o Magdalen Krist, kojemu sam se zaklela na vjemost, od mene je bio za-
nemaren i, makar nisam doSla do toga da Ga zanijedem kao Petar u
raspon Livotate Lene prije njezina obra6enja. Ali ono malo Sto smo
dasu straha, svakako sam postupila kao pozvani na svadbu, koji se
znale bilo je i odvi5e da otvorimo odi i da naperimo u5i da se
nisu odazvali, jer su bili zauzeti svojim poslovima...
dudimo ili da bolje dujemo...
Ne znam kakav je udinak imala na druge ta uzvi5ena SagrijeSila sam, da, moj BoZe, sagrije5ila sam. Ako li ne
Cazzani, koji je bio i jest veliki sveti materijalno, ali jesam Zeliom i drugim, a Ti, rnoj Uditelju, si mi
je tog dana vrhunce govorni5tva. Sa svoje rekao: "Nije dovoljno ne diniti zlo. Treba i r-re Zeljeti diniti ga". Ja
htio da ja iujem te rijeii i da je udinio da sam Zeljela udiniti zlo i tako sam zabila drugo trnje u tvoju glavu i
ja iuiem. uzrokovala druge suze tvojim odima...
budu izgovorene dq ih
Otac Didon" kaL", govore6i o Mariji Magdaleni: "Ni5ta ne Zatim sam Te ponovno susrela i Ti si me pogledao... i nisi me
je pritisnuta teZinom svojih grijeha od osudio. Nisi imao ni rijedi prijekora zamoje grijehe.'. Samo si me
-djeluje mo6nije na du5u koja
gledao... i viSe od svake rijedi za merle je bio tvoj poziv preko
ilagisti koja suosje6a i oa gtaia koji opraSta... Sto se dogodilo u
tvojeg pogleda.
srcu Magdalene? Mi ne znamo. Jednog dana su se njezine odi
otvorile i ona je u Isusu prepoznala Spasitelja koji opra5ta. Tog Tada sam do5la k Tebi zauvijek, stavljaju6i se na stazu
nikada ne zaustavljaju pokajnidkih duSa koje su u pokori i ljubavi naSle svadbeno ruho,
dana ona se nije kolebala. Slidne naravi se
je velidina u tome da uvijek idu, u dobru ili u odi5deno u tvojoj krvi i u na5em pladu, dija prva kiSa (suza) na
na pola puta; njihova
zlu, sve do kraja svojih mo6i. Onaj tko ljubi ne razmi5lja: on se tvoje svete noge je do5la iz odiju Magdalene, koja je na5a uditeljica
na putu otkupljenja, u Skoli ljubavi i pokajanja, kojaje za nas izvor
nade jer su njoj, koja je mnogo ljubila, bili opro5teni svi grijesi, i
rr
Henri Didon, francuski dominikanac, prgpovjednik i pisac (1840- ako mi budemo mnogo liubili, i naii grijesi te biti oproiteni.
1900.), autor knjige Vie de Jesus-Christ (Zivot Isusov).
 r
134 M. Valtorta, Autobiogrffia
Ciste i Larke suze obradene grje5nice, njezina klanjanja bez
rijedi koje dine da zaboravi vrijeme koje prolazi i potrebe ljudskog
Livota - i Ti, Uditelju, trebai posredovati i braniti je protiv svijeta
koji ju gleda ma5u6i glavom jer "Marija je izabrala bolji dio, koji
joj se nikada ne6e oduzeti", tako kao 5to 6eS je braniti i pred
farizejem koji je prezire, tako kao 5to 6eS je braniti kada 6e joj svi
prigovarati da je bacila tristo denara distog nardovog miomirisa,
tako kao Sto 6eS je braniti uvijek jer si razumio velikodu5nost ove
Zarke du5e - one diste suze pune ljubavi nauEile su me umije6u da
Te prihvatim, da od Tebe udinim svojeg Ljubitelja, ZaruEnika,
Onoga koji je razlog mojega Zivota, radosti, slave, naudile su me
metodu kako izbrisati zlo koje je utuklo moju duSu, stvorenu za
Tebe, i zamijeniti ga s dobrim, pretvaraju6i tako siroma5nu duiu
svoju - koju je ljubav prema stvorenju, neuredna ljubav prema
stvorenju bila iskvarila dotle da ju je udinila Spiljom u kojoj boravi
duh buntovnosti i senzualnosti - u svadbenu sobu, svu lijepu i distu,
gdje ostvariti Zenidbu izmedu mene i Tebe...
Evo sam ponovno oti5la van puta... Vratimo se na pravu todku.
Bog je htio da ja dujem te rijedi da mi dade vodida za
bududnost. One su pale kao kamenovi u jezero srca i potcinule su u
dubinu. Mirna voda moje diste mladosti ih je pokrila velom vode i
tu su stajale, u dubini, a da nisu dale znaka o sebi.
Ali kada je oluja Zivota potresla, uzvitlala i prohujala jezerom
moga srca i svega ga ispremijesala donose6i na povr5inu mulj s
algama te zarnutila vodu i oteLala kretanje njom, do5le su na
povr5inu takoder i te rijedi i, budu6i da su bile natopljene
dubinskim vodama, svjetlucale su pod BoZjim suncem i postale su
svjetionici spasenja, vodidi za mene.
Ali ve6 od onoga dana kada sam ih 6ula, shvatila sam da 6u ih
ponovno na6i u dasu koji to Bog ho6e i da trebam razmi5ljati o
njihovu nauku, sa svim svojim ogranidenim snagama, da bih
kasnije bila sposobna potpuno ih shvatiti kada dode das borbe i
spoznaJe.
Kasnije sam jasno shvatila da sam pozvalla od Boga na Livot
boli, da 6e plad biti moj drug a kriZ moja oznaka i da ve6 od toga
dasa trebam, odridu6i se slatkih snova mudeni5tva kakvo je bilo
M. Valtorta, Autobiografiia i,35
prvih kr56ana, pripremiti se na tamno mudeni5tvo srca, nepoznato
svirna osim Bogu, trajno nepoznato, ostvarivano kroz ditav Livol i
u svin okolnostima Livota.
To sam tako jasno shvatila kao da bi mi Antleo Gospodnji,
drleti pred mojim odima otvorenu veliku Knjigu sudbina ljudskih,
dozvolio da u njoj ditam svoju budu6nost...
Dan kasnije su se zavr5ile Duhovne vjeZbe. Vjerujem da je to
bio das kada su Casne u5le u moju tajnu. Bila sam tako potresena,
ma koliko sam znala vrlo dobro vladati, kao uvijek, svojim
duvstvima, a one su, drage dasne, ipak to naslutile. Odvi5e je BoZji
glas odjeknuo u meni i jo5 uvijek odjekivao, a da se na mojem licu
ne bi oditovali doZivljaji koje sam imala u srcu. Odvi5e sam se bila
priljubila, u objavi, uz Boga da bih imala utjehu i mnogo sam
trpjela odvajaju6i se od toga. Jedan osje6aj ne samo metaforidki
nego stvarazr - kidanje tijela, jer bol tog kidanja koje se u meni
dogailalo, sada kada sam se nuZno morala vratiti u redoviti Zivot,
izlaze1i iz tih duhovnih vjeZbi gdje sam bila s Bogom, bila je zaista
mudna. iasne nisu mogle a da to ne zapaze.
lzgledalo mi je da ne6u mo6i Livjeti... lskusila sam mnoga
dijeljenja koja su bila veoma bolna i mogu re6i iz iskustva da je
ovo bilo jo5 bolnije od ostalih. Ako su mi dijeljenja od ljudi
zatvorila srce dotle da je oboljelo, ovo me je gu5ilo kao da mi je
posve nestalo zraka. Bila sam oZalo56ena kao da mi je oduzeta
sloboda, svjetlo, bogatstvo, zdravlje, prijateljstvo, rodbina, sve
zajedno.
Ali demu toliko tumaditi siroma5nim ljudskim rijedima taj rnoj
das duhovne tjeskobe?
Kada ditim Pjesmu nad pjesmama nalazim odjek, mnogo
manji, onog briZnogtraLenja po dolinama i gorama Onoga koji je
Dobro stvorenja koje ljubi. Ali Zarki izriEaji pjesme Salomonove
jo5 su nesto maleno u odnosu Sto sam ja proZivljavala. Kasnije sam
Eitala Zarke stranice sv. lvana od KriZa i sv. Terezije Avilske i tu
sam na5la odjek mnogo savrSeniji, ali uvijek manji od mojeg
doZivljavanja. Shvatila sam stoga da je ljudska rijed nesposobna
izraziti ono Sto je nadljudsko. MoZda bi samo Serafin mogao
opisati tjeskobe boZanske ljubavi... Ali serafini se klanjaju i Sute...
 136 M. Vahorta, Autobiografija
Moje iasne su se tek s mnogo paLnje pojavile na pragu moje
du5e pune deZnje za nebom, podastile su u njoj djelo BoZje i nisu
dalje ulazile. Po5tivale su... To je jedino Sto treba diniti u tim
sludajevima, jer svako nametanje, pa bilo i najdi56e po nadinu
postupanja, jest profanacija. BoZanske dodire du5e s Bogom treba
uvijek po5tivati kao ne5to sveto.
U knjiZici podijeljenoj svima kao uspomenu na Duhovne
vjeZbe, na strani, dapa6e na stranicama ostavljenima za na5a
razmiSljanja i za na5e odluke i na kojima su moje drugarice pisale,
pisale odredena naklapanja puna golubinjih tzdaha i sterilnih
sentimentalizama, ja sam napisala samo jednu redenicu: moj
program za budu6i Zivot, moje pravilo vladanja prema mojoj
obitelji, prema samoj sebi, prema bliZnjemu, prema Bogu. Jedna
jedina redenica, ali koja je Siroka kao oceani i duboka kao oni i
koja moZe ispuniti sobom najduZi Livot: "Zrno i DuZnost svakog
satq, u svim okolnostima".
Ostala sam vjerna toj odluci. I ako je katkada moja dovjednost
izgledala da trijumfira nad mojim duhom, ipak bih se uvijek brzo
vratila vr5iti u punini Zrtvu i duZnost, i mogu re6i da ih nikada
nisam posve stavila na stranu, makar su napasti bile takve i moje
radosti u vr5enju duZnosti toliko nikakve da bi sugerirale da
napustim tu odluku i da se prepustim struji.
Prema onom Sto se moglo zapaziti na mojem licu, tko zr,a da-..
Ne mogu znati jer nije bilo ogledala a ja sam imala puno toga po
glavi tog jutra, a da bih se sjetila pogledati se u dZepno ogledalo
koje smo smjele imati. Ne mogu stoga znati Sto se oditovalo na
mojem licu ni kako je ono bilo izmijenjeno. Ali svakako na temelju
toga Sto se zapazilo na mojem licu Poglavarica je zaduLila iasnu,
koja se sa mnom vi5e druZila, da me zapita imam li nakanu da ija
postanem Casna. Odmah sam je razolarala.
(Njezin poziv je u svijetu)
Ah! bilo bi slatko prihvatiti taj put, staviti se zauvijek u sjenu
Marije, pod njezin pla5t i provoditi tako Zivot... Ali to nije bio moj
M. Valtorta, Autobiograftja 137
put i Zivot koji mi je Bog namijenio. To sam jasno znala. Svijet je
morao biti moje polje borbe. Nisam znalakakva 6e biti borba,ali
sam znala da se mora dogoditi u svijetu a ne u samostanu.
Siroma5ne dasne koje su ve6 napravile najruZidastije hipoteze
o meni i ve6 me vidjele s kapicom na glavi! Bog zna da li bih
radije biTa izabrala to zvanje!... Ali ga nisam imala. Znala sam da
idem u susret boli ali sam morala i6i u susret boli.
S pladem i s kidanjem sam gledala kako se skra6uje vrijeme
koje me je jo5 dijelilo od boli ali to nisam mogla sprijediti. Bila
sam u stanju osudenika koji vidi kako se sve vi5e pribliZava das
izvr5enja smrtne osude. Sto su vi5e iasne i drugarice umnaZale
svoje njeZnosti prema meni, koja sam bila posve blizu da ih
napustim, i da idem tako daleko da 6u ih te5ko ikada mo6i ponovno
vidjeti, vi5e je u meni rasla tuga, zajedno sa zahvalno56u zbog
njihove ljubavi.
MoLe izgledati neobidno nekima, ali je to istina. Trpjela sam
mnogo vi5e pri izlasku iz zavoda od onoga Sto sam pretrpjela kada
sam u5la. MoZda je to ovisilo o dinjenici da sam kroz detiri godine
postala odraslija, naravno, i stoga se u meni sve vi5e profinjavala
moja osjetljivost koja je jedna od glavnih mojih odlika, moLda i
glavna, moja odlika i moja muka. Jer ako je odlika imati plemeniti
duh, osjetljiv na sve i najmanje nijanse dogailanja, to je takoder i
velika patnja, budu6i da u Zivotu ima veoma malo radosti dok su
bolne stvari uvijek brojne i uvijek prisutne.
Ta osjetljivost, koju sam ja drLala, koliko mi je to bilo mogu6e,
skrivenom, jer sam uvijek mrzila pokazivati svoje osje6aje pred
svima, koji su gotovo uvijek nezainteresirani, ako li se s njima i ne
rugaju, rastu6i u godinama i u pameti, uvijek me je dinila sve
straSljivijom pred budu6nos56u. Osje6ala sam, osje6ala dazamene
svr5ava ono malo dobra Sto sam do sada uZivala i kao jedno
osjetlj ivo bi6e, koje osje6a kako joj se pribliZava ruka, i pri tome su
prolazlli trnci po ditavom mojem tijelu i zatvarala sam se sama u
sebe.
Oh! bilo je to melankolidno stvorenje koje je, sa srcem koje se
kidalo u napu5tanju tog boravka gdje sam upoznala samo vedre
 138 M. Vahorta, Autobiografija M. Valtorta, Autobiogrffi a 139

dasove i vedra duvstva, kojeje stupalo preko praga Zavodadaizide

u susret Zivotu! Bilo je popodne 23. veljade 1913.
iasne koje su u posljednje vrijeme do u neizmjernost umnoZile
najpaZljivije brige prema meni, da mi pokaZu koliko su me ljubile,
da me nahrane preko mjere ljubavlju misle6i na skori "post" koji
me je dekao i koji 6e mi sterilizirati srce i nasititi me tolikom
Zarkom nostalgijom, preporudile su mi, sa suzama u odima, da
budem dobra s majkom da tako pqstignem da bude dobra prema
meni.
Oh! to mi nije trebalo preporudivati. Ja sam uvijek stajala pred
watima njezina srca, vjedna prosjakinja, mole6i njezin obol
razumijevanja i ljubavi. Ali ta vrata su ostajala zatvorena, mrka,
naEidkana Leljeznim kopljima na koja se niti nisam mogla
nasloniti...
Znam da su u tom smislu govorile takoder i majci... Ali njihove
rijedi su ostale mrtvo slovo, dapade su imale suprotan udinak od
namjeravanog. Majka mi je odmah podela prigovarati da sam je
kod dasnih opisala kao hladnu i nepodnosivu.
Ali, moj BoZe!, nije bilo potrebno da je ja takvu opi5em. Ona je
sama pokazivala kakva je: viSe ma6eha nego li majka. Njezini
nadini, njezina pisma, njezina indiferentnost za moje zdravlje,
njezin nemar za moje sitne potrebe kao zavodske gojenice, toliko
stvari ukratko, poudile su ito yeoma dobro Casne, koje su postale u
tom iskusne po trajnim dodirima sa stotinama majki i odeva,
poudile su ih o tome kakva je bila moja majka prema meni. Nije
trebalo da ja govorim, Sto nisam nikada ni uiinilajer se dovjek
stidi pred nekim bijedama, kao Sto se stidi pred nedim nedasnim ili
pred nedasnom bole56u. Ako sam koji put govorila o tome u
kasnijim godinama, bilo je uvijek stoga jer su drugi vet zapazili
istinu o odnosima izmedu moje majke i mene i, nedovoljno Marija u I 5. godini, u odori zavodske gojenice.
paLljivi, su mi postavili pitanje, za mene bolno kao ocat na ranu.
Promislite da su neke osobe pitale da li je "ona doista moja prava
majka ili je moja druga majka"... To Vam, Ode, sve kaZe.
 I

M. V alto rta, Autobio g rafij a 141

140 M. V alto rta, Autobio g rafi.i a

Spontano sam govorila o tome veoma teSko i samo s osobam(t

koje su privukle sve moie povjerenie, Sto je bilo tako rijetko, i te
osobe su trebale biti takve, po odijelu koje nose i po zdravom
razumu kojega su bile pune, da me uvjere da moja bolna tajna ne bi

I bila povjerena nekome koji bi se time izrugivao ili Salio.

Jedan od vrlo rijetkih kojemu sam spontano iznljela stvari kako

'!I stoje, Vi ste, Ode, s razloga gore iznesenih te stoga, Sto trebate
upravljati mojom duSom, u ovom zadnjem 6asu mojega Livota, pa
morate znati istinu o stvarima koje nanose toliko patnje i smutnje
mojoj du5i.

M aj ka I s ide F io ravanzi.