Kroz lik Hasanaginice prikazan je status žene u tom društvu, a prikazom tog statusa

vidimo (ne)moć žena jer su sve odluke umjesto njih donosili njihovi očevi ili braća. Poštivanjem
patrijarhalnosti i nametnutih standarda Hasanaginica je izgubila sve što je imala i voljela. Pošto
su pravila tadašnjeg društva bila da žena ne treba napuštati svoju avliju ili pokazivati osjećanja
prema svom mužu, Hasanaginica se toga pridržavala te nije otišla posjetiti svog muža koji je bio
ranjen. Hasan-aga joj je to zamjerio iako je poznavao sva društvena pravila, iako je poznavao
svoju ženu koja je bila savršena majka i domaćica upravo zato što je poštovala i radila sve ono
što se očekivalo od jedne žene. Tada je u Hasan-agi proradila muška sujeta i tadašnje pravo muža
koji je imao mogućnost da upravlja životom žene te je on odlučio da je otjera. Da li je Hasanaga
otjerao svoju ženu zbog ponosa i sujete ili ipak zato što je volio svoju ženu te je trebao da je vidi
dok je bio ranjen? U isto vrijeme su to i sujeta i ponos i ljubav...

Iako je ispunila sva očekivanja i kao žena i kao majka Hasanaginica je prinuđena da napusti svoj
dom i svoju djecu. To joj je mnogo teško palo, ali i tu je odluku poštovala i vratila se sa svojim
bratom, koji ju je nakon par dana ponovo udao. Pošto je nadaleko bilo poznato kako je
Hasanaginica dobra žena, njenom bratu nije teško bilo da je uda za imotskog kadiju koji je imao
veću funkciju nego Hasan-aga, iako ga je ona molila da je ne udaje ni za koga. U tom njegovom
postupku ponovo imamo priliku vidjeti mušku samovolju i gospodarenje životom jedne žene.

Opet se vraćam na status žene, u ovom slučaju žene koja je bila za svaku pohvalu a koja je bez
prigovora morala slušati odluke svog brata iako joj te odluke ni najmanje nisu odgovarale. Ni
danas nije puno drugačije. Ako se malo bolje osvrnemo oko sebe, mogli bismo uvidjeti da je
mnogo brakova današnjice sklopljeno iz koristi, bilo da je to jednostrana ili obostrana korist.
Sigurno da ima slučajeva u kojima su djevojke udate za nekoga za koga je njihov otac smatrao
da treba da se udaju. Vjerovatno znate za barem jedan takav slučaj...Često će vam danas reći da
neko nije '' vaš rang''...Taj vražji rang. KO UOPŠTE RANGIRA TAJ RANG? Po čemu?

Eh...šta se sjajnih momaka i djevojaka tako zauvijek izgubi, a uzmu se oni što ne mogu zajedno
ni u običnu rečenicu. A kamoli da skupa tvore jednu priču koja će prkositi vremenu i ljudima.
Uzmu se, eto tako, zbog ranga, novaca,firme, navike, jer je vakat, tako rekao otac, tako rekao
brat, tako rekao komšiluk i hajde. A šta srce? Niko i ne misli na srce.
Da li je to ispravno, da li je to uredu? Ne nije, ni najmanje,ali šta možemo uraditi kako bismo
uticali na to; Ne mnogo, jer vidimo da je stotinama godina unazad situacija prilično slična.

Hasanaginica ponovo biva udata i kada njeni svatovi prolaze kraj doma Hasan-age ona traži da
joj stave prekrivač da ne vidi svoju djecu, ali njeni sinovi su tad izašli pred Hasanaginicu i molili
je da svrati u kuću. Ona je tad zaustavila svatove i darovala svoju djecu, a Hasan-aga ih je
pozvao nazad govoreći im da se majka neće smilovati na njih i da je njeno srce kameno. Te riječi
su toliko pogodile Hasanaginicu da se njena duša rastala sa tijelom.

U riječima Hasan-age osjetimo srdžbu,osude i ljutnju jer misli da Hasanaginici nije stalo ni do
njega ni do djece jer na povike djece da svrati u kuću ona nije krenula. U ljutnji svašta možemo
reći i namjera nam je da povrijedimo nekoga na bilo kakav način pa tako isto je uradio i on. Ne
znamo da li je on poslao djecu pred svatove koji su prolazili, da li je to možda bio njegov
pokušaj da vrati svoju ženu,ali kako god njemu nije bilo lako da gleda kako djeca zaustavljaju
svatove isto tako nije bilo lako ni Hasanaginici. Ona je bila rastrgana između ljubavi prema
svojoj djeci i između odluke njenog brata da se ona ponovo uda,a Hasanaginici onakvoj kakva je
bila i koja je poštovala tadašnji red neizmjerno je bilo teško između dvije vatre te ju je to i
koštalo života.

Hasan-aga je dovoljno poznavao tadašnja pravila i ako uzmemo u obzir sve to, mislim da je
njegovo uvjerenje bilo da ona treba da učini neočekivan korak; Da dođe da ga posjeti a sada i da
napusti svatove i ponovo dođe k njemu. Zašto on nije skupio svu svoju muškost pa prkosio svim
pravilima i borio se za svoju ženu kad je dobro znao da ne postoji nešto mnogo što bi ona mogla
učiniti?! Lakše mu je bilo dokazivati svoju muškost otjeravši je nedužnu, zatim vjerovatno
požaliti za tom odlukom te je pokušati vratiti preko djece a kad je vidio da možda neće uspjeti u
tome, svoj ponos nije dao te je riječima dokrajčio Hasanaginicu i svoju djecu ostavio bez majke.

Na kraju, možemo vidjeti da djeca najviše trpe zbog postupaka odraslih koji bi trebalo da dobro
razmisle prije donošenja važnih odluka.