Bolest ili poremećaj čine promjene u strukturi ili funkciji organizma (patologija) koje mogu izazvati niz uzročnih okolnosti (etiologija) i patološke se promjene mogu, ali ne moraju očitovati, ako se očituju, upisujemo ih kao „manifestacije“ (medicinski „simptomi i znakovi“). 2. Šta je oštećenje? Oštećenje se uzima kao „svaki gubitak ili nepravilnost psihičke, fiziološke ili anatomske strukture i funkcije.“ Oštećenje se dakle izražava (eksteriorizacija) kao patološko stanje i u načelu se pokazuje na razini organa. 3. Šta je invaliditet? Invaliditet se uzima kao „bilo kakvo ograničenje ili smanjenje (koje proizilazi iz oštećenja) sposobnosti izvođenja neke aktivnosti na način ili unutar raspona koji se smatra normalnim za ljudsko biće.“ Invaliditet, dakle, označava objektivizaciju oštećenja te tako odražava poremećaje na razini osobe. 4. Šta je hendikep? Hendikep označava poteškoće pojedinaca koje proizilaze iz nekog oštećenja ili invaliditeta, koji ograničavaju ili sprječavaju da se ostvari funkcija koja je za tog pojedinca normalna (ovisno o dobi, spolu, te socijalnim i kulturnim faktorima). 5. Etiologija teškoća u razvoju svodi se (prema I. Bjondiću) na? Okolišne faktore sa direktnim ponašajnim odnosom, okolišne faktore organske prirode i generičke faktore. 6. Prema G. Zovko, vidovi teškoća u razvoju su? Smetnje vida, smetnje sluha, višestruke smetnje, smetnje glasa i govora, smetnje inteligencije (mentalna retardacija), smetnje ponašanja i smetnje motorike. 7. Prema U. Bleidick-u razlikuju se sljedeće teškoće u razvoju? Sljepoća slabovidnost gluhoća nagluhost tjelesna invalidnost duševna zaostalost smetnje u učenju poremećaji u govoru poremećaji u ponašanju. 8. Prema A. Vukasoviću (1998) postoji deset kategorija razvojno ometene djece. Koje su to kategorije? Djeca oštećenog vida, djeca oštećenog sluha, djeca s poremećajima u glasu i govoru, tjelesno invalidna djeca, psihički zaostala djeca, epileptička djeca, djeca s psihoneurotičnim smetnjama, psihopatska djeca, psihotična djeca i djeca s kombiniranim smetnjama i nedostacima. 9. A. Vukasović se u razradi pojedinih smetnji u razvoju ograničava na sedam pedagoški relevantnih područja i to? Mentalnu retardaciju, oštećenje vida, oštećenje sluha, govorna oštećenja, tjelesna invalidnost, poremećaji u ponašanju i kombinirane smetnje i nedostaci.
10. Biondić razlikuje tri kategorije slijepih osoba. Koje su to kategorije?
Slijepa je ona osoba koja je izgubila u potpunosti osjet svjetla ili osjet svjetla ima sa projekcijom svjetla, Slijepom se smatra ona osoba koja ima ostatak vida manji od 5% (0,05) i na boljem oku s korekcijom ima ostatak vida do 10% (o,10), a vidno polje suženo na 20% ili manje. Slijepom se smatra i ona osoba koja ima ostatak vida manji od 10% (0,10) na boljem oku s korekcijom i osoba s centralnim vidom na boljem oku s korekcijom do 25% (0,25), i suženo vidno polje na 20% ili manje. 11. R. Blanko navodi faktore od kojih ovisi konačna reakcija djeteta na svoje stečeno sljepilo. Koji su to faktori? Eventualni defekt i opća snalažljivost djeteta kao ličnosti, Faza psihoseksualnog razvoja u toku koje se pojavilo sljepilo, Kvalitet odnosa između roditelja i djeteta prije nego što je dijete oslijepilo, Reakcije roditelja na djetetovo sljepilo, Odnos očnog liječnika prema djetetu i njegovim roditeljima, često može biti i od presudnog značaja. 12. Prema Pedagoškoj enciklopediji uzroci govornih poremećaja dijele se na? Sredinske- koji nastaju zbog pogrešnih sociolingvističkih utjecaja odraslih na formiranje dječijeg govora, Anatomske- stvaraju smetnju u pravilnom izgovoru i kvaliteti govora, Neurološke- ispoljavaju se u nedostatku ili u nedovoljnoj sinhronizaciji pokreta govornih organa usljed oboljenja CNS i njegovih inervacionih puteva, Psihološke- emocionalne traume odražavaju se na govor, Nasljedne- direktno nasljeđivanje govornih poremećaja nije utvrđeno do sada. Postoji istovjetnost neurofiziološke konstitucije djeteta s pojedinim članovima porodice, stoga postoji predispozicija za govorno-jezičke poremećaje, Sluh- ukoliko je oštećen onda je onemogućen normalan razvoj govora, Kombinovane- dva ili više uzroka se isprepliću, a postoje i uzročno-posljedični odnosi među njima. 13. Pomoć u mobilitetu i pomagala dijele se na? Ljudska pomoć (vodiči) bijeli štap, psi vodiči i elektronska pomagala. 14. Kako se klasificiraju mentalne retardacije (Zečić i Jeina)? F70- laka mentalna retardacija (IQ 50-69) F71- umjerena mentalna retardacija (IQ 35-49) F72- teška mentalna retardacija (IQ 20-34) F73- duboka mentalna retardacija (IQ ispod 20) F78- druga mentalna retardacija F79- nespecifikovana mentalna retardacija. 15. Cutsforth navodi tri vrste fantazija kod sljepih osoba i to? Fantazije koje odstranjuju izvire neugodnosti, fantazije u kojima slijepi postižu superiornost, fantazije u kojima se slijepi povlače od aktivnih utjecaja okoline ka jednostavnim utjecajima regresivnim bavljenjem pretežno emocionalne prirode. 16. Prema pravilniku o otkrivanju, ocjenjivanju sposobnosti, razvrsravanju i evidenciji djece u BiH, lica sa psihičkom zaostalošću razvrstavaju se na? Razvrstavaju se na lako, umjereno, teže, teško mentalno retardirana lica. 17. U doba predškolskog razvoja rizične su četiri oblasti razvoja kod slabovidne djece. Koje? Razvoj vizualne percepcije, Razvoj percepcije putem drugih čula, Govor i komunikacijske vještine, Socijalna kompetencija i vještine dnevnog življenja. 18. Rehabilitacione mjere su? Medicinska skrb i liječenje Terapeutski postupci (koje provode fizioterapeuti ili ergoterapeuti, logopedi, psiholozi i sl.) Primjena tehničkih i drugih pomagala i proteza Profesionalna orijentacija, osposobljvanje i zapošljavanje Socijalno savjetovanje i drugi oblici pomoći. 19. Koji su najčešći uzroci u etiologiji oštećenja sluha? Genetski (hereditarni), Infektivne bolesti (meningitis, šarlah), Virusne bolesti (prenatalno, ospice majke za vrijeme trudnoće), Povrede (traumatske, periferne ili centralne) i dr. 20. Uzroci mentalne retardacije (Biondić) dijele se u tri grupe i to? Genetički (razvojni, biotički), Organski (prije i u vrijeme poroda) i Socio-kulturni (supkulturalna okolina). 21. Tjelesna invalidnost nastaje kao posljedica kojih oštećenja motorike? Oštećenja lokomotornog aparata (iščašenje kuka, deformacije noge i stopala, ruke i šake, rahitis, distrofija, amputacije i td.) Oštećenje nervnog sistema (cerebralna paraliza), Oštećenje centralnog nervnog sistema (dječija paraliza), Hroničnih bolesti ostalih organskih sistema (bolesti srca, tuberkuloza pluća, dijabetes, astma i druge dugotrajne bolesti koje iziskuju specifičan režim života, prehrane, njege i zaštite). 22. Prema D. Đorđeviću kod mentalno retardiranih osoba nalazimo sljedeće vidove govornih nedostataka? Nepravilno izgovaranje glasova, Mucanje, Otegnuti govor, Isprekidan govor, Ubrzan govor teško razumljiv, Umetanje nepotrebnih riječi i rečenica, Defekt u građenju rečenica, Nemogućnost da se izgradi fraza, odnosno da se postavi pitanje ili da se da tvrđenje, Nesposobnost da se načine složene rečenice, Siromaštvo riječnika i upotrebe riječi u slučajnom proizvoljnom značenju. 23. Kada je govor poremećen (prema Biondiću) s pojavne strane? Kada nije razgovijetan Kada nije lako razumljiv Kada je glas neugodan Kada sadrži nespecifične i nestardandne zvukovne pogreške Kada je naporan i nema normalan tijek i ritam Kada je lingvistički deficijentan Kada nije u skladu s dobi, spolom i fizičkim značajkama govornika Kada je vizualno upadljiv. 24. Karakteristike djece s poremećajima u ponašanju su? Teško se motiviraju za rad i potrebno je stalno podsticati ih da bi završili posao koji su započeli, Često su nepažljivi, indiferentni, nezainteresirani, lijeni. Ispoljavaju nervozne reeakcije kao npr. često grickanje nokata, uvrtanje kose, cupkanje odjeće, češanje, duboko i često uzdisanje, grčevi i grimase mišića lica, uznemirenost i vrpoljenje i sl. Odvajaju se od druge djece kad god to mogu, Ne uspijevaju u školskom radu, a razlog tome nije poznat. Postižu manji uspjeh nego što bi trebalo s obzirom na svoje sposobnosti, Ne vole školu i često odsustvuju sa nastave, Često su neraspoložena i izgledaju nesretnji od druge djece, Često su ljubomorni i pretjerano takmičarski raspoloženi. 25. Kako izgleda klasifikacija poremećaja ili smetnji govora prema Pedagoškoj enciklopediji? Nemogućnost proizvođenja ili poremećaji osnovnog glasa- afonija i disfonija Poremećaji glasova Artikulacije Poremećaji suprasegmente (prozodijske strukture): mucanje, jecanje, brzopletost, usporen govor-paraliza. efektornog govorng sistema za izgovor- dizartrija. 26. Najčešći vidovi poremećaja u ponašanju među djecom i mladima prema Vodaku i Šulcu su? Nedisciplina koja nastaje zbog nedovoljne socijalne adaptibilnosti, a usljed: neposlušnosti i otpora, negativizma, odbijanje posla ili rada i režima u kući i školi, laž, školske i druge podvale, svi oblici remećanja discipline i organizacije kolektiva, grubost, neurednost, grub postupak s odjećom i ostalom imovinom, impulzivnost, nesavlađivanje i sl. Agresivnost: stalna opozicija kod kuće i u školi, neprihvatanje autoriteta i režima rada ukoliko su bili praćeni s agresivnim elementima, ugrožavanje saučesnika i odraslih, okrutnost prema mlađim i životinjama, uništavanje odjeće i ostalog imetka, razni oblici autoagresije i sl. Krađe: krađa u pravom smislu riječi, dakle izuzimajući one oblike prisvajanja koji se moraju pripisati nedovoljnoj razvijenosti djeteta, bez obzira na to kako se postupalo s onim što se prisvojilo i ne praveći razliku između individualnih i skupnih oblika. Pljačka, bježanje, seksualne mane, akolektivnost, dječija delinkvencija i sl. 27. Koji su poremećaji složeni s medicinskog aspekta? Psihoneurotički poremećaji govora (npr. elektivni mutizam, mucanje) Psihotički komunikacijski poremećaji (npr. histerična afazija), Psihotički komunikacijski poremećaji (npr. u duševnih bolesti i poremećaja). 28. Koje osobe se smatraju s višestrukim smetnjama (Zovko, 1993.)? S višestrukim smetnjama možemo smatrati i osobe u kojih postoje dvije ili više blažih smetnji od kojih nijedna nije izražena toliko da je se može smatrati smetnjom u razvoju prema napred izloženim definicijama, ali im njihovo istodobno postojanje onemogućuje odgoj, obrazovanje i osposobljavanje za život i rad u standardnim uvjetima. 29. U etiologiji govornih poremećaja, uzroci mogu biti (Biondić)? Prirođene dispozicije, Razvojne anomalije, Određene bolesti i povrede. 30. Kada se govori o rehabilitaciji na šta se misli? Kada se govori o rehabilitaciji misli se na medicinsku, edukativnu (pedagoško- psihološku), profesionalnu i socijalnu rehabilitaciju, kao dijelove jedne cjeline. 31. Šta je blindizam? Razlike između djece koja vide i slijepe djece ogledaju se i u hodanju. Nakon prve godine života i slijepa djeca počinju hodati, ali zbog nespretnosti i čestih padova gube vjeru u sebe, povlače se i zaostaju. Kod njih se javlja blindizam (necjelishodne fizičke aktivnosti karakteristične za slijepu djecu). 32. Šta je selektivni (elektivni) mutizam? U obliku govornog negativizma koji se može ispoljavati u prekidu komunikacije s okolinom u trajanju od nekoliko sati, dana ili sedmica, ova se pojava još naziva i govorna nijemost, a kada se ona javlja sama u odnosu na pojedince, a ne na ostale ljude, onda se zove elektivni mutizam ili aphrasia voluntaria.