Beskonačni uzorak (šara) u islamskoj umjetnosti

Ideja o beskonačnosti, naspram beznačajnosti čovjekovog prolaznog zemaljskog postojanja,

poznata je svim muslimanima i svim pravcima islamske umjetnosti. Najosnovniji oblik je
stvaranje beskonačne šare koja se u potpuno razvijenoj formi pojavljuje u ranim fazama i
glavni je element islamske umjetnosti u svim periodima. Beskonačno nastavljanje neke šare,
apstraktne, polu-apstraktne ili čak dijelom figurativne, predstavlja duboko vjerovanje u
vječnost i odbacivanje sadašnjeg postojanja. Čineći vidljivim samo dio šare koja u svom
potpunom obliku postoji samo u beskonačnosti, umjetnik uspijeva povezati statični,
ograničeni, naizgled konačan objekt (predmet) sa vječnošću. 1

Beskonačna šara može biti primijenjena na bilo koju površinu, poklopac male metalne kutijice
ili na monumentalnu kupolu. Isti je odnos i prema kutijici i prema kupoli, jer se razlikuju
samo po formi, ne i kvalitetu. Sa ovom mogućnošću davanja jednake vrijednosti svemu što
postoji ili dovodeći sve na istu razinu u svijetu vizualnih umjetnosti, daje osnovu za jedinstvo
stila koja prelazi granice epoha ili zemalja.

Temeljni princip islamskog stila potiče iz ideje o razgradnji materije. Ideja o transformaciji je
stoga od najveće važnosti. Ornamentacija površine bilo koje vrste, bilo kojim medijem,
beskonačnom šarom služi istoj svrsi: da prikrije i „razgradi“ materiju, bio to arhitektonski
monument ili mala kutijica. Rezultat je svijet koji nije odraz stvarnog objekta, nego je svijet
preklopljenih elemenata koji služi transcendenciji kratkotrajnog i ograničenog individualnog
postojanja umjetničkog djela, povlačeći ga u veći i jedini pravi svijet, beskonačnog i trajnog.
2

Ova ideja posebno je naglašena u arhitektonskoj dekoraciji. Čvrsti zidovi su prerušeni u gips i
dekorativne pločice, svodovi i lukovi su prekriveni cvjetnim i epigrafskim ornamentima koji
razgrađuju njihovu strukturalnu snagu i funkciju, dok su kupole popunjene prozračnim

1
Islam, Kunst und Architektur, Markus Hattstein und Peter Delius, Koenemann, Istorija umetnosti, H.W. Janson,
Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd, 1975.
2
Ibidem