29/10/2020, Zagreb

SVETA MARIJA GORETTI

Ella Vitas 3.d

Marija Goretti se rodila 16. listopada 1890. god. u jednom mjestašcu u pokrajini Anconi, u istočnom
dijelu središnje Italije. Ondje su njezini roditelji imali maleni posjed, ali kako se obitelj širila, on im je
postajao nedostatan, pa su preselili nedaleko od Nettuna, mjesta na Tirenskom moru. Ondje su
zajedno s udovcem Serenellijem i njegovim sinom Alessandrom zakupili jedan posjed. Kako im se posjed
nalazio u močvarnim predjelima, mnogi su bolovali od malarije, pa se tako ubrzo i Marijin otac razbolio i
umro, a iza njega je ostala udovica Assunta sa šestero male djece, od kojih je Marija bila najstarija. Dok se
Assunta, da bi prehranila obitelj, morala posvetiti radu u polju i na imanju, Marija je u takvim
okolnostima postala majka svojoj mlađoj braći i sestrama. Obavljala je sve kućanske poslove, kuhala i
radila kao odrasla žena, a također se u tom smislu brinula i za Serenellijeve. Činila je to požrtvovno i s
puno ljubavi, svjesna da tako bitno olakšava život svojoj majci. Međutim, kako su živjeli u istoj kući sa
Serenellijevima, osam godina stariji Alessandro počeo se sve češće zagledavati u Mariju, još uvijek
djevojčicu, te ju je oblijetao i zavodio. Marija nipošto nije htjela pristati na njegova htijenja, pa ju je dva
puta pokušao silovati. Seksualno nasilje uočljivo je u širokom kontinuumu, od seksualnog uznemiravanja i
zlostavljanja, preko silovanja, do trgovanja ženama u svrhe prisilne prostitucije i/ili pornografije. Seksualno
nasilje je osim navedenih oblika i ritualna praksa, kazna za rodnu transgresiju, silovanje u ratu i genitalno
sakaćenje žena. Seksualno uznemiravanje / napastovanje je jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja,
koji se najlakše tolerira i za koji većina zakonodavstava nema mehanizam sankcioniranja. Obuhvaća
neželjena spolna ponašanja koja nužno ne uključuju fizički dodir, a osobu dovode u neugodan i ponižavajući
položaj te izazivaju osjećaj srama. Ključni element je moć, odnosno provodi ga osoba koja je na moćnijoj
poziciji od osobe nad kojom se ono provodi (npr. šef nad podređenom/im, profesor ili asistent nad
studentom/icom). Seksualno uznemiravanje se nerijetko tretira kao trivijalan problem koji se s lakoćom
može izbjeći i zaustaviti, što najčešće nije točno. Vrlo često se radi o repetitivnim ponašanjima koja se
javljaju kroz dulje vremensko razdoblje i za koje žrtva ne može naći sustavno rješenje. Nažalost seksuano
zlostavljanje nije problem koji se događa u samo zadnjem stoljeću, to je problem kojim se najčešće žene
susreću od pamtivijeka u takvimm trenutcima žene žive u strahu, izgube osječaj sigurnosti u vlastitom
domu I izgube moć and svojim tijelom. Često se događa da osobe koje seksualno zlostavljaju se nemogu
obratiti nikome za pomoć zato što su u strahu što će im ta osoba napraviti kao što je I bio slučaj kod Marije
koja je uspjela skupiti dovoljno hrabrosti da kaže majci. Zaprijetio je da će ju ubiti ako to nekome kaže. U
nju se, zbog toga,uvukao veliki strah i pokušavala je majci skrenuti pozornost na ono što se zbiva, pa ju
je molila da ju nikada ne ostavlja samu, ali majka nije uočavala nikakvu opasnost. S druge strane, između
Assunte i Alessandrovog oca postojale su napetosti vezane uz upravljanje imanjem, koje su Marijinu majku
jako opterećivale, pa ju djevojčica nije htjela dodatno opterećivati svojim problemima i reći joj što se zbiva.
Svoje je tako strahove povjeravala nebeskoj Majci, usrdno je moleći da ju zaštiti od nasilnika. U najtežim
trenutcima je molila nebeskoj Majci I Ocu, pokazala je istinsku snagu I predanost vjeri, koja ju je vodila I
pokazivala put kroz najteža vremena. Svi mi možemo postavit takav odnos s vjerom kroz molitvu, mislim da
je molitva Bogu ljepilo koje nas sve drži na okupu, u njoj pronalazim spas I sreću, void nas kroz najteže I
najljepse trenutke to je nešto što svi u zajednici crkve imamo, težnju za boljim, težnju za ljepšim , težnju da
nas netko čuje I da se možemo povjeriti u nekoga tko će uvijek biti tu za nas, Baš iz tog razloga idemo u
Crkvu. Mjesto koje nas sve povezuje, mjesto gdje svi možemo biti ranjivi I podjeliti sve svoje tegobe a I
uspijehe I sretne stvari sa zajednicom I Bogom. U Marijinom slučaju nažalost nije uspjela izbjeći seksualno
1
29/10/2020, Zagreb

zlostavljanje. Jednog je dana, nekoliko tjedana nakon svoje prve pričesti,ostala sama u kući, kad se
odjednom pored nje pojavio Alessandro, začepio joj rukom usta i odvukao u svoju sobu s nakanom da ju
siluje. Djevojčica se otimala i borila svom snagom, što je razbjesnilo mladića te je dograbio noži zadao joj 14
teških uboda i 4 manje rane. Potom je pobjegao van, a Mariju ostavio ležati u krvi. Alessandro je ovdje
napravio užasnu stvar, stvar koja će ga pratit do kraja života, silovao je I ubio nevinu djevojčicu. Kad su ju
našli, brzo su je prevezli u Nettuno gdje su ju liječnici operirali dva sata, a ona je, prema biografskim
zapisima, pri punoj svijesti stalno zazivala ime Isusovo i ime Marijino. Pitali su ju oprašta li Alessandru za
to što joj je učinio, a ona je to potvrdila, dodajući kako će se za njega moliti kada dođe u nebo. Sutradan, 6.
srpnja 1902. god.,završila je ovozemaljski život. Bilo joj je samo 12 godina. Iz ovoga opet vidimo da je u
najtežiim trenutcima molila te je imala toliku snagu I hrabrost oprostiti svojoj ubojici. Sveta pisma govore o
oprostu na dva načina. Gospod nam je zapovijedio da se pokajemo od naših grijeha i tražimo njegov oprost.
Također nam je zapovijedio da oprostimo onima koji nas uvrijede ili povrijede. U Gospodnjoj molitvi, Isus
nas savjetuje da tražimo Nebeskog Oca da »otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim«
(Matej 6:12). Uz traženje oprosta za naše vlastite grijehe, moramo biti voljni oprostiti drugima. Gospod je
rekao: »Morate oprostiti jedan drugomu. Onaj, naime, koji ne oprosti bratu svojemu prijestupe njegove,
stoji osuđen pred Gospodom, jer u njemu ostaje veći grijeh. Ja, Gospod, oprostit ću komu oprostiti hoću,
no od vas se traži da praštate svim ljudima« (NiS 64:9–10).

U svakidašnjim životnim okolnostima, sigurno će vam ljudi krivo činiti – ponekad nenamjerno, a ponekad
namjerno. Lako je postati ogorčen, ljutit ili osvetoljubiv u takvim situacijama, no to nije Gospodinov način.
Spasitelj nas je savjetovao: »Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone« (Matej 5:44). On je
postavio savršen primjer oprosta kad je bio na križu. Misleći na rimske vojnike koji su ga raspeli na križ,
molio se: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine« (Luka 23:34). Molite se za snagu da oprostite onima koji
su vas povrijedili poput Marije. Napustite osjećaje ljutnje, gorčine ili osvete. Tražite dobro u drugima
umjesto da se usredotočite na njihove mane i uveličavate njihove slabosti. Dopustite Gospodu da sudi
štetnim djelima drugih. Može biti teško otpustiti bolne osjećaje, no to možete učiniti s Gospodinovom
pomoći. Shvatit ćete da oprost može zacijeliti užasne rane zamjenjujući otrov svađe i mržnje s mirom i
ljubavlju koju samo Bog može dati. Za zločin koji je učinio, njezin je ubojica osuđen na 30 godina
zatvora s prisilnim radom. Mržnja ga je i dalje nosila i nije mu bilo žao što je učinio. Međutim, nekoliko
godina poslije usnio je san u kojemu je vidio Mariju kako sretna i nasmijana bere cvijeće na nepreglednom
cvijetnjaku, te kako cvijeće i njemu pruža. Taj ga se san toliko dojmio da se u potpunosti promijenio. Od
namrštenog i tmurnog čovjeka, postao je raskajani obraćenik, a njegov je život od tada krenuo u sasvim
drugom, pozitivnom smjeru. Budući da je bio uzoran zatvorenik, pušten je na slobodu dvije godine prije
isteka kazne. Odlučio je moliti još živu Marijinu majku za oprost, pa je to učinio na Božić 1937. god.,
došavši joj u kuću i raskajano vapeći da mu oprosti. Assunta je na to odgovorila kako mu ona ne bi
oprostila, kad mu je oprostila i njezina kći, te su nakon toga izmirenja zajedno s Marijinom braćom i
sestrama objedovali. Grijeh je težak teret. On donosi napetost zbog osjećaja krivnje i tjeskobu zbog znanja
da smo djelovali protiv volje našeg Oca na nebu. Donosi dugotrajno kajanje kada shvatimo da smo zbog
svojih djela možda povrijedili druge i učinili da ne primimo blagoslove koje nam je naš Nebeski Otac bio
spreman dati. Zbog pomirenja Isusa Krista možemo primiti oprost za naše grijehe kroz iskreno i potpuno
pokajanje. Grijeh donosi patnju i bol, no Gospodinov oprost donosi olakšanje, utjehu i radost. Možete
iskusiti to čudo, bez obzira trebate li se pokajati za ozbiljne grijehe ili svakodnevne slabosti. Kao što je
Spasitelj preklinjao ljude iz davnina, danas vas preklinje: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja
ću vas okrijepiti. Štoviše, ostale je godine, sve do svoje smrti, iskreno obraćen, Alessandro svoj život
2
29/10/2020, Zagreb

posvetio ljudima i Bogu, te na takav način potvrdio kako Božja ljubav ne odbacuje baš nikoga, nego je u
stanju uzdići i najokorjelija srca i privući k sebi. Postao je, naime, trećoredac i kao takav proveo ostatak
života, radeći kao vratar,u jednom kapucinskom samostanu. Pred kraj života napisao je i javno objavio
pismo, odnosno svojevrsnu oporuku u kojoj i moli za oproštenje i zahvaljuje Bogu na svemu što mu se
dogodilo i zorno opominje mlade:”Već sam star, osamdeset mi je godina, na zalazu sam života. Dok gledam
na svoju prošlost moram priznati da sam u svojoj mladosti prošao loš put, put zla koji me odveo skoro do
uništenja. Bio sam zaslijepljen štivom i lagodnim načinom života koji me odveo na loš put. Kad mi je bilo
dvadeset godina u strasti sam učinio zločin. Sada se zgražam na samu pomisao na to. Marija Goretti, sada
već svetica, bila je za mene poput dobrog anđela koju mi je Božja Providnost poslala da bi me spasio. I sada
u svom srcu čujem njene riječi opraštanja. Molila je za mene, zauzimala se za svog ubojicu. Oni koji budu
čitali ovo pismo, neka iz njega izvuku pouku da se treba kloniti zla i uvijek tražiti dobro, i to već od
najranijeg djetinjstva. Nek’ znaju da vjera, zajedno sa svojim zapovijedima, nije stvar izbora. U cjelini je riječ
o istinskoj radosti koju doživljavaju oni koji su istinski vjerni Bogu. To je jedini siguran put u svim
životnim okolnostima, čak i u onima najmučnijima...” Kao I Alessandro bez obzira na to kakve smo grijehe
napravili, iako smo skrenuli na krivi put, uvijek postoji nada I mogučnost za povratak na pravi put, uvijek se
možemo pokajat za svoje grijehe I shvatit gdje smo pogriješili, učiti iz toga I živjeti boljim životom, životom
ispunjenim vjerom I ljubavi. Mnogi ljudi ne pronađu svoje pravi put I zato je važno da se nakonn svega
Alessandro uspio vratiti na pravi put.
Godine 1950. papa Pio XII.proglasio je Mariju Goretti svetom, a na kanonizaciju je, uz mnoštvo
vjernika, došla i tada starica Assunta, majka proglašene svetice. Život svete Marije Goretti uistinu je
izniman primjer svima, a posebno mladima koji možda ne vide dovoljno jasno vrijednost spolne čistoće.
Također, i Alessandrov životni put je posebno svjedočanstvo Božje ljubavi i spremnosti prihvaćanja baš
svakog čovjeka.