CHOMSKY, NOAM-Gusari I Carevi

Noam Chomsky
GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI

Urednik Damir Mikulièiæ
Naslov izvornika Noam Chomsky
PIRATES AND EMPERORS, OLD AND NEW International Terrorism in the Real World
© Noam Chomsky 1986, 1990, 1991, 2001, 2002 This edition of PIRATES AND EMPERORS,
OLD AND NEW first
published by Pluto Press, 2002.
This Translation is published by arrangement with Pluto Press
Ltd, London
Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI 2003.
Nakladnik IZVORI
Lektura Slavica tefiæ
Lektura Jasmina Mikulièiæ
Zagreb, 2004.
Noam Chomskv
GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI
Meðunarodni terorizam kakav doista jest
Preveo Marinko Raos
Sadr aj
%m
flj
likaciji i nica - Zagreb
CHOMSKY, Noam
Gusari i carevi, stari i novi ; meðunarodni terorizam kakav doista jest / Noam Cho
mskv ; <preveo Marinko Raos>. Zagreb : Izvori, 2004.
Prijevod djela: Pirates and emperors, oki and new.
ISBN 953-2O3-I96-O
I. Imperijalizam SAD II. Terorizam -Bliski Istok III. Terorizam - SAD -11.09.200
1. IV. SAD - Vanjska politika -Bliski istok V. Bliski istok - Politièki odnosi - 2
0. st.
440706036
Predgovor prvom izdanju
7
Uvod
13
1. Nadzor nad mi ljenjem: sluèaj Bliskog istoka 32
2. Bliskoistoèni terorizam i amerièki ideolo ki sustav 51
3. Libija u amerièkoj demonologiji 96
4. Uloga SAD na Bliskom istoku 120
5. Meðunarodni terorizam: predod ba i stvarnost 136
6. Svijet nakon 11. rujna
163
7. SAD i Izrael protiv Palestine
179
Bilje ke
201
¦*?
Predgovor prvom izdanju (1986.)
Ima u svetog Augustina prièa o gusaru to gaje zarobio Aleksandar Veliki te ga upita
o: "Kako se usuðuje harati morima?" "Kako se ti usuðuje harati èitavim svijetom?" odgovo
ri gusar. "Buduæi da ja to èinim samo jednim malim brodom, zovu me lupe om. Ti pak ist
o èini velikom flotom pa te zovu carem."
Gusarev je odgovor bio "elegantan i izvrstan", procijenio je sv. Augustin. Prièa p
rilièno toèno doèarava dana nje odnose izmeðu Sjedinjenih Amerièkih Dr ava i razlièitih man
ih igraèa na pozornici meðunarodnoga terorizma, npr. Libije, PLO i drugih. Opæenitije
uzev i, prièa sv. Augvistina rasvjetljava znaèenje pojma meðunarodnoga terorizma u suvre
menoj zapadnoj uporabi. Pogaða u sr histerije oko pomno izabranih teroristièkih èina to
ih se danas uzima - krajnje cinièno - kao pokriæe za nasilje to ga èini Zapad.
Termin "terorizam" u ao je u uporabu koncem osamnaestoga stoljeæa i prvenstveno se o
dnosio na nasilne postupke vlasti, usmjerene na podèinjavanje stanovni tva. Takav je
pojam oèito od male koristi onima koji prakticiraju dr avni terorizam. Buduæi da su n
a vlasti, oni su u polo aju nadzirati sustav mi ljenja i izra avanja. Stoga je napu ten
izvorni smisao te se izraz "terorizam" uglavnom poèeo upotrebljavati za "terorizam
namalo", to ga provode pojedinci i skupine'. Termin se, dakle, nekoæ rabio za care
ve koji zlostavljaju svoje podanike i cijeli svijet, no danas je ogranièen na lupe e
koji dodijavaju moænicima. Izraz nije ipak ogranièen samo na njih: i danas se jo pri
mjenjuje na neprijateljske careve, a to je promjenljiva kategorija, koja se mije
nja prema potrebama vlasti i ideologije.
Ograðujuæi se od takve prakse, mi æemo rabiti naziv "terorizam" kako bismo oznaèili prij
etnju silom ili njezinu uporabu u svrhu zastra ivanja ili pritiska (opæenito, s poli
tièkim, religijskim i sliènim ciljevima). Rabit æemo ga bez obzira je li rijeè o teroriz
mu careva ili oteroramu lupe a.......
8 Gusari i carevi, stari i novi
Predgovor prvom izdanju 9
Gusarev odgovor tek djelomice obja njava nedavno razvijen pojam "meðunarodnoga teror
izma". Treba dodati jo jedno obilje je: teroristièki èin dr i se takvim samo ako ga je poè
nila "njihova" strana, a ne na a. To je glavna doktrina mas-medija o "meðunarodnom t
erorizmu", to ju je Reaganova vlada poèela voditi èim je do la na vlast. Ona se oslanja
la na uèene radove u kojima se tvrdilo kako je utvrðeno da su Sovjeti nadahnuli tu p
o ast te je ona sredstvo u njihovim rukama, "usmjereno na destabilizaciju zapadnog
a, demokratskoga dru tva", kako pokazuje navodna èinjenica da terorizam "nije usmjer
en protiv Sovjetskog Saveza niti protiv ijednog njegovog satelita ili klijentske
dr ave", nego se dogaða "gotovo iskljuèivo u demokratskim ili razmjerno demokratskim
zemljama".2
Tvrdnja je toèna. Zapravo je toèna veæ po definiciji, s obzirom na to kako naziv "tero
rizam" upotrebljavaju car i njegova odana klika. Buduæi da se samo èini to ih poèini "n
jihova" strana raèunaju kao terorizam, slijedi daje tvrdnja nu no toèna, kakve god bil
e èinjenice. U stvarnom je pak svijetu prièa poprilièno drugaèija. Glavne rtve meðunarodno
a terorizma u pro lim desetljeæima bili su Kubanci, stanovnici Srednje Amerike, Liba
nonci, ali ni ta se od toga ne raèuna - po definiciji. Kad Izrael bombardira palesti
nske izbjeglièke logore - èesto se èak ni pretvarajuæi kako je to "odmazda" za ne to - ili
kad alje postrojbe u libanonska sela u "antiteroristièke" akcije gdje ubijaju i ra
zaraju, ili kad otima brodove i alje stotine talaca u zarobljenièke logore, gdje ih
dr i u groznim uvjetima - onda sve to skupa nije "terorizam". tovi e, rijetke glasov
e prosvjeda gromoglasno osuðuju vjerni sljedbenici ispravne linije, napadajuæi ih zb
og "antisemitizma" i "dvostrukih mjerila", jer se odbijaju pridru iti zboru hvalit
elja "zemlje kojoj je stalo do ljudskog ivota" [Washington Post), èija "vi a moralna
svrha" {Time} uvijek izaziva strahopo tovanje i pljesak, zemlje koja se, kako ka u n
jezini udivljeni prista e, "dr i vi ega zakona, kako ga predstavljaju njezini novinari
" (Walter Goodman)4.
Isto tako, nije terorizam kada paravojne snage, koje djeluju iz amerièkih vojnih u
pori ta i koje je obuèila CIA, bombardiraju kubanske hotele, potapaju ribarice i nap
adaju sovjetske brodove u kubanskim lukama, truju usjeve i stoku, poku avaju ubiti
Castra i tako dalje. Na vrhuncu toga djelovanja takve su se akcije poduzimale g
otovo tjedan za tjednom. Takvi i mnogi slièni postupci carai njegovih^ tiæenika aisu l
eme^^ konferencija niti.uèenih svezaka,
a jo manje uzrujanih komentara i polemika u javnim glasilima i struènim èasopisima.
Mjerila to vrijede za cara i njegov dvor jedinstvena su u dva pogleda, meðusobno ti
jesno povezana. Prvo, dok se teroristièki napadi na njih promatraju krajnje ozbilj
no, to èak opravdava primjenu nasilja "u samoobrani od buduæih napada", vidjet æemo da
slièni ili èak te i teroristièki napadi na druge ne opravdavaju osvetu niti preventivno
djelovanje, no kad se izvedu, izazivaju bijes i strahovit odgovor. Znaèenje takvih
teroristièkih napada tako je neznatno da o njima jedva da treba i izvijestiti - a
nipo to ih se ne treba sjeæati. Pretpostavimo, na primjer, da libijsko mornarièko pje a t
vo napadne tri amerièka ratna broda u izraelskoj luci Haifi; pri tome jedan potopi
, a druga dva o teti, slu eæi se raketama istoènonjemaèke proizvodnje. Ne treba spekulirat
i o tome kakva bi bila reakcija. Okrenimo se sada stvarnome svijetu: 5. lipnja 1
986. "ju noafrièko mornarièko pje a tvo napalo je tri ruska broda usidrena u luci Na-mibeu
na jugu Angole; jedan je brod potopljen". Pri tome su "se slu ili raketama izrael
ske proizvodnje 'Scorpion' /'Gabriel'/".6
Da je Sovjetski Savez na ovaj teroristièki napad na svoje trgovaèke brodove reagirao
onako kako bi SAD uèinile pod sliènim okolnostima - recimo, tako to bi bombardirao i
z zraka Johan-nesburg do potpuna uni tenja - SAD bi vjerojatno ozbiljno razmi ljale
o nuklearnom udaru kao opravdanoj odmazdi protiv komunistièkoga ðavla. No u stvarnom
e svijetu, SSSR nije uopæe odgovorio. Dogaðaj se dr ao toliko beznaèajnim daje amerièki ti
sak jedva i izvijestio o njemu.7
Zamislimo daje Kuba koncem 1976. napala Venezuelu u samoobrani od teroristièkih na
pada, s nakanom uspostave "novoga poretka" u toj zemlji, ustrojena od elemenata
pod kubanskim nadzorom. Pri tome bi pobili dvjesta Amerikanaca koji su popunjava
li sustav protuzraène obrane, granatama te ko o tetili amerièko veleposlanstvo te ga na
kraju zaposjeli i dr ali nekoliko dana za vrijeme osvajanja Caracasa, prekr iv i time
sporazum o primirju.8 Svrnimo pogled ponovno na zbiljski svijet: godine 1982. Iz
rael je napao Libanon pod izlikom da titi Galileju od teroristièkih napada (prièa je
naèinjena za potro nju u Sjedinjenim Dr avama, a u zemlji se pre utno priznavalo daje iz
mi ljena), s nakanom uspostave "novoga poretka", ustrojena od elemenata pod izrael
skim nadzorom. Pri tome su pobili dvjesta sovjetskih dr avljana koji su DODuniaval
i sustav Drotuzraène obrane. Lranatirali sovjetsko
m
poslanstvo te ga napokon zaposjeli i dr ali dva dana, dok su zaposjedali zapadni B
ejrut, kr eæi time sporazum o primirju. O tim se dogaðajima u SAD izvje æivalo nemarno, iz
van konteksta, bez povijesne pozadine; kljuène su se èinjenice pre uæivale ili èak nijeka-
le. Sreæom, sovjetski je odgovor izostao. A da nije, ne bismo danas bili ovdje i r
azglabali o tome.
U stvarnome svijetu dr imo da je samo po sebi razumljivo da æe Sovjetski Savez i dru
ge zemlje koje su slu beno neprijatelji Sjedinjenih Dr ava (a veæina je od njih bez ob
rane) stoièki podnositi provokacije i nasilje koji bi izazvali gnjevnu reakciju -
verbalnu i oru anu - da su rtve car i njegov dvor.
Nevjerojatno licemjerje, to ga pokazuju navedeni i bezbrojni drugi primjeri (o ne
kima æemo govoriti poslije), nije ogranièeno na meðunarodni terorizam. Spomenimo drugaèi
ji sluèaj! Saveznièkim sporazumima iz vremena Drugoga svjetskog rata nadzor nad dije
lovima Europe i Azije dodijeljen je pojedinim saveznièkim silama, s odreðenim rokovi
ma kada se saveznièke snage trebaju povuæi iz tih zemalja. Zgra anje nad sovjetskim po
stupcima u Istoènoj Europi (koji su zaista bili grozni) bilo je veliko. No ti su p
ostupci uvelike opona ali ono to su Sjedinjene Amerièke Dr ave uèinile na podruèjima dodij
ljenima pod zapadni nadzor prema ratnim sporazumima (Italija, Grèka, Ju na Koreja it
d.) Osuðivalo se sporost sovjetskoga povlaèenja iz sjevernog Irana, makar su SAD pre
kr ile svoje obveze iz ratnih sporazuma da æe se povuæi iz Portugala, s Islanda i Gren
landa te s drugih mjesta. To se opravdavalo time to "vojne okolnosti" èine povlaèenje
"neprobitaènim", kako je Zdru eni sto er Oru anih snaga SAD tvrdio, uz potporu amerièkoga
ministarstva vanjskih poslova. Ipak, nije bilo (i do danas nema) zgra anja nad èinj
enicom da su SAD stavile zapadnonjemaèku izvje tajnu slu bu, usmjerenu protiv SSSR-a,
pod zapovjedni tvo Reinharda Gehlena, koji je za nacistièki re im u Njemaèkoj vodio sliène
operacije diljem Istoène Europe. Nitko se nije javno zgra ao niti zbog toga stoje C
IA slala svoje agente i materijalnu pomoæ ukrajinskim pronacistièkim postrojbama sve
do pedesetih godina XX. stoljeæa, kao dio strategije "odbacivanja" (roll-back), s
toje opisano u slu benom dokumentu NSC-68 iz travnja 1950.9 Da su Sovjeti 1952. po
tpomagali pronacistièku vojsku koja se u Stjenjaku bori protiv amerièkih vlasti, odg
ovor bi bio malo drugaèiji.
Primjera je napretek. Jedan od najeklatantnijih je onaj koji se obièno nudi kao do
kaz kako se komunistima ne mo e vjerovati
Predgovor prvom izdanju 11
da æe se pridr avati ugovorenih obveza: rijeè je o Pari kom mirovnom sporazumu iz 1973.,
kojim je zavr en Vijetnamski rat i neka s njime povezana pitanja. Istina je da su
SAD odmah objavile kako se neæe pridr avati nijedne odredbe s toga komada papira to
su ga bile prisiljene potpisati; kako su poèeli, tako su i nastavili. Amerièki su me
diji dotle, iskazujuæi prekomjerno sluganstvo, prihvatile amerièku slu benu verziju sp
orazuma kao pravi tekst - to je znaèilo kr enje svih njegovih bitnih elemenata. Tako
su amerièka kr enja sporazuma bila "u skladu" sa sporazumom, dok su komunistièke reakc
ije na ta kr enja dokazivale njihovu priroðenu prijetvornost. Taj se primjer danas r
edovito navodi kao opravdanje to su Sjedinjene Dr ave odbile dogovorno politièko rje en
je krize u Srednjoj Americi. Sve to pokazuje koliko je korisno imati dobro voðen p
ropagandni sustav.
Kao to smo veæ primijetili, "meðunarodni terorizam" (u specifiènom, zapadnom znaèenju) do
o je u ari te zanimanja vlade Ronalda Reagana, èim je on do ao na vlast 1981.12 Nije te k
o dokuèiti razloge, premda su oni bili i ostaju neizrecivi u slu benom sustavu mi ljen
ja i izra avanja.
Reaganova je vlada imala tri glavna cilja i sva su postignuta sa zavidnim uspjeh
om: 1) prijenos dobara od siroma nih bogatima; 2) veliko jaèanje dr avnoga sektora u g
ospodarstvu na tradicionalni naèin, narud bama Pentagona, èime se posti e da puèanstvo fin
ancira visokotehnolo ku industriju koja proizvodi visokoteh-nolo ki otpad za zajamèeno
dr avno tr i te te time pridonosi programu javnog subvencioniranja privatnoga profita
, a sve se to zove "slobodno poduzetni tvo"; 3) znatno pojaèavanje amerièkih intervenc
ija, subverzija i meðunarodnog terorizma (u doslovnom smislu). Takvi se politièki ci
ljevi ne mogu predstaviti javnosti onako kako su zami ljeni. Mogu se primijeniti s
amo ako je stanovni tvo dovoljno zastra eno èudovi tima protiv kojih se moramo braniti.
Uobièajeno oruðe jest pozivanje na ugrozu koja dolazi od neèega stoje Predsjednik zvao
"monolitnom i bezdu nom urotom" koja te i osvojiti svijet. To je bio predsjednik Ke
nnedv, koji je tako govorio poèinjuæi ostvarivati plan slièan opisanom13. Predsjednik
Reagan je to zvao "carstvom zla". No suèeliti se sa samim carstvom bilo bi opasno.
Puno se sigurnije boriti protiv bespomoænih neprijatelja, obilje enih da su bliski
saveznici carstva zla. To se pak lijepo uklapa u treæu toèku na Reaganovu popisu pri
oriteta, kojom se bavio uglav-
nom i<7
ii n
r\ciriiiT-iiti
lnoct" n nncipHimQ
to ih Washington ima diljem svijeta. "Terorizam" prikladno odabranih gusara, ili
neprijatelja kao to su nikaragvanski ili salvador-ski seljaci koji se usuðuju brani
ti protiv napada meðunarodnoga terorizma - to su znatno lak e mete. Kad propagandni
stroj dobro funkcionira, mo e ih se iskoristiti za izazivanje eljenoga straha i mob
ilizacije masa u domaæem stanovni tvu.
U tom je kontekstu "meðunarodni terorizam" zamijenio ljudska prava na mjestu "du e a
merièke vanjske politike" osamdesetih godina. Ljudska su prava, inaèe, dosegnula taj
polo aj kao dio kampanje za vraæanje na staro znatno pobolj anoga moralnog i intelekt
ualnog ozraèja ezdesetih (to se zvalo "vijetnamski sindrom"). Time se takoðer eljelo p
revladati stra nu "krizu demokracije" koja je nastala u istome kontekstu time to su
se znatni dijelovi puèanstva organizirali radi politièke akcije, ugro avajuæi time sust
av u kojem elita odluèuje, a javnost potvrðuje njezine odluke - to se u zapadnom polit
ièkom argonu zove "demokracija" .
Dalje æu se baviti meðunarodnim terorizmom u stvarnome svijetu, stavljajuæi te i te prvens
tveno na Sredozemlje. "Bliskois-toèno-sredozemni" terorizam su za najzanimljiviju
medijsku temu godine 1985. odabrali urednici novina, radija i televizije (veæinom
Amerikanci) to ih je intervjuirao Associated Press. Anketa je provedena prije ter
oristièkih napada na zraène luke u Rimu i Beèu u prosincu; daje provedena nakon toga,
to bi vjerojatno uklonilo i posljednje sumnje.15 Poèetkom 1986. je zabrinutost zbo
g "bliskoistoèno-sredozemnog" terorizma dosegnula vrhunac groznice, to je za poslje
dicu imalo amerièko bombardiranje Libije u travnju 1986. Slu bena je verzija daje ov
aj hrabri èin, usmjeren protiv glavnoga poèinitelja teroristièkih nedjela u svijetu, p
ostigao uspjeh. Gadafi i drugi najveæi zloèinci sada se skrivaju u svojim bunkerima;
pripitomio ih je odva ni branitelj ljudskih prava i dostojanstva. No usprkos ovoj
velikoj pobjedi nad silama mraka, pitanje terorizma koji dolazi iz islamskoga s
vijeta i pravilan odgovor demokratskih zemalja na to, kako bi se obranile vrijed
nosti civiliziranog dru tva, i dalje ostaje glavna tema za zabrinutost i raspravu,
kako to pokazuju mnogobrojne knjige, konferencije, èlanci i komentari u novinama
i na televiziji itd. Koliko god se to ticalo bilo iroke bilo elitne javnosti, ras
prava se strogo pridr ava naèela to smo ih upravo objavili: pozornost je usmjerena sa
mo na terorizam lupe a, a ne cara i njegovih tiæenika; na njihove zloèine, ne na na e. Ja
Dak neæu biti toliko Dristoian.................
Uvod (2002.)
Posljedice teroristièkoga napada izvedenog 11. rujna 2001. toliko su sna ne da taj d
ogaðaj vi e ne treba nazivati ni datirati kao to je upravo uèinjeno: "9/11" je dovoljno
. iroko je prihvaæeno kako je svijet u ao u novo doba, u kojemu æe sve biti drugaèije, u
"doba terora". Nema sumnje, 9/11 ima i zadr at æe istaknuto mjesto u analima teroriz
ma, no trebali bismo dobro promisliti zastoje tome tako. Svatko tko je upoznat s
a starijom i suvremenom povije æu zna kako razlog, na alost, nije velièina zloèina nego iz
bor nedu nih rtava. Kakve æe biti posljedice toga dogaðaja uvelike ovisi o tome kako æe b
ogati i moæni protumaèiti ovaj dramatièni dokaz kako ni oni vi e nisu nedodirljivi, da s
e i njima mogu dogoditi gubitci poput onih to ih oni rutinski nanose drugima. Pos
ljedice æe ovisiti i o tome kako æe bogati i moæni reagirati.
U svezi s time, korisno je uzeti u obzir nekoliko èinjenica: 1. "doba terora" nije
do lo neoèekivano; 2. "rat protiv terora", objavljen 11. rujna, nije nikakva novost
. Naèin na koji se taj rat vodio u nedavnoj pro losti mo e nas pouèiti kako æe se voditi d
anas i sutra.
to se tièe prvoga, iako se mora priznati kako nitko nije mogao toèno predvidjeti to æe s
e dogoditi 11. rujna, veæ se neko vrijeme shvaæa da æe, uz pomoæ suvremene tehnike, razv
ijeni svijet izgubiti dosada nji gotovo posvema nji monopol na uporabu sile. Dobrano
prije 11. rujna uoèeno je kako "... dobro planirana akcija krijumèarenja (oru ja za m
asovno uni tavanje) u Sjedinjene Amerièke Dr ave ima najmanje 90% izgleda na uspjeh".
' Meðu razmatranim su ugrozama bile "male atomske bombe", "prljave bombe" i razlièit
e vrste biolo kog oru ja. Za izvoðenje akcije ne bi trebala neka izuzetna tehnièka vje tin
a niti organizacija. tovi e, moglo bi biti te ko otkriti izvor terora, te dakle jo te e
boriti se protiv njega. Devet mjeseci nakon 11. 9. 2001. i masovnoga straha od b
edrenice (tu su ugrozu mnogi analitièari dr ali jo stra nilom ). FBI (Savezni istra ni
ured - savezna Doliciiska i nrotuo-
bavje tajna slu ba SAD) je izvijestio kako i dalje ima tek indicije
0 tome tko je zamislio i isplanirao napade izvedene 11. rujna. U biti, to su is
ti oni kojima su ti zloèini pripisani smjesta, prije jedne od najveæih meðunarodnih is
traga u povijesti - koja je ipak donijela vrlo malo podataka, kako i sam FBI pri
znaje. Istodobno s time, FBI nije mogao izvijestiti o uspjehu u otkrivanju kriva
ca za zastra ivanje bedrenicom, makar je izvor otkriven u dr avnim, saveznim laborat
orijima u SAD. Tako je usprkos golemim sredstvima posveæenim toj istrazi.
Glede toèke 2, valja se prisjetiti kako George W. Bush 11. rujna nije objavio "rat
protiv terora", nego ga je ponovno objavio. Objavila ga je dvadeset godina prij
e toga vlada Reagana i Busha I., sa sliènom retorikom i uglavnom istim osobama na
kljuènim polo ajima. Oni su tada obeæavali da æe "izrezati tumore" koji nas "vraæaju barba
rstvu u na e moderno doba". Otkrili su dva glavna sredi ta odakle dolazi "zlo terori
zma": Srednju Ameriku i bliskoistoèno-sredozemno podruèje. Njihova kampanja za iskor
jenjivanje po asti u tim dvjema regijama bila je visoko na amerièkom popisu priorite
ta u osamdesetim godinama XX. stoljeæa. U sluèaju Srednje Amerike kampanje su brzo d
ovele do mobilizacije javnosti bez presedana po svojoj naravi. Duboko ukorijenje
no u matici amerièkoga dru tva, takvo je nastojanje poduzetim akcijama zadobilo novu
snagu. Za vrijeme amerièkih ratova u Indokini -ba kao i kod prija njih zapadnih poho
da po svijetu - na lo se èak
1 onih koji su pomi ljali poæi ivjeti u tamo nja sela kako bi pomogli rtvama te svojom
nazoèno æu dali domaæem puèanstvu bar neku minimalnu za titu od stranih osvajaèa i njihovih
maæih pomagaèa. Postoji velika literatura o "ratu protiv terora" Reaga-nove vlade. T
i su tekstovi prona li mjesto u puèkim pokretima koji su se nastojali suprotstaviti
meðunarodnom dr avnom terorizmu, makar ih se ne smije gotovo ni spomenuti u javnim g
lasilima glavne struje - pod geslom da samo zloèini to ih èine drugi zaslu uju pozornos
t i izazivaju strasnu osudu. Veæina teksta koji slijedi potjeèe iz onoga to sam osamd
esetih godina XX. stoljeæa pisao o toj temi i ima, vjerujem, veliku va nost za ono
to nas tek oèekuje.
Washington je za svoju bazu za borbu protiv po asti u Srednjoj Americi odabrao Hon
duras. Amerièki du nosnik koji je bio na vodeæem polo aju za najkrvavijih godina jest ve
leposlanik John Negroponte. Njega je godine 20pi. George Bush II. imenovao da
Uvod 15
u Ujedinjenim narodima vodi diplomatsku sastavnicu ponovno objavljenoga "rata pr
otiv terora". Reaganov posebni izaslanik za Bliski istok u razdoblju kad je tamo
palo najvi e nevinih rtava bio je ministar obrane Donald Rumsfeld. On danas vodi v
ojnu sastavnicu kampanje. Ostali vodeæi planeri u Washingtonu takoðer su donijeli u
novi "rat protiv terora" dragocjeno iskustvo to su ga stekli u njegovoj prvoj faz
i.
U objema je regijama Reaganova vlada poèinila teroristièke napade s mno tvom rtava. rtav
a je bilo daleko vi e nego od svega onoga protiv èega su se navodno borili. Na Blisk
om istoku se najgori zloèini i veæina rtava mogu pripisati Sjedinjenim Dr avama i njiho
vim klijentima na terenu. Oni su posvuda za sobom ostavili trag krvoproliæa i raza
ranja, osobito u uni tenim dru tvima Libanona i podruèja pod izraelskom vojnom okupaci
jom. Srednja je Amerika pretrpjela jo goru katastrofu pod teroristièkim zapovjednic
ima u Washingtonu i njihovim domaæim poslu nicima. Jedan od ciljeva bila je dr ava Nik
aragva. Ona se dr ala onoga to zahtijevaju lijepe rijeèi meðunarodnoga prava kad je nek
a zemlja napadnuta: obratila se meðunarodnim forumima. Meðunarodni sud je presudio u
korist Nikaragve, odrediv i kako su Sjedinjene Dr ave krive zbog "nezakonite uporab
e sile" i povrede meðunarodnih sporazuma. Sud je odredio SAD da prekinu meðunarodne
teroristièke zloèine i plate znatnu ratnu od tetu. SAD su s prijezirom odbile takvu pr
esudu. Slu beno je tumaèenje bilo da, ako se druge dr ave veæ ne sla u sa SAD, onda one sa
me trebaju odluèiti to je u njihovu "unutarnjem djelokrugu"; u ovom je to sluèaju bio
teroristièki rat protiv Nikaragve. Uz potporu obiju glavnih stranaka, amerièka je v
lada odmah pojaèala ritam zloèina. Nikaragva se po alila Vijeæu sigurnosti Ujedinjenih n
aroda, gdje su SAD svojim vetom sprijeèile dono enje rezolucije kojom bi se poduprla
odluka Meðunarodnoga suda te pozvalo sve dr ave na po tivanje meðunarodnoga prava. U Opæo
j skup tini UN SAD su takoðer same (uz jo jedan ili dva glasa klijentskih dr ava) glaso
vale protiv sliènih rezolucija. Sjedinjene Amerièke Dr ave su pojaèale napade, ometajuæi t
ime nastojanje predsjednika srednjoamerièkih dr ava da se pregovorima postigne mirno
rje enje. Kad je nikaragvansko stanovni tvo napokon popustilo pod pritiskom, amerièki
tisak nije skrivao svoje odu evljenje (premda u isti mah priznajuæi kakve su se ter
oristièke metode upotrebljavale). Novine su izvijestile svijet kako su Amerikanci
"Sjedinjeni u
radosti" zbog te "Amerièke pobjede u po tenoj igri" (naslovi u New York Timesu).
Drugdje u Srednjoj Americi narod nije imao vojske koja bi ga titila. Zloèini su sto
ga bili jo u asniji i rtava znatno vi e nego u Nikaragvi - a tamo je veæ bilo vi e nego s
ra no. Poèinitelji su bile snage to su ih naoru ale, opremile i obuèile SAD i dr ave koje
u se pridru ile amerièkoj meðunarodnoj teroristièkoj mre i. Voðeni s neopisivim barbarstvom
i brutalno æu, amerièki ratovi su u opusto enim zemljama Srednje Amerike ostavili za sob
om oko dvjesta tisuæa mrtvih i milijune prognanika, izbjeglica i ratne siroèadi. Jed
an od glavnih ciljeva "rata protiv terora" bila je Katolièka crkva, koja je poèinila
te ak grijeh. Napustiv i svoju tradicionalnu ulogu slu enja bogatima i moænima, Crkva s
e uglavnom odluèila "dati prvenstvo siromasima". Sveæenici, redovnice i vjernici lai
ci nastojali su organizirati narod koji je ivio u bijedi kako bi ljudi uèinili ne to
za sebe. Stoga su u oèima Washingtona postali "komunisti", koje treba istrijebiti.
Vi e je od simbolike to stoje desetljeæe zloèina poèelo ubojstvom konzervativnoga nadbi
skupa koji je bio postao "glas onih koji nemaju glasa", a zavr ilo okrutnim ubijan
jem estorice vodeæih isusovaca intelektualaca. U oba sluèaja ubojstva su poèinili omilj
eni tiæenici Washingtona. Dogaðaji su meðu odgovornima pobudili slabo zanimanje. Malo t
ko èak zna i imena ubijenih intelektualaca, stoje u dramatiènoj suprotnosti s diside
ntima u neprijateljskim dr avama. Mo emo zamisliti kakva bi bila reakcija kada takvi
ne bi bili samo strpani u zatvore ili prognani, nego bi im prosule mozak elitne
snage to ih je Kremlj obuèio i naoru ao, èime bi se zaokru io popis groznih zloèina.
Osnovne su èinjenice jasne. " kola dviju Amerika" s ponosom je objavila kako je "teo
logija osloboðenja (...) pora ena uz pomoæ amerièke vojske", zahvaljujuæi uvelike obuci ko
ju je ta vojska davala vojnim èasnicima ovisnih dr ava.
"Amerièka pobjeda u po tenoj borbi" nije za sobom ostavila trag samo od iznaka enih tr
upala i uni tenih ivota, nego je uzrokovala i ekolo ku katastrofu. Po to su SAD 1990. p
onovno preuzele vlast u njoj, Nikaragva se srozala na razinu najsiroma nije zemlje
u zapadnoj hemisferi nakon Haitija. On je pak, ne sluèajno, bio èitavo stoljeæe glavn
im ciljem amerièkih intervencija i nasilja, a sada s Kubom dijeli èast izdr avanja uni t
avajuæeg amerièkog embarga. Drugdje u regiji:
Uvod 17
Neoliberalne mjere ekonomske politike, kao to su ukidanje subvencija cijena osnov
nih proizvoda i poveæavanje poreza na promet, pogor ale su stanje siroma nih slojeva,
dr e Ujedinjeni narodi. Godi nja socijalna potro nja u èetirima su om pogoðenim zemljama Sr
dnje Amerike iznosi stotinu dolara po glavi - jedna estina latinskoamerièkoga prosj
eka /koji je veæ sramotno nizak/. Statistièki podatci prikupljeni za godi nji sastanak
Organizacije za prehranu i poljoprivredu UN (FAO), koji se ovoga tjedna /11. li
pnja 2002./ odr ava u Rimu pokazuje kako je broj ljudi koji u Srednjoj Americi pat
e od kroniène pothranjenosti porastao tijekom pro loga desetljeæa gotovo za treæinu - od
pet na 6,4 milijuna od ukupno 28 milijuna stanovnika.
Specijalizirane agencije UN poku avaju ne to uèiniti, "no bez djelotvorne zemlji ne refo
rme takve mjere imaju tek ogranièen uèinak". Puèke organizacije koje bi mogle dovesti
do agrarne reforme i drugih mjera od kojih bi koristi imala siroma na veæina stanovn
i tva u biti su uni tene "ratom protiv terora" to ga je vodio Washington. Uvedena je
formalna demokracija, no to se uglavnom dojmilo tek ideologa. Ispitivanja javnog
mi ljenja diljem zapadne hemisfere pokazuju kako povjerenje u demokraciju stalno
pada, djelomice zato stoje uni tena dru tvena osnovica za pravu demokraciju, a djelo
mice najvjerojatnije zato to je uspostava formalne demokracije bila popraæena neoli
beralnom makroekonomskom politikom koja su ava prostor za sudjelovanje u demokraci
ji.
U svom pregledu programa "dono enja demokracije u Latinsku Ameriku", Thomas Caroth
ers, koji je sudjelovao u "demokratiza-cijskim" projektima Reaganove vlade, zakl
juèuje kako je takva politika bila "dobronamjerna", ali je "zavr ila neuspjehom" oso
bite sustavne vrste. Gdje je Washington imao najmanje utjecaja - na ju nom vrhu ko
ntinenta - uspjesi su bili najveæi, unatoè nastojanjima Reaganove vlade da ih sprijeèi
. Gdje je utjecaj Washingtona bio najjaèi, bilo je najmanje uspjeha. Razlog je, za
kljuèuje Carothers, to je Washington nastojao odr ati "osnovni poredak (...) podosta
nedemokratskih dru tava" te izbjeæi "populistièke promjene (...) neizbje no tra eæi tek ogr
nièene demokratske promjene od vrha prema dolje koje ne remete tradicionalne struk
ture moæi, s kojima su Sjedinjene Dr ave tradicionalno povezane". On odbacuje "liber
alnu kritiku" toga pristupa zbog njegove "trajne slabe toèke": ne nudi nikakvu alt
ernativu. Moguænost dopu tanja narodima da u
18 Gusari 1 carevi, stari i novi
znatnijoj mjeri sudjeluju u upravljanju vlastitim poslovima jednostavno nije na
dnevnom redu. 5
U vladajuæoj kulturi terorizma, zloèini "rata protiv terora" i poraæa izazivaju malo a
rtikuliranih zamjerki, izuzmemo li taktièka promi ljanja. O èinjenicama obilato izvje æuju
organizacije za za titu ljudskih prava, crkvene skupine i drugi, katkad èak i tisak
. No na sve se to uglavnom sramotno odmahuje rukom, a zloèini se opravdavaju. Sve
nas to ne uèi ni ta o "ratu protiv terora". Veæi je dio prièe izrezan iz povijesti, pa èak
i pozdravljen kao "nadahnuæe za pobjedu demokracije u na em vremenu" [New Re-public
). Kad su ugroza stvarne demokracije i oèajnièki potrebne reforme ugu ene u krvi, podr
uèje se vratilo u mrak prija njih godina, kad je golema veæina ljudi patila te ko, ali u
ti ini, dok su se strani ulagaèi i "tradicionalne strukture moæi s kojima su Sjedinje
ne Dr ave veæ dugo povezane" bogatili.
Reakcija ima smisla ako se dr imo prevladavajuæe pretpostavke da su rtve "samo stvari
" èiji ivoti "nemaju vrijednosti" - da posudimo Hegelov elegantni termin za ni e sloj
eve. Poku aju li "diæi glave", treba ih smrviti meðunarodnim terorizmom, koji æemo odlik
ovati kao plemenitu stvar. Nastave li pak patiti u ti ini, njihovu se bijedu mo e za
nemariti. Iz povijesti se malo koja pouka mo e izvuæi tako kristalno jasno.
Dok je Srednja Amerika devedesetih godina nestala iz javnosti, teror je drugdje
ostao visoko na popisu prioriteta. Pobijediv i teologiju osloboðenja, amerièka je vojs
ka poslana na nove zadatke. U zapadnoj su hemisferi Haiti i Kolumbija u li u ari te z
animanja. Kao i prije, SAD su 80-ih godina obilno podupirale dr avno nasilje. Ali
novi su se problemi pojavili 1990., kad je - na opæe iznenaðenje - prve demokratske
izbore na Haitiju dobio sveæenik populist. Iznenaðenje je nastalo uglavnom zbog zane
marivanja velikoga puèkoga gibanja u slamovima i na selu. Demokratska je vlada brz
o oborena vojnim prevratom. Hunta se odmah vratila krvavom teroru kako bi uni tila
puèke organizacije, sve to uz pre utnu potporu Busha I. i Clintona. Izabrani je pre
dsjednik na koncu vraæen na vlast, ali uz uvjet pridr avanja estoke neoliberalne poli
tike, koju je zastupao kandidat s amerièkom potporom, koji je na izborima 1990. do
bio tek 14% glasova. Haiti je potonuo u jo dublju bijedu, a Washington je opet po
brao lovorike zbog svoje posveæenosti slobodi, pravdi i demokraciji.
Znatno je veæa va nost amerièke politike Lrema Kolumbiji. Ta-
Uvod 19
mo su grozni dotada nji zloèini dosegnuli vrhunac devedesetih. Kolumbija je postala
najveæa primateljica amerièke pomoæi u oru ju i vojnoj obuci u zapadnoj hemisferi, u skl
adu s prevladavajuæim obrascem. Krajem desetljeæa dnevno se u toj zemlji dogaðalo dese
tak politièkih ubojstava (kolumbijske humanitarne organizacije tvrde da se taj bro
j odonda udvostruèio). Broj nestalih osoba popeo se na dva milijuna; godi nje ih nes
tane oko trista tisuæa i taj broj neprestance raste. State Department i Korporacij
a "RAND" (istra ivaèki zavod Ratnog zrakoplovstva SAD) sla u se s nevladinim udrugama
da se oko 75-80% rtava mo e pripisati vojsci i pa-ravojnim skupinama. Te su skupine
tako blisko povezane s vojskom da ih "Human Rights Watch" (biv i "Helsinki Watch"
) naziva " estom divizijom" (kolumbijska vojska ima pet divizija). Ukupni broj rtav
a svih est divizija ostao je manje-vi e stalan tijekom cijelog desetljeæa, no sve su
vi e ubijale paravojne skupine, a sve manje sama vojska. Teror se time privatizira
o. Slièan smo razvoj vidjeli posljednjih godina i u Srbiji, Indoneziji i drugim te
roristièkim dr avama, koje tra e naèin kako æe "uvjerljivo" zanijekati svoje zloèine. Sjedi
jene Dr ave se slu e sliènom taktikom: priva-tizirale su i obuku i njezinu primjenu, k
ao npr. u operacijama kemijskog ratovanja ("rasku ivanje") koje su imale katastrof
alne posljedice na poljodjelsko dru tvo, pod izlikom bespo tednog rata protiv droge.
6 Takve se djelatnosti sve vi e prenose privatnim tvrtkama (MPRI, Dvncorps), koje
financira Washington i zapo ljavaju amerièke vojne èasnike. To je zgodno sredstvo za i
zbjegavanje onoga minimalnog nadzora to ga Kongres obavlja nad amerièkom izravnom a
nga irano æu u dr avnom terorizmu.
Dok su se rtve gomilale, 1999. je Kolumbija postala najveæom primateljicom amerièke v
ojne pomoæi na svijetu (izuzmemo li vjeène - Izrael i Egipat), potisnuv i s toga mjest
a Tursku. Turska je strate ki smje tena amerièka saveznica, koja vojnu pomoæ i obuku od
SAD prima jo od 40-ih godina. No pomoæ je naglo poveæana sredinom 80-ih, upravo kad j
e Turska pokrenula protupobunjenièku kampanju, usmjerenu protiv svojega stra no potl
aèenog kurdskog stanovni tva. Dr avno-teroristièke operacije pojaèale su se 90-ih, kad su
tamo poèinjeni zloèini u li meðu najgore u tom i inaèe stra nom desetljeæu. Vojne operacije
zvedene neopisivo barbarski, praæene masovnim muèenjem, imale su za uèinak milijune lj
udi raseljene iz uni tenih krajeva te desetke tisuæa poginulih. Preostalo puèanstvo je
prakflèkjujûnnièenote §u mu ^jskraæena Èak.
i i carevi, stari i novi
prava.7 Kako je jaèao dr avni teror, tako su i SAD pojaèavale svoju potporu zloèinu. Cl
inton je Turskoj pribavio 80% njezina oru ja. Izvoz oru ja iz SAD u Tursku u 1997. j
e prema io kolièinu za èitava Hladnog rata, zajedno s razdobljem pohoda na Kurde do te
godine.8
Zanimljivo je to u obja njavanju "druge faze rata protiv terora" vrlo nedavna i vrl
o relevantna povijest ne dobiva nikakvu pozornost. Takoðer, èini se da nitko ne tare
glavu to tu drugu fazu vodi upravo zemlja koju su najvi e meðunarodne vlasti osudile
zbog meðunarodnog terorizma, niti to "koalicija pravednih" ujedinjuje znatan broj
teroristièkih dr ava, meðu kojima su Rusija i Kina, koje su se rado pridru ile, kako bi
tako od vodeæe svjetske velesile, koja tvrdi kako se bori da bi iskorijenila zlo i
z svijeta, dobile odobrenje za vlastite teroristièke aktivnosti. Nitko se ne èudi to
obrana Kabula od terora prelazi iz ruku jedne teroristièke dr ave (Britanije) u ruke
druge (Turske), koja je to zaslu ila svojim "pozitivnim iskustvom" u suzbijanju t
erorizma - kako tvrde amerièko ministarstvo vanjskih poslova i tisak. Turska je po
stala "kljuèna saveznica u novom ratu Washingtona protiv terorizma", kako tumaèi stu
dija Brookingsove ustanove. Ona se posljednjih godina "borila protiv teroristièkog
nasilja", pa je "stoga u jedinstvenu polo aju sudjelovati u novom svjetskom nasto
janju da se ukloni ta ugroza".9
Kako pokazuje nekoliko navedenih primjera (a ima ih znatno vi e), uloga Washington
a u meðunarodnom dr avnom terorizmu nastavila se bez vidljiva prekida izmeðu dviju faz
a "rata protiv terora", ukljuèiv i i reakciju na njega.
Ba kao to se mo e reæi i za èitavu prvu fazu "rata protiv terora", o novijim pothvatima
meðunarodnoga terorizma s dr avnom potporom postoje velike kolièine informacija. Priku
pljaju ih i alju velike organizacije za za titu ljudskih prava, no to se ne tra i, za
razliku od onih koje se daju ideolo ki iskoristiti. Stoga se èinjenice ignoriraju i
li, ako to nije moguæe, na njih se odmahuje rukom kao na male i nehotiène pogre ke, si
tna skretanja s pravednoga puta. Izvedba je bila osobito uspje na 90-ih, kad je bi
lo nu no potisnuti vijesti o ulozi SAD i njihovih saveznika u Turksoj, Kolumbiji,
Istoènom Timoru, Bliskom istoku i drugdje. Istodobno se Washington hvalio zbog ula
ska u "plemenitu fazu" svoje vanjske politike. Njezinim tvorcima oko glava je za
sjao "svetokrug" dok su "èelnici idealistièkoga Novoga svijeta krenuli uni titi neèovjeèno
st" prvi put u ljudskoj povijesti, posveæeni "naèelima i vrijednostima",
Uvod 21
strasno titeæi ljudska prava i slobodu. To to je takva rijeka neistina mogla nesmeta
no teæi, samo je po sebi veliko postignuæe. No to to su isti ti "sveci" sudjelovali u
nekim od naju asnijih zloèina poèinjenih u tom desetljeæu - to bi doista u utkalo i samog
Jona-thana Swifta!10
Uspjeh prve faze "rata protiv terora" u Srednjoj Americi odrazio se i u drugom p
odruèju od posebnog interesa, u bliskoistoèno-sredozemnoj regiji. U Libanonu su pale
stinski izbjeglice smrvljeni teroristièkim operacijama s potporom SAD, a libanonsk
o je dru tvo pretrpjelo jo jednu traumu. Dvadeset tisuæa ljudi je pobijeno za izraels
koga pohoda na Libanon 1982. Mnogi su jo stradali od izraelske vojske i njezinih
plaæenika u zaposjednutom Libanonu u godinama to su slijedile. To se nastavilo tije
kom 90-ih, kad su povremeni izraelski upadi u Libanon istjerali stotine tisuæa lju
di iz njihovih domova i pobili stotine. Prema podacima libanonske vlade, za izra
elske je najezde 1982. smrtno stradalo 25 tisuæa ljudi. Rijetko je bilo uvjerljive
izlike samoobrane, kako priznaju i same izraelske vlasti (izuzev i promid bu za ame
rièko tr i te). Potpora SAD èitavo je vrijeme bila dosljedna i odsudno va na.
Na podruèjima pod izraelskom okupacijom teror i represija se pojaèavaju od osamdeset
ih godina do danas. Izrael je na okupiranim podruèjima sprijeèio razvoj, preoteo naj
bolju zemlju i veæi dio prirodnih izvora te je ustrojavao nove idovske naseobine na
takav naèin da domaæe puèanstvo ostane izolirano i bespomoæno. Izraelski planovi i prog
rami presudno su ovisili o vojnoj, gospodarskoj, diplomatskoj i ideolo koj potpori
Sjedinjenih Dr ava.
U ranim je danima tridesetpetogodi nje vojne okupacije Mo e Dajan - inaèe jedan od izr
aelskih èelnika s najvi e suosjeæanja za palestinske patnje - predlo io svojim kolegama
u Vladi da bi Izrael trebao reæi Palestincima kako æe " ivjeti kao psi, pa stoga mo e sl
obodno otiæi tko god to eli". Kao u mnogim sliènim pothvatima, vrhunac okupacije bilo
je poni avanje Arabu ima (ekvivalent izraza poput "crnèine", "nigeri"). Njih se moral
o pouèiti neka "ne di u glave" (uobièajeni izraelski izraz). Dvadeset godina poslije t
oga, za jedne od provala nasilja naseljenika i izraelske vojske protiv Palestina
ca, politolog Joram Peri je jetko primijetio kako su tri èetvrt milijuna mladih Iz
raelaca za slu enja vojnog roka nauèili "kako zadaæa vojske nije samo braniti zemlju o
d stranih vojski na bojnom polju, nego oduzimati prava nedu nim ljudima i razarati
Jm domove samo jâto to su Arabusimi koji ive na podruèjima,
to ih je Bog nama obeæao". Onda æe "dvono ne zvijeri" (izraz izraelskoga premijera Mena
hema Begina) moæi jedino "teturati kao drogirani ohari u boci" (izraz naèelnika glavn
oga sto era Rafaela Ejtana). Ejtanov nadreðeni Arijel aron, tek to se vratio iz pohoda
na Libanon i pokolja u Sabri i atili, predlo io je da bi se s prosvjednicima najbo
lje moglo iziæi na kraj tako da im se "odsijeku testisi". Vodeæi hebrejski listovi d
onijeli su "podrobne prikaze teroristièkih napada / to su ih poèinili izraelska vojska
i na-seljenici/ na osvojenim podruèjima". Premijeru Beginu su na te èlanke skrenuli
pozornost istaknuti politièari, meðu njima i neki ratoborni. Meðu time su i opisi rut
inskih poni avanja, kao to je natjerivanje Arabu ima da mokre i izbacuju izmet jedni
po drugima, puze po zemlji vièuæi " ivio Izrael!" ili li u zemlju. Na Dan holokausta mor
aju po svojim rukama ispisivati brojke "u znak sjeæanja na idove koji su pobijeni u
koncentracijskim logorima". Veæi dio Izraelaca sablaznio se nad takvim zlodjelima
, ali su se ona ipak opetovala za aronova pohoda u travnju 2002.
Uva eni borac za ljudska prava i pravni struènjak Rad a eha-da napisao je prije dvadese
t godina kako za Palestince koji ive pod okupacijom ima malo moguænosti izbora: " iveæi
tako, morate se stalno odupirati dvjema napastima: ili se prepustiti tupom, nij
emom oèaju, kako ele va i tamnièari, ili izludjeti od mr nje prema svojim tamnièarima i sa
om sebi". Jedina je alternativa postati jedan od samidina, koji nijemo podnose s
ve, nadziruæi svoj bijes.
Jedan od najpoznatijih izraelskih knji evnika Boaz Evron ovako je opisao tehniku o
kupacije: "Treba ih dr ati na kratkoj uzici" i uvijek paziti neka "znaju da im je
biè iznad glave". To je bolje od pokolja, jer to onda civilizirani ljudi "mogu mir
no prihvatiti", pitajuæi: " to je tu tako stra no? Zar je netko ubijen?"
Evronov sarkazam toèno pogaða bit stvari. Toènost njegova prikaza stvari pokazala se v
i e puta, a vrlo o tro u travnju 2002., kad je najnoviji aronov ratni zloèin proizraels
ki lobi zgodno preobrazio u dokaz kako - izvan SAD - svijetom vlada neiskorjenji
vi antisemitizam. Dokaz za to je to su se rani strahovi da se dogodio golemi poko
lj pokazali neopravdanima. Dogodilo se samo to da je razoren izbjeglièki logor D eni
n, stari grad Nablus, kulturni centar i druge graðanske ustanove u Ramalahu. Uz to
samo jo opsceno poni avanje ljudi na veæ uobièajeni naèin, brutalno kolektivno ka njavanj
stotina tisuæa nevinih ljudi i druge takve sitnice, kakve obrazovani Amerikanci i
mnogi Izraelci mogu "mirno prihvatiti". Na-
Uvod 23
ravno, samo bi kakav histerièan antiiraèki rasist mogao prigovarati kad bi snage Sad
ama Huseina takvo to izvodile u Izraelu ili SAD.
Pojedinaèni sluèajevi èesto otkrivaju prevladavajuæi pristup terorizmu jasnije nego opæa s
lika. Te ko je pronaæi ivlji i trajniji simbol "zlog sjemena terorizma" no stoje brut
alno umorstvo Amerikanca Leona Klinghoffera, invalida u kolicima. Bilo je to za
otmice broda Achille Lauro u listopadu 1985. Ubojstvo ni na koji naèin ne opravdav
a to to je otmica bila osveta za izraelsko bombardiranje Tunisa (s amerièkom potpor
om), izvedeno samo tjedan prije toga; tom je prigodom ubijeno sedamdeset pet Tun
i ana i Palestinaca, bez uvjerljive izlike. Reakcije su bile sasvim drugaèije kad su
britanski novinari u izbjeglièkom logoru D eninu nakon aronova napada otkrili "spljo t
ene ostatke invalidskih kolica". "Kolica su bila posve skr ena, spljo tena kao u crt
anom filmu", stajalo je u njihovu izvje æu. I dalje: "Usred tih ostataka stajala je
slomljena bijela zastava". Palestinac Kemal Zugajer, invalid, "ustrijeljen je do
k je poku avao u kolicima pobjeæi cestom. Izraelski je tenk zacijelo pre ao preko njeg
ova tijela, jer kad gaje /prijatelj/ prona ao, nedostajala je jedna ruka i obje no
ge, a lice mu je, ka e, bilo prepolovljeno"12 Èini se da to nije zaslu ivalo èak ni biti
zabilje eno u amerièkim medijima. A da su javna glasila o tome i izvijestila, to bi
se zanijekalo i na onoga tko bi to objavilo sasula hrpa optu aba za antisemitizam
, to bi vjerojatno dovelo do isprika i demantija. Ako bi i bio priznat, zloèin bi s
e omalova io kao nehotièna pogre ka tijekom inaèe opravdane odmazde - sasvim razlièito neg
o u sluèaju rtve na Achillu Lauru. Tako Kemal Zugajer neæe uæi u anale svjetskog terori
zma zajedno s Leonom Klinghofferom.
Postoji obilje takvih primjera. Amerièke saveznike valja razlikovati od Arabu ima, k
oje oni gnjetu svojim èizmama. Ba kao to je, opæenitije, za dugih stoljeæa trebalo razli
kovati prave ljude od "obiènih stvari" - robova.
Biv i ef izraelske vojne izvje tajne slu be lomo Gazit bio je za ranih godina okupacije
visoki du nosnik vojne uprave okupiranih podruèja. On je okupaciju 1985. opisao kao
"potpuni uspjeh". Stanovni tvo ne èini pote koæe. Postali su samidln koji ne di u glave. G
lavni je cilj postignut: "sprijeèiti stanovnike podruèja da sudjeluju u odreðivanju po
litièke buduænosti podruèja" ili da "se smatraju partnerima s Izraelom". Iz toga je sl
ijedila "potpuna zabrana bilo kakvih politièkih organizacija, jer je svakome jasno
da bi, kad bi politièka aktivnost i organizacije bili dopu teni, njihovi
Uvod 25
èelnici mogli postati sudionici u politièkim poslovima". Isti naèin razmi ljanja i postu
panja iziskivao je "razaranje svake inicijative i svakog nastojanja stanovnika p
odruèja da postanu pregovaraèki kanal ili sredstvo za palestinsko arapsko vodstvo iz
van podruèja". Temeljno je naèelo godine 1972. ovako formulirao tada istaknuti izrae
lski diplomat, a poslije predsjednik Izraela Haim Hercog: "Ja ne oduzimam Palest
incima pravo na stajali te ili mi ljenje o bilo kojem pitanju (...) No nipo to ih nisa
m spreman na bilo koji naèin priznati partnerima glede zemlje stoje posveæena rukama
na e nacije veæ tisuæama godina. Naime, za idove na toj zemlji ne mo e biti nikakvih par
tnera."13
Za izraelske pokrovitelje, problemi nastaju tek kad drogirane ohare "obuzme mr nja"
toliko da podignu glave te se èak okrenu protiv svojih tamnièara. U tom je sluèaju ka
zna stroga, èesto krajnje brutalna i uvijek izvedena bezobrazno - sve dok se plati a
sla e. Sve do prosinca 1987. godine, kad je izbila prva intifada, Palestinci su n
a okupiranim podruèjima bili vrlo podlo ni. Kad su napokon podigli glave na zaposjed
nutim podruèjima, Izraelske oru ane snage, Granièna stra a (ne to nalik paravojnim skupina
ma) i naseljenici eksplodirali su u bijesnoj, brutalnoj provali terora.
O tome se u SAD tek sporadièno izvje æivalo. Vijesti i komentari uglavnom su slijedili
slu benu liniju, dok se Washington revno pravio da "ne vidi" mirovne ponude Pales
tinske oslobodilaèke organizacije (PLO) i drugih za politièko rje enje. Konaèno, postav i
predmetom meðunarodne sprdnje, Washington je pristao razgovarati s PLO-om. Bilo je
to pod djetinjastom izlikom - koju su amerièki mediji i intelektualci prete no prih
vatili ne trepnuv i okom - da se PLO pokorio te od sada krotko prihvaæa neizmijenjen
o amerièko stajali te. Na prvom je sastanku (o kojem se izvje æivalo u Izraelu i Egiptu,
ali ne i u SAD, bar ne u glavnim javnim glasilima), Washington je zahtijevao od
PLO-a da prestane s "neredima" na teritorijima pod izraelskom okupacijom, "koje
mi smatramo teroristièkim èinima protiv Izraela", s nakanom "ugro avanja /izraelske/
sigurnosti i stabilnosti". Dakle, nije terorizam ono to èini okupacijska vojska. Nj
ihovo je nasilje opravdano, prema prioritetima amerièke vlade - ba kao to je bilo i
u Libanonu. Ne, nego su odgovorni oni koji se usuðuju podignuti glave. Premijer Ra
bin izvijestio je èelnike pokreta "Mir sada" kako je svrha pregovora Sjedinjenih D
r ave i PLO-a "na niskoj razini" pru iti Izraelu dovoljno vremena za slamanje intifa
de " estokim vojnim i gospodarskim
pritiskom". Premijer je izraelske mirotvorce uvjeravao da æe Palestinci "biti slom
ljeni".
Kao to obièno biva, nasilje je postiglo svrhu. Po to su Palestinci "slomljeni" i vrat
ili se u stanje samidina, u SAD se vi e nisu brinuli za njih. Kao i u drugim sluèaje
vima, pokazala se toènost Evronove analize, koju smo prije naveli.
Stvari su se nastavljale biti sliènimatijekom 90-ih godina, sada u sklopu tzv. mir
ovnog procesa iz Osla. U pojasu Gaze nekoliko tisuæa idovskih doseljenika ive u rask
o i; imaju bazene i ribnjake te se vrlo uspje no bave ratarstvom, zahvaljujuæi tome to
su prigrabili veæi dio oskudnih vodenih izvora na tom podruèju. Milijun Palestinaca
pak jedva pre ivljavaju u bijedi, zatoèeni iza zida. Sprijeèen im je pristup moru i Eg
iptu. Èesto moraju hodajuæi ili plivajuæi zaobilaziti prepreke izraelske vojske, koje
jedva da imaju ikakvu sigurnosnu funkciju, no zato te ko i poni avajuæe ometaju Palest
incima normalan ivot. Na Palestince se èesto puca kad poku avaju putovati unutar svoj
e tamnice. Gaza je postala izraelska "ka njenièka kolonija", njegov "vra ji otok, Alca
traz", kako pi e istaknuti izraelski kolumnist Nahum Barnea.
Kao i u Srednjoj Americi, stanje se tijekom devedesetih stalno pogor avalo.15 Prij
edlog Clintona i Baraka, iznesen u ljeto 2000. u Camp Davidu, obilno se slavio k
ao "velikodu an". Doista, valja reæi daje to bio napredak u odnosu na prija nje stanje
. U to su doba Palestinci bili zatoèeni u vi e od dvjesta enklava na Zapadnoj obali,
a veæina ih je bila siæu na. Clinton i Barak su velikodu no ponudili smanjiti tu brojku
na samo tri kantona, u biti odvojena jedan od drugoga i od sredi ta palestinskoga
ivota, kulture i komunikacija - istoènog Jeruzalema. Palestinski entitet postao bi
tako "neokolo-nijalno ovisno podruèje". To bi stanje bilo "trajno"; tako je Barak
ov ministar vanjskih poslova opisao svrhu mirovnog procesa iz Osla, opetovav i izj
avu Mo e Dajana, izreèenu trideset godina prije toga, kako je okupacija "trajna". Po
uzoru na Gazu, u ljeto 2002. izgraðen je zid za utamnièavanje puèanstva, s unutarnjim
preprekama koje æe se moæi proæi - ako uopæe - tek nakon duge gnjava e i namjerna poni ava
ja ljudi koji nastoje doæi do bolnica, posjetiti roðake, pohaðati kolu, pronaæi posao, pr
evesti urod, uopæe - pre ivjeti nekako u toj tamnici. Ako takve mjere obnove monopol
na nasilje i teror to gaje prije u ivao klijentski re im Washingtona, politika na Za
padnoj obali takoðer æe biti ocijenjena uspje nom.
Sredinoin 2002r jProgram UN za prehranu (WFP) zatra io ie
-X,
potporu donatora za program prehranjivanja pola milijuna Palestinaca, koji pate
od gladi i pothranjenosti, jer "sve veæi broj obitelji na podruèjima pod izraelskom
okupacijom biva prisiljen preskakati obroke ili ih smanjiti". Tako je upozoravao
WFP predviðajuæi kako æe se stanje jo pogor ati sprijeèi li Izrael slobodno kretanje doba
a izmeðu osam kantona to ih uspostavlja u "ka njenièkoj koloniji".16
Poput svojeg uzora u Gazi, i zid na Zapadnoj obali trebao bi biti "polupropusan"
. Izraelske oru ane snage, idovski naseljenici i strani turisti mogu se slobodno kr
etati u oba smjera - ali ne i "puke stvari" koje za vladare "nemaju vrijednosti"
.
Sve dok ljudi èiji ivoti imaju vrijednost nisu ugro eni, sudbina njihovih rtava mo e se
zanemarivati. Podignu li glave, mora ih se pouèiti poslu nosti. Obièno se prvo primjen
juje nasilje; upravo je stoga dr avni terorizam takva po ast. Ne uspije li to, mora
se razmotriti i ostala sredstva. Tijekom prve intifade èak su i krajnji prista e izr
aelskoga terora poèeli pozivati na djelomièno povlaèenje, zbog visoke cijene to je Izra
el plaæa za okupaciju. U poèetcima druge intifade ubijanje stotina Palestinaca i mas
ovno kolektivno ka njavanje nisu èak ni omele nove po iljke helikoptera i ostalih oru ja
za provedbu terora, ali kad je intifada izmakla nadzoru i stigla do samog Izrae
la, postale su potrebne nove mjere. Predsjednik Bush èak je objavio svoju "viziju"
palestinske dr ave koja bi na kraju trebala nastati te za to pobrao velike pohval
e. Time se (s donje strane) pribli io stajali tu ju noafrièkih rasista od prije èetrdeset
godina, koji nisu imali samo "viziju" dr ava pod crnaèkom upravom, nego su to i prov
eli u djelo.
No kakva bi ta dr ava bila i gdje bi bila - to je i dalje ostalo pitanje. Èelnik veæin
e u Zastupnièkom domu Kongresa SAD izjavio je kako "postoje mnoge arapske dr ave" ko
je posjeduju obilje "zemlje, imovine i moguænosti za stvaranje palestinske dr ave".
Tako bi Izrael trebao "prigrabiti èitavu Zapadnu obalu" te bi "Palestinci trebali
otiæi". Drugi pak isto tako ka u kako u New Yorku i Los Angelesu ivi mno tvo idova. Najb
ogatija zemlja na svijetu bi bez pote koæa mogla progutati jo koji milijun i tako rij
e iti problem. Na suprotnoj strani politièkoga spektra, Anthonv Lewis je hvalio "nes
entimentalnoga starog vojnika" Jicaka Rabina, èovjeka "èistog intelektualnog po tenja"
, koji je bio voljan potpisati Sporazume iz Osla. No izraelska se desnica, za ra
zliku od Rabina, "protivi bilo kakvom rje enju koje bi Palestincima dalo odr ivu dr-
Uvod 27
avu - siæu nu, razoru anu, pod izraelskim gospodstvom - ali njihovu vlastitu." To je "s
r pitanja" i ako se Rabinova plemenita vizija ne ostvari, mirovni æe proces umrijet
i.
U meðuvremenu, dr avni teror ostaje prihvatljivo sredstvo nadzora. U prvim danima in
tifade Izrael se slu io helikopterima amerièke proizvodnje za napade na civilne cilj
eve, ubiv i i raniv i desetke ljudi. Clinton je odgovorio najveæom po iljkom vojnih heli
koptera u èitavom desetljeæu. Isporuke su se nastavljale dok ih je Izrael poèeo upotre
bljavati za politièka umorstva i druge teroristièke èinove. Sjedinjene Dr ave su stalno
odbijale nazoènost meðunarodnih promatraèa, to bi vjerojatno smanjilo nasilje. U prosin
cu 2001., istodobno s ulaganjem veta na jo jednu rezoluciju Vijeæa sigurnosti Ujedi
njenih naroda koja je pozivala na rasporeðivanje promatraèa, Bushova je vlada krenul
a korak dalje kako bi "pojaèala teror" (a to je Arafatov zloèin, prema amerièkom preds
jedniku). Vlada SAD je omela meðunarodno nastojanje za zaustavljanje izraelskoga "
te koga kr enja" Èetvrte enevske konvencije. Opæi je amerièki pristup dobro predstavljen u
programa-tskoj izjavi predsjednika Busha o arapsko-izraelskom sukobu (24. lipnja
2002.): osnovno je naèelo da samo "èelnici neuprljani sudjelovanjem u terorizmu" mo
gu sudjelovati u diplomatskom procesu pod vodstvom SAD. Ariel aron, prema tome, a
utomatski otpada, ali ta èinjenica nije izazvala, èini se, nijedan komentar, makar s
u neki ipak treptali kad gaje predsjednik Bush nazvao "mirotvorcem"
- zbilja, njegova pedesetogodi nja teroristièka karijera to lijepo dokazuje. Nijedan
amerièki dr avnik ne mo e biti uprljan terorizmom
- to se razumije samo po sebi. Samo palestinski voðe moraju zadovoljiti gospodarev
zahtjev da njihovo nasilje i represija budu upereni samo protiv drugih dvono nih
zvijeri, kako je bilo i prije, kad je takva praksa dobila potporu i pohvale od a
merièko-izraelskog saveza èitavo vrijeme pregovora u Oslu. Ako se udalje od zadaæe to s
u im je postavile SAD ili izgube nadzor, mora ih se ukloniti i zamijeniti pouzda
nijim marionetama, po moguænosti putem izbora, koji æe biti progla eni "slobodnima" po
bijedi li odgovarajuæa osoba.
Osnovna naèela koja se odnose na teror jednako su otvoreno ocrtali iskreni dr avnici
: Winston Churchill, na primjer. On je prije Prvoga svjetskog rata ovako izvijes
tio britanski Parlament:
Mi nismo mladi narod èiste pro losti, a slaba naslijeða. Za sebe smo prigrabili (...)
nerazmjerno velik udio u svjetskgm bogat...
stvu i prometu. Imamo sve teritorije to smo ih uopæe po eljeli. Zato na zahtjev da nas
se ostavi na miru u ivati na e goleme i sjajne posjede - koje smo prete ito zadobili
nasilnim putem, a tako ih i zadr avamo - èesto djeluje manje razborito drugima nego
nama.
Kad su se SAD i Britanija pojavili kao pobjednici 1945. godine, Churchill je iz
svojih realistiènih razmatranja izvukao pravilne zakljuèke:
Svjetska se vlada mora ustrojiti tako da zadovolji narode koji ne ele ni ta vi e od o
noga to veæ imaju. Bude li svjetska vlada u rukama gladnih zemalja, onda æe opasnost
biti stalna. No nitko od nas nema razloga tra iti ni ta vi e od ovoga to veæ imamo. Mir æe
odr avati zemlje koje ive na vlastiti naèin i nisu ambiciozne. Na a nas snaga stavlja i
znad ostalih. Mi smo poput
bogata a koji u miru ivi na svojem posjedu.
18
Ostali koji su stekli "goleme i sjajne posjede" - takoðer na ne ba pristojan naèin -
dobro shvaæaju Churchillova naèela. Za Kenne-dvjevu i Reaganovu vladu obièno se smatra
kako su na suprotnim polovima politièkoga spektra, no u ovome pogledu su jednake.
Obje priznaju potrebu za utjecanjem teroru kako bi se natjeralo na poslu nost bog
ata ima koji ele u miru u ivati u svojim posjedima. Nakon samo nekoliko mjeseci na du n
osti, Kennedv je zapovjedio da se na Kubu moraju oboriti "strahote zemaljske" -
sve dok Fidel Castro ne bude uklonjen. Masovni se teror nastavljao svih godina K
ennedvjeva mandata. Odobrio je novu veliku teroristièku operaciju samo deset dana
prije no stoje ubijen. Razlozi su sasvim jasni. Kubanci su podigli glave; to je j
o gore, dali su "primjer i opæi poticaj" koji mo e "ohrabriti agitaciju i radikalne p
romjene" u ostalim dijelovima Latinske Amerike, gdje "dru tvene i gospodarske pril
ike (...) pozivaju na otpor vlastima." Nije va no to Castro èini. Kennedvjevi su inte
lektualci zakljuèili kako "samo postojanje njegova re ima (...) simbolizira uspjeh o
tpora SAD-u, to je negacija cijele na e politike u zapadnoj hemisferi u gotovo pola
stoljeæa" - a ta se politika zasniva na podèinjavanju volji diva sa sjevera. Opasno
st od Castra, kako su savjetnici upozorili novoga predsjednika, "jest irenje Cast
rove ideje da se stvari uzmu u vlastite ruke". Takva ie opasnost velika dok "ras
podjela zemlje i drugih oblika
Uvod 29
nacionalnog bogatstva uvelike favorizira posjednièke slojeve (...) Stoga siroma ni i
obespravljeni, potaknuti primjerom kubanske revolucije, sada zahtijevaju moguænos
t pristojna ivota".19
Èak i bez prijetnje dobroga primjera, "uspje no odupiranje SAD" ne mo e se trpjeti. Opæe
nito je "odr avanje vjerodostojnosti" glavno dr avnièko naèelo i uobièajeno slu beno mjeril
uspje nosti politike. Ako je svijet dobrano zastra en, to je èisti dobitak. Reagonovi
su planeri upozorili Europu da æe, ako se Europa ne pridru i s dovoljno entuzijazma
"ratu protiv terora" to gaje poveo Washington, "ludi Amerikanci" mo da "uzeti stva
ri u svoje ruke". Amerièki je tisak hvalio uspje nost toga odva noga stajali ta u upokor
avanju europskih "mlakonja". Clintonovo Strate ko zapovjedni tvo (STRATCOM) je savje
tovalo da "dio nacionalne osobnosti koju prikazujemo" treba biti slika "iraciona
lne i osvetoljubive" sile, s nekim elementima koji bi "mogli izmaknuti nadzoru".
Istaknuti struènjaci za meðunarodne odnose upozoravaju jo od osamdesetih kako Sjedinj
ene Amerièke Dr ave mnogi vide kao "otpadnièku velesilu" i ozbiljnu ugrozu svojega pos
tojanja. Ali to je ba dobro, ako ulijeva strah u kosti, pa stoga vodi pokoravanju
.
Sada nji tvorci politike, mnogi od njih preostatci iz Reagano-vih godina, prilièno o
tvoreno prihvaæaju takvo gledi te. Kad je sau-dijski kraljeviæ Abdulah u travnju 2002.
posjetio SAD kako bi poku ao nagovoriti Washington neka obrati barem malo pozorno
sti pote koæama to ih amerièkim saveznicima u arapskome svijetu èini potpora SAD izraelsk
om teroru i represiji, grubo mu je odgovoreno kako njegove brige nisu bitne. "U
biti se svodi na ovo: ako smo bili jaki u Pustinjskoj oluji, danas smo deset put
a jaèi", rekao je jedan amerièki du nosnik. "To smo rekli samo da bi na primjeru Afgan
istana vidio kakve su na e moguænosti."
Razmi ljanje vrhova Ministarstva obrane SAD dobro je ocrtao Jay Farrar, biv i vi i du no
snik Ministarstva koji vodi posebne projekte u Centru za strate ke i meðunarodne stu
dije, trust mozgova u Washingtonu: ako su SAD "èvrste i nepopustljive te djeluju o
dluèno, osobito u tom dijelu svijeta, ostatak svijeta æe se slo iti s nama i po tovati n
as zbog na e nepokolebljivosti te nam se neæe htjeti zamjeriti". 20
Ukratko: nosite se! Ili ste s nama, ili ste protiv nas, kako reèe amerièki predsjedn
ik; a ako niste s nama, pretvorit æemo vas u prah i pepeo. Eto, zato bombardiramo
zemlje kao to je Afganistan: da_ bismo pokazali tvrdoglavcima to smo kadrj. uèiniti
akg
Uvod 31
nam netko stane na put. Posljedice po terorizam su drugorazredne va nosti. Zapravo
, amerièke su obavje tajne slu be zakljuèile kako je bombardiranje Afganistana vjerojatn
o poveæalo ugro enost time to je raspr ilo Al-Kaidinu mre u te potaknulo i druge na takva
djela. Osim toga, kako smo veæ primijetili, devet mjeseci nakon 11. rujna te su s
lu be znale malo o izvorima teroristièkih napada, i dalje samo "vjerujuæi" da se ideja
zaèela u Afganistanu, makar ne i planiranje i izvedba. 2I Prema normama koje vrij
ede za bogate i moæne, to je dovoljno opravdanje za bombardiranje nevinih ljudi, a
li i za izgovaranje rjeèitih proglasa o tome kako na i èelnici po tuju najvi e zasade mora
la i meðunarodnog prava.
Prema svemu se èini da æe "rat protiv terora" nalikovati svojem prethodniku i mnogim
drugim provalama dr avnoga terorizma koji nisu primili slu benu, orvelovsku oznaku.
Ipak, postoje bitne razlike. Sada je rat ponovno objavljen kao odgovor na stvar
an i vrlo ozbiljan teroristièki zloèin, a ne na iskonstruirane izlike. No institucij
e ostaju stabilne i politika koja iz njih proistjeèe poprima sliène oblike, prilagoðen
e novim okolnostima. Jedno od stalnih svojstava jest privr enost Churchillovoj dok
trini: bogati i moæni imaju puno pravo zahtijevati da se ih se ostavi na miru u ivat
i to su stekli, èesto nasiljem i terorom. Ostale se mo e zanemariti sve dok pate u ti i
ni. No umije aju li se u ivote onih koji s pravom vladaju svijetom, "strahote zemal
jske" oborit æe se na njih s pravednim gnjevom, osim ako se sila zauzda iznutra.
Prvih pet poglavlja koja slijede bave se prvom fazom "rata protiv terora", za vr
ijeme vladavine Reagana i Busha I. Predgovor i prva tri poglavlja èinila su prvo i
zdanje "Gusara i careva" (izdano u Cla-remontu 1986.) Prvo je poglavlje posveæeno
pojmovnom okviru u kojem se takva i srodna pitanja predstavljaju u skladu s vlad
ajuæom doktrinom. Drugo poglavlje daje uzorak - tek malen uzorak -bliskoistoènoga te
rorizma kakav je u stvarnom svijetu, a uz to i raspravlja o stilu apologetike ko
ja se primjenjuje kako bi se proces mogao nesmetano nastaviti. Treæe se poglavlje
bavi ulozi to ju je u slu benoj doktrini igra Libija. Èetvrto se poglavlje prvi put p
ojavilo u izdanju "Gusara i careva" {izdanje "Black Rose", Montreal, Kanada). To
je prijepis uvodnog izlaganja na sastanku Udruge arapskih sveuèili nih diplomanata
15. studenoga 1986. Peto poglavlje (iz srpnja 1989.) iza lo je u knjizi to ju je ur
edio Alexander George: We-stern State Terrorism ("Zapadni dr avni terorizam") iz 1
991.
esto poglavlje ima za temu drugu fagu "rata protiv terora".
koji je objavljen nakon 11. rujna. Osnova mu je govor na Konferenciji Odbora Ame
rièkoga dru tva prijatelja i Programa studija mira i pravde Sveuèili ta Tuft te Koalicij
e za mir na temu: "Nakon 11. rujna: putovi prema miru, pravdi i sigurnosti; konf
erencija je odr ana na Sveuèili tu Tuft 8. prosinca 2001. Sedmo se poglavlje, ba kao i èe
tvrto, bavi amerièkom politikom prema Bliskom istoku. Ono je ujedno uvod u knjigu
Roane Carev: The New intifada iz 2001.
Dijelovi prvoga poglavlja objavljeni su u Utne Readeru (veljaèa-o ujak 1986.), Index
on Censorship (London, srpanj 1986.) i U Manifestu (Rim, 30. sijeènja 1986.) Izva
dci iz drugoga poglavlja izi li su u Race & Class (London, ljeto 1986.), a u drugo
j inaèici u knjizi urednika Michaela Sprinkera: Negations: Serious Scholar-ship an
d Palestinian Question ("Nijekanje: ozbiljna znanost i palestinsko pitanje"; Ver
so, 1987.) Isti je tekst objavljen i u zborniku to su ga uredili Edward Said i Ch
ristopher Hitchens: Blaming the Victims ("Okrivljavanje rtava"; Verso, 1988.) Treæe
je poglavlje izmijenjena i pro irena verzija èlanka objavljenog u Co-vertAction Inf
ormation Bulletin (ljeto 1986.) Prija nje inaèice toga èlanka izi le su u londonskom New
Statesmanu, ENDpapers iz Nottinghama, madridskome El Paisu te u razlièitim publik
acijama u Italiji, Meksiku, Urugvaju i drugdje. Dijelovi drugog i treæeg poglavlja
ukljuèeni su u moje predavanje "Meðunarodni terorizam: predod ba i stvarnost", to sam
ga izlo io na skupu o meðunarodnome terorizmu, odr anom u Frankfurtu u travnju
1986. te objavljenom u Crime and Social Justice broj 27-28,
1987. (taj broj èasopisa iroko je posveæen sliènim temama). Poglavlja su redigirana ka
ko bi se uklonilo gradivo koje je izgubilo na va nosti, nepotrebna opetovanja itd.
U cijeloj se knjizi rijeèi poput "tekuæe", "sada nje", "nedavno" odnose na vrijeme ob
javljivanja. Bilje ke nisam a urirao kako bih obuhvatio mno tvo vrlo va noga gradiva koj
e se pojavilo nakon objavljivanja.
i
Nadzor nad mi ljenjem: sluèaj Bliskog istoka 33
1. Nadzor nad mi lj enj em: sluèaj Bliskog istoka (1986)
S usporedbenoga gledi ta, Sjedinjene Amerièke Dr ave su neobièan, ako ne i jedinstven sl
uèaj u svijetu s obzirom na nepostojanje ogranièenja slobode izra avanja. No SAD su is
to toliko neobiène glede opsega i djelotvornosti metoda koje se upotrebljavaju za
ogranièavanje slobode mi ljenja. Te su dvije pojave meðusobno povezane. Liberalno-demo
kratski teoretièari odavno su opazili kako se u dru tvu gdje se èuje glas naroda vlada
juæe skupine moraju pobrinuti da taj glas govori ono to njima odgovara. to se dr ava m
anje mo e slu iti silom u obrani interesa gornjih slojeva koji njime zapravo vladaju
, to je nu nije razvijati tehnike za "proizvodnju suglasnosti" - da se poslu imo rij
eèima Waltera Lippmanna to ih je izrekao prije vi e od ezdeset godina - ili "izgradnju
suglasnosti", kako to zove Edward Bernavs, jedan od rodonaèelnika odnosa s javno æu k
ao struke u Americi.
Pod natuknicom "propaganda" u Enciklopediji dru tvenih znanosti, objavljenoj 1933.
godine, Harold Lasswell obja njava kako ne smijemo podleæi "demokratskoj dogmi o to
me da ljudi najbolje prosuðuju vlastite interese". Moramo iznaæi naèine kako æe se puèanst
vo slo iti s odlukama svojih dalekovidnih voða. Vladajuæe skupine odavno su nauèile tu l
ekciju i upravo je uspon odnosa s javno æu kao djelatnosti izvrsna ilustracija za to
. Kad se posluh osigurava silom, vladari katkad naginju "bihevioristièkoj" koncepc
iji: dovoljno je da se narod pokorava; to misle - to i nije previ e va no. Kad dr avi n
edostaju prikladna sredstva za prisilu, bitno je takoðer nadzirati to ljudi misle.
Izneseno je stajali te pro ireno meðu intelektualcima svih politièkih boja te ga oni obièn
o zadr avaju i nakon prelaska s jedne na drugu stranu spektra, to èine veæ prema prilik
ama. Jednu je inaèicu iznio visoko cijenjeni moralist i politièki komentator Reinhol
d Niebuhr 1932. (pi uæi tada s gledi ta kr æanske ljevice): uzev i u obzir "glupost prosjeè
a èovjeka", du nost je "hladno-
krvnih promatraèa" razviti "nu ne iluzije" koje daju vjeru to se mora uliti u umove m
anje nadarenih. 2 Takav je nauk poznat i u svojoj lenjinistièkoj inaèici te u amerièko
j dru tvenoj znanosti i u liberalnoj misli opæenito. Razmotrimo sluèaj bombardiranja L
ibije 1986. Bez iznenaðenja èitamo kako je to u SAD bio uspjeh s gledi ta odnosa s jav
no æu. To je "dobro primljeno u Peoriji"* te æe "pozitivan politièki utjecaj" te akcije
"ojaèati polo aj predsjednika Reagana u odnosima s Kongresom na pitanjima kao to su p
roraèunska sredstva za vojsku i pomoæ nikaragvanskim 'kontra i-ma'." Prema rijeèima dr.
Everetta Ladda, vodeæeg profesora za podruèje odnosa s javno æu: "Ovakva kampanja za obr
azovanje javnosti sama je sr dr avni tva." On je dodao i da se predsjednik "mora anga i
rati u izgradnji demokratske suglasnosti". Ovakvo orvelovsko stajali te, uobièajeno
meðu onima koji se bave odnosima s javno æu i u akademskim krugovima, razvilo se u met
odu za smanjivanje smislenog sudjelovanja javnosti u oblikovanju dr avne politike.
3
Pitanje "izgradnje demokratske suglasnosti" pojavljuje se u osobito zao trenu obli
ku kad se dr avna politika ne da braniti; to je pitanje ozbiljno onoliko koliko su
ozbiljna pitanja o kojima je rijeè. Nema sumnje da su ozbiljna pitanja koja izvir
u na Bliskom istoku, osobito ne arapsko-izraelski sukob, za koji se obièno (i uvje
rljivo) dr i kako je najvjerojatniji "upaljaè" koji bi mogao pokrenuti smrtonosan nu
klearni rat u sluèaju mije anja velesila u regionalni sukob, èemu smo se u pro losti veæ v
i e puta neugodno pribli ili. Nadalje, politika SAD znatno je pridonijela odr avanju s
tanja vojnoga sukoba. Ona se temelji na neizreèenim rasistièkim pretpostavkama koje
se ne bi mogle odr ati da ih se otvoreno iska e. Postoji takoðer znatno razila enje izmeðu
javnog mi ljenja, koje obièno podupire stvaranje palestinske dr ave kad se to pitanje
postavi u anketama, te dr avne politike, koja izrièito zabranjuje takvu moguænost . N
o to je razila enje od male va nosti sve dok politièki aktivni i sposobni elementi puèan
stva zadr avaju odgovarajuæu stegu. Kako bi se osigurao takav ishod, nu no je primjenj
ivati ono to su amerièki povjesnièari nazivali "povijesnim in enjerstvom" kad su svoje
talente posudili vladi predsjednika Wilsona tijekom Prvoga svjetskog rata, u jed
nom od ranih pothvata "proizvodnje suglasnosti". Ima obilje naèina na koje se ostv
aruje takav rezultat.
........ *Zaostalo malo miesto. "Prniavor" - od. Drev.
Jedan je naèin razviti prikladne oblike novogovora* u kojemu kljuèni termini imaju s
truèno znaèenje, posve udaljeno od njihova obiènog znaèenja. Uzmimo za primjer termin "m
irovni proces". U struènom smislu, kako ga obièno rabe amerièka javna glasila i profes
ori, termin oznaèava mirovne prijedloge vlade SAD. Ljudi koji ispravno misle nadaj
u se da æe se npr. Jordan pridru iti mirovnom procesu; to znaèi: da æe prihvatiti amerièki
diktat. Pitanje svih pitanja je hoæe li PLO pristati sudjelovati u mirovnom proce
su ili, hoæe li mu se dopustiti pristup toj ceremoniji. Naslov pregled-noga èlanka o
"mirovnom procesu" autora Bernarda Gwertzmana u New York Timesu glasi: "Jesu li
Palestinci spremni tra iti mir?"5 Ako se rijeè "mir" rabi u njezinu normalnom znaèenj
u, onda je odgovor, naravno: "da." Svi uvijek tra e mir, samo pod svojim uvjetima.
Tako je npr. i Hitler 1939. te io miru, ali pod svojim uvjetima. No u sustavu nad
zora nad mi ljenjem pitanje znaèi ne to drugo: jesu li Palestinci spremni prihvatiti u
vjete to ih SAD postavljaju za mir? Ti im uvjeti nijeèu pravo na nacionalno samoodr
eðenje, no nevoljkost da se prihvati takva posljedica pokazuje kako Palestinci ne
te e miru - u znaèenju kakvo mu se ovdje pripisuje.
Primijetite kako Gvrertzman ne smatra potrebnim upitati jesu li Sjedinjene Dr ave
ili Izrael "spremne te iti miru". Za SAD je to jasno veæ po definiciji, a obièaji odgo
vornoga novinarstva nala u da to isto mora biti toèno i za pristojnu klijentsku dr avu
.
Gwertzman dalje tvrdi kako je PLO uvijek odbacivao "svaki razgovor o miru s Izra
elom do kojega bi se do lo pregovorima". To je netoèno, ali je istinito u svijetu "n
u nih iluzija" to ih stvaraju ugledne novine koje su, zajedno s drugim, isto tako u
glednim listovima, sasvim potisnule relevantne èinjenice ili ih pospremile u tako
korisnu orvelovsku rupu u pamæenju.
Postoje, dakako, i arapski mirovni prijedlozi, meðu ostalima i prijedlozi PLO, no
oni nisu dio "mirovnoga procesa". Tako u svojem pregledu "Dva desetljeæa potrage z
a mirom na Bliskom istoku" dopisnik New York Timesa iz Jeruzalema Thomas Friedma
n iskljuèuje glavne arapske mirovne prijedloge, ukljuèiv i i one to ih je podnijela Pal
estinska oslobodilaèka organizacija. Nije naveden
* "Novogovor" (Newspeak) je termin iz romana "1984." Georgea Orwel-la i oznaèava u
porabu jezika kojom se svjesno prikriva i iskrivljuje stvarnost, (prim. Prev.J
nijedan izraelski prijedlog, i to zato to nijedan ozbiljan nije nikad ni podnesen
; no ta se èinjenica u èlanku ne komentira.
Kakva je narav slu benog amerièkog "mirovnog procesa" i arapskih prijedloga, iskljuèen
ih iz njega? Prije nego to odgovorimo na to pitanje, moramo razjasniti jo jedan st
ruèni termin: "neprihvaæanje". U svojoj orvelovskoj uporabi, termin se odnosi iskljuèi
vo na stajali te Arapa koji porièu izraelskim idovima pravo na nacionalno samoodreðenje
, odnosno koji odbijaju prihvatiti izraelsko "pravo na postojanje". To je nov, d
obro smi ljen naèin za iskljuèivanje Palestinaca iz "mirovnoga procesa", i to tako da
se poka e "ekstremizam" onih koji odbijaju priznati kao pravedno ono to dr e otimaèinom
svoje domovine te koji inzistiraju na tradicionalnom pogledu - pogledu to ga pri
hvaæa vladajuæi ideolo ki sustav u Sjedinjenim Dr avama te isto tako prete ita meðunarodna
raksa kad je rijeè o bilo kojoj dr avi na svijetu osim Izraela - a to je da, makar s
u dr ave priznate unutar meðunarodnoga poretka, njihovo apstraktno "pravo na postoja
nje" to nije.
Ima dr ava u arapskome svijetu na koje se primjenjuje termin «neprihvaæanje»: Libija, ma
njinska Fronta odbijanja u PLO te jo neki. No ne valja smetnuti s uma da se u slu b
enom novogovoru taj termin rabi u strogo rasistièkom smislu. Odbaciv i takve pretpos
tavke, mi primjeæujemo kako postoje dvije skupine koje pola u pravo na nacionalno sa
moodreðenje u biv oj Palestini: domaæe puèanstvo i idovski doseljenici, koji su ih uglavn
om istjerali, katkad uza znatnu primjenu sile. Valja pretpostaviti kako domaæe puèan
stvo ima prava usporediva s onima idovskih useljenika (neki æe zacijelo tvrditi kak
o to nije dovoljno, ali za sada to pitanje ostavljam po strani). Ako je tako, on
da izraz "neprihvaæanje" treba rabiti za nijekanje prava na nacionalno samoodreðenje
jednoj ili drugoj od sukobljenih nacionalnih skupina. No izraz se u amerièkom dok
trinalnom sustavu ne mo e upotrebljavati u nera-sistièkom smislu, jer bi se inaèe odma
h vidjelo kako SAD i Izrael predvode neprihvaæanje.
Slu beni "mirovni proces" je izrièito odbijaèki te ukljuèuje SAD i obje glavne politièke s
kupine u Izraelu. Njihovo je odbijanje zapravo toliko jako da se Palestincima ne
dopu ta èak ni da sami izaberu svoje pregovaraèe koji æe pregovarati o njihovoj konaènoj
sudbini - isto kao to su im pod izraelskom okupacijom oduzeta prava na opæinske izb
ore i druge oblike demokracije. Ima li na dnevnom redu nekog mirovnog procesa ko
ji nebjjajfiodbijaèki?'U am^rièkôm je
L
doktrinarnom sustavu odgovor, naravno: "ne" - po definiciji. U stvarnom su pak s
vijetu stvari drugaèije. Osnovnj uvjeti toga prijedloga su poznati: ukljuèuju palest
insku dr avu na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze, uz Izrael, uz naèelo da je "bitno os
igurati sigurnost i suverenost svih dr ava u regiji, ukljuèiv i i Izraela".
Navedene rijeèi uzete su iz govora Leonida Bre njeva na kongresu Komunistièke partije
Sovjetskog Saveza, odr anom u veljaèi 1981. te odra avaju dosljedno sovjetsko stajali te
. Bre njevljev govor je citiran u New York Timesu, ali je ovaj najva niji dio ispu ten
. Cenzorske kare u Pravdi u Reaganovoj izjavi nakon sastanka na vrhu s pravom su
izazvale zgra anje. U travnju 1981. PLO je jednoglasno poduprla Bre njevljevu izjavu
, ali taj dogaðaj nije zabilje en u New York Timesu. Slu bena amerièka doktrina dr i da So
vjetski Savez, kao i uvijek, eli samo stvarati nevolje i spreèavati mir, pa zato po
dupire arapsko odbijanje i ekstremizam. Mediji revno obavljaju ulogu koja im je
dodijeljena.
Moglo bi se navesti jo primjera. Zajednièko priopæenje Èartera i Bre njeva iz listopada 1
977. pozivalo je na "prekid ratnog stanja te uspostavu normalnih, miroljubivih o
dnosa" izmeðu Izraela i njegovih susjeda. PLO se slo ila s time, no Èarter je povukao
priopæenje nakon gnjevne reakcije Izraela i njegova lobija u Americi. U sijeènju 197
6. su Jordan, Sirija i Egipat poduprli prijedlog dogovora o dvije dr ave. O tome s
e raspravljalo na sjednicama Vijeæa sigurnosti Ujedinjenih naroda. Rezolucija je u
kljuèivala glavni dio rezolucije UN br. 242, osnovnog dokumenta za tu problematiku
; njome se svim dr avama u regiji jamèi " ivot u miru unutar sigurnih i priznatih gran
ica". S prijedlogom se slo ila i PLO. tovi e, prema izraelskom predsjedniku Haimu Her
cogu (tada vele-poslaniku-izraelskom stalnom predstavniku pri UN u New Yorku), n
ju je i "pripremila" PLO. S rezolucijom se slo io praktièki èitav svijet, ali su na nj
u Sjedinjene Amerièke Dr ave ulo ile veto. 7
Veæina navedenog izrezana je iz povijesti, iz novinstva i radova struènjaka. Meðunarod
na mirovna inicijativa iz 1976. nije ni spomenuta u inaèe neobièno pozornom pregledu
Setha Tillmana u njegovoj knjizi "Sjedinjene Dr ave i Bliski istok" [The United S
tates and the Middle East; Indiana, 1982.) Ipak, spominje je Ste-ven Spiegel u s
vom djelu "Drugi arapsko-izraelski sukob" [The Other Arab-Israeli Conflict; Chic
ago, 1985., 306. str.) To je visoko cijenjen znanstveni rad koji pru a i neke zani
mljive komentare. Spiegel tako pi e da su SAD "ulo ile veto na propalestinsku rezo-
luciju" da bi "pokazale kako æe Sjedinjene Dr ave rado saslu ati palestinske te nje, ali
neæe pristati na zahtjeve koji ugro avaju Izrael." Privr enost amerièko-izraelskom odbi
janju te ko mo e biti jasnija. U Sjedinjenim je Dr avama takvo stajali te prihvaæeno kao i
spravno, zajedno s naèelom da su zahtjevi koji ugro avaju Palestince sasvim legitimn
i, tovi e hvale vrijedni - pogledajte samo uvjete slu benoga "mirovnog procesa", na p
rimjer. U javnoj raspravi je stvar doktrine to arapske dr ave i PLO nikada nisu ods
tupile od svoje nepomirljivosti s Izraelom u bilo kojem obliku (iznimka je egipa
tski predsjednik Sadat, koji je 1977. putovao u Jeruzalem). Èinjenice nikad nisu b
ile neka smetnja, pa èak ni mala nezgoda za dobro uhodani sustav "povijesnog in inje
ringa".
Izraelska reakcija na mirovni prijedlog iz 1976., to su ga podupirali PLO i araps
ke "dr ave sukoba", bilo je bombardiranje Libanona (èak bez izlike o "odmazdi", osim
protiv Vijeæa sigurnosti UN). Tada je ubijeno pedeset ljudi, a Izrael je objavio
da neæe ni s kim od Palestinaca razgovarati ni o kakvim politièkim pitanjima. Bila j
e to "umjerena" laburistièka vlada Jicaka Rabina, koji je u svojim memoarima naveo
dvije vrste "ekstremizma": onaj Begino-ve vlade i prijedlog "palestinskih ekstr
emista (u biti: PLO)" da se "stvori neovisna palestinska dr ava na Zapadnoj obali
i u pojasu Gaze. Laburisti se samo stilom odbijanja razlikuju od "ekstremiz-ma;
takvo stajali te dijele mnogi amerièki komentatori.
Primjeæujemo jo jedan dio novogovora: "ekstremistièki" i "umjeren"; ovaj drugi izraz
odnosi se na one koji prihvaæaju stajali te SAD, a prvi na one koji ga ne prihvaæaju.
Amerièko je stajali te tako po definiciji umjereno, kao to je i stajali te izraelskih l
aburista (opæenito), jer im je retorika slièna amerièkoj. Rabin tako samo nastavlja us
taljenu praksu pri svojoj uporabi termina "umjeren" i "ekstremistièki". Slièno tome,
u prikazu "ekstremizma" i njegova uspona, izraelski dopisnik New York Timesa Th
omas Friedman pod taj je naziv podveo one koji se zauzimaju za ne-rasistièko rje enj
e u skladu s meðunarodnim sporazumom, dok su zapadni voðe fronte odbijanja, koji ist
odobno zapovijedaju teroristièkim operacijama - "umjereni". Tako je po definiciji,
moglo bi se dodati. Friedman pi e kako su "ekstremisti uvijek bolje iskori tavali m
edije". U pravu je. Izrael i SAD su pokazali ovladavanje bez premca tim umijeæem,
kako pokazuju i njegovi izvje taji i èlanci. 9 Njegova prilagoðena verzija povijesti i
pojmovni okvir nje-
mjera meðu mnogima kako ekstremisti uspijevaju "iskori tavati medije" - da uporabimo
termin u njegovu doslovnom znaèenju.
Prihvativ i pojmovni okvir koji je naèinjen kako bi sprijeèio shvaæanje èinjenica i pitanj
a, New York Times slijedi izraelske uzore, kao stoje Rabin, koji je zaslu io naziv
"umjerenjaka" opæenito slijedeæi zahtjeve amerièkih vlasti. Sukladno tome, posve je p
rirodno to to su u Friedmanovu izvje æu "Dva desetljeæa potrage za mirom na Bliskom ist
oku" va ni prijedlozi koje su SAD i Izrael odbili jednostavno izostavljeni, jer ih
se dr alo neprikladnima za povijesnu kroniku. Istodobno urednici istog lista hval
e izraelske èelnike zbog njihova "zdravog pragmatizma", a PLO se osuðuje jer "stoji
na putu miru".10
Ideolo ki sustav stalno opetuje kako su javna glasila veoma kritièna prema Izraelu i
SAD, a vrlo blaga, previ e tolerantna prema arapskom terorizmu. Èinjenica da je uopæe
moguæe izjaviti takvo to, a ne biti ismijan, jo je jedan znak koliko je sustav indo
ktrinacije izvanredno uspio.
Da se vratimo onima to ih u SAD slu beno zovu ekstremistima. U travnju i svibnju 19
84. Jaser Arafat je objavio niz izjava u kojima poziva na pregovore koji bi treb
ali voditi uzajamnom priznanju. Amerièki tisak nije elio objaviti te èinjenice. Times
je, tovi e, zabranio i njihovo spominjanje te je i dalje grdio "ekstremista" Arafa
ta to spreèava mirno rje enje. u
Ti i mnogi drugi primjeri pokazuju kako postoje prijedlozi koji nisu "odbijanje"
te koji u ivaju iroku potporu. S ne to razlièitih nijansi, takve mirovne prijedloge po
dupire veæi dio Europe, SSSR, nesvrstane zemlje, va nije arapske dr ave, glavna struja
PLO-a i veæina amerièke javnosti (sudeæi prema onih nekoliko provedenih ispitivanja).
No oni nisu dio mirovnoga procesa jer im se protivi amerièka vlada. Dva navedena
primjera zato su iskljuèena iz Ti-mesoua pregleda "Dva desetljeæa potrage za mirom"
te iz veæine novinske i struène literature o toj temi.
Ima i drugih dogaðaja koji se ne uklapaju u mirovni proces. Tako Timesov pregled n
e navodi ni ponudu Anvara Sadata za sveobuhvatni mirovni sporazum na meðunarodno p
riznatim granicama - u skladu sa slu benom politikom SAD u to vrijeme - u veljaèi 19
71. Tu je ponudu Izrael odbacio, uz amerièku potporu. Valja primijetiti da je i ta
j sporazum bio u duhu "odbijanja", jer nije ni ta nudio Palestincima. U memoarima
Henry Kissinger ovako obja njavasvoje tada nje razmi ljanje: "Sve dok neka arapska
13
dr ava ne poka e volju za odvajanjem od Sovjeta, ili dok se Sovjeti ne budu spremni
udaljiti od maksimalnog arapskog programa, mi nemamo razloga mijenjati svoju pol
itiku." A to je bila politika "zastoja". SSSR je bio (u novogovoru) "ekstremistièk
i" zato to se slagao sa slu benom (ne operativnom) politikom SAD, to je daleko od "m
aksimalistièkog arapskog programa". Kissinger je bio u pravu kad je rekao kako se
arapske dr ave kao to je Saudijska Arabija odbijaju "udaljiti od Sovjeta". Nije opa
zio i kao da nije shvaæao da bi to bila logièka nemoguænost: Saudijska Arabija nije ta
da (a ni prije ni poslije) uopæe odr avala diplomatske odnose sa SSSR-om. Dojmljiva
je stega pod kojom su amerièka javna glasila i akademski krugovi: te nevjerojatne
izjave nisu izazvale nikakav komentar, ba kao to nijedan odgovorni komentator vjer
ojatno neæe ukazati kako su Kissinger ovo blistavo neznanje i inzistiranje na vojn
om sukobljavanju bili glavni uzroci izbijanja rata 1973. n
Sadatova je mirovna ponuda izbrisana iz povijesnih knjiga. Uobièajena je prièa kako
je Sadat bio tipièan arapski razbojnik, koga zanima samo ubijanje idova. Uvidio je
kako je na pogre nom putu nakon neuspjela poku aja uni tenja Izraela 1973. pa je, pod
ljubaznim skrbni tvom Kissingera i Èartera, postao èovjek mira. Tako u nekrologu na dv
ije stranice, to gaje objavio nakon to je Sadat ubijen, Times nije samo zata kavao èin
jenice, nego ih je i izrièito nijekao, tvrdeæi kako je Sadat sve do svog puta u Jeru
zalem 1977. "odbijao prihvatiti postojanje Izraela kao suverene dr ave".14 Newswee
k èak nije htio objaviti ni pismo o toj temi, u kojem su se ispravljale potpune ne
istine to ih je o toj temi napisao njihov kolumnist George Will, makar je istra ivaèk
i odjel novina privatno priznao èinjenice. Takva je uobièajena praksa.
Termini "terorizam" i "odmazda" takoðer u doktrini imaju posebno znaèenje. "Teroriza
m" se odnosi na teroristièka djela to ih èine razlièiti "gusari", osobito Arapi. Terori
stièki èinovi to ih èine car i njegovi tiæenici zove se "odmazda" ili "legitimni preventi
ni udari kako bi se sprijeèio terorizam". To se radi dosta neovisno o èinjenicama, k
ako æemo vidjeti u sljedeæim poglavljima.
Izraz "talac" (ba kao i "terorizam", "umjeren", "demokratski" i drugi politièki ter
mini) takoðer ima svoje orvelovsko znaèenje u vladajuæoj doktrini. U smislu koji æemo pr
onaæi u rjeènicima, Nika-ragvanci su taoci velike teroristièke operacije koja se vodi
iz sredi ta meðunarodnoga terorizma u Washingtonu i Miamiju. Svrha kampanje meðunarodn
og terorizma jest natjerati nikaragvansku
vladu na promjenu pona anja. Najva nije je prekinuti programe kojima se sredstva pre
nose siroma noj veæini puèanstva i vratiti se "umjerenoj" i "demokratskoj" politici ko
jakoristi amerièkim poslovnim interesima i njihovim domaæim suradnicima. Mo e se dobro
dokazati kako je to glavni razlog za rat protiv Nikaragve pod amerièkim vodstvom.
Takvo se dokazivanje ne pobija, ali se o njemu i ne otvara rasprava. 15 Primjen
a terorizma tamo je osobito sadistièka, ne samo zbog njegove pro irenosti i svrhe, n
ego i zbog uporabljenih sredstava, to daleko nadilazi praksu terorizma na-malo, èij
i zloèini izazivaju takav u as meðu civiliziranim ljudima. Leon Klinghoffer i Natasha
Simpson bili su ubijeni, ali nisu prije toga muèeni, sakaæeni ni silovani, a takva j
e i slièna uobièajena praksa terorista to ih obuèavaju i opremaju SAD i amerièki klijenti
, kako jasno pokazuju podatci koji se obièno zaobilaze. Amerièka je politika da se t
eroristièki napadi nastave sve dok vlada ne popusti ili ne bude oborena, dok carev
a potrèkala izgovaraju utje ne rijeèi kao to su "demokracija" i "ljudska prava".
U uporabi kakva je opisana, izrazi "terorizam" i "talac" slu e samo za izvjesne ka
tegorije teroristièkih èinova: za terorizam gusara uperen protiv onih koji terorizam
i uzimanje talaca naveliko dr e svojom povlasticom. Na Bliskom istoku tako smrton
osno bombardiranje, gusarstvo, uzimanje talaca, napadi na nebranjena sela itd. n
e ulaze u opseg pojma terorizma - onako kako je on oblikova u doktrini Washingto
na i njegovih izraelskih klijenata.
Kronika zavaravanja u pogledu terorizma, èime æu se baviti u poglavljima koja slijed
e, vrlo je zanimljiva sa stajali ta naravi zapadne kulture. Relevantna toèka u sada nj
em kontekstu je stvaranje prikladne povijesti i odgovarajuæeg oblika rasprave, u k
ojima je terorizam podruèje pridr ano za Palestince, dok se Izraelci legitimno "osveæu
ju" ili ponekad izvode takoðer legitimne "preventivne akcije". Katkad reagiraju ma
lo preo tro, na alost, ali tako bi svaka dr ava postupila daje na njihovu mjestu. Dokt
rina je stvorena kako bi se osigurali da takvi zakljuèci budu istiniti po definici
ji, bez obzira na èinjenice - bile one objavljene ili ne. Kad ih se ipak objavi, èin
i se to tako da se udovolji potrebama doktrine ili se - s vremena na vrijeme - t
oèno izvijesti o njima, ali se onda ta izvje æa pohrane u rupu. Uzev i u obzir da je Izr
ael vjerna i vrlo korisna klijentska dr ava, koja slu i kao "strate ko upori te" na Blis
kom istoku te je voljna poduprijeti akcije kao to gotovo genocidna intervencija u
Gvatemali, gdje je Kongres sprijeèio amerièku vladu
da sudjeluje u tome nu nom pothvatu, onda je istinito, bez obzira na èinjenice, daje
Izrael posveæen najvi im moralnim vrijednostima i "èistoæi oru ja", dok su Palestinci dru
go ime za ekstremizam, terorizam i barbarstvo. Natuknuti kako bi moglo biti izvj
esne simetrije i u pravima i u teroristièkim djelima obiju strana, u matici se ame
rièke javnosti odbacuje s gnu anjem kao jedva prikriven antisemitizam (toènije: odbaci
valo bi se, kad bi bilo uopæe izreæi takvo to). Racionalna procjena, koja bi toèno prik
azivala i analizirala kolièinu i svrhe terorizma i na carevoj strani i na strani g
usara, unaprijed je iskljuèena. A kad bije se i èulo, javnost bi je jedva mogla razu
mjeti - toliko je to udaljeno od prevladavajuæe "istine".
Izraelske usluge SAD-u, to ih èini kao "strate ko upori te" na Bliskom istoku i drugdje
, poma u objasniti veliku skrb SAD, otkako je Kissinger preuzeo oblikovanje amerièke
politike prema Bliskom istoku poèetkom sedamdesetih godina, za produ ivanje stanja
vojnoga sukoba i kisind erovskog "zastoja". Da su Sjedinjene Dr ave dopustile postiz
anje mirnog rje enja u skladu s meðunarodno postignutim sporazumom, Izrael bi s vrem
enom urastao u svoje podruèje te bi tako SAD izgubile usluge vrlo korisne plaæenièke d
r ave - vojno spremne i tehnièki napredne, ali posve izolirane te sasvim ovisne o SA
D glede gospodarskog i vojnog opstanka. Zbog svega toga se na Izrael uvijek mo e r
aèunati, kad god ustrebaju njegove usluge.
Elementi takozvanog "izraelskog lobija" takoðer imaju interes zadr avati stanje vojn
og sukoba, kako je istaknuti izraelski novinar Dani Rubinstein shvatio za posjet
a Sjedinjenim Dr avama 1983. Na sastanku s predstavnicima glavnih idovskih organiza
cija (Bnai B'rith, Savez protiv klevetanja, Svjetski idovski kongres, Hadasa, rab
ini svih denominacija itd.) Rubinstein je opazio kako je njegovo izlaganje o tre
nutaènom stanju u Izraelu izazvalo znatno neprijateljstvo prema njemu, jer je ista
knuo èinjenicu da se Izrael ne suoèava s vojnim ugrozama toliko koliko s "politièkom,
dru tvenim i moralnim raspadom" kao rezultatom svog zadr avanja palestinskih teritor
ija pod okupacijom. "Ne zanima me to", rekao mu je jedan idovski du nosnik, nastavi
v i: " to æu ja s takvom argumentacijom?" Tada je Rubinstein otkrio kako je u mnogim t
akvim razgovorima:
za veæinu idovske elite najva nije je stalno nagla avati vanjsku opasnost s kojom se su
oèava Izrael. f...l idovska Hita n Am*>-
rici treba Izrael samo kao rtvu okrutnih arapskih napada. Jer takav Izrael mo e dob
iti potporu, darovatelje i novac. Kako se mo e prikupljati novac za borbu protiv d
emografske ugroze? Tko bi dao makar i samo jedan dolar za borbu protiv onoga to z
ovem "opasno æu od pripajanja"? (...) Svima je poznat sluèaj Sjedinjenog idovskog poziv
a u Americi, gdje se upotrebljava ime Izraela, ali oko polovice prikupljenog izn
osa uopæe ne ide u Izrael, nego idovskim organizacijama u Americi. Ima li veæeg ciniz
ma?
Rubinstein nastavlja o Pozivu:
Njime se upravlja tvrdo, kao uspje nim poduzeæem. On ima zajednièki jezik s "jastrebov
ima" u Izraelu. S druge strane, poku aj komuniciranja s Arapima, te nja za uzajamnim
priznanjem s Palestincima, umjerena, "golubinja" stajali ta - sve to radi protiv
posla prikupljanja priloga. Ne samo to to smanjuje svotu koja se alje u Izrael. to
je va nije, time se smanjuje iznos novca za financiranje djelovanja idovskih zajedn
ica /u Americi/-
"Policija misli" u izraelskom lobiju pazi na i najmanji znak kretanja prema pomi
rbi i smislenu politièkom rje enju. Zatim takvu herezu razaraju gnjevnim èlancima i pi
smima èitatelja te pu tanjem u optjecaj materijala koji ocrnjuje "heretike" itd.
Rubinsteinovi su komentari skrenuli pozornost na jo jednu or-velovsku pojavu: izr
az "prista e Izraela" konvencionalno se rabi za one koje ne zabrinjava "politièki, d
ru tveni i moralni rasap" Izraela (dugoroèno, vrlo vjerojatno, i njegovo fizièko uni ten
je). Oni, tovi e, pridonose takvim posljedicama svojom "slijepo ovinistièkom i uskogru
dnom" potporom izraelskom "stajali tu be æutne nepomirljivosti", kako to èesto upozorava
ju izraelski golubovi.
Sliène je pogled iznio izraelski povjesnièar, umirovljeni pukovnik Meir Pail, koji j
e osudio "idolatrijski kult idovske dr ave-tvrðave" koji je obuzeo amerièku idovsku zaje
dnicu. Upozorio je da su svojim odbacivanjem "pretvorili Dr avu Izrael u ratnièko bo a
nstvo, poput Marsa", dr avu koja æe biti "zamr ena mje avina rasistièkih dr avnih struktura
Ju ne Afrike i nasilnoga, terorom preplavljenoga dru tvenoga tkiva Sjeverne Irske".
To je "izvorni doprinos analima politièke znanosti u XXI. stoljeæu. Bit æe to posve
osebujna idovska dr ava, zbog koje æe se sramiti svaki idov, ma gdje bio, i to ne samo
u sada njosti, nego i u buduænosti."19
U svezi s time, zanimljivo je promotriti kako izraz "cionizam" pre utno definiraju
koji su na se uzeli ulogu èuvara doktrinarne èistoæe. Moji vlastiti pogledi, na primj
er, redovito se osuðuju kao "militantni anticionizam". To èine i ljudi kojima su ti
pogledi dobro poznati, jer sam ih mnogo puta jasno izrazio, naime: da Izrael unu
tar svojih meðunarodno priznatih granica treba imati prava kao i sve ostale dr ave u
meðunarodnom sustavu - ni vi e, ni manje od toga. Nadalje, u svakoj dr avi, ukljuèiv i i
Izrael, treba dokinuti diskriminacijske strukture koje u zakonu i u praksi daju
povla ten polo aj jednoj skupini graðana ( idovima, bijelcima, kr æanima itd.) Neæu ovdje u
iti u raspravu o tome to bi se zaista trebalo zvati "cionizmom", nego æu se ogranièit
i na to to slijedi iz obilje avanja navedenih stajali ta kao "militantnog anticio-niz
ma". Dakle, cionizam je, sukladno tome, zami ljen kao doktrina prema kojoj Izrael
mora imati prava kakva nema nijedna druga dr ava. On mora zadr ati nadzor nad zaposj
ednutim podruèjima te time spreèavati bilo kakav smislen oblik samoodreðenja Palestina
ca. Na koncu, mora i dalje ostati dr ava zasnovana na naèelu diskriminacije svojih g
raðana koji nisu idovi. Mo da je zanimljivo kako oni koji sebe progla avaju "prista ama I
zraela" inzistiraju na valjanosti poznate rezolucije Ujedinjenih naroda kojom se
cionizam progla ava rasistièkim.
Ova pitanja nisu tek apstraktna i teoretska. Problem diskriminacije je te ak u Izr
aelu, gdje je, primjerice, vi e od 90% tla, putem zamr ene pravne i upravne prakse,
pod nadzorom organizacije èija je svrha za tita interesa "osoba idovske vjere, naroda
ili podrijetla" - tako da su ne idovski dr avljani praktièki iskljuèeni. Privr enost disk
riminacijskoj praksi tako je ukorijenjena da se o tom pitanju ne mo e èak ni rasprav
ljati u izraelskom parlamentu, gdje novi zakoni zabranjuju predlaganje zakonskih
prijedloga koji "nijeèu postojanje Dr ave Izraela kao dr ave idovskoga naroda". Takvo
zakonodavstvo èini nezakonitim bilo kakav poku aj u parlamentu uperen protiv diskrim
inacijske naravi dr ave te prema tome, u osnovi, zabranjuje politièke stranke posveæen
e demokratskom naèelu da dr ava pripada njezinim dr avljanima. 20
Zaèuðuje kako izraelski tisak te veæina javnog mi ljenja obrazovanih ljudi nisu primijet
ili ni ta neobièno u èinjenici daje taj novi zakon donesen u naru s "antirasistièkim" za
konom (èetiri ?lasa
1
protiv su, zapravo, bili protiv toga.drugoga zakona). Naslov u Jeru-salem Po tuje
glasio: "Kneset zabranio rasistièke i anticionistièke zakone"; u naslovu nije bilo i
ronije - rijeè "cionizam" je uporabljena u znaèenju u kojem se rabi u zakonu. Èitatelj
i Jerusalem Posta u SAD, èini se, takoðer nisu opazili ni ta osobito u tom sparivanju
- ba kao to bez pote koæa pomiruju duboko antidemokratsku narav svoje inaèice cionizma s
odu evljenim hvaljenjem navodno demokratske naravi dr ave u kojoj se on ostvaruje.
Nije manje zanimljiva vrlo inventivna uporaba pojma "antisemitizam" za one koji
pokazuju "naivni antiimperijalizam" (a to je opet podvrsta antisemitizma) tako to
prigovaraju izraelskoj ulozi u Treæem svijetu u slu bi amerièke sile - na primjer, u
Gvatemali. Isti se izraz upotrebljava i za Palestince koji ne ele shvatiti kako s
e njihovi problemi mogu rije iti "preseljenjem, uz ne to repatrijacije". U ostacima
sela Dueime, gdje je izraelska vojska 1948. u "èi æenju terena" pobila vjerojatno na s
totine Palestinaca, ili stanovnici pojasa Gaze, nalik Sowetu, imaju ne to protiv p
reseljenja i "repatrijacije", to dokazuje kako su i oni nadahnuti antisemitizmom
.21 Moralo bi se posegnuti duboko u anale staljinizma da bi se prona lo takvo to. I
pak, slièni primjeri u uèenim raspravama o Izraelu u Sjedinjenim Dr avama nisu rijetki
, ali prolaze nezapa eno u amerièkoj javnosti, makar izraelskim golubovima takva sra
motna praksa nije promaknula te su je i osudili.
Glavno sredstvo sustava "pranja mozga u slobodi", razvijenog gotovo do savr enstva
u vjerojatno najslobodnijoj zemlji, jest poticati politièke rasprave, ali unutar
okvira koji ukljuèuju temeljne zasade stranaèke linije. Stoje rasprava ivlja, to se d
ublje utvrðuje stranaèka linija, a sudionici i promatraèi sami se sebi duboko dive kol
iko su hrabri. Tako je bilo u sluèaju Vijetnamskog rata, kad su ideolo ke institucij
e dopustile raspravu izmeðu "jastrebova" i "golubova"; zapravo, rasprava nije bila
samo dopu tena, od godine 1968. dalje ona se i poticala. Naime, tada se veæ znatan
dio amerièkih poslovnih ljudi okrenuo protiv rata, dr eæi ga preskupim i tetnim po svoj
e interese. "Jastrebovi" su dr ali kako èvrsto æom i uporno æu Sjedinjene Dr ave mogu uspje
i u "obrani Ju nog Vijetnama protiv komunistièke agresije". "Golubovi" su pak uzvraæal
i pitanjem o djelotvornosti toga plemenitog pothvata, ili su osuðivali pretjeranu
uporabu nasilja u postizanju toga cilja. Ili su pak plakali zbog "pogre aka" i "ne
razumijevanja" koje su nas pogre no vodile u "pretjeranoj pravednosti i nesebiènoj d
obrohotno-
sti" (profesor na Harvardu, povjesnièar John King Fairbank, najugledniji prouèavatel
j Azije u SAD i zapa en akademski golub). Ili su govorili o "pogre no usmjerenim nas
tojanjima na dobru" (An-thony Lewis, vjerojatno vodeæi medijski golub). Ponekad bi
, negdje ne rubu doktrinarnog sustava, netko upitao i jesu li zaista Sjeverni Vi
jetnam i Vijetkong krivi za agresiju; mo da je takva optu ba pretjerana - tvrdili su
.
Sredi nja èinjenica o tom ratu jest, jednostavno reèeno, da SAD nisu branile zemlju ko
ja je "u biti bila tvorevina Sjedinjenih Dr ava"22. Ne, nego je Amerika napadala t
u zemlju; to se svakako mo e reæi za razdoblje od 1962. godine, kad je Ratno zrakopl
ovstvo SAD poèelo sudjelovati u bombardiranju Ju nog Vijetnama i kemijskom ratovanju
(defolijanti, uni tavanje usjeva). Bio je to dio nastojanja da se milijuni ljudi
stjeraju u izbjeglièke logore gdje æe ih se " tititi" od ju novijetnamskih gerilaca, koj
e su oni dragovoljno podupirali (kako su amerièke vlasti potiho priznavale) po to su
SAD uklonile svaku moguænost postizanja politièkog rje enja te uspostavile klijentski
re im koji je veæ do poèetka izravnog amerièkog anga mana pobio tisuæe Ju nih Vijetnamaca.
vo vrijeme rata najveæa je silina amerièkih napada bila usmjerena protiv Ju nog Vijetn
ama. Koncem ezdesetih su SAD uspjele skriti ju novijetnamski otpor, ali se rat pro ir
io i na ostatak Indokine. Kad je SSSR napao Afganistan, u SAD se na to gledalo k
ao na agresiju. No kad su SAD napale Vijetnam, bila je to "obrana" - obrana prot
iv "unutarnje agresije", kako je Adlai Stevenson objavio u Ujedinjenim narodima
1964. ili "napad iznutra", kako je to formulirao predsjednik Kennedv.
To da su Sjedinjene Dr ave napale Ju ni Vijetnam - to nitko nije osporavao. Ne, takv
o to nitko nije mogao izraziti, èak ni zamisliti. Neæete pronaæi dogaðaj kao to je "ameri
napad na Ju ni Vijetnam" u javnim glasilima ni u struènoj javnosti matiène struje, pa
èak ni u veæini izdanja mirovnog pokreta.2}
Malo je jaèih primjera snage sustava nadzora nad mi ljenjem u uvjetima slobode nego
stoje rasprava o "sjevernovijetnamskoj agresiji" i o tome imaju li SAD pravo, u
skladu s meðunarodnim pravom, braniti se "kolektivnom samoobranom protiv oru anog na
pada". Uèeni svesci su ispisani u prilog suprotnu gledi tu; manje estokim izrazima ra
sprava se vodila na javnom popri tu - potaknuo ju je mirovni pokret. Dostignuæe je d
ojmljivo: sve dok je rasprava usredotoèena na pitanje jesu li Vijetnanjcikrivi zbo
g agre-
sije u Vijetnamu, neæe se moæi raspravljati o amerièkoj agresiji na Ju ni Vijetnam, iako
je ona jednostavno bila ba to. Kao jedan od sudionika te rasprave - jasno svjest
an to se dogaða - mogu samo reæi kako su protivnici dr avnog nasilja bili uhvaæeni u klop
ku, opkoljeni propagandnim sustavom zastra ujuæe djelotvornosti. Za kritièare amerièkog
rata u Vijetnamu bilo je nu no postati struènjacima za finese indokineskih prilika.
No to zapravo nije bilo bitno, jer se od samog poèetka problema izbjegavalo kljuèno
pitanje, a to su prilike u SAD. Ba kao to se ne mora postati struènjak za Afganistan
kako bi se èovjek usprotivio sovjetskoj agresiji na tu zemlju. Ipak, bilo je nu no
uæi u javnu arenu pod pravilima to ih je postavila dr ava i mi ljenje vladajuæih slojeva
- bez obzira stoje sudionik mogao razumjeti da time to to èini dalje pridonosi sust
avu indoktrinacije. Alternativa je bila jednostavno izreæi istinu - no to bi bilo
kao govoriti stranim, nerazumljivim jezikom.
Manje-vi e isto se mo e reæi o tekuæoj raspravi o Srednjoj Americi. Amerièki teroristièki r
t u Salvadoru nije ne to o èemu bi se govorilo meðu uglednim ljudima, jer taj rat ne p
ostoji. Amerièko nastojanje na "suzbijanju" Nikaragve je ne to o èemu se smije rasprav
ljati, no unutar usko postavljenih granica. Mo emo se pitati je li dopu teno upotrij
ebiti silu kako bi se "izrezao rak" (dr avni tajnik George Shultz) i sprijeèiti sand
iniste da poènu izvoziti svoju "revoluciju bez granica", to je ma tovita konstrukcija
dr avnog promid benog sustava, za koju se zna da su je isfabricirali novinari i dru
gi komentatori koji su prihvatili takvu retoriku. No ne smijemo raspravljati o t
ome daje "rak" koji se mora izrezati zapravo "ugro-za dobrim primjerom" koji bi
se mogao "zarazno" pro iriti diljem podruèja i ire. Tu èinjenicu katkad priznaju èak i du
osnici amerièke vlade, obja njavajuæi kako je vojska amerièkih plaæenika uspjela "natjerat
i /sandiniste/ na usmjeravanje oskudnih sredstava na rat, a uskratiti ih socijal
nim programima". 24
U prva tri mjeseca 1986., kad se zahuktavala rasprava o nadolazeæem glasovanju u K
ongresu o pomoæi vojsci amerièkih saveznika (kako su je izvan javnosti nazivali njez
ini najgorljiviji zagovornici) da napadne Nikaragvu iz upori ta u Hondurasu i Kost
arici, vodeæi amerièki listovi (Neu; York Times i Washington Post) objavili su 85 ko
mentara o amerièkoj politici prema Nikaragvi, to su ih napisali vlastiti kolumnisti
ili vanjski suradnici. Svi su èlanci bili kritièni prema sandinistima, od o tre kriti
ke (veæina) do umjerene. Neosporiva èinjenica 4a su.sandinistièke vlasti provele uspie -
ne dru tvene reforme u poèecima svoje vladavine, dok amerièki rat nije poni tio rezultat
e tih nastojanja, gotovo da nije ni spomenuta. U 85 kolumni objavljene su tek dv
ije reèenice koje spominju èinjenicu postojanja tih dru tvenih reformi. Dakako, to da
su ba te reforme bile glavni razlog za amerièki napad na Nikaragvu nije se smjelo n
i spomenuti.
Navodni "branitelji" sandinista estoko su blaæeni (anonimno, kako ne bi imali prili
ke odgovoriti - koliko god to i inaèe bilo malo vjerojatno), ali nijednome od tih
kriminalaca nisu dopustili izraziti svoje gledi te. Nitko nije spomenuo Oxfamov (p
oznata humanitarna organizacija u anglosaksonskim zemljama - op. prev.) zakljuèak
kako je Nikaragva "iznimna" meðu 76 zemalja u razvoju u kojima djeluje ta udruga,
po tome to njezino politièko vodstvo "nastoji pobolj ati ivotne uvjete naroda te potièe
njihovo aktivno sudjelovanje u razvojnom procesu". Nadalje, od èetiriju srednjoame
rièkih zemalja u kojima je Oxfam djelovao, "samo u Nikaragvi postoji ozbiljno nast
ojanje na smanjivanju nejednakosti u vlasni tvu nad zemljom i samo tamo se poku ava
pru iti zdravstvene, obrazovne i poljoprivredne usluge i siroma nim seljaèkim obitelji
ma". No kontra ki je rat prekinuo takva "opasna" nastojanja te je Oxfam svoje djel
ovanje morao preusmjeriti s razvojnih projekata na ubla avanje posljedica rata. Je
dva je zamislivo da bi amerièki nacionalni tisak dopustio raspravljanje o tome kak
o zdu no amerièko nastojanje da se izre e taj "rak" ostaje posve u granicama povijesno
g amerièkog pristupa Latinskoj Americi. Mo e se razgovarati o tome koja je najprikla
dnija metoda za borbu protiv te pogibeljne podru nice Carstva zla, no dopu tene se g
ranice u nacionalnom forumu ne smiju prelaziti.
U diktaturi ili "demokraciji" pod vojnom upravom slu bena je li-nijajasna, otvoren
a i precizna - bilo daje objavljuje Ministarstvo istine ili netko drugi. I javno
je se mora pridr avati. Cijena se neposluha kreæe od zatvora ili progonstva pod str
a nim uvjetima - kao u SS-SR-u i njegovim istoènoeuropskim satelitima - do groznog m
uèenja, silovanja, sakaæenja i masovnih pokolja - kako se dogaða u tipiènim amerièkim sate
litima, kao stoje Salvador. U slobodnom dru tvu nema takvih sredstava pa se rabe s
uptilnije metode. Slu bena se linija ne objavljuje, nego pretpostavlja. Oni koji j
e ne prihvaæaju ne bivaju baèeni u zatvor niti u jamu nakon muèenja i sakaæenja. A ipak
je puèanstvo za tiæeno od njihova krivovjerja. Unutar matice jedva se mogu i razumjeti
njihove rijeèi u onto ruettom prigodama kad se
takve èudnovatosti uopæe èuju. U srednjem se vijeku smatralo kako hereze valja uzimati
vrlo ozbiljno; valjalo ih je shvatiti te se protiv njih boriti racionalnim izla
ganjem. Danas je dovoljno pokazati prstom na njih. Stvoreno je èitavo mno tvo pojmov
a: "moralna isto-vrij ednost", "marksizam", "radikalna staj ali ta"... Sve to da b
i se krivovjerje prepoznalo te odbacilo bez dalje argumentacije i komentara. Te
opasne i gotovo neizrazive doktrine postale su èak "nove ortodo-ksije" protiv koji
h se bori (toènije: prepoznaje ih i s u asom odbacuje) manjina koja gotovo potpuno d
ominira javnim izra avanjem. No hereza se veæinom jednostavno pre uæuje, dok rasprava bj
esni oko uskih i opæenito marginalnih pitanja - meðu onima koji prihvaæaju vladajuæi vje
ronauk.
Vidjet æemo gotovo istu sliku okrenemo li se na oj sada njoj temi - Bliskom istoku. Mo e
mo raspravljati o tome treba li Palestincima dopustiti ulazak u "mirovni proces"
, no ne smijemo shvatiti kako zapravo SAD i Izrael vode u politici odbacivanja i
to èesto vrlo nasilno. to se tièe terorizma, kritièni znanstvenik upozorava kako bismo
se trebali uzdr ati od "prevelikog pojednostavljivanja", nego bismo umjesto toga
trebali "prouèiti dru tvene i ideolo ke korijene sada njeg bliskoistoènog i islamskog radi
kalizma" koji postavlja "nerje iva, ali ipak stvarna pitanja". Trebamo se potrudit
i shvatiti to teroriste navodi na njihov zli put.27 Tako je rasprava o terorizmu
tijesno omeðena: na jednom su kraju oni koji terorizam smatraju jednostavno urotom
Carstva zla i njegovih agenata; na drugom su kraju uravnote eniji mislioci koji i
zbjegavaju takvo "pretjerano pojednostavljivanje" te nastavljaju put kako bi ist
ra ili domaæe korijene arapskog i islamskog terorizma. Ideja da bi moglo biti i drug
ih uzroka terorizma na Bliskom istoku - da bi car i njegovi tiæenici takoðer mogli im
ati udjela u toj drami - a priori je iskljuèena. Takvo to se ne porièe, nego se ne mo e
ni pomisliti -veliko je to postignuæe.
Èitavo to vrijeme, umjerenjaci i liberalni golubovi igraju veliku ulogu u osigurav
anju da indoktrinacijski sustav dobro funkcionira, i to tako to postavljaju èvrste
granice onome to se uopæe mo e misliti.
U svom je "Dnevniku" Henry David Thoreau, koji je na drugom mjestu objasnio kako
ne gubi vrijeme na èitanje novina, napisao:
Nema potrebe zakonom ogranièavati slobodu tiska. Tisak ima u sebi dovoljno zakona
- i vi e nego dovoljno. Gotovo bi se mo-
glo reæi kako se zajednica sastala te se dogovorila to æe se izgovarati, dogovorila s
e kakvo je zajednièko stajali te i kako æe iskljuèiti onoga tko odstupi od toga. Onda se
nijedan na tisuæu ljudi ne usuðuje izgovoriti ni ta drugo.
Njegova tvrdnja nije sasvim toèna. Filozof John Dolan je primijetio: "Nije rijeè o t
ome da bi ljudima nedostajalo hrabrosti za izra avanje misli izvan dopu tenoga doseg
a nego su li eni sposobnosti misliti takve misli". 28 To je kljuèno i to je pokretaèki
motiv "in enjera demokratske suglasnosti".
U New York Timesu je Walter Reich iz Meðunarodnoga centra Woodrowa Wilsona, govoreæi
o otmici broda Achille Lauro zatra io o tre kazne za one koji su "poèinili teroristièka
ubojstva", i to i za izvr itelje i za planere tih zloèin:
Odmjeriti bla u kaznu zbog toga to terorist za sebe vjeruje da mu je to ta uskraæeno te
je on s pravom ogorèen borac za slobodu, rastresa tlo na kojemu stoji pravosuðe prih
vaæanjem teroristièkih tvrdnji kako su valjani samo njihovi pojmovi pravde i prava t
e je samo njihova patnja vrijedna... Palestinci - i bilo tko od mnogih skupina k
oje se slu e terorizmom kako bi izrazile svoje nevolje - trebali bi se okaniti ter
orizma i pronaæi drugaèije putove za postizanje svojih ciljeva, to neizbje no ukljuèuje k
ompromise. A zapadne demokracije moraju odbaciti bilo kakvu izliku - èak i takvu k
oja ukljuèuje siroma no podrijetlo - koja "smanjuje" odgovornost za teroristièke èinove
protiv nedu nih.
Plemenite rijeèi; mogli bismo uzeti i ozbiljno ako bi se namjera izvoðenja strogih k
aznenih mjera primijenila na one koji takvo to pi u - na cara i njegove tiæenike. Ne b
ude li tako, onda ta pisanija ima istu te inu kao i nimalo manje visokoparne fraze
to ih proizvodi Svjetsko vijeæe za mir i druge organizacije koje su komunistièki par
avani - u odnosu na rtve afganskog pokreta otpora.
Mark Heller, zamjenik ravnatelja Jaffeejevog centra za strate ke studije pri Sveuèil
i tu u Tel Avivu obja njava: "O strane dr ave sponzoriran terorizam je rat niskog inte
nziteta. Stoga se njegove rtve, meðu kojima su i Sjedinjene Dr ave, smiju braniti svi
m moguæim sredstvima koja su im na raspolaganju." Iz toga slijedi kako je i ostali
m rtvama "rata niskog intenziteta" i "dr avnog terorizma" dopu teno> "branitise .svim
raspolo ivim sredstvima". Meðu njima
su Salvadorci, Nikaragvanci, Palestinci, Libanonci te nebrojene druge rtve cara i
njegovih klijenata diljem svijeta.29
Istina je da te posljedice slijede samo ako prihvatimo temeljno moralno naèelo: pr
imjenu istih naèela na sebe kao to ih primjenjujemo na druge (ako smo ozbiljni, ond
a jo stro e). No to naèelo te ono to proizlazi iz njegova prihvaæanja u prevladavajuæoj i
telektualnoj kulturi u SAD jedva se uopæe mo e shvatiti te bi ih se stoga te ko moglo
objaviti u èasopisima to se zauzimaju za strogo ka njavanje drugih za njihove zloèine.
Zapravo, kad bi bilo tko izvukao logiène zakljuèke iz navedenih pretpostavaka te ih
jasno izrazio, mogao bi biti optu en pred sudom za poticanje na teroristièko nasilje
protiv politièkih èelnika Sjedinjenih Dr ava i njihovih saveznika.
Èak i najskeptièniji glasovi u SAD sla u se kako je "otvorena potpora pukovnika Gadafi
ja terorizmu te ko zlo" i "Nema razloga pustiti ubojice neka njene ako se zna tko im
je autor /sic!/. To to æe pri osvetnièkoj akciji poginuti i neki nedu ni civili takoðer
ne mo e biti odluèan èimbenik, jer se inaèe ubojièke dr ave nikad ne bi morale bojati odmaz
e." (Anthonv Lewis).30 To naèelo bi dopustilo mnogim ljudima diljem svijeta ubiti
predsjednika Reagana i bombardirati Washington i ako bi "pri toj osvetnièkoj akcij
i poginuli i neki nedu ni civili". Tako dugo dok se takve jednostavno istine ne mo
gu izraziti niti razumjeti, kao to smo vidjeli u navedenim i mnogim drugim sluèajev
ima, zavaravamo se vjerujuæi da u Americi ivimo u demokratskom dru tvu.
U javnim se glasilima vodi te ka rasprava o tome smije li se gusarima i lupe ima dop
ustiti izra avanje njihovih predod aba i zahtjeva. Tako je npr. televizijska postaja
NBC bila estoko napadnuta zbog emitiranja razgovora s èovjekom optu enim za planiran
je otmice broda Achille Lauro; govorilo se da dopustiti onome koji slu i interesim
a terorista slobodno izra avanje bez pokajanja i kazne - to je sramotna devijacija
od istomi ljenosti kakva se zahtijeva od dobro ustrojena slobodnog dru tva. Dopu taju
li javna glasila Ronal-du Reaganu, Georgeu Shultzu, Menahemu Beginu, imonu Peres
u i drugim predstavnicima cara i njegova dvora govoriti bez pokajanja o svom zau
zimanju za "rat niskog intenziteta" i "osvetu" ili èak "preventivne udare"? Dopu taj
u li oni, dakle, teroristièkim voðama slobodno izra avanje te time potpoma u razmahivanj
e terorizma? Takvo se pitanje ne mo e postaviti, a ako bi ga netko sluèajno i postav
io, na njega bi se tek odmahnulo rukom s odvratno æu ili u asom.
2. Bliskoistoèni terorizam i amerièki ideolo ki sustav (1986.)
Dana 17. listopada 1985. predsjednik Reagan se u Washingtonu sastao s izraelskim
premijerom imonom Peresom, koji mu je rekao kako je Izrael spreman na "odva ne kor
ake" na Bliskom istoku te je pripravan pru iti "ruku mira" Jordanu. "Posjet gosp.
Peresa pada u vrijeme neobiènoga sklada izmeðu SAD i Izraela", pisao je David Shiple
r u JVeiu York Timesu, citirajuæi du nosnika Stote Departmenta koji je amerièko-izrael
ske odnose opisao kao "izvanredno bliske i sna ne". Pere je srdaèno doèekan kao mirotvo
rac; hvalilo ga se zbog njegove èvrste odluke daje "bolje platiti cijenu mira nego
cijenu rata", da se poslu imo njegovim vlastitim rijeèima. Predsjednik Reagan je iz
javio kako su on i gosp. Pere razgovarali o "zlu terorizma, koje je odnijelo toli
ko izraelskih, amerièkih i arapskih ivota te donijelo tragediju tolikim drugima"; d
odao je da "se sla emo kako terorizam ne smije oslabiti na a nastojanja na postizanj
u mira na Bliskom istoku".'
Valja imati talent Jonathana Swifta za opis ovog razgovora izmeðu dvaju vodeæih tero
ristièkih zapovjednika na svijetu, koji imaju zajednièku koncepciju "mira" koja posv
e iskljuèuje jednu od dviju skupina koja pola e pravo na nacionalno samoodreðenje u bi
v oj Palestini; iskljuèuje, dakle, domaæe stanovni tvo. Dolina rijeke Jordan je "nedjelj
ivi dio Dr ave Izraela", objavio je Pere za obilaska izraelskih naseobina 1985. To
je u skladu s njegovim dosljednim stajali tem da je "pro lost nepromjenjiva te je Bi
blija odluèno va an dokument u odreðivanju sudbine na e zemlje" te da bi palestinska dr av
a "ugrozila i sam opstanak Izraela".2 Njegova koncepcija idovske dr ave, koju se to
liko hvalilo u SAD zbog umjerenosti, ne ugro ava veæ uklanja opstanak palestinskog n
aroda. No toj se posljedici pridaje malo pozornosti - to nije ni ta vi e veæ malen ned
ostatak u jednom nesavr enu svijetu.
Ni Pere ni ijedan drugi izraelski èelnik nije se jo pomaknuo ni pedlja s polo aja tada n
jega predsjednika dr ave Haima Hercoga
1972. da Palestinci nikad ne mogu biti "partneri na bilo koji naèin glede zemlje k
oja je na em narodu sveta veæ tisuæama godina". Ipak, izraelski golubovi ele iskljuèiti p
odruèja na Zapadnoj obali gusto nastanjena Palestincima iz sastava idovske dr ave, ka
ko bi se izbjeglo ono to eufemistièki nazivaju "demografskim problemom". Svi i dalj
e prihvaæaju procjenu Sloma Gazita daje politika "uni tavanjasvake inicijative" - po
litièkog djelovanja, demokracije ili pregovora - bila "uspje nica" te stoga tako tre
ba nastaviti. Izraelsko stajali te, s amerièkom potporom, ostaje ono to gaje zauzeo p
remijer (sada ministar obrane) Jicak Rabin kad su PLO i arapske dr ave poduprli re
zoluciju Vijeæa sigurnosti UN iz sijeènja 1976. godine, koja je pozivala na mirno rj
e enje s dvije dr ave: Izrael odbija bilo kakve pregovore s PLO, èak i ako bi ona priz
nala Izrael i odrekla se terorizma; Izrael neæe ulaziti ni u kakve "politièke pregov
ore s Palestincima", s PLO-om ili bez njega. Ni Pere ni Reagan nisu htjeli èak ni r
azmotriti jasne prijedloge PLO-a - za koje su obojica znali kako imaju potporu v
elike veæine Palestinaca te bar toliko legitimnosti koliko je imala i cionistièka or
ganizacija 1947. - za pregovore koji bi doveli do uzajamnog priznanja dviju dr ava
u skladu sa iroko prihvaæenim meðunarodnim konsenzusom to su ga na svakom koraku SAD
i Izrael spreèavali veæ godinama.3
Kljuène politièke èinjenice daju nu ni okvir za bilo kakvu raspravu o "zlu terorizma" to
se - u skladu s rasistièkim amerièkim govorom - odnosi samo na teroristièka djela to su
ih poèinili Arapi, a ne idovi, ba kao to i "mir" znaèi takvo rje enje koje dopu ta naci
lno samoodreðenje idovima, ali ne i Palestincima.
Pere je stigao u Washington kako bi razgovarao o miru i terorizmu sa svojim partn
erom u zloèinu odmah po to je poslao bombardere u napad na Tunis, gdje su pobili 20
Tuni ana i 55 Palestinaca. Izraelski novinar Amnon Kapeljuk je izvje æivao s mjesta zl
oèina. Meta je bila nebranjena: "ljetovali te s nekoliko desetaka kuæa, vikendica i ur
edima PLO-a, sve ispremije ano jedno s drugim, toliko da je èak i izbliza te ko razlik
ovati to je to". Upora-bljeno je oru je bilo usavr enije od onoga primijenjenog u Bejr
utu; bile su to "pametne bombe", èini se, koje su smrvile ciljeve u prah i pepeo.
Ljudi koji su se zatekli u bombardiranim zgradama rastrgani su na komadiæe, tako d
a ih se nije moglo prepoznati. Pokazali su mi niz fotografija poginulih. "Mo ete i
h uzeti", rekli su. Osta-
Bliskoistoèni terorizam i amerièki ideolo ki sustav 53
vio sam fotografije u uredu. Nema tih novina na svijetu koje bi objavile tako u as
ne snimke. Rekli su mi kako je djeèak Tuni anin koji je prodavao sendvièe blizu sjedi ta
PLO-a raznesen na komadiæe. Otac je prepoznao njegove ostatke po o iljku na gle nju.
"Neki su ranjenici izvuèeni ispod ru evina, naizgled neozlijeðeni i zdravi", rekao mi
je moj vodiè. "Pola sata nakon toga stali su se grèiti, pali su i umrli. Izgleda da
su im unutarnji organi bili razneseni od snage eksplozije."
Tunis je na Reaganovo tra enje prihvatio Palestince po to su protjerani iz Bejruta u
invaziji s amerièkom potporom, koja je ostavila za sobom dvadeset tisuæa ubijenih l
judi i veæi dio zemlje razoren. "Èekiæem ste krenuli ubiti muhu", rekao je izraelskom
vojnom dopisniku Zeevu ifu "jedan od vodeæih ljudi Pentagona, general kome su dobro
poznate Izraelske oru ane snage i jo nekoliko bliskoistoènih vojski". "Bez potrebe s
te pogodili mnoge civile. Osupnulo nas je va e pona anje prema libanonskim civilima.
" Tako su mislili i mnogi izraelski vojnici, èak i vi i èasnici, koji su bili zapanjen
i divlja tvom napada i tretmanom civila i zarobljenika. 5 No u Izraelu je potpora
agresiji i Begin- aronovoj ekipi rasla usporedno s brojem rtava, dosegav i vrhunac up
ravo nakon teroristièkog bombardiranja Bejruta u kolovozu. ' imon Pere , mirotvorac i
ugledan èlan Socijalistièke internacionale, utio je sve dok cijena za Izrael nije po
stala previsoka nakon pokolja u Sabri i atili. Poslije je Izrael poèeo plaæati i veæu c
ijenu, izazvanu gubicima od libanonskog pokreta otpora. Sve je to sprijeèilo ostva
rivanje izraelskog plana za uspostavu "novoga poretka" u Libanonu pod izraelskim
nadzorom u irokom pojasu na jugu zemlje, dok bi ostacima zemlje vladali izraelsk
i saveznici falangisti i odabrane muslimanske elite (v. dolje bilje ku br. 55).
Nema sumnje, zakljuèuje Kapeljuk, daje Arafat bio cilj napada na Tunis. U uredu PL
O-a u koji su ga odveli stoji Arafatova slika meðu ru evinama, s potpisom: "Htjeli s
u me ubiti, a ne pregovarati sa mnom." "PLO eli pregovore", reèeno je Kapeljuku, "n
o Izrael ne eli ni èuti". Bila je to jednostavno izreèena istina koju su u SAD skriva
li ili - jo gore - odbacivali kao neva nu u skladu s vladajuæim rasistièkim polazi tem.
Nadalje, ne mo e biti ozbiljne sumnje u amerièko sudioni tvo u napadu na Tunis. SAD ni
su èak ni upozorile rtve - amerièke saveznike - da su uboiice na Dutu. Netko tko nnkl
ania nnvierenie
pretvaranju da esta flota i opse ni sustav za motrenje i javljanje na Sredozemlju n
isu mogli otkriti izraelske zrakoplove kako se napajaju gorivom iznad Sredozemno
g mora trebali bi tra iti istragu u Kongresu o posvema noj nesposobnosti amerièkih oru a
nih snaga, to bi sigurno ostavilo irom otvorena vrata za neprijateljske napade na
SAD i amerièke saveznike. "Novinarski izvje taji sada navode vladine izvore koji nav
ode kako je esta flota nesumnjivo znala za nadolazeæi napad, ali je odluèila ne obavi
jestiti tu-niske vlasti", izvijestio je Los Angeles Times. No "ta vrlo va na èinjeni
ca nije objavljena u dvama najveæim listovima na Istoènoj obali, New York Timesu i W
ashington Postu, a ni u ostalim amerièkim novinama, niti je navedena u vijestima z
a inozemstvo" Associated Pressa i United Press Internationala - izvijestio je bl
iskoistoèni dopisnik londonskog Economista Godfrev Jansen, dodav i kako je "pasivno
sudioni tvo SAD posve sigurno". 7
Jedna od rtava bombardiranja Tunisa bio je i Mahmud el-Mu-grabi, roðen u Jeruzalemu
1960., do svoje esnaeste godine zatvaran dvanaest puta, jedan od informanata za
istra ivanje londonskoga Sundaij Timesa o muèenju u Izraelu (19. lipnja 1977.) On je
"uspio pobjeæi u Jordan nakon godina sve te eg ivota pod stalno sve gorim uvjetima v
ojne okupacije", kako pi e u nekrologu to su ga o njemu napisali prijatelji, izrael
ski idovi, ali je izraelska vojna cenzura vi ekratno zabranila njegovo objavljivanj
e u arapskim novinama u istoènom Jeruzalemu. Te èinjenice su u Sjedinjenim Dr avama, n
aravno, beznaèajne. Uostalom, neuobièajeno bri ljivo naèinjeno istra ivanje Sunday Timesa
uglavnom se nije probilo do stupaca amerièkoga tiska. Ipak, liberalni New Republic
ju je objavio, zajedno s eksplicitnom obranom muèenja Arapa, to pak nije izazvalo
nikakvu javnu reakciju.
Sjedinjene Dr ave su odobrile izraelsko bombardiranje Tunisa kao "legitiman odgovo
r na teroristièke napade". Dr avni tajnik Ge-orge Shultz potvrdio je takvu procjenu
u telefonskom razgovoru s izraelskim ministrom vanjskih poslova Jicakom amirom, o
ba-vijestiv i ga kako predsjednik SAD i ostali "uvelike shvaæaju i podupiru izraelsk
u akciju".10 Washington je povukao takvu otvorenu potporu nakon negativne reakci
je u svijetu, ali se suzdr ao od glasovanja o rezoluciji Vijeæa sigurnosti UN kojom
je osuðen taj "èin oru ane agresije" kojim se "flagrantno kr i Povelja Ujedinjenih narod
a, meðunarodno pravo i obièaji". SAD su se u tome, kao i obièno, na le same. Intelektual
nu i kulturnu klimu u SAD dobro
L
ilustrira èinjenica da je to suzdr avanje od glasovanja nai lo na estoke osude kao jo je
dan sluèaj stajali ta "u prilog PLO" i "protiv Izraela" te kao odbijanje da se sna no
udari po - pomno odabranim - teroristima.
Moglo bi se dokazivati kako izraelsko bombardiranje ne spada pod rubriku meðunarod
noga terorizma nego je rijeè o znatno ozbiljnijem zloèinu - agresiji, kako je ustvrd
ilo i Vijeæe sigurnosti UN. Ili bi se moglo kazati kako nije fer primjenjivati na
Izrael definiciju "meðunarodnoga terorizma" koju su drugi razvili. Da bismo pobili
taj drugi prigovor, razmotrit æemo izraelsku vlastitu doktrinu, onako kako ju je
veleposlanik (poslije premijer - op. prev.) Benjamin Netanijahu formulirao na meðu
narodnoj konferenciji o terorizmu. Èimbenik koji odreðuje terorizam, tumaèio je on, je
st "namjerno i sustavno ubijanje i sakaæenje /civila/ sa svrhom zastra ivanja". Oèito
je kako napad na Tunis i drugi izraelski zloèini, poèinjeni tijekom godina, potpadaj
u pod tu definiciju, a veæina akcija meðunarodnoga terorizma ne, ukljuèiv i i najstra nije
teroristièke napade na Izraelce (Ma'alot, pokolj porta a u Miinchenu, napad na obaln
oj cesti 1978., koji je poslu io kao izlika za napad na Libanon itd.) U to ne ulaz
e èak ni otmice zrakoplova ili uzimanje talaca opæenito - a to je ba bila tema konfer
encije u kojoj je sudjelovao.
Napad na sjedi te Arafatove Palestinske oslobodilaèke organizacije bio je navodno od
mazda za ubojstvo trojice Izraelaca u Lar-naki na Cipru; napadaèi su uhiæeni te im s
e sudilo. "Zapadni struènjaci za PLO" sumnjaju da je Arafat znao to se sprema. "I I
zraelci su odustali od svoje prvotne tvrdnje da je bio umije an i gosp. Arafat."12
Branitelji izraelskoga terorizma u SAD nas uvjeravaju kako je "izraelski napad
na Tunis pogodio toèno ljude osumnjièene za teroristièke aktivnosti". Oni tumaèe kako, k
akve god da su èinjenice, "dublja moralna odgovornost za rtve (...) posve le i na Jas
eru Arafatu, jer je on rodonaèelnik suvremenog palestinskog nasilja". Obraæajuæi se iz
raelskoj lobistièkoj skupini AIPAC, glavni dr avni odvjetnik SAD Edwin Meese je izja
vio kako æe SAD Arafata dr ati "odgovornim za djela meðunarodnog terorizma", pri èemu se
, èini se, ne kane zamarati èinjenicama. 13 Prema tome je legitiman svaki èin "protiv
PLO" (vrlo iroka kategorija, kako se pokazalo u povijesti).
Napad na Tunis u skladu je s izraelskom praksom od najranijih dana te dr ave; osve
ta ie usmjerena na raaiive. a ne na Doèinitelie
zlodjela. Uobièajena osuda PLO-a je da "umjesto izravnih napada na dobro osigurane
neprijatelje li samom Izraelu, Palestinci napadaju lak e izraelske mete u Italiji
, Austriji i drugdje",l4 to je jo jedan znak njihove zle i kukavièke naravi. Slièna iz
raelska praksa, koja je poèela znatno prije i neusporedivo je pro irenija, ne ocjenj
uje se takvom, naprotiv: svi hvale izraelsko juna tvo, vojnu djelotvornost i "èistoæu
oru ja" omiljenog amerièkog saveznika. Pojam "osvete" takoðer izaziva dosta pitanja, èim
e æemo se poslije izravno pozabaviti.
Krajem 1985. godine tisak je objavljivao preglede "godine krvavog meðunarodnog ter
orizma", u to su redovito bila ukljuèena ubojstva u Larnaki 25. rujna te otmica bro
da Achille Lauro i brutalno ubojstvo invalidnog amerièkog turista Leona Klinghoffe
ra 7. listopada. Izraelski napad na Tunis 1. listopada nije se na ao na tim popisi
ma. U dugom pregledu terorizma te godine, New York Times je kratko spomenuo bomb
ardiranje Tunisa, ali kao primjer odmazde, a ne terorizma. Opisao je dogaðaj kao "
oèajnièki èin koji je imao malo utjecaja na palestinsko nasilje, ali je izazvao veliku
poviku ostalih zemalja". Profesor prava na Sveuèili tu Har-vard Alan Dershowitz je
osudio Italiju zbog sudjelovanja u meðunarodnom terorizmu oslobaðanjem èovjeka "koji j
e navodno zamislio otmicu /broda Achille Lauro/". Primijetio je da bi SAD "svaka
ko izruèile bilo kojeg izraelskog terorista koji je poèinio nasilje nad dr avljanima n
eke druge zemlje". Da, svakako; na primjer: Arijela arona, Jicaka amira ili Menahe
ma Begina. Ta se izjava pojavila istog dana kad su Peresa slavno primali u Washi
n-gtonu nedugo nakon bombardiranja Tunisa te ga hvalili zbog mirotvorstva. Sve s
e to dr i posve prirodnim u kulturnoj klimi koja prevladava u Americi. l5
O Reaganovim izjavama o terorizmu u matiènim se javnim glasilima izvje æuje ozbiljno.
Ipak, kritièari ponekad govore o licemjerju onih to se pjene zbog meðunarodnog terori
zma dok istodobno alju vojske svojih tiæenika neka ubijaju, sakate, muèe i razaraju u
Nikaragvi te - to zapa a manje ljudi, jer se to smatra velikim uspjehom - masakrira
ju desetke tisuæa ljudi u Salvadoru, odluèno se boreæi protiv stra ne prijetnje uspostav
e stvarne demokracije u toj zemlji. Nedugo nakon razgovora Reagana i Peresa o mi
ru i terorizmu, skupina od 120 lijeènika, medicinskih sestara i drugih zdravstveni
h radnika vratila se s istra ivanja u Nikaragvi, koje su financirali Amerièka udruga
za javno zdravlje i Svjetska
zdravstvena organizacija. Izvijestili su o razaranju bolnica i ambulanti, ubijan
ju zdravstvenih radnika, pljaèkanju seoskih ljekarni, to je dovelo do kritiènog manjk
a lijekova, uspje nom ometanju programa cijepljenja protiv djeèje paralize... A sve
je to tek malen dio kampanje nasilja to su je organizirala sredi ta meðunarodnog tero
rizma u Washingtonu i Miamiju.I6 Izvjestitelji New York Time-sa iz Nikaragve èesto
dose u svoje kolege iz Pravde koji dopisuju iz Afganistana - toliko se trude skri
ti mno tvo dokaza protiv kon-tra a. Naravno, i to je izvje æe, poput tolikih drugih, jed
nostavno ignorirano u tim "uglednim" novinama.
Pohod na Tunis otkriva dubinu licemjerja koju nije uvijek lako pojmiti. Pretpost
avimo da Nikaragva bombardira Washing-ton, nastojeæi ubiti Reagana, Shultza i drug
e meðunarodne teroriste te pri tome "sluèajno" pobije nekih stotinu tisuæa ljudi. Prem
a amerièkim mjerilima, to bi bila sasvim pravedna odmazda, ako prihvatimo omjer od
25 prema 1, kao u razmjeni Larnake za Tunis, makar bismo radi toènosti mogli doda
ti kako bi u tom sluèaju bar poèinitelji zloèina bili ciljevi napada - a nema dvojbe o
tome tko je prvi poèeo s terorom. Mo da bi trebalo prikladan broj rtava pomno iti s fa
ktorom koji uzima u obzir mno inu stanovni tva. "Teroristi i oni koji ih podupiru mo
raju biti pozvani na odgovornost. I bit æe", objavio je predsjednik Reagan.17 Time
je dao moralni temelj svakom takvom osvetnièkom èinu, a kao to æemo vidjeti, s time se
posve sla u i njegovi naj e æi kritièari u vodeæim amerièkim listovima.
Pere se u Libanonu veæ istaknuo kao mirotvorac. '8 Po to je postao premijer, Izrael j
e pojaèao "antiteroristièke" programe uperene protiv civila u okupiranom ju nom Libano
nu. Vrhunac div-lja tva bila je operacija "Èelièna aka" poèetkom 1985. godine, koja je dj
elovala kao akcija "latinoamerièkih odreda smrti", kako je komentirao Curtis Wilki
e, potvrdiv i time izvje taje drugih novinara na mjestu dogaðaja. U seli Zrariji, na p
rimjer, izraelska je vojska djelovala dobrano na sjever od tada nje boji nice. Nakon
nekoliko sati te koga granatiranja Zrarije i triju obli njih sela, izraelska je voj
ska odvezla iz sela sve njegove mu ke stanovnike. Pobili su ih izmeðu 35 i 40; neke
su u autima zgazili izraelski tenkovi. Drugi su seljaci istuèeni ili muèeni; tenk je
ispalio granatu prema djelatnicima Crvenoga kri a, koji su upozoreni neka ne pril
aze. Na koncu su izraelski vojnici "èudesno" izi li bez rtava iz neèega stoje Izrael sl
u beno opisao kao topnièku bitku s te ko
naoru anim gerilcima. Dan prije toga dvanaest je izraelskih vojnika poginulo u sam
oubilaèkom "napadu blizu granice, no Izrael je poricao da je napad na Zrariju bio
odmazda. Izraelsko su poricanje komentatori u SAD revno prenijeli kao èinjenicu, t
umaèeæi kako "obavje tajnim radom ustanovljeno kako je mjesto postalo upori te teroristi
ma. (...) Èak 34 ijitska gerilca ubijena su u topnièkoj bitci, a vi e od stotinu ljudi
odvedeno je na ispitivanje -i sve to samo u jednom malom selu" (Eric Breindel), t
o pokazuje snagu ijitske teroristièke mre e. Ne znajuæi kakva je slu bena linija, izraels
ki su vojnici na zidovima po selu ispisali na arapskom parolu "Osveta izraelske
vojske"; to su vidjeli i isprièali oèevici.
Drugdje su izraelski vojnici pucali na bolnice i kole te odvodili "sumnjivce", meðu
kojima su bili i pacijenti u bolnièkim krevetima i operacijskim dvoranama, na "is
pitivanje" ili u izraelske koncentracijske logore. To su samo neki od mnogobrojn
ih zlodjela to ih je jedan zapadni diplomat koji èesto putuje tim podruèjem opisao da
dose u nove dubine "proraèunate brutalnosti i nasumiènog ubijanja".20
Zapovjednik izraelske postrojbe za vezu u Libanonu general lomo lija rekao je da
je "jedino oru je protiv terorizma - terorizam. Izrael stoga ima i drugih moguænosti
, osim onih to ih je veæ iskoristio, za 'govorenje jezikom koji teroristi razumiju'
." Takva koncepcija za mene nije nova. Gestapovo djelovanje u okupiranoj Europi
je takoðer bilo "opravdano u borbi protiv terorizma". Jedna od rtava Klausa Barbiej
a pronaðena je s ceduljom pribodenom na prsa s natpisom: "Terorom protiv terora."
Ba je to ime poslije uzela jedna izraelska teroristièka skupina, a tako se zvao i g
lavni èlanak u Der Spiegelu koji se bavio amerièkim teroristièkim bombardiranjem Libij
e u travnju 1986. Sjedinjene Dr ave su ulo ile veto na prijedlog rezolucije Vijeæa sig
urnosti Ujedinjenih naroda kojom se poziva na osudu "izraelske prakse i mjera pr
otiv civilnoga stanovni tva u ju nom Libanonu". SAD su tvrdile kako je rijeè o "primje
ni dvostrukih mjerila". "Ne vjerujemo da æe jedna neizba-lansirana rezolucija okonèa
ti agoniju Libanona", objasnila je Jean-ne Kirkpatriek /u to vrijeme stalna pred
stavnica SAD pri UN u New Yorku - op. prev./
Izraelski se terorizam nastavio sve dok akcije pokreta otpora nisu prisilile izr
aelsku vojsku na povlaèenje. Izraelski vojnici i njihovi plaæenici iz Ju nolibanonske
vojske (SLA) zavr ili su "godinu krvavog meðunarodnog terorizma" 31. prosinca 1985.
godine, kad
su "napali ijitsko muslimansko selo /Kunin/ u ju nom Libanonu te natjerali èitavo puèan
stvo - nekih dvije tisuæe ljudi - na odlazak". Kuæe su razorili ili zapalili te izdv
ojili 32 mladiæa. Starci, ene i djeca iz sela izbjegli su u gradiæ izvan izraelske "s
igurnosne zone", gdje su snage UN imale svoj sto er.
Ovaj izvje taj, zasnovan na izjavama oèevidaca to ih je uzela libanonska policija, is
kazu novinara konzervativnoga bejrutskog dnevnika An Nahar i pripadnika ijitskoga
pokreta Amal, krenuo je u svijet iz Bejruta. Iz Jeruzalema je Joel Greenberg po
slao drugaèiju verziju, koja se nije zasnivala ni na kakvim prepoznatljivim izvori
ma, nego je isprièana kao jednostavna èinjenica: "Bojeæi se osvete SLA, stanovnici ijit
skoga sela Kunina izbjegli su iz sela po to su tamo ubijena dvojica pripadnika SLA
".
Iako uobièajena, usporedba je pouèna. Izraelska propaganda uvelike dobiva èinjenicom d
a se strani mediji uglavnom oslanjaju na dopisnike smje tene u Izraelu. Tako se do
bivaju dvije kljuène prednosti: prvo, "vijesti" se amerièkoj javnosti predstavljaju
gledane slu benim izraelskim pogledom; drugo, u onim rijetkim sluèajevima kad se ame
rièki dopisnici odva e neovisno istra ivati'umjesto da se jednostavno oslanjaju na svo
je ljubazne domaæine; izraelska propagandna ma inerija i njezine mnogobrojne podru nic
e u SAD gorko se ale kako se arapski zloèini zanemaruju, dok je Izrael izlo en podrob
nu promatranju i potrazi za sitnim nesavr enostima.
Nemoguænost oblikovanja vijesti na uobièajeni naèin ponekad stvara probleme, kao na pr
imjer za rata u Libanonu 1982. godine, kad Izrael nije imao naèina nadzirati izvje æa
oèevidaca, novinara koji su djelovali u Libanonu. To je izazvalo veliku lavinu pro
svjeda zbog navodnog umno avanja rtava i proizvodnje " iroko zasnovanog, masovnog psi
holo kog rata" protiv sirotog malog Izraela, to je jo jedan znak neiskorjenjivog ant
isemitizma u svjetskom javnom mi ljenju. Tako je Izrael od agresora postao rtva. La
ko se mo e pokazati kako su takve optu be ne samo la ne, nego èesto i komiène. No mediji s
u se, kako se moglo i predvidjeti, povukli te poèeli promatrati stvari s izraelsko
ga gledi ta, to nije bio lagan zadatak za novinare koji su poku avali pre ivjeti izrael
sko teroristièko bombardiranje. Svjedoèenja iz izraelskih izvora èesto su bila znatno e æa
od onoga to se objavljivalo u amerièkom tisku. Ono to je izlazilo u amerièkim novinama
bila je èesto veoma razvodnjena verzija onoga to su novinari zaista vidjeli. 24 No
izraelske su se opt^bej^jmê^lopzbujno.uimtoi^gvojoj oèjtoj
apsurdnosti, dok se prikladna kritika medija zbog podèinjavanja amerièko-izraelskoj
perspektivi ignorirala. Tipièno, studija "Objavljene analize medijskog praæenja rata
u Libanonu 1982." sadr i brojne optu be na raèun tiska zbog navodnog protuizraelskog
stajali ta i tek nekoliko obrana listova od takvih optu aba, ali se èak ni ne spominje
èinjenica postojanja iscrpne i dosta toène kritièke analize upravo obrnute pojave. 25
Unutar uskih granica vrlo ideologizirane intelektualne klime u SAD mo e se èuti sam
o jedna strana. Takva je pojava prilièno tipièna i lako ju je pokazati u vezi s rato
vima u Indokini, srednjoamerièkim ratovima itd. te slu i kao jo jedno sredstvo za nad
zor nad mi ljenjem.
Operacija "Èelièna aka", koju izraelsko zapovjedni tvo i samo rado opisuje kao "teroriz
am" (v. citirane opaske generala Uje) imala je dvije glavne svrhe. Prva je bila,
kako je (iz Libanona) primijetio John Kifner, "okrenuti puèanstvo protiv gerilaca
tako to æe se cijena nastavka potpore gerilcima uèiniti previsokom". Ukratko: tako s
e puèanstvo dr i taocem teroristièkih napada, osim ako prihvati aran mane koje Izrael na
mjerava uvesti silom. Druga je svrha bila potaknuti unutarnji sukob u Libanonu t
e primijeniti opæu seobu stanovni tva nakon oru anog sukoba meðu zajednicama, od kojih j
e mnoge okupator potpirio od 1982. godine, na klasièan naèin. "Postoje mnogi dokazi"
, primijetio je dopisnik iz Libanona Jim Muir, "daje Izrael potpalio i odr ava suk
ob kr æana i Druza". Vi i du nosnik jednog meðunarodnog programa za pomoæ je rekao: "Njihov
odjel za prljave smicalice poku ao je sve stoje mogao kako bi potpalio sukobe, ali
nije i lo." "Njihovo je pona anje bilo pokvareno"; takav pogled "dijeli èitava meðunaro
dna zajednica".
"Oèevidci izvje æuju kako su izraelski vojnici èesto pucali na palestinske logore iz obl
i njih kr æanskih podruèja, kako bi razjarili Palestince protiv kr æana". Stanovnici kr æan
sela izvijestili su kako su izraelske ophodnje prisilile uz prijetnju oru jem kr æane
i muslimane da udaraju jedan drugoga, stoje samo jedan od oblika "bizarnog poni av
anja". Svi su ti postupci naposljetku urodili plodom. Izraelski kr æanski saveznici
napali su muslimane u blizini Sidona na naèin koji je jamaèno morao izazvali odgovor
znatno jaèih snaga u regiji, to æe poèeti krvavi krug nasilja to je na koncu dovelo do
bijega desetaka tisuæa kr æana, od kojih su mnogi prebjegli u podruèja pod izraelskim na
dzorom na jugu zemlje, dok je Peresova operacija "Èelièna aka" natjerala na sjever de
setke tisuæa ijita.26............, _ ..............__............._.
.....................____........_.....
U Sjedinjenim Dr avama su se pravili da vjeruju kako se Izrael od poèetka elio povuæi,
ali se ijitski teroristi jednostavno zabavljaju starom arapskom igrom nasilja koj
e je samo sebi svrha te time odugovlaèe planirano povlaèenje. No kako je Jim Muir is
pravno primijetio: "povijesna je èinjenica, koju se ne mo e ozbiljno osporavati, da
se Izrael sada ne bi povlaèio da nije napada i rtava to su ih prouzroèili". Stupanj po
vlaèenja bit æe odreðen snagom otpora. 7
Izraelsko vrhovno zapovjedni tvo obja njava kako su rtve operacije "Èelièna aka" bili "se
jaci-teroristi". Stoga je lako shvatljivo za to su pripadnici SLA masakrirali 13 s
eljaka tijekom dogaðaja koji je izazvao taj komentar. Josi Olmert sa Shiloah Insti
tuta (Izraelski institut za strate ke studije) rekao je kako "ti teroristi djeluju
s potporom veæine mjesnoga stanovni tva. Jedan se izraelski zapovjednik po alio da "t
erorist... ovdje ima mnogo oèiju. Jer on ivi ovdje." Naprotiv, vojni dopisnik Jerus
alem Posta opisao je probleme s kojima se Izrael suoèava u borbi protiv "teroristièk
ih plaæenika" i "fanatika, koji su svi dovoljno predani svojoj stvari te æe riskirat
i i da ih izraelska vojska ubije za vrijeme operacija". Izraelska vojska pak "mo
ra odr ati red i sigurnost" u okupiranom ju nom dijelu Libanona usprkos "cijeni to ju
je moraju platiti stanovnici". Izrazio je "divljenje naèinu na koji obavljaju svo
j posao".
Leon Wieseltier je objasnio razliku izmeðu " ijitskog terorizma" protiv okupacijske
vojske i palestinskog terorizma, makar oba izra avaju zlu arapsku æud: "Palestinci i
maju ubojice koji ele ubiti. ijiti imaju ubojice koji ele umrijeti." Oni poduzimaju
akcije ciljevi kojih se ne mogu zadovoljiti politièkim ili diplomatskim sredstvim
a" - neèim tako jednostavnim kao to je uklanjanje okupacijske vojske s njihove zeml
je. Ne, nego se "tajna vojska" Amal "posvetila uni tenju Izraela" od svog osnutka
1975. - otkriæe koje daleko nadilazi prièe zgotovljene po izraelskom sustavu hazbare
. 28
Isti pojam terorizma vrlo rado rabe amerièki du nosnici i komentatori. Zato je tisak
bez komentara prenio rijeèi dr avnog tajnika Shultza, koji je izjavio kako je briga
zbog "meðunarodnog terorizma" postala "njegova strast" nakon samoubilaèkog bomba kog
napada na amerièke marince u Libanonu u listopadu 1983. Napadnute je vojnike veæina
puèanstva - to ne treba previ e iznenaðivati - smatrala stranom vojnom silom poslanom k
ako bi se odr ao "novi poredak" nametnut izraelskom agresijom. Barry Rubin je napi
sao: "Najva nija primjena terorizma sa sirijskom potpo-
rom u Libanonu bila je natjerati na odlazak izraelske postrojbe i amerièke marince
". Iran i Sirija podupirali.su "teroristièke aktivnosti ekstremistièkih ijitskih skup
ina" u ju nom Libanonu, kao to su napadi na "Ju nolibanonsku vojsku, koju podupire Iz
rael". Za zagovornike dr avnog terorizma je otpor okupacijskoj vojsci i njezinim m
jesnim plaæenicima terorizam, na koji treba odgovoriti o trim mjerama. Dopisnik New
York Timesa iz Izraela Tho-mas Friedman redovito je opisivao napade na izraelske
postrojbe u ju nom Libanonu kao "teroristièke bomba ke napade" ili "samoubilaèki terori
zam" koji je, kako nas on uvjerava, proizvod "psiholo ke slabosti ili vjerskoga za
nosa". On dalje izvje æuje kako su stanovnici "sigurnosnog pojasa" pod izraelskom ok
upacijom "prvo ustrijeljeni, a tek im se onda postavljaju pitanja. Neki od ubije
nih bili su nedu ni prolaznici". Ali takvi postupci ipak nisu dr avni terorizam. Dop
isnik takoðer primjeæuje kako se Izrael "veoma potrudio ogranièiti protok vijesti s to
ga podruèja": "nijednom izvjestitelju nije dopu teno izvje æivati s popri ta samoubilaèkih
apada; tovi e, o tome se gotovo i ne izdaju priopæenja". No ta ga èinjenica ne prijeèi s
puno samopouzdanja izvje æivati o povijesti, psiholo kom stanju i poremeæenosti navodnih
"terorista" - onako kako ih vide okupatori.
Dok su Reagan i Pere èestitali jedan drugome na naèelnom stajali tu protiv "zle plime t
erorizma", pred zadivljenom publikom, tisak je objavio da je u ju nom Libanonu poèin
jen jo jedan teroristièki èin: "Teroristi pobili est osoba i razorili kr æansku ra-dijsku
postaju u amerièkom vlasni tvu u ju nom Libanonu" - glasio je naslov toga dana.30 Za to
bi libanonski teroristi razorili "Glas nade" koji su vodili amerièki kr æanski misiona
ri? Pitanje jedva daje itko i postavio, no pozabavimo se malo njime, da bismo ra
zjasnili pojmove terorizma i osvete.
Jedan od razloga bio je i to to je postaja "govorila u ime Ju nolibanonske vojske"3
1, plaæenièke paravojske to ju je Izrael uspostavio u ju nom Libanonu kako bi terorizir
ao puèanstvo u svom "sigurnosnom pojasu". Lokacija postaje, u blizini sela Hija-ma
, takoðer je bitna. Hijam ima povijest koja je dobro poznata u Libanonu i Izraelu,
makar ne i u SAD. Zev if je aludirao na nju usred Peresove operacije "Èelièna aka". P
rimijetio je kako je, kad je Izrael napao Libanon 1982., selo Hijam bilo "opustj
elo od stanovnika", a danas ih ima deset tisuæa. Tako je i libanonski grad Nabatij
a imao samo pet tisuæa stanovnika, a danas ih je pedeset
tisuæa. "Takvi i drugi opet æe morati napu tati svoje domove dopuste li djelovanje eks
tremistima u svojoj sredini ili Palestincima napade na izraelskih naseobina", ob
jasnio je if. 32 Takva æe biti njihova sudbina po ele li napasti izraelsku vojsku, ko
ja je u to doba napadala libanonska sela, nasumce ubijajuæi civile i razarajuæi "u o
brani protiv "terorizma, koji jo nije i èeznuo" jer "izraelskim vojnicima danju ni noæu
ne daju mira u ju nom Libanonu" 33.
Libanoncima, na koje se odnosilo upozorenje, te u najmanju ruku nekim bolje obav
ije tenim pripadnicima izraelske javnosti, if nije morao tumaèiti zastoje 1982. puèanst
vo Nabatije bilo svedeno na pet tisuæa ljudi, dok je Hijam bio posve pust. Stanovn
i tvo Hijama je protjerano, pri èemu su pobijene stotine ljudi; to su bile posljedic
e izraelskoga teroristièkog bombardiranja od ranih sedamdesetih godina. aèica preosta
lih stanovnika u Hijamu pobijeni su za izraelske najezde na Libanon 1982., pred
oèima elitne Golanske brigade. Pokolj je poèinila izraelska milicija Hadad, koja je
"uspjela uspostaviti razmjerni mir na tom podruèju te sprijeèiti povratak PLO-ovih t
erorista", kako je to lijepo objasnio mirotvorac.34
Hijam je takoðer mjesto gdje "Izrael i lokalne milicije, njegove saveznice (...) d
r e zatvorenike pod u asnim uvjetima, gdje ih tuku i muèe elektro okovima, o èemu su posvj
edoèili biv i zatvorenici i meðunarodni humanitarci". Crveni kri je izvijestio kako "Iz
rael vodi taj centar", u koji njegovim aktivistima izraelska vojska nije dopusti
la uæi.35 Potvrdiv i takve izvje taje, Horovic je dodao kako je Izrael nauèio "pouku Ans
ara" - koncentracijskog logora to su ga vodile Izraelske oru ane snage. Stoga se ur
edilo tako da kolaboracionisti iz SLA obavljaju muèenja, kako bi se kritika odvrat
ila od Izraela. Op irna izvje æa o muèenjima, to su ih iznijeli biv i zatoèenici, u SAD su
la zanemarena - ali ne i drugdje u svijetu. Navodeæi podatke iz takvih izvora, Pau
l Kessler iz College de Fran-ce, suosnivaè Odbora francuskih lijeènika za pomoæ idovima
u Sovjetskom Savezu, primijetio je kako su veæina zatoèenika "privedeni kao sumnjiv
ci tijekom premetaèina, ili je pak bila rijeè o selja-nima uhiæenim jer nisu eljeli sur
aðivati s okupacijskim snagama, a osobito zbog toga to su se odbili pridru iti paravo
jsci izraelskih kolaboracionista, tzv. 'Ju nolibanonskoj vojsci'." Nitko od tih lj
udi nije bio optu en niti osuðen, no neki su unatoè tome bili zatoèeni i vi e od godinu da
na. Hijam je bio glavni, ali ne i jedini logor. Kessler izvje æuje o sustavnom muèenju
to su ga provodili stra ari,
pripadnici SLA, koji su upravljali zatvorima "pod zapovjedni tvom izraelskih èasnika
" .
Moglo bi se, prema tome, to ta dodati o teroristièkim napadima "fanatika" u Hijamu 17
. listopada 1985. godine - da se graða o kojoj govorimo dr i podobnom postati dijelo
m povijesnoga sjeæanja, kao to su neki drugi teroristièki zloèini, ideolo ki znatno bolje
upotrebljivi.
I Nabatija nam takoðer ima jo to ta objasniti. Pedeset od ukupno ezdeset tisuæa stanovni
a izbjegli su iz grada "prete ito iz straha od/izraelskoga/granatiranja". Tako su
izvijestila dvojica dopisnika Jerusalem Posta koji su obilazili ju ni Libanon nast
ojeæi pronaæi dokaze PLO-ova terora i zloèina. Od toga su malo to prona li, no zato su ot
krili mno tvo dokaza izraelskog terora i njegovih uèinaka. 37 Jedno se takvo bombard
iranje dogodilo 4. studenog 1977., kad je Nabatija "do la pod te ku topnièku vatru s i
zraelskih polo aja na objema stranama granice; izmeðu ostalog, sa est izraelskih upor
i ta unutar Libanona". Napadi su se nastavili i sutradan; uz ostale rtve, poginule
su i tri ene. 6. studenog su dvije rakete to su ih ispalili Al-Fatahovi borci ubil
e dvojicu Izraelaca u Nahariji; kao rezultat, poèela je topnièka bitka te je u drugo
m raketnom napadu poginuo jo jedan Izraelac. "Zatim je uslijedio izraelski zraèni u
dar u kojem je poginulo sedamdeset ljudi, od kojih su gotovo svi biliLibanonci."
38
Razmjena vatre koja je zamalo prerasla u veliki rat bila je razlog to ga je egipa
tski predsjednik Sadat naveo za svoju ponudu da posjeti Izrael, nekoliko dana na
kon toga.39
No ti su dogaðaji u li u povijesno pamæenje - ne samo novinarsko, nego i znanstveno -
na drugaèiji naèin: "Kako bi omela pripreme za mirovnu konferenciju", pi e Edward Hale
y, ne navodeæi dokaze za to, "PLO je ispalila raketa Kaæu a na selo Nahariju u sjevern
om Izraelu 6. i 8. studenog, ubiv i troje ljudi", izazvav i time "neizbje nu izraelsku
osvetu" 9. studenog. Tada je "u Tiru i dva obli nja gradiæa na jugu Libanona"40 ubi
jeno vi e od stotinu ljudi. Kako je i pravilo, u proèi æenoj inaèici povijesti Palestinci
izvode teroristièke akcije, a Izraelci onda uzvraæaju, mo da malo previ e estoko. U stvar
nosti, istina je bila i je èesto sasvim drukèija. To je vrlo znaèajno za prouèavanje ter
orizma na Bliskom istoku.
Patnja stanovnika Nabatije bila je slabo popraæena u zapadnom tisku; bilo je, ipak
, nekoliko iznimaka. Jedan se izraelski napad dogodio 2. prosinca 1975. Izraelsk
o je ratno zrakoplovstvo tada
Bliskoistoèni terorizam i amerièki Ideolo ki sustav 65
bombardiralo grad, pobiv i desetke libanonskih i palestinskih civila, rabeæi mitralj
eze, bombe i rakete.41 Taj napad, neobièan samo po tome to je bio zabilje en u mediji
ma, nije pobudio zanimanje ni zabrinutost, mo da stoga stoje bio "odmazda". Odmazd
a, naime, protiv odluke Vijeæa sigurnosti Ujedinjenih naroda, koje se upravo bilo
slo ilo posvetiti jednu svoju sjednicu mirovnom prijedlogu to su ga zajednièki izradi
li Sirija, Egipat i PLO (opisan u 1. poglavlju).
Prièa se nastavlja, s vrlo malo promjena. Poèetkom 1986. godine, dok su oèi svijeta s
u asom bile uprte na teroristièke luðake diljem arapskog svijeta, tisak je izvijestio
kako je izraelski tenk pucao iz topa po selu Sreifi u ju nom Libanonu. Pucao je na
trideset kuæa iz kojih su, kako tvrde izraelski vojni izvori, "naoru ani teroristi"
pucali na izraelske vojnike, odupiruæi se izraelskoj vojnoj akciji potrage za dvo
jicom vojnika koji su bili "oteti" u izraelskoj "sigurnosnoj zoni". Amerièki tisak
uglavnom nije objavio izvje taj mirovnih snaga UN da su izraelski vojnici "stvarn
o poludjeli" tijekom te akcije. Zatoèili su èitava sela, sprijeèiv i vojnike UN da selja
nima zatoèenim radi "ispitivanja" dostave vodu, mlijeko i naranèe. "Ispitivanje" je
zapravo znaèilo zvjersko muèenje mu karaca i ena. To su èinili izraelski vojnici i njihov
i kolaboracionisti, vojnici SLA, koji su im uvijek bili pri ruci. Izraelski su v
ojnici zatim oti li, povev i sa sobom mnoge seljane, meðu kojima i vi e trudnica. Neke s
u odveli u Izrael, povrijediv i time jo jednom meðunarodno pravo. Razorili su, o tetili
ili opljaèkali mnoge kuæe u selu. Za to je vrijeme imon Pere izjavio kako izraelska p
otraga za otetim vojnicima "izra ava na e po tovanje vrijednosti i dostojanstva ljudsk
og ivota".
Mjesec dana nakon toga, 24. o ujka, Libanonski je radio javio da su izraelske snag
e (bila to izraelska regularna vojska ili plaæenici iz SLA) granatirali Nabatiju,
ubiv i pri tome troje civila, a raniv i dvadeset dvoje. "Granate su poèele padati na t
r nicu u sredi tu grada u zoru, kad se mno tvo okuplja radi trgovine." Napad je navodn
o bio osveta za napad na izraelske plaæenike u ju nom Libanonu. Èelnik ijitskog Amala i
zjavio je da "izraelske naseobine i ureðaji neæe moæi izmaknuti udarima pokreta otpora
". Dana 27. o ujka jedna je Kaæu a pogodila kolsko igrali te na sjeveru Izraela. Ranjeno
je pet osoba, a to je izazvalo izraelski napad na palestinski izbjeglièki logor bl
izu Sidona, u kojem je poginulo deset liudli ranjeno dvadeset dvoje. Zapovjednik
izraelskih snaga
na sjeveru ustvrdio je na Izraelskom vojnom radiju kako Izraelska vojska nije us
pjela utvrditi jesu li'raketu ispalili ijiti ili Palestinci. Dana 7. travnja izra
elski su zrakoplovi bombardirali iste te logore te susjedno selo, ubiv i dvoje i r
aniv i dvadeset osoba. Tvrdilo se kako su teroristi odatle kretali u napade, kaneæi
ubijati izraelske graðane.
Od svih je tih dogaðaja jedino raketni napad na sjever Izraela zaslu io biti prikaza
na na televiziji, uz opæe zgra anje zbog "zla terorizma". Ipak, to je zgra anje bilo p
one to zaglu eno masovnom histerijom organiziranom zbog nikaragvanske "najezde" na H
onduras. Rijeè je, naime, bila o tome da je Nikaragvanska vojska iskoristila svoje
zakonito pravo na nastavak potjere za teroristièkim bandama to su ih njihovi amerièk
i poslodavci poslali na nikaragvanski teritorij kako bi pokazali snagu, tik prij
e glasovanja u Senatu SAD o pomoæi kontra ima. Prisjetimo se ovdje kako je jedino pi
tanje o kojem se u teroristièkoj dr avi ozbiljno raspravlja to mo e li plaæenièka vojska p
ostiæi ciljeve koje im je gospodar odredio. Izrael, naprotiv, nije iskori tavao prav
o na nastavak potjere kad je granatirao i bombardirao gradove i izbjeglièke logore
, niti se izralske teroristièke akcije i agresija na Libanon ikada i ikako mogu po
dvesti pod taj pojam. No kao vazalna dr ava, Izrael je od cara dobio pravo na tero
rizam, muèenje i agresiju. Nikaragva pak, buduæi da je careva protivnica, jednostavn
o nema prava braniti vlastito podruèje od meðunarodnog terorizma koji potjeèe iz SAD.
Susljedno tome, naravna je stvar da se izraelski zloèini pre uæuju ili èak odobravaju ka
o legitimna odmazda. Kongres SAD je pak - obje stranke - osudio "nikaragvanske m
arksiste-lenjiniste" zbog toga novog dokaza kakva su ugroza miru i stabilnosti u
regiji.
Izraelska agresija na Libanon u lipnju 1982. takoðer se redovito predstavlja u proèi æen
om obliku. imon Pere pi e kako je operacija "Mir za Galileju" poduzeta "kako bi se o
siguralo da na Galileju ne bude vi e napada kaæu ama." Eric Breindel tumaèi kako je "nar
avno, glavni cilj izraelske invazije 1982. bila za tita Galileje (...) od napada k
aæu ama i drugih oblika bombardiranja iz Libanona." Vanjskopolitièke stranice New York
Timesa nas informiraju kako je najezda poèela "nakon napada gerilaca Palestinske
oslobodilaèke organizacije na naseobine na sjeveru Izraela" i (bez komentara) da s
u izraelski èelnici "izjavili kako ele dokrajèiti raketiranje i granatiranje preko iz
raelske sjeverne granice". To je "postignuto za tri godine to ih je Izraelska voj
ska provela u Li-
banonu". Henry Kamm je dodao da "veæ gotovo tri godine stanovnici Kirjat emone nisu
morali spavati u skloni tima i roditelji se ne boje poslati djecu u kolu ili na ig
ru. Rakete Kaæu a sovjetske proizvodnje, koje su godinama pogaðale ovaj gradiæ u blizini
libanonske granice u nasumiènim razmacima, nisu pale otkad je Izrael napao Libano
n u lipnju 1982." Thomas Friedman pak domeæe: "Poènu li rakete opet padati na Izrael
uz sjevernu granicu, izraelska æe javnost biti ogorèena. (...) Trenutaèno na sjeverni
Izrael rakete ne padaju (...) a ako masovni napadi preko sjeverne granice ponov
no poènu, ta bi manjina/koja podupire ostanak izraelske vojske u Libanonu/vrlo lak
o mogla opet postati veæina." Friedman dalje pi e u jednoj od svojih mnogobrojnih pr
ièa o ljudskim sudbinama: "Operacija 'Mir za Galileju', tj. izraelska invazija na
Libanon, bila je prvotno poduzeta kako bi se civilno stanovni tvo za titilo od pales
tinskih topnika." U tom i drugim svojim èlancima Friedman pripovijeda o patnjama s
irotih Izraelaca. Politièari redovito izra avaju istovjetna stajali ta. Zbigniew Brzez
inski pi e kako je "pojaèana sirijska vojna nazoènost te èinjenica stoje Palestinska osl
obodilaèka organizacija stala upotrebljavati Libanon za upade u Izrael potaknula i
zraelsku invaziju." /1982./ Tako i Ronald Rea-gan, pokazujuæi jo jedanput moralni k
ukavièluk, tra i od nas da se "prisjetimo kako je Izrael, kad je sve to /invazija/ p
oèelo, zbog povreda svoje sjeverne granice koje su èinili Palestinci, oti ao sve do Be
jruta". Tamo je, ka e on, "deset tisuæa Palestinaca /!/ ru ili Bejrut". Tako, dakle: o
ni su ru ili Bejrut, a ne izraelski bombarderi uz Reaganovu potporu.
Ti i nebrojeni drugi izvje taji, mnogi potkrijepljeni ivim opisima patnji puèanstva G
alileje izvrgnuta nasumiènom raketiranju kaæu ama, pomogli su stvoriti opæeprihvaæenu slik
u palestinskih fanatika naoru anih sovjetskim oru jem, koji èine jezgru meðunarodne tero
ristièke mre e stvorene i odr avane s ruskom potporom. Takvo stanje stvari potièe Izrael
na napade na palestinske izbjeglièke logore i druge mete; tako bi uèinila i bilo ko
ja druga dr ava kako bi vlastite graðane za titila od nemilosrdnih teroristièkih napada.
Stvarnost se i opet uvelike razlikuje od te predod be. David Shipler pi e: "U èetiri g
odine od pro le izraelske najezde na Libanon 1978. i invazije od 6. lipnja 1982. u
kupno je 29 osoba poginulo na sjeveru Izraela u svim oblicima napada iz Libanona
, u to su ubrojeni granatiranje i teroristièki prekogranièni upadi,"
No u godini prije invazije 1982. "granica je bila mirna".46 Izvje taj je neobièan, j
er se bar djelomice pribli io poluistini. Dok se PLO uzdr avala od prekograniènih akci
ja u godini koja je prethodila izraelskom upadu u Libanon, granica uopæe nije bila
mirna, jer se izraelski teror nastavljao, pri èemu je poginulo mnogo civila. Gran
ica je bila mirna jedino ako primijenimo rasistièki amerièki govor - opet isto. tovi e,
ni Shipler ni njegovi suradnici kao da se ne sjeæaju da dok je 29 ljudi poginulo
na sjeveru Izraela od 1978. godine, istodobno su u Libanonu pobijene tisuæe ljudi
u izraelskim bombardiranjima, koja su u SAD rijetko zamjeæivali i koja su rijetko
kad bila "osvetnièka".
Neprekidno bombardiranje od 1978. bilo je sredi nji element "mirovnog procesa" u C
amp Davidu koji je, kako se dalo lako predvidjeti, dao Izraelu slobodne ruke za
nastavak okupacije i represije na zaposjednutim podruèjima te nastavak napada na s
voga sjevernog susjeda, dok je glavni arapski protivnik (Egipat) odsad izvan suk
oba i amerièka se vojna pomoæ naglo poveæava. William Quandt dalje bilje i kako se "izra
elsko operativno planiranje invazije na Libanon protiv PLO /1980/81./, èini se, po
klopilo s uèvr æivanjem egipatsko-izraelskoga mirovnog sporazuma." Valja primijetiti k
ako oèito znaèenje sporazuma iz Camp Davida, makar ga se u SAD gotovo i ne mo e izrazi
ti, niti se moglo, ipak ne izmièe sposobnim amerièkim novinarima. Tako u razgovoru o
Izraelu David Shipler opa a: "Gledano s izraelske strane, rekao bih daje mirovni
sporazum otvorio put za rat protiv Libanona. Buduæi da Egipat vi e ne sudjeluje u su
kobu, Izrael se osjetio slobodnim poèeti rat u Libanonu, to se vjerojatno ne bi bio
usudio uèiniti prije mirovnog sporazuma. (...) Ironièno je to se rat u Libanonu ne b
i mogao dogoditi da nije bilo mirovnoga sporazuma." To se te ko mo e nazvati ironijo
m, jer je sastavni dio procesa.47 Koliko mije poznato, Shipler nijednom nije nap
isao takvo to za pet godina stoje bio dopisnik New York Timesa iz Izraela (vratio
se 1984.), pa ni nakon toga.
Shipler dodaje: "Mislim da meðu Izraelcima ne bi bilo takva velikog protivljenja r
atu da nije bilo mirovnog sporazuma." Buduæi da je u to vrijeme boravio u Izraelu,
on te ko mo e ne znati da je "veliko protivljenje" naknadni proizvod propagandne ma i
nerije, kako bi se opet uspostavila lijepa predod ba o Izraelu. Oporba ratu bila j
e zapravo vrlo slaba sve do pokolja u Sabri i atili nakon samog rata. Tada su èak i
sami prista e rata u SAD napustili brod
koji tone, izmi ljajuæi la ne prièe o tome kako su se ratu i prije protivili; tako je bi
lo i u sluèaju amerièkih ratova u Indokini. Opet je ista prièa bila i u vezi s rastuæim
tro kovima okupacije.48
Vratimo se sada u stvarnost i razmotrimo prvo neposrednu pozadinu operacije "Mir
za Galileju". Palestinska oslobodilaèka organizacija se pridr avala primirje zakljuèe
nog posredovanjem SAD u lipnju 1981., usprkos opetovanim izraelskim nastojanjima
da isprovociraju neku akciju koja bi se mogla uporabiti kao izlika za planiranu
invaziju; meðu ostalim provokacijama bilo je i bombardiranje u travnju 1982., kad
je poginulo dvadesetak ljudi, potapanje ribarskih brodova itd. Jedina iznimka b
ila je lagana osveta u svibnju nakon izraelskog bombardiranja te odgovor na te ko
izraelsko bombardiranje i akcije kopnene vojske u lipnju u Libanonu, kad je bilo
mnogo civilnih rtava. Izraelski su napadi bili "odgovor" na poku aj ubojstva izrae
lskog veleposlanika u Londonu koji je izvela skupina "Abu Nidal", zakleta neprij
ateljica PLO, koja nema èak ni predstavni tva u Libanonu; opet, dakle, ista poznata
prièa o "odgovoru". Upravo je taj atentat uzet kao izlika za dugo planirani opæi nap
ad na Libanon.
Èasopis New Republic nas izvje æuje kako su uspjesi pregovaraèa UN Briana Urquharta "bil
i maleni, èak zanemarivi: on je, na primjer, uspio pregovorima ishoditi prekid vat
re PLO /sic!/ u ju nom Libanonu 1981." Ne iznenaðuje to èasopisi koji se strogo dr e slu b
no linije "zaboravljaju" èinjenice. Ipak, valja primijetiti kako su èeste takve zgod
ne praznine u pamæenju.
Dogaðaji iz srpnja 1981. slijede manje-vi e isti uzorak. Kako pi u Zeev if i Ehud Jaari
, 28. svibnja su premijer Menahem Be-gin i naèelnik Glavnoga sto era Rafael Ejtan "n
aèinili jo jedan korak koji æe znatno pribli iti njihovu zemlju ratu u Libanonu, akcijo
m koja je u osnovi upravo to imala za svrhu". Oni su, naime, prekr ili primirje bo
mbardiranjem "koncentracija PLO-a" (termin koji se u Izraelu uobièajeno upotreblja
va za ciljeve napada izraelske vojske, to god oni bili) u ju nom Libanonu. Napadi i
z zraka i s mora nastavili su se do 3. lipnja, pi u dalje if i Jaari, ali je "pales
tinski odgovor bio mlak, iz straha da bi estoka reakcija mogla isprovocirati stra
hovitu operaciju izraelske kopnene vojske". Primirje je ponovno uspostavljeno, a
li gaje 10. srpnja opet prekr io Izrael, obnoviv i bombardiranje. Ovoga je puta usli
jedila palestinska reakcija. Raketni su napadi prouzroèili paniku u sjevernoj Ga-J
ileii te je usliiedilo izraelsko te ko bombardiranje Beiruta i drugih
civilnih meta. Do trenutka ponovnog progla enja primirja 24. srpnja poginulo je 45
0 Arapa, gotovo iskljuèivo libanonskih civila, i est Izraelaca.
Od èitave ove prièe pamti se jedino patnje sjeverne Galileje, izvrgnute nasumiènom gra
natiranju kaæu ama PLO-ovih terorista, stoje konaèno isprovociralo Izrael da se u lipn
ju 1982. osveti najezdom na Libanon. To se ponekad mo e reæi èak i za ozbiljne novinar
e, koji nisu tek kanal za slu benu promid bu. Tako je Ed-ward Walsh napisao: "Obnovl
jeni raketni napadi 1981. opet su je /Kirjat emonu/ stavili u opsadno stanje". On
dalje opisuje "prestra ene roditelje" i teror uzrokovan "padanjem granata i raket
a iz nedalekih palestinskih upori ta". I ni rijeèi o tome to se dalje dogaðalo. Curtis
Wilkie, jedan od skeptiènijih i objektivnijih amerièkih novinara na Bliskom istoku,
pi e kako je Kirjat emona "1981. do la pod te ku vatru snaga Palestinske oslobodilaèke or
ganizacije. Ki a raketa Kaæu a sovjetske proizvodnje bila je u jednom trenutku toliko
gusta da su stanovnici koji nisu pobjegli morali osam dana i noæi zaredom provesti
u skloni tu". Opet, bez rijeèi o tome to je uzrokovalo tu "gustu vatru" ili o raspol
o enju u Bejrutu i ostalim civilnim podruèjima, gdje su stotine ljudi poginuli od ub
ilaèkog izraelskog bombardiranja. 51
Primjer daje ne to dublji uvid u pojmove "terorizma" i "osvete" kako se oni tumaèe u
ideolo kom sustavu SAD te u pretpostavke koje nu no vode zanemarivanju patnji osnov
nih rtava - iz uobièajenih razloga.
Slu bena prièa da su "raketiranje i granatiranje izraelskog podruèja uza sjevernu gran
icu" zaustavljeni zahvaljujuæi operaciji "Mir za Galileju" (tako npr. New York Tim
es - v. gore) dvostruko je la na. Prvo, granica je bila "mirna" èitavu godinu prije
invazije, izuzev i izraelske teroristièke napade i provokacije. Uz to, veliki raketn
i napadi u lipnju 1981. bili su odgovor na izraelski teror koji je samo u tom na
letu ostavio gotovo stotinu puta vi e rtava nego palestinski odgovor. Drugo: za raz
liku, i to veliku, od prethodnoga razdoblja, raketni napadi na Izrael poèeli su ne
dugo nakon povlaèenja izraelskih postrojba iz Libanona, od poèetka 1983., a nastavlj
aju se i dalje. Skupina disidenstskih izraelskih novinara objavili su kako je u
dva tjedna u rujnu 1985. na Galileju ispaljeno 14 kaæu a. tovi e, "teroristièki napadi" n
a Zapadnoj obali poveæali su se za 50% u mjesecima nakon rata, a do kraja 1983. po
stali su 70% jaèi nego u doba kraja rata u Libanonu. Gg-
dine 1985. poèeli su veæ ozbiljno ugro avati Izrael; takva posljedica ne iznenaðuje, ima
juæi na umu divljaèke zloèine i razaranje graðanskog dru tva i politièkog sustava Palestina
a.
Pravi razlog za opæi napad na Libanon 1982. nije bila ugro enost sjeverne Galileje,
kako bi to htjela prepravljena verzija povijesti, nego upravo obrnuto. Tako je t
o uvjerljivo protumaèio nedugo nakon napada vodeæi izraelski struènjak za Palestince,
profesor na Hebrejskom sveuèili tu Jeho ua Porat (inaèe "umjerenjak" u izraelskom govoru
, prista a "jordanskog rje enja" za Palestince, za to se zauzima izraelska Stranka ra
da). Odluka o polasku u opæi napad, ka e on, "proizi la je upravo iz èinjenice to se po ti
ao prekid vatre." Bila je to "prava katastrofa" za izraelsku vladu, jer je time
ugro ena njezina politika izbjegavanja politièkog rje enja. "Vlada se nadala", nastavl
ja on, "kako æe se ranjena PLO, li ena logistièkog i teritorijalnog upori ta, vratiti te
rorizmu, kao prije. Nastavit æe postavljati bombe po cijelom svijetu, otimati zrak
oplove i ubijati mnoge Izraelce." Tako æe "izgubiti dio zadobivene politièke legitim
nosti" te "smanjiti opasnost" od pregovora s predstavnicima Palestinaca, to bi ug
rozilo politiku - zajednièku objema glavnim politièkim grupacijama u Izraelu - zadr av
anja potpunog nadzora nad okupiranim podruèjima.
Uvjerljivo obja njenje izraelskog vodstva bilo je da se na one koji oblikuju javno
mi ljenje u Sjedinjenim Dr avama - jedinoj zemlji koja je bitna, kad je Izrael odab
rao postati plaæenièka dr ava koja slu i interesima svog opskrbitelja - mo e raèunati da æe
brisati stvarnu povijest i prikazati teroristièka djela koja su rezultat izraelske
agresije i poèinjene zloèine kao ne to to se mo e pripisati nedostacima arapske naravi i
kulture, ako ne veæ neèim njima rasno priroðenim. Kasniji komentari u SAD o terorizmu
dosta toèno ispunjavaju takva oèekivanja, to je velik promid beni uspjeh za dr avne tero
riste u Jeruzalameu i Washingtonu.
Osnovne se stvari dosta dobro shvaæaju u Izraelu. Premijer Ji-cak amir je na izrael
skoj televiziji ustvrdio daje Izrael krenuo u rat zato stoje postojala "stra na op
asnost (...) Ne toliko vojna, koliko politièka." To je potaknulo jednoga kvalitetn
og izraelskog satirièara, B. Mihaela, da napi e kako je "prozirna izlika vojne ugroz
e ili opasnosti za Galileju mrtva" sada kad smo "uklonili politièku opasnost" napa
v i prvi. Sada, "hvala Bogu, nemamo vi e s kime razgovarati". Kolumnist Aron Bahar j
e komentirao kako je "lako razumjeti motive izraelskog vodstva. Arafat je optu en
da se stalno
primicao nekoj vrsti politièkog dogovora s Izraelom". A "u oèima izraelske vlade, to
je najopasnija rtioguæa ugroza". To vrijedi za laburiste isto koliko i za Likud.
Novinar i povjesnièar Benny Morris primijetio je da se "PLO uzdr avala od otvaranja
vatre du sjeverne granice Izraela punih godinu dana te je u vi e prigoda posve izos
tala palestinska reakcija na izraelske akcije, usmjerene izrièito na izazivanje pa
lestinskog oru anog odgovora na sjever Izraela". No za visoke èasnike izraelske vojs
ke, nastavlja on, "neizbje nost rata poèiva na PLO kao politièkoj prijetnji Izraelu i
izraelskom zadr avanju okupiranih podruèja". To stoga to se "palestinske nade za dozr
ijevanje nacionalistièkih te nji - unutar i izvan zaposjednutih podruèja - zasnivaju n
a PLO i vrte se oko nje". Poput svakog du evno zdravog komentatora, i on ismijava
histerièni govor o zaplijenjenom oru ju i vojnoj ugrozi koja dolazi od PLO te predviða
kako æe se " ijiti iz zapadnog Bejruta, mnogi od njih izbjeglice iz ju nog Libanona n
akon izraelskog bombardiranja sedamdesetih, vjerojatno dugo sjeæati izraelske opsa
de /iz 1982./' Imat æe to dugoroène posljedice na " ijitski terorizam protiv izraelski
h ciljeva". 54
Na desnici, èlan Kneseta (izraelskog parlamenta) iz redova Likuda (glavna desna, n
acionalistièka stranka) Ehud Olmert komentirao je da "naèin na koji PLO ugro ava Izrae
l nije toliko u ekstremizmu, koliko u fiktivnoj umjerenosti koju Arafat uspijeva
pokazati, ne gubeæi pritom iz vida svoj konaèni cilj, a to je uni tenje Izraela". (Mo
gla bi to èak biti i istina - na isti naèin na koji David Ben-Gurion, dok je bio na
vlasti, nikad nije gubio iz vida svoj konaèni cilj pro irenja "granica idovskih te nji"
, ukljuèiv i dobar dio podruèja susjednih zemalja te, u nekim prilikama, "biblijske gr
anice" od Nila do Iraka, dok bi se domaæe puèanstvo nekako izmjestilo.) Biv i upravite
lj Zapadne obale profesor Menahem Mi-lson ustvrdio je kako "je pogre no misliti da
je ugroza Izraela od PLO u osnovi vojna; ne, rijeè je prije svega o politièkoj i id
eolo koj ugrozi". Ministar obrane Arijel aron obja njavao je nedugo prije invazije ka
ko "mir na Zapadnoj obali" zahtijeva "uni tenje PLO u Libanonu". Njegov je krajnje
desni suradnik, naèelnik Glavnoga sto era Rafael Ejtan, komentirao nakon rata kako
je rat bio uspje an, jer je ozbiljno oslabio "politièki polo aj" PLO i "borbu PLO za p
alestinsku dr avu", jaèajuæi izraelsku sposobnost za "spreèavanje svakoga takvog poku aja"
. Komentirajuæi takve izjave, izraelski je vojni povjesnièar Uri Mil tajn (prista a labu
ristièkoga
"jordanskog rje enja") naveo da su ciljevi invazije prema aron-Ejtanovoj koncepciji
bili: "uspostava novog poretka55 u Libanonu i na Bliskom istoku (...) kako bi s
e pospje io proces sadatizacije u vi e arapskih dr ava i (...) zajamèilo pripajanje Jude
je i Sama-rije /Zapadne obale/ Dr avi Izraelu". Tome mo da treba dodati i "rje enje pa
lestinskog pitanja".
Èlan Kneseta Amnon Rubinstein, koga u SAD vrlo cijene zbog njegovih liberalnih i g
olubinjih stajali ta, pi e kako premda se primirje "manje-vi e po tivalo" (u prijevodu:
PLO ga je po tivala, ali Izrael nije), ipak je invazija Libanona bila "opravdana"
zbog potencijalne, ne zbog stvarne vojne ugroze. Naime, oru je i streljivo u ju nom
Libanonu bili su namijenjeni tome da se prije ili poslije napadne Izrael. Razmot
rimo implikacije ovakvog rasuðivanja u drugim kontekstima, èak i ako bismo ozbiljno
uzeli tvrdnje o PLO kao moguæoj ugrozi Izraela.
Primijetimo da je Rubinstein pred asnik zanimljive doktrine koju je objavila Reaga
nova vlada pri opravdavanju svog bombardiranja Libije u 1986. "u samoobrani prot
iv buduæih napada", èime æemo se baviti u sljedeæem poglavlju.
Amerièki podupiratelji izraelskih zloèina ponekad priznaju iste èinjenice. Nedugo prij
e invazije urednik New Republica Martin Pe-retz je, kao jeka arona i Ejtana, nago
varao Izrael neka zada PLO "trajan vojni poraz" koji æe "objasniti Palestincima na
Zapadnoj obali kako je njihova borba za neovisnu dr avu baèena vi e godina unatrag".
Tako æe "Palestinci biti pretvoreni u samo jo jednu smvrljenu naciju, kao to su Kurd
i ili Afgani". A socijaldemokrat Michael Walzer, koji rje enje za palestinske Arap
e (takoðer i unutar Izraela) vidi u preseljenju onih koji su "marginalni za naciju
" (u biti, stajali te isto kao ono koje zastupa rasist rabin Kahane, vidi 1. pogla
vlje, bilje ka 7.), objasnio je u New Republicu nakon rata: "Ja svakako pozdravlja
n politièki poraz PLO i vjerujem kako je ogranièena vojna operacija koja je bila pot
rebna kako bi se nanio taj poraz obranjiva prema teoriji pravednog rata". 57
Prilièno je zanimljivo vidjeti kako se na tim pitanjima poklapaju mi ljenja izraelsk
e krajnje desnice i amerièkih lijevih liberala.
Ukratko, ciljevi rata bili su politièki; pri tome su zaposjednuta podruèja bila na p
rvom mjestu, a uspostava "novog poretka" u Libanonu na drugom. Prièa o za titi grani
ce od terorizma bila je èisti agitprop. Obnovi li se palestinski terorizam - to bo
lje. Ako veæ ne mo emo okriviti Arafata, on æe bar biti obilje en kao "ute-
meljitelj suvremenoga palestinskog nasilja [New Republic), tako da se njegova na
stojanja u smjeru politièkog rje enja mogu i dalje izbjegavati.
Ipak, problem izbjegavanja politièkog rje enja nije nestao s uni tenjem politièke osnovi
ce PLO, kako se nadalo, pa je i dalje ostalo nu no biti na oprezu kako bi se boril
o protiv ugroze i branila dogma kako SAD i Izrael ele mir, ali ih u tome spreèava a
rapska fronta odbijanja. Tada, u travnju i svibnju 1984., Arafat je dao niz izja
va u Europi i Aziji u kojima je pozivao Izrael na pregovore koji bi vodili uzaja
mnoj priznavanju. Izrael je smjesta odbacio ponudu, dok su je SAD ignorirale. UP
I-eva prièa o Arafatovim prijedlozima objavljena je na naslovnici San Franstsco Ex
aminera te su èinjenice u vezi s time objavljene u kvalitetnim lokalnim amerièkim no
vinama, makar ne na tako istaknutim mjestima. Nacionalni je tisak pre utio tu vije
st, izuzev i puki spomen u Washin-gton Postu nekoliko tjedana nakon toga. New York
Times je èak zabranio i pisma u kojima se spominju èinjenice, dok je i dalje (zajed
no s drugima) nastavio grditi Arafata to ne eli diplomatske pregovore. Opæenito: sto
je list ili èasopis utjecajniji, to je odluènije potiskivao èinjenice, stoje posve pri
rodan pristup, imajuæi u vidu stajali te amerièke vlade o tome pitanju.
Obavije teni Izraelci su, naravno, svjesni Arafatova stajali ta. Biv i ef vojne izvje taj
ne slu be, umirovljeni general Jeho afat Harkabi, arabist i dugogodi nji poznati jastr
eb, pi e kako "PLO eli politièko rje enje zato to zna da je alternativa stra na te da vod
u posvema nje uni tenje. (...) Arafat se, poput Huseina i Arapa na Zapadnoj obali,
boji da bi, ne bude li dogovora, Izrael mogao eksplodirati, a zajedno s njime i
svi njegovi susjedi, ukljuèiv i i Palestince." Zbog toga je "Arafat prihvatio razmje
rno umjereno stajali te u odnosu na Izrael".
Navedene primjedbe istièu nekoliko toèaka: 1. postoji kljuèni politièki kontekst unutar
kojega treba shvaæati terorizam, ako ga elimo ozbiljno razmatrati; 2. zloèini onoga d
rugog, a ne na i vlastiti, slièni ili gori, jesu ono to se zove "terorizam"; u ovom s
luèaju: palestinski, a ne izraelski ili amerièki zloèini; 3. pojmovi "terorizma" i "od
mazde" rabe se kao propagandistièki termini, a ne kao opis. Bitno: histerija raspi
rena oko bri ljivo odabranih teroristièkih èinova - onih to su ih poèinili Arapi, bili on
i Palestinci, libanonski ijiti, Libijci, Sirijci ili èak Iranci (koji se u ovu svrh
u od 1979. mogu smatrati Arapima) - namijenjeni! je postizanju
odreðenih politièkih ciljeva. Podrobnije ispitivanje potvrdit æe ove zakljuèke.
Razmotrimo opet pitanje odmazde. Prvi raketni napad nakon 1981. to su ga ijiti izv
eli na Kirjat emonu zbio se u prosincu 1985. - nakon vi e od tri godine krajnje bru
talne vojne okupacije, koja je dosegnula vrhunac za vrijeme operacije "Èelièna aka" p
od Arijelom aronom u poèetku 1985. No okupatorska divlja tva o kojima se s vremena na
vrijeme izvje æivalo ne uspijevaju prenijeti èitavu istinu, jer se u njima ne vidi sv
akida njica. Isto vrijedi za povremeno izvje æivanje o izraelskim zloèinima na zaposjedn
utim podruèjima, gdje se ne vidi prava slika okrutnog poni avanja, represije, iskori t
avanja jeftinog rada (ukljuèiv i i djeèji), krutog nadzora nad politièkim i kulturnim ivo
tom i suzbijanja gospodarskog napretka. Pouènija je slika koju daje Julie Flint; o
na daje "prièu o ivotu i smrti u jednom ju nolibanonskom selu" nastanjenom ijitima, mj
esec dana prije raketnog napada. Kfar Rumane je bilo "napredno, veliko selo od o
sam tisuæa ljudi" blizu Nabatije u vrijeme kad je ju ni Libanon bio podvrgnut tek te
roru PLO (prema slu benoj povijesti, v. bilje ku 37). Nakon onoga to je New York Time
s nazvao "osloboðenjem" od vlasti PLO, nad selo su se nadvi-le "dvije goleme utvrd
e to su ih izgradili Izraelci i njihovi libanonski saveznici, Ju nolibanonska vojsk
a". Iz njih se stalno pucalo snajperima i granatiralo - "katkad od zore do sumra
ka, katkad tek nekoliko sati na dan". Bilo je mnogo rtava. est tisuæa ljudi je izbje
glo i tri èetvrtine toga "umiruæeg sela" postalo je nepogodno za ljudsko stanovanje.
I to sve u mjesto gdje nije bilo ni traga otporu, a bila je mala vjerojatnost d
a bi se mogao i razviti meðu apolitiènim seljacima na goloj visoravni.60
Je li granatiranje Kirjat emone bilo "èin nièim isprovociranoga terorizma" ili "odmaz
da", èak i ako ne uzmemo u obzir zloèine poèinjene za Peres-Rabinove operacije "Èelièna ak
"?
Pogled na ivote terorista takoðer to ta govori. Jednoga je Washington Post intervjuira
o u peteroèlanom nizu èlanaka o terorizmu, u kojemu je naèinjen uobièajeni izbor izmeðu èin
enica. Slu eæi 18-godi nju zatvorsku kaznu u jednom izraelskom zatvoru, on je odabran
kao "na vi e naèina tipièan za teroriste sada u zatvorima od Londona do Kuvajta. (...)
U njegovu se ivotu osobna tragedija /oèeva smrt od eksplozije bombe u Jeruzalemu 1
946./ ispreplela s otkriæem sustava vjerovanja/marksizam/, to gaje sve bacilo u svi
jet hladnokrvnih politièkih umorstava. (...) Bombu koia
je ubila njegova oca i vi e od devedeset drugih ljudi postavila je podzemna cionis
tièka skupina Irgun, pod vodstvom Menahema Begina, u britanski vojni sto er u onome t
o je danas hotel 'Kralj David'" - a bio je to i onda.61 Njega je "u marksizam uv
ela, ka e, 'stvarnost' uvjeta u palestinskim logorima" na okupiranoj Zapadnoj obal
i. 'Stvarnost' okupiranih teritorija, ne samo logora, doista je gorka i okrutna.
Takva je stvarnost, ali na stranicama amerièkoga nacionalnog tiska mo emo proèitati d
a je ta okupacija "uzor buduæe suradnje" i "pokus u arapsko-izraelskom su ivotu".62
Objasniti ne znaèi i opravdati; ipak, nameæu se neka pitanja u vezi s uporabom izraz
a kao to je "odmazda".
Ili pogledajmo, na primjer, Sulejmana Hatera, egipatskog vojnika koji je ubio se
dmero izraelskih turista na pla i na Sinaju 5. listopada 1985. Egipatski je tisak
prenio kako je njegova majka izjavila daje "sretna to su ti idovi poginuli", a lij
eènik u njegovu selu Baheru al-Bakru opisao je pucnjavu kao upozorenje protiv "ilu
zornog mira" izmeðu Egipta i Izraela. Odakle takve okantne reakcije na neopisiv zloèi
n? Bombadiranje Tunisa nekoliko dana prije toga moglo bi nam pru iti neki razlog,
no moglo bi biti i drugih razloga. Godine 1970. izraelski ratni zrakoplovi su bo
mbardirali Baher al-Bakr. Ubili su èetrdeset sedmero kolske djece u doba "rata do i
strebljenja" kad je opse no izraelsko bombardiranje, dijelom duboko u Egiptu, otje
ralo milijun i poli civila iz podruèja Sueskoga kanala. Zaprijetilo je tada irenje
rata kad su MIG-ovi sa sovjetskim pilotima, koji su branili unutra njost Egipta, b
ili sru eni iznad egipatskoga tla, pogoðeni iz izraelskih phantoma, tek nabavljenih
iz Amerike.63
Ne to kao da nedostaje, dakle, kad New York Timesov dopisnik iz Izraela jednostavn
o napi e kako je Hater "djelovao iz nacionalistièkih i antiizraelskih motiva"64. Tak
ve se va ne èinjenice zacijelo ne bi zanemarile daje situacija bila obrnuta.
David Hirst je primijetio da je "glavno ili zaista znaèajno sredi te svjetskog teror
izma /u zapadnom smislu rijeèi/ Libanon. U njemu se ili goje domaæi teroristi, ili o
n slu i kao topao dom za uvezene." Bili to Palestinci, "koji ne poznaju ni ta drugo
doli bombardiranje, ubojstva, pokolje i sakaæanja, to potièe mr nju, strah i nesigurnos
t". Cijelo libanonsko dru tvo dobilo je konaèni udarac izraelskom agresijom uz amerièk
u potporu i onim to je slijedilo nakon toga. "(...) Jedno je uvjerenje duboko uko
rijenjeno u svijesti dana nje rnlade i" tih skupina: "da pod predsjednikom
dom Reaganom, koji je doveo tradicionalno svrstavanje SAD uz Izrael do dotad nes
luæenih razmjera, SAD postaje nepopravljivi odr avatelj cijelog postojeæeg poretka tak
o nepodno ljivog da su za njegovo ru enje dopu tena sva sredstva. Poticaj za terorizam
mo da je najjaèi meðu Palestincima, ali terorizam mo e takoðer biti libanonski, drugi ara
pski ili - i to je mo da njegova najspektakularnija manifestacija - ijitski teroriz
am."
Osnovnu je misao izrazio Jeho afat Harkabi: "Ponuditi Palestincima èasno rje enje koje
æe po tivati njihovo pravo na samoodreðenje: to je pravo rje enje problema terorizma. K
ad se isu i moèvara, neæe vi e biti komaraca." 5
Amerièko-izraelski terorizam naveliko i agresija svakako su pridonijeli situaciji
koju opisuje Harkabi, kako se moglo i oèekivati; tovi e, mo da je to i namjerno (v. pre
thodno). Obje su teroristièke dr ave vjerojatno zadovoljne ishodom, koji im daje opr
avdanje za nastavak odbijanja mirnog rje enja i nastavak nasilja. Nadalje, teroriz
am namalo, kojemu su pridonijeli, mo e se dobro iskoristiti za utjerivanje straha
u kosti i mobilizaciju vlastitog puèanstva - to pak zahtijevaju opæenitiji ciljevi. S
ve je to nu no u doktrinarnom sustavu koji æe jednoglasno vrisnuti kad ustreba te po
tisnuti bilo kakvo shvaæanje amerièkih inicijativa - njihovih struktura, izvora i mo
tivacije. Kako pokazuju kronike, tvorci amerièke i izraelske politike na tom se pl
anu nemaju èega bojati.
Teroristièke èinove njihovi poèinitelji obièno opisuju kao "odmazdu" (ili, u sluèaju ameriè
og i izraelskog terorizma, kao "prevenciju"). Tako je bombardiranje Tunisa navod
no bilo odmazda zbog ubojstava u Larnaki i to je zabilje eno, makar jedva da se it
ko pretvarao da bi rtve bombardiranja u Tunisu imale ikakve veze sa zloèinom u Larn
aki. Larnaka se takoðer tumaèila kao "odmazda", kao odgovor na izraelsku otmicu brod
ova koji s Cipra plove u Libanon. 66 Izraelska je osveta u SAD bila prihvaæena kao
legitimna, dok se palestinska osveta pre uæivala ili izrugivala; takva se razlika t
emelji na ideologiji, to je norma.
Ostaviv i po strani opravdanja koja se nude za teroristièko nasilje i dr eæi se stvarnih
èinjenica, nema sumnje daje Izrael izvodio otmice na moru vi e godina, a da se za t
o vrijeme u SAD tome poklanjala vrlo mala pozornost, dok su ista takva djela iza
zivala veliku strast i gnjev kad su poèinitelji bili Arapi. Nije se èak dr alo potrebn
im niti izvijestiti o èinjenici da je Vrhovni sud Izraela zapravo odobrio takve po
stupke. U sluèaju Arapa koji je podnio albu
protiv svog zatvaranja, temeljeæi to na èinjenici daje uhvaæen izvan izraelskih terito
rijalnih voda, Vrhovni sud je. presudio da "na zakonitost presude i zatvorske ka
zne ne utjeèu sredstva pomoæu kojih je osumnjièenik doveden na izraelsko dr avno podruèje"
. Tako se (opet) presudilo da izraelski sud mo e osuditi osobu za djela poèinjena iz
van Izraela, a koja taj sud dr i kriminalnima. U tom je konkretnom sluèaju sud presu
dio da "sigurnosni razlozi" nala u da optu enik mora ostati u zatvoru.
Vratimo se povijesnim zbivanjima. Godine 1967., kako svjedoèi zastupnik u Knesetu,
umirovljeni general Matitjahu Peled, Izraelska ratna mornarica poèela je hvatati
brodove koji pripadaju libanonskim muslimanima i predavati ih izraelskim savezni
cima, libanonskim kr æanima, koji su ih ubijali. Bilo je to u sklopu nastojanja da s
e prekinu koraci prema pomirbi izmeðu PLO i Izraela. Premijer Rabin je priznao èinje
nice, ali je izjavio da su brodovi uzapæeni prije poèetka dogovaranja, dok je minist
ar obrane imon Pere odbio i ta reæi. Nakon razmjene zarobljenika u studenom 1983. godi
ne, èlanak na naslovnici New York Timesa naveo je u osamnaestom ulomku daje trides
et sedam zarobljenih Arapa, koji su bili zatoèeni u zloglasnom koncentracijskom lo
goru Ansaru, "nedavno zarobila Izraelska ratna mornarica, dok su plovili od Cipr
a do Tripolija." To je bilo sjeverno od Bejruta. I ta èinjenica nije, prema autoru
èlanka, zavrijedila nikakav komentar - ni na tom mjestu, ni bilo gdje drugdje. Pr
ema istoj su logici britanske snage 1947. mogle poslati agente da hvataju cionis
te u Sjedinjenim Dr avama ili na puèini, pa ih onda staviti u koncentracijske logore
, bez optu nice, ili ih pak osuditi zbog potpore terorizmu.
U lipnju 1984. Izrael je oteo trajekt na liniji izmeðu Cipra i Libanona pet milja
od libanonske obale, zapucav i na nj iz mitraljeza, te ga prisilio da uplovi u Hai
fu, gdje su devetero ljudi nasilno iskrcali i zadr ali; osam od njih bili su Liban
onci, a jedan Sirijac. Pet ih je nakon ispitivanja osloboðeno, a èetvero zadr ano; meðu
njima je bila i jedna ena te uèenik koji se vraæao iz Engleske na praznike u Bejrut.
Dvoje su nakon dva tjedna osloboðeni, dok je sudbina preostalo dvoje i danas nepoz
nata. Predmet se dr ao toliko neva nim da èitatelj mora pretra ivati sitne vijesti na st
ra njim stranicama novina kako bi prona ao èak i ovoliko malo o sudbini nesretnih putn
ika. Londonski Observer navodi "politièki motiv": natjerati putnike da se slu e traj
ektom koji isplovljava iz maronitske luke D unije, a ne iz muslimanskoga zapadnog
Bejru-
ta ili dati znak Libanoncima kako su "nemoæni" te se stoga moraju pomiriti s Izrae
lom. Libanon je osudio taj "gusarski èin", koji je Godfrev Jansen nazvao "jo jednom
toèkom na dugom popisu izraelskih meðunarodnih razboj ni tava". On pi e: "Kako bi zadr al
i opsjenu o pomorskome terorizmu, Izraelci su bombardirali i granatirali otoèiæ pred
Tripolijem za koji su tvrdili kako je upori te za PLO-ove pomorske operacije" (tu
je tvrdnju on odbacio kao "besmislenu"). Libanonska je policija objavila kako j
e ubijeno petnaest osoba, ranjeno dvadeset i nestalo takoðer dvadeset. Svi su oni
bili Libanonci - ribari i djeca u sunitskom skautskom kampu, koji je bio "najte e
pogoðena" meta.69
U svom izvje taju o izraelskom "presretanju" (toènije: otmici) trajekta, New York Ti
mes navodi kako je prije rata 1982. godine "Izraelska ratna mornarica redovito p
resretala brodove koji su plovili u luke Tir i Sidon ili iz njih na jugu, te ih
pretra ivala u potrazi za gerilcima". Kao i obièno, vidimo da taj list prihvaæa zdravo
za gotovo sve to Izraelci ka u. O sirijskom "presretanju" izraelskih civilnih brod
ova pod sliènom izlikom pisao bi malo drugaèije. Slièno tome: izraelska otmica libijsk
og civilnog zrakoplova 4. veljaèe 1986. prihvaæena je kao ne to normalno i kritizirana
-ako uopæe - kao oma ka zbog nedovoljno potpunih obavje tajnih podataka.70 Dana 25. t
ravnja 1985. nekoliko Palestinaca je oteto s civilnih brodova koji su plovili iz
meðu Libanona i Cipra te su nakon toga zatoèeni na nepoznatim mjestima u Izraelu. Ja
vnost (izraelska) je tu èinjenicu doznala kad je intervju s jednim od njih objavlj
en na izraelskoj televiziji, to je dovelo do albe Vrhovnom sudu. Vjerojatno ima i
drugih zatoèenika, za koje se ne zna. 71
Nijedan od tih dogaðaja, za veæinu kojih se doznalo samo putem usputnih komentara, n
ije izazvao nikakvo zanimanje niti zabrinutost. Isto je tako bilo i kad je objav
ljeno kako su Arapi "zatoèeni radi sigurnosti" pu teni u razmjeni sa Sirijom bili za
pravo "Dru i, stanovnici sela u dijelu strate ke Golanske visoravni pod izraelskom o
kupacijom". 72 Dr i se izraelskim pravom otimati ljude i brodove u meðunarodnim voda
ma po volji, isto kao i bombardirati ono to Izrael naziva "teroristièkim ciljevima"
; sve to obrazovano javno mi ljenje u Sjedinjenim Dr avama podupire, ne obaziruæi se n
a èinjenice.
Zadr imo se na trenutak na izraelskom napadu na otoèiæ pred libanonskim Tripolijem, sj
everno od Bejruta, gdje su pobijeni libanonski ribari i izviðaèi na logorovanju. Tom
e je posveæena vrlo
slaba pozornost, no to je pravilo kad je rijeè o takvim, redovitim izraelskim tero
ristièkim aktivnostima, od kojih je zloèin o kojem je rijeè samo jedan od mnogih, nipo t
o najte i. Palestinski napadi prolaze drugaèije. Nijedan nije zapamæen kao strasniji n
ego onaj u Maalotu 1974. godine, kad je dvadeset dvoje pripadnika paravojne skup
ine mlade i ubijeno u pucnjavi po to je Mo e Dajan, usprkos prigovorima generala Morde
haja Gura, odbio o teroristièkim zahtjevima za oslobaðanjem palestinskih zatvorenika
. 73 Èovjek bi se mogao upitati za to je ubijanje libanonskih izviðaèa manji zloèin nego t
o. Zapravo i nije, samo to je taj zloèin poèinila "zemlja koja skrbi za ljudske ivote"
(Washington Post) te ima "visoka moralna naèela" [Time), vjerojatno jedinstvena u
povijesti.74
Dva dana prije napada u Maalotu izraelski su ratni zrakoplovi bombardirali selo
El-Kfeir, ubiv i èetvero civila. Prema Edwardu Saidu, napadu na Maalot su "prethodil
i tjedni stalnom izraelskog bombardiranja napalm-bombama izraelskih izbjeglièkih l
ogora u ju nom Libanonu", u kojima je poginulo vi e od dvjesta osoba. U to je doba I
zrael u ju nom Libanonu poduzimao velike "operacije spaljene zemlje". Izraelci su
izvodili zraène, topnièke i pomorske napade te komandoske operacije, upotrebljavajuæi
granate, bombe, mitraljeze i napalm. Poginule su vjerojatno tisuæe ljudi. (Zapad s
e nije uzbuðivao, pa zato ne raspola emo toènim brojkama.) Stotine tisuæa ljudi natjeran
e su na izbjegli tvo u slamove oko Bej-ruta. 75 Zanimanje je bilo slabo, izvje æivanje
oskudno. Ni ta od navedenog nije zapisano u analima terorizma. tovi e: ni ta od toga n
ije se uopæe ni dogodilo - prema proèi æenoj inaèici povijesti. No zato su ubilaèki palesti
ski teroristièki napadi iz ranih sedamdesetih godina bili (s pravom, naravno) estok
o osuðeni te jo i danas slu e kao dokaz kako Palestinci ne mogu sudjelovati u pregovo
rima o vlastitoj sudbini. U meðuvremenu se javna glasila redovito osuðuje zbog navod
ne prevelike kritiènosti prema Izraelu i èak "stajali ta u korist PLO-a" - kakvo je to
samo golemo propagandno izvrtanje èinjenica!
Mo emo primijetiti tumaèenje navedenih dogaðaja kakvo daju izraelski èelnici koje se èasti
kao umjerene, na primjer Jicak Rabin, koji je bio veleposlanik u Washingtonu i
poslije premijer u doba najgorih izraelskih zloèina u Libanonu, prije Camp David 1
978. godine. On ka e: "Nismo mogli zanemariti patnje civilnog puèanstva u ju nom Liban
onu. (...) Bila nam je humanitarna du nost pomoæi stanovnicima tog podruèja i sprijeèiti
da ih zbri u ne-
prijateljski raspolo eni teroristi."76 Recenzenti Rabinovih sjeæanja nisu prona li ni ta
lo e u tim rijeèima - toliko je djelotvorno konstruirana ideolo ki uporabljiva povije
st i toliko je sna an protua-rapski rasizam na Zapadu.
Valja takoðer primijetiti kako Izrael nije osamljen u u ivanju prava na gusarenje i
otmice. Sovjetska agencija TASS je u izvje æu koje je osuðivalo otmicu broda Achille L
auro 1985. godine optu ila Sjedinjene Dr ave zbog licemjerja, jer su dvojica mu karaca
koja su otela sovjetski civilni zrakoplov i pri tome ubili jednu stjuardesu i r
anili druge èlanove posade, dobili azil u SAD, koje su ih odbile izruèiti Sovjetskom
Savezu.77
Te èinjenice nisu dobro poznate, a optu ba zbog licemjerja mogla bi se pokazati utem
eljenom. Sluèaj nije ni jedinstven. Ab-raham Sofaer, pravni savjetnik State Depart
menta, primijetio je: "Unatoè sna nom protivljenju Amerike otmicama zrakoplova, Sjed
injene Dr ave i njihovi zapadni saveznici odbijali su zahtjeve Èehoslovaèke, SSSR-a, P
oljske i drugih komunistièkih zemalja da im se vrate osobe koje su otimale zrakopl
ove, vlakove i brodove kako bi pobjegle iz tih zemalja." Sofaer tvrdi kako su SA
D "preispitale svoju politiku" kasnih ezdesetih i ranih sedamdesetih, "kad su otm
ice zrakoplova poprimile veæ epidemijske razmjere" te su postale "previ e ozbiljan s
igurnosni problem i prevelika ugroza sigurnosti nedu nih putnika, a da bi se to vi e
moglo trpjeti".78 Da popunimo praznine: otmice su poèele biti uperene protiv SAD
i amerièkih saveznika, pa su tako potpale pod kategoriju terorizma, a ne vi e junaèkog
otpora tlaèenju.
Moglo bi se takoðer spomenuti prvu otmicu zrakoplova na Bliskom istoku; ni ta prièa
nije iroko poznata. Izveo ju je Izrael 1954. Izraelski lovci su presreli sirijski
putnièki zrakoplov te ga prisilili na spu tanje u zraènu luku Lida. Nakana naèelnika Gl
avnoga sto era Mo e Dajana bila je "dobiti taoce, kako bismo ishodili pu tanje na ih lju
di zatoèenih u Damasku", zapisao je tada nji premijer Mo e aret u svom osobnom dnevniku
. Zatoèenici su bili izraelski vojnici, uhvaæeni na pijunskom zadatku u Siriji. Prisj
etimo se: isti je taj Dajan, dvadeset godina poslije, zapovjedio poku aj oslobaðanja
koji je odveo u smrt izraelske mladiæe i djevojke u Maalotu, koje su dr ali kao tao
ce kako bi ishodili oslobaðanje palestinskih zatvorenika u Izraelu. aret je privatn
o zapisao da "nismo imali nikakva opravdanja oteti zrakoplov" te da "nije imao r
azloga sumnjati u istinitost Dotvrde amerièknu ministar-
stva vanjskih poslova da je na èin bez presedana u povijesti meðunarodne prakse". No
incident je iz povijesti nekako ispario. Tako se Benjamin Netanijahu mogao, kao
izraelski stalni predstavnik pri UN i uva eni komentator o temi meðunarodnoga terori
zma, mogao pojaviti na amerièkoj televiziji i optu iti PLO daje "izumila" otmice zra
koplova i èak ubijanje diplomata - ne bojeæi se da æe mu netko proturjeèiti. 7
A to se tièe ubijanja diplomata, mo emo se samo prisjetiti ubojstva posrednika Ujedin
jenih Naroda grofa Folkea Bernadottea 1948. godine. To je uèinila skupina koju je
vodio Netanijahuov ef u doba tog intervjua - ministar vanjskih poslova Jicak amir,
jedan od trojice zapovjednika koji su izdali zapovijed za ubojstvo (drugi, sada
mrtav, bio je godinama uva eni komentator u izraelskom tisku, a isto radi i treæi).
Blizak prijatelj Davida Ben-Gurio-na privatno je priznao daje bio jedan od uboj
ica, ali je to Ben-Gu-rion zadr ao kao tajnu. Izraelske su vlasti priredile bijeg
iz zatvora i odlazak iz zemlje odgovornih. Pi uæi kao oèevidac, cionistièki povjesnièar Jo
n Kimche navodi kako "nije bilo u asnutosti u cijeloj zemlji, niti odluènosti da se
uhite poèinitelji"; tovi e, "nije bilo ni puno moralnog zgra anja. Veæina je smatrala kak
o je jo jedan idovski neprijatelj uklonjen s puta." Ubojstvo je "osuðeno, izra eno je a
ljenje i zgra anje zbog njega, ali samo zato jer bi to bacilo ru nu sjenu na Izrael
te ote alo rad izraelskim diplomatima, ne zbog toga to bi samo po sebi bilo lo e utje
cati se ubojstvima". 80
Slavljenje terorista koji su sudjelovali u nacionalnim borbama je, naravno, posv
e uobièajeno i u SAD. No u pomno odabranom sjeæanju, samo djela to ih je poèinio neprij
atelj nalaze mjesto u "zloj plimi terorizma".
Nakon otmice broda Achille Lauro, to je bila osveta za bombardiranje Tunisa, pita
nje otmica brodova postala je velika briga za Zapad. Studija novinske agencije R
euters zakljuèuje kako je "od 1961. bilo tek nekoliko otmica brodova"; za tih "nek
oliko" navode s primjeri otmica to su ih izveli muslimani; izraelske se otmice ne
O 1
spominju.
Otmice nisu jedini oblik terorizma koji se ne uklapa u tu kategoriju kad to izvo
de na i prijatelji. Amerièka veleposlanica pri UN Jeanne Kirkpatrick protumaèila je ka
ko dizanje u zrak eksplozivom antinuklearnog prosvjednog broda Rainbow Warrior o
rganizacije Greenpeace, to su izveli francuski agenti i pri èemu je jedna osoba pog
inula - nije terorizam: " eljela bih reæi da je jasno
L
kako Francuzi nisu htjeli napadati civile ni sluèajne promatraèe, niti su htjeli sak
atiti, muèiti, ni ubijati." To bi isto mogli reæi i drugi teroristi. U uvodniku pod
naslovom "Mitterandov vrhunac" Asian Wall Street Journal je objavio da je "Green
peaceova kampanja u biti nasilna i opasna. (...) To to je francuska vlada spremna
upo-rabiti silu protiv Rainboiv Warriora (...) pokazuje kako je vlada pravilno
poredala svoje prioritete." New York Times je pak objavio recenziju Davida House
ga o knjizi na tu temu, u kojoj on kritizira Francuze zbog "nespretnosti" i "te ke
pogre ke". On ka e kako "nije bilo potrebe" uni tavati brod eksplozivom i da su Franc
uzi mogli "postiæi isti cilj sa znatno manjom kolièinom negativnog publiciteta". Nem
a ni naznake da bi se tu mogle uporabiti i neke o trije rijeèi od "nespretnosti". Ho
usego zakljuèuje daje "te ko ne optu iti /francuskog ministra obrane/ gosp. Hernua, a
jo te e kri-viti Novozelanðane to su zatvorili francuske èasnike." Housego sluèaj usporeð
s aferom Watergate, ali mu izmièe najva nija analogija: i u tom je sluèaju bilo mnogo
buke oko "nespretnosti" i sitnoga kriminala, a javna su glasila rado sama sebi èe
stitala. Istodobno su i Kongres i javna glasila zanemarili kao nebitne znatno te e
zloèine Nixonove vlade i njezinih prethodnika, koji su otkriveni u isto vrijeme.
83 Car je izuzet od optu aba za terorizam i druge zloèine, a i njegovi tiæenici èesto u iv
ju istu povlasticu. U najgorem su sluèaju krivi zbog "nespretnosti".
George Shultz je zaslu io prvu nagradu za licemjerje u toj igri. Zahtijevajuæi "akti
vnu" borbu protiv terorizma, za njega je tvrdnja da je onaj tko je za nekoga ter
orist, za drugoga borac za slobodu "prikriveno opasna":
Borci za slobodu i revolucionari ne di u u zrak autobuse kojima putuju neborci. To
èine teroristièki ubojice. Borci za slobodu ne ubijaju nedu ne poslovne ljude niti ot
imaju nevine mu karce, ene i djecu. To èine teroristièki ubojice... Pripadnici pokreta
otpora u Afganistanu ne razaraju sela niti ubijaju bespomoæne. Kontra i u Nikaragvi
ne di u u zrak kolske autobuse niti masovno pogubljuju civile.
Zapravo su se teroristi kojima Shultz zapovijeda u Nikaragvi, kako mu je poznato
, specijalizirali upravo za ubilaèke napade na civile, praæene muèenjem, silovanjem i
sakaæenjem. Ogavna kronika_njihova terora dobro je ispisana, makar je se ignorira
i
brzo zaboravlja. Branitelji terorizma èak i nijeèu te zloèine (v. bilj. 16.) Borci pok
reta otpora u Afganistanu takoðer su poèinili brutalne zloèine, koji bi na Zapadu prou
zroèili estoke osude da su napadaèi (koji bi se tada zvali "osloboditelji" te bi "dje
lovali u samoobrani") bili Amerikanci ili Izraelci. Samo nekoliko mjesec prije S
hultzove izjave, njegovi prijatelji iz UNITA-e u Angoli pohvalili su se kako su
oborili civilni zrakoplov, pri èemu je poginulo 266 ljudi. Tada su oslobodili i 26
talaca, koje su dr ali èak devet mjeseci. Meðu njima je bio 21 Portugalac te panjolski
i latinoamerièki misionari. UNITA je najavila i "novu kampanju urbanog terora", k
ako je izvijestio Associated Press, zabilje iv i bomba ki napad u Luan-di, pri kojem j
e ubijeno trideset, a ranjeno vi e od sedamdeset ljudi, kad je terenski automobil
napunjen dinamitom eksplodirao u gradu. Otimali su i europske uèitelje, lijeènike i
druge. Ukupno 140 stranaca, meðu njima i 16 britanskih tehnièara, "uzeti su kao taoc
i", izjavi je sam Jonas Savimbi, voða UNITA-e, dodav i kako "neæe biti pu teni sve dok p
remijerka Margaret Thatcher ne da UNITA-i neku vrstu priznanja". Takve su se akc
ije redovito nastavljale. Npr. u travnju 1986. podmetnuta je bomba u hotel te je
tom prigodom poginulo sedamnaest stranaca civila i jo mnogi su ranjeni. Savimbi
je "jedan od rijetkih pravih junaka na eg vremena", ustvrdila je Jeanne Kirkpatric
k na zboru Konzervativne politièke akcije, gdje je Savimbi "dobio odu evljen pljesak
postoje sveèano obeæao da æe napasti (amerièke) ureðaje za crpljenje nafte u svojoj zemlj
i". Plan za ubijanje Amerikanaca nije nagnao SAD na uporabu doktrine "samoobrane
protiv buduæih napada", kakva je uporabljena kao opravdanje za bombardiranje "lud
oga psa" Ga-dafija. Isto tako, nije bilo bombardiranja Johannesburga kad su ju noa
frièki plaæenici uhvaæeni u svibnju 1985. na sjeveru Ango-le, gdje im je zadatak bio u
ni titi naftne ureðaje i ubiti Amerikance. Teroristièka dr ava mora zaista biti oprezna
u svojim zakljuècima. Savimbi je za Shultza, Kirkpatrickovu i druge vodeæe teroristièk
e zapovjednike i opravdavatelje borac za slobodu prije svega zato to je "UNITA od
svih ju noafrièkih klijentskih skupina koje slu e za destabiliziranje susjednih zemal
ja ona koja prima najveæu pomoæ."
A to se tièe vojske Shultzovih kontra a, njihov je prvenstveni zadatak, kako smo veæ vi
djeli, dr ati èitavo civilno puèanstvo Nikaragve kao taoce pod prijetnjom sadistièkog te
rora, kako bi se vlada natjerala da se ostavi bilo kakve skrbi za potrebe siroma n
e
veæine. Umjesto toga, treba prihvatiti "umjerenu" i "demokratsku" politiku udovolj
avanja potrebama amerièkoga biznisa i njegovih mjesnih suradnika, kako se radi u p
oslu nijim zemljama pod amerièkim ki obranom. No u ozraèju u kojem teroristièki zapovjedni
ci i opravdavatelji cvatu, Shultzove i druge sliène izjave prolaze, a da jedva daj
e itko podigao obrvu.
Uzimanje talaca oèito pripada terorizmu. Prema tome, nema sumnje da je Izrael kriv
zbog ozbiljnog èina meðunarodnoga terorizma kad je premjestio oko tisuæu i dvjesta za
toèenika, uglavnom libanonskih ijita, u Izrael, kr eæi time meðunarodno pravo. Zbilo se t
o tijekom izraelskog povlaèenja iz Libanona. Slu beno je obja njenje bilo da su "zatoèen
i na neodreðeno vrijeme, ovisno o razvoju sigurnosne situacije u ju nom Libanonu". D
rugim rijeèima, prilièno je jasno reèeno da ih se dr i kao taoce, dok mjesno stanovni tvo
u "sigurnosnoj zoni", to ga na jugu Libanona pod stra om dr e izraelski vojnici i nji
hovi domaæi plaæenici, mora pokazati "lijepo pona anje". Tih stotinu i èetrdeset zaroblj
enika tajno su premje teni u Izrael u studenom 1983. godine, èime je prekr en sporazum
s Meðunarodnim crvenim kri em da ih se pusti prigodom razmjene zarobljenika nakon z
atvaranja (privremenog, kako se pokazalo) zloglasnoga koncentracijskog logora An
sara. Prizori brutalnih zloèina i barbarskog pona anja èuvara smuèili su se mnogima koji
su tamo radili ili su posjetili logor. Sve do srpnja 1984. èak ni Crvenom kri u nis
u dopu tali posjetiti zarobljenike. Glasnogovornik izraelskog Ministarstva obrane
Nahman aj izjavio je kako je 400 od ukupno 766 zatoèenika koji su u lipnju 1985. jo
bili zatvoreni uhiæeno zbog "teroristièkih aktivnosti", tj. otpora izraelskoj okupac
iji, a da je "ostatak uhiæen zbog manje nasilnih oblika politièkog aktivizma ili org
aniziranja aktivnosti uperenih smanjenju nazoènosti Izraelske vojske u Libanonu."
Tako gosp. aj.86
Izrael je obeæao da æe 10. lipnja osloboditi 340 tih talaca, "ali je u posljednji tr
enutak otkazao njihovo oslobaðanje iz sigurnosnih razloga koji nikada nisu posve o
bja njeni". Èetiri dana nakon toga su libanonski ijiti, navodno prijatelji i roðaci izr
aelskih talaca, 88 oteli zrakoplov TWA na letu broj 847 i uzeli putnike kao taoc
e kako bi natjerali Izrael da oslobodi svoje taoce. U SAD je izbila jo jedna prov
ala dobro orkestrirane histerije, s otvoreno rasistièkim prizvucima i brojnim osud
ama medija koji su tu i tamo dopustili otmièarima tumaèenje svog polo aja te time pore
metili
strogu stegu, za kakvu se dr i da prilièi slobodnom dru tvu. Izraelskim otmièarima nije
trebao neki poseban pristup amerièkim javnim glasilima, koji su sami od sebe daval
i njihove poruke, èesto pod rubrikom "vijesti".
Medije se èesto osuðuje zbog "potpore terorizmu" kad dopu taju teroristima izra avanje s
tajali ta. No to se ne odnosi na redovito pojavljivanje Ronalda Reagana, Georgea S
hultza, Eliotta Abramsa i drugih vodeæih zapovjednika i branitelja terorizma, koji
svoje poruke predstavljaju bez ikakvih prigovora ili komentara, dajuæi pojmovni o
kvir i pretpostavke za izvje æivanje i komentiranje.
Amerièki je tisak ismijao izjave otmièara zrakoplova TWA 847 da su eljeli oslobaðanje t
alaca koje dr i Izrael; to, uostalom, u amerièkom argonu i nisu taoci, jer ih dr i "na a"
strana. Lako je bilo izlo iti besmislenost ijitskog pretvaranja. Istaknuta komenta
torica Flora Lewis je to sarkastièno objasnila ovako: "To nije u skladu s naravi m
ilitantnih ijita, koji slave muèeni tvo i ne oklijevaju drugim oduzeti ivot, biti toli
ko zabrinut zbog vremena pu tanja zatvorenika." Eto, to je jo jedna inaèica tako kori
sne predod be da ni a biæa ne osjeæaju bol. Ne navodeæi nikakve dokaze za to, urednici New
York Timesa su ustvrdili daje "Izrael planirao ovog tjedna umiriti osvetoljubiv
e ijite /dakle, nekoliko dana prije otmice zrakoplova TWA/, ali je to odgoðeno zbog
otmice finskih vojnika u sastavu mirovnih snaga UN u Libanonu". U vijesti od de
vedeset rijeèi, list je spomenuo finsku optu bu da su za tog dogaðaja, inaèe nièim povezan
a s prvim, "izraelski vojnici promatrali kako libanonska paravojska tuèe otete fin
ske vojnike iz sastava mirovnih snaga UN u Libanonu, no nisu uèinili ni ta kako bi i
m pomogli. Pripadnici Ju nolibanonske vojske su ih tukli eljeznim ipkama, crijevima
za zalijevanje i pu kama." New York Times se ljuti: "Ovdje ima zloèina napretek!" Li
st se ljuti na otmièare zrako^ plova, na grèke vlasti (zbog nemara), pa èak i na same
Sjedinjene Dr ave, jer su "propustile kazniti Iran to je pru io utoèi te ubojicama dvojic
e Amerikanaca u lanjskoj otmici" (v. bilje ku 77.) No izraelsko dr anje talaca ne pr
ipada tim zloèinima. 89
Povjesnièar Bliskog istoka na Sveuèili tu u Princetonu Bernard Lewis (njegova akademsk
a reputacija èini dokazivanje nepotrebnim) kategorièki je ustvrdio kako su "otmièari i
li oni koji su ih poslali morali savr eno dobro znati da su Izraelci veæ kanili oslo
boditi ijite i ostale libanonske zatoèenike, pa takav javni izazov mo e usporiti, a
ne ubizatijuihovo oslofoaðanie". QmM tako mogli
nastaviti "izazivati Ameriku i poni avati Amerikance" jer znaju da æe im mediji "pru i
ti neogranièen publicitet te èak i neku vrstu zagovora". Primijetimo daje ovo glas u
gledna struènjaka u uglednu èasopisu; ta èinjenica pru a nam izvjestan uvid vladajuæu inte
lektualnu kulturu u SAD. Urednici èasopisa New Republic odbacili su ijitski zahtjev
za oslobaðanje talaca u izraelskim rukama kao "potpunu glupost": "Otmice, uzimanj
e talaca, ubijanje, pokolji
- tako ijiti i druge libanonske frakcije redovito postupaju u politici." Nadalje,
"svi znaju" da se Izrael spremao osloboditi zatoèenike
- kad Izrael bude spreman za to (ako se to ikad dogodi). Predsjednik Reagan je p
ovisio histeriju za jo jedan stupanj tumaèeæi kako je "stvarni cilj" terorista "istje
rati Ameriku iz svijeta" - ni ta manje! Norman Podhoretz je prvo ustvrdio kako bi
uporaba sile vjerojatno dovela do smrti amerièkih talaca, a zatim je napao Reagana
to je "propustio riskirati ivot /ne svoj - tuðe ivote/ u obrani nacionalne èasti". Gra
donaèelnik New Yorka Edward Koch pozvao na bombardiranje Libanona i Irana. I drugi
su politièari zauzeli sliène "junaèke poze".
U meðuvremenu, pozoran èitatelj mo e u hrpi vijesti o talaèkoj krizi pronaæi i vijest o to
me kako je dvije tisuæe ijita, meðu kojima i sedamsto djece, moralo pobjeæi iz svojih d
omova pred granatiranje Ju nolibanonske vojske, koja je pucala i na terenska vozil
a mirovnih snaga UN, dok su "zajednièke snage izraelske vojske i kr æanske paravojske
danas upale u selo na jugu Libanona te zarobile 19 ijita, kako je objavio glasnog
ovornik Ujedinjenih naroda".91
Nakon otmice je Izrael poèeo oslobaðati taoce u skladu s vlastitim rasporedom; oslob
aðanje se mo da ipak ubrzalo, jer je otmica zrakoplova TWA skrenula pozornost svjets
ke javnosti na znatno zama niju izraelsku otmièarsku djelatnost. Kad je 3. srpnja os
loboðeno tristo- talaca, Associated Press je objavio njihovo svjedoèenje kako su bil
i muèeni i izgladnjivani. Naprotiv, Thomas Friedman iz New York Timesa èuo je samo:
"Izraelci su prema nama dobro postupali." Reagan je napisao pismo imonu Peresu u
kojem ka e kako je bejrutska talaèka kriza ''uèvrstila odnose izmeðu na ih dviju zemalja".
Ni ta se ne govori o drugoj "talaèkoj krizi", koja je izbrisana iz slu bene povijesti
.
Izraelski bi se postupci okvalificirali kao uzimanje talaca da nije rijeè o carevu
tiæeniku; dok car zlostavlja svijet, njegov je ti-
i va no je rjpngvno istaknuti
narav orvelovskih pojmova suvremenoga politièkoga govora, u kojemu su termini popu
t "terorizam" ili "taoci" konstruirani tako da iskljuèuju neke od najekstremnijih
primjera, kao to su oni iz Nikaragve ili ju nog Libanona, gdje se èitavo puèanstvo dr i u
talaèkom polo aju kako bi ga se natjeralo na poslu nost stranom gospodaru.
Zadr av i se samo na Bliskom istoku, moramo primijetiti kako organizatori meðunarodnog
a terorizma, na odreðenoj razini, dobro razumiju gradivo o kojem je rijeè. Razloge z
a divljaèke napade na Libanon tijekom cijelih sedamdesetih godina dobro je objasni
o izraelski diplomat Aba Eban (koga smatraju jednim od vodeæih umjerenjaka): "Bio
je to racionalan pothvat. Na koncu se dogodilo ono to se i pretpostavljalo: da æe p
ogoðeno puèanstvo pritiskati da se prekine s neprijateljstvima." Da prevedemo na obièa
n jezik: puèanstvo ju nog Libanona dr ano je u talaèkom polo aju kako bi se na njih izvr io
pritisak da natjeraju Palestince na prihvaæanje polo aja koji im je dodijelila izrae
lska laburistièka vlada, èiji je predstavnik Eban, koji je izjavio kako Palestinci "
nemaju uloge" u bilo kakvom mirovnom rje enju. 93 Naèelnik Glavnoga sto era Izraelske
vojske Mordehaj Gur je 1978. objasnio: "Veæ trideset godina (...) mi se borimo pro
tiv puèanstva koje ivi u selima i gradovima." On se prisjetio incidenata kao stoje
bilo bombardiranje jordanskoga grada Irbila, protjerivanja bombardiranjem deseta
ka tisuæa stanovnika doline rijeke Jordana i milijun i pol civila od Sueskoga kana
la - izmeðu ostalih primjera. Sve je to bio dio plana za dr anje tisuæa civila kao tal
aca kako bi se sprijeèio otpor politièkom rje enju to gaje Izrael nametnuo silom te ga
zatim odr avao, odbacujuæi moguænost politièkog rje enja, na primjer, Sada-tovu ponudu za
potpuni mirovni sporazum na meðunarodno priznatoj egipatsko-izraelskoj granici 197
1. Izraelska redovita praksa "osveæivanja" na bespomoænim civilnim ciljevima nepovez
anim s izvorima teroristièkih èinova (koji su pak èesto osveta za prija nji izraelski te
rorizam itd. - sve u poznatom, ru nom krugu) takoðer je odraz iste koncepcije. To se
razlikuje od izreke David Ben-Gu-riona s poèetka pedesetih kako je "reakcija nedj
elotvorna" ako nije toèno usmjerena: "Ako poznajemo obitelj, /moramo/ nemilosrdno
udariti, ne izuzimajuæi ene ni djecu."94
Slièno kao Gur, izraelsko ratovanje shvaæaju i mnogi drugi izraelski vojni zapovjedn
ici. Tijekom operacije "Èelièna aka" poèetkom 1985. godine ministar obrane Jicak Rabin
je upozorio
kako æe Izrael, bude li potrebno, provesti "politiku spaljene zemlje, kao to smo uèin
ili u dolini Jordana za vrijeme rata iscrpljivanjem" s Egiptom. "Libanon je dana
s ozbiljniji izvor terorizma nego stoje bio 1982.", dodao je. " ijitski teroristi
sada dr e Zapadnu Europu u strahu" (nije bilo tako prije izraelske invazije 1982.
godine - ne ka e se za to), pa zato Izrael mora na jugu Libanona zadr ati zonu u kojoj
"mo emo djelovati". Veteran, zapovjednik padobranskih postrojbi Dubik Tamari, koj
i je izdao zapovijed za sravnjivanje sa zemljom izbjeglièkog logora Ain el-Hilve z
raènim bombardiranjem i granatiranjem sa zemlje kako bi se "spasili ivoti" vojnika
pod njegovim zapovjedni tvom (jo jedan primjer opjevane "èistoæe oru ja") opravdao je akc
iju komentarom da "Dr ava Izrael ubija civile jo od 1947. godine. Namjerno ubijanje
civila samo je jedan cilj meðu ostalim ciljevima."95
Tamari kao primjer navodi napad na Kibiju 1953., kad je Postrojba broj 101 Arije
la arona pobila sedamdeset arapskih seljaka u njihovim kuæama iz navodne osvete zbo
g teroristièkog napada s kojim oni nisu imali ba nikakve veze. Ben-Gurion je na izr
aelskom radiju lagao da su seljake pobili izraelski civili ogorèeni zbog arapskog
terora. "Bili su to uglavnom izbjeglice, ljudi iz arapskih zemalja i pre ivjeli lo
gora i nacistièkih koncentracijskih logora". On je odbacio "nevjerojatne optu be" da s
u u to bile umije ane izraelske vojne postrojbe. Bila je to bezobrazna la , nastavio
je, koja je, osim svega, nadvila nad izraelske naseobine prijetnju osvete zbog
ovoga hladnokrvnog pokolja. Manje je poznata èinjenica da je mjesec dana prije pok
olja u Kibiji Mo e Dajan poslao Postrojbu broj 101 da protjera beduinska plemena A
zazma i Tarbin preko egipatske granice. Bio je to jo jedan èin nasilnog protjerivan
ja stanovni tva, poèinjen nedugo nakon zakljuèivanja primirja. U o ujku 1954. je jedanae
st Izraelaca poginulo u zasjedi koju su postavili pripadnici plemena Azazma ("nièi
m izazvan teroristièki èin"). Izrael je na to odgovorio pohodom na jordansko selo Na
ha-lin, koje nièim nije bilo povezano s prethodnim napadom; ubijeno je devet selja
na ("osveta"). U kolovozu 1953. je aronova Postrojba 101 pobila dvadeset ljudi, o
d èega su dvije treæine bile ene i djeca, u izbjeglièkom logoru Al-Bureig u pojasu Gaze
; razlog: "osveta" zbog ubacivanja na izraelski teritorij.
Ciklus "osvete" (Izrael) i "terora" (Palestinci) mo e se korak po korak pratiti mn
ogo godina. Takva kronika brzo otkriva kako takvo nazivlje pripada svijetu propa
gande, a ne stvarnosti.
Mogli bismo i ovdje primijetiti kako je vje to povijest rekonstruirana na iskorist
iviji naèin. Tako Thomas Friedman u svom pregledu "izraelske antiteroristièke strate
gije" pi e: "Prvo razdoblje, od 1948. do 1956. godine, najbolje se mo e opisati kao
doba 'antiterorizma osveæivanjem', odnosno negativnim odgovorom." No "u najmanje j
ednom sluèaju takvo je osveæivanje postalo kontro-verzno, jer je bilo i civilnih rtav
a" (misli vjerojatno na Kibiju). Uèeni èlanci o terorizmu jedva da se razlikuju od o
voga.
Operacije izraelske vojske "Èelièna aka" na jugu Libanona poèetkom 1985. takoðer je bila
voðena istom logikom koju je iznio Aba Eban. Civilno se puèanstvo dr alo kao taoce pod
prijetnjom terora. Svrha je bila natjerati civile da prihvate politièko ureðenje ka
kvo je Izrael nametnuo na jugu Libanona i na zaposjednutim podruèjima. Upozorenja
ostaju na snazi; civilno puèanstvo ostaje u talaèkom polo aju; sve se to ne tièe velesil
e koja financira takve operacije i spreèava bilo kakvo smisleno politièko rje enje.
Dok je terorizam naveliko, u to pripada i uzimanje talaca, izuzeto od kritike ako
ga èine oni kojima je to dopu teno, isto vrijedi i za manje pothvate, kako smo veæ vi
djeli. Spomenut æemo samo jo nekoliko drugih sluèajeva. U studenom i prosincu 1983. I
zrael je "jasno dao do znanja da neæe dopustiti Arafatovim snagama evakuaciju grad
a /Tripolija u sjevernom Libanonu, gdje su ih napadale snage sa sirijskom potpor
om/ sve dok ne bude jasna sudbina izraelskih zarobljenika". Izrael je stoga bomb
ardirao ono stoje nazivao "polo ajima gerilaca", sprijeèiv i time isplovljavanje grèkih
brodova, koji su imali evakuirati Arafatove prista e. Glasnogovornik Druza je izja
vio kako je za vrijeme bombardiranja pogoðena bolnica te su mitraljirani "navodni
palestinski polo aji" istoèno od Bejruta. U Tripoliju je pak "jedan brod s veæ ukrcani
m putnicima dobio izravan pogodak te je potonuo", dok je pak drugi, "teretni bro
d eksplodirao i zapalio se nakon pogotka"98.
I ovdje je domaæe civilno stanovni tvo, ba kao i strani brodovi, bilo dr ano u zatoèeni tv
kako bi se iznudilo pu tanje Izraelaca zarobljenih tijekom izraelske agresije na
Libanon. U SAD nitko nije komentirao ovaj zloèin.
U Libanonu i na Sredozemnom moru Izrael izvodi napade bezobrazno i bezbri no. Sred
inom srpnja 1985. izraelski su ratni zrakoplovi bombardirali i mitraljirali pale
stinske izbjeglièke logore blizu Tripolija, pobiv i pritom najmanje dvadeset ljudi,
od èega veæinu civila, a meðu njima i estero djecemlaðeoddvanaest go-
dina. "Oblaci dima i pra ine obavijali su izbjeglièke logore u Tripoliju, gdje ivi vi e
od dvadeset i pet tisuæa Palestinaca, nekoliko sati nakon poèetka napada u 14,55."
To je navodno trebala biti osveta za dva napada automobilima-bombama dva dana pr
ije toga u izraelskom "sigurnosnom pojasu" u ju nom Libanonu, to ih je izvela jedna
prosirijska skupina. Dva tjedna poslije izraelske su topovnjaèe napale teretni br
od pod hondura kom zastavom nautièku milju pred lukom Sidonom; brod je prevozio ceme
nt, kako ka e njegov kapetan, Grk. Brod je pogoðen s trideset granata i zapaljen. Iz
raelci su zatim nastavili pucati po obali po to im je s obale uzvraæena vatra; pri t
ome je ranjeno vi e civila. Glavni amerièki listovi nisu se zamarali èak ni objaviti èin
jenicu da su izraelske topovnjaèe sutradan potopile jednu ribaricu i o tetile jo tri,
dok je parlamentarac iz Sidona pozvao Ujedinjene narode neka okonèaju izraelsko "
gusarstvo" s amerièkom potporom. Tisak nije objavio ni ta ni o neèemu to je Izrael nazi
vao "kirur kom operacijom protiv teroristièkih ureðaja" u blizini Baalbeka u dolini Be
ka u sijeènju 1984. godine. Tada je ubijeno stotinu ljudi, mahom civila, te jo 400
ranjeno; meðu njima je bilo i 150 djece u bombardiranoj koli. Meðu "teroristièkim ureðaji
ma" bili su: d amija, hotel, restauracija, trgovine i druge zgrade u trima libanon
skim selima i palestinskim izbjeglièkim logorima koji su tom prigodom napadnuti. B
ejrutske radijske i televizijske postaje objavile su da je pogoðena i tr nica stokom
te industrijska èetvrt te je sru eno vi e kuæa. Izvjestitelj Reutersa iz bombardiranih
sela rekao je daje drugi nalet bombardiranja poèeo deset minuta nakon prvoga, "sto
je poveæalo broj poginulih i ranjenih" jer su ljudi bili poèeli izvlaèiti mrtve i ranj
ene iz sru enih i o teæenih zgrada. On je vidio "mno tvo djece" u bolnicama. Drugi svjed
oci govore kako su mu karci i ene panièno trèali prema kolama kako bi spasili djecu. Èeln
k libanonskih ijita osudio je "izraelsko barbarstvo", opisav i napade na "nedu ne civ
ile, bolnice i bogomolje" kao poku aj "teroriziranja libanonskog naroda". No incid
ent je pro ao bez komentara, ne ugroziv i nimalo polo aj Izraela kao "zemlje kojoj je
stalo do ljudskih ivota" (Washin-gton Post). Tako, dakle, opet moramo zakljuèiti ka
ko su rtve ovoga "kirur kog" bombardiranja bile manje nego ljudske ".
Mo emo opet samo zamisliti kakva bi bila reakcija na Zapadu (ne izuzev i ni "proarap
ske" medije) da su PLO ili Sirija izveli takav "kirur ki" napad na "teroristièke ureða
je" u blizini Tel Aviva, ubiv i stotinu civila i raniv i io 400. od èeâ 150 diece u kol
i.
U SAD je uobièajena prièa daje izraelsko nasilje (mo da katkad malo pretjerano) "osvet
a" zbog arapskih zloèina, Izrael - ba kao i Sjedinjene Dr ave - ima znatno ira prava:
ima pravo izvoditi teroristièke napade kako bi sprijeèio moguæe akcije protiv sebe. Ta
kvo je opravdanje za rat u Libanonu dao umjereni èlan izraelskog parlamenta Amnon
Rubinstein, koga smo prije naveli. Izraelski vojnici izvode ono to zovu "preventi
vnom vatrom" dok patroliraju Libanonom, mitraljirajuæi posvuda teren, zbog èega su i
rski mirovni vojnici, u znak prosvjeda, preprijeèili cestu. Dosta je uobièajeno da s
u izraelski napadi u Libanonu "preventivni, a ne kazneni". Na primjer, takvo je
bilo bombardiranje i mitraljiranje palestinskih izbjeglièkih logora i obli njih sela
to ih je trideset izraelskih ratnih zrakoplova izvelo 2. prosinca 1975., èini se k
ao osvetu zbog odluke Vijeæa sigurnosti UN da raspravlja o mirovnom prijedlogu na
koji su SAD stavile veto, pa je "izrezan" iz povijesti . Slièno tome, kad su izrae
lske padobranske i pomorsko-desantne snage napale Tripoli u sjevernom Libanonu u
veljaèi 1973. godine, ubiv i 31 osobu (mahom civile), kako su objavile libanonske v
lasti, uni tavajuæi pritom kole, ambulante i druge zgrade, Izrael je napad opravdao k
ao "namjerom da se preduhitri vi e planiranih teroristièkih napada na izraelske cilj
eve u inozemstvu"101.
Takve se akcije redovito opetuju i opravdanja se prihvaæaju kao legitimna, to opet
odra ava polo aj Izraela kao korisne klijentske dr ave, a rtava kao podljudi.
Posljednji spomenuti sluèaj dogodio se istoga dana kad je Izrael oborio libijski p
utnièki zrakoplov izgubljen u pje èanoj oluji, koji je za dvije minute trebao sletjeti
u kairskoj zraènoj luci; poginulo je 110 ljudi. SAD su slu beno izrazile suæut obitel
jima poginulih, no predstavnik za javnost amerièke vlade je "odbio raspravljati s
novinarima o vladinu stajali tu prema incidentu". Izrael je okrivio pilota Francuz
a (aNew York Times je to revno ponovio, prihvativ i izraelsku tvrdnju) da je pilot
znao kako mu je bilo zapovjeðeno neka sleti, ali je on umjesto toga poku ao izvesti
"krajnje sumnjiv" manevar izbjegavanja. Isto je takvo tumaèenje dao SSSR za obara
nje korejskoga zrakoplova KAL 007 102. Tako je izraelski èin bio "u najgorem sluèaju
(...) nemilosrdan èin koji se ne mo e opravdati èak ni divlja tvom prija njih arapskih po
stupaka."
Slu benu izraelsku reakciju dala je premijerka Golda Meir: "Izraelska vlada izra ava
duboko aljenje zbog gubitka ljudskih ivota. Takoðer ali to libijski /sic!/ pilot nije
odgovorio_na upo-
zorenja koja su mu bila poslana u skladu s meðunarodno prihvaæenom praksom." irnon Pe
re je pak dodao kako je "Izrael postupao u skladu s meðunarodnim pravom". Izrael je
la no ustvrdio da pilot nije imao dozvolu upravljati mlaznim zrakoplovom. "Tisku
je bilo zabranjeno objavljivati fotografije uni tenog zrakoplova, mrtvih i ranjeni
h", primijetio je Amiram Koen u svojoj podrobnoj analizi izraelske reakcije (nak
on obaranja ju nokorejskog zrakoplova KAL 007). "Novinarima nije bilo dopu teno posj
etiti bolnicu u Beer ebi ni razgovarati s pre ivjelima"; sve je to bio dio nastojanj
a na "dezinformiranju". Meðunarodne reakcije je izraelski tisak odbacio kao jo jeda
n dokaz kako u Europi "cvate duh antisemitizma". To je gotovo refleksna reakcija
u Izraelu i u SAD kad se netko usudi spomenuti ili èak kritizirati izraelske zloèin
e. Izraelski je tisak inzistirao kako "Izrael nije odgovoran", nego se "mora kri
viti /francuskog/ pilota". Bio je to "mobiliziram tisak", koji èvrsto podupire pra
vednost izraelskih postupaka, primjeæuje Koen. Nakon mnogobrojnih la i i izmotavanja
, Izrael je potvrdio kako je bila rijeè o "pogre noj procjeni" te je pristao "iz mil
osrða" platiti od tete obiteljima rtava, no to "iz humanitarnih razloga", nijeèuæi i dalj
e bilo kakvu izraelsku krivnju ili odgovornost °3.
U Sjedinjenim Dr avama se brzo pre lo preko incidenta i poèinitelji zloèina nisu bili pr
evi e kritizirani. Premijerka Golda Meir stigla je u SAD èetiri dana nakon dogaðaja. T
isak joj je, dodu e, postavio nekoliko neugodnih pitanja, no kuæi se vratila s poklo
nom novih ratnih zrakoplova. Reakcija je bila malèice drukèija kad su Rusi oborili j
u nokorejski putnièki zrakoplov u rujnu 1983. 104, iako se to mo e usporediti s gotovo
istodobnim dogaðajem kad su prijatelji Washingtona iz UNITA-e javno rekli kako su
oborili dva putnièka zrakoplova. Nije te ko otkriti koja su mjerila prema kojima se
odreðuju stoje "meðunarodni terorizam".
Kronika izraelskog terorizma se e sve do poèetaka dr ave - tovi e, i dugo prije toga. Meðu
tim zlodjelima su pokolj 250 civila i brutalno protjerivanje sedamdeset tisuæa dru
gih iz Lide i Ramle u srpnju 1948. godine; pokolj vi e stotina Palestinaca u nebra
njenu selu Dueimi pokraj Hebrona u listopadu 1948. u jo jednoj od mnogobrojnih "o
peracija èi æenja terena" koje su se provodile dok je meðunarodni promid beni aparat trubi
o (i jo to èini) da su Arapi bje ali na poziv svojih èelnika. Nadalje, tu je pogrom vi e
stotina Palestinaca u pojasu Gaze nakon to je zaposjednut 1956. godine; pokolji u
Kibiji, Kafr Kasemu i vi e drugih sela; protjerivanje
tisuæa beduina iz razvojaèenih zona nedugo nakon rata 1948. i drugih tisuæa iz sjevero
istoènog Sinaja u sedamdesetim godinama. Njihova su sela razorena kako bi se stvor
io prostor za idovsko naseljavanje; i tako dalje, i tako dalje. rtve su po definic
iji "prista e PLO", dakle - teroristi. Tako je uva eni urednik Haareca Ge-r om oken mog
a napisati da si je Arijel aron "stvorio slavu od ranih pedesetih kao nemilosrdan
borac protiv prista a Palestinske oslobodilaèke organizacije". Rijeè je o pokolju civ
ila to ga je izveo u Al-Bureigu i Kibiji 1953. (dugo prije nego je PLO osnovana).
A rtve u Libanonu i drugdje takoðer su "teroristi"; tako i mora biti, inaèe ih ne bi
mogla poubijati dr ava tako dana "èistoæi oru ja" koja se pridr ava "vi ih zakona", kako t
pi e "proarapski" amerièki tisak.
Teroristièki su zapovjednici odlikovani. Kad je vodeæi suvremeni amerièki terorist pos
tao predsjednik SAD 1981., izraelski premijer i ministar vanjskih poslova bili s
u notorni teroristièki zapovjednici, dok je na najvi em polo aju u idovskoj agenciji bi
o èovjek koji je poubijao vi e desetaka civila dok ih je dr ao kao taoce u d amiji u jed
nom libanonskom gradu za jo jedne od mnogobrojnih "operacija èi æenja terena" godine 19
48. Brzo je amnestiran, svi tragovi zloèina izbrisani su iz njegova dosjea te mu j
e dodijeljena odvjetnièka dozvola jer "nema ljage" na njegovu èinu 105.
Mo e se tolerirati èak i terorizam protiv Amerikanaca. Izraelski teroristièki napadi n
a amerièke ureðaje (i javna mjesta) u Egiptu 1954. bili su poku aj kvarenja amerièko-egi
patskih odnosa, da bi se prekinuli tajni mirovni pregovori koji su tada bili u t
ijeku. Tada nji ih je amerièki tisak ignorirao, a danas ih se jedva tko sjeæa; slièno je
i sa sluèajem poku aja potapanja amerièkoga pijunskog broda Liberty u meðunarodnim vodam
a 1967. Izraelski bombarderi i torpedni èamci pucali su èak i na èamce za spa avanje kak
o nitko ne bi iv izmaknuo. Poginula su 34 amerièka mornara i 171 je ranjen, stoje n
ajveæa nesreæa u amerièkoj ratnoj mornarici izvan rata u èitavom stoljeæu. Ipak, to je otp
isano kao "pogre ka" - kakva oèita besmislica - i za to se jedva zna106. Slièno tome,
muèenje Amerikanaca, to je izraelska vojska èinila na Zapadnoj obali i na jugu Libano
na jedva je i spomenuto u medijima; izraelski su demantiji dobili istaknuto mjes
to, dok su potvrde istinitosti amerièkog veleposlanika u Izraelu ignorirane 107. Èin
jenica to su rtve bili Amerikanci arapskog podrijetla je, nema sumnje, bila dovolj
no opravdanje u skladu s prevladavajuæim mjerilima.
Ono to zapanjuje u vezi s ovom kronikom nasilja, u kojoj su i mnoga teroristièka zl
odjela protiv idova, od najranijih dana, jest da sve to ni na koji naèin ne umanjuj
e izraelsku reputaciju u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama kao zemlju na moralnoj visin
i bez premca u povijesti. Svaki novi teroristièki èin, ako je uopæe i zabilje en, brzo s
e omalova ava, zaboravlja ili opisuje kao privremeno odstupanje koje se mo e objasni
ti tako u asnom naravi neprijatelja koji tjera Izrael da se makar i samo na trenut
ak udalji s puta pravednosti. U meðuvremenu se javna glasila redovito napada zbog
njihovih "dvostrukih mjerila" jer zanemaruju arapske zloèine, a od Izraela zahtije
vaju pridr avanje nemoguæe visokih mjerila. Uva eni uèenjaci nas ozbiljno izvje æuju kako "
noge javne osobe na Zapadu, èak i vi e zapadnih vlada" (naravno, one ostaju neimenov
ane) nagovaraju PLO da uni ti Izrael . Na èitavom politièkom spektru u SAD te meðu obraz
ovanim ljudima izvanredno je jednolièno i s tek minimalnim iznimkama prihvaæena dokt
rina da je terorizam Palestinaca i njihovih arapskih saveznika, potpomognut iz K
remlja, njihovo nepokolebljivo nastojanje da se pobiju idovi i uni ti Izrael te odb
ijanje razmatranja bilo kakvog politièkog rje enja temeljni uzrok neprekidnog arapsk
o-izraelskog sukoba, kojega je Izrael sirota rtva. to se pak tièe Sjedinjenih Dr ava,
one se hrabro bore protiv "zle plime terorizma" od Srednje Amerike do Libanona i
dalje.
idovski nacionalni pokret i dr ava koju je razvio nisu uèinili ni ta novo u svojoj kron
ici teroristièkih aktivnosti, osim imuniteta koji u ivaju u prosvijeæenom zapadnom jav
nom mi ljenju. Za Amerikance, dosta je prisjetiti se kako je "Adolf Hitler rado hv
alio Sjedinjene Dr ave (...) zbog 'rje avanja problema' uroðenika"109. Isto tako postu
paju danas neki koji u Srednjoj Americi postupaju prema Hitlerovim pravilima, s
amerièkom potporom. No nedavni komentari o "terorizmu" u "civiliziranim zemljama"
smrde na licemjerje te ih pristojni ljudi mogu tek prezirati.
3. Libija u amerièkoj demonologiji (1986.)
U amerièkoj demonologiji nièije ime nije toliko povezano sa "zlom plimom terorizma"
kao ime Moamera Gadafija, "ludoga psa" arapskog svijeta. Libija je pod njegovim
vodstvom postala uzorna teroristièka dr ava.
Opisivati Libiju pod Gadafijem kao teroristièku dr avu zacijelo je toèno. U pregledu g
lavnih teroristièkih èinova to se vjerojatno mogu pripisati Libiji, najnoviji izvje taj
Amnesty International (AI) navodi ubojstvo èetrnaest Libijaca to ih je poèinila ta t
eroristièka dr ava, od èega su èetvorica ubijena u inozemstvu; to samo u 1985.' Tijekom
histeriène kampanje koja je slu ila drugim ciljevima to je na sve moguæe naèine izmijenj
eno, ali kronika potvrðuje izjavu jednoga vi eg amerièkog obavje tajnog du nosnika iz trav
nja 1986. kako je "do prije nekoliko tjedana /Gadan/ upotrebljavao svoje ljude p
rije svega za ubijanje libijskih disidenata"2. No "prije nekoliko tjedana", nast
avlja obavje tajni du nosnik, Gadafi je "oèito donio odluku da æe poèeti napadati Amerikan
ce". Ta navodna odluka, koja je zadobila auru nepobitne èinjenice, makar dosada ni
tko nije izi ao ni s kakvim uvjerljivim dokazom njoj u prilog, uslijedila je nakon
incidenta u zaljevu Sirti, kad su amerièka ratna mornarica i zrakoplovstvo potopi
li vi e libijskih brodova pred libijskom obalom, pri èemu je mnogo ljudi poginulo. N
o navodna bi libijska odluka bila posve legitimna, paèe pohvalna, u skladu s doktr
inom koju propovijedaju amerièki du nosnici i po tovani komentatori, od kojih smo neke
veæ citirali, a druge æemo uskoro navesti.
AI izvje æuje kako su libijska teroristièka umorstva poèela u prvom dijelu 1980., u vrij
eme dok je Jimmy Èarter nadgledao eskalaciju teroristièkog rata u Salvadoru, gdje se
Jose Napoleon Duarte bio pridru io kao paravan, da bi se osiguralo da oru je redovi
to sti e ubojicama. Dok je Libija ubila tek 14 vlastitih graðana, klijentski re im SAD
u Salvadoru poubijao je pedeset tisuæa svojih dr avljana tijekom onoga to je biskup
Rivera y Damas, koji je naslijedio ubijenog nadbiskupa Romera, u listopadu 1980.
, nakon
Libija u amerièkoj demonologiji 97
sedam mjeseci terora, opisao kao "rat istrebljenja i genocida protiv bespomoænoga
civilnog stanovni tva" . Sigurnosne snage koje obavljaju te nu ne zadaæe Duarte je nek
oliko tjedana nakon toga pohvalio zbog "valjane slu be u zajednici s narodom proti
v subverzije". Ipak, priznao je da su "mase pristajale uz gerilce" u doba kad je
poèeo taj veliki pothvat saveza Èartera i Duartea. Duarte je pohvalio masovne uboji
ce u trenutku kad ga je hunta proglasila za predsjednika republike, poku avajuæi mu
dati neku legitimnost nakon ubojstva èetiriju Amerikanki, crkvenih djelatnica; taj
se èin opæenito smatra neprikladnim, no Jeanne Kirkpatrick i Alexander Haig na li su
opravdanje èak i za njega. U meðuvremenu su nas mediji uvjeravali: "Ne mo e se osporav
ati da su veæina od deset tisuæa politièkih rtava godine 1980. pali od ruku vladinih sn
aga ili paravojnih snaga povezanih s njima." (Washington Post) Poslije se potiho
priznalo - tovi e, du nosnici Carterove vlade su izvijestili javna glasila da su "si
gurnosne snage odgovorne za 90% rtava", a ne "desnièarske bande koje je nemoguæe kont
rolirati" kako je tisak prije izvje æivao . Od najranijih dana Carter-Reaganovih ter
oristièkih operacija u Salvadoru, Duarteova je glavna uloga bila sprijeèiti bilo kak
ve prepreke pokolju, istodobno nijeèuæi dobro dokumentirane zloèine ili ih opravdavajuæi
na temelju èinjenice da su rtve bili "komunisti". On je tu ulogu igrao dobro, zasl
u iv i veliki pljesak u Sjedinjenim Dr avama. Divljaèki napadi na civilno stanovni tvo pos
tigli su svrhu: ukloniti ugrozu uspostave smislene demokracije. Ta se ugroza poj
avila sedamdesetih godina s bujanjem s Crkvom povezanih skupina za samopomoæ, selj
aèkih saveza, sindikata i drugih "puèkih organizacija". Konzervativni dopisnik iz Sr
ednje Amerike londonskog Spectatora primjeæuje kako su odredi smrti "uèinili toèno ono
to im je bila namjena: obezglavili su sindikate i masovne organizacije" te su na
tjerali pre ivjele da "ili pobjegnu iz zemlje, ili se pridru e gerilcima". Tada je a
merièki rat protiv seoskog stanovni tva prebaèen u vi u brzinu te su se teror i masakri
pojaèali. Onda je posve prirodno to urednici New Republica, koji su nagovarali Reag
ana neka izvodi pokolje bez ikakve skrbi za ljudska prava ("postoje vi i amerièki pr
ioriteti" i "bez obzira koliko æe ljudi biti ubijeno") sa zadovoljstvom promatraju
postignuæa u Salvadoru, koji je "pravi uzor za potporu kretanju prema demokraciji
u na oj sferi". Stalni teror, koji su zabilje ile nevladine udruge Americas Watch i
Amnesty International te - vrlo rijetko - mediji, jednostavno nije va an5.
Pokolj u Salvadoru nije tek dr avni terorizam velikih razmjera, nego meðunarodni ter
orizam, uvev i u obzir organizaciju, opskrbu, obuku te izravno sudjelovanje vladar
a zapadne hemisfere. Isto vrijedi i za masakr nekih sedamdeset tisuæa Gvatemalaca
istih tih godina, kad je dotok amerièkog oru ja ubojicama tekao na gotovo normalnoj
razini, suprotno onome to se obièno tvrdi. No ipak je bilo nu no pozvati u pomoæ amerièke
saveznike: neonacistièke argentinske generale, Tajvan i Izrael - kako bi se klanj
e obavilo to djelotvornije. Vlada SAD stvorila je i jo jedan kanal za dobavu oru ja,
ukljuèiv i u to Belgiju i druge kolaboracioniste, pod nezakonitim vodstvom Pentagon
a i CIA-e; to je bio dopunski program. U meðuvremenu, dok je teror dostizao vrhuna
c divlja tva, Reagan i njegovi suradnici hvalili su ubojice i muèitelje zbog pobolj an
ja u po tivanju ljudskih prava koja su postigli te njihove "posvema nje posveæenosti d
emokraciji", odbaciv i poplavu dokumentacije o zloèinima kao "gluposti"6.
Amerièki meðunarodni terorizam u Salvadoru slavi se kao veliko dostignuæe, jer je njim
e stvorena osnovica za po eljnu verziju "demokracije", tj. vladavine skupina koje
slu e amerièkim interesima, dok je narod sveden na povremeno odobravanje odluka elit
e
- sad kad su puèke organizacije, koje su mogle dati temelj stvarnoj demokraciji, "
obezglavljene" i desetkovane. Godine 1982. i ponovno 1984. Sjedinjene Dr ave su pr
iredile ono to su su Edward Her-man i Frank Brodhead nazvali "pokaznim izborima"
kako bi umirili domaæu javnost. Izbori su bili organizirani u ozraèju "terora i oèaja,
stra nih glasina i jo strasnije stvarnosti", kako su rekli promatraèi iz Skupine za
ljudska prava Britanskog parlamenta, dok su amerièki komentatori hvalili tu pokazn
u vje bu kao pravi put prema demokraciji7. Gvatemala se takoðer dr ala uspjehom
- iz istih razloga. Po to je polovica puèanstva praktièki natjerana na birali ta nakon
prikladna zastra ivanja nasiljem s amerièkom potporom, prosvijeæeni komentatori bijahu
ushiæeni ovim novim dokazom amerièke ljubavi prema demokraciji. Nije ih smetao pora
st broja rtava odreda smrti niti otvoreno priznanje novoizabranoga predsjednika d
a ne mo e uèiniti ni ta, imajuæi u vidu korijene stvarne vlasti u vojsci i oligarhiji, p
a je civilna vlada tek "steèajni upravitelj nad propa æu i bijedom"8.
Ova dva primjera tek su dio uloge SAD u meðunarodnom terorizmu osamdesetih godina.
Jeziva kronika se e mnoge godine unatrag, prije toga.
"Upada u oèi obilje je libijskih zloèina da su njihove rtve dovoljno rijetke te se mo e n
avesti i pobrojiti pojedinaène sluèajeve", navode dvojica komentatora studije Amnest
y International o dr avnom terorizmu. To je sasvim suprotno nego u sluèajevima Argen
tine, Indonezije ili srednjoamerièkih dr ava, gdje car zlostavlja svijet .
Ukratko: Libija je uistinu teroristièka dr ava, ali u svijetu meðunarodnog terorizma o
na je tek malen igraè.
One koji vjeruju da se mo e pronaæi razina vulgarnog opravdavanja masovnih ubojstava
i terorizma do koje ugledne zapadne publikacije jednostavno ne mogu i neæe iæi, raz
uvjerit æe od takvih iluzija mnogobrojni primjeri ispisani za godina najgoreg tero
ra u Srednjoj Americi10. Ili mogu prelistati stranice neokonzervativno-ga èasopisa
The National Interest, u kojem mogu proèitati, u sklopu kritike Washington Posta
jer je previ e mekan prema Libiji: "Nema sumnje kako bi, da je na primjer, vlada J
osea Napoleona Duartea u Salvadoru ili bilo koja od nedavnih turskih vlada pogub
ila makar i pribli no toliko ljudi koliko ih je pogubio Gadafi, Post
0 tome izvijestio vrlo podrobno. Izvijestio bi i o postojanju znatna otpora tome
".
Ne samo to je termin "terorizam" definiran tako da bude ideolo ki iskoristiv, kako
smo veæ vidjeli, nego su mjerila dokazivanja takoðer postavljena tako da se postignu
carevi ciljevi. Kako bi se pokazalo da se Libija bavi dr avnim terorizmom, dovolj
ni su i najtanji dokazi - ako uopæe treba ikakvih dokaza. Naslov urednièkoga komenta
ra New York Timesa kojim se opravdava teroristièki napad na Libiju u kojem je pogi
nulo stotinjak ljudi (prema tiskovnim izvje tajima s terena) glasi: "Kako bi se sp
asila nova Natasha Simpson". Rijeè je o jedanaestogodi njoj amerièkoj djevojèici koja je
bila jedna od rtava teroristièkih napada na zraène Juke u Rimu
1 Beèu 27. prosinca 1985. Te nam, dakle, rtve daju pravo bombardirati libijske grad
ove "kako bi se suzbio dr avni terorizam", kako su nas ozbiljno poduèili urednici Ti
mesa. Postoji samo jedan malen nedostatak: nema, naime, nikakvih dokaza koji bi
potvrðivali daje Libija upletena u ta djela. Talijanska i austrijska vlada objavil
e su kako su se teroristi obuèavali u dijelu Libanona pod sirijskim nadzorom te su
do li preko Damaska; taj je zakljuèak ponovio i izraelski ministar obrane Jicak Rab
in. Èetiri mjeseca poslije, odgovarajuæi na amerièke tvrdnje o libijskoj umije anosti u
napad iiBeèu, austrijski minMar unutarnjih poslova je ustvrdio: "Nema
ni najslabijih dokaza koji bi teretili Libiju." Opet je naveo sirijsku vezu te d
odao kako Washington hikad nije, predoèio dokaze o libijskoj odgovornosti, koje je
bio obeæao predati austrijskim vlastima. Dodao je takoðer (toèno, ali se to u SAD ne
smije reæi) daje uzrok terorizma koji dolazi iz Libanona dobrim dijelom u nerje avan
ju palestinskoga pitanja. Zato su se ljudi u oèaju okrenuli nasilju. Amerièki i izra
elski teroristi su vjerojatno upravo to i eljeli, kako smo veæ primijetili u drugom
poglavlju 12.
Nekoliko mjeseci nakon toga je talijanski ministar unutarnjih poslova, prigodom
potpisivanja sporazuma sa SAD o suradnji u "borbi protiv terorizma" opetovao sta
jali te to ga je Italija izra avala jo "od sijeènja", tj. da sumnjaju na sirijski izvor
napad u Rimu i Beèu. New York Times je prenio njegovu izjavu, no nije osjeæao nikakv
e potrebe osvrnuti se na pravedni osvetnièki udar na Libiju, kojemu je u travnju p
ljeskao!
Ako je pojedinac umije an u teroristièki èin jednom posjetio Libiju ili je navodno u p
ro losti primao obuku ili novac iz Libije, onda je to dovoljno da se Gadafi osudi
kao "bijesan pas" koga treba likvidirati. Ista mjerila bi optu ila CIA-u za umorst
va to su ih poèinili kubanski emigranti - da spomenemo samo njih. Zadr imo se u 1985.
godini: jedan od osumnjièenika za bomba ki napad na irokotrupni zrakoplov Air Indije
blizu Irske, to je bio najgori teroristièki èin te godine, u kojem je poginulo 329 l
judi, bio je, èini se, obuèavan u kampu za obuku plaæenika u Alabami. Glavni dr avni odv
jetnik SAD Meese je, boraveæi devet mjeseci nakon toga u posjetu Indiji, izjavio, t
o amerièki tisak jedva da je prenio, kako SAD "poduzimaju korake kako bi se sprijeèi
lo da teroristi dobivaju obuku ili financijska sredstva u SAD". Mislio je na pri
vatne logore za vojnu obuku u kojima su, prema indijskim optu bama, obuèavani ekstre
misti Siki. Meeseovo obeæanje nije bilo popraæeno nikakvim dokazima; tovi e, koliko mi
je poznato, nije bilo nikakve istrage 14. Teroristièki èin u kojem je te godine na B
liskom istoku poginulo najvi e ljudi bila je eksplozija automobi-la-bombe u o ujku u
Bejrutu: poginulo je osamdeset ljudi i ranjeno je nekoliko stotina. Zloèin je izv
ela libanonska tajna postrojba to ju je opremila i obuèila CIA. Napad je izveden da
bi se ubilo ijit-skoga èelnika za koga se dr i daje bio umije an u "teroristièke napade
na amerièke ciljeve" u Bejrutu l5. Termin "terorizam" obièno rabe strane postrojbe k
ad govore o akcijama to ih protiv njih poduzima domaæe puèanstvo koje ih vidi kao oku
patore koji poku a-
vaju nametnuti omra eno politièko rje enje uspostavljeno stranom invazijom; u ovom sluèa
ju je to izraelski "novi poredak". Prema mjerilima dokazivanja uporabljenim u li
bijskom sluèaju, mora se opet zakljuèiti kako su SAD i u 1985. bile vodeæa svjetska te
roristièka sila - èak i ako iskljuèimo terorizam naveliko, koji se ne raèuna u skladu s
vladajuæom doktrinom.
Nastavljajuæi u 1986. godinu, meðu najozbiljnijim teroristièkim èinovima na Bliskom isto
ku i Sredozemlju u vrijeme pisanja, osim neprekidnog izraelskog terorizma u ju nom
Libanonu, jest amerièko bombardiranje Libije te bombardiranje Sirije, u kojem je,
prema radijskoj postaji Falangistièke stranke libanonskoga predsjednika Amina D ema
jela, u travnju poginulo vi e od 150 ljudi. Sirija je za to bombardiranje bez doka
za okrivila Izrael, no zato ta tvrdnja nije ni ta manje uvjerljiva od amerièkih optu a
ba na raèun onoga tko je toga dana de urni krivac. Zanimljivo je da to, izgleda, ne
pripada "zloj plimi terorizma" .
SAD se, dakako, odrièu odgovornosti za djela terorista koje su obuèile: Kubanaca, Li
banonaca, masovnih ubojica, kao stoje Rios Montt u Gvatemali te brojnih drugih u
Latinskoj Americi i drugdje. U sluèaju bombardiranja Libanona, na primjer, CIA je
porekla umije anost, makar su to doveli u pitanje "neki du nosnici vlade i Kongresa
, rekav i kako je CIA u vrijeme bombardiranja suraðivala s tom skupinom". Takav je z
akljuèak proizi ao i iz istra ivanja Washington Posta, gdje stoji kako je Washington o
tkazao tajnu operaciju nakon bombardiranja, izvedena bez CIA-ina pristanka . Èak i
ako prihvatimo tvrdnju da CIA nije odobrila bomba ki napad te da je prekinula vez
u s teroristièkom skupinom koju je obuèila, takvo tumaèenje odmah bi palo u vodu ako b
ismo na SAD primijenili ista mjerila kao to ih branitelji amerièkog i izraelskog te
rorizma primjenjuju na svoje neprijatelje (vrijedi i za vladu i za medije). Sjet
ite se kako je "dublja moralna odgovornost za rtve (...) sasvim na Jaseru Arafatu
" jer je on "bio i ostaje utemeljitelj suvremenoga palestinskog nasilni tva". Stog
a æe SAD Arafata dr ati "odgovornim za èinove meðunarodnog terorizma" opæenito - bio on u
njih umije an ili ne . Po istoj logici, moramo zakljuèiti da "dublja moralna odgovor
nost" u spomenutim sluèajevima i mnogim drugim le i "sasvim na Washingtonu", kojega
se mora dr ati odgovornim bez obzira na èinjenice o izravnoj umije anosti.
Kako smo naveli veæ u predgovoru, Reaganova kampanja protiv "rfteðuaaipdnpg terorizm
a", bila je prirodni jzbox.za_ doktrini-
rani sustav u njegovoj provedbi svojih temeljnih ciljeva: jaèanje dr avnog (proraèunsk
og) financiranja u gospodarstvu, prijenosu bogatstva od siroma nih bogatima te "ak
tivnijoj" vanjskoj politici. Takvu je politiku lak e provoditi ako se javnost uspi
je zastra iti i tako uèiniti poslu nom prijetnjom nekim groznim neprijateljem koji bi
nas mogao uni titi. Ipak, buduæi daje to preopasno, valja izbjeæi izravan sukob s Veli
kim Sotonom. Stoga je oèiti kandidat meðunarodni terorizam kojega provode saveznici
Carstva zla. Struènjaci za odnose s javno æu amerièke vlade zato su se smjesta latili za
datka pripreme prikladne mre e poluistina i la i, predviðajuæi kako æe njihova arada biti
zeta ozbiljno.
Libija savr eno odgovara. Gadafija je lako mrziti, pogotovu u svjetlu goruæega protu
arapskog rasizma u Sjedinjenim Dr avama i posveæenosti politièara i intelektualaca ame
rièko-izraelskom neprihvaæanju. On je stvorio ru no, represivno dru tvo; tovi e, èini se d
èak kriv i za terorizam, osobito protiv Libijaca. Gadafijeva smaknuæa libijskih dis
idenata, njegova veæa teroristièka djela - sve se to moglo izbjeæi, prema amerièkim i iz
raelskim obavje tajnim analitièarima, no to bi onda moglo imati za posljedicu otkriv
anje èinjenice da su (èini se, prilièno jednostavne) libijske ifre razbijene. Izraelski
je analitièar to jednostavno formulirao: "Za to bismo otkrivali svoje izvore i meto
de zbog nekakvih Libijaca?"l9
Nadalje, Libija je vojno slaba, bespomoæna, pa se nad njom mo e junaèiti te se, kad us
treba, ubojstva Libijaca mogu izvoditi drsko. Sjajna vojna pobjeda u Grenadi, to
je bio vrhunac neprijateljstva i agresivnosti Carterove i Reaganove vlade, dogod
ila se po to je Bishopova vlada (Grenade) zaprijetila da æe poèeti uzimati u obzir pot
rebe siroma ne veæine. Ta je invazija slu ila sliènim ciljevima. U inozemstvu to lako pr
epoznaju. Pi uæi u britanskom izdanju o incidentu u zaljevu Sidri u o ujku 1986. godin
e, amerièki novinar Donald Neff komentira:
Bila je to manje operacija u stilu Ramba, a vi e pokazivanje snage, kao kad glavni
temer u ulici poèinje tuènjavu. Tipièno za Reagana. U pet godina na vlasti, on je vi e p
uta neka njeno gospodario malini ljudima. Tako je bilo i ovoga puta.
Zanimljiva je èinjenica to ovakvo redovito iskazivanje kukavièluka i razbojni tva izazi
va razumijevanje, èak i u inozemstvu. Britanski komentator Paul Johnson osudio je
"neukusni zadah
kukavièluka u zraku" kad su "mlakonje" posumnjali u opravdanost amerièkog bombardira
nja "teroristièkih upori ta" (tj. civilnih ciljeva) u Libiji. On se gu i od divljenja
prema "Kaubojevoj snazi". A taj kauboj pokazuje hrabrost aljuæi bombardere neka ubi
jaju nedu ne civile °.
Struènjaci za odnose s javno æu Reaganove vlade shvaæali su koliko je Libija prikladan n
eprijatelj te nisu gubili vremena suoèiti se s njime. Libija je smjesta oznaèena kao
glavni agent "teroristièke mre e" pod sovjetskim pokroviteljstvom. U srpnju 1981. C
IA-in plan za obaranje i moguæe ubojstvo Gadafija paravojnom teroristièkom kampanjom
procurio je u javnost21.
Mogli bismo u zagradi dodati kako je ovakav plan, prema amerièkim mjerilima, dao G
adafiju pravo izvoditi teroristièke napade na amerièke ciljeve u "samoobrani protiv
buduæih napada", kako je kazao glasnogovornik Bijele kuæe Larry Speakes izla uæi slu beno
obrazlo enje za bombardiranje Tripolija i Bengazija. Isto su opravdanje pred Ujedi
njenim narodima opetovali Vernon Wal-ters i Herbert Okun. Vlada SAD i la je èak tako
daleko daje tvrdila kako je njezino stajali te i postupanje (koje bi, kad bi ga p
rihvatile i druge nasilne dr ave, uni tilo i posljednje ostatke reda u svijetu i meðun
arodnog prava) u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Nema te pravnièke sofisteri
je koja bi mogla zatvoriti takav ponor, no vlada je pretpostavila da æe to "dobro
zvuèati u Peoriji" ("Prnjavoru"), ili bar u Cambridgeu, New Yorku i Washingtonu. N
a krajnje lijevo-liberalnom kraju dopu tenoga politièkog spektra, Reagan je dobio za
slu ene pohvale od pravnoga struènjaka New York Time-sa Anthonvja Lewisa jer se "dr ao
pravnièke postavke kako je nasilje poèinjeno protiv vi estrukih poèinitelja nasilja opr
avdano kao èin samoobrane".
Razlog za to su SAD opravdavale bombardiranje Libije "kao preventivni napad, koji
se mo e smatrati oblikom samoobrane, /a ne/ osvetnièki èin", objasnio je du nosnik amerièk
og ministarstva vanjskih poslova, koji je podsjetio kako Povelja UN izrièito zabra
njuje uporabu sile, osim u samoobrani; toènije, samoobrani dok UN ne reagira nakon
slu benog zahtjeva Vijeæu sigurnosti UN zemlje koja se dr i rtvom iznenadnog i razorno
g napada. Dok je "pravnièko dokazivanje" u SAD nai lo na plodno tlo, izvan zemlje se
na lo malo onih koji se ne bi slo ili s biv im kanadskim stalnim predstavnikom pri UN
, èlanom prvog kanadskog izaslanstva pri UN Georgeom Ignatieffom, sada rektorom Sv
euèili ta u Torontu,
koji je odbacio pozivanje na pravo na samoobranu, zapisano u Povelji UN, kao neu
temeljeno22.
U kolovozu 1981. stajali te protiv Gadafrja "uèvr æeno je klopkom postavljenom za Libiju
u zaljevu Sidri". Tu su klopku "SAD podrobno isplanirale" s namjerom izazivanja
sukoba u kojem æe libijski ratni zrakoplovi biti oboreni - kako su i bili; tako b
ilje i Edward Haley u svojoj o tro antigadafijevskoj studiji o odnosima SAD i Libije
. Konkretna je svrha bila, pi e on, "iskoristiti 'libijsku opasnost' kako bi se do
bila javna potpora za korake to ih se /vlada/ eljelo poduzeti u nastojanju za post
izanjem onoga to je dr avni tajnik Alexander Haig zvao 'strate kim konsenzusom' proti
v Sovjetskoga Saveza te kao element nu an za stvaranje Snaga za brzo djelovanje" -
intervencijskih postrojba èiji su ciljevi prije svega na Bliskom istoku.
U studenom je vlada izmislila dosta zabavnu prièu o tome kako libijski ubojice lut
aju ulicama Washingtona kako bi ubili Na eg Voðu. Prièa je izazvala groznièave novinske
komentare, no i ne to skepse, dosta ogranièene u to vrijeme. Kad su ga upitali o toj
uroti, Reagan je rekao: "Imamo dokaze i on /Gadafi/ to zna"23. Prièa je izblijedj
ela postoje poslu ila svojoj svrsi. Tisak je bio dovoljno discipliniran da ne izvj
e æuje o tome da su "ubojice" sa slu benog amerièkog popisa, koji je procurio u javnost
u Engleskoj, bili istaknuti èlanovi ( estoko protulibijskog) libanonskog Amala, a meðu
njima su bili i èelnik te organizacije Nabih Beri te postariji vjerski voða ijitske
zajednice 24.
Meðu ostalim dramatiènim otkriæima bila je i libijska prijetnja da æe napasti Sudan, pre a
v i tisuæu kilometara pustinje (a da egipatsko i amerièko ratno zrakoplovstvo ne mogu
sprijeèiti takav u as), te plan za obaranje sudanske vlade u veljaèi 1983. godine. Sve
se to otkrilo u trenutku kad je reakcionarno biraèko tijelo amerièke vlade optu ivalo
vladu da nije dovoljno militantna. Bio je to plan tako dobro skriven da sudansk
a i egipatska obavje tajna slu ba nisu znale ni ta o njemu, kako su brzo otkrili amerièk
i novinari kojima se dalo otiæi u Kartum radi istra ivanja. SAD su na tu dobro razraðe
nu urotu odgovorile velikim pokazivanjem sile. Tako je dr avni tajnik George Shult
z, koga su optu ivali daje previ e mekan, mogao na televiziji zauzeti herojsku pozu,
objavljujuæi kako je Gadafi "vraæen u kutiju, gdje mu je i mjesto" jer je Reagan dj
elovao "brzo i odluèno" protiv te ugroze svjetskog poretka, pokazav i jo jednom "kaub
ojsku snagu". I taje epizoda brzo zabp-
ravljena kad je poslu ila svrsi. Bilo je jo dosta takvih primjera. Mediji su prete it
o igrali ulogu koja im je dodijeljena te ih je samo nekoliko iskoèilo iz uloge25.
Dogaðaji iz o ujka i travnja 1986. odvijali su se slièno. Operacija u zaljevu Sidri u
o ujku oèito je bila tempirana za raspirivanje ovinistièke histerije nedugo prije kljuèno
ga glasovanja u Senatu o pomoæi kontra ima, to se podudarilo s izmi ljenom nikaragvansk
om "invazijom" Hondurasa. Bila je to izvrsna promid bena akcija koja je sjajno usp
jela, kao to pokazuje bijesna reakcija umjerenjaka u Kongresu i veæine javnih glasi
la te takoðer glasovanje u Senatu, (v. 2. poglavlje). arada je takoðer omoguæila amerièko
j vladi poslati 20 milijuna dolara vrijednu vojnu pomoæ Hondurasu, za koju Hondura
s slu beno stalno tvrdi da je nije tra io, a koja se, vrlo prikladno, "izgubila" u k
ontra kim taborima. To je samo jo jedan naèin na koji razuzdana banda u Washingtonu i
zbjegava slaba kongresna ogranièenja svoga razbojni tva26.
Provokacija u zaljevu Sidri takoðer je bar djelomice uspjela: amerièke su vojne snag
e potopile nekoliko libijskih brodova, po-biv i pritom vi e od pedeset Libijaca, vje
rojatno oèekujuæi kako bi to moglo potaknuti Gadafija da organizira teroristièke akcij
e protiv Amerikanaca, kako se poslije i tvrdilo. Poku aj je navodno u Washingtonu
izazvao znatno frustraciju, jer Gadafi nije poèinio neki teroristièki èin s mnogim rtva
ma, koji bi se mogao iskoristiti kao izlika za sljedeæu fazu teroristièke kampanje p
rotiv Libije27.
Dok su amerièke snage bile uspje ne u ubijanju mnogih Libijaca, bile su iznimno neus
pje ne spa avati pre ivjele. No to nije bila nemoguæa zadaæa: panjolski je tanker spasio i
èamca za spa avanje esnaest brodolomaca28.
Slu beno je svrha amerièke vojne operacije bila uspostaviti pravo prolaza zaljevom S
idre. Poslati tamo flotilu ratne mornarice te ko da je bilo nu no ili prikladno sred
stvo - dovoljno je bilo izdati deklaraciju. Da su iz nekog razloga ustrebali dal
ji koraci, stajala su na raspolaganju i druga zakonita sredstva. Ako se netko sp
ori sa susjedom oko njive ili meðe, pred njim su dva puta: mo e ga tu iti sudu, ili uz
eti pi tolj i ubiti susjeda. U sluèaju zaljeva Sidre prva je moguænost svakako postoja
la; moglo se priæi zakonitim sredstvima kako bi se uspostavilo pravo ne kodljivog pr
olaza. No razuzdana, nasilna dr ava æe, naravno, imati drukèije prioritete. Na upit za t
o SAD nisu taj spor iznijele pred Meðunarodni sud, .BrtasL Hovle, naèelnik Odjela za
pomorsko pravo i Dolitiku State
Departmenta rekao je: "To bi trajalo godinama. Mislim da mi tako ne mo emo"29. Eto
- bilo je, dakle, nu no,da Sjedinjene Dr ave oru ano interveniraju u zaljevu Sidre, i
to odmah; na kocki je bio opstanak dr ave.
Stajali te SAD dvojbeno je i gledano s u eg gledi ta. Tisak stalno pi e o "pravu mora",
no Sjedinjene Dr ave te ko da imaju èvrste osnove pozivati se na takvo to, jer je Reaga
nova vlada odbila pristupiti Konvenciji o pravu mora. Osim toga, Libija je pucal
a na amerièke zrakoplove, a ne na brodove, a "zraèno pravo" uopæe jo nije èvrsto uoblièeno
Dr ave postavljaju u tom pogledu razlièite zahtjeve. SAD, na primjer, pola u pravo na
dvjesta milja tzv. Zraèno-obrambene identifikacijskog pojasa, u kojem imaju pravo
na "samoobranu" od letjelica za koje procijene da su neprijateljske. Nema sumnj
e da su amerièki zrakoplovi bili dobrano unutar dvjesta milja od libijskog podruèja
(èetrdeset milja, kako tvrdi Pentagon) i da su bili neprijateljski. Prema tome, pr
ema amerièkim mjerilima, Libija ih je imala pravo presresti. Na tu je èinjenicu ukaz
ao konzervativni struènjak s Fletcherova fakulteta Sveuèili ta Tuft Alfred Rubin. Njeg
ov je komentar glasio: " aljuæi zrakoplove pre li smo ono na to nam pomorsko pravo daje
jasno pravo te je to bila nepotrebna provokacija"30. No za jednu gangstersku dr a
vu takve su finese zanemarive i pothvat je uspio - bar za domaæe krugove, kojima j
e i namijenjen.
Domet i znaèenje provokacije u zaljevu Sidre objasnio je glasnogovornik amerièkog Mi
nistarstva obrane Robert Sims, koji je rekao: "Politika je SAD pucati na svaki l
ibijski brod koji uðe u meðunarodne vode zaljeva Sidre sve dok traje amerièka vojno-po
morska vje ba - bez obzira koliko taj brod bio daleko od amerièkih brodova. (...) S
obzirom na 'neprijateljske namjere' to ih je Libija pokazala poku av i oboriti amerièke
ratne zrakoplove", nastavio je Sims, svaki je libijski ratni brod "ugroza na ih s
naga"31. Ukratko: SAD zadr avaju pravo pucati "u samoobrani" na bilo koji libijski
ratni brod koji se pribli i amerièkoj floti pred libijskom obalom, ali Libija nema
prava na samoobranu zraènoga prostora pred vlastitom obalom.
Ima jo . Britanski dopisnik David Blundv intervjuirao je britanske in enjere u Tripo
liju koji su popravljali tamo nje radarske sustave to su ih postavili Rusi. Jedan o
d njih, koji ka e kako je na radarskim zaslonima pratio èitav dogaðaj (dakle, radari n
isu bili onesposobljeni - suprotno tvrdnjama Pentagona), ka e kako je "vi-
dio da su amerièki ratni zrakoplovi ne samo u li u dvanaest milja libijskih teritori
jalnih voda, nego su letjeli i iznad libijskoga kopna. Gledao sam kako su zrakop
lovi u li nekih osam milja u libijski zraèni prostor", rekao je on. "Mislim da Libij
ci nisu imali drugog izbora nego uzvratiti udarac. Prema mojem mi ljenju, kolebali
su se to uèiniti. In enjer je dodao: "Amerièki su ratni zrakoplovi do li slu eæi se obièni
utem civilnoga zrakoplovstva i slijedili su libijski putnièki zrakoplov, tako da i
h njihov radarski odraz prikrije na libijskim radarskim zaslonima" .
Ova se informacija ni u tragovima nije pojavila u amerièkim javnim glasilima, koli
ko mije poznato; iznimkaje informativno izvje æe Alexandera Cockburna, koji je i tog
a puta odigrao svoju uobièajenu ulogu protuotrova podlo nosti i iskrivljavanju u ame
rièkim medijima. Blundvjev èlanak nije tajnovito nestao iz amerièkog tiska. Naveo ga j
e Joseph Lelyveld u New York Timesu, ali je najbitnije ispustio33.
Jedna od vjerojatnih (i po svoj prilici eljno i èekivanih) posljedica operacije u zal
jevu Sidre bilo je izazvati libijski osvetnièki terorizam. To bi zatim u Sjedinjen
im Dr avama prouzroèilo paniku od terorizma - isto tako i u Europi - to bi pripremilo
pozornicu za novu eskalaciju. Bomba ki napad na diskoteku La Bel-le u Zapadnom Be
rlinu 5. travnja, u kojoj su poginuli jedan crni amerièki vojnik i jedan Turèin34, o
dmah je pripisan Libiji, pa iskori ten kao izlika za bombardiranje Tripolija i Ben
gazija 14. travnja. Tom je prigodom poginulo mnogo Libijaca, èini se, uglavnom civ
ila (prema zapadnom tisku, stotinjak; prema slu benom libijskom izvje æu, ezdeset). Bom
bardiranje je bilo izvrsno tempirano - dan uoèi oèekivanoga glasovanja u Predstavnièko
m domu Kongresa SAD o pomoæi kontra ima. Ako bi publici promaknuo smisao, Reaganovi
pisci govora rekli su to izravno. Obraæajuæi se Amerièkoj poslovnoj konferenciji 15. t
ravnja, Reagan je izjavio: "I ovoga æu tjedna podsjetiti prije glasovanja Predstav
nièki dom da je taj arhiterorist poslao 400 milijuna dolara, arsenal oru ja i savjet
nike Nikaragvi, kako bi svoj rat izvezao u Sjedinjene Dr ave. Hvali se kako poma e N
ikaragvancima, jer se bore protiv Amerike na njezinu vlastitom tlu"35.
Tvrdnja da "ludi pas" izvozi rat u SAD naoru avajuæi zemlju koju SAD napadaju slu eæi se
saveznièkom teroristièkom vojskom - to je lijep propagandni komad, koji je pro ao bez
veæih komentara.Projnid fea ipaistoga pu|a nije uspjela prokjfjèitiDUt kroz Kon-
gres, makar je bombardiranje Libije raspalilo ovinistièke strasti. Tu se vjerojatno
prije svega mo e pripisati prevladavajuæem antia-rapskom rasizmu u SAD i razmjernom
izostanku bilo kakve razborite reakcije na prija nje provale proizvedene histerij
e u povodu Gadafijevih stvarnih ili izmi ljenih zloèina.
Napad 14. travnja bio je prvo bombardiranje u povijesti izvedeno za najgledaniji
televizijski termin. Bombarderski napadi bri ljivo su isplanirani tako da poènu toèno
u sedam naveèer po vremenu istoène obale SAD36, dakle upravo u trenutku kad sve tri
nacionalne televizijske mre e emitiraju glavne informativne emisije, koje su bile
preureðene kad su uzbuðeni voditelji prebacili sliku u Tripoli, gdje su svjedoci iz
prve ruke izvje æivali o uzbudljivim dogaðajima. Nije to bila mala logistièka pobjeda z
a sedme-rosatni let iz Londona. Èim je napad zavr io, u Bijeloj kuæi se Larry Speakes
obratio konferenciji za novinare, a slijedili su ga drugi du nosnici, osiguravajuæi
tako potpunu vladavinu nad informacijama za kljuènih prvih nekoliko sati.
Netko bi mogao reæi da je amerièka vlada dosta riskirala u toj oèitoj promid benoj akcij
i, jer su novinari mogli postaviti i nekoliko oèitih pitanja, no Bijela kuæa je vjer
ovala da se neæe dogoditi ni ta nezgodno i njezina vjera u medijsku samodisciplinu p
okazala se ispravnom.
Osim pitanja o vremenu i najavi, mogla bi se postaviti i jo neka pitanja. Spomenu
t æemo samo jedno: Speakes je izjavio kako su SAD 4. travnja znali daje libijski "
Narodni ured" (veleposlanstvo) u Istoènom Berlinu izvijestio Tripoli da æe se napad
dogoditi sutradan u Berlinu, a poslije je izvijestio Tripoli da je bombardiranje
diskoteke La Belle proteklo kako je bilo i zami ljeno. Tako su SAD 4. ili 5. znal
e (sigurno, kako tvrdi Bijela kuæa) daje Libija neizravno odgovorna za bomba ki napa
d. Èovjek se onda mo e upitati za to su izvje æa od 5. travnja do trenutka napada dosljedn
o tvrdila kako postoje u najjaèem sluèaju tek indicije o moguæoj libijskoj umije anosti.
Zapravo, svaki je novinar koji je èuo vladinu prièu u rukama imao (osim ako zanemar
imo moguænost da su veæina novinara upravo nevjerojatne eprtlje) izvje taj Associated P
ressa iz Berlina koji je stigao u 06,28 po vremenu istoka SAD, pola sata prije n
apada, u kojem je stajalo kako "Saveznièko vojno zapovjedni tvo /u Zapadnom Berlinu/
nije izvijestilo ni o kakvom novom razvoju u istrazi o bomba kom napadu u diskote
ci". Nadalje, "amerièke i zapadnonjemaèke slu bene osobe izjavile su da je Li-
bija - mo da preko svojeg veleposlanstva u Istoènom Berlinu pod komunistièkom vla æu - osu
mnjièena za umije anost u bomba ki napad na noæni klub La Belle" /isticanje moje/37. Net
ko bi se, dakle, mogao upitati kako to da su amerièke i zapadnonjemaèke vlasti samo
koju minutu prije napada jo imale tek sumnje u libijsku umije anost (ba kao i èitavo p
rethodno vrijeme), a jo su 5. ili èak 4. travnja - deset dana prije toga - to sigur
no znale. No nitko nije postavio nijedno neugodno pitanje te su relevantne èinjeni
ce prete ito potisnute.
Reagan je naveèer 14. travnja izjavio da su "na i dokazi izravni, toèni i neoborivi".
Nadalje, da "imamo dokaze, i on /Gadafi/ to zna." Bila je rijeè o libijskim snajpe
ristima koji su vrebali na va in-gtonskim ulicama. Govorio je i o upletenosti sand
inista u trgovinu drogama, njihovoj najavi "revolucije bez granica", potpori Hel
-muta Kohla i Bettina Craxija napadu na Libiju ( to su " okirani" njemaèki i talijansk
i du nosnici gnjevno opovrgli)38. Amerièka je vlada tom prilikom proizvela i mnoge d
ruge dezinformacije, koje su dobrano pre le uobièajena mjerila zavaravanja. Vlada je
i dalje spremna "poèiniti bilo kakav zloèin, lagati i varati" (kako govori amerièko s
lu beno vodstvo o slu benom neprijatelju) kako bi se postigli postavljeni ciljevi. V
lada je bila uvjerena da povremeni èlanci tiskani sitnim slogom, objavljeni dobran
o nakon dogaðaja, neæe sprijeèiti da postojana struja la i postavi okvir za raspravu i d
uboko usadi odgovarajuæe dojmove.
Preko amerièkih granica nije ba bilo stege. U Njemaèkoj je, desetak dana po to je Washi
ngton tako uvjereno ustvrdio da ima nepobitne èinjenice (4. i 5. travnja) o tome d
aje Libija odgovorna za bomba ki napad, Der Spiegel (21. travnja) objavio da su fa
mozni rezultati prislu kivanja telefonskih razgovora zapravo izmi ljeni i da zapadno
berlinski obavje tajci tek sumnjaju daje Libija umije ana. Meðu ostalim osumnjièenima bi
le su i "protivnièke skupine trgovaca drogom", a takoðer i Ku Klux Klan i druge neon
acistièke skupine, jer su diskoteku posjeæivali crni amerièki vojnici i useljenici iz
Treæeg svijeta. Rat koji vodi Washington je "nastavak politike", nastavlja Der Spi
egel, ironièno tvrdeæi kako je "dobro dok je neprijatelj tako malen kao Grenada ili
Libija, a pogotovu je idealno kad je to smet kakav je Gadafi". Nijedan europski
dr avnik ne bi trebao imati iluzija da æe SAD uzeti u obzir europske brige i interes
e, odluèe li SAD povisiti razinu meðunarodnog nasilja - pa èak i do razine konaènoga svj
etskog rata, kako je dodao RudfllfAugstein.3!.
U intervjuu 28. travnja novinaru amerièkoga vojnog èasopisa Stars and Stripes, ef ber
linske podru nice Staatsschutza (pro-tuobavje tajna slu ba) Manfred Ganschow, ujedno v
oditelj istra iteljske ekipe od stotinu ljudi koja je radila na sluèaju bomba kog napa
da u diskoteci, izjavio je: "Nemam sada ni ta vi e dokaza da je Libija povezana s ti
m bomba kim napadom nego to sam ih imao kad ste me prvi put nazvali, dva dana nakon
napada. Drugim rijeèima: nemam uopæe dokaza." On se slo io da je to "vrlo politièan sluèa
j" te je nagovijestio da je vrlo skeptièan glede onoga to "politièari" govore i to æe reæ
o tome40.
Amerièki je tisak prikrio sumnje to su ih u Njemaèkoj izra avali mediji i istra iteljska
ekipa, no pozoran æe ih èitatelj moæi otkriti u izvje tajima o nastavku istrage, dok se
istra ivalo osumnjièenike optu ene da su imali sirijske ili druge veze, a tvrdnje slu be
nog Washingtona kako je 4. i 5. travnja posjedovao "sigurno znanje" okarakterizi
rane su s "navodno" i "kako se tvrdi" . Oklijevanje, ubla avanje, udaljavanje od p
rija njih samouvjerenih tvrdnji, napokon - neizravno navoðenje dokaza suprotnih vlad
inim tvrdnjama - sve su to sredstva kojima se javna glasila slu e kako bi dala do
znanja da su vrlo dobro svjesna kako je malo sr i u prièi koju su svesrdno podupiral
i zaèuv i zov domoljubne trublje.
U New York Times Revieiv oj Books je Shaul Bakhash ustvrdio kako su Jordanci, br
aæa Hindavi, "odgovorni za bomba ki napad na noæni klub u Zapadnom Berlinu", nadalje d
a "sada postoje uvjerljivi dokazi (...) da ih je unovaèila Sirija (a ne Libija, ka
ko bi se moglo zakljuèiti iz nekih tada njih slu benih priopæenja)" . Osim èinjenice da id
e znatno dalje od dostupnih dokaza, ovo je neobièna formulacija. Nije rijeè o "nekim
slu benim priopæenjima" iz kojih bi se "moglo zakljuèiti" daje Libija bila umije ana. Z
apravo, sve slu bene izjave, predstavljene sigurno i bez ograda, koje su mediji ne
izmijenjene opetovali sve dok se sluèaj nije poèeo raspetljavati, samouvjereno su na
vodile libijsku odgovornost te opravdavale na temelju toga bombardiranje i ubija
nje libijskih civila. tovi e, niti javna glasila koja su se stala povlaèiti po vlasti
tu tragu, niti taj èlanak, nisu izvukli konaèan zakljuèak: Reaganova vlada je lagala o
tome da ima "izravne, toène i neoborive" dokaze. Prema tome, bombardiranje Libije
bilo je jednostavno nièim izazvan èin dr avnog terorizma (dakle, nije imalo drugi dr av
ni terorizam kao izliku). Sve su to amerièki mediji pokrivali, izbjegavajuæi u vrije
me
svoje odu evljene potpore napadu oèita pitanja te nudeæi istodobno besmislene prièice (n
pr. prièa o "novoj Natashi Simpson" u New York Timesu) kako bi se opravdalo vlasti
to sudjelovanje u terorizmu.
Promid bena kampanja je svakako bila uspje na, bar kratkoroèno i kod kuæe - "dobro je zv
uèalo u Peoriji", kako je to tisak navodio. Eto, dakle, primjera uspje ne "izgradnje
demokratskog pristanka" koji bi trebao "ojaèati polo aj predsjednika Reagana prema
Kongresu u pitanjima poput vojnog proraèuna i nikaragvanskih kontra a"43.
U znatnom dijelu svijeta SAD su poèele izazivati strah, dok "bizarni kaubojski èelni
k" koji tako oèarava Paula Johnsona i njemu sliène èini "luðaèke" poteze, organizirajuæi "b
nde ubojica" da napadnu Nikaragvu. SAD se drugdje igraju ludog bomba a, kako je to
nazvao vodeæi kanadski dnevnik, inaèe prete no uzdr an i proamerièki usmjeren . Reaganova
vlada njeguje te strahove, iskori tavajuæi strategiju "luðaka" koja se pripisuje Rich
ardu Nixo-nu. Na sastanku na vrhu najrazvijenijih zemalja u Tokiju u svibnju, am
erièka je vlada razdijelila neformalni prijedlog u kojem je navela kao razlog za to
bi Europi bilo mudro svrstati se uz Ameriku u njezinu kri arskom pohodu je "potreb
a da se poduzme ne to kako ludi Amerikanci ne bi opet uzeli stvar u svoje ruke." P
rijetnja je uspjela: izi lo je zajednièko priopæenje protiv terorizma, u kojem se samo
Libija poimence spominje45. Tu jasnu prijetnju ignorirali su komentatori opijen
i uspjehom bombardiranja Libije u tome da se europske "mlakonje" napokon privoli
na poduzimanje mjera potrebnih za suzbijanje libijske ugroze zapadne civilizaci
je.
Reakcije na bombardiranje Libije o tro su se razlikovale u SAD i drugdje u svijetu
. Dvanaest (tada njih) èlanica Europske ekonomske zajednice pozvalo je SAD neka izbj
egnu "nastavak eskalacije vojne napetosti u regiji, sa svim opasnostima koje to
u sebi mo e nositi". Nekoliko sati nakon toga amerièki su ratni zrakoplovi napali, d
ok je zapadnonjemaèki ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher bio na putu
u Washington, gdje je kanio objasniti stajali te EEZ. Njegov je glasnogovornik iz
javio: " elimo uèiniti sve to mo emo kako bismo izbjegli vojnu eskalaciju." Bombardiran
je je u veæem dijelu Europe izazvalo prosvjede, ukljuèiv i i masovne demonstracije, a
urednièki komentari u novinama diljem svijeta su ga osudili. Tako je npr. vodeæi panj
olski dnevni list El Pais osudio napad, napisav i: "Vojna akcija Sjedinjenih Dr ava
nije sa^
mo povreda meðunarodnog prava i te ka ugroza mira na Sredozemlju, nego se SAD time i
zruguju svojim europskim saveznicima, koji na sastanku u ponedjeljak nisu prona li
dovoljno razloga niti za gospodarske sankcije protiv Libije, usprkos tome to su
ih SAD prije neuspje no pritiskale da prihvate sankcije." U Hong Kongu je South Ch
ina Morning Post objavio: "Lijek predsjednika Reaga-na za 'ludoga psa Bliskog is
toka' mogao bi se pokazati gorim od bolesti." List je nastavio kako bi njegovi p
ostupci "mogli takoðer potpaliti vatru irih sukoba". U Ciudad Mexicu je El Universa
l napisao kako SAD "nemaju prava postavljati se kao branitelj slobode u svijetu"
; list tra i primjenu zakonitih sredstava, putem Ujedinjenih naroda. Bilo je mnogo
sliènih reakcija u svijetu.
Za razliku od toga, amerièki je tisak u velikoj veæini bio uz vladu. New York Times
je objavio da "i najskrupulozniji graðanin mo e samo odobriti amerièke napade na Libij
u, pa im i zapljeska-ti". Amerièki dnevnik ih je opisao kao pravedno odmjerenu kaz
nu: "Sjedinjene Dr ave su kaznile /Gadafija/ odmjereno, primjereno - i pravedno."
Dokazi libijske odgovornosti za bomba ki napad na diskoklub "sada su jasno izlo eni
javnosti" - ili bar urednicima, koji nisu na li potrebnim objaviti ih. "Zatim je d
o la porota europskih vlada. Sjedinjene Dr ave su se veoma potrudile poslati im izas
lanike te podijeliti svoje dokaze s njima, kako bi ih nagovorile na zajednièko dje
lovanje protiv libijskoga voðe." Èini se daje za njih zanemariva èinjenica to SAD nisu
uspjele uvjeriti "porotu", koja je izdala "presudu" pozvav i krvnika neka se uzdr i
od bilo kakvog djelovanja. Uredni tvo takoðer nije na lo potrebnim komentirati èinjenicu
(poslije pre utno priznatu) da dokazi uopæe nisu bili èvrsti.
Veæina dr ava osudila je akciju; ipak, ne sve. Britanija i Kanada su stale uza SAD,
usprkos sasvim razlièitu raspolo enju javnosti u tim zemljama. Akciju je poduprla i
Francuska, koja je u tom trenutku bila odu evljena Reaganom. Ju noafrièka dr avna radiot
elevizija SABC objavila je kako napad "istièe odluènost voðe zapadnoga svijeta u poduz
imanju pozitivnih akcija protiv terorizma". SAD su opravdano napale Gadafija, "èij
e je ime gotovo istoznaènica za meðunarodni terorizam". Izraelski premijer imon Pere j
e izjavio kako je amerièka akcija svakako opravdan primjer "samoobrane": "Ako libi
jska vlada zapovijeda hladnokrvna ubojstva amerièkih vojnika u Bejrutu, usred noæi, t
o oèekujete da æe Sjedinjene Dr ave poduzeti? Pjevati 'aleluja'? Ili æe ne to poduzeti rad
i vlastite
obrane?" Reæi kako su SAD djelovale u "samoobrani" protiv napada na svoje snage u
Bejrutu dvije i pol godine prije toga svakako je zanimljiva novost - èak i ako ost
avimo po strani okolnostima u kojima se dogodio prethodni èin .
U SAD je senator Mark Hatfield, jedan od rijetkih politièara u SAD koji se dièi èasnim
nazivom "konzervativca", osudio je amerièko bombardiranje "u gotovo praznoj senat
skoj sabornici" te u pismu New York Timesu. Èelnici nekoliko veæih kr æanskih crkava u S
AD osudili su bombardiranje. Za razliku od toga, idovski su ga voðe uglavnom hvalil
i. Tako je rabin Alexander Schindler, predsjednik Saveza amerièkih idovskih zajedni
ca, rekao da je amerièka vlada "pravilno i estoko odgovorila na /Gadafijev/ bezumni
terorizam". Profesor meðunarodnih odnosa na Harvardu Joseph Nye rekao je kako je
Reagan morao odgovoriti na "oèite dokaze dogaðaja u Berlinu. to bi drugo trebalo uèinit
i protiv dr avnog terorizma?" Da, zbilja, na primjer protiv amerièkog terorizma u Sr
ednjoj Americi i ju nom Libanonu, gdje su dokazi svakako znatno oèitiji. Eugene Rost
ow je podupro bombardiranje kao "neizbje no, dapaèe zaka njelo" kao dio "aktivnije obr
ane protiv procesa sovjetskoga irenja". On tumaèi: "Nasilno uklanjanje Gadafijeva r
e ima bilo bi posve opravdano i u skladu s postojeæim pravilima meðunarodnog prava", j
er Gadafi "flagrantno i neprestano kr i ta pravila. Prema tome, svaka dr ava povrijeðe
na libijskim postupcima ima pravo, sama ili zajedno s drugima, upo-rabiti onolik
u silu koliko je razumno potrebno da bi se okonèalo libijsko protuzakonito pona anje
. Libija je u pravnom polo aju barbarskih gusara"47. On potièe NATO neka "izda dekla
raciju o odgovornosti dr ava za nezakonite postupke poèinjene s njihova teritorija"4
8.
Prema tome, sukladno Rostowljevoj doktrini, NATO bi trebao osuditi i cara, a ne
samo gusara. Dr ave od Indokine, preko Srednje Amerike, do Bliskog istoka (i druge
) trebale bi udru iti snage i uporabiti svu potrebnu silu kako bi napale Sjedinjen
e Dr ave, Izrael i ostale teroristièke dr ave.
Za dopisnika amerièke TV postaje ABC Charlesa Glassa, koji se s popri ta izvje æivao o b
ombardiranju i njegovim posljedicama, simbolizira rukom pisano pismo sedmogodi nje
djevojèice, iskopano iz ru evina njezine kuæe, èiju je obitelj, obrazovanu u Americi, G
lass posjetio. Pismo glasi ovako:
Dragi gosp. Reagan,
Za to ste ubili moju jedinu sestru Kafu i moju prijateljicu Ra u? Imala je samo deve
t godina. I moju lutkicu Jagodu. Je li istina da nas sve hoæete pobiti zato stoje
moj otac Palestinac, a vi hoæete ubiti Gadafija zato to nam eli pomoæi da se vratimo u
dom i domovinu mog oca?
Zovem se Kinda.
Preslika pisma poslana je amerièkim novinama kao pismo èitatelja, ali one pismo nisu
htjele objaviti. Objavio ga je Alexander Cockburn, predlo iv i predsjedniku Reaganu
, koji "voli èitati poruke male djece, pa bi mo da htio i ovo pismo proèitati u sljedeæo
j prikladnoj prigodi"49.
Drugi su stvar vidjeli drugaèije. Michael Walzer je polemizirao s Europljanima, ko
ji su kritizirali bombardiranje Libije kao primjer "dr avnog terorizma". Nije tako
, ustvrdio je on, "jer je napad bio usmjeren na toèno odreðene vojne ciljeve. Piloti
su, tovi e, riskirali kako bi pogodili samo te ciljeve i ni ta vi e." To mu je valjda
poznato s tajnog izvje æivanja odabranih u Pentagonu. Ako noæno bombardiranje grada po
godi gusto naseljene stambene dijelove Tripolija, pri èemu poginu Rafa, Ra a i mnogi
drugi civili, tome je jednostavno tako i to se tu mo e 50. Vjerojatno ni ta drugo ne
mo emo ni oèekivati od vrlo po tovanog moralista i teoretièara pravednog rata koji nas
uvjerava kako se izraelska intervencija u Libanonu mo e opravdati s tog stajali ta.
On tvrdi kako su izraelske vojne akcije u ju nom Libanonu bile "dobar primjer prim
jereno uporabljene vojne sile" te ako su civili bili "ugro eni" tijekom izraelskog
bombardiranja Bejruta, onda "odgovornost za tu ugrozu pada na PLO"5'.
Sudioni tvo amerièkih medija u ovom èinu dr avnog terorizma ne zavr ava njihovim "domoljub
nim" pona anjem u vrijeme napada, stoje prirodna posljedica prija njeg odobravanja s
vih prièa to ih je vlada odluèila izmisliti. Bilo je takoðer nu no pokazati da je bombard
iranje bilo uspje no u suzbijanju libijskog terorizma - to dokazuje izostanak teror
istièkih djela pripisanih Gadafiju nakon bombardiranja. Da bi se potkrijepila takv
a tvrdnja, trebalo je potisnuti èinjenicu da mu se ni ta nije moglo uvjerljivo pripi
sati ni prije bombardiranja, osim onih "dokaza" to smo ih prije spomenuli, a koji
oèito nisu uvjerljivi. No amerièki tisak nije dopustio da mu se takve sitnice naðu na
putu.
Uredni tvo Washington Posta hvalilo je bombardiranje jer "nijedan novi teroristièki èi
n se ne pripisuje" pukovniku Gadafiju, koji je nakon napada prisiljen voditi "su
zdr anu politiku". Jo je va niji uèinak na zapadne saveznike. Veæini njih je "trebao ok"
oji je uèinjen "primjerom odluènosti, neosporivom toèno æu obavje tajnih podataka; poslije
e pokazalo koliko je Libija izolirana te joj je naposljetku - to je takoðer va no - p
ao broj turistièkih posjeta". A da i ne govorimo o o prijetnji da bi se "ludi Amer
ikanci" opet mogli malo "zaigrati" pa opaliti estoko po nekome drugom. Upravo tak
vu je prijetnju naglasilo rasporeðivanje amerièkih ratnih brodova samo nekoliko naut
ièkih milja od sovjetske obale Crnoga mora u isto vrijeme52. Primijetimo da uredni
ci i dalje dr e moguæim govoriti o "neosporivoj toènosti obavje tajnih podataka", makar
je list imao debelih razloga dovesti ih u pitanje, a poslije ih je èak i odbacio,
kako smo veæ naveli. David Ignatius je napisao kako je bombardiranje "iznenaðujuæe dob
ro djelovalo prema libijskom èelniku Moamaru Gadafiju", èime su se postigle "neke za
panjujuæe i vrlo povoljne promjene u Libiji, na Bliskom istoku i u Europi". Dokaza
lo se daje Gadafi "slab, izoliran i ranjiv (...) zapravo, toliko ranjiv da su am
erièki ratni zrakoplovi mogli slobodno èiniti to hoæe u njegovu vlastitom, dobro branje
nom zraènom prostoru". Zaista sjajna pobjeda i nevjerojatno otkriæe o libijskom goro
stasu! Kako bi pokazao "psihologiju koja je dopustila Gadafiju prestra iti dobar d
io svijeta", Ignatius ne navodi nikakva djela (jer uvjerljivih primjera i nema),
nego jednostavno ustvrðuje da èak i ako bi "Libijci poku ali ponovno s terorizmom, to
sigurno neæe biti onih razmjera kao poèetkom ove godine", kad su "amerièke obavje tajne
slu be doznale kako je Libija zapovjedila svojim 'narodnim uredima' /veleposlanst
vima/ prireðivanje teroristièkih napada u desetak gradova". Kao vrlo sposoban novina
r, Ignatius zna da vladine tvrdnje o tome to su njezine obavje tajne slu be "doznale"
ne vrijede ni ta. Njegovo dokazivanje "uspjeha" napada, jer je Libija napustila n
eke svoje navodne planove zapravo je njegov okoli ni naèin govorenja da se posljedic
e ne mogu primijetiti .
George Moffett je, slièno njemu, ustvrdio kako su "libijski teroristièki napadi goto
vo prestali" (dakle, svedeno su od gotovo ni tice na gotovo ni ticu) te je to jedno
od "pozitivnih kretanja" koja "èini se, opravdavaju politiku vojne odmazde Reagano
ve vlade". Njegov je kolega John Hughes trijumfalno primijetio kako "od estokoga
zraènog napada aaUbiju (...) nije bMieæth teroristièkih naoada
na Amerikance koje bi poduzeo pukovnik Muamer Gadafi". Kao to ih nije bilo ni pri
je, koliko je poznato 54.,
Poruka dr avnim teroristima u Washingtonu je jasna: slijedit æemo va diktat kad izmis
lite niz teroristièkih djela to ih je poèinio na neprijatelj, za kojega tvrdite kako j
e zastra io svijet. Bit æemo uz vas kad izvedete veliki teroristièki èin kako biste kazn
ili one èije ste zloèine izmislili te na kraju - kad objavite da je, kao rezultat va e
g juna tva, to stra no èudovi te podleglo. Puke èinjenice nikad nas neæe odvratiti od na eg
ernog slu enja vladi.
Valja znati daje "u tri mjeseca od napada na Libiju zabilje eno osamnaest antiamer
ièkih teroristièkih napada u Zapadnoj Europi i na Bliskom istoku, dok ih se u pro la t
ri i pol mjeseca prije napada dogodilo petnaestak." Economistje pak primijetio (
iako hvaleæi Reaganov odva ni èin): "U svijetu kao cjelini, stopa antiamerièkog terorizm
a ne èini se drugaèijom od lanjske". Vodeæi struènjak za terorizam Poduzeæa "RAND" (ustano
va Ratnog zrakoplovstva SAD za obavje tajnu analitiku i prognostiku - op. prev.) t
akoðer je opazio da je broj teroristièkih napada nakon napada na Libiju ostao otpril
ike isti kao i prije55.
Sliku upotpunjava izvje taj FBI-a na 41 stranici, u kojem se navodi pregled terori
stièkih èinova poèinjenih u SAD godine 1985. Navedeno ih je sedam; poginule su dvije o
sobe. Broj stalno opada od 1984. godine, kada je zabilje en 51 teroristièki napad56.
FBI-ev izvje taj je do ivio izvjesnu pozornost u tisku. Tako je kanadski Toronto Glo
be and Mail objavio tekst preuzet od agencije Associated Press pod naslovom: " ido
vski ekstremisti krive se za smrt dvoje ljudi". Uvodni dio èlanka glasi: " idovski s
u ekstremisti poèinili èetiri od ukupno sedam teroristièkih èinova u SAD 1985. godine, u
kojima je poginulo dvoje ljudi, juèer je izvijestio Savezni istra ni ured (FBI)." Èla
nak dalje navodi pojedinosti o "napadima koji se pripisuju idovskim ekstremistima
" koji su "ubili dvoje ljudi i ranili devetero, kako se navodi u izvje taju". New
York Times nije uopæe objavio èlanak o FBI-evu izvje æu; ipak, uli. pasusu kolumne objav
ljene nekoliko tjedana nakon toga pi e: "Prema FBI-evu godi njem izvje æu o terorizmu, z
a èetiri od ukupno sedam sluèajeva terorizma na na em tlu 1985. godine dr i se da su u n
jih bili umije ane ' idovske teroristièke skupine'. No nijedna istraga nije dovela do
podizanja optu nice." Drugi amerièki nacionalni dnevni list, Washington Post je obja
vio èlanak o FBI-evu izvje æu pod naslovom "Terorizam u SAD je lani opao, pokazuje
FBI-evo izvje æe". U oba èlanka se navodi da se "oba ubojstva i devet ranjenih pripisu
ju èetirima teroristièkim èinovima to su ih poèinili idovski ekstremisti" (od ukupno seda
zabilje enih). To se opetuje i u poslije objavljenom èlanku o FBI-evoj istrazi o ub
ojstvu Alexa Odeha, gdje se primjeæuje da se "sumnjièe ekstremistièke idovske skupine"
7.
Eto, te tri reèenice su sve to je amerièki nacionalni tisak posvetio zakljuècima FBI-ev
a izvje æa o izvorima terorizma u SAD u 1985. Nisam primijetio urednièke ni druge kome
ntare koji bi pozivali Sjedinjene Dr ave neka bombardiraju Tel Aviv ili Jeruzalem
kako bi se "izrezao rak" i "pokorilo lude pse" koji su donijeli "zlu plimu teror
izma" na na e obale. Mogli bismo se upitati za to. Sasvim prikladno, Izrael se odrièe
bilo kakve odgovornosti za postupke " idovskih ekstremista". On, tovi e, osuðuje terori
stièke èinove, ba kao i èlan izraelskog parlamenta rabin Kahane, èije biv e suradnike iz
vskog obrambenog saveza FBI sumnjièi da su izveli napade. Manje je uvjerljivo kad
se Washington odrièe odgovornosti za teroristièke èinove onih koje je obuèavao i poticao
. No, kao to sam veæ spomenuo, te izlike ni ta ne vrijede prema mjerilima koja se pri
mjenjuju na Muamara Gadafija i Jasera Ara-fata, koji takoðer osuðuju teroristièke èinove
i nijeèu odgovornost za njih. Prisjetite se tvrdnji kako "dublja moralna odgovorn
ost za zloèine (...) le i posve na Jaseru Arafatu" jer je "on bio i ostaje utemeljit
elj suvremenoga palestinskog nasilja". Stoga æe SAD dr ati Arafata "odgovornim za sv
e èinove meðunarodnoga terorizma"
cg
opæenito, bio on umije an u njih ili ne . Prema istoj logici bi "dublja moralna odgo
vornost" za sve postupke cionistièkih ekstremista posve poèivala na Izraelu.
Amerièki tisak redovito omalova ava Arafatove osude palestinskih teroristièkih akcija.
Spomenimo tek jedan kritièni sluèaj: 3. lipnja 1982. je teroristièka skupina koju vod
i Abu Nidal, koji je u ratu s PLO-om te ga je ta organizacija prije vi e godina os
udila na smrt, poku ala umoriti izraelskog veleposlanika u Londonu Sloma Argova. T
aj je dogaðaj prethodio izraelskoj najezdi na Libanon, koju su u SAD "opravdanom o
svetom" dr ali vlada, javna glasila i obrazovano javno mi ljenje. Washington Post je
komentirao kako je poku aj Argovljeva ubojstva bio "neugodan" za PLO, koja "tvrdi
kako predstavlja sve Palestince, ali (...) je probirljiva kad je rijeè o prihvaæanj
u odgovornosti za nasilne postupke Palestinaca"59. Ako je teroristièka akcija pale
stinske skupjine u ratu spj*O''neugodna"
za PLO, onda bi teroristièki èinovi cionistièkih ekstremista u SAD, u kojima su poginu
le dvije i ranjeVio devet oisoba, svakako trebali biti "neugodnost" za Izrael, k
oji je, prema vlastitom ustavu, "dr ava idovskoga naroda", ukljuèiv i one u dijaspori (
a ne dr ava svojih dr avljana, od kojih jedna estina nisu Zidovi). Dakle, prema logic
i amerièke vlade, primijetili su komentatori i mediji opæenito, SAD bi svakako smjel
e, a vjerojatno i morale, bombardirati Tel Aviv "u samoobrani protiv buduæih napad
a".
Mo emo samo zamisliti reakciju da su veæinu teroristièkih napada u SAD, ukljuèiv i i rtve,
izveli Amerikanci arapskog podrijetla povezani s ekstremistièkim elementima u PLO
ili èlanovi teroristièkih skupina to ih je osnovao èlan libijske vlade.
Amerièko bombardiranje Libije nema nièega zajednièkog s "terorizmom", èak ni u ciniènom, z
apadnom smislu rijeèi. Zapravo je bilo sasvim jasno da bi operacija u zaljevu Sidr
e i bombardiranje libijskih gradova moglo izazvati terorizam namalo. Upravo je t
o glavni razlog zbog kojega su vjerojatne mete u Europi molile SAD neka se uzdr e
od takvih akcija.
No to nije prvi put da su se nasilni èinovi izvodili oèekujuæi da bi mogli izazvati te
rorizam namalo. Izraelska agresija na Libanon s amerièkom potporom izvedena 1982.
godine jo je jedan sluèaj, kako smo veæ naveli u 2. poglavlju. Napad na Libiju takoðer
bi mogao, prije ili poslije, potaknuti teroristièke akcije, to bi pak imalo poslu iti
za mobiliziranje domaæe i svjetske javnosti u prilog planovima SAD na domaæem i meðun
arodnom planu. Reagiraju li Amerikanci masovnom histerijom, ukljuèiv i i strah od pu
tovanja u Europu, gdje su daleko sigurniji nego u bilo kojem amerièkom gradu, onda
je to, iz istih razloga, èisti dobitak.
Stvarni razlozi amerièkog napada na Libiju nemaju nièega zajednièkog sa samoobranom pr
otiv "teroristièkih napada" na amerièke snage u Bejrutu u listopadu 1983. godine, ka
ko to tvrdi Simon Pere , niti s drugim teroristièkim akcijama ispravno ili pogre nom p
ripisanim Libiji, a isto tako niti sa "samoobranom protiv buduæih napada", prema d
oktrini to ju je Reaganova vlada objavila, uz veliko odobravanje domaæe javnosti. L
ibijski je terorizam tek dosadna muha, ali Gadafi stoji Sjedinjenim Dr avama na pu
tu u Sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i drugdje. Podupire Polisa-rio i skupin
e u Sudanu kojima se SAD protive; sklopio je savez s Marokom suprotno eljama SAD;
intervenirao je u Èadu (nakon to je tamo poslana francuska Legija stranaca te fran
cuski savjet-
nici i zrakoplovi, ali francuska je intervencija za svaku pohvalu, jer francuske
snage "èuvaju Zapadnu Afriku sigurnom za francuske, amerièke i ostale nafta e", a slièn
e poslove obavljaju i drugdje) . Opæenito, Gadafi je ote avao amerièka nastojanja za p
ostizanjem "strate koga konsenzusa" u tom dijelu svijeta i nametanjem svoje volje
drugdje. To su stvarni zloèini i za njih mora biti ka njen.
Nadalje, napad na Libiju je imao za svrhu i uèinak pripremiti domaæu i svjetsku javn
ost za nove nasilne akcije SAD. Trenutaèna reakcija mo e biti negativna, ali kad se
dojmovi slegnu, razina oèekivanja bit æe povi ena te æe amerièka vlada moæi nastaviti eskal
rati sukobe pojavi li se potreba za time.
Ciniènost promid bene kampanje o "meðunarodnom terorizmu" jasno se pokazala publici do
koje dopiru mi ljenja disidenata u Sjedinjenim Dr avama, no kampanja je ipak postig
la znatne uspjehe u oblikovanju javnog mi ljenja. Izgledi za buduæe uspjehe ostaju i
zvrsni, zahvaljujuæi opæenito nekritièkoj i lojanoj reakciji obrazovanih ljudi. Takva
uslu nost inteligencije prema meðunarodnom terorizmu pridonosi masovnim patnjama i n
eka njenoj brutalnosti; dugoroènije, nosi opasnost sukoba velesila i izbijanja nukle
arnog rata. No takve su stvari neva ne u usporedbi s potrebom da se osigura kako n
i ta ne bi ugrozilo "stabilnost" i "poredak", kako nitko i ni ta ne bi ugrozili povl
astice moænih.
Ovdje nema nièega to bi iznenadilo po tenog prouèavatelja povijesti.
4. Uloga SAD na Bliskom istoku (15. studenog 1986.)
Bilo bi prikladno poèeti tako to bih vam predoèio svoje vjerodajnice koje mi daju pra
vo govoriti o ovoj temi. No kako ne bi bilo po teno predstaviti vlastitu inaèicu, pa
ni osloniti se na uobièajene uvodne opaske, dopustite mi proèitati pismo preporuke
za mene poslano Index on Censorship, malom èasopisu koji izlazi u Engleskoj, u koj
em sam objavio kratak èlanak o nekim vidovima na e dana nje teme :
Dragi Dan,
Oprosti to ti se opet obraæam kao direktoru i èlanu uredni tva èasopisa Index on Censorsh
ip - no jednostavno ne mogu odoljeti. U zadnjem broju koji imam, onom od srpnja-
kolovoza 1986. godine, pojavio se uistinu izvanredan èlanak, koji poèinje na 2. stra
nici i nastavlja se nadugaèko. Taj je èlanak napad na Sjedinjene Dr ave, amerièku vladu
i tisak, a napisao ga je Noam Chomskv.
Vjerojatno ti je o Chomskom poznato da je fanatièan branitelj Palestinske oslobodi
laèke organizacije te je pro irio granice intelektualnoga nepo tenja i osobne osvetolj
ubivosti u onome to pi e o Bliskom istoku. Danas zaista u SAD vi e nema nikoga (od to
ga izuzimam politiku) tko bi Chomskoga uzimao za ozbiljno, uzev i u obzir to je do
sada radio. Stoga mi je neobja njivo za to je dobiopune tri stranice kako bi napadao
tisak koji je jedan od najslobodnijih na svijetu. Svakako, dati mu toliko prost
ora daje i izvjesno dostojanstvo njegovim inaèe sramotnim nastojanjima. Je li moguæe
da va i urednici jednostavno ne znaju tko je Chomskv te im nije poznata njegova p
ovijest? Ili mo da dobro znaju tko je on i kakav je, a ipak su mu odluèili otvoriti
vrata? Ako je tako - za to?
U potpisuje "Elliott". To je pomoænik ministra vanjskih poslova
Uloga SAD na Bliskom istoku 121
SAD za odnose s amerièkim dr avama Elliott Abrams. Pismo je napisano 29. srpnja 1986
. na memorandumu State Departmenta te je prema tome, dr im, javni dokument (ispust
io sam neke osobne dijelove).
Naveo sam to pismo iz dva razloga. Prvo, jer ga dr im osobito dragocjenim, stoje i
prirodno; dragocjeno mije iz istih razloga kao i nastojanja sovjetskih savjetni
ka u Treæem svijetu da moje knjige budu zabranjene (kao to su godinama bile u SSSR-
u) . Moj prvi i jedini zahtjev za vizu neke istoènoeuropske zemlje bio je odbijen.
Reakcije komesara èesto pokazuju da je èovjek na pravom putu. No osim toga, pismo j
e blisko na oj temi. Daje vrlo zanimljiv i prilièno tipièan uvid u mentalitet Reagonov
e vlade i izraelskog lobija. Valja spomenuti daje Abramsovo pismo bilo tek dio b
ara ne vatre protiv èasopisa koji su se usudili objaviti primjedbe na amerièku i izrae
lsku politiku koje su de urni "èuvari vjere" dr ali neprikladnima . S takvim su se poj
avama mnogi od vas osobno susreli. I taje èinjenica relevantna za na u temu, dakako.
Ostavimo sada po strani upravo nevjerojatan nedostatak smisla za ironiju. Prisje
timo se daje èasopis posveæen cenzuri te se na ao ciljem napada, jer je dopustio kratk
o izra avanje èinjenica i analiza koje nisu po ukusu komesarima. Ono to pismo otkriva
jest duboko usaðena totalitarna crta meðu vodeæim likovima Reaganove vlade: prema nji
ma, neprihvatljivim se mislima ne smije ostaviti ni najmanja pukotina. Ne elim ti
me reæi da je to izvan spektra amerièke politike. Na alost, nije. No po svojoj praksi,
stilu i ciljevima, Reaganova je vlada sasvim na kraju politièkoga spektra, na poz
icijama ekstremno reakcionarnoga ovinizma, koji je uzurpirao èasni naziv konzervati
vizma. Takvu politiku karakterizira stalno laganje, razuzdanost, pojaèavanje dr avne
vlasti i nasilja, napadi na osobnu slobodu i graðanska prava. Sve je to veoma lo e
i va no za buduænost amerièke politike i dru tva te stoga i za Bliski istok i cijeli svi
jet - imajuæi na umu strahovitu amerièku moæ.
Ta svojstva Reaganove vlade nisu pro la nezamijeæena te su pobudila zabrinutost meðu p
ravim amerièkim konzervativcima, kojih je u vladi i u medijima vrlo malo, te u ino
zemstvu. Prije tri godine je David Watt, direktor Kraljevskog instituta za meðunar
odne odnose u Londonu u èasopisu Foreign Affairs je ovako komentirao:
... jaz izmeðu dana njeg amerièkog viðenja svijeta i svjetskog pogleda na Ameriku. (.
..) Uz moguæe jznjmke Izraelaca.
Ju noafrikanaca, filipinskog predsjednika Marcosa i nekoliko desnièarskih vlada u Sr
ednjoj i Ju noj Americi, /veæina svijeta dr i/ kako je Reaganova vlada daleko prejako
odgovorila na sovjetsku ugrozu te time na kodila amerièkom (a time i svjetskom) gosp
odarstvu, ubrzavajuæi trku u naoru avanju, oko tala vlastito gledanje na zbivanja u Tr
eæem svijetu te jo vi e pogor ala jezik meðunarodnih odnosa svojom groznièavom retorikom.
Autor dodaje: "Iskustvo mi govori da je gotovo nemoguæe èak i najiskusnijem Amerikan
cu prenijeti koliko je takav kritièki pogled duboko ukorijenjen te koliko se pro iri
o." To je takoðer va na èinjenica. Kao potvrdu takvih sudova, u prateæem èlanku o trenutaèn
m zbivanjima na meðunarodnoj pozornici urednik Fo-reign Affairs William Bundy pi e k
ako u pogledu "stupnja ugroze koja dolazi od Sovjetskog Saveza (...) pogledi Rea
ganove vlade ovom promatraèu izgledaju bli i stvarnosti od previ e mirnih i uskogrudni
h stajali ta kakva èesto zauzimaju ostale vodeæe dr ave" .
Watt zapravo pretjeruju govoreæi o "jazu". Europske elite nisu toliko udaljene od
reganovske histerije kao to on navodi. "Iznimke" su znatno brojnije od onih to ih
on navodi te osobito ukljuèuju Francusku, gdje su mnogi pari ki intelektualci prihva
tili Reaga-nov fanatizam kao najnoviju intelektualnu modu. tovi e, kako pokazuje Bu
ndvjev komentar, ono to Watt opisuje jest mi ljenje amerièke elite znatno pro irenije n
ego stoje Reaganova vlada. tovi e, Bundy pi e s gotovo suprotnoga kraja politièkoga spe
ktra. Watt opisuje ekstremnu verziju opæenite reakcije elite na probleme to ih je p
rouzroèio Vijetnamski rat, meðu kojima su: teta nanesena amerièkom gospodarstvu i koris
ti za njegove industrijske takmace; slom discipline kako u Treæem svijetu, tako i
kod kuæe. Sve su to èimbenici koji zahtijevaju strogo dr avno djelovanje. Eto, zato je
potrebno - kao i obièno - uteæi se uvijek korisnoj ruskoj ugrozi, koja se redovito
prizivala u takvim prigodama. Ipak, Wat-tova je osnovna teza ispravna.
Izolacija SAD odonda se poveæala, kako se vidi iz primjera glasovanja u Ujedinjeni
m narodima o irokom spektru pitanja. U samo nekoliko tjedana je Opæa skup tina UN gla
sovala sa 124 glasa "za" i samo jednim "protiv" za uspostavu zone mira u ju nom At
lantiku, a 94 prema 3 o rezoluciji kojom se SAD pozivaju neka poslu aju odluku Meðun
arodnoga suda kojom se nala e prestanak napada SAD na Nikaragvu. U ovom drugom sluèa
ju Americi su
se pridru ile dvije dr ave tiæenice: Salvador (koji je "neovisan", kao i recimo Poljska
o SSSR-u) i Izrael, koji je po vlastitom izboru postao amerièki vojnik plaæenik. Iz
olacija SAD u glasovanjima o Bliskom istoku je dobro poznata, ali pojava je znat
no opæenitija. Samo izmeðu 1980. i 1985. SAD su ulo ile èak 27 veta u Vijeæu sigurnosti UN
, u usporedbi s njih 15 u dotada njoj povijesti UN (sve od 1966. godine) i pet vet
a SSSR-a osamdesetih5.
Reakcije su zanimljive. U ranim danima Ujedinjenih naroda, dok je ta organizacij
a bila èvrsto pod nadzorom SAD te se mogla iskori tavati za hladnoratne svrhe, opæi od
nos prema njoj u SAD je bio izrazito pozitivan te se mnogo raspravljalo o tome z
bog èega se SSSR, tada gotovo izoliran, prema njoj odnosi tako negativno. Mo da je t
o zato to su kao mala djeca nosili neodgovarajuæu odjeæu - odatle njihov ("pelenasti"
, kako ka u neki skeptici) "nega-tivizam". Kako je amerièka svjetska dominacija opad
ala sa svog vrhunca nedugo nakon Drugoga svjetskog rata te èlanice UN poveæavale raz
mjernu neovisnost od SAD, odnos prema UN postao je kritièniji te je danas krajnje
neprijateljski. Danas vi e ne mo emo èitati traktate o èudnovatome ruskom negativizmu, n
ego o jednako tako neobiènoj èinjenici daje svijet ispao iz takta, kako je to lijepo
objasnio dopisnik New York Timesa iz UN Richard Bernstein6.
Ispitivanja javnog mi ljenja u Europi daju sliène rezultate. Nedavna anketa USIA pok
azuje kako (osim u Francuskoj) Europljani vi e vjeruju Mihailu Gorbaèovu glede kontr
ole naoru avanja nego Reaganu. U Britaniji je odnos èetiri prema jedan, a u Njemaèkoj
sedam prema jedan 7.
No Reaganovu vladu ne zabrinjava meðunarodna izolacija. Ti su ljudi pokazali lukav
o razumijevanje djelotvornosti nasilja i zastra ivanja. Poput nekih svojih pred asni
ka i uzora drugdje u svijetu, oni su vrlo svjesni kako jeftine pobjede nad slabi
m i bespomoænim neprijateljima mogu biti iskori tene za podjarivanje ovinistièkih osjeæaj
a i masovnog odu evljenja kod kuæe, samo ako se stanovni tvo dobro zastra i te kom prijetn
jom svom opstanku. Meðu prija njim primjerima koji dolaze na um jesu Hitlerova upozo
renja kako je Njemaèka okru ena neprijateljskim dr avama koje je ele uni titi, o "èe kom n
perenom u srce Njemaèke", o agresivnosti i teroru Èeha i Poljaka, a prije svega, o p
rijetnji koja dolazi od meðunarodne idovske urote. Reganovci vrlo dobro shvaæaju ono
stoje H. L. Mencken zvao "èitavom svrhom praktiène politike: dr ati javnost uzbuðenom li
stoga sklonom tra iti bilo
kakav put k sigurnosti) stra eæi je beskonaènim nizom stra ila, koja su sva izmi ljena". t
se pak tièe ostatka svijeta, amerièka kulturna hegemonija dovoljno je jaka da se do
ktrine skuhane za domaæu potro nju prihvaæaju ili bar ozbiljno shvaæaju - bez obzira kol
iko bile smije no neuvjerljive. U sluèaju da ne bude tako, ako amerièki saveznici osta
nu tvrdoglavi, SAD zaprijete eskalacijom nasilja i moguæom visokom cijenom to bi je
saveznici morali platiti za svoju tvrdoglavost. Ta je taktika veæ uspje no isku ana u
praksi.
Promid bena kampanja o meðunarodnom terorizmu primjer je uspje ne primjene tih metoda,
kako kod kuæe, tako i u inozemstvu. Kreatori politike u Reaganovoj vladi znaju ka
ko je liberalne elemente u Kongresu i medijima lako dovesti u red optu ivsi ih da
su mekani i nedovoljno militantni prema onom izmi ljenom èudovi tu koje je toga dana u
modi. Stoga se svi pokorno svrstavaju u redove "boraca protiv terorizma". Njima
je takoðer jasno kako goleme moguænosti nasilja to im stoje na raspolaganju dopu taju
izdr ati prijezir svjetskoga javnog mi ljenja. Zapravo, amerièki vlastodr ci redovito is
kori tavaju zabrinutost drugih zbog njihova nasilja. Tako je bilo na tokijskom sas
tanku na vrhu nakon bombardiranja Libije. Tada su reganovci okupili zapadne elit
e oko sebe upozoravajuæi ih da bi, ne svrstaju li se na odreðenu im crtu, "ludi
Q
Amerikanci" tko zna to sljedeæe mogli uèiniti .
Da se vlada s prijezirom odnosi i prema Kongresu SAD otkriva se na svakom koraku
. Na primjer: pro loga mjeseca su, pri raspravi o zakonu o odobravanju primjene vo
jne sile, oba parlamentarna doma inzistirala na tekstu koji je pozivao predsjedn
ika na po tivanje sporazuma SALT II. - u interesu nacionalne sigurnosti. Samo koji
tjedan nakon toga vlada je objavila da nastavlja prema ivati granice koje odreðuje
taj sporazum. Vladin je glasnogovornik rekao da "Kongres trenutaèno ne zasjeda, a
sastanak na vrhu na Islandu je pro lost. /Gorbaèov/ neko vrijeme neæe dolaziti ovamo.
Dakle, to jo èekamo?"9 Drugim rijeèima: policajac gleda na drugu stranu, dakle za to ne
opljaèkati trgovinu? Ako æemo pravo, Kongres ne zasjeda èak niti kad zasjeda, kao to je
vladi dobro poznato; a do sada se bandi uliènih razbijaèa nije pokazalo odvi e te kim p
obijediti opæenito jadnu oporbu.
Pristup irokoj javnosti otkriva ne to to je jedan Reaganov du nosnik nazvao "golemom o
peracijom psiholo kog rata". Svrha je bila priprema rasprave o Nikaragvi; ta dezin
formacijska kam-
panja nazvana je "Operacija 'Istina'". Gobbelsu i Staljinu bi se to zacijelo svi
djelo . Dezinformacije su specijalnost Reaganove vlade od njezinih prvih dana, m
akar javna glasila i Kongres uvijek iznova tvrde kako su okirani kad se otkrije n
ovi primjer, kao to je bilo nedavno, 1986. godine, za dezinformacijske kampanje v
oðene protiv Libije (v. 3. poglavlje). U tom je sluèaju pokazivanje zapanjenosti izi
skivalo malu amneziju. Jo u kolovozu 1981. je Newsweeek pisao o "dezinformacijsko
m programu sa svrhom da Gadafiju i njegovoj vladi postane neugodno. To je i lo usp
oredno s vi e teroristièkih akcija unutar Libije to su ih poduzele SAD kako bi "pokaz
ale da se Gadafiju suprotstavlja domaæa politièka snaga". Bilo je prije i opse nih dez
informacijskih kampanja - prilièno uspje nih, zahvaljujuæi suradnji medija - o utrci u
naoru avanju i mnogim drugim pitanjima .
Sljedeæe uvide razvijamo iz nedavnih otkriæa o pomno razraðenu programu za izbjegavanj
e kongresnih ogranièenja na vojnu pomoæ teroristièkoj saveznièkoj vojsci koja napada Nik
aragvu. Ili je to "otpor", kako ga zovu amerièka vlada i njoj odan tisak, "otpor" t
o ga organizira Policajac hemisfere kako bi napao Nikaragvu iz upori ta izvan nje.
No u internim spisima Bijele kuæe za njih se upotrebljava naziv "saveznièka vojska"
, èiji se terorizam ne skriva u tajnim izvje æima. Spomenut æemo samo jedan primjer bri lj
iva planiranja koje je u pozadini teroristièkih akcija. Uzmite odluku Reaganove vl
ade da proda (vjerojatno prilièno slabo uporabljive) zrakoplove AWACS Saudijskoj A
rabiji 1981. Bio je to politièki nepopularan potez te se u to vrijeme nije mogao v
idjeti razlog za to ga je vlada tako uporno gurala. Ima nekoliko vjerojatnih obja nj
enja. No pojavljuju se neki moguæi razlozi. Reaganovi su planeri oèito predvidjeli m
oguæe pote koæe u financiranju svoje plaæenièke vojske, a kad je Kongres, odgovarajuæi na p
itisak javnosti, poslije tra io naèina za ogranièavanje teroristièkog rata protiv Nikara
gve, Sau-dijska Arabija je pozvana neka isplati svoje dugove i financira slanje
oru ja kontra ima. Èini se da se radilo o sovjetskom oru ju to ga je to gaje Izrael zapli
enio za svoje najezde na Libanon, a koju je Reagan podupro 12.
Sve su to spletke istanèanih meðunarodnih terorista s globalnim pogledom na stvari.
Sada, kad su konaèno pre li toèku do koje ih se moglo lako suzbiti, djelomièno razotkriv
anje izazvat æe la ni dojam da su tvorci Reaganove politike nesposobnjakoviæi. Elita n
a neuspjeh dr avnih nastojanja uvijek odgovara tako jfi .
usmjerava pozornost na navodne osobne nedostatke, kako bi izbjegla opasnost da j
avnost shvati sustavnu narav politike, opæu potporu za nju u elitnim krugovima (be
z obzira na razlièitost taktike) i institucionalne korijene takvih pothvata. No ni
tko se ne treba zavaravati pa povjerovati da svjedoèimo postupcima budala i nespos
obnjakoviæa. Njihova postignuæa u organiziranju djelotvorna meðunarodnog terorizma su
dojmljiva - od Bliskog istoka do Srednje Amerike i dalje.
Treba na umu imati jo jednu kljuènu èinjenicu: trenutaèni skandali uvelike idu na ruku
puèkim pokretima koji su se razvili od ezdesetih godina XX. stoljeæa naovamo, to je pr
isililo dr avu uteæi se tajnim operacijama kako bi prikrila svoj terorizam i nasil-n
i tvo. Te su operacije tako slo ene da ih se na koncu ne mo e posve skriti od oèiju javn
osti. Da je javnost utljiva i apatièna, kakva je bila prija njih godina, Reagan bi mo
gao opona ati praksu Joh-na F. Kennedvja, koji je jednostavno poslao Ratno zrakopl
ovstvo SAD izvoditi opse na bombardiranja te je zapovjedio bacanje de-folijanata i
razaranje usjeva u Ju nom Vijetnamu od 1961/62. Ili je mogao slijediti Lvndona Jo
hnsona, koji je eskalirao agresiju na Ju ni Vijetnam na kopnu i u zraku, pro iriv i je
i na Sjever. Poslao je i 23.000 marinaca u Dominikansku Republiku, kako bi suzb
io opasnost od demokracije u toj zemlji. Sve je to bilo poèetkom 1965. godine i ta
da je bilo vrlo malo javnih prosvjeda. Tajne operacije uvijek mogu biti razotkri
vene te se tako dovodi u opasnost vladina retorièka poza (npr. "borba protiv teror
izma"). To pak mo e na neko vrijeme zaustaviti teroristièke zapovjednike. Navedenim
smo èinjenicama nastojali pokazati kako je velika javna akcija itekako moguæa èak i u
opæenito depolitiziranu dru tvu kakvo je amerièko, gdje nema politièkih stranaka ni veli
kih javnih glasila izvan uskog poslovnog dogovora elite - makar i neizravno, kao
to je bilo u vrijeme Vijetnama i nakon njega. Te va ne èinjenice treba imati na umu
i u vezi s Bliskim istokom.
Jedan od elemenata u meðunarodnoj teroristièkoj mre i to je organiziraju SAD je Svjetsk
i antikomunistièki savez - zbirka nacista, antisemita, pripadnika odreda smrti i n
ekih meðu najgorim ubojicama i razbojnicima na svijetu. Sve je njih Reaganova vlad
a skupila i organizirala u djelotvornu mre u ubojica i muèitelja, ra irenu po cijelom
svijetu. Pro log je mjeseca Savez privukao ne to pozornosti u vezi s aferom Hasenfus
u Nikaragvi. New York je - kao i objènp, prengseæLvladjnu pigmid bu kao daje
istina - ustvrdio da je Savez oèi æen od sumnjivih elemenata otkako je general Singlau
b stao na njegovo èelo osamdesetih. Svjetski antikomunistièki savez upravo je u Euro
pi zakljuèio svoju redovitu godi nju konferenciju (o kojoj mediji nisu ni ta izvijesti
li, koliko mi je poznato). Bili su nazoèni vodeæi nacisti, koji su s po tovanjem pljes
kali kad su njihovi voðe (nacisti iz Hitlerovih dana) dolazili na podij kako bi se
obratili slu ateljstvu. Zapovjednici latinoamerièkih odreda smrti, navodno istjeran
i 1984. godine, smjesta su se pojavili na konferencijama 1984/85. pod pokrovitel
jstvom podru nice amerièke organizacije, izuzete od plaæanja poreza, jer se bavi "obra
zovanjem". U Savezu i dalje djeluju nacisti, rasisti razlièitih vrsta i bjelosvjet
ski ubojice. Podupiru ga SAD i nekoliko klijentskih dr ava, osobito Tajvan i Ju na K
oreja, no navodno takoðer Sirija i druge arapske dr ave. Izraelski lobi u Americi pr
ikriva mu djelovanje. U uvodu svoje nedavno objavljene knjige o Savezu, Scott An
derson i John Anderson iznose kako su Savez protiv klevetanja i B'nai Brith, gla
vne sastavnice izraelskog lobija u Americi, odbili dati informacije o toj zlogla
snoj zbirci antisemita, jer oni trenutaèno slu e korisnoj svrsi u Reaganovoj mre i meðun
arodnog terorizma, koju oni naèelno podupiru 13.
Sve ovo i jo mnogo toga pokazuje kako se suptilno vodi meðunarodni terorizam, i to
u razmjerima dosad gotovo neviðenim u povijesti.
Sramotna povijest Svjetskog antikomunistièkog saveza treba nas podsjetiti da regan
ovsko razbojni tvo jest neobièno, ali nije jedinstveno u povijesti SAD. Odmah nakon
Drugoga svjetskog rata SAD su se okrenule zadatku suzbijanja antifa istièkog otpora
u velikom dijelu svijeta, èesto djelujuæi u korist fa ista i kolaboracionista. Dio tog
a globalnog programa bilo je i novaèenje nacistièkih razbojnika kao to je Klaus Barbi
e, "krvnik Lyona", koji je odgovoran za grozne zloèine u Francuskoj, ali su ga Ame
rikanci odmah nakon rata postavili da pijunira Francuze za amerièki raèun. Znatno je
va niji primjer Reinhard Gehlen, koji je vodio Hitlerovu izvje tajnu djelatnost u Is
toènoj Europi te mu je CIA brzo dodijelila isti zadatak u zapadnonjemaèkoj izvje tajno
j slu bi. U djelokrugu njegove organizacije bila je amerièka potpora vojnim akcijama
u SSSR-u i Istoènoj Europi, u dosluhu s vojskama koje je Hitler potaknuo. Prema J
ohnu Loftusu, te su se operacije vodile iz ureda Georgea Kennana u Stote Departm
entu; Loftus je tu temu istra ivao za Ministarstvo pravosuða SAD..Poslije, kajj ige
jm
od tih korisnih ljudi nisu vi e mogli tititi u Europi, amerièke su ih vlasti dovele u
Sjedinjene Dr ave ili Latinsku Ameriku, èesto uz pomoæ Vatikana. Tamo su nastavili sl
u iti interesima amerièke vlade: obuèavali su muèitelje metodama koje je razvio Gestapo,
pomogli su osnovati neonacistièke slu be nacionalne sigurnosti u Latinskoj Americi
te mre u odreda smrti u Srednjoj Americi, u sklopu sigurnosnih snaga to su ih obuèile
SAD itd. 14
Vrlo æemo slabo razumjeti svijet zanemarimo li relevantni povijesni kontekst, koje
ga slu bena doktrina obièno zanemaruje ili suzbija.
Isto vrijedi i na Bliskom istoku. Razmotrimo samo odnose SAD s Iranom, koji su s
ada u vijestima, ali prete ito izrezani iz svojega povijesnoga konteksta, kao to se
obièno dogaða kad nas povijest uèi nezgodne lekcije. Reaganova vlada tvrdi da su neda
vne po iljke oru ja Iranu preko izraelske veze dio nastojanja za uspostavom dodira s
"umjerenim" elementima u Iranu. U jednom je smislu to istina. Naime, ako uðemo u
sferu uobièajenoga novogovora, u kojemu su "umjereni" oni koji su, kako i treba, p
oslu ni prema amerièkim zapovijedima i zahtjevima. Suprotnost su "radikalni" - a to
su oni koji ne slu aju zapovijedi kako treba. Primijetite da to nazivlje nema nièega
zajednièkog s time koliko se te skupine slu e nasiljem, pa èak ni s njihovim dru tvenim
i politièkim ciljevima; razlikuje ih samo jedno, kljuèno svojstvo. Tako je masovni
ubojica Suharto u Indoneziji po tovani "umjerenjak", dok su seljaèke skupine za uzaj
amnu pomoæ to ih je u Salvadoru organizirala Katolièka crkva "radikalne", pa ih treba
istrijebiti terorom u stilu Pola Pota, koji provode amerièki plaæenici.
U Iranu su SAD vratile na vlast "umjerenjake" dr avnim prevratom koji je organizir
ala CIA, koja je tako (New York Times od 6. kolovoza 1954.) "dala primjernu lekc
iju (...) nerazvijenim zemljama bogatim prirodnim izvorima". Ta je lekcija "prim
jer koliku cijenu je morala platiti jedna od njih koja se zanosila fanatiènim naci
onalizmom" te je poku ala preuzeti nadzor nad vlastitim prirodnim bogatstvom, post
av i time "radikalna". Iran je ostao "umjeren" sve do pada aha Mohamada Reze Pahlav
ija 1979. godine, skupiv i do tada jedan od najduljih popisa kr enja ljudskih prava
na svijetu, to su Amnesty International te ostale udruge za ljudska prava redovit
o dokumentirale. No to nije ugrozilo ahovu oznaku "umjerenjaka" niti je umanjilo
njegovu omiljenost u krugovima amerièke elite. Carterova je vlada podupirala aha do
sarno-
ga konca njegove krvave vladavine. SAD su tada razmatrale moguænost vojnoga prevra
ta, no bez uspjeha. Odonda se dotok oru ja u Iran nije prekinuo, djelomice preko I
zraela, koji je imao vrlo tijesne odnose sa ahom i njegovom vojskom.
Primijetite kako isto vrijedi i za Nikaragvu, gdje je tamo nji diktator Somoza pao
s vlasti otprilike u isto vrijeme kad i ah. Carterova ga je vlada takoðer podupira
la do samoga kraja, dok mu je Izrael davao oru je, svakako s pre utnim amerièkim prist
ankom, dok je ubijao desetke tisuæa ljudi u posljednjoj provali bijesa. Èarter je po
ku ao uspostaviti vlast Nacionalne garde po to se Somoza vi e nije mogao odr ati. Nedugo
nakon toga ostaci Garde ponovno su se okupili i ustrojili u Hondurasu i Kostari
ci, uz pomoæ amerièkih saveznika kao to je Argentina (tada pod vla æu neonacistièkih gener
la, pa prema tome korisna "umjerena" klijentska dr ava). Zatim su odvedeni ravno u
SAD te organizirani u teroristièku plaæenièku vojsku posveæenu suzbijanju prijetnje pro
vedbe dru tvene reforme u Nikaragvi.
U meðuvremenu je amerièka elita pro la kroz èarobnu preobrazbu: po prvi su se put duboko
zabrinuli zbog ljudskih prava i "demokracije" u Nikaragvi i Iranu. To je iznena
dno "moralno buðenje" propustilo izazvati prijezir to ga dobrano zaslu uje 15.
Vratimo se Iranu! Prema izraelskom veleposlaniku u SAD Mo e Arensu, koji je to rek
ao u listopadu 1982. godine, izraelska dobava oru ja Iranu nakon ahova pada izvodil
a se "u koordinaciji s amerièkom vladom (...) na gotovo najvi oj razini". Cilj je bi
o "izvidjeti ne bismo li mogli pronaæi neke dodirne toèke s iranskom vojskom, kako b
ismo oborili Homeinijev re im" ili bar "stupiti u dodir s nekim vojnim èasnicima koj
i bi se jednoga dana mogli naæi na vlasti u Iranu". Izraelac Jakov Nimrodi, trgova
c oru jem i obavje tajni du nosnik koji je u ahovu Iranu djelovao pod krinkom vojnog iz
aslanika, opisao je taj plan u BBC-evoj emisiji 1982. Biv i izraelski defacto vele
poslanik u Iranu Uri Lubrani (iz Radnièke stranke) dodao je nove pojedinosti o tom
istom programu:
Duboko sam uvjeren da se Teheran mo e osvojiti razmjerno malom silom, ali odluènom,
nemilosrdnom i okrutnom. Hoæu reæi kako bi zapovjednici te sile morali biti ljudi em
otivno pomireni s moguæno æu da æe mo da morati pobiti deset tisuæa ljudi.
I on je, dakako, "umjerenjak" - u istom znaèenju rijeèi. Sliène je zamisli imao i Davi
d Kimèi, izraelski ministar vanjskih poslova i biv i zamjenik ravnatelja Mosada. Kimèi
ja i Nimrodija su mediji sada otkrili meðu zaèetnicima amerièkog programa vojne pomoæi I
ranu preko Izraela sredinom osamdesetih u vezi s amerièkim taocima i "potragom za
umjerenjacima". U isto vrijeme (poèetkom 1982.) s tim su se planom manje-vi e svi sl
agali, no s razlièitim stupnjevima izra ene skepse. Podupirali su ga: Richard Helms,
biv i direktor CIA-e i veleposlanik u Izraelu; Robert Korner, glavni kandidat za
suðenje za ratne zloèine kasnih ezdesetih i visoki du nosnik Pentagona pod Èarterom, jeda
n od tvoraca Snaga za brzo djelovanje koje bi, da uporabimo njegove rijeèi, "treba
le poduprijeti 'umjerenjake' nakon vojnog prevrata", te drugi' . Sve su te infor
macije danas potisnute.
U biti iste èinjenice nedavno su ponovno objavljene, ali zanemarene, znatno prije
nego stoje izbio skandal. Glasnogovornik izraelskog Ministarstva vanjskih poslov
a Avi Pacner, koji je potvrdio u intervjuu 1982. kako je Izrael s amerièkih dopu ten
jem slao Iranu vojnu opremu, ukljuèiv i i doknadne dijelove za ratne mla njake amerièke
proizvodnje 17.
Dotok oru ja u Iran putem Izraela (a takoðer, vjerojatno, i drugim kanalima) vrlo je
vjerojatno nastavljen na razini dovoljnoj za zadr avanje kontakata s odgovarajuæim
elementima u iranskoj vojsci - unatoè tome to su se SAD protivile slanju Iranu dovo
ljne kolièine oru ja da dobije iraèko-iranski rat, to bi bio potpuni poraz za amerièku po
litiku potpore Sadamu Huseinu. Stoga su Sjedinjene Dr ave pro loga travnja zaustavil
e veliku iransku nabavu oru ja od Izraela, uhitiv i pritom i jednoga biv eg izraelskog
generala, da spomenemo samo neke 18.
Ni ta od ovoga nije se otkrilo tek krajem 1986. godine, kako bi se moglo zakljuèiti
iz prija njih napomena. Godine 1982. objavljen je na naslovnici èlanak sada njeg uredn
ika New York Timesa, u kojemu stoji kako je pola po iljki oru ja Iranu "dao ili omog
uæio Izrael"; to je svakako bilo sa znanjem i barem pre utnim odobrenjem SAD. "A ost
atak samostalni trgovci oru jem, od kojih bi neki mogli imati veze s izraelskim iz
vje tajnim slu bama." Istodobno je CIA provodila tajne akcije protiv Homeinijeva re im
a iz svojih baza na istoku Turske 19. O Arensovu se otkriæu opse no pisalo u Boston
Globeu, vi e dana zaredom, izmeðu ostalog. Nekoliko mjeseci nakon toga, dobrano prij
e izbijanja "skandala", do-
datne su informacije isplivale na povr inu. Tako je u svibnju Patrick Seale izvije
stio da "izraelski i europski trgovci oru jem hitaju opskrbiti Iran ratnim materij
alom", jer se Izrael sada rije io "uobièajeno izokolnih putova trgovine oru jem. (...)
Na primjer, jedan brod, koji sada plovi morem, nosi vi e od 25 tisuæa tona izraelsk
ih topova, topovskih cijevi, streljiva, dijelova za zrakoplove te drugog ratnog
materijala". Brod je dobio zapovijed neka proslijedi ravno u Iran, umjesto predv
iðenoga prekrcaja u Zairu20. Te ko je previ e ozbiljno uzimati sada nje iznenaðenje kad se
doznalo za to.
Treba dalje primijetiti jo neke sliènosti izmeðu amerièke politike prema Iranu i Nikara
gvi. Ni tamo se ne mo e ozbiljno uzeti trenutaèno iznenaðenje glede èinjenice da je Reag
anova vlada bila vrlo aktivna u davanju vojne potpore vojsci svojih saveznika, èim
e je zaobi la zakone koje je donio Kongres, a da i ne spominjemo odluku Meðunarodnog
suda (to se jedne teroristièke dr ave ne tièe) i zakone sve do osamnaestostoljetnoga
Zakona o neutralnosti.
Vi e æemo o toj temi doznati okrenemo li se novijoj povijesti. Primijetimo prvo kako
je pojava prodaje oru ja Iranu slijedila klasièni obrazac - to je jo jedna kljuèna èinje
nica koja nedostaje iz dana njih komentara. Na primjer, odnosi izmeðu SAD i Indonezi
je prije 30 godina su se zao trili do neprijateljstva - toliko da je CIA sponzorir
ala neuspjelu vojnu pobunu u Indoneziji 1958. Za vrijeme neprijateljskoga razdob
lja, SAD su i dalje opskrbljivale Su-karnov re im oru jem. Krajem 1965. godine je pr
oamerièki general Suharto izveo vojni prevrat, nakon kojega je slijedio pokolj nek
oliko stotina tisuæa ljudi, prete ito seljaka bezemlja a, te razaranje jedine masovne
politièke organizacije u zemlji - Indonezijske komunistièke partije. Indonezija se t
ako vratila u Slobodni svijet, otvorena pljaèki i iskori tavanju od strane amerièkih,
kanadskih, europskih i japanskih tvrtki. Jedina je mala pote koæa grubost vladajuæih g
enerala, koji su nametnuli korumpiranu i brutalnu diktaturu.
Takav je razvoj prosvijeæeno javno mnijenje na Zapadu toplo pozdravilo, dr eæi to opra
vdanjem amerièke agresije na Ju ni Vijetnam (koja se u promid benom sustavu zove "obra
na Ju nog Vijetnama"). Tako je dobiven " tit" koji je potaknuo generale na prijeko p
otrebnu èistku u svojoj zemlji. Svjedoèeæi pred Senatom nakon pokolja, ministru obrane
McNamari postavljeno je pitanje kako to da su se isporuke oru ja nastavile i za v
rijeme sna na ne-
prijateljstva meðu dvjema zemljama. Upitali su ga jesu li "isplaæene dividende" na p
rodaju oru ja. Slo ili su se da jesu. rtava je do toga trenutka bilo oko 700.000, pre
ma njegovim indonezijskim prijateljima. U kongresnom izvje æu stoji kako su obuka i
zadr avanje kontakata s vojnim èasnicima isplatili "goleme dividende", tj. oboren je
Sukarno. Nalik tome, prema izvorima iz Pentagona, "vojni utjecaj Sjedinjenih Dr a
va na domaæe zapovjednike opæenito se dr i jednim od elemenata u dr avnom prevratu kojim
je s vlasti svrgnut brazilski Ijevièarski predsjednik Joao Goulart 1964. " Tada j
e uvedeno opsadno stanje, sa svime to ide uz to: muèenjem, represijom i debelim pro
fitima za strane ulagaèe, to su sve Ken-nedvjevi liberali radosno pozdravili. Prièa s
e opetovala u Èileu nekoliko godina nakon toga. Za vrijeme Allendeove vladavine SA
D su nastavile prodavati oru je Èileu, èineæi istodobno sve u svojoj moæi kako bi oborile
njegovu vladu; nagrada je bila Pinochetov vojni udar, koji je takoðer rado doèekan.
Djelovanje u Iranu odgovara poznatom, dobro isplaniranom uzorku, koji je razumlj
ivi ponekad realistièan. Lako je shvatiti za to su ga Richard Helms i drugi javno po
duprli 1982.
Narav amerièko-iranskih odnosa pod ahom treba takoðer ispitati u vezi s navedenim. Ir
anu je u Nixonovoj doktrini bila dodijeljena sredi nja uloga u nadzoru nad Bliskim
i Srednjim istokom. Ta se doktrina zasnivala na shvaæanju kako SAD ne mogu svuda
izravno nametati svoju volju te se stoga moraju osloniti na domaæe " andare" - kako
je to nazvao ministar obrane Melvin Laird. Ti lokalni saveznici mogu obna ati svoj
e "regionalne du nosti" unutar "opæeg poretka" to ga odr avaju Sjedinjene Amerièke Dr ave,
kako je to u to doba formulirao Henry Kissinger. Djelomice pre utno, stvoren je tr
ojni savez koji su èinili Iran, Saudijska Arabija i Izrael pod amerièkim vodstvom. S
vrha je bila "obraniti" amerièku dominaciju nad najveæim zalihama energenata na svij
etu te ih za tititi od najveæeg neprijatelja - domaæeg stanovni tva, koje bi se moglo za
raziti "radikalnim" idejama, kao to je ona da bi trebali imati udjela u nadzoru n
ad na im prirodnim izvorima, koji su se sluèajno zatekli na njihovu tlu. To je samo
jedan primjer koji se ponavlja diljem svijeta22.
U tom se kontekstu razvio i "posebni odnos" s Izraelom. Vijeæe za nacionalnu sigur
nost SAD je 1958. zakljuèilo kako bi "logièna posljedica" odupiranja radikalnom arap
skom nacionalizmu (u opisanom znaèenju) "bilo podupirati Izrael kao jedinu preosta
lu
L
sna nu prozapadnu silu na Bliskom istoku". Prema biografu Davida Ben-Guriona Mihae
lu Ben-Zoharu, Izrael je tada, na poticaj amerièkoga dr avnog tajnika Johna Fostera
Dullesa, zakljuèio "periferni pakt" koji je "dugo trajao", s Iranom, Turskom i Eti
opijom. Tijekom ezdesetih godina amerièke su izvje tajne slu be dr ale Izrael preprekom "
radikalno nacionalistièkom" pritisku na Sau-dijsku Arabiju. Koncepcija Izraela kao
"strate ke vrijednosti" institucionalizirao se u amerièkoj politici nakon izraelske
pobjede nad Arapima 1967. godine, s amerièkom potporom, a osobito nakon izraelski
h poteza kako bi se sprijeèila sirijska pomoæ Palestincima koje su masakrirali u Jor
danu 1970. godine, u vrijeme kad se SAD, zbog domaæe javnosti, nisu mogle izravno
umije ati. ahov je pad ojaèao ulogu Izraela kao "strate ke vrijednosti" i upori ta za pro
vedbu amerièkih interesa u regiji. U meðuvremenu je Izrael èinio SAD sve vi e usluga na
Jugu Afrike, u Aziji i Latinskoj Americi23.
Oko 1970. godine u amerièkoj eliti nastao je razdor oko po eljne amerièke politike u r
egiji. Simbol toga razdora bilo je proturjeèje izmeðu dr avnog tajnika (ministra vanjs
kih poslova) Williama Ro-gersa, koji je zagovarao plan za politièko rje enje arapsko
-izra-elskog sukoba u skladu s tada njim meðunarodnim konsenzusom, i Henrvja Kissing
era, koji je tvrdio kako moramo oèuvati "neodluèeno" stanje. To je bio njegov razlog
za potporu izraelskom odbijanju Sadatove ponude iz veljaèe 1971. za potpuni mirov
ni sporazum, u skladu s glavnim crtama amerièke politike. Kissingerovo je stajali te
prevagnulo. Odonda njegovo sukobima sklono, tvrdo-linija ko suprotstavljanje miru
na Bliskom istoku dominira amerièkom politikom, koja rado gleda kako izraelska "s
trate ka vrijednost" igra svoju ulogu u amerièkom nadzoru nad regijom - prijeteæi upor
abom sile. Time je obja njena stalna amerièka privr enost zaustavljanju politièkog rje enj
a, to bi vjerojatno bilo dovelo do integracije Izraela u regiju 24.
SAD su stalno tra ile naèina kako zadr ati stanje vojnoga sukoba, a da Izrael i dalje
ostane "strate ka vrijednost". Prema toj koncepciji, Izrael treba biti vrlo milita
rizirana, tehnolo ki napredna, ali izopæena dr ava koja ima malo to od neovisnoga gospo
darstva, osim visokotehnolo ke proizvodnje (èesto u koordinaciji sa SAD); dr ava posve
ovisna o SAD te se stoga mo e osloniti na njezinu lojalnost. SAD-u treba takav lo
kalni " andar", a Izrael slu i i kao plaæenièka dr ava koiu SAD upo ljavam drufidie - na
primjer, radi potpore gotovo genocidu u Gvatemali. Domaæi su èimbenici sprijeèili Wash
ington da u tome ne,sudjeluje onako kako je planirao25.
A to je s amerièkim odnosima s arapskim svijetom? Prvo, SAD æe djelovati kako bi zadr a
le nadzor nad glavnim izvorima energenata na Arapskom poluotoku: to je glavno naèe
lo amerièko vanjske politike, kako je bilo sve od II. svjetskog rata. SAD æe stoga p
odupirati "umjerene nacionaliste", kao stoje saudijska vladajuæa elita, dobro pozn
ata po svojoj "umjerenosti". Saudijska Arabija je takoðer pozvana pomoæi amerièkom meðun
arodnom terorizmu, kako smo veæ rekli. Stoga nas ne treba iznenaditi otkriæe daje du
boko umije ana u isporuke oru ja Iranu, zajedno sa svojim utljivim saveznikom Izraelo
m te takoðer u teroristièke aktivnosti SAD u Srednjoj Americi, a vjerojatno i drugdj
e, na Jugu Afrike, na primjer. Istodobno se SAD dosljedno protive "radikalnim na
cionalistima" koji stoje na putu ostvarivanju amerièkih ciljeva. Rijeè je o Libiji.
Dok su SAD, èini se, poduprle Gadafijevo nastojanje da povisi cijenu nafte ranih s
edamdesetih godina, "kako bi se ojaèao polo aj 'umjerenjaka', kao to su Iran, Kuvajt
i Saudijska Arabija"26, Libija je poslije sve vi e postajala prepreka amerièkim cilj
evima. Zato ju je Reaganova vlada od svojih prvih dana odredila kao prvorazrednu
metu, pod izlikom "rata protiv meðunarodnoga terorizma"27.
U vezi s time, valja imati na umu da se Reaganova vlada od poèetka suoèila s jo jedni
m problemom. Unatoè mnogim iluzijama, glavni smjerovi Reaganove politike su od poèet
ka bili neomiljeni meðu veæinom ljudi. Puèanstvo i dalje, kao i prije, daje prednost p
otro nji novca za socijalnu skrb pred onim za vojne potrebe te se protivi planu po
veæanja dr avne sile i pretvaranju dr ave (jo vi e nego prije) u dr avu dobrobiti za bogat
. To je, naime, glavna slu ba Pentagona, koji silom prikuplja dr avne subvencije za
visokotehnolo ku (vojnu) industriju. To je sustav dr avnih subvencija, a privatnih p
rofita, koji se zove "slobodno poduzetni tvo". Veæina javnosti takoðer se protivi "akt
ivistièkoj" vanjskoj politici subverzije, intervencija, meðunarodnog terorizma i agr
esije, to se sve zove "Reaganova doktrina". Postoji jedno klasièno sredstvo za rje av
anje problema kako neodluèno stanovni tvo dovesti do prihvaæanja politike kojoj se pro
tivi: zastra iti ga, u skladu s Mencke-novom izrekom, koju smo prije naveli. Prema
tome, moramo se sukobiti s Carstvom zla koje nas eli uni titi, s "monolitnom i nem
ilosrdnom urotom" koja svakako hoæe zgaziti na u dobrodu nost
prema cijelom svijetu i razoriti sve na e - kako se izrazio John F. Kennedv za jed
nog sliènog razdoblja povijesti SAD. No tu je i problem: sukob s Carstvom zla je p
revi e opasan. Moglo bi nas to skupo stajati. Zato se u to ne mo emo upustiti. Rje enj
e problema je stvoriti " tiæenike" Carstva zla, koje mo emo bezobzirno napasti, jer su
slabi i bespomoæni. Libija savr eno odgovara toj ulozi, osobito uzev i u obzir bjesom
uènu protuarapsku rasistièku kampanju u SAD, te smjestiv i to u iri kontekst "kampanje
protiv meðunarodnog terorizma" - te kuge suvremenog svijeta. Od nje nas moraju obr
aniti teroristièki zapovjednici u Washingtonu, kako nas uèe razne "operacije 'istina
'" to ih provode ideolo ke institucije. Prilièno je lako pobiti mnogo Libijaca bez ik
akve tete za nas. tovi e, tome æe se kod kuæe veseliti mnogi, ukljuèiv i i prosvijeæene l
le; mi se, eto, samo branimo protiv "zle plime terorizma".
Sljedeæe bi dvije godine mogle biti opasne. Reganovci ele ostaviti trajan trag na a
merièkoj politici, kakav god bio ishod iduæih izbora. ele dokazati da se nasilje ispl
ati. Hoæe prevladati "boleæive inhibicije protiv uporabe vojne sile" (Norman Podhore
tz). Promid beni je sustav iskonstruirao èitav niz demona, a to su: sandinisti, koji
su "rak", koji se mora uni titi (George Shultz); Ga-dafi, "ludi pas s Bliskog ist
oka"; Arafat, "rodonaèelnik suvremenog terorizma"; Castro, koji prijeti da æe zauzet
i èitavu Zapadnu hemisferu u slu bi Sovjetskog Saveza itd. Bude li ih se uspjelo uni t
iti nasiljem, to æe imati duboke posljedice po amerièku kulturu. Neæe vi e biti "mlakonj
a" koji pregovaraju i sklapaju sporazume; nitko se vi e neæe brinuti za politièko rje en
je, odredbe meðunarodnog prava i sliène trice i kuèine. Umjesto toga, amerièkim æe politièk
m sustavom dominirati ljudi koji nemaju "boleæivih inhibicija". To su ljudi koji s
e vesele kad alju saveznièke i plaæenièke vojske i odrede smrti da muèe ljude koji se ne
mogu braniti. Eto, to se u suvremenom novogovoru zove "konzervativizam".
5 Meðunarodni terorizam: predod ba i stvarnost
Postoje dva moguæa pristupa prouèavanju terorizma. Mo e se upo-rabiti doslovni pristup
, kada temi ozbiljno pristupamo, a drugi je propagandistièki pristup, kad se pojam
terorizma iskori tava kao oru je u slu bi nekog sustava moæi. U svakom je sluèaju jasno k
ako poèeti. U doslovnom pristupu se poèinje s odreðivanjem to je to terorizam. Zatim tr
a imo primjere te pojave (ogranièavajuæi se samo na glavne primjere, ako smo ozbiljni)
te poku avajuæi odrediti uzroke i lijekove. Propagandistièki pristup zahtijeva drugaèij
i tijek radnji. Poèinje se s tezom da je terorizam ne to za to su odgovorni neki slu be
no progla eni neprijatelji. Mi tada oznaèavamo teroristièki èin teroristièkim samo ako ga
mo emo pripisati (uvjerljivo ili ne) potrebnom izvoru. Inaèe se terorizam ignorira,
suzbija ili ga se naziva "osvetom" ili "samoobranom".
Ne iznenaðuje to vlade uglavnom prihvaæaju propagandistièki pristup, a isto tako i njih
ovi instrumenti u totalitaristièkim dr avama. Zanimljivija je èinjenica to se isto mo e r
eæi i za javna glasila i akademske krugove u razvijenim zapadnim demokracijama, ka
ko æe se vidjeti iz obilja primjera.'
"Moramo primijetiti", pi e Michael Stohl, "da se prema konvenciji - i to treba nag
lasiti, samo prema konvenciji - pojava da se velike sile slu e silom ili njome pri
jete obièno zove 'diplomacija pritiska', a ne terorizam." To usprkos tome to "prije
tnja silom i èesta uporaba sile ne to su to bi se nazvalo terorizmom, kad ne bi bila
rijeè o velikim silama, koje primjenjuju takvu taktiku" . Ovome treba dodati samo
jedno: termin "velike sile" rezerviranje za dr ave na na oj strani. U zapadnoj tradi
ciji o kakvoj ovdje govorimo, Sovjetski Savez nema takvu "pjesnièku slobodu". Dapaèe
, mo e ga se optu iti i osuditi i s najtanjim dokazima; takva je i sovjetska praksa
spram SAD.
Terorizam je osamdesetih godina postao va no pitanje u javnosti. Reaganova je vlad
a stupila na vlast s obeæanjem kako æe iskorijeniti ono to su nazvali "zlom plimom te
rorizma", govoreæi kako
Meðunarodni terorizam: predod ba i stvarnost 137
je to po ast koju ire "poremeæeni protivnici same civilizacije koji se (...) u modern
o doba vraæaju u barbarstvo" (dr avni tajnik Ge-orge Shultz). Kampanja se usredotoèila
na osobito zarazan oblik po asti: dr avni meðunarodni terorizam. Sredi nja tvrdnja prip
isuje odgovornost sovjetskoj "svjetskoj mre i terorista, kojoj je (...) cilj desta
bilizirati zapadno demokratsko dru tvo", kako je zapisala Claire Sterling, èija je m
nogo hvaljena knjiga "Teroristièka mre a" postala "biblija" u vladinim krugovima i z
aèetnik nove discipline - terorologije. Uzima se kako je ta knjiga dala "mno tvo dok
aza" da se terorizam dogaða "gotovo iskljuèivo u demokratskim ili relativno demokrat
skim dru tvima" (Walter Laqueur); tako ne ostaje puno dvojbi o izvorima te po asti.
Knjiga je uskoro razotkrivena kao bezvrijedno propagandistièko tivo, no tezu nitko
nije odbacio te ona i dalje dominira glavninom izvje æivanja, komentara te akademski
h predavanja i istra ivanja.
Zabrinutost zbog meðunarodnog terorizma dosegnula je vrhunac sredinom osamdesetih
godina. Terorizam na Bliskom istoku i Sredozemlju urednici Associated Pressa su
u anketi izabrali kao najzanimljiviju temu u 1985. godini. Godinu nakon toga tur
izam u Europi je do ivio te ak udarac, jer Amerikanci nisu htjeli putovati u Europu
iz straha od arapskih terorista koji prljaju europske gradove. Po ast je poslije s
plasnula, jer je "kaubojeva snaga" ukrotila èudovi te - tako slu bena verzija.
Prebaciv i se na doslovni pristup, prvo moramo odrediti to je to terorizam, zatim i
spitati kakva je njegova primjena - to god pritom otkrili.
POJAM ZVAN TERORIZAM
Politièki se pojmovi ne mogu ba nazvati uzorom jasnoæe. Ipak, postoji opæe slaganje o t
ome to je to terorizam. Kao polazi te mo emo uzeti slu beni amerièki izvor, Kazneni zakon
ik SAD, prema kojemu je "teroristièki èin" aktivnost koja
"a) ukljuèuje neki nasilan èin ili èin pogibeljan za ljudski ivot, kojim se kr i kazneni
zakonik Sjedinjenih Amerièkih Dr ava ili bilo koje druge dr ave ili koji bi bio kaznen
o djelo kad bi bio poèinjen na podruèju Sjedinjenih Dr ava ili neke druge dr ave;
b) èini se da mu je nakana: 1) zastra iti ili na ne to prisiliti civilno puèanstvo; 2) u
tjecati na'vladinu pplitiku zastra ivanjem ili prisiljavanjem ili 3) utjecati na v
ladinu politiku ubojstvima ili otmicama"3.
Pojam nije jasno omeðen. Prvo, granica izmeðu meðunarodnoga terorizma i agresije nije
uvijek jasna. U tome æemo Sjedinjenim Dr avama i njihovim klijentima priznati nedu nos
t dok im nije dokazana krivica: ako odbacuju optu bu za agresiju u sluèaju nekoga èina
meðunarodnoga nasilja, uzet æemo da to potpada pod manji zloèin - terorizam. Postoji
takoðer neslaganje oko razlike izmeðu terorizma i osvete ili legitimnog otpora; tome
æemo se poslije vratiti.
U amerièkim se izvorima mogu pronaæi i znatno drugaèije definicije terorizma. Priruènik
amerièke vojske za antiterorizam odreðuje terorizam kao "smi ljenu uporabu sile ili pr
ijetnje silom kako bi se postigli ciljevi politièke, religijske ili ideolo ke naravi
. To se èini zastra ivanjem, prisiljavanjem ili ulijevanjem straha." Jo je jednostavn
ija odredba u studiji to ju je naruèilo Ministarstvo obrane SAD od poznatog terorol
oga Roberta Kuppermana. Tamo se govori o uporabi sile i prijetnji silom "radi po
stizanja politièkih ciljeva, bez anga iranja svih raspolo ivih sredstava"4.
No Kupperman ne razla e o terorizmu. On zapravo govori o sukobima niskog intenzite
ta, a to je sredi nja doktrina Reaganove vlade. Primijetite da kao to opis pokazuje
, a praksa potvrðuje, sukobi niskog intenziteta - ba kao i njihov prethodnik, "suzb
ijanje pobuna" - jedva da je i ta drugo nego eufemizam za dr avni meðunarodni teroriza
m, tj. uporaba sile koja ne dose e razinu rata i agresije.
Struènjaci za tu struku priznaju tu èinjenicu, ali je obièno dok-trinski izvræu. Jedan o
d vodeæih izraelskih struènjaka, profesor Yonah Alexander je ustvrdio kako je "dr avni
terorizam oblik sukoba niskog intenziteta koji dr ava poduzima kad joj je zgodno
voditi 'rat', a da ne bude pozvana na odgovornost za svoje postupke"5. Alexander
svoju pozornost usmjerava na nastojanja Kremlja da destabilizira Zapad uz pomoæ "
zamjenskih skupina". Nudi primjere kao to je "opse ni PLO program za obuku (...) ko
ji se pru a Nikaragvi." U toj koncepciji "PLO, koja zadr ava posebne odnose s Moskvo
m", slu i svojim sovjetskim gospodarima tako to vje tine steèene na "specijaliziranoj o
buci" u Sovjetskom Savezu prenosi
dalje u Nikaragvu, koja onda opet uspijeva voditi sukobe niskog intenziteta prot
iv SAD i amerièkih interesa. On takoðer predla e na koji bi se naèin mogla "testirati is
krenost Istoènog bloka"; na primjer, tako to bi "pokazao svoju zaustaviti promid bene
kampanje koje povezuju SAD i njegove saveznike s terorizmom."
Kao to primjer pokazuje, trebalo bi imati zaista bujnu ma tu pa da se smisli ne to ta
ko nevjerojatno to bi moglo poljuljati jedinstvo bratstva; i tako sve dok se èuva i
deolo ko jedinstvo.
TERORIZAM I POLITIÈKA KULTURA
Ima na svijetu mnogo teroristièkih dr ava. No SAD su jedinstvene po tome to su slu beno
posveæene meðunarodnom terorizmu, i to u takvim razmjerima da se svi drugi takmaci
mogu sakriti u mi ju rupu. Iran je nesumnjivo teroristièka dr ava, kao to zapadne vlade
i tisak stalno tvrde. Glavni iranski doprinos meðunarodnom terorizmu otkriven je
za iransko-kontra ke afere. Naime, bila je to iranska - vjerojatno nenamjerna - um
ije anost u amerièki rat preko posrednika u Nikaragvi. Ta je èinjenica neprihvatljiva
i stoga je pro la nezapa eno. No iranska je veza s meðunarodnim terorizmom pod amerièkim
pokroviteljstvom razotkrivena u vrijeme kad se na sve strane grdio iranski tero
rizam.
Isto ispitivanje je otkrilo kako su, djelujuæi prema Reaganovoj doktrini, Sjedinje
ne Dr ave stvorile nove putove meðunarodnog terorizma. Neke dr ave upo ljavaju teroriste
pojedince i kriminalce kako bi za njih izvodile nasilne akcije u inozemstvu. No
u Rea-ganovo su vrijeme Sjedinjene Dr ave po le dalje. Nisu samo stvorile polupriva
tnu meðunarodnu teroristièku mre u, nego i èitav niz klijentskih i plaæenièkih dr ava, kao
u: Argentina (pod generalima), Tajvan, Ju na Koreja, Izrael, Saudijska Arabija i d
ruge. Tako se financiraju i obavljaju teroristièke akcije. Ovaj napredak u meðunarod
nom terorizmu otkrivenje tijekom razdoblja najveæe ugro enosti od te po asti, no ta èinj
enica nije u la u rasprave.
Amerièka posveæenost meðunarodnom terorizmu ulazi u sve pore. Tako su amerièkim plaæenicim
a koji su napadali Nikaragvu njihovi zapovjednici iz CIA-e i Pentagona nalo ili ne
ka napadaju "lake mete", tj. jedva branjene civilne ciljeve, a ne da "pogube gla
ve" tukuæi se protiv vojske. Amerièko je ministarstvo vanjskih po-§J,pva Izrièite dopust
ilo napade na poljoprivre(|ne zadruge -
èiniti toèno isto ono nad èime se toliko zgra amo kad to èini Abu Nidal. "Golubovi" u medi
jima dobVo su promislili, a onda su odobrili takvo stajali te. Urednik New Republi
ca Michael Kinslev, koji stoji na najliberalnijoj krajnosti glavne struje amerièke
politike, ustvrdio je kako ne smijemo olako odbaciti opravdanja State De-partme
nta za napade na seljaèke zadruge: "razborita politika" mora "se suoèiti s ispitom p
rocjene tro kova i koristi", analizom "kolièine krvi i bijede koje se ulijevaju naje
dnom kraju, te vjerojatnosti da æe se demokracija pojaviti na drugom kraju". Razum
ije se da amerièki vladajuæi slojevi imaju pravo provoditi takve analize te nastavit
i s projektom ako je pro ao takav ispit6.
Kad je u listopadu 1986. oboren kontra ki dostavni zrakoplov u kojemu je bio amerièk
i plaæenik, postalo je nemoguæe i dalje zata kavati dokaze da CIA nezakonito zrakoplov
ima dostavlja opremu plaæenièkim snagama. Slijedila su saslu anja u "iransko-kon-tra koj
" aferi te se pozornost javnosti sna no usredotoèila na takve teme. Nekoliko dana na
kon kraja saslu anja, predsjednici srednjoamerièkih zemalja potpisali su mirovni spo
razumu Esqui-pulas II. SAD su se odmah latile posla potkopavanja sporazuma. Spor
azum navodi jedan èimbenik koji je "neizbje an element za postizanje trajnog i stabi
lnog mira u regiji", a to je okonèanje bilo kakve pomoæi "neregularnim snagama ili p
obunjenièkim pokretima", dolazilo ono od "vlada u regiji ili izvan nje". Kao odgov
or, SAD su smjesta krenule u eskalaciju napada na "lake ciljeve" u Nikaragvi. Ko
ngres i javna glasila smjerno su odvraæali poglede od CIA-inih dostavnih letova, èij
i je broj narastao na vi e letova dnevno. Istodobno su suraðivali s Bijelom kuæom na n
jezinu programu razbijanja ne eljenih sporazuma. Taj je cilj konaèno postignut u sij
eènju 1988. godine. No bile su potrebne dodatne mjere kako bi se podrovao novi spo
razum srednjoamerièkih predsjednika iz veljaèe 1989. 7
Kako se poveæavao broj dostavnih i izviðaèkih letova za raèun amerièkih plaæenika, tako su
asli i teror i nasilje - kako je bilo i predviðeno. I to je pro lo uglavnom nezapa eno
, makar se tu i tamo pojavljivao po koji èlanak. Tako je Los Angeles Times u listo
padu 1987. objavio kako "zapadni vojni analitièari ka u da su kontra i nagomilali na t
one novog oru ja, baèenog iz zraka, iako u posljednje vrijeme izbjegavaju ozbiljniju
borbu. (...) U meðuvremenu su pojaèali napade na vladine 'lake ciljeve', kao to je s
eljaèka zadruga La Patriota (...) gdje je od granatiranja Driie zora
poginulo nekoliko domobrana, jedna starica i njezin jednogodi nji unuk." Odabrav i g
otovo nasumce izmeðu mnogih sluèajeva koji se nisu dr ali vrijednim pozornosti: 21. st
udenog sto pedeset kon-tra a su napali dva sela u ju noj pokrajini Rio San Juanu 88-
mi-limetarskim minobacaèima i raketama. Ubili su estero djece i est odraslih ljudi t
e ranili trideset. Cilj teroristièkih snaga pod amerièkim pokroviteljstvom bile su èak
i zadruge religijskih pacifista, koji odbijaju nositi oru je. I u Salvadoru su vo
jne postrojbe koje su Amerikanci naoru ali i obuèili napadale zadruge, pri tome ubij
ajuæi, silujuæi i otimajuæi njihove èlanove; to spada meðu rutinske teroristièke aktivnosti
.
Odluka Meðunarodnog suda iz lipnja 1986. godine, kojom se Sjedinjene Dr ave osuðuju zb
og "nezakonite uporabe sile" i nezakonitoga gospodarskog rata odbaèena je kao nebi
tan proglas "neprijateljskog foruma" {New York Times). Malo je pozornosti posveæen
o vetu SAD na rezoluciju Vijeæa sigurnosti UN kojom se potvrðuje presuda Meðunarodnog
suda te poziva sve dr ave na po tivanje meðunarodnog prava. SAD su glasovale protiv re
zolucija Opæe skup tine UN s istom nakanom (godine 1986. jednako su glasovali Salvad
or i Izrael; 1987. samo Izrael). Takoðer se ignorirala odluka Suda da je sva pomoæ k
ontra ima vojna, a ne humanitarna. U amerièkim medijima se to i dalje zove "humanita
rna pomoæ". Èini se daje osnovna zasada da su SAD teroristièka dr ava izvan zakona i ouo
je ispravno i pravedno - to god svijet mislio, to god proglasile meðunarodne instit
ucije.
U pozadini je doktrina da se nijedna dr ava nema pravo braniti od amerièkog napada. i
roko prihvaæanje ove velike doktrine otkrivalo se kad bi Reaganov "agitprop" s vre
mena na vrijeme pustio prièu o nikaragvanskim planovima za nabavu mlaznih lovaca p
resretaèa. Bilo je ne to kritike na raèun medija to su nekritièki progutali tu dezinforma
ciju, no zanemarena je znatno va nija èinjenica: postojanje opæeg suglasja daje takvo
nikaragvansko pona anje posve neprihvatljivo. Kad je smi ljena prièa koja je trebala o
dvratiti pozornost od nikaragvanskih izbora 1984. godine, senator Paul Tson-gas
iz Massachusettsa, uz potporu drugih vodeæih "golubova", upozorio je da æe SAD morat
i bombardirati Nikaragvu nabavi li ona stare MIG-ove iz pedesetih godina, jer su
"oni uporabljivi i protiv Sjedinjenih Dr ava" te su prema tome ugroza amerièke sigu
rnosti - za razliku od, recimo, amerièkih nuklearnih projektila u stanju uzbune u
zemljama koje okru uju Rusiju; one nisu ugroza, jer
su namijenjene strogo za obrambene svrhe. Shvaæalo se dakako da bi mla njaci presret
aèi mogli Nikaragvi omoguæiti za titu vlastitog teritorija od CIA-inih dostavnih letov
a, koji odr avaju amerièke plaæenike na dvori tu i izviðaèkih letova, koji im daju iz minut
u minutu toènu informaciju o rasporedu nikaragvanskih postrojbi, tako da mirno mo
gu napadati "lake ciljeve". To se shvaæa, no rijetko spominje 10. Nadalje, èini se d
a nitko iz glavne struje nije objavio javnu tajnu da bi Nikaragva bila rado prih
vatila francuske zrakoplove umjesto starih MIG-ova da SAD nisu uvjerile svoje sa
veznike da zabrane vojnu pomoæ, tako da imamo za to drhtati od straha od "sandinista
koje su Rusi zadr ali".
Isto se pitanje pojavilo i u kolovozu 1988., kad su "golubovi" u Kongresu sna no p
oduprli Brvdov amandman na Zakon o pomoæi nikaragvanskom pokretu otpora. Tri dana
prije toga kontra i su napali putnièki brod Mission o/Peace. Pri tome je poginulo dv
oje ljudi i ranjeno 27, svi civili; meðu njima je bio i jedan baptistièki sveæenik iz
New Jerseva, koji je vodio amerièko vjersko izaslanstvo. Dogaðaj u senatskoj rasprav
i o Bvrdovu amandmanu nije ni spomenut. Umjesto toga su kongresni "golubovi" upo
zorili da æe, izvede li nikaragvanska vojska "nièim izazvan vojni napad" ili "uèini bi
lo kakav neprijateljski èlan" protiv poèinitelja takvih teroristièkih akcija, tada æe Ko
ngres odgovoriti sna no i pravedno - tako to æe obnoviti slu benu vojnu pomoæ kontra ima.
ovinski i drugi komentatori nisu u ovome prona li ni ta èudno ni vrijedno objavljivanj
a.
Poruka je jasna: nitko se nema pravo braniti od amerièkih teroristièkih napada. SAD
su teroristièka dr ava jer na to imaju pravo. To je doktrina o kojoj se ne mo e raspra
vljati, tako èvrsto ukorijenjena da se u ozbiljnu dru tvu o noj èak ne mo e ni razgovara
ti. Slièan je sluèaj s amerièkim napadom na Ju ni Vijetnam protiv "unutarnje agresije";
mo da je sve to nerazumno, zakljuèili su "golubovi".
Sukladno tome, organizirati teroristièku plaæenièku vojsku za pokoravanje tvrdoglavo n
eposlu nog stanovni tva sasvim je legitimna zadaæa. Na desnici je Jeane Kirkpatrick ob
jasnila kako "nasilna intervencija u poslove druge dr ave" nije ni "nepraktièna" ni
"nemoralna" - nego je samo nezakonita. Za takve su stvari ljude vje ali u Niirnber
gu i Tokiju, tumaèeæi kako nije rijeè o "pobjednièkoj pravdi" jer, kako je rekao sudac R
obert Jackson: "Ako su izvjesni postupci i kr enja sporazuma zloèini, onda su to zloèi
ni bez obzira èine li to Sjedinjene Dr ave ili Njemaèka..Nismo pripravni odreðivati
drugima kaznene zakone koje ne bismo bili voljni primijeniti i na sebe"11.
Nasuprot takvim razmi ljanjima, Irving Kristol obja njava kako "argumentiranju koje
se oslanja na meðunarodno pravo nedostaje svaka uvjerljivost." Istina, "velika sil
a se u obiènim okolnostima ne bi trebala mije ati u unutarnje poslove manjih dr ava".
No to naèelo ne vrijedi ako je "druga velika sila veæ prekr ila to pravilo". Buduæi da j
e "neosporivo" da je "Sovjetski Savez intervenirao u Nikaragvi" dajuæi oru je i tehn
ièare "na vojnom i civilnom podruèju", onda SAD imaju pravo poslati svoju plaæenièku voj
sku u napad na Nikaragvu. Slijedeæi istu logiku, Sovjetski bi Savez imao puno prav
o napasti Tursku ili Dansku (koje su znatno veæa sigurnosna ugroza Sovjetskom Save
zu nego to je Nikaragva Sjedinjenim Dr avama). To stoga to je "neosporivo" da im SAD
daju pomoæ, a i le bi i znatno dalje od toga ako bi SSSR iskoristio svoje pravo na
agresiju prema Kristolovoj logici.
No Kristol bi mogao proturjeèiti ovakvom zakljuèivanju pozvav i se na kljuènu razliku ko
ju je drugdje povukao u vezi s pravom Sjedinjenih Amerièkih Dr ava na nasilnu interv
enciju: "Beznaèajne dr ave, ba kao i beznaèajni ljudi, vrlo se lako samozavaravaju iluz
ijom va nosti". A kad se to dogodi, te im iluzije treba silom istjerati iz glave:
"Zapravo, dani 'diplomacije topovnjaèa' nikada nisu zavr ili. (...) Topovnjaèe su jedn
ako nu ne za meðunarodni poredak kao to su policijska vozila va na za unutarnji poredak
." Iz toga bi, dakle, trebalo slijediti da SAD imaju pravo uporabiti silu protiv
Nikaragve, beznaèajne dr ave, dok SSSR nema to pravo prema Turskoj ili Danskoj 12.
Prevladavajuæe slaganje s meðunarodnim terorizmom pod amerièkim pokroviteljstvom ne tr
eba brkati sa sna nim protivljenjem u amerièkoj eliti ratu to ga vode nikaragvanski k
ontra i. Godine 1986. veæ se 80% "èelnika" protivilo pomoæi kontra ima te se u Kongresu i
javnim glasilima razvila estoka rasprava o tom programu. No valja se zadubiti u p
ojedinosti rasprave. Na disidentskom ekstremu je Tom Wicker iz New York Timesa p
rimijetio: "Reagano-va politika potpore /kontra ima/ èistije proma aj." Amerika bi tre
bala "pristati na neki pregovorima utvrðeni regionalni aran man, èiju bi primjenu nadg
ledali nikaragvanski susjedi." Da - kad bi imali vremena od klanja vlastitog puèan
stva. Ta znaèajka tih teroristièkih dr ava ne iskljuèuje ih od uloge nasilnog nametanja
regionalnih aran manadevijantnto .sjffidimsttaa, pr.atov.koiihse ni
¦i
izdaleka ne mogu vjerodostojno iznijeti sliène optu be. Izra avajuæi u osnovi istu misao
, urednici Washington Pqsta vide kontra e kao "nesavr eno oruðe". Zbog te nesavr enosti
treba tra iti druga sredstava da bi se "Nikaragva vratila u srednjoamerièke okvire"
te je se natjeralo na "razumno pona anje prema regionalnim mjerilima". Naravno, pr
ema mjerilima teroristièkih dr ava pod pokroviteljstvom Washingtona. Voða senatske veæin
e Alan Cranston, vodeæi "golub", shvaæa da je "nastojanje kontra a alosno nedostatno da
bi se (...) postigla demokracija u Nikaragvi" (to je po èinu vjere amerièki cilj -
kakve god bile èinjenice). Stoga SAD moraju pronaæi druge naèine kako bi "izolirale" v
ladu u Managui, koja je "nedopustiva", te je "pustiti neka se kuha u vlastitom s
oku". Nema takve strogosti prema ubojièkim klijentima Washingtona.
Ukratko, malo je odstupanja od osnovne crte "razumne politike" Michaela Kinslevj
a. Rijeè je o djelotvornosti, a ne o naèelima. Amerika ima pravo upotrebljavati silu
kad god joj se to uèini prikladnim 13.
Motivacija za utjecanje meðunarodnome terorizmu u sluèaju Nikaragve jasno je rastumaèe
na. Visoki amerièki vladin du nosnik rekao je kako je cilj napada bio "natjerati /sa
ndiniste/ da oskudna dostupna im sredstva potro e na rat, a ne na socijalne progra
me". To je, dakle, osnovica CIA-ina programa iz 1981. godine, na koji je vlada p
ristala. Kako je to formulirao biv i CIA-in analitièar David MacMichael u svom svjed
oèenju pred Meðunarodnim sudom, taj je program imao za svrhu uporabiti plaæenièku vojsku
kako bi se "isprovocirali napadi nikaragvanske vojske preko granice, èime bi se p
okazala agresivna narav Nikaragve". Tako bi se nikaragvanska vlada pritisnula da
"ukine graðanske slobode u samoj Nikaragvi, poène uhiæivati oporbenjake, pokazujuæi tim
e svoju tobo e priroðeno totalitarnu narav, zbog èega bi se poveæalo nezadovoljstvo u ze
mlji". Uza sve to, tako bi se dalje naru ilo ionako uzdrmano gospodarstvo. Razgovo
re o strategiji zadr avanja teroristièkih snaga u Nikaragvi nakon goleme CIA-ine ops
krbne operacije teoretski je prekinuo Kongres u veljaèi 1988. (i plaæenièke su se snag
e uistinu uglavnom razbje ale). Du nosnik Ministarstva obrane to je ovako protumaèio:
Te dvije tisuæe pripadnika èvrste jezgre mogu jo odr avati izvjestan pritisak na nikara
gvanske vlasti, siliti ih da tro e gospodarska sredstava na vojsku te ih time spreèa
vati da rje a-
vaju svoje ekonomske probleme - i to je dobitak. (...) Bilo koje sredstvo pritis
ka na sandinistièki re im privlaèi pozornost na nedostatak demokracije u zemlji. Spreèav
anje sandinista da rje avaju gospodarska pitanja èistije dobitak.
Viron Vaky, pomoænik ministra vanjskih poslova za meðuame-rièke odnose u Carterovoj vl
adi, naveo je kao glavni razlog za teroristièki napad to to æe "rat iscrpljivanja tak
o oslabiti re im, izazvati takvo radikalno otvrdnjavanje oporbe i pridobiti dovolj
nu potporu meðu razoèaranim nikaragvanskim puèanstvom da æe re im prije ili poslije pasti,
oboren puèkim ustankom, samouni tenjem unutarnjim prevratom ili raskolom u vodstvu.
Ili æe jednostavno kapitulirati kako bi spasio to mo e." Kao "golub", Vaky takvu kon
cepciju ocjenjuje punom pogre aka, ali nipo to moralno neprihvatljivom 14.
Teroristièke su snage dobro shvaæale dobivene zapovijedi. Doz-najemo to od najpoznat
ijeg prebjega osamdesetih, efa izvje tajne slu be glavne kontra ke snage FDN Horacija A
rcea, èiji je ratni nadimak bio "Mercenario" ("Plaæenik"); oèito, govor o "demokratima
" i "borcima za slobodu" je za domaæu uporabu u SAD. Prebjege od sandinista rado i
skori tavaju i Bijela kuæa i amerièki mediji, a kon-tra i su dobro medijski pokriveni. N
o prebjezi iz tabora kontra a sasvim su druga stvar, osobito kad imaju reæi ne eljene
prièe. Kad je krajem 1988. prebjegao, Arcea su ignorirali u SAD. U intervjuima dan
im u Meksiku prije no to se vratio u Managuu kako bi prihvatio amnestiju, Arce op
isuje ilegalnu obuku to ju je pro ao u zrakoplovnoj bazi na jugu SAD; identificirao
je takoðer po imenu CIA-ine agente koji su davali pomoæ kontra ima pod krinkom pomoæi,
djelujuæi iz hondura kog veleposlanstva u Tegucigalpi. Opisao je i kako je hondura ka
vojska davala obavje tajne podatke i potporu kon-tra kim djelovanjima. Govorio je i
o strahovitoj korupciji u plaæenièkoj vojsci te o tome kako prodaju oru je na hondura ko
m sajmu oru ja, odakle ga nabavljaju salvadorski gerilci. Amerièke obavijesti o "nev
ojnim" ciljevima bile su, tumaèi on, "posebno zanimljive", jer "mi napadamo puno ko
la, ambulanti i takvih stvari. Poku ali smo postiæi da nikaragvanska vlada ne mo e osi
gurati socijalnu skrb za seljake, ne mo e razvijati svoje projekte - to je bila za
misao." Djelotvornost amerièke obuke uvelike je potvrdila ratna kronika15.
Kontra ki rat se lijepo uklapa u ''dr avni terorizam", o kojem je
biv i direktor CIA-e Stansfield Turner svjedoèio pred Kongresom u travnju 1985. No m
o e se tvrditi i kako bito jednostavno trebalo nazvati agresijom. Moglo bi se to s
matrati i opona anjem odluke Meðunarodnog suda iz 1986. No mi æemo i dalje SAD dr ati ne
vinima dok im se ne doka e krivica, pa æemo akcije protiv Nikaragve svrstati u kateg
oriju meðunarodnog terorizma.
MEÐUNARODNI TERORIZAM OSAMDESETIH GODINA
Osamdesetih godina je najèe æe mjesto zbivanja meðunarodnog terorizma bila Srednja Ameri
ka. U Nikaragvi su snage plaæenika SAD ostavile za sobom trag ubojstva, muèenja, sil
ovanja, sakaæenja, otmica i razaranja. Ipak, spreèavalo ih je u djelovanju to to su c
ivili imali vojsku koja ih je branila. U dr avama tiæenicama SAD nema takvih problema
, gdje je upravo vojska glavna teroristièka sila koja napada civilno puèanstvo, potp
omognuta drugim sigurnosnim slu bama. U Salvadoru su pobijeni deseci tisuæa ljudi u
onome to je nadbiskup Romero u listopadu 1980. godine, nedugo prije no to je ubija
nje doseglo vrhunac, opisao kao "rat do istrebljenja i genocid nad bespomoænim civ
ilnim puèanstvom". Dr avni je teror nastojao "uni titi puèke organizacije koje su se bor
ile za obranu temeljnih ljudskih prava". Nadbiskup Oscar Romero je na to upozori
o nedugo prije no to su ga ubili. Uzalud je apelirao na predsjednika Èartera neka n
e alje pomoæ salvadorskoj vojsci koja, nastavio je on, "zna samo kako tlaèiti narod i
braniti interese salvadorske oligarhije". Ciljevi su uglavnom postignuti za Rea
ganove vlade, koja je pojaèala napade na civile, podignuv i divlja tvo na vi u razinu. K
ad se uèinilo da bi SAD mogle biti uvuèene u invaziju tetnu za vlastite interese, pod
iglo se nekoliko glasova zabrinutosti i prosvjeda u amerièkim elitnim krugovima, n
o ti su glasovi utihnuli èim se dr avni teror pokazao naizgled uspje nim, tj. kad su n
arodne organizacije desetkovane i obezglavljene. Nakon izbora, odr anih u uvjetima
nasilja i represije, to je jamèilo pobjedu povla tenim elementima prihvatljivim SAD-
u, javnost se uglavnom prestala zanimati za to pitanje.
Malo je tko opa ao znatan porast dr avnog terora nakon sporazuma Esquipulas II. Nije
bolje pro ao ni izvje taj Amnesty International pod naslovom: "Salvador: 'odredi sm
rti' kao vladina strategija" (listopad 1988.) Unjemuse navodi "zabrinjavajuæi pora
sf'broja rtava to su ih ubili vladini odredi smrti kao dio vladine strategije
zastra ivanja bilo kakve moguæe oporbe "ubijanjem i sakaæenjem rtava na najgrozniji naèin
". rtve tako ostaju "osakaæene, obezglavljene, raskomadane, udavljene ili sa znakov
ima muèenja (...) ili silovanja". Buduæi daje svrha vladine strategije "zastra iti ili
na ne to natjerati civilno puèanstvo" (tako terorizam slu beno odreðuje amerièki Kazneni
zakonik), nije dovoljno samo ubijati. Ne, nego tijela treba raskomadati i ostavi
ti ih pokraj ceste; ene moraju biti obje ene za kosu o drveæe, s licima namazanim crv
eno i odrezanim dojkama. A za sve se to vrijeme amerièka elita pretvara kako ne zn
a da se i dalje financiraju, obuèavaju i podupiru ubojice i muèitelji.
Iste se godine u Gvatemali dogodio pokolj jo veæih razmjera. I njega su èitavo vrijem
e podupirale Sjedinjene Dr ave i plaæenièke dr ave. I ovdje se teror pojaèao nakon sporazu
ma Esquipilas II. Bio je to naèin borbe protiv prvih koraka prema demokraciji, dru t
venim reformama i za titi ljudskih prava, na to se poziva. Kao i u Salvadoru, ti su
se dogaðaji gotovo posve ignorirali. Zadatak je bio usmjeriti pozornost na Nikara
gvu te izra avati veliko zgra anje svaki put kad bi se Nikaragva katkad pribli ila man
jim kr enjima ljudskih prava kakva su inaèe sasvim uobièajena u zemljama tiæenicama SAD.
Buduæi da je cilj vratiti Nikaragvu "u srednjoamerièke okvire" te je natjerati da se
dr i "regionalnih mjerila" kakva zadovoljavaju Salvador i Gvatemala, teror u dr ava
ma tiæenicama uopæe nije va an, osim kad postane toliko oèit da ugro ava dotok pomoæi uboj
ma16.
Izvanredno je va no primijetiti kako je sve ovo meðunarodni terorizam, koji Washingt
on izravno organizira ili podupire putem svoje meðunarodne mre e plaæenièkih dr ava.
Dobrano nakon izbora 1984. godine, koje su hvalili da su donijeli demokraciju u
Salvador, crkvena organizacija za za titu ljudskih prava Socorro Juridico, koja ra
di pod pokroviteljstvom Nadbiskupije San Salvadora, ovako je opisala rezultate n
eprekinutog terora, koji i dalje èine "isti pripadnici oru anih snaga koji u ivaju pot
poru vlasti te su dobro obuèeni izvoditi postupke koji izazivaju masovne patnje":
Salvadorsko dru tvo, pogoðeno terorom i panikom, stoje rezultat stalnoga kr enja osnov
nih ljudskih prava, pokazuje sljedeæa svojstva: kolektivno zastra ivanje te opæe ra iren
strah s jedne strane, a s druge strane unutarnje mirenje s terorom zbog sva-kod
nevne i è^ste primjene nâgihiUijsredjfeva, Opæenito, dru tvo...
prihvaæa èestu pojavu izmuèenih tijela, jer najosnovnije pravo -pravo na ivot - nema u
dru tvu apsolutnu vrijednost17.
Isti se komentar mo e primijeniti na dru tva koja nadgledaju takve operacije ili zat
varaju oèi pred njima.
PRIJE SLU BENE PO ASTI
Meðunarodni terorizam nije, naravno, izum osamdesetih godina XX. stoljeæa. U dva des
etljeæa koja su prethodila osamdesetima glavne su njegove rtve bile Kuba i Libanon.
Protukubanskim terorizmom je upravljala tajna posebna skupina ustanovljena u stu
denom 1961. pod tajnim imenom "Mun-gos". U njoj je sudjelovalo èetiristo Amerikana
ca, dvije tisuæe Kubanaca, privatna ratna mornarica od brzih èamaca i sve to s pedes
et milijuna dolara godi njeg proraèuna. Operaciju je djelomice vodila CIA-ina postaj
a u Miamiju, kr eæi time Zakon o neutralnosti, a i zakon koji CIA-i zabranjuje djelo
vati na amerièkom teritoriju . Akcije su, izmeðu ostalog, ukljuèivale bomba ke napade na
hotele i industrijske pogone, potapanje ribarskih brodova, trovanje usjeva i st
oke, oneèi æivanje eæera za izvoz itd. Nijednu pojedinu akciju CIA nije jasno odobrila, n
o to slu bene neprijatelje ne oslobaða.
Nekoliko teroristièkih akcija izvedeno je u doba Kubanske raketne krize u listopad
u i studenom 1962. Nekoliko tjedana prije toga, izvje æuje Garthoff, kubanska terori
stièka skupina koja je djelovala s Floride s odobrenjem amerièkih vlasti je poduzela
"hrabar napad mitraljezom s glisera na kubanski hotel na morskoj obali blizu Ha
vane, za koji se znalo da se ondje okupljaju sovjetski vojni struènjaci. Ubijeno j
e vi e Rusa i Kubanaca." Nedugo nakon toga, napadnuti su britanski i kubanski tere
tni brodovi; uèinjen je jo jedan prepad na samu Kubu; sve su to samo neke od akcija
koje su se pojaèale poèetkom listopada. U napetom trenutku raketne krize, 8. studen
og, teroristièka ekipa poslana iz Sje dinjenih Dr ava raznijela je kubanski industri
jski pogon, i to nakon to je operacija "Mungos" slu beno okonèana. Fidel Castro je us
tvrdio da je u tom napadu poginulo èetiristo radnika, a napad je bio usmjeravan uz
pomoæ "fotografija snimljenih iz pijunskih zrakoplova". Taj teroristièki èin, koji je
mogao izazvati svjetski
nuklearni rat, bio je malo komentiran kad se otkrio. Atentati na Castra i drugi
oblici terora nastavljeni su odmah po zavr etku Kubanske krize te ih je Nixon 1969
. jo i pojaèao .
Sliène su akcije nastavljene i nakon Nixona. Tako su 1976., na primjer, dva kubans
ka ribarska broda u travnju napadnuta; napad su izveli èamci iz Miamija, glavnoga
sredi ta antikubanskog terorizma u svijetu. Nekoliko tjedana nakon toga, kubansko
je veleposlanstvo u Portugalu pretrpjelo bomba ki napad, u kojem su poginule dvije
osobe. U srpnju je napadnuta Stalna misija Kube pri UN u New Yorku. Na Karibima
i u Kolumbiji takoðer su poku ani bomba ki napadi, a takoðer i prokubanski sastanak u M
uzièkoj akademiji u New Yorku. U kolovozu su oteta dvojica diplomata iz kubanskog
veleposlanstva u Argentini i napadnut je ured kubanske zrakoplovne tvrtke u Pana
mi. Na kubansko veleposlanstvo u Venezueli se u listopadu pucalo, a ono u Madrid
u bombardirano je u studenom. U listopadu su izbjeglice s Kube, koje je obuèila CI
A, detonirali bombu u zrakoplovu "Cubane". Ubijeno je svih 73 ljudi u zrakoplovu
, meðu njima i kubanska reprezentacija u maèevanju, koja je dobivala zlatne medalje
na meðunarodnim natjecanjima. Jedan od sudionika toga teroristièkog napada, veteran
Zaljeva svinja Luis Posada Carilles izvuèen je iz venezuelskog zatvora, gdje je iz
dr avao kaznu zbog bomba kih napada. On se nekako dokopao Salvadora, gdje su mu dali
posla: pomoæi u bazi ratnog zrakoplovstva Ilopango u organizaciji amerièkih teroris
tièkih operacija u Nikaragvi. CIA je 89 teroristièkih zlodjela na tlu SAD ili na Kar
ibima pripisala skupinama kubanskih iseljenika. Vodeæu, "Omegu 7", FBI je proglasi
o najopasnijom teroristièkom skupinom koja je djelovala u SAD sedamdesetih .
Kuba zauzima va no mjesto u znanstvenim radovima o meðunarodnom terorizmu. Standardn
i rad Waltera Laquera (v. bilj. 1.) sadr i mnogobrojne naznake o moguæem kubanskom p
otpomaganju terorizma, ali malo dokaza za to. No nema ni rijeèi o teroristièkim akci
jama protiv Kube. On pi e kako "proteklih desetljeæa (...) najrepresivniji re imi nisu
samo bili slobodni od terora, nego su slali teroriste u napad na slobodnija dru t
va." Htjelo se kazati kako su Sjedinjene Dr ave, kao "slobodno dru tvo", rtva meðunarod
nog terorizma, dok je Kuba, kao "represivni re im", jedan od krivaca za njega. Kak
o bi se do lo do tog zakljuèka, treba zatajiti nedvojbenu èinjenicu da su SAD zaèele vi e
opse nih teroristièkih napada na Kubu, a ujsamim SAD manie-vi e nema tero-
ra. Ako se uistinu ima to reæi na raèun Kube, onda je Laquer to propustio uèiniti, to je
znakovito".
Uzmimo jo jedan primjer iz razdoblja prije Reagana: u ju nom Libanonu je puèanstvo od
ranih sedamdesetih bilo u talaèkom polo aju s "razboritom pretpostavkom - koja se n
a koncu i ispunila - da æe pogoðeno puèanstvo izvr iti pritisak neka se prestane s nepri
jateljstvima" te prihvati izraelski poredak u regiji (Aba Eban, komentirajuæi izvj
e æe premijera Menahema Begina o zloèinima poèinjenim u Libanonu pod laburistièkom vladom
u stilu "re ima koje se ni premijer Begin ni ja ne usuðujemo spomenuti po imenu", gl
asila je Ebanova opaska, èime je priznao toènost izvje æa) . Primijetite kako tumaèenje, k
oje je dao uva eni laburistièki "golub", stavlja te akcije èvrsto u okvir meðunarodnog t
erorizma (ako veæ ne agresije).
U tim sii napadima ubijene tisuæe ljudi, a stotine tisuæa su protjerane iz svojih do
mova. Malo se toga toèno zna, jer to nikoga nije dovoljno zanimalo. Napadi PLO na
Izrael istih tih godina -barbarski, ali znatno manjih razmjera - uzrokovali su i
scrpno praæenje i veliko zgra anje. Dopisnik ABC-a Charles Glass, tada novinar u Lib
anonu, rekao je kako "ustanovljuje da se amerièki urednici vrlo slabo zanimaju za
prilike na jugu Libanona. Izraelski vojni pohodi te granatiranje ju nolibanonskih
sela, zbog èega se ljudi postupno sele s juga zemlje u sve veæe slamove na rubu Bejr
u-ta - sve to nije za njih ni ta u usporedbi sa ivim prièama o 'teroristima' koji ugr
o avaju Izrael, otimaju zrakoplove i zaposjedaju veleposlanstva." Reakcija je bila
manje-vi e ista, nastavlja on, dok su izraelski odredi smrti djelovali u Libanonu
nakon izraelske invazije 1982. O njima se moglo èitati u londonskom Timesu, no am
erièke urednike to nije zanimalo. Da su mediji izvijestili o djelovanju "tih odred
a smrti in Beta /izraelska tajna policija/ u civilu, èiji su pripadnici ubijali lju
de po selima i /izbjeglièkim/ logorima na jugu Libanona (...) èime su uznemirili ijit
sko muslimansko stanovni tvo te uèinili nazoènost amerièkih marinaca nepodno ljivom", onda
bi se mo da moglo bolje ocijeniti stradanje tih istih amerièkih marinaca u Libanonu
. Oni, èini se, nisu imali pojma za to su tamo osim "crnih obiènih vojnika: oni su got
ovo svi govorili, makar, na alost, gotovo nikad pred kamerom, kako su ih poslali ti
titi bogate od siroma nih. (...) Jedini ljudi u Libanonu s kojima su se oni mogli
poistovjetiti bili su siroma ni prognanici ijiti èije su nastambe posve okru ivali njih
ovu bazu na bejrutskoj zraènoj
luci. alosno je to je vjerojatno ba jedan od tih siroma nih iji-ta (...) ubio 241 amer
ièkog vojnika 23. listopada 1983." Da se izvje æivalo o bilo èemu od ovoga, moglo se mo da
izbjeæi, ili u najmanju ruku razumjeti, bomba ki napad u kojem su pobijeni marinci
koji su bili rtve politike koju "tisak ne mo e objasniti javnosti; tovi e, informativn
i èasnici ne mogu je objasniti ni samim marincima"22.
Godine 1976. Sirija je u la u Libanon uz suglasnost Sjedinjenih Dr ava te je sudjelo
vala u novim pokoljima, od kojih je najveæi bio onaj u palestinskom izbjeglièkom log
oru Tel Al-Zateru, gdje su tisuæe ljudi pobili pripadnici kr æanskih milicija, uz siri
jsku potporu te naoru ani izraelskim oru jem .
Da ne idemo dalje: jasno je daje po ast meðunarodnoga terorizma uz dr avnu potporu bje n
jela dobrano prije no to je "javna diplomacija" Reaganove vlade stvorila od nje v
eliko pitanje.
SLU BENA VERZIJA: TERORIZAM NA MALO
Terorizam naveliko, kakav je ovdje opisan, uglavnom je iskljuèen iz rasprava o "zl
oj plimi terorizma". Pozabavit æemo se stoga terorizmom u maloj mjeri, o kakvom se
radi u slu benoj verziji.
I ovdje je stvar poèela znatno prije osamdesetih godina, no dostupna je literatura
previ e selektivna, a da bi bila od koristi. Spomenut æemo samo nekoliko primjera k
oji se ne mogu pronaæi u Laquerovoj knjizi. On govori o pismima-bombama te o "prim
itivnim bombama u knjizi", kakve upotrebljavaju dokazani zloèinci, ali nema spomen
a usavr ene bombe u knjizi kakvu je uporabila izraelska tajna slu ba kako bi 1956. u
Gazi ubila generala Musta-fu Hafeza, u vrijeme kad mu je u djelokrugu bilo spreèa
vanje pa-lestinskih/eðq/ina da upadaju i napadaju izraelske ciljeve . Kod Laquera
nema svjedoèenja Jakova Eliava, koji tvrdi kako je on prvi uporabio pisma-bombe do
k je bio zapovjednik u teroristièkoj skupini kojoj je na èelu bio sada nji izraelski p
remijer Jicak Sa-mir (Lehi ili " ternova banda"). Djelujuæi 1946. iz Pariza, uredio
je da se sedamdeset pisama-bombi po alje u slu benim britanskim omotnicama svim èlanov
ima britanske vlade, èelnicima konzervativne oporbe te pojedinim vojnim zapovjedni
cima. U lipnju 1947. njega i njegove suradnike uhvatila je belgijska policija do
k su poku avali poslati pisma-bombe, koja su sva presretnuta .
Slu bena kronika otmica zrakoplova i bomba kih napada na njih takoðer preskaèe neke va ne
teme; izmeðu ostaloga, amerièko odbijanje zahtjeva komunistièkih zemalja pedesetih god
ina za izruèenje "osoba koje su otele zrakoplove, vlakove ili brodove kako bi pobj
egle" (savjetnik u amerièkom ministarstvu vanjskih poslova Abraham Sofaer, koji je
primijetio kako je ta politika ezdesetih godina "preispitana" - kad su se na met
i na le SAD i amerièki saveznici). Prva otmica zrakoplova na Bliskom istoku takoðer se
ne uklapa u slu benu verziju. Bila je to izraelska otmica sirijskog civilnog zrak
oplova 1954. s nakanom da se "dobiju taoci kako bi se iznudilo pu tanje na slobodu
na ih zatoèenika u Damasku", koji su uhiæeni dok su pijunirali u Siriji (izraelski pre
mijer Mo e a-ret). Nije zabilje eno ni obaranje nenaoru anog egipatskog civilnog zrakop
lova u listopadu 1956. godine, to su uèinile izraelske oru ane snage, u neuspjelom po
ku aju ubojstva feldmar ala Ab-dul-Hakima Amara, zamjenika predsjednika Nasera - i t
o u vrijeme kad dvije zemlje nisu bile u ratu. Bila je to unaprijed smi ljena akci
ja, prema tome razlièita od izraelskog ru enja libijskog civilnog zrakoplova, pri èemu
je poginulo stotinu i deset ljudi. Libijski je zrakoplov bio zalutao u pje èanoj ol
uji, dvije minute leta udaljen od Kaira, kamo se bio zaputio. Ta akcija u veljaèi
1973. obavljena je dok su izraelske zraèno-desantne i pomorsko-desantne snage napa
dale Tripoli na sjeveru Libanona. Pri tome su ubili trideset i jednu osobu (pret
e ito civile), razarajuæi kole, ambulante i druge zgrade. Napad se opravdavao kao "pr
eventivan"26.
Takve su se stvari odbacivale (i jo se odbacuju) kao beznaèajne - ako ih se uopæe i z
amjeæuje. No reakcija na arapski terorizam je posve drugaèija.
Vratimo se u osamdesete: uzmimo 1985. godinu, kad je medijska zabrinutost dosegn
ula vrhunac. Najveæi teroristièki napad te godine bio je kad je bombom raznesen zrak
oplov "Air Indije", pri èemu je poginulo 329 ljudi. Teroristi su se navodno obuèaval
i u paravojnom taboru u Alabami, koji je vodio Frank Camper. Tamo su se plaæenici
obuèavali za teroristièke akcije u Srednjoj Americi i drugdje. Prema rijeèima biv ih plaæe
nika, Camper je bio blisko povezan s amerièkim obavje tajnim slu bama te je bio osobno
umije an u postavljanje bombe u zrakoplov "Air Indije". Navodno se radilo o prikr
ivenom djelovanju uvlaèenjem meðu teroriste, ali se akcija otela kontroli. Govoreæi za
posjeta Indiji, glavni dr avni odvjetnik SAD Edwin Meese usputno je priznao daje
teroristièka
akcija imala izvor u amerièkom logoru za obuku terorista . Bilo kakva veza teroris
ta s Libijom, ma kako slaba, dovoljna je kako bi se pokazalo daje Gadafi "ludi p
as" kojega treba ukloniti.
Na Bliskom istoku, glavnom sredi tu meðunarodnog terorizma prema slu benoj verziji, na
jgori teroristièki èin 1985. bila je eksplozija auto-bombe u Bejrutu 8. o ujka, kad je
poginulo 80 ljudi i ranjeno 256. "Nekih 250 ena i djevojèica u zavijorenim crnim èad
orima, to su hitale s molitve petkom iz d amije imama Reze, podnijele su glavni uda
rac eksplozije", opisala je dogaðaj Nura Bu-stani tri godine poslije. Ona nastavlj
a: "Najmanje èetrdeset ih je poginulo, a mnoge druge su obogaljene." Bomba je takoðe
r "spalila djeèicu u kolijevkama, (...) ubila nevjestu koja je kupovala vjenèanicu (
...) i razorila glavnu ulicu gusto napuèenog" predgraða zapadnog Bejruta. Meta je bi
o ijitski voða eik Fadlola, optu en za sudioni tvo u terorizmu. No on se izvukao. Napad
je organizirala CIA uz pomoæ svojih saudijskih klijenata, libanonske tajne slu be i
jednog britanskog struènjaka. Izrièito gaje odobrio direktor CIA-e William Casey, pr
ema knjizi Boba Woodwarda o Casevju i CIA-i .
Èak i ako se pridr avamo izabranih mjerila, èini se da Sjedinjenim Dr avama pripada nagr
ada za meðunarodni terorizam u godini kad je ta po ast, prema slu benoj verziji, doseg
nula vrhunac. Izrael, dr ava tiæenica SAD, slijedi Ameriku u stopu. Izraelska operaci
ja "Èelièna aka" u Libanonu ostaje bez premca kao uspje no izvedena teroristièka akcija n
a Bliskom istoku. Tu je i bombardiranje Tunisa (uz pre utni pristanak SAD), koje d
obiva drugu nagradu za pojedinaèni teroristièki èin, osim ako ga smatramo sluèajem prave
agresije, kao to je odredilo Vijeæe sigurnosti UN29.
Godine 1986. najveæi je pojedinaèni teroristièki èin bilo amerièko bombardiranje Libije -
opet pod pretpostavkom da taj napad ne ulazi u kategoriju agresije30. I za godin
u 1986. Sjedinjene Dr ave su, dakle, dobro plasirane u natjecanju za nagradu za meðu
narodni terorizam, èak i kao izuzmemo terorizam naveliko pod amerièkim pokroviteljst
vom u Srednjoj Americi gdje je, iste te godine, Kongres odgovorio na poziv Meðunar
odnog suda za prestankom "nezakonite uporabe sile" izglasovav i stotinu milijuna d
olara vojne pomoæi amerièkoj klijentskoj vojsci, stoje vlada SAD radosno opisala kao
"gotovo objavu rata".
¦ *
TEROR I OTPOR
i,
, i
Svrnimo sada pogled na nekoliko prijepornih pitanja o opsegu terorizma, koja smo
do sada izbjegavali.
Razmotrimo granicu izmeðu terorizma i legitimnog otpora! Nacionalistièke su skupine
katkad pripravne vlastite postupke nazvati terorizmom. Neki uva eni politièki èelnici
ne ele osuditi teroristièke èine poèinjene za nacionalnu stvar. Primjer osobito znaèajan
za ovu raspravu je sluèaj cionistièkoga pokreta prije stvaranja Dr ave Izraela. Izrael
je izvori te "teroristièke industrije" osamdesetih (djelatnost je poslije preseljen
a u SAD radi daljeg usavr avanja) kao ideolo kog oru ja protiv Palestinaca31. Posebnim
zakonom, Zakonom o borbi protiv terorizma iz 1987., Kongres je "zabranio amerièki
m dr avljanima primati bilo kakvu pomoæ, sredstva ili bilo to od vrijednosti ('osim o
bavijesnog materijala') od PLO". Toj je organizaciji zabranjeno u SAD osnivati u
rede ili druge stalne djelatnosti za promicanje svojih interesa32. Palestinsko j
e nasilje osuðeno diljem svijeta.
Cionistièki je pokret prije stvaranja dr ave izvodio opse ne teroristièke akcije, ubijaj
uæi mnoge civile, prete no Arape. Cionisti su umorili i britanskog diplomata lorda M
ovnea te posrednika UN, vedskoga grofa Folkea Bernadottea (èiji su ubojice za tiæeni na
kon stvaranja dr ave). Godine 1943. je dana nji izraelski premijer Jicak amir objavio
èlanak pod naslovom "Teror" u èasopisu teroristièke organizacije kojoj je bio na èelu [
Lehl ili " ternova banda") u kojemu predla e "odbacivanje svih 'fobija' i brbljarija
protiv terora, iz jednostavnih i oèitih razloga. Ni idovski moral ni idovska tradic
ija ne mogu se uporabiti za odricanje od terora kao ratnoga sredstva", napisao j
e on. Nadalje: "Daleko je od nas svako moralistièko oklijevanje kad se radi o naci
onalnoj borbi. Prije svega, teror je za nas dio politièkog rata prikladnog za dana n
je okolnosti. A zadaæa mu je velika: on na najjasniji moguæi naèin pokazuje èitavom svij
etu - ukljuèiv i i na u nesretnu braæu izvan granica ove zemlje - kakav je na rat protiv
okupatora." Kao to su mnogi primijetili u Izraelu, britanska je okupacija Palesti
ne bila znatno manje represivna od izraelske vladavine nad zaposjednutim podruèjim
a, ali se suoèavala sa znatno jaèim oru anim otporom.
Isaiah Berlin se prisjeæa kako Chaim Weizmann, prvi predsjednik Izraela i jedan od
najpo tovanijih èelnika idovskoga nacio-
nalnog pokreta, "nije dr ao moralno potrebnim javno osuditi niti postupke / idovskog
terorizma/ niti njihove poèinitelje. (...) Nije elio progovoriti protiv tih èinova -
koliko god da ih je dr ao zloèinaèkima - koji su proiza li iz iskrenutih umova ljudi do
vedenih do oèaja i spremnih dati ivote kako bi spasili svoju braæu od onoga to su on i
oni podjednako smatrali izdajom i uni tenjem koje su im cinièno pripremila ministar
stva vanjskih poslova zapadnih zemalja"3 .
Arhivi glavne cionistièke oru ane skupine Hagane navode imena èetrdeset idova to su ih p
obili Irgun Menahema Begina i Lehl. Poznat je sluèaj kad je Jicak amir osobno ubio
jednoga svog suradnika iz Lehija. Slu bena povijest Irguna se s divljenjem prisjeæa
mnogih teroristièkih akcija protiv arapskih civila, no navodi i ubojstvo jednog ido
va, èlana skupine, za kojega se strahovalo da bi mogao policiji dati informacije b
ude li uhiæen. Ljudi osumnjièeni za suradnju s okupatorom bili su osobito èesti ciljev
i od samoga poèetka. Slu bena povijest Hagane pod naslovom "Posebne aktivnosti" opis
uje umorstvo nizozemskoga ortodoksnog idova Jacoba de Haana. Haganlni ubojice ubi
li su ga 1924. jer je " elio stvoriti ujedinjenu frontu starog Ji uva ( idovstva) s Ar
apskim visokim odborom protiv novog Ji uva i cionistièkog pothvata." Poslije je Odre
d za posebne akcije Hagane izvodio "kaznene akcije" protiv idovskih dou nika. Hagan
in zatvor u Haifi èetrdesetih je godina imao sobu za muèenje, gdje su ispitivali idov
e osumnjièene za suradnju s Britancima. U intervjuu 1988. Dov Ci-sis je opisao svo
j rad u slu bi Hagane : "Poput nacista, slu ao sam zapovijedi za uklanjanje" idova ko
ji su stajali na putu nacionalnoj borbi, "osobito dou nika". On nadalje odbacuje p
oznatu optu bu da je Irgun sam izveo poznati ubilaèki bomba ki napad na Hotel "Kralj D
avid", izjaviv i kako je on osobno bio posebni izaslanik zapovjednika Hagane Jicak
a Sadeha, koji je odobrio sudjelovanje u napadu. Mo e Dajan ga je poslije preporuèio
da ga zamijeni na mjestu zapovjednika jedne elitne postrojbe34.
Pripadnici antinacistièkih pokreta otpora takoðer opisuju ubojstva kolaboracionista.
Izrael ahak, jedan od vodeæih boraca za graðanska prava u Izraelu, koji je pre ivio Va
r avski geto i logor Bergen-Belsen, sjeæa se kako je "prije ustanka u Var avskom getu
(...) idovski pokret otpora - sasvim opravdano - ubijao svakog idova kolaboracioni
sta do koga je mogao doæi." ivo se sjeæa dogaðaja jz1943,, MJiaba njegova djetinjstva;
"Zajedno s ostalom
djecom, plesao sam i pjevao oko mrtvog tijela /ubijenog idova kolaboracionista/ d
ok je krv jo tekla iz njega. Dan-danas ja ne alim zbog toga; naprotiv!" Navodeæi sjeæa
nja Jicaka (Anteka) Zuker-mana, voðe ustanka u Var avskom getu, Lea Anbal je napisal
a: "Devet mjeseci prije izbijanja ustanka u Var avskome getu idovski je pokret otpo
ra poèeo sustavno istrebljivati kolaboracioniste - od Judenrata do idovske policije
." Pri tome je katkad bilo i "kolektivnih ubojstava". "Bilo bi nemoguæe boriti se
protiv Nijemaca da nismo prvo dokrajèili unutarnju izdaju", prisjeæa se Zuker-man. U
bijanje kolaboracionista obièni su ljudi dr ali opravdanom osvetom. Njemaèki suradnici
, ponekad i "èlanovi Gestapa", morali su biti "istrijebljeni do posljednjega", ukl
juèiv i i one "èije su aktivnosti bile u suprotnosti sa idovskim interesima". Bila je "
povijesna pogre ka predugo oklijevati" s ubijanjem idova kolaboracionista, ka e Zuker
man i dodaje: "Danas sam, na primjer, siguran da - gdje god da postoji unutarnja
izdaja - rat mora poèeti njezinim uklanjanjem. /Odgaðanje da se to uèini/ bilo je na a
velika pogre ka i sramota"35.
Takvi su se komentari pojavili upravo u vrijeme intenzivne kritike na raèun Palest
inaca zbog ubijanja suradnika izraelske tajne policije u doba intifade.
Premda se ponekad mo e naiæi na iskreno priznavanje terorizma na amirov naèin, uobièajeni
je je djela izvedena protiv represivnih re ima i okupatorskih vojski dr ati otporom
njihovih poèinitelja vladajuæem teroru, èak i kad vlastodr ci nisu nasilni. Ono to zapadn
e demokracije dr e otporom u okupiranoj Europi ili Afganistanu, nacisti i SSSR naz
ivaju terorizmom; tovi e, terorom potaknutim izvana, dakle - meðunarodnim terorizmom.
SAD su isto tako postupale u sluèaju Ju nog Vijetnama, koji je morao podnijeti tere
t amerièkog napada.
Slièno tome, aparthejdski re im u Ju noj Africi svakako se sna no protivi meðunarodnim kon
vencijama protiv terorizma, osobito va noj rezoluciji Opæe skup tine UN koja osuðuje meðun
arodni terorizam te poziva sve dr ave na djelovanje protiv te po asti. Razlog je to t
o Opæa skup tina:
Dr i da ni ta u ovoj rezoluciji ni na koji naèin ne mo e ugroziti pravo na samoodreðenje,
slobodu i neovisnost kako se ono izvodi iz Povelje Ujedinjenih naroda za narode
kojima je to pravo nasilno uskraæeno. ... osobito narode pod kolonijalnom vla-
davinom, rasistièkim re imima, stranom okupacijom ili drugim oblicima kolonijalne do
minacije, niti (...) pravo tih naroda za borbu s tom svrhom, za to mogu tra iti i d
obiti potporu /u skladu s Poveljom i drugim naèelima meðunarodnoga prava/36.
Makar je ovaj dokument podupro gotovo èitav svijet, Ju na Afrika nije ipak ostala po
tpuno sama u svom protivljenju. Rezolucija je izglasovana sa 153 glasa za i dva
protiv (samo se Honduras uzdr ao). Obja njavajuæi svoje glasove protiv, SAD i Izrael n
aveli su citirani pasus, za koji su shvatili kako se odnosi na otpor Afrièkoga nac
ionalnoga kongresa (koji je, prema slu benom Washingtonu, jedna od "zloglasnijih t
eroristièkih skupina" na svijetu) njihovoj saveznici Ju noj Africi, takoðer i izraelsk
oj vojnoj okupaciji Zapadne obale Jordana i Gaze, koja je tada ulazila
"5 "7 v
u treæe desetljeæe . Èinjenica to je Washington odbio pridru iti se dotad najsna nijoj rez
luciji UN u osudi "povratku barbarstvu u suvremeno doba" kad je ta briga bila na
vrhuncu, nije izazvalo nikakve komentare.
Pitanje je do lo u ari te krajem 1988., u vezi s izraelsko-pale-stinskim sukobom. U s
tudenom je Palestinsko nacionalno vijeæe proglasilo neovisnu palestinsku dr avu uz I
zrael, prihvativ i rezoluciju UN o terorizmu i druge relevantne rezolucije UN. Jas
er Ara-fat je sljedeæih tjedana za svoje turneje po Europi opetovao isto stajali te.
Govorio je i na izvanrednoj sjednici Opæe skup tine UN odr anoj u enevi, kad mu je bil
o zabranjeno doæi u New York s obrazlo enjem da bi njegova nazoènost bila neprihvatlji
v sigurnosni rizik za Sjedinjene Dr ave ( to je bilo kr enje sporazuma SAD s UN o domaæi
nstvu). Opetovano prihvaæanje odgovarajuæih rezolucija UN to su ga iznijeli Vijeæe i Ar
afat nisu nai li na odobravanje SAD; naprotiv, palestinsko je vodstvo osuðeno, jer n
ije ispunilo zahtjeve to ih je Washington postavio za dobro pona anje, naime "odrek
lo se terorizma u svim njegovim oblicima" (bez obja njenja to to znaèi).
Uredni tvo New York Timesa izrugivalo se s objavom Palestinskog nacionalnog vijeæa k
ako prihvaæa meðunarodne konvencije o terorizmu, nazvav i to "starom Arafatovom smical
icom". Anthonv Lewis, koji je na krajnjoj granici dopustiva neslaganja o tim pit
anjima (za elitu SAD), napisao je kako je Arafat ostvario napredak, ali nedovolj
an: "Sjedinjene Dr ave ispravno smatraju da se PLO mora nedvosmisleno odreæi svakog
terorizma prije nego joj se
dopusti sudjelovanje u pregovorima". A taj kljuèni uvjet PLO jo ne ispunjava. Reakc
ije su opæenito bile izmeðu tih dviju krajnosti.
Zakljuèivanje je bilo jednostavno. PLO se nije htjela pridru iti SAD, Izraelu i apar
thejdskoj Ju noj Africi, koje su u suprotnosti sa svjetskim javnim mi ljenjem, prema
tome se s Palestincima treba ili izrugivati (tvrdolinija i) ili ih nukati neka na
stave dalje, jer napredak koji su ostvarili nije dostatan (disidenti).
Kad su SAD u prosincu 1988. ostale diplomatski izolirane, Washington se povukao
na prièuvne polo aje, praveæi se kako je Arafat kapitulirao pred amerièkim zahtjevima, p
remda se Arafato-vo stajali te zapravo godinama nije bitno izmijenilo. Sad, kad se
slu beno zna kako je Arafat popustio pred amerièkim zahtjevima (prema tvrdnjama SAD
), mo e ga se nagraditi razgovorom s amerièkim veleposlanikom u Tunisu. Kao to je ist
aknuo izraelski ministar obrane Jicak Rabin, svrha razgovora SAD s PLO bila je s
manjiti diplomatski pritisak prema rje enju te dati Izraelu jo godinu-dvije da ugu i
palestinski ustanak (intifadu) "o trim vojnim i gospodarskim pritiskom" kako bi "i
h se slomilo" .
Pitanje granice izmeðu terorizma i otpora pojavilo se i tijekom razgovora SAD s PL
O. Zapisnici s prvoga sastanka procurili su u javnost te su objavljeni u Jerusal
em Postu. List je izrazio zadovoljstvo to su "amerièki predstavnici prihvatili izra
elsko stajali te", navodeæi dva kljuèna uvjeta koje PLO mora zadovoljiti: mora prekinu
ti intifadu te napustiti zamisao o meðunarodnoj konferenciji. to se tièe intifade, SA
D su ovako formulirale svoje stajali te:
Nema sumnje kako unutarnje borbe kojima smo svjedoci na okupiranim podruèjima imaj
u za svrhu smanjiti sigurnost i stabilnost Dr ave Izraela. Stoga zahtijevamo preki
d te pobune, koju smatramo teroristièkim akcijama protiv Izraela. Ovo stoji pogoto
vu stoga to znamo da ih vi usmjeravate odavde, izvan okupiranih podruèja, a taje po
buna katkad vrlo nasilna39.
Kad se taj "terorizam" prekine i ispune prethodno navedeni uvjeti, SAD i Izrael æe
moæi nastaviti ureðivati stvari kako njima odgovara. Jo jednom se otpor potlaèenog nar
oda brutalnoj stranoj vojnoj okupaciji naziva "terorom" - s gledi ta okupatora i o
nih koji ih plaæaju.
Isto se pitanje postavilo u vezi s djelovanjem Izraelske vojske na jugu Libanona
. I tamo se primjenjivala logika kakva vodi Abu
Ebana, koga smo veæ naveli. Civilno puèanstvo dr alo se kao taoce pod prijetnjom teror
a, kako bi prihvatilo politièki poredak kakav Izrael nameæe za ju ni Libanon i okupira
na podruèja. Prijetnja se mo e ostvariti po elji i krajnje brutalno °. Ali to se ne raèun
a kao teror, s obzirom tko to radi i tko ga podupire. Ne treba to èak ni blago pre
koriti. Po definiciji, to je opravdana samoobrana.
Prihvativ i takvo zakljuèivanje, valja izvijestiti (bez komentara) o zabrinutosti dr a
vnog tajnika SAD Georgea Shultza. Meðunarodni terorizam mu je postao "pasija" nako
n samoubilaèkog napada na amerièke marince u Libanonu listopada 1983. Nema potrebe z
vati svjedoke iz Nikaragve, Angole, Libanona, palestinskih okupiranih podruèja i d
rugdje kako bi potvrdili da je to Shultzu zaista "pasija". Vidi se to i tada, ka
o i kad ga se nanovo hvali zbog "odbijanja terorizma s gnu anjem", to je naveo kao
razlog to nije dopustio Arafatu govoriti pred Ujedinjenim narodima u New Yorku
.
Nema sumnje kako Sirija takoðer dr i Libanonce koji se odupiru njezinoj krvavoj vlad
avini "teroristima", no takva bi tvrdnja izazvala, podsmijeh i prijezir - to i za
slu uje. No reakcija se mijenja kako se mijenjaju likovi koji izgovaraju isti teks
t.
TEROR I OSVETA
Osveta je koristan pojam u ideolo kom ratovanju. U èitavu krugu razmjene nasilja, sv
aka strana obièno svoje postupke tumaèi kao osvetu za protivnièki terorizam. Na Blisko
m istoku nam izraelsko-arapski sukob nudi mnoge primjere za to. Buduæi daje Izrael
klijentska dr ava, SAD u praksi nekritièki prihvaæa izraelsko stajali te.
Kao primjer mo emo uzeti otmicu broda "Achille Lauro" i ubojstvo Leona Klinghoffer
a 1985. godine, stoje nedvojbeno bio zloèinaèki teroristièki èin. No otmièari svoj èin nisu
vidjeli kao teror nego kao osvetu za izraelsko bombardiranje Tunisa tjedan dana
prije toga, uz amerièku potporu, to je bio ili "èin oru ane agresije" (kako gaje odredi
lo Vijeæe sigurnosti UN) ili samo ubilaèki èin meðunarodnog terorizma (ako nastojimo bit
i to bla i prema SAD i amerièkim tiæenièkim dr avama). Za poèinitelje pak bombardiranje T
nije bilo ni teror ni agresija, nego opravdana osveta za hladnokrvno umorstvo t
roje Izraelaca u Larnaki na Cipru (bez ikakve veze s Tunisom i tamo njim rtvama). P
oèinitelji ubojstva u Larnaki opet nisu svoj èin smatraliterorizmom, nego osvetom...
.
na izraelski terorizam u meðunarodnim vodama, koji je trajao godinama. Te se èinjeni
ce ne osporavaju, èak, se o njima katkad i izvijesti, ali veæ po definiciji to nije
"terorizam", pa stoga zloèini u Larnaki ne mogu biti osveta - tako se tvrdi. O izr
aelskim se akcijama malo govori, jer one ne ulaze u slu benu verziju .
Ima mno tvo sliènih sluèajeva. Pojmovi terorizma i osvete su podatni instrumenti, koji
se lako prilagoðavaju trenutaènim potrebama.
OD DOSLOVNOG SHVAÆANJA DO DOKTRINARNE NU NOSTI
Pregled dr avno usmjerenog meðunarodnog terorizma pati od ozbiljnog nedostatka: prid
r ava se naivno doslovnog shvaæanja te je stoga beznaèajan za suvremenu raspravu o toj
po asti na ega doba.
Pregled je, uz to, vrlo daleko od obuhvatnosti. On jedva da je zagrebao povr inu, èa
k i kad je rijeè o Srednjoj Americi i Bliskom istoku; uostalom, meðunarodni teroriza
m ni u kojem sluèaju nije ogranièen samo na ta podruèja svijeta. Ipak, i to je dovoljn
o da se postavi nekoliko pitanja. Jedno se osobito istièe: kako uèenjaci i mediji mo
gu i dalje ostajati pri tezi da je za tu po ast modernog doba u konaènici odgovorna
sovjetska "svjetska teroristièka mre a usmjerena na destabilizaciju zapadnog demokra
tskog dru tva"? Kako je moguæe odrediti Iran, Libiju, PLO i druge slu bene neprijatelj
e kao glavne praktièare meðunarodnoga terorizma?
Odgovor je vrlo jednostavan, kako smo veæ vidjeli. Moramo napustiti doslovni prist
up i priznati da teroristièki èinovi ulaze u slu benu verziju samo kad ih izvode slu ben
i neprijatelji. Kad SAD i njihovi tiæenici èine teroristièke zloèine, onda to ili ne bude
zabilje eno, ili se pretvara u akcije osvete i samoobrane u slu bi demokracije i lj
udskih prava. Tada je sve jasno.
Da konaèno koju rijeè ka emo i o moguæim lijekovima za tu po ast! Standardna literatura nu
di odreðene prijedloge. Walter Laquer tako ka e daje "oèit naèin osvete" meðunarodnom tero
rizmu jest "naravno, platiti pokroviteljima terora njihovom vlastitom valutom",
makar je takav opravdan odgovor katkad te ko provesti u zapadnim dru tvima, jer ona
ne shvaæaju kako ostali ne dijele njihova "mjerila demokracije, slobode i humanizm
a". Prije no to
ljudi pod utjecajem neizljeèivo doslovnog tumaèenja izvuku pogre ne zakljuèke, ipak se m
ora istaknuti kako opravdani odgovor ne ukljuèuje bombardiranje Washingtona i Tel
Aviva, uzev i u obzir bri ljivu izraðenost pojma terorizma.
New York Times je od jednog struènjaka za terorizam zatra io neka ponudi svoje misli
o tome kako bi se moglo suprotstaviti toj po asti. Njegov odgovor, zasnovan na du
gom iskustvu, bio je jednostavan: "Teroriste, a posebno njihove zapovjednike, tr
eba eliminirati." Dao je tri primjera uspje nih antiteroristièkih akcija: amerièko bom
bardiranje Libije, izraelsko bombardiranje Tunisa te izraelska invazija na Liban
on. Preporuèuje jo toga, "ako civilizirani svijet eli nadvladati". Uredni tvo N. Y. Ti
mesa njegovu je èlanku dalo naslov: "Krajnje je vrijeme za gu enje teroristièkoga èudovi t
a" te je istaknulo rijeèi: "Zaustavite pokolj nevinih!" Autor je na kraju èlanka ozn
aèen kao "izraelski ministar trgovine i industrije" .
Èlankopisac se zove Arijel aron. Njegova teroristièka karijera, poèeta jo ranih pedeseti
h godina, ukljuèuje pokolj 69 seljaka u Kilbiji i 20 u izbjeglièkom logoru al-Bureig
1953. godine; teroristièke akcije u Gazi i sjeveroistoènom Sinaju ranih sedamdeseti
h, ukljuèiv i i protjerivanje nekih deset tisuæa seljaka u pustinju, èije su kuæe sru ene b
ldo erima, a obradivo tlo uni teno - kako bi se pripremio teren za idovsko naseljavan
je. Invazija na Libanon je izvedena - kako se sada na irok priznaje - da bi se pre
vladala opasnost od PLO-ove diplomacije. Poslije je slijedio pokolj u Sabri i ati
li te drugi.
Neki bi mogli pomisliti kako je izbor arona da "civiliziranom svijetu" daje lekci
je o tome kako "zaustaviti pokolj nevinih" mo da malko èudan, èak i perverzan, mo da èak i
licemjeran. No to nije ba tako jasno. Izbor se ne kosi s vrijednostima izra enim u
akciji, niti s intelektualnom kulturom izra enom ti inom.
U prilog ovom zakljuèku, mo emo napomenuti kako je lijek za meðunarodni terorizam (ili
bar znatan njegov dio) jest nadohvat ruke te je izvanredno jednostavan: prestan
ite sudjelovati u njemu. No prema tom cilju nije jo uèinjen nijedan korak; dapaèe, o
tome jedva da se ikad i govori. Umjesto toga, èovjek nalazi pohvale na im dobrim nam
jerama i plemenitosti, na im "mjerilima demokracije, slobode i humanizma" u praksi
malko neprimjerenima. Ne mo e se uvidjeti temeljne èinjenice i oèite misli ne mogu se
misliti. Jednostavne istine, kad ih se izrazi, uzrokuju nevjericu, u as i ogorèenos
t - zbog èinjenice da su javno izreèene.
U moralnoj i intelektualnoj klimi kao to je takva, moglo bi zaista biti prikladno
za najveæi dnevnik na svijetu izabrati Arijela a-rona kao instruktora o u asima tero
rizma i naèinima borbe protiv njega.
6. Svijet nakon 11. rujna (2001.)
Siguran sam kako nisam jedini koji se u posljednjih nekoliko mjeseci prisjetio r
ijeèi jednog od najdojmljivijih likova dvadeseto-stoljetne Amerike, a to je radika
lni pacifist A. J. Muste. Kad su SAD ulazile u Drugi svjetski rat prije 60 godin
a, on je vrlo toèno predvidio obrise svijeta koji æe se pojaviti nakon amerièke pobjed
e. Ne to poslije, primijetio je: "Problem je nakon rata pobjednik. On misli kako j
e upravo dokazao da se rat i nasilje isplate. Tko æe ga uvjeriti u suprotno?"
Toliki su ljudi diljem svijeta nauèili gorko znaèenje tih rijeèi. Samo u narodnim prièam
a, prièama za djecu i èasopisima za izra avanje intelektualnog mi ljenja moæ se rabi mudro
i dobro za uni tavanje zla. Stvarni nas svijet uèi posve drukèiju lekciju. Treba stog
a svjesno zanemariti stvarnost da èovjek tu lekciju ne bi nauèio.
To su, na alost, glavne teme u povijesti. U svojoj velikoj studiji o stvaranju dr av
a u Europi Charles Tilly je primijetio, vrlo toèno, daje "rat bio glavna aktivnost
europskih dr ava", i to iz nesretnog razloga: "Glavna, tragièna èinjenica je sljedeæa:
nasilje posti e cilj. Onaj tko primijeni dovoljno nasilja protiv svog bli njeg dobiv
a njegov posluh. Iz toga pak posluha proizlaze vi estruke prednosti: novac, roba,
po tovanje, pristup u icima uskraæenim manje moænim ljudima"'. Sve su to vrlo oèite stvari
, koje je veæina ljudi na svijetu nauèila na vlastitoj ko i. Po tovanje obièno ukljuèuje po
vale obrazovanih ljudi. Primjena sna nih nasilnih sredstava za nemilosrdno uni tavan
je bespomoænih neprijatelja kao da dobiva osobito divljenje, ujedno se smatrajuæi pr
irodnim pona anjem te pokazateljem neèije vrline; to se dr i gotovo jednom od povijesn
o-kulturnih univerzalija.
Jedna od normalnih posljedica lakih pobjeda nad bespomoænim neprijateljem je to se
uvrije i navika da se radije upotrebljava sila nego miroljubiva sredstva. Druga je
posljedica visok prioritet koji se daje djelovanju be;z ovlasti. Prednost koja
se daje
sili te odbijanje odobravanja njezine uporabe znaèajke su pro log desetljeæa premoæne i
nièim ugro ene sile koja mrvi znatno slabije protivnike u skladu s ciljevima svoje p
olitike. Kad je Bush stariji do ao na vlast, naruèio je Pregled politike nacionalne
sigurnosti koji se bavi "ugrozama iz Treæeg svijeta". Dijelovi pregleda procu-rili
su u tisak za vrijeme Zaljevskog rata. Pregled zakljuèuje kako "u sluèajevima kad s
e SAD suoèavaju sa znatno slabijim neprijateljem" (a to je jedini s kojim se SAD u
opæe ele boriti), "zadaæa nam je ne samo poraziti ga, nego ga poraziti odluèno i brzo."
Bilo kakav drugaèiji ishod bio bi "neugodan" te bi mogao "smanjiti na u politièku pot
poru", za koju se shvaæa daje tanka . Postoje nekoliko mjeseci nakon toga jedini èim
benik odvraæanja pao, zakljuèci su se, to ne iznenaðuje, samo jo vi e utvrdili. Mislim da
na umu moramo imati nekoliko stvari kad razmi ljamo o svijetu nakon 11. rujna.
to god netko mislio o dogaðajima koji su se zbili u nekoliko pro lih tjedana, ako elim
o razborito procijeniti to bi moglo biti pred nama, treba obratiti pozornost na n
ekoliko kljuènih èimbenika. Neki od njih su:
1. pretpostavke od kojih polaze politièke odluke;
2. njihovi korijeni u stabilnim institucijama i doktrinama u najnovijoj povijes
ti, pri èemu su uvelike sudjelovali isti donositelji odluka;
3. naèin kako se to pretakalo u odreðene postupke.
elio bih reæi nekoliko rijeèi o svakoj od nabrojenih tema.
Novo tisuæljeæe brzo je dalo dva stra na nova zloèina, dodajuæi sumornoj kronici dotada po
stojeæih. Prvi su zloèin bili teroristièki napadi 11. rujna, a drugi odgovor na njih,
koji je svakako uzeo znatno veæi danak u nevinim ljudskim ivotima, afganskim civili
ma koji su i sami bili rtve osumnjièenika da su poèinili zloèine 11. rujna. Uzmimo da s
u to bili Osama bin Laden i teroristièka mre a "Al-Kaida". Indicija je bilo mnogo od
poèetka, ali pokazano je vrlo malo uvjerljivih dokaza, unatoè vjerojatno najintenzi
vnijoj istrazi ikad poduzetoj, u kojoj su sudjelovale usklaðene tajne slu be velikih
zemalja3. "Mre e otpora bez voðe", kako ih nazivaju, zacijelo su tvrd orah, koji je
te ko slomiti.
Zanimljivo je i znakovito to se u oba sluèaja zloèin smatra opravdanim i pravednim, èak
plemenitim; tako je u doktrinarnim
Svijet nakon 11. rujna 165
sustavima poèinitelja obaju zloèina; tovi e, opravdavaju se gotovo istim rijeèima. Bin La
den je proglasio kako je nasilje opravdano u samoobrani protiv nevjernika koji n
adiru u muslimanske zemlje i osvajaju ih, a takoðer i protiv brutalnih i korumpira
nih vlasti koje nevjernici tamo podr avaju. Te rijeèi imaju znatan odjek u tom dijel
u svijeta, èak i meðu onima koji se gnu aju bin Ladena i boje ga se. Bush i Blair su g
otovo istim rijeèima proglasili daje nasilje opravdano kako bismo otjerali zlo iz
na ih zemalja. Ipak, protivnièki proglasi nisu sasvim jednaki. Kad bin Laden govori
o "na im zemljama", on govori o muslimanskim zemljama: Saudij-skoj Arabiji, Egiptu
, Èeèeniji, Bosni, Ka miru i drugima. Radikalni islamisti, to ih je osamdesetih godina
unovaèila i njegovala CIA i njezini saveznici, gnu aju se Rusije, no ipak su prestal
i s teroristièkim akcijama u Rusiji iz afganistanskih upori ta po to su se Rusi povukl
i. Kada pak Bush i Blair govore o "na im zemljama", onda oni, za razliku, govore o
èitavu svijetu. Razlika odra ava razliku u snazi dviju strana. Obje strane bez sram
a (a to su one radile!?) govore iskorjenjivanju zla. Od toga bismo trebali ostati
otvorenih usta od zaprepa tenja, osim ako krenemo crtom najmanjeg otpora pa izbri e
mo èak i najnoviju povijest.
Druga je alosna èinjenica to u oba sluèaja poèinitelji inzisti-raju na umanjivanju krimi
nalne naravi svojih postupaka. U sluèaju bin Ladena, svaka je rasprava izli na. SAD
su izrièito odbacile zakonski okvir ponuðen u Povelji UN. Puno se raspravljalo o tom
e daju li dvoznaèna deklaracija Vijeæa sigurnosti i èlanak 51. Povelje odobrenje za ut
jecanje sili. Prema mojem mi ljenju, pitanje je neumjesno.
Rasprava se lako mogla zakljuèiti, samo da je bilo volje za to. Gotovo da nema sum
nje kako je Washington mogao ishoditi i posve jasno odobrenje Vijeæa sigurnosti, p
a i ako to ne bi bilo iz ba lijepih razloga. Rusija se eli prikljuèiti "koaliciji pr
otiv terora" kako bi dobila amerièku potporu za vlastite zloèine terorizma naveliko.
Kina se iz istih razloga nada kako æe biti primljena u koaliciju. Zapravo, dr ave s
u diljem svijeta shvatile kako sada mogu dobiti potporu jedine svjetske velesile
za vlastito nasilje i represiju; ta lekcija nije promaknula ni upraviteljima sv
ijeta. Britanija Ameriku podupire refleksno. Francuska se ne bi bunila. Ukratko,
ne bi bilo veta.
No Washington je radije odbacio odobrenje Vijeæa sigurnosti te umjesto toga inzist
ira na svojem jedinstvenom pravu na unilate-
ralno djelovanje, pri èemu se kr i ne samo meðunarodno pravo, nego i ugovorne obveze p
o meðunarodnim ugovorima. To su "pravo" Clintonova vlada i njezine prethodnice obj
avile jasno i glasno - dajuæi do znanja da se to mo e zanemarivati, ali samo na vlas
titi raèun. Slièno, Washington je prezrivo odbio kolebljive ponude da razmotri izruèen
je bin Ladena i njegovih suradnika. Koliko su takve moguænosti bile realne, ne mo em
o znati, jer ih se nije eljelo èak ni razmotriti. Takvo stajali te pridr ava se temeljn
e zasade dr avni tva, koja se zove "uspostava vjerodostojnosti" u diplomatskoj i uèenj
aèkoj retorici. To je razumljivo. Ako mafija ki èelnik kani prikupiti novac za "za titu"
, onda neæe prvo pitati za sudski nalog, èak ni kad bi ga mogao nabaviti. Isto uglav
nom vrijedi i za meðunarodne odnose. Podanici moraju znati gdje im je mjesto i mor
aju shvatiti kako sna nima ne treba nikakva vlast vi a od njih.
Tukidid je zapisao kako "velike dr ave èine to mogu, dok male dr ave prihvaæaju ono to mo
aju." U pro lih se nekoliko tisuæljeæa svijet uvelike promijenio, ali neke su stvari o
stale iste.
Zloèini poèinjeni 11. rujna smatraju se povijesnim dogaðajem, to je toèno, premda ne, na a
ost, zbog svoje velièine. S obzirom na civilne rtve, taj zloèin nije neuobièajen u anal
ima nasilja koje jo nije rat. Spomenut æemo samo jedan primjer (u kontekstu tako ma
len da se spominje kao puka napomena): panamski je novinar, osuðujuæi zloèine poèinjene
11. rujna, primijetio kako Panamcima "zla vremena" nisu nepoznata, prisjeæajuæi se a
merièkog bombardiranja barria Chorrilla tijekom operacije "Pravedna stvar", kad su
vjerojatno pobijene tisuæe ljudi. To je bio amerièki zloèin, tako da nije bilo ni ozb
iljnog brojenja rtava.4 Zloèini od 11. rujna uistinu su povijesni dogaðaj, ali samo z
bog odabranog cilja. Za SAD, to je prvi put otkad su Britanci spalili VVashingto
n 1814. daje dr avno podruèje ozbiljno napadnuto izvana ili èak samo ugro eno. Nema potr
ebe nabrajati to se sve dogaðalo drugima u protekla dva stoljeæa. Za Europu je okreta
nje sreæe jo dramatiènije. Dok su osvajali veæinu svijeta, ostavljajuæi za sobom trag ter
ora i razaranja, Europljani su bili sigurni od napada svojih rtava, s rijetkim i
ogranièenim iznimkama. Ne iznenaðuje, dakle, to su Europa i njezino potomstvo okirani
zloèinima poèinjenim 11. rujna. To je dramatièno kr enje normi prihvatljiva pona anja, koj
e su vrijedile stotinama godina.
Nije iznenaðenje ni to> su Euroj)ljani ostali samozadovoljni
(mo da im je malko bilo i ao) zbog jo strasnijih patnji koje su slijedile. rtve su, n
apokon, bili tek bijedni Afgani - "necivilizirana plemena", kako ih je jednom pr
ezrivo nazvao Winston Churchill, zapovjediv i uporabu bojnih otrova kako bi se "ra i
rio u as" meðu njima prije osamdeset godina. On je tada osudio "mlakost" meko-putnih
mlitavaca koji nisu shvaæali daje kemijsko oru je tek "primjena suvremene znanosti
u suvremenom ratu" te ga se mora upo-rabiti "kako bi se brzo okonèao nered koji tr
enutaèno vlada na granici".5
Slièna se mi ljenja èuju i danas. Urednici èasopisa New Repu-blic, koji su ne tako davno
pozivali na veæu vojnu pomoæ "latinoamerièkim fa istima (...) bez obzira na to koliko l
judi æe biti pobijeno" jer su "vi e na popisu amerièkih prioriteta od ljudskih prava u
Salvadoru", sada tumaèe kako "operacija 'Trajna sloboda' nije humanitarna interve
ncija". Po av i od te toène tvrdnje, oni zakljuèuju: "Ostavimo li tu zemlju u kaosu, tak
o da vi e ne mo e slu iti kao polazi te za akcije uperene protiv nas, onda smo postigli
nu ni cilj". Amerika se treba "okaniti brige o izgradnji nacije" te poku aja popravl
janja onoga stoje dvadeset godina èinila Afganistanu -jer to nije na a briga.6
Malo tko je voljan pasti tako nisko, no ipak je istina da je na zloèine protiv Afg
ana pala vrlo slaba moralna stigma. Prije svega zato to su takvi postupci dobro p
oznati tijekom povijesti, èak i onda kad za njih nije bilo druge izlike doli pohle
pe i elje za vla æu. A osveta ne poznaje granica. Za nju takoðer imamo nebrojeno mnogo
povijesnih primjera - a da i ne govorimo o svetim knjigama.
Jo jedan primjer spokojna prihvaæanja zloèina opisao je Alexis de Tocqueville u svojo
j knjizi kao jedan od velikih zloèina etnièkoga èi æenja kontinenta, a to je protjerivanje
Èirokija. Njega je osobito zbunjivalo kako su Amerikanci mogli ne samo "istrijebi
ti èitavo jedno indijansko pleme" po to su mu "posve oduzeli prava", nego i kako su
to uèinili "mirno, spokojno, zakonito, filantropski, ne prolijevajuæi krv, ne kr eæi nij
edno od velikih moralnih naèela u oèima svijeta. (...) Nemoguæe je uni titi jedan narod
s vi e po tovanja za zakone èovjeènosti", zapisao je on u èudu.
To je dobar opis onoga to se odvija pred na im oèima. Na primjer, u izbjeglièkom logoru
Maslaku pokraj Herata, gdje stotine tisuæa ljudi gladuju, svake noæi od hladnoæe i iz
gladnjelosti umire ih na desetke. Ti su ljudi ivjeli na rubu opstanka èak i prije b
om-
bardiranja, koje im je oduzelo oèajnièki potrebnu pomoæ. Mjesto je i dalje "zaboravlje
ni logor" tri nijeseca nakon 11. rujna. Iskusna izvjestiteljica Christina Lamb g
ovori o prizorima "groznijim" od bilo èega to je dotada vidjela, po to je svjedoèila "s
mrti i bijedi u izbjeglièkim logorima u mnogim dijelovima Azije i Afrike". Mjesec
nakon toga, dnevna etva smrti poveæala se na stotinu umrlih dnevno. Humanitarci su
upozorili da je logor "na rubu humanitarne katastrofe u etiopskom stilu" dok se
priljev izbjeglica u logor stalno nastavlja te mu se stanovni tvo od rujna poveæalo
za tri èetvrtine. 8
Uni tavanje ivota je tiho te uglavnom nevidljivo, pa ga se lako mo e zaboraviti i nij
e sluèajno tako. Jo je alosniji prizor suzbijanje (ili jo gore, ismijavanje) nastojan
ja da se ta stra na tragedija objavi svijetu kako bi narastao pritisak da je se ub
la i. Lako podno enje " ivog u asa" o kojemu govori Lambova samo odra ava èinjenicu da je t
naèin kako moænici postupaju sa slabima i bespomoænima - prema tome, to nije va no.
Nemamo prava gojiti nikakve iluzije o pretpostavkama na kojima je isplaniran rat
u Afganistanu te odgovarajuæi njegovi komentari. Rat se temeljio na neosporivoj p
retpostavci da æe prijetnja bombardiranjem te njegovo ostvarivanje znatno poveæati b
roj Afga-na izlo enih pogibelji smrti od gladi, bolesti i hladnoæe. Amerièki je tisak
ravnodu no izvijestio kako se oèekuje poveæanje broja za 50%, na oko sedam i pol milij
una, dakle dva i pol milijuna vi e nego prije. Nikakav komentar nije uslijedio nak
on izvje taja da je Washington "zatra io /od Pakistana/ dokidanje kamionskih konvoja
koji su dovozili velik dio hrane i drugih potrep tina afgani-stanskom civilnom puèa
nstvu". A milijuni meðu njima veæ su bili na rubu gladi. Vapaji da se bombardiranje
zaustavi kako bi se dostavila hrana i druga pomoæ odbijeni su bez komentara, naj èe æe èak
i bez objavljivanja. Ti su pozivi dolazili od visokih du nosnika UN, velikih huma
nitarnih organizacija te drugih koji poznaju situaciju. Struènjaci za Afganistan s
u se slo ili, upozoriv i kako povlaèenje humanitarnih djelatnika te znatno smanjenje d
obave hrane "ostavlja milijune Afgana (...) izlo ene te koj pogibelji gladi". Krajem
rujna je Organizacija UN za hranu i poljodjelstvo (FAO) upozorila kako æe se vi e o
d sedam milijuna ljudi suoèiti s opasno æu smrti od gladi bude li poduzeta zaprijeæena v
ojna intervencija. Nakon poèetka bombardiranja organizacija je upozorila na "velik
u opasnost od humanitarne katastrofe", jer je bombardi-
ranje sprijeèilo sjetvu 80% itarica, tako da æe uèinci iduæe godine biti jo te i."
Ne znamo to æe se dogoditi. No dovoljno dobro poznajemo pretpostavke na kojima je r
atni plan zami ljen i izveden, kao i njegove komentare. Jednostavnom logikom mo emo
na temelju tih pretpostavaka zakljuèivati o obrisima svijeta koji nas oèekuje - kaka
v god bio trenutaèni ishod. O temeljnim se èinjenicama nemarno izvje æuje, ukljuèiv i i èin
icu da se malo to poduzima kako bi se hrana i druga pomoæ dopremili mnogima koji um
iru u izbjeg lièkim logorima i po selima, makar su zalihe veæ odavno na raspolaganju
, a glavni èimbenik koji spreèava njihovu dostavu jest nedostatak zanimanja i volje.
Nadalje, dugoroèni uèinci ostaju nepoznati, ako nas povijest ièemu mo e nauèiti. Danas se
slabo izvje æuje, pa se ni posljedice sutra neæe temeljito istra ivati. Prihvatljivo je
izvijestiti o "usputnoj teti", pogre kom pri bombardiranju kao nehotiènoj i neizbje noj
cijeni rata, ali ne i o svjesnom i namjernom istrebljivanju Afgana koji umiru u
ti ini, nevidljivi - ne jer je tako planirano nego zato to to nije va no - to je jo du
blja razina moralnog pada. Stanemo li pri hodu na mrava, nismo ga namjerno ubili
.
Ljudi od gladi ne umiru odmah. Pre ivljavaju neko vrijeme na korijenima i travama,
a umru li pothranjena djeca od bolesti, tko æe istra ivati koji su èimbenici u pozadi
ni? Za buduænost je to pitanje skinuto s dnevnoga reda prema temeljnom naèelu: mora
se posvetiti golema energija bri ljivom brojenju zloèina slu benih neprijatelja, u to s
u - sasvim prikladno - ukljuèeni ne samo oni doslovno ubijeni, nego i oni koji su
umrli od posljedica njihove politike. Moramo biti isto toliko bri ljivi da izbjegn
emo istovrsnu praksu u sluèaju na ih vlastitih zloèina, prihvativ i stajali te koje se tol
iko dojmilo de Tocquevillea. Postoje stotine stranica detaljne dokumentacije pri
mjene navedenih naèela. Bit æe lijepo iznenaðenje poðe li sada nji sluèaj drugim putem.
Napokon, valja imati na umu da mi sve ovo ne promatramo s Marsa niti ne opisujem
o Atiline zloèine. Ima puno toga to mo emo uèiniti sada i ovdje, samo ako hoæemo.
Da bismo s drugoga gledi ta istra ili stoje pred nama, upitajmo koje su bile alterna
tive uporabi strahovite sile s daljine, stoje sredstvo kakvo se prirodno nameæe on
ima koji na raspolaganju imaju golemu vojnu silu, nijednoga vanjskog neprijatelj
a te povjerenje da æe komentari biti povoljni.
Alternative su bile jasno i glasno izreèene. Izrekao ih je, primjerice, Vatikan, k
oji je pozvao na1 mjere primjerene poèinjenim zloèinima, kakva god bila njihova velièi
na. Dakle: opljaèka li netko moju kuæu i ja mislim da znam tko je to bio, ne smijem
ga slijediti sa strojnicom, ubijajuæi usput nasumce ljude po njegovoj èetvrti. Ili k
ao to je istaknuti vojni povjesnièar Michael Howard. izruèio " estok napad" zbog bombar
diranje Afganistana 30. listopada, ne na temelju uspjeha ili neuspjeha, nego zbo
g same zamisli. Prema njemu, potrebno je "strpljivo djelovanje policijskih i oba
vje tajnih snaga, (...) policijska operacija pod vodstvom UN, u ime meðunarodne zaje
dnice kao cjeline, protiv zloèinaèke urote, èije pripadnike treba goniti i dovesti ih
pred meðunarodni sud." ] Svakako postoje presedani, meðu kojima ima i teroristièkih ak
cija gorih od onih 11. rujna: amerièki teroristièki rat protiv Nikaragve, da uzmemo
nedvojben primjer - nedvojben jer je tako bilo prema prosudbi najvi ih meðunarodnih
autoriteta, Meðunarodnog suda i Vijeæa sigurnosti UN. Nikaragvanska nastojanja na sl
u enju zakonitim sredstvima nisu uspjela, kako je i moralo biti u svijetu kojim vl
ada sila. No nitko se ne bi suprotstavio SAD da su odluèile poæi zakonitim putem.
Jesu li se ciljevi hvatanja i ka njavanja poèinitelja zloèina mogli postiæi bez nasilja?
Vjerojatno. Ne mo emo znati jesu li bili ozbiljni talibanski prijedlozi za razgov
or o izruèenju, jer su te ponude odbaèene iz veæ spomenutih razloga. Isto vrijedi i za
ratni cilj koji je naknadno dodan, dobrano nakon to je bombardiranje poèelo: zbaci
vanje talibanskog re ima.13 Bez sumnje, to bi za mnoge Afga-ne bio cilj s vrlo vis
okim prioritetom, ba kao i za mnoge druge koji diljem svijeta pate pod brutalnim
re imima i stra nom represijom. Dr eæi se strogo pitanja taktike i djelotvornosti, zapit
ajmo se je li bilo boljih naèina za postizanje postavljenih ciljeva.
Svakako, ispitivanje treba poèeti s afganistanskim narodom: kakvo je njihovo mi ljen
je, kakve su njihove elje i ciljevi? Odrediti njihova stajali ta nesumnjivo je te ak
zadatak, no ne i neizvediv. Ima razumnih naèina za njegovu provedbu.
Mogli bismo poèeti sa skupom tisuæu afganskih èelnika u Pe-shawaru krajem listopada. N
eki od njih su emigranti, neki su do li preko granice iz samog Afganistana, no svi
se odluèno zauzimaju za zbacivanje talibanskog re ima. Bio je to "rijedak prizor je
dinstva meðu plemenskim poglavicama, islamskim uèenjacima, politièarima razlièitih frakc
ija te biv im gerilskim zapovjednici-
ma," izvijestio je New York Times. Svi su jednoglasno "zatra ili od SAD neka preki
nu zraène napade", apelirali na svjetske medije da pozovu na kraj "bombardiranja n
evinog naroda" te "tra ili kraj amerièkog bombardiranja Afganistana". Tra ili su neka
se primijene druga sredstva za ru enje omra enog talibanskog re ima, vjerujuæi kako se t
aj cilj mo e postiæi bez pokolja i razaranja.14
Sliènu je poruku dao i afganistanski oporbeni voða Abdul Hak, koga visoko cijene u W
ashingtonu. Neposredno prije svog ulaska u Afganistan ( to je, izgleda, uèinio bez a
merièke potpore, pa su ga uhvatili i ubili), on je osudio bombardiranje i kritizir
ao SAD zbog odbijanja potpore nastojanjima (njegovim i drugih) da se "stvori pob
una meðu talibanima". Bombardiranje je bilo "te ak udarac tim nastojanjima", rekao j
e. Govorio je o svojim kontaktima s drugom razinom talibanskih zapovjednika te b
iv im mud ahedinima, plemenskim poglavicama, te je razlagao kako bi se takva nastoja
nja trebala nastaviti. Pozvao je Washington neka mu pomogne financijskim i drugi
m sredstvima, umjesto to njegova nastojanja kvari bombama.
SAD, rekao je Abdul Hak:
nastoje "pokazati mi iæe", zadobiti pobjedu te ustra iti sve na svijetu. Nije ih briga
za afganistanske patnje niti koliko æe ljudi poginuti. A nama se to ne sviða. Naime
, Afgani sada moraju patiti zbog tih arapskih fanatika, a svi dobro znamo tko je
osamdesetih doveo Arape u Afganistan, naoru ao ih i dao im upori ta. Bili su to Ame
rikanci, posebno CIA. Amerikanci koji su to uèinili svi su dobili odlièja i dobre ka
rijere, dok su Afgani sve ove godine patili od tih Arapa i njihovih saveznika. A
sada, kad je Amerika napadnuta, umjesto ka njavanja Amerikanaca koji
su krivi za to, opet stradavaju Afgani.
15
Moram reæi daje njegov komentar itekako vrijedan pozornosti.
Mo emo i drugdje potra iti afgansko mi ljenje. Bilo je u SAD i ne to iskaza zabrinutosti
zbog sudbine ena u Afganistanu. Stiglo je to èak i do Prve dame. Mo da æe tome jednoga
dana slijediti i zabrinutost za nevolje ena drugdje u Srednjoj i Ju noj Aziji, koj
e, na alost, mnogo gdje i nisu toliko razlièite od ivota pod talibanima; od toga nisu
izuzete ni neke ivahne demokracije. O tome postoje mnogi pouzdani i struèni izvori
- treba samo gledati. Takav radikalanotklon od dosada nje prakse bar bi dao neku
vjerodostojnost
javno iskazanom zgra anju nad postupcima talibana, izreèenom upravo u trenutku kad t
o odgovara potrebama amerièke propagande. Naravno, nitko pri zdravoj pameti ne zag
ovara vojnu intervenciju SAD ili drugih dr ava kako bi se ispravili ti i drugi str
a ni zloèini u zemljama koje su amerièke saveznice i tiæenice. Problemi su te ki, ali se p
otiv njih treba boriti iznutra, uz pomoæ izvana koja je konstruktivna i iskrena, a
ne licemjerna i sebièna.
No buduæi da je lo e postupanje prema enama u Afganistanu napokon zadobilo ne to zaslu en
e pozornosti, moglo bi se pomisliti kako æe stajali ta afganskih ena prema razlièitim p
olitièkim moguænostima biti vrlo va na. Mi ljena Afganki se, nema sumnje, meðu sobom znatn
o razlikuju te ih nije lako istra iti. Ipak, ne bi trebalo biti nemoguæe odrediti ra
duju li se majke iz Maslaka bombardiranju, ili se pak sla u s onima koji su pobjeg
li iz svojih domova u bijedne izbjeglièke logore pod prijetnjom bombi te izra avaju
gorku nadu da bi "èak i okrutni Amerikanci morali imati malo milosrða za na u napaæenu z
emlju" te odustati od bombardiranja koje je veæ donijelo toliko smrti i razaranja.
16 A ne mo e se reæi kako Afganke nigdje nemaju prigodu izraziti svoje mi ljenje. Post
oji organizacija hrabrih ena koje su veæ 25 godina u prvim redovima borbe za enska p
rava; to je RAWA - Revolucionarna udruga afganistanskih ena, koja je puno postigl
a. Èelnicu su afganski kolaboracionisti s Rusima umorili 1987. godine, no one su n
astavile rad unutar Afganistana, gdje je to bilo pogibeljno po ivot, takoðer i u bl
iskom inozemstvu. Govorile su bez zadr ke. Tjedan nakon poèetka bombardiranja, primj
erice, izdale su javno priopæenje koje je trebalo biti vijest za naslovnicu za sve
one koji se zaista brinu za sudbinu Afganki.
RAWA-ino priopæenje od 11. listopada nosi naslov: "Talibane treba oboriti ustankom
afganskog naroda". Tekst nastavlja:
Zbog izdaje fundamentalistièkih krvnika, na je narod opet uklije ten u èudovi nim raljama
golemog rata i razaranja. Stvoriv i meðunarodnu koaliciju protiv Osame i njegovih s
uradnika talibana, Amerika je, sveteæi se zbog teroristièkih napada izvedenih 11. ru
jna, poèela golemu agresiju na na u zemlju. (...) Ono to smo vidjeli u posljednjih se
dam dana ne ostavlja sumnje kako æe ta najezda proliti krv mnogobrojnih ena, mu karac
a i djece, mladih i starih u na oj zemlji.
Priopæenje nastavlja pozivom na "iskorjenjivanje kuge talibana i Al-Kaide (...) opæi
m ustankom" samog afganistanskog naroda, jer samo Afganci sami "mogu sprijeèiti op
etovanje katastrofe koja je veæ vi e puta sna la na u zemlju".
U drugoj izjavi, od 25. studenog, na demonstracijama enskih udruga u Islamabadu u
povodu Meðunarodnog dana za uklanjanje nasilja protiv ena, RAWA je osudila Sjevern
i savez, koji u iva amerièku i rusku potporu, "zbog brojnih kr enja ljudskih prava, ni t
a manjih nego to to èine talibani". Pozvala je UN na pomoæ "Afganistanu, a ne Sjevern
om savezu". Istog dana je Sveindijski demokratski savez ena opetovao isto upozore
nje na svojoj nacionalnoj konferenciji.17
Mo da Afganke koje su se godinama borile za slobodu i enska prava ne znaju puno o s
vojoj zemlji i ne razumiju je, pa bi trebale prepustiti odluèivanje o njezinoj bud
uænosti strancima, koji je do prije nekoliko mjeseci nisu znali pronaæi na zemljopis
noj karti. U tome im se pridru uju i drugi, koji su je u pro losti uni tavali. Mo da je
to tako, ali nije oèito.
Stanje podsjeæa na iraèki rat, kad je iraèkoj oporbi bio zaprijeèen pristup javnim glasi
lima i èasopisima, izuzev i nekoliko marginaliziranih disidentskih èasopisa. Iraèka se o
porba estoko protivila amerièkom bombardiranju Iraka te je optu ila SAD za davanje pr
ednosti vojnoj diktaturi pred zbacivanjem Sadama unutarnjim ustankom. To se priz
navalo i javno, kad se Bush I. vratio suradnji sa svojim starim saveznikom i pri
jateljem Sadamom Hu-seinom kako bi zajedno izvodili velike zloèine. Bilo je to kad
je Sadam brutalno ugu io ustanak ijita na jugu zemlje, koji je davao nade u ru enje
krvavog diktatora. Sve to pod budnim okom amerièke vojske, koja potpuno nadzire ta
j dio svijeta. Washington pobunjenim iraèkim generalima èak nije dao ni zarobljeno i
raèko oru je. Vlada Busha I. potvrdila je kako ne eli suraðivati s èelnicima iraèke oporbe
"Dr ali smo kako politièki sastanci s njima (...) ne bi u ovom trenutku bili suklad
ni na oj politici," izjavio je glasnogovornik State Departmenta Richard Boucher 14
. o ujka 1991. godine, dok je Sadam masakrirao pobunjenike na jugu.18 Takva je veæ d
ugo politika amerièke vlade. Isto vrijedi i za davanje prednosti sili pred moguæim o
dr ivim diplomatskim moguænostima. Takva se politika nastavlja èitavo desetljeæe, sve do
danas. To je, uostalom, posve naravno, imajuæi na umu temeljne razloge to ih je na
veo Abdul Hak.
Jo jedan razborit naèin za" procjenjivanje izgleda buduæeg svijeta bio bi naèiniti preg
led djela dana njih zapovjednika kad su prije dvadeset godina poèeli prvi rat protiv
terorizma. Mno tvo je dokaza za njihova postignuæa u Srednjoj Americi, na Jugu Afri
ke, na Bliskom istoku i u Jugoistoènoj Aziji. Sve je to pratila ista visokoparna,
strasna retorika kakvu slu amo i danas. Nema potrebe pregledavati tu sramnu kronik
u. No oèito je da nam ona daje va ne pouke kakva æe vjerojatno biti buduænost. Isto govo
ri i èinjenica to se ta tema bri ljivo ignorira u zboru hvalitelja sada njih i buduæih pr
ojekata, premda - ili mo da ba zato - to su te èinjenice oèito relevantne.
Na koncu stra noga desetljeæa osamdesetih nestao je vanjski razlog protiv primjene s
ile. Za njezine rtve, raspad sovjetske tiranije bio je osloboðenje, izvanredna pobj
eda, no pobjeda je uskoro ukaljana novim u asima. Za ostale su posljedice bile slo e
nije. Bit poslijehladnoratnog doba vrlo se brzo razotkrila: isto kao prije, samo
s izmijenjenim izlikama i taktikom. Nekoliko tjedana nakon pada Berlinskoga zid
a Sjedinjene su Dr ave napale Panamu, po-biv i stotine ili èak tisuæe ljudi. SAD su ulo il
e veto na rezolucije Vijeæa sigurnosti te otele razbojnika i zatvorile ga u SAD po
d optu bom za zloèine to ih je poèinio ponajvi e dok je bio na CIA-inu platnom popisu. Ra
zlog: poèinio je jedini zloèin koji se ka njava - neposluh. Razvoj dogaðaja vrlo je pozn
at; ipak, ima nekih razlika. Na jednu je ukazao Elliott Abrams, koji se izjasnio
krivim za zloèine to ih je poèinio dok je za vrijeme Reagana bio du nosnik amerièkog min
istarstva vanjskih poslova; sada je struènjak za ljudska prava koga je imenovalo V
ijeæe za nacionalnu sigurnost. U vrijeme invazije on je komentirao kako prvi put u
mnogo godina SAD mogu primijeniti silu ne bojeæi se ruskih reakcija. I izlika je
bila nova: intervencija je bila obrana protiv latinoamerièkih trgovaca drogom, a n
e protiv Rusa koji su pod oru jem u Managui, dva dana hodnje od Harlingena u Texas
u.
Nekoliko mjeseci nakon toga, vlada Busha I. predstavila je svoj novi proraèun za P
entagon. Bio je to osobito znaèajan dogaðaj, jer je to bilo prvi put da se vojni bud e
t predla e bez povika kako dolaze Rusi. Vlada je zatra ila golem vojni proraèun, kao i
prije, djelomice iz istih razloga. Prema tome, postoji potreba "jaèati vojnoindus
trijski sektor" (takoðer poznat pod nazivom vi-sokotehnolo ke industrije) te zadr ati
intervencionistièke snage èija je namjena prvenstveno Bliski istok, jer "slobodni sv
ijet ovisi
0 dobavi energije iz tog kljuèno va nog podruèja". Ipak, ima i promjena: u tom kljuènom
podruèju "ugroze na ih interesa" koje zahtijevaju izravno vojno anga iranje "ne mogu
se pripisati Krem-lju" - suprotno desetljeæima propagande. Ni Sadama se ne mo e kriv
iti: bagdadski je krvnik u to vrijeme jo bio vrijedan saveznik
1 prijatelj, jer jo nije bio poèinio grijeh neposluha. Umjesto toga, ugroza je bila
domaæi nacionalizam - kao i uvijek.
Oblaci su se razmaknuli i nad veæom prijetnjom. Nisu to Rusi, nego "sve veæa tehnolo k
a usavr enost" zemalja Treæega svijeta, koja tra i da Amerika zadr i posvema nju vojnu nad
moæ u èitavu svijetu, èak i bez "natjecanja velesila kao pozadine". Sukobi Hladnog rat
a uvijek su bili pozadina, nema dvojbe o tome, ali bila je to prije izlika nego
pravi razlog, ba kao to su se Rusi pozivali na amerièku opasnost kako bi opravdali z
loèine na podruèju svoje vladavine. Stvarnije neprijatelj bio i ostao (tzv. "radikal
ni") nacionalizam na Jugu, kako se pre utno priznaje sada, kad su tradicionalne iz
like prestale biti uporabljive. Dokumentarni i povijesni izvori daju nam preobil
ne dokaze koji podupiru ovakav zakljuèak.
Jo jedna posljedica propasti mlaðeg partnera u vladavini svijetom bio je nestanak b
ilo kakvog prostora za nesvrstanost. Dapaèe, odsad je dopu tena tek ogranièena neovisn
ost. Jedan od pokazatelja jest nagli pad strane pomoæi, to je najoèitije u sluèaju SAD,
koje su je gotovo prestale davati - èak i ako uraèunamo njezin najveæi dio koji iz st
rate kih razloga ide jednoj bogatoj zemlji te Egiptu kao nagrada za suradnju na to
m istom pothvatu. Smanjivanje moguænosti izbora je itekako primijeæeno. Malezijski j
e premijer Mahathir govorio u ime mnogih kad je rekao:
Paradoksalno, najveæa je katastrofa za nas, koji smo oduvijek bili antikomunisti -
propast komunizma. Kraj Hladnog rata oduzeo nam je jedino sredstvo pritiska koj
e smo imali - moguænost prelaska na drugu stranu. Sad se vi e nemamo kome okrenuti.2
0
Zapravo, to i nije paradoks nego prirodni uèinak povijesnoga kretanja.
Mnogi su izrazili sliène bojazni. Zaljevski je rat èitav Jug o tro osudio kao nepotreb
no pokazivanje sile i izbjegavanje diplomatskih moguænosti. U to je vrijeme bilo p
uno dokaza koji podupiru takvo stajali te, a danas ih je jo vi e. Mnogi su upèjji pao tP
Ab-
dul Haq danas opisuje ovako: SAD "nastoje pokazati mi iæe, zadobiti pobjedu i zastra i
ti èitav svijet" uspostavljajuæi "vjerodostojnost". Primjeni nadmoæne vojne sile svrha
je pokazati da " to god mi ka emo, prolazi", kako je George Bush I. s ponosom izjav
io dok su bombe i rakete tukle po Iraku. Oni koji tada nisu shvatili poruku ne b
i trebali imati pote koæa shvatiti je sada, kad se Bush najednom vratio potpori Sada
movom ubilaèkom nasilni tvu radi "odr avanja stabilnosti", to je ifra za podèinjavanje am
rièkim interesima. Opæe raspolo enje na Jugu najbolje je izrazio kardinal Paulo Evaris
ta Arns iz Sao Paula: u arapskim zemljama, rekao je, "bogati dr e stranu amerièke vl
ade, dok milijuni siromaha osuðuju ovu vojnu agresiju." Diljem Treæega svijeta, nast
avlja on, " ire se mr nja i strah: kad æe odluèiti napasti nas?" Pod kojom izlikom?21
Opæa reakcija na bombardiranje Srbije bila je slièna. Opet postoje znatni dokazi da
se mogla poku ati i mirna opcija te izbjeæi tolika bijeda. U ovom se sluèaju slu beno ob
javilo i opetovalo kako je motiv bio uspostaviti "vjerodostojnost" te osigurati
"stabilnost". Te ko je uzeti ozbiljno tvrdnju kako je sporedni cilj bilo zaustavlj
anje etnièkoga èi æenja i zloèine koji su slijedili nakon povlaèenja stranih promatraèa (ko
su oti li nakon neobjavljenih srpskih primjedaba). Bombardiranje je slijedilo odma
h nakon toga, to je "predvidiva" posljedica. Vojni zapovjednik koji je vodio oper
aciju izvijestio je tisak o tom sporednom cilju kad je bombardiranje poèelo, ali j
e poslije vi e puta rekao kako mu nije poznat takav ratni cilj. Obilna dokumentarn
a graða iz State Departmen-ta, OESS-a, britanske vlade te drugih zapadnih izvora d
obrano potkrepljuju takve zakljuèke. Mo da se zbog toga zanimljivi podaci tako uporn
o ignoriraju u opse noj literaturi o toj temi. Èak i u najvjernijim dr avama tiæenicama b
ombardiranje se osuðivalo kao povratak tradicionalnoj diplomaciji topovnjaèa "zaogrn
utoj moralistièkim pla tem" na tradicionalan naèin (tako izraelski vojni analitièar Amos
Gilboa, koji u takvom sudu nikako nije usamljen). 22
Amerikanci su bri ljivo za tiæeni od svjetskog javnog mnijenja i kritièkim raspravama o
takvim temama. No nije se dobro dr ati takvih zabrana.
Nije dobro ni zatvarati oèi pred javnim dokumentima koji jasno tumaèe razmi ljanje pla
nera. Oni vrlo dobro shvaæaju da svijet mo e biti tripolaran na gospodarskom polju,
gdje Sjeverna Ame-
rika, Europa i Azija imaju otprilike podjednaku ekonomsku snagu, ali je izrazito
unipolaran glede moguænosti primjene nasilja i razaranja. Ne treba iznenaditi otk
riæe da takve èinjenice zauzimaju va no mjesto u vojnom planiranju.
Èak i prije 11. rujna SAD su tro ile za "obranu" " ( to obièno zapravo znaèi "napad") vi e
ego sljedeæih po redu petnaest zemalja zajedno. Osim toga, daleko su odmakle ostal
ima u vojnoj visokoj tehnologiji. Amerièki je vojni proraèun naglo porastao nakon 11
. rujna, jer je vlada iskoristila strah i tjeskobu u narodu kako bi progurala mn
oge mjere za koje je znala da bi izazvale otpor kod mnogih bez poziva na "domolj
ublje", koje moænici mogu ignorirati, dok se od ostalih oèekuje pasivnost i posluh.
Meðu njima je niz mjera za uèvr æivanje vlasti veæ vrlo sna ne dr ave, èemu su "konzervati-
vrlo skloni. U to ulazi znatan porast vojne potro nje, kako bi se produbio veæ vrlo
duboki jaz koji dijeli SAD od ostatka svijeta. U to ulaze planovi za irenje "utrk
e u naoru avanju" ("utrke" sa samo jednim trkaèem) u svemir, stoje kr enje Konvencije
o svemiru iz 1967. te drugih meðunarodnih obveza. Tzv."Obrana balistièkim raketama"
(BMD) samo je malen dio toga, a èak je i to, èini se, ofenzivno oru je. To "nije samo t
it, nego omoguæuje akciju," objasnila je to tvrtka "RAND", to je odjek ne samo misl
i nego èak i rijeèi kineskih vlasti koje, realistièno procjenjujuæi, smatraju daje to or
u je upereno protiv Kine. Strate ki analitièari realno opisuju taj plan kao sredstvo z
a uspostavu svjetske "hegemonije" SAD, jer to je upravo ono to svijetu treba, tum
aèe oni, zvuèeæi poput jeke mnogih uva enih prethodnika.
Znatno iri programi militarizacije svemira obja njavaju se u javnim dokumentima s v
isoke razine kao logièan sljedeæi korak u irenju dr avne sile. Vojske i ratne mornarice
stvorene su kako bi titile trgovaèke interese i ulaganja, ka e Clintonovo Zapovjedni t
vo za svemir. Logièan sljedeæi korak je svemir, s istim ciljevima. No ovoga puta pos
tojat æe razlika. Britanskoj se ratnoj mornarici mo e suprotstaviti njemaèka - o poslj
edicama ovdje ne moramo govoriti. No SAD æe biti tako stra no sna ne da im se nitko neæe
moæi suprotstaviti. Tako se barem tvrdi.
Nadmoæna je dominacija nu na iz dobro poznatih tehnièkih razloga. Èak i BMD zahtijeva un
i tenje protusatelitskog oru ja moguæeg protivnika. SAD stoga moraju postiæi "posvema nju
dominaciju", pobrinuv i se da èak ni ta, znatno jednostavnija tehnologija ne bude do
stupna. Èelièna je aka potrebna i iz drugih razlo-
II
ga. Amerièki vojni planeri sla u se s obavje tajnim analitièarima i vanjskim struènjacima
da ono t6 se naziva zbunjujuæim nazivom "globalizacija" vodi daljnjem produbljivanj
u jaza izmeðu onih «koji imaju» i onih «koji nemaju*. To je suprotno doktrini, ali je u
skladu sa stvarno æu. Stoga æe biti nu no ukrotiti neposlu ne elemente: zastra ivanjem ili
o da èak zbiljskom uporabom sile, dakle primjenom vrlo razornih strojeva za ubijanje
koji djeluju iz svemira, vjerojatno s nuklearnim oru jem, sposobnim reagirati u s
ekundi, s automatskim nadzornim sustavima. No time æe se poveæati vjerojatnost onoga
to se u struènom argonu zove "normalnim nezgodama", dakle nepredvidivih pogre kama, k
ojima su podlo ni svi slo eni sustavi.
Shvaæa se kako ti programi znatno poveæavaju opasnost od nezaustavljivih katastrofa,
no i to je sasvim razumljivo u okviru vladajuæih institucija i ideologije, kojima
hegemonija vrijedi znatno vi e od opstanka. Opet imamo mnoge presedane iz vremena
Hladnog rata, pa i puno prije toga. Razlika je to je danas ulog mnogo vi i. Nije p
retjerano reæi da je opstanak ljudske vrste na kocki.
Tako mi izgledaju neke od moguænosti buduæeg razvoja ako se nastave sada nje te nje moænik
a. No nema razloga da se to i dogodi. Dobro je to su vladajuæi sustavi vlastodr aca k
rhki, a to i sami zna. Zapa a se kod njih veliki trud kako bi se sada nje povoljne p
rilike iskoristile za uspostavu grubih i represivnih planova te neutralizirali m
asovni javni prosjedi to su, vi e nego ikad prije, stali nicati diljem svijeta na d
osad nezabilje en i ohrabrujuæ naèin. Nema razloga podleæi te njama silnika; tovi e, svi s
azlozi da im se odupremo. Izbor je velik, moguænosti mnogobrojne. No kao i uvijek,
ono to je potrebno jesu volja i upornost.
7. SAD i Izrael protiv Palestine (svibanj 2001.)
Posljednja faza izraelsko-palestinskoga sukoba poèela je 29. rujna 2000. godine, n
a muslimanski molitveni dan, kad je izraelski premijer Ehud Barak poslao vrlo ja
ke i zastra ujuæe redarstvene i vojne snage u kompleks d amije Al-Akse. Kako se moglo
i predvidjeti, to je dovelo do sukoba kad su tisuæe ljudi izlazile iz d amije. Nekol
iko je Palestinaca poginulo, a dvjesta ih je ranjeno'. Kakve god da su bile Bara
kove namjere, jedva da ima djelotvornijeg naèina za pripremu pokolja, osobito nako
n posjeta Arijela arona i njegove vojnièke svite kompleksu dan prije dogaðaja. Da tog
a nije bilo, posljedice mo da i ne bi bile tako te ke.
Poèetak je uspostavio obrazac za ono to je slijedilo. "Tih presudnih dana nije bilo
dokaza da su Palestinci pucali," nalaz je va nog izvora iz UN2. Iduæih mjeseci, kol
iko su istra itelji mogli utvrditi, "izraelska vojska, djelujuæi iz zaklona te se sl
u eæi premoænim oru jem, nije pretrpjela niti jednu jedinu rtvu kao rezultat palestinskih
prosvjeda. tovi e, èini se da izraelski vojnici uopæe nisu bili u smrtnoj pogibelji ti
jekom tih dogaðaja." No zato su pobili stotine Palestinaca i uspostavili strahovla
du jo brutalniju nego dotad, podvrgavajuæi puèanstvo kolektivnoj kazni i poni avanju, s
toje veæ godinama za titni znak izraelske okupacije3. Izvje taj UN govori:
Veæina izraelskih rtava rezultat je incidenata na cestama za izraelska naselja te n
a razmjerno izoliranim nadzornim toèkama. (...) To je posljedica / idovskog/ naselja
vanja te ozlojeðenosti /Palestinaca/ koja iz toga neizravno proizlazi. to se toga t
ièe, mora se uzeti u obzir nasilje naseljenika protiv Palestinaca u podruèjima uz na
seobine. Izraelska vojska u takvim prilikama suraðuje s naseljenicima.
Sada nja praksa, ba kao i pro la, predmet je pomna prouèavanja te estokih osuda meðunarod
ih organizacija za obranu
180 Gusari i carevi, stari 1 novi
ljudskih prava. No isto kao i istragu UN, SAD manje-vi e ignoriraju i njihova izvj
e æa.
Izvje æa organizacija za za titu ljudskih prava dobivaju velik publicitet kad ih se mo e
iskoristiti za potkrepu doktrine, inaèe ne. Intifada oko Al-Akse tu nije ni ta novo
. Navedimo samo jedan najnoviji primjer: u travnju 2001. Human Rights Watch (biv i
Hel-sinki Watch) objavio je podrobnu studiju posveæenu prije svega izraelskim zloèi
nima u hebronskom kotaru, gdje su deseci tisuæa Palestinaca morali mjesecima ivjeti
praktièki u zatvoru, dok su nekoliko stotina idovskih naseljenika u ivali slobodu vr
ijeðati ih, poni avati i uni tavati njihovu imovinu - sve to pod za titom vojske. I tako
to ide godinama. Novinske agencije u svijetu odmah su prenijele osnovne naglask
e iz studije. No prvi (vjerojatno i jedini) njezin spomen u SAD bio je u 15. pas
usu èlanka u Washington Postu pet dana nakon njezine objave4.
Pravilnost dogaðaja podcrtava jednu presudnu èinjenicu. Zavodi na pogre an put uporaba
izraza, "izraelsko-palestinski sukob", kako sam i ja sam èinio u poèetku. Treba ga
nazivati "sukobom SAD i Izraela s Palestincima". Iz sliènih razloga je neprikladno
- a u sluèaju SAD, upravo nepristojno - osuðivati "izraelske zloèine". Toèno isto kao to
bi takva praksa bila neprikladna kad je rijeè o zloèinima poèinjeni s ruskom potporom
u Istoènoj Europi ili zloèinima izvedenim s amerièkom potporom u Srednjoj Americi (gd
je je bio takav sluèaj). Ima jo nebrojeno mnogo takvih primjera.
Takve zakljuèke dobro ilustriraju dogaðaji prvih dana pobune oko Al-Akse. Dana 30. r
ujna izraelski su vojnici ubili dvanaestogodi njeg Muhameda Al-Diru. Bio je to odg
ovor na bacanje kamenja (nesretni djeèak nije u tome sudjelovao) blizu male izrael
ske naseobine Necarima. Bio je to tek izgovor za veliku vojnu akciju kojom je po
jas Gaze presjeèen nadvoje. Uspostavljena je nova prepreka, jedna od nekoliko njih
, koja dijeli grad Gazu od juga (Egipta). "Izraelski vojnici su iz sna no za tiæenih b
unkera vi e puta pucali na ambulantna kola Palestinskoga crvenog polumjeseca, koja
su poku avala evakuirati" te ko ranjenog djeèaka i nekoliko drugih rtava, izvijestio j
e Human Rights Watch. "Pucnjava s polo aja izraelske vojske nastavila se najmanje èe
trdeset pet minuta, makar se za to vrijeme nije moglo opaziti da bi Palestinci -
bilo prosvjed-nici, bilo policija - uzvraæali vatru." Ambulantna kola su uzalud p
oku avala "evakuirati mnoge Palestince ranjene jakom pucnjavom iz izraelskih bunke
ra, a vjerojatno i sa snajperskih polo aja u
SAD i Izrael protiv Palestine 181
naselju Necarimu." Naèinjeni su zemljani nasipi "kako bi se ljudi bar donekle za tit
ili od snajperske pucnjave iz naselja Necarima". Amnesty International izvje æuje ka
ko je izraelska vojska "èini se, gaðala èak i ljude koji su izvlaèili ranjenike". Tako j
e vozaè kombija Crvenog polumjeseca "umro po to su ga izraelski vojnici pogodili met
kom u prsa" dok je poku avao izvuæi rtve .
Sve se to mo e dogaðati samo zahvaljujuæi potpori SAD Izraelu.
Sutradan, 1. listopada, "izraelske snage za posebne namjene pucale su s dobro za t
iæenih polo aja na krovovima". Specijalci su ubili dvoje Palestinaca, a da sami nisu
bili izlo eni nikakvoj opasnosti. Istog je dana Izrael pojaèao nasilje kad je "izra
elski vojni helikopter bezobzirno vi e puta otvorio vatru na neposredni okoli poljs
ke bolnice /Palestinskoga crvenog polumjeseca/ blizu Necarima, ometajuæi njezin ra
d." Bilo je to najmanje 400 metara od mjesta sukoba. Na granici Gaze s Egiptom,
izraelski su helikopteri ispalili projektile koji su ubili dvojicu Palestinaca i
ranili ih na desetke. Dan poslije, 2. listopada, helikopteri su ispaljivali rak
ete na zgrade i automobile oko Necarima. Ubijeno je deset Palestinaca i ranjeno
36 6.
Izraelski su helikopteri zapravo amerièki helikopteri s izraelskim pilotima. Dotok
oru ja iz SAD odsudno je va an "jer je nepraktièno i pomisliti kako bismo mogli proiz
voditi helikoptere ili velike oru ne sustave takvog tipa u Izraelu," izvijestilo j
e izraelsko Ministarstvo obrane .
Dana 3. listopada novinar za vojna pitanja najpresti nijih izraelskih novina objav
io je kako je s Clintonovom vladom potpisan sporazum "o najveæoj nabavci vojnih he
likoptera za Izraelsko ratno zrakoplovstvo u posljednjih deset godina". Uz to je
sredinom rujna potpisan ugovor o kupnji prièuvnih dijelova za napadaèke helikoptere
"Apache". Takoðer sredinom rujna, kako je objavio izraelski tisak, amerièki su mari
nci izveli zajednièku vojnu vje bu s izraelskim postrojbama u pustinji Negev. Svrha
je bila uvje bati ponovno osvajanje teritorija prepu tenih palestinskoj vlasti. Mari
nci su obuèili izraelske vojnike rukovanju oru jem koje jo manjka izra-
Q
elskoj vojsci te "amerièkim borbenim tehnikama" .
Sljedeæeg dana, 4. listopada, vodeæi svjetski vojni èasopis izvijestio je kako je Wash
ington odobrio izraelski zahtjev za "Apache-ima" te drugom usavr enom ofenzivnom v
ojnom opremom. Istoga dana je amerièki tisak objavio kako su "Apachei" sudjelovali
u napadu raketama na stambene zgrade kod Necarima. Odgovarajuæi
na pitanja europskih novinara, t amerièki su du nosnici izjavili kako "prodaja amerièk
og oru ja ne ukljuèuje, odredbu da ga se ne smije rabiti protiv civila. Ne mo emo krit
izirati izraelskog zapovjednika koji je pozvao u pomoæ bojne helikoptere." Glasnog
ovornik Bijele kuæe za pitanja nacionalne sigurnosti R J. Crowley dodao je: "Nismo
u polo aju suditi o odlukama bilo koje strane." Uz to je pozvao obje strane na su
zdr anost. Nekoliko tjedana nakon toga, mjesni je palestinski èelnik Husein Abajat b
io ubijen raketom ispaljenom s helikoptera "Apache" (poginule su i dvije ene koje
su stajale blizu njega). Bio je to poèetak kampanje ubojstava domaæih voða .
Brza doprema novih helikoptera Izraelu pod takvim okolnostima i s takvim odobren
jem za uporabu zacijelo je vrijedna medijskog prostora. No nije bilo ni novinski
h izvje æa ni komentara. Jedini spomen u SAD bio je komentar objavljen u Raleighu u
Sjevernoj Karolini . Osuda amerièke prodaje helikoptera to ju je izrekla Amnesty In
ternational takoðer je pro la u ti ini. Tako je bilo i u nekoliko iduæih mjeseci, ukljuèiv
i po iljku iz veljaèe 2001. Bio je to posao vrijedan pola milijarde dolara. Rijeè je
o helikopterima "Boeing Apache Longbow", najsavr enijima u amerièkom arsenalu. Vijes
t je tek usput zabilje ena u amerièkim poslovnim izdanjima. U sliènom stilu, velik je
medijski prostor posveæen (17. svibnja) izvje tajima o tome kako predsjednik Bush ok
lijeva "izravnije se anga irati" u izraelsko-palestinskom sukobu, te o tome kako a
merièka vlada ne mo e podr ati izvje taj Mitchellova odbora koji tra i od Izraela prekid s
tvaranja novih idovskih naselja na palestinskom tlu jer se izraelski premijer aron
"filozofski protivi takvom prijedlogu". Istog je dana izi lo tek nekoliko redaka
0 tome kako je Inzenjerijski korpus amerièke vojske poèeo graditi 266 milijuna dolar
a vrijednu vojnu bazu za izraelsku vojsku u pustinji Negev (koju su platili Amer
ikanci). To je simbol "neprekidne predanosti SAD-a izraelskoj sigurnosti", kako
je to formulirao veleposlanik Martin Indyk''.
No zato su medijski dobro bila pokrivena stroga amerièka upozorenja Palestincima d
a prekinu s terorom, jer "mi ne vjerujemo u nagraðivanje nasilja" (isti veleposlan
ik Indyk)12; isto je tako i s redovitim slu benim priopæenjima u kojima se osuðuje nas
ilje
1 izra ava umjereno neslaganje s izraelskom politikom ubijanja. Stvarno stajali te
Washingtona otkrivaju njegovi postupci; medijsko pokrivanje dovoljno govori samo
za sebe.
Ni ta od toga nije neuobièajeno. to se tièe osobito Izraela-Pa-lestine, takve stvari ru
tinski traju veæ trideset godina - sve otkad su se SAD odvojile od meðunarodnoga kon
senzusa o tom sukobu. Premda najva nije èinjenice èesto izostaju iz komentara u glavni
m medijima te ih se èesto pre uæuje ili iskrivljuje èak i u struènim radovima, one nisu sp
orne. Te su èinjenice nezaobilazno polazi te za ozbiljno razumijevanje onoga to se tr
enutaèno dogaða.
Amerièko-izraelski odnosi su se dramatièno popravili nakon izraelske vojne pobjede 1
967. U pozadini su, kao i uvijek kad je rijeè o tom dijelu svijeta, neusporedivo v
eliki energetski izvori. Izi av i iz Drugog svjetskog rata kao nadmoæna svjetska veles
ila, SAD su se dale na bri ljivo i usavr eno planiranje kako bi svjetski poredak ust
rojile u skladu sa svojim interesima. Dio toga bilo je ostvariti uspje an nadzor n
ad naftom u tom podruèju, koja se prije morala dijeliti s Francuskom i Britanijom.
Francuska je uklonjena, a Britanija postupno svedena na ulogu "mlaðeg partnera",
kako je gnjevno izjavio jedan britanski diplomatski du nosnik. Makar se puno govor
ilo o Rusima, te nema sumnje kako je moguænost svjetskoga rata bila va an element u
strate kom planiranju, neposredni problem je bila opasnost od neovisnog nacionaliz
ma. Tu se èinjenicu danas uglavnom priznaje, èak i u slu benim dokumentima .
U biti su Sjedinjene Dr ave preuzele okvir za nadzor nad Bliskim i Srednjim istoko
m to su ga Britanci uspostavili nakon Prvoga svjetskog rata. Dr avama u regiji treb
ala je upravljati "arapska fasada", kako su je zvali Britanci - slaba i savitlji
va. Britansko "apsorbiranje" kolonija bit æe "zamotano u ustavnu fikciju kao prote
ktorat, utjecajna sfera, tampon-dr ava itd." To se vi e isplati nego izravna vladavi
na. Kad ustreba, britanski mi iæi stoje na raspolaganju. SAD su izmijenile taj susta
v ukljuèiv i i drugi stup, "lokalne policajce, spremne doæi na poziv". Nixonova vlada
ih je zvala "lokalnim andarima" koji odr avaju red; najbolje je kad nisu Arapi. Sto e
r tih andara je u Washingtonu, a na poziv mogu doæi amerièke i britanske snage.
Èitavo to vrijeme Turska se smatrala osnovicom amerièke sile u toj regiji. Iran je p
ostao drugo upori te nakon stoje konzervativna nacionalistièka poku ala zavladati vlas
titim naftnim izvorima, stoje sprijeèio britansko-amerièki vojni prevrat 1953. Veæ 194
8. amerièki je Glavni sto er impresionirala izraelska vojna vje tina. Novu su dr avu veæ t
ada opisivali kao glavnu vojnu silu u regiji nakon Turske. Izrael je mogao ponud
iti SAD-u sredstva za "za-
dobivanje strate ke premoæi na Bliskom istoku koja bi mogla nadomjestiti pad britans
ke moæi u4 regiji"; takav je bio zakljuèak Glavnog sto era.
Godine 1958. CIA je do la do zakljuèka kako bi "logièna posljedica" protivljenja araps
kome nacionalizmu "bilo podupirati Izrael kao jedinu pouzdanu prozapadnu silu ko
ja je ostala na Bliskom istoku." Takav je zakljuèak primijenjen tek nakon 1967. go
dine, kad je Izrael uèinio Americi izvanredno vrijednu uslugu uni tiv i Nasera, simbol
arapskog nacionalizma, koga su se bojali i gnu ali kao "virusa" koji bi mogao "za
raziti ostale", kao "trule jabuke" koja bi mogla "pokvariti èitavu ko aru", kako gov
ore planeri, a to se onda za javnu uporabu naziva "domino-teorijom".
Do poèetka sedamdesetih godina pre utno je, pod amerièkim vodstvom, stvoren trojni sav
ez "lokalnih policajaca": Iran, Sau-dijska Arabija i Izrael (Turska se podrazumi
jevala, dok se Pakistan u to doba pridru io). Imajuæi daleko najveæe zalihe nafte, Sau
-dijska Arabija je sredi nja karika arapske fasade. No bilo kakvo ozbiljnije udalj
avanje od poslu nosti bilo bi, bez sumnje, o tro ka njeno. Amerièki su obavje tajni struènj
ci javno obja njavali aran mane s tim zemljama. Isto su èinili i politièari, osobito Hen
ry Jackson, vodeæi senatski struènjak za Bliski i Srednji istok i naftu. On je izjav
io kako je "zahvaljujuæi postojanosti zapadne orijentacije" Izraela i Irana, tih d
vaju "pouzdanih prijatelja Sjedinjenih Dr ava", zajedno sa Saudijskom Arabijom, "b
ilo moguæe sprijeèiti i suzbiti neodgovorne i radikalne elemente u izvjesnim arapski
m dr avama (...) koji bi, kad bi mogli, ozbiljno ugrozili na e glavne naftne izvore
u Perzijskom zaljevu." (To bi prije svega smanjilo dotok profita i amerièki nadzor
nad svijetom, jer SAD ne ovise o srednjoistoènoj nafti za vlastitu uporabu.)
Dominacija SAD nad podruèjem Perzijskoga zaljeva bila je ugro ena veæ 1958., kad je u
Iraku tamo nja vojska sru ila glavni britanski klijentski re im u tom dijelu svijeta.
Britanski i amerièki interni zapisi puno govore o njihovim brigama i planovima, to
daje pozadinu za razumijevanje Zaljevskog rata 1991.14 Naserov se Egipat, kako s
mo vidjeli, smatrao velikom prijetnjom sve do izraelske pobjede 1967. Amerièka se
pomoæ Izraelu naglo poveæala, osobito 1970. godine, kad je Izrael uèinio Americi jo jed
nu va nu uslugu, sprijeèiv i moguæu sirijsku podr ku Palestincima koje su masakrirali u Jo
rdanu. ahov pad 1979. bio je ozbiljan udarac Americi. Predsjednik Èarter odmah je p
oslao NATO-va generala
kako bi poku ao izazvati vojni prevrat. Kad je to propalo, preostala dva stupa - S
audijska Arabija i Izrael - pridru ili su se SAD u nastojanju za obaranjem iransko
g re ima, dobivajuæi za to od SAD vojnu pomoæ. To je uobièajeno sredstvo za ru enje civiln
e vlade, koje je nedugo prije toga uspje no primijenjeno u Indoneziji i Èileu. Iskor
i tavajuæi bliske veze to ih je odr avao sa aho-vim re imom, Izrael je ponovno uspostavio
odnose s iranskom vojskom te joj slao amerièko oru je, to je plaæala Saudijska Arabija.
Ciljevi takvog djelovanja odmah su jasno i javno obja njeni , no u SAD su ih pret
e no zanemarivali. Poslije je politika javno preformulirana u probavljiviju pogodb
u "oru je za taoce". No to nije mogla biti izvorna motivacija, jer u poèetku nije bi
lo talaca. Zajednièki pothvat SAD, Izraela i Saudijske Arabije bio je posve prirod
na reakcija na ahov pad, uzev i u obzir osnovnu strukturu moæi. Kad je prija nji savezn
ik i prijatelj Washingtona Sadam Husein pao u nemilost, jer je postao neposlu an (
njegovi stra ni zloèini i programi za razvoj oru ja za masovno uni tavanje tu su bili od
male va nosti, kao to pokazuje povijest britanske i amerièke potpore), SAD su se okr
enule politici "dvostrukog suzbijanja", tj. Iraka i Irana.
To je opæi kontekst u kojem su se godinama razvijali amerièko-izraelski odnosi, prem
da je Izrael takoðer poslije poèeo davati vrijedan doprinos pothvatima Washingtona u
Latinskoj Americi te drugdje u svijetu16. Hladni rat je uvijek bio u pozadini,
prvenstveno jer je stalno prijetila opasnost od izbijanja velikog rata. No kako
je toèno na opæoj razini, to je i ovdje bio drugorazredni èimbenik; tako pokazuju povi
jesni i dokumentarni izvori. Nestanak Sovjetskog Saveza kao snage za odvraæanje do
vela je do va nih izmjena u taktici, no osnovna se politika odnosa SAD prema Izrae
lu u biti nije promijenila. Procjenu koja mi se èini realistiènom dao je u travnju 1
992. umirovljeni general lomo Gazit, biv i ef izraelske vojne obavje tajne slu be, a pos
lije du nosnik idovske agencije i rektor Ben-Gurionova sveuèili ta te visoko cijenjen s
trate ki analitièar i planer. Nakon propasti Sovjetskog Saveza on je napisao:
Glavna zadaæa Izraela uopæe se nije promijenila te ostaje odsudno va na. Polo aj u sredi t
u arapskoga muslimanskog Bliskog istoka predodreðuje Izrael za predana èuvara stabil
nosti u svim ^zemljama koje ga okru uju. Njegovo je tititi postojeæe re ime,
spreèavati i zaustavljati procese radikalizacije te suzbijati irenje fundamentalist
ièke religio'znosti.17 .
Premda su ga u Washingtonu pozdravili kao veliku pobjedu, izraelski vojni uspjeh
1967. postavio je ozbiljne prijetnje. Tada nji amerièki ministar obrane Robert McNa
mara poslije je izjavio kako "smo bili vra ki blizu rata" kad se amerièka flota "vrt
jela oko /sovjetskog/ nosaèa zrakoplova na Sredozemlju". Nije ulazio u pojedinosti
, no moglo je to biti u vrijeme kad je Izrael zaposjeo Golansku visoravan nakon
primirja, to je uzrokovalo nekoliko o trih upozorenja iz SSSR-a, ukljuèiv i i mraène pozi
ve "crvenim telefonom" (koji je povezivao Kremlj s Bijelom kuæom). Dr eæi vojni sukob
preopasnim, velesile su predlo ile diplomatsko rje enje, to je formalizirano rezoluci
jom Vijeæa sigurnosti UN broj 242 iz studenoga 1967. Rezolucija poziva na izraelsk
o povlaèenje s osvojenih podruèja te na sklapanje sveobuhvatnog mirovnog sporazuma k
oji bi svakoj dr avi priznao pravo na miran ivot i sigurnost unutar meðunarodno prizn
atih granica. Ukratko, nudi potpuni mir u zamjenu za potpuno povlaèenje, dopu tajuæi,
uz obostranu suglas-
1 ft
nost, tek minimalne ispravke granice. Va no je imati na umu da je Rezolucija 242 b
ila strogo "odbijaèka" - uzimajuæi ovdje termin "odbijanje" u neutralnom smislu, kak
o bismo oznaèili odbijanje nacionalnog prava jedne ili druge nacionalne skupine u
biv oj Palestini, a ne samo odbijanje idovskih prava, kako je uobièajena rasistièka upo
raba. Rezolucija 242 poziva na mirovno rje enje meðu postojeæim dr avama: Palestinci nis
u ni spomenuti, osim nejasnog tra enja "pravednog rje enja izbjeglièkog pitanja".
Rezolucija 242 ostaje temeljni kamen meðunarodne diplomacije kad je rijeè o izraelsk
o-arapskom sukobu, ali uz dvije velike izmjene. Prva je bila kljuèni pomak u meðunar
odnom konsenzusu kad su sredinom sedamdesetih odbaèena naèela odbijanja iz rezolucij
e te se pozvalo na stvaranje palestinske dr ave na podruèjima pod izraelskom okupaci
jom. SAD su nastavile s odbijanjem, ali od tada u meðunarodnoj izolaciji. Druga pr
omjena je u svezi s amerièkim tumaèenjem Rezolucije 242. Ta se promjena dogodila u v
eljaèi 1971., kad je novoizabrani egipatski predsjednik Sadat prihvatio stajali te s
lu benoga Washingtona. Zapravo, po ao je jo dalje od toga, ponudiv i sveobuhvatni mirov
ni sporazum u zamjenu za izraelsko povlaèenje samo s egipatskog podruèja. Izrael je
slu beno ponudu rado prihvatio kaojpravu mirovnu ponudu. Bio
je to "znamenit (...) miljokaz" na putu prema miru, sjeæa se tada nji izraelski vele
poslanik u Washingtonu Jicak Rabin u svojim memoarima. No dok je slu beno pozdravi
o egipatsko izra avanje "spremnosti za sklapanje mirovnog sporazuma s Izraelom", I
zrael je odbacio tu ponudu, izjaviv i kako se "neæe povuæi na crtu od prije 5. lipnja
1967." Takvo je stajali te Izrael zadr ao do danas.
Sjedinjene Dr ave su se suoèile s dvojbom: treba li zadr ati dotada nje stajali te te se t
ako pridru iti Egiptu, a sukobiti se s Izraelom? Ili izmijeniti tumaèenje Rezolucije
242, prikloniv i se Kis-singerovu pozivu na "nemijenjanje stanja": nema pregovora
, nego samo sile? Kissinger je odnio prevagu. Odonda Sjedinjene Dr ave tumaèe Rezolu
ciju 242 tako da ona znaèi povlaèenje samo onoliko koliko to odrede SAD i Izrael. Pr
ija nje se tumaèenje slu beno opetovalo sve do Clintonove vlade, koja je na sjednici O
pæe skup tine UN u prosincu 1993. izlo ilo kako prija nje rezolucije UN dr e "zastarjelim
i anakronim" u svjetlu sporazuma Izraela s PLO iz rujna 1993. godine, èemu æemo se j
o vratiti.19
Slu beno prihvaæanje Rezolucije 242 bilo je, meðutim, besmisleno, jer je Washington i
dalje davao vojnu, diplomatsku i financijsku potporu izraelskoj postupnoj integr
aciji okupiranih podruèja. Predsjednik Èarter je, primjerice, stalno opetovao slu beno
stajali te , istodobno poveæavajuæi amerièku pomoæ Izraelu do otprilike polovice ukupne p
omoæi SAD inozemstvu, stoje bio dio pogodbe iz Camp Davida. Dogaðaji iz 1971. izreza
ni su iz pregleda i komentara glavne struje21.
Postoje 1971. tako grubo odbijen, Sadat je upozorio kako æe, budu li se. njegova m
irovna nastojanja i dalje odbijala, biti prisiljen krenuti u rat. To je odbaèeno s
prijezirom. Prisjetimo se: bilo je to vrijeme trijumfalizma i rasistièke bahatost
i i u Izraelu i u SAD, to su poslije u Izraelu gorko za alili. Laburistièka je vlada
nastavila s programom naseljavanja sjeveroistoènog Sinaja, dio èega je bio i osnutak
iskljuèivo idovskoga grada Jamita, utemeljenog nakon protjerivanja nekih deset tis
uæa seljaka i beduina, to su ga krajnje brutalno provele snage pod zapovjedni tvom ge
nerala Arijela a-rona (koga je poslije ukorilo vojno istra no povjerenstvo). Sadat
je upozorio kako 'Jamit znaèi rat", no i to je bilo zanemareno22.
Rat iz 1973. bio je gotovo katastrofa za Izrael - a i za svijet. Èak je i Kissinge
r shvatio kako gola sila vi e nije dovoljna. Okrenuo se prirodnoj prièuvnoj opciji:
buduæi da se Egipat vi e ne mo e ignorirati, treba iz sukoba ukloniti glavnu arapsku s
ilu, Rezultat
to ga je Èarter postigao u Camp Davidu oslobodio je Izrael "za nastavak vojnih akci
ja protiv PLO-a u Libanonu te za nastavak naseljavanja na Zapadnoj obali" (izrae
lski strate ki analitièar Avner Janiv)23. Izrael je s time nastavio odmah, s golemom
pomoæi Car-terove vlade i njezinih nasljednica.
Sadatu su se 1977. divili kao "mirotvorcu", makar je 1971. isto stajali te bilo ma
nje prihvatljivo. Godine 1977. on se pridru io meðunarodnom konsenzusu u tra enju pale
stinskih prava. Kljuèna je razlika to su se do 1977. SAD, iako oklijevajuæi, prikloni
le Sa-datovu prijedlogu iz 1971., nakon rata 1973. ("Kissingerova rata", kako bi
ga se moglo nazvati). Sve je to takoðer izrezano iz aseptiène slu bene verzije povije
sti.
Amerièka se izolacija jo vi e pojaèala kad je meðunarodni konsenzus odbacio svoje odbijan
je. Stvari su se zao trile u sijeènju 1976., kad je Vijeæe sigurnosti raspravljalo o r
ezoluciji uz potporu arapskih "dr ava u sukobu" (Egipat, Jordan, Sirija) te uz jav
nu podr ku PLO. Prijedlog je pozivao na rje enje s dvije dr ave, koje bi u sebi ukljuèil
o odredbe Rezolucije 242, ali bi se na zaposjednutim podruèjima stvorila palestins
ka dr ava. Izrael nije htio ni sudjelovati u sjednici. Umjesto toga je bombardirao
Libanon, pri èemu je ubijeno pedeset civila. Nije bilo druge izlike osim osvete p
rotiv UN. Prijedlog rezolucije poduprli su Europa i Rusija (koja je cijelo to do
ba bila u matici diplomacije), nesvrstane zemlje; zapravo, gotovo sve. SAD su ul
o ile veto protiv rezolucije; tada i ponovno 1980.24 U Opæoj skup tini SAD su redovito
glasovale same (s Izraelom, katkad i s jo nekom dr avom tiæenicom) protiv sliènih rezol
ucija. Slu beno, u Opæoj skup tini nema veta, ali amerièki glas protiv, makar i izoliran
, u praksi znaèi veto. Zapravo èak dvostruki veto, jer su takve prigode obièno vetom i
zbaèene iz komentara te èak i iz povijesti - to vrijedi za sve upravo opisane dogaðaje.
SAD su takoðer sprijeèile niz drugih diplomatskih inicijativa: iz Europe, arapskih
dr ava i PLO-a. Amerièki ih tisak obièno ne bi ni spomenuo.
Kronika je pouèna. Izabrat æemo samo jedan primjer meðu mnogima. Dana 10. prosinca 198
6. New York Timesov dopisnik iz Izraela Thomas Priedman je napisao kako izraelsk
a udruga "Mir sada" "nikad nije bila uznemirenija" zbog "nedostatka ikakvog preg
ovaraèkog partnera s arapske strane". Nekoliko mjeseci prije toga on je citirao imo
na Peresa, koji je osuðivao "nedostatak mirovnog pokreta meðu Arapima, poput onoga to
ga imamo meðu
idovima". Uz to je rekao kako PLO ne mo e sudjelovati u pregovorima "sve dok je to
organizacija koja puca i odbija pregovarati". Izjavio je to gotovo tri godine po t
o je Izrael odbio jo jednu Ara-fatovu ponudu za pregovore koji bi vodili uzajamno
m priznanju, a N. Y. Times je to odbio objaviti. Pazite: odbio. est dana nakon iz
laska Friedmanova èlanka o uznemirenosti u pokretu "Mir sada", naslov u izraelskom
visokonakladnom dnevniku Maariv glasio je: "Arafat daje do znanja Izraelu da je
spreman na izravne pregovore". Ponuda je do la za Peresova premijerskog mandata.
Pere-sov je savjetnik za tisak potvrdio izvje æa, komentirajuæi kako "postoji naèelna pr
epreka bilo kakvom kontaktu s PLO-om, to proizlazi iz doktrine da PLO ne mo e biti
pregovaraèki partner". Josi Bajlin, na najmirotvornijem krilu Peresove laburistièke
koalicije, primijetio je kako je "prijedlog (...) odbijen jer se èinilo daje to te
k lukav poku aj uspostave izravnih kontakata, dok mi nismo spremni za bilo kakve p
regovore s bilo kim iz PLO-a." Ostali su izraelski du nosnici zauzeli znatno o trije
stajali te. Ni ta od ovoga nije objavljeno u glavnim amerièkim medijima. Ipak, Friedm
an je ostao sam u uporabi te prigode za jednu od svojih periodiènih alopojki o tu noj
sudbini jedinih mirotvornih snaga na Bliskom istoku, jer mu nedostaje arapski p
regovaraèki partner. Nedugo zatim dobio je Pulitzerovu nagradu za "znalaèko i uravno
te eno pisanje" o Bliskom istoku, kojega je ovo reprezentativan primjer, te je ime
novan urednikom vanjskopolitièke rubrike svog lista25.
Postoji uvrije en naziv za spreèavanje diplomatskog rje enja, to ga uspje no provodi Wash
ington, makar u meðunarodnoj izolaciji: to je "mirovni proces"; takav terminolo ki i
zbor ne bi iznenadio Georgea Orwella. Mirovni proces u tom smislu u iva potporu ob
iju amerièkih stranaka. Iluzija je da je prva Busheva vlada zauzela o tro stajali te n
aspram Izraela26. Istina je prije suprotna. Dobra je ilustracija slu beno stajali te
amerièke vlade iz prosinca 1989. (tzv. Bakerov plan), koji je bez zadr ke preuzeo p
lan izraelske Peres- amirove koalicijske vlade iz svibnja iste godine. Taj pak pla
n govori kako neæe biti "jo jedne palestinske dr ave..." (jer je Jordan veæ "palestinsk
a dr ava") te "neæe biti promjene u statusu Judeje, Samarije i Gaze /zaposjednutih p
odruèja/, osim u skladu s temeljnim smjernicama to ih daje /izraelska/ vlada." Izra
el neæe pregovarati s PLO-om. No Izrael æe dopustiti "slobodne izbore", koji æe se odr a
vati pod izraelskom vojnom okupacijom, dok je velik dio palestinskog vodstva u z
atvoru bez optu be ili protjeran
iz zemlje. Plan je u SAD pre uæen, osim njegova posljednjeg dijela, koji je hvaljen
kao pozitivna i vehkodu na ponuda. Ono to upada u oèi jest Bakerova sna no ponovljena a
merièka potpora za "potpuno povlaèenje s teritorija u zamjenu za mirne odnose" - dok
je istodobno potiho podupirao programe koji osiguravaju da se ni ta nalik tome neæe
dogoditi27.
Prvih mjeseci (1988.) prve intifade sve oèajnije pretvaranje Wa-shingtona kako Ara
fat nije voljan razmotriti diplomatsko rje enje sve su vi e nailazila na podsmijeh u
svjetskoj javnosti. Reaganova je vlada stoga odluèila prihvatiti Arafatovu davna nj
u ponudu te poèeti pregovore. Slu bena je verzija bila kako je Arafat na koncu popus
tio pred upornim zahtjevima Washingtona za mirom i diplomacijom. No stvarna je r
eakcija Washingtona, o kojoj se nije pisalo u SAD, postala oèita na prvoj sjednici
pregovora. Amerièki je veleposlanik Robert Pelletreau izvijestio Arafata kako mor
a napustiti svaku pomisao na meðunarodnu konferenciju ( to je neprihvatljivo zbog meðu
narodnoga konsenzusa) te opozvati "nerede" na okupiranim podruèjima (intifadu), "k
oje mi smatramo teroristièkim akcijama protiv Izraela". Ukratko, PLO mora osigurat
i povratak na status quo prije intifade, tako da bi Izrael mogao nesmetano nasta
viti sa irenjem i represijom s amerièkom podr kom. To su u Izraelu dobro shvatili. U
veljaèi 1989. premijer Rabin je uvjeravao izaslanstvo pokreta "Mir sada" kako su p
regovori tek "rasprave na niskoj razini" sa svrhom izbjegavanja bilo kojih ozbil
jnih pitanja te davanja Izraelu "najmanje jedne godine" za rje avanje problema sil
om. "Stanovnici /okupiranih/ podruèja podvrgnuti su sna nom vojnom i gospodarskom pr
itisku", tumaèio je Rabin, te æe "na koncu biti slomljeni" i morat æe pristati na izra
elske uvjete. Inaèica za amerièku javnost bila je dosta drugaèija.28
Posljednja u nizu redovitih rezolucija Opæe skup tine UN koje dopunjuju Rezoluciju 2
42 Vijeæa sigurnosti UN u afirmaciji palestinskih nacionalnih prava donesena je u
prosincu 1990. godine, rezolucija 144-2. Nekoliko tjedana nakon toga SAD su kren
ule u rat na Irak. George Bush stariji trijumfalno je najavio novi svjetski pore
dak s tek nekoliko rijeèi: " to mi ka emo, prolazi." Na Bliskom i Srednjem istoku - sv
akako. Svijet je shvatio i povukao se. SAD su konaèno mogle unilateralno nametnuti
vlastito stajali te neprihvaæanja onoga to neæe te su to i uèinile - prvo u Madridu 1991
., zatim u nizu dogovora Izraela s PLO-om 1993. Tim je mjerama "mirovni proces"
napredovao do uredbi u stilu bantu-
stana, kako su SAD i Izrael i namjeravali, kao to je jasno iz dokumenata te, to je
jo va nije, iz situacije na terenu.
Svakako je to bilo jasno 13. rujna 1993. godine, kad su Rabin i Arafat formalno
prihvatili Objavu naèela u Washingtonu, uz glasne fanfare. Objava je ocrtala ono to
dolazi prilièno nedvosmisleno. 9 Odonda je bilo malo iznenaðenja.
Objava naèela ustvrðuje kako se "stalni status", konaèno rje enje do kojega æe se stiæi, im
temeljiti iskljuèivo na Rezoluciji 242. Potisnuta povijesna kronika vrlo jasno po
kazuje to to zapravo znaèi. Prvo, to je operativno znaèenje Rezolucije 242 u amerièkoj
verziji: djelomièno izraelsko povlaèenje - onako, onoliko i onda kad i kako to odred
e SAD i Izrael. Drugo, glavno diplomatsko pitanje od sredine sedamdesetih bilo j
e treba li se diplomatsko rje enje temeljiti iskljuèivo na Rezoluciji 242 - kako su
SAD inzi-stirale - ili tu rezoluciju valja nadopuniti rezolucijama èije su dono enje
SAD sprijeèile, a koje afirmiraju palestinska nacionalna prava (stoje stajali te os
tatka svijeta). Objava naèela nedvosmisleno prihvaæa unilateralno odbijanje Washingt
ona. Mo e se izabrati samozavaravanje te su mnogi i postupili tako. No to je samo
izbor, i to ne mudar, osobito za rtve.
Arafat je jo jednom bio prisiljen "odreæi se terora". Jedina svrha bilo je poni avanj
e - ne Arafata osobno, nego palestinskog naroda, za kojega je on simbol nacional
izma.30
Kako je dr avni tajnik George Shultz izvijestio Reagana u prosincu 1988. godine, A
rafat je nauèio " eniti" na stra njim nogama, ali jo ne donosi papuèe dovoljno sluganski.
Va nost ovog novog odricanja od prava na otpor pro la je nezapa eno, jer takvog prava
nema u amerièkom doktrinarnom pojmovniku. To je postalo jasno za vrijeme (pre uæenih)
pregovora SAD i PLO 1989., kako smo upravo opisali. Isto se vidjelo i prije, u
prosincu 1987., kad je Opæa skup tina UN raspravljala o va noj rezoluciji kojom se osuðu
je meðunarodni terorizam. SAD i Izrael su se jedini usprotivili prijedlogu, jer je
rezolucija podupirala "pravo na samoodreðenje, slobodu i neovisnost naroda kojima
su ta prava nasilno oduzeta, kako se ta prava izvode iz Povelje Ujedinjenih nar
oda (...) osobito naroda pod kolonijalnim i rasistièkim re imima /misli se na Ju nu Af
riku/ te pod stranom okupacijom ili drugim oblicima kolonijalne vladavine /misli
se na izraelsku okupaciju palestinskih podruèja/."31 Washin-gton je uspio praktièki
staviti veto na tu rezoluciju, prognav i je takoðer iz novinstva i iz povijesti. Ta
j je uspjeh imao znatne posljedice
po Libanon i zaposjednuta podruèja, makar su Sjedinjene Dr ave, dodu e, odustale od da
lje potpore aparthejdskom re imu.
Zauzvrat za Arafatovu kapitulaciju, SAD i Izrael nisu uèinili nikakav ustupak.
Objava naèela preuzima amerièku inaèicu mirovnoga procesa u svim va nim elementima. Uist
inu se Izrael ne mo e optu iti za kr enje sporazuma iz Osla, osim u pojedinostima. Bez
kr enja Objave naèela (ili naknadno bri ljivo sklopljenih rezolucija), Izrael je nast
avio naseljavati i integrirati zaposjednuta podruèja, uz amerièku pomoæ. Namjere nisu
bile skrivene. Rabin i Pere su ih otvoreno najavili, a primjenjivali su ih i oni
i njihovi nasljednici.
Toèni razmjeri amerièko-izraelskog plana naseljavanja nisu poznati, jer ih se skriva
. Naseljenièki èelnici tvrde kako se broj naseljenika nakon sporazuma iz Osla udvost
ruèio te je dosegnuo 210 tisuæa, ne raèunajuæi 180 tisuæa u arapskom istoènom Jeruzalemu,
je kr enje odluka Vijeæa sigurnosti UN, ali uz pre utnu amerièku potporu. Tvrde dalje ka
ko 10% naseljenika zadr ava prebivali te unutar Izraela, pa se stoga ne raèunaju. Izgr
adnja u naseljima je godine 2000. bila triput veæa nego u Tel Avivu, vi e od deset p
uta veæa nego u Jeruzalemu te opæenito znatno vi a u odnosu na broj stanovni tva nego un
utar tzv. Zelene crte (dakle unutar samog Izraela). Rast puèanstva i javnih izdvaj
anja bio je takoðer znatno vi i: 60% izgradnje na okupiranim podruèjima financira dr ava
, u odnosu na 25% u Izraelu. Sve su izraelske vlade na ovaj ili onaj naèin pomagal
e naseljavanje.34
Rabin-Peresova formula, koju su prihvatili njihovi nasljednici i Washington, bil
a je da æe se naselja ogranièiti na "prirodni prirast" te æe se voditi politika "zamrz
avanja naseljavanja". No "jedno je zamrzavanje, a drugo je stvarnost", pi e izrael
ski tisak, dodajuæi kako je krajnja desnica "rado prihvatila Rabinovu formulu", ra
dujuæi se "golemom porastu broja izdanih graðevinskih dozvola" pod Barakom, stoje poèe
o Rabin nedugo nakon potpisivanja Objave naèela. Izraelski vodeæi vanjskopolitièki nov
inar Akiva Eldar pi e: "Prema slu benoj statistici, potpuno pridr avanje /izraelsko-am
erièke/ formule znaèilo bi da bi Izrael objavio potpuno zamrzavanje naseljavanja - t
e uz to sru io pet stotina stanova. Trenutaèno postoji 9844 nova (prazna!) stana - b
ilo dovr ena, bilo u gradnji. (...) Tako se Izrael narugao amerièkoj pogodbi, a Amer
ika je to od utjela." Dapaèe, nastavila je davati novac. Dodaje kako planovi religij
skih ekstremista (uglavnom Amerikanaca) za Hebron
predviðaju izgradnju na vrijednim arheolo kim nalazi tima, usuprot estokim prosvjedima
Arheolo kog vijeæa. Trideset i osam uglednih izraelskih arheologa pozvalo je Baraka
neka zaustavi graditeljske planove, ali je izgradnja usprkos tome nastavljena. P
redsjednik Vijeæa osudio je izgradnju kao "te ko kr enje zakona i obièaja koji omoguæuju a
rheolo ka iskapanja i istra ivanja na drevnim nalazi tima u na oj zemlji". Time se razar
a "Hebron na ih otaca i kralja Davida, povijesna i arheolo ka infrastruktura Zemlje
Izraelove te povijest izraelskog naroda u na oj zemlji." Na koncu, naravno, nastav
lja se razvla æivanje i muèenje Palestinaca, goleme veæine stanovni tva u toj zemlji.35
Krajem 2000. godine, kad se Barakov mandat bli io kraju, njegovo je Ministarstvo g
raditeljstva objavilo kako je u izgradnji deset tisuæa stambenih jedinica na okupi
ranim podruèjima, od èega dvije treæine u urbanim naseljima. Ministarstvo stanogradnje
najavilo je da æe u 2001. s 25 milijuna dolara subvencionirati stanogradnju i izg
radnju infrastrukture, uz slièan iznos najavljen u travnju za izgradnju "prilaznih
cesta" - obuhvatne cestovne mre e naèinjene radi integracije naseljenika u Izrael,
pri èemu palestinsko puèanstvo ostaje nevidljivo i izolirano. "Barakova vlada ostavl
ja aronovoj vladi iznenaðujuæe naslijeðe", izvijestio je tisak u doba prijelaza, nekoli
ko mjeseci poslije: "najveæu novu stambenu izgradnju na /okupiranim/ podruèjima od v
remena kad je Arijel aron bio ministar graditeljstva i naseljavanja 1992. godine,
prije sporazuma iz Osla." Brojke Barakova Ministarstva otkrivaju da se tempo no
ve izgradnje stalno poveæavao od 1993. do 2000., kad je pet puta prema ena razina iz
1993. te tri i pol puta ona iz 1994. Sve se to pod aron-Peresovom vladom dalje p
oveæalo.36 U srpnju 2000. sklopljeni su ugovori za 522 nove nastambe u izraelskoj
Har Homi, stambenom projektu na zemlji ekspropriranoj od arapske enklave u jugoi
stoènom Jeruzalemu koja je izgubila 90% zemlje od poèetka izraelske okupacije 1967.
- sve to tzv. "urbanizmom" ( to je eufemizam za nadomje tanje Arapa idovima, to podsjeæa
na neka znaèenja "urbanizma" u SAD).
Projekt Har Homa, na podruèju D abal Abu Gneima, zaokru uje izraelski prsten oko znatn
o pro irena "jeruzalemskog" podruèja. Projekt je pokrenut zadnjih mjeseci laburistièke
vlade imona Pe-resa, zamrznut nakon sna nih domaæih i meðunarodnih prosvjeda za vrijem
e Likudove vlade Benjamina Netanijahua te energièno (bez prosvjeda) nastavljen pod
Barakom. No za izraelsku krainiu
desnicu je laburistièki projekt Har Homa znatno manje znaèajan nego projekt E-l, koj
i je dobio znatno manje publiciteta. Taj projekt predviða novu stanogradnju i izgr
adnju infrastrukture kako bi se Veliki Jeruzalem pro irio na gradiæ Ma'aleh Adumim n
a istoku, èime se Zapadna obala gotovo presijeca nadvoje. Èlan Kneseta Mihael Klajne
r, èelnik ekspanzionistièke Fronte Zemlje Izraelove (Hazit Erec Jisrael), vrlo je ra
dosno pozdravio najavu projekta. Rekao je kako je taj plan, koji je "donesen na
inicijativu biv eg /Peresovog/ ministra stanogradnje Benjamina Ben-Elijezera /u no
voj, aron-Peresovoj vladi ministra obrane/ s pristankom Jicaka Rabina (...) iznim
no bitan" za ostvarivanje Frontinih zahtjeva, vi e nego Har Homa37.
U aron-Peresovoj je vladi posao skrivanja programa u tijeku i odbijanja meðunarodni
h prosvjeda pripao ministru vanjskih poslova Peresu. Izvje taj o vladinim programi
ma za pojaèavanje naseljavanja nosi naslov "Pere odbacuje meðunarodne primjedbe na na
seljavanje". Pere uvijek iznova govori o "prirodnom rastu", formulu stvorenoj za
uti avanje prosvjeda, stoje tradicionalno prilog "golubova" zajednièkoj stvari38.
Temeljno je naèelo opisano 1996. godine, za posljednjih mjeseci Peresove vlade. Uèin
io je to ministar stanogradnje Ben-Elijezer, najavljujuæi planove za Har Homu te n
astavak Rabin-Peresovih programa za irenje Velikog Jeruzalema u svim smjerovima,
kako bi se u njega ukljuèili Ma'aleh Adumim (na istoku), Givat Ze'ev (na sjeveru),
Beitar (na jugu) itd. Laburisti "sve èine potiho", objasnio je Ben-Elijezer, uz "
potpunu za titu premijera/Peresa/", rabeæi izraze kao stoje "prirodni rast" umjesto
"nova naselja". Laburistièki golub Josi Bajlin kritizirao je novu Netanijahuovu vl
adu zbog zapaljive retorike. Rabinova je vlada, zapisao je on, "poveæala naseljava
nje za 50% u (...) Judeji i Samariji" (Zapadnoj obali) nakon Osla, no "mi smo to
èinili tiho i mudro", dok vi blesavo "svakog jutra objavljujete svoje namjere, st
ra eæi Palestincei pretvarajuæi temu Jeruzalema kao ujedinjenoga glavnog grada Izraela
- oko èega se svi Izraelci sla u - u predmet svjetske rasprave."
Bajlinova je izjava tek djelomice toèna. "Tiha mudrost" prote e se i preko granica J
eruzalema39. Razlike u stilu mogu se dosta lako pripisati razlikama meðu biraèkim ti
jelima dviju politièkih grupacija. Laburisti su stranka obrazovanih profesionalaca
i poza-padnjene elite, pa ima vi e sluha za zapadne norme te razumije kako izrael
ski pokrovitelji radije "ne vide" to Izraelci rade. Liku-.
dove grube metode za postizanje u osnovi istih rezultata neugodne su zapadnim hu
manistima, pa ponekad èak vode do sukoba i izi-ritiranosti (v. bilj. 26).
Ma'aleh Adumim amerièki mediji opisuju kao "jednu od jeruzalemskih èetvrti". U sklad
u s time, Clintonova posljednja ponuda nije mogla biti razumnija ni velikodu nija
kad je rekao da " to je idovsko, treba biti izraelsko". Pri tome je "zaboravio spom
enuti (...) da bi to omoguæilo Izraelu pripajanje naselja to ih je izgradio u okupi
ranom istoènom Jeruzalemu." Zapravo, znatno vi e od toga, u svim smjerovima. No to n
ije bitno. Velika vrijednost Clintonova "kreativnog kompromisa (...) je u tome to
sad barem znamo kako izgleda jedini stvarno moguæi konaèni dogovor", objasnio je Th
omas Friedman. Predsjednik je govorio. to se jo mo e reæi40?
Oni koji tvrdoglavo ostaju nezadovoljni otkrit æe da Ma'aleh Adumim rabi tek 1/16
od pet tisuæa hektara dodijeljenih mu izraelskim planiranjem. To je uobièajeni posto
tak, kako bi se omoguæio "prirodni rast". Prièu o Ma'aleh Adumimu ponavlja B'Celem (
v. bilj. 38)41. Grad je osnovan pod laburistièkom vladom, sredinom sedamdesetih, t
e je brzo rastao "uz pomoæ golemog dotoka sredstava iz dr avnog proraèuna", govori vla
dina internetska stranica. Slu beni Plan metropolitanskog Jeruzalema predviða izmeðu 1
994. i 2010. porast od 285%, dakle ezdeset tisuæa stanovnika. Zemlja je eksproprira
na od puèanstva nekoliko palestinskih sela. Meðu tim selima je i Abu Dis, selo koje
bi, u skladu s planovima golubova trebao postati palestinski Al-Kuds (dakle Jeru
zalem), jeziènom igrom. No to samo po to mu je oduzeta zemlja, za razliku od izraels
kog "Jeruzalema", koji æe zauzeti dobar dio Zapadne obale. Dr avne su vlasti prona le
kako je bilo mnogo bespravne gradnje, to su èinili idovski naseljenici. "Rje enje" je
bilo jednostavno, kao i s drugim naseobinama: "izdati dozvole unatrag, radije ne
go ru iti graðevine". Rje enje je ru enje, èesto brutalno, kad Arapi ilegalno grade, kako
moraju, zbog strogih uvjeta nametnutih arapskoj izgradnji.
Protjerivanje beduina iz plemena D ahalin od 1993. kako bi se omoguæilo dalje irenje
Ma'aleh Adumima provedeno je osobito okrutno. Htjeli su "izbjeæi svojoj stra noj sud
bini" - a bila je uistinu i oèito u asna - "predstavkom Vi em sudu", koji je ostao vje
ran svojoj tradiciji ponizne poslu nosti izvr noj vlasti, makar je izrazio nadu da æe
izraelska vojska olak ati protjerivanje "kao èin milosrða". U studenom 1999. Visoki je
sud odbacio jo jednu pa-
lestinsku predstavku protiv daljeg irenja Ma'aleh Adumima, na-vev i kako æe "za stano
vnike susjedstva /palestinskih sela/ mo da proizaæi i neko dobro iz gospodarskog i k
ulturnog razvoja" iskljuèivo idovskoga grada.
Konaèni rezultat, zakljuèuje B'Celem, ovdje je isti kao i na okupiranim podruèjima: "b
espomoæno mjesno puèanstvo posve je podvrgnuto pravilima to ih nameæe izraelska okupaci
jska vojska, kako bi promicala svoje politièke interese." Tijekom pregovora u Oslu
proces se samo pojaèao.
Opæina Ma'aleh Adumim obja njava: "Politièki cilj utemeljenja grada bilo je naseljavan
je podruèja istoèno od izraelskoga glavnoga grada, du ceste Jeruzalem - Jerihon." Tim
e se Ramalah i sjeverna palestinska enklava odvajaju od ju ne. Svaki amerièko-iz-rae
lski mirovni plan ukljuèuje neku od inaèica tog uvjeta te irenje "Jeruzalema" prema s
jeveru i jugu. Kao i prije, konaèni prijedlozi Clintona i Baraka iz sijeènja 2001. p
redviðaju dalje irenje prema sjeveru, to bi praktièki podijelilo sjeverno palestinsko
podruèje Zapadne obale. Te su tri enklave odijeljene od biv eg Jeruzalema
- tradicionalnog sredi ta palestinskog ivota42. Povezane su raz-granatom infrastru
kturom, meðu ostalim i "cestovnom mre om, dugaèkom ukupno oko 400 kilometara, koja zao
bilazi sredi ta palestinskog puèanstva te omoguæuje naseljenicima brzo i sigurno kreta
nje Zapadnom obalom"43. Izgraðena na 16.000 hektara zemlje s koje su Palestinci iz
vla teni, ta cestovna mre a takoðer prijeèi irenje i razvoj palestinskih sela te ometa pr
otok robe i ljudi. Ipak, Arapi mogu putovati onime to se slu beno zove "palestinski
m cestama", od kojih su mnoge opasne. Takva je npr. cesta Betlehem
- Ramalah, koja bi mogla biti posve zatvorena primijeni li se Clin-ton-Barakova
formula ili neka njoj nalik. Uz to postoje i "prilazne ceste" koje vode do idovsk
ih naselja, gdje naseljenici imaju bazene i dobro natapane vrtove. (Palestinska
sela i gradovi imaju malo vode, za su nog razdoblja èak nimalo.) Prolazi li jedan je
dini na-seljenik prilaznom cestom, zaustavlja se sav palestinski promet, " to izaz
iva duge zastoje i veliko nezadovoljstvo". Redovito izraelsko zatvaranje cesta j
o vi e pridonosi osjeæaju puèanstva da ivi u zatvoru. Takve blokade "èesto zaustavljaju i
i znatno usporavaju èak i hitni promet, kao to su vozila hitne pomoæi"44. Izraelski t
isak je objavio mnoge primjere brutalnosti i namjernog poni avanja
- kako se mo e i oèekivati od okupacijske vojske koja mo e djelovati bez ustezanja.
Na svakom koraku se takve stvari zbivaju uz odobrenje i pomoæ SAD. Financijska pom
oæ dotjeèe razlièitim kanalima, a takoðer i presudno va na vojna i diplomatska potpora. Sj
edinjene Dr ave su se dobro potrudile da najnovija eskalacija izraelskoga dr avnog t
erora proðe èak i bez stranih promatraèa, to bi moglo omesti pothvat. Dana 27. o ujka 200
1. SAD su ulo ile veto na prijedlog rezolucije Vijeæa sigurnosti UN koja je pozivala
na rasporeðivanje meðunarodnih promatraèa. Prema europskim izvorima navedenim u izrae
lskom tisku, prijedlog je Washington "silovito odbacio" izrekav i "èetverostruko 'ne
'", èime su " okirali predstavnike èetiriju europskih zemalja koje su sastavile rezolu
ciju - Irske, Britanije, Norve ke i Francuske." SAD su odbacile bilo kakav spomen
rijeèi "opsada" ili naèela "zemlja za mir", naseljavanja, meðunarodnog prava i enevske
konvencije. Arapi i njihovi saveznici veæ su bili napustili vlastiti prijedlog rez
olucije, nadajuæi se kako æe "Europljani moæi s Amerikancima dogovoriti zajednièku formu
lu." Jedan je amerièki diplomat objasnio kako "Sjedinjene Dr ave smatraju kako se UN
trebaju dr ati izvan rasprave o naseljavanju" te kako "pitanje enevske konvencije"
treba rje avati izmeðu Izraela i Palestinaca, bez "predrasuda" koje proizlaze iz su
djelovanja UN45.
enevske konvencije su osobito znaèajno pitanje46. Donesene su nedugo nakon Drugog s
vjetskog rata, kako bi se zabranila praksa kakvu su provodili nacisti, izmeðu osta
log i naseljavanjem puèanstva iz okupatorske zemlje na okupirane teritorije te dje
lovanjem koje kodi domaæem civilnom puèanstvu47. Odgovornost za nadzor primjene konve
ncija bila je dodijeljena Meðunarodnom crvenom kri u, koji je objavio da izraelski p
rogram naseljavanja kr i Èetvrtu enevsku konvenciju. To stajali te poduprle su mnogobro
jne rezolucije Vijeæa sigurnosti i Opæe skup tine UN. Primjenjivost enevskih konvencija
na podruèja pod izraelskom okupacijom potvrdile su i same Sjedinjene Dr ave. Tada nji
stalni predstavnik SAD pri UN George Bush se u rujnu 1971. pridru io jednoglasno
prihvaæenoj rezoluciji 465 (1980.) Vijeæa sigurnosti, kojom se izraelsko naseljavanj
e osuðuje kao "flagrantno kr enje" konvencija. Èak ni Clinton nije elio javno stati u o
branu oèitoga kr enja sr i meðunarodnoga humanitarnog prava. SAD su se stoga uzdr ale od g
lasovanja u Vijeæu sigurnosti u listopadu 2000. Tada nja je rezolucija pozivala Izra
el "neka se strogo pridr ava svojih obveza prema Èetvrtoj enevskoj konvenciji", koju
je opet flagrantno kr io (rezolucija 1323, donesena s 14 glasova za te nijednim rj
rotiv). _ _..........
U skladu sa spomenutim konvencijama, odgovornost je visokih stranaka potpisnica
ugovora, meðu njima glavnih europskih sila i SAD, "po tovati i osigurati po tovanje" k
onvencija "pod svim okolnostima". Potpisnice "trebaju uèiniti sve stoje u njihovoj
moæi kako bi osigurale sveopèu primjenu humanitarnih naèela na kojima su konvencije u
temeljene." Tako je odredio Meðunarodni crveni kri . Prema tome je na Washingtonu od
govornost za spreèavanje naseljavanja idova i razvla æivanja Palestinaca, kolektivnoga
ka njavanja te drugih mjera za zastra ivanje, represije i nasilja. Meðunarodni crveni
kri je takoðer objavio (u veljaèi 2001.) da su i izraelska okru ivanja naselja i cestov
ne blokade kr enje njegovih obveza prema konvencijama, a da ne govorimo o pretjera
noj i nezakonitoj uporabi sile koju su vi e puta osudile sve znaèajnije humanitarne
organizacije u Izraelu, SAD i drugdje, takoðer i UN, rezolucijom koju su predlo ile èl
anice EU, koja je prihvaæena jednoglasno, izuzmemo li SAD .
Slijedi, dakle, kako SAD izravno kr e svoje obveze kao stranka enevskih konvencija.
Ne samo to Amerika ne djeluje kako bi osigurala po tovanje konvencija, to je njezin
a obveza, nego aktivno radi na njihovu kr enju. Sve va nije aktivnosti SAD i Izraela
na zaposjednutim podruèjima oèito su kr enje meðunarodnoga prava. Ustupci koje nude Cli
nton i Barak, definirani kao "jedini realistièni plan", koji su pobrali toliko plj
eska zbog svoje velikodu nosti -jednostavno ne postoje. Isto tako ne bi bilo rijeè o
"velikodu nim ustupcima" ni kad bi se Rusi povukli iz Afganistana, niti je tako p
ostupala Njemaèka kad su njezine vojne snage bile istjerane iz okupirane Francuske
. Jedva daje potrebno govoriti o konkretnim pojedinostima, koliko god bile ogavn
e s moralnoga stajali ta.
Washington ima dobrih razloga zbog kojih eli izbjeæi svaki spomen enevskih konvencij
a, a takoðer i za to mediji nude amerièkoj vladi tako potpunu suradnju. To ide tako da
leko da izvje æuju èitatelje kako "sporna podruèja" Palestinci smatraju okupiranim podruèj
ima. Blisko je to istini: takvima ih dr e Palestinci i sav ostali svijet, osim Izr
aela i velesile, njegove za titnice.
U Izraelu ima znatnih snaga koje se veæ dugo zauzimaju za osnutak neke vrste pales
tinske dr ave na sada okupiranim podruèjima. Meðu njima su istaknuti izraelski industr
ijalci, koji su na osnutak palestinske dr ave pozivali i prije sklapanja sporazuma
u Oslu. Predsjednik Izraelske udruge poslodavaca DovLautman preporuèio
je prtajenxi.âiQdjela..BfMTA-.g,..9 kojem...seLlada tek....r
Bio bi to "prijelaz od kolonijalizma prema neokolonijalizmu", komentirao je novi
nar lista izraelske Laburistièke stranke. "Bilo bi to stanje nalik odnosu Francusk
e s mnogim njezinim biv im kolonijama u Africi." Izraelski ef operacija na zaposjed
nutim podruèjima je protumaèio kako je svrha njegova rada "integrirati gospodarstvo
tih podruèja u izraelsko gospodarstvo" 9. Dr avica poput bantusta-na omoguæila bi izra
elskim tvrtkama smje taj tvornica za sastavljanje proizvoda na palestinskoj strani
granice, tako da bi imali jeftinu radnu snagu te se ne bi morali brinuti zbog z
a tite okoli a niti bi imali ikakvih drugih zadr ki u zgrtanju profita. Tako bi se ola
k ale brige i onih kojima se neki rugaju kao "ljepodusima", koje zabrinjava kako s
e postupa prema radnicima te pozivaju neka im se omoguæe pristojni radni uvjeti i
nadnice.
Ponovno prema uzoru na NAFTA-u, posebna dr ava bi bila korisno oru je i protiv izrae
lske radnièke klase. Tako bi se moglo ogranièiti njihove nadnice i prava, lak e se bor
iti protiv sindikata. Ba kao i u SAD, gdje proizvoðaèi razvijaju prekomjerne proizvod
ne kapacitete u inozemstvu kako bi ih mogli iskoristiti za slamanje trajkova, pri
jetiti "prijenosom" proizvodnje u Meksiko radi razbijanja sindikata itd. Sve su
to va ne posljedice primjene NAFTA-e koje su se vjerojatno duboko dojmile izraelsk
ih tvornièara . Osobito bi sna no bili pogoðeni siroma ni izraelski radnici u "razvojnim
gradovima" te arapski sektor; dapaèe, to se veæ dogaða. Za vrijeme neoliberalnog napa
da na njih devedesetih godina, izraelski luèki radnici su se borili protiv privati
zacije luka te ukidanja kolektivnih ugovora koji su im osiguravali steèena prava.
Udruge poslodavaca poku ale su slomiti trajkove preusmjeravanjem teretnih brodova p
rema Egiptu i Cipru, no to im je donosilo visoke prijevozne tro kove. Luka u Gazi
bila bi idealna. U klasiènoj neo-kolonijalnoj maniri, uz suradnju mjesnih vlasti,
tamo bi se uspostavila luka; trajkovi bi bili slomljeni, a izraelske luke bi pre le
u ruke privatnika koji ne bi nikome odgovarali5 .
Ne iznenaðuje to Izrael sve vi e slièi SAD-u, s velikom gospodarskom nejednako æu meðu sta
ni tvom, kojega velik dio ivi u siroma tvu. Nadnice stagniraju, radni uvjeti se pogor a
vaju, nagrizen je sustav socijalne za tite koji je prije dobro funkcionirao. Kao i
u SAD, gospodarstvo se uvelike oslanja na dinamièni dr avni sektor, koji se katkad
skriva pod plastom vojne industrije. Nije takoðer iznenaðenje ni da SAD podupiru ureðe
nje koje æe amerièku ispostavu na Bliskom istoku uèiniti sliènijom sredi njici.
Ima i nacionalistièkih razloga za protivljenje teritorijalnom irenju. Sve je veæa bri
ga tzv. "demografska kr,iza" koja je posljedica razlièite stope raðanja izmeðu idova i
Arapa (a meðu idovskim stanovni tvom, razlike izmeðu sekularnih i religioznih idova). De
mografska predviðanja pokazuju kako neæe proæi dugo prije nego ultrareligiozni idovi, o
d kojih mnogi nisu cionisti, postanu veæina stanovni tva. Skup istaknutih osoba koji
se u o ujku 2001. bavio tim problemom dobio je znatnu medijsku pozornost, kao i p
oziv uva enog analitièara Sloma Gazita na uspostavu privremene diktature radi proved
be strogih unutarnjih mjera kako bi se sprijeèila "demografska opasnost", koju on
dr i "najozbiljnijom ugrozom s kojom se Izrael suoèava". Iz istih razloga je pozvao
na potpuno povlaèenje s okupiranih podruèja - za razliku od Clinton-Barakovog plana5
2.
Osnovno znaèenje mirovnog procesa iz Osla dobro su shvatili vodeæi izraelski umjeren
jaci. Nedugo prije nego je u ao u Barako-vu vladu kao ministar unutarnje sigurnost
i, povjesnièar lomo Ben-Ami je u jednoj akademskoj studiji ustvrdio kako su "u prak
si, sporazumi iz Osla zasnovani na neokolonijalistièkoj osnovici, na pretpostavci
kako æe jedna strana dovijeka ovisiti o drugoj." S tim ciljem su sporazumi Clinton
a, Rabina i Peresa imali namjeru nametnuti Palestincima "gotovo posvema nju ovisno
st o Izraelu", stvarajuæi "produ enu kolonijalnu situaciju", za koju se oèekuje kako æe
biti "stalna osnovica za (...) ovisnost". Ben-Ami je poslije postao glavni prego
varaè i tvorac Barakovih prijedloga53.
Korak po korak, SAD i Izrael su se trideset godina zajedno trudili stvoriti sust
av stalne neokolonijalne ovisnosti. Projekt je nedavno poprimio novi oblik "miro
vnog procesa iz Osla", u skladu s podrobno razraðenim odredbama privremenih sporaz
uma. Planovi su primijenjeni u programima naseljavanja i izgradnje, koji se prov
ode bez obzira tko je na vlasti - èesto najdjelotvornije upravo pod vla æu laburistièkih
"golubova", koji su otporniji na kritiku. Ti su se planovi èitavo vrijeme oslanja
li na vojnu, diplomatsku i financijsku potporu SAD te - to nije neva no - na ideolo k
u potporu amerièkih intelektualaca.
Bilje ke
PREDGOVOR
1 "Izvori i osnovni uzroci meðunarodnoga terorizma", Tajni tvo UN, pretiskano
u: M. Cherif Bassiouni (ur.), International Terrorism and Political Crimes ("Meðun
arodni terorizam i politièki zloèini"), Charles Thomas, 1975.
2 Claire Sterling, Walter Laqueur; v. 5. poglavlje. Za reference i iri opis
v. moj rad Toivards a New Cold War ("Prema novom hladnom ratu", dalje TNCW), Pan
theon, 1972., 47. i dalje str. Takoðer moje poglavlje u: Noam Chomskv, Jonathan St
eele i John Git-tings, Superpoiuers in Collision ("Sukobljene velesile"), Pengui
n, 1982. (izmijenjeno izdanje 1984.) Iscrpnu raspravu i dokumentaciju o temi v.
Edward S. Herman, The Real Terror Netivork ("Stvarna teroristièka mre a"), South End
Press, 1982.
3 Razlika je u tome to je agresija znatno te i zloèin. Primjeri agresije su: am
erièki napad na Ju ni Vijetnam te poslije èitavu Indokinu; sovjetska najezda na Afgani
stan; vojne intervencije s potporom SAD u Istoènom Timoru i Libanonu, koje su izve
le amerièke klijentske dr ave, Indonezija odnosno Izrael itd. Granica meðu dvjema poja
vama katkad je zamuæena; nekim æemo se sluèajevima vratiti.
4 Washington Post, 30. lipnja 1985.; Time, 11. listopada 1982.; Goodman, Ne
w York Times, 7. veljaèe 1984.
5 V reference u bilje ci 3. te 5. poglavlje, str. 130. - 132.
6 Economist, 14. lipnja; Victoria Brittain, Guardian, 6. lipnja; An-thony R
obinson iz Johannesburga, Financial Times, 7. lipnja 1986. O tome je izvijestila
i Svjetska slu ba BBC-a. Potopljeni je brod vjerojatno bio kubanski brod koji je
prevozio namirnice. V. takoðer u: Israeli Foreign Affairs, srpanj 1986.
7 O tome nije bilo ni spomena u New York Timesu, Wall Street Journalu, Chri
stian Science Monitoru, informativnim tjednicima te drugim èasopisima koje prati k
azalo èasopisa. Washington Post je na 17. stranici 8. lipnja iz Moskve objavio èlana
k od 120 rijeèi, u kojem se izvje æuje kako Sovjeti osuðuju ju noafrièki napad.
8 Pozadina je sljedeæa: u listopadu 1976. zrakoplov "Èupane" ra o-
ren je u letu bombom. Poginule su 73 osobe, meðu kojima i èitava kubanska maèevalaèkæi momè
d, koja je osvajala zlatne medalje. (Usporedi taj dogaðaj s "minhenskim pokoljem",
koji je bio jedan od vrhunaca palestinskoga terorizma. Obaranje zrakoplova pove
zuje se s Orlandom Boschem, jednim od vodeæih meðunarodnih terorista, koga je, zajed
no s njegovim bliskim suradnicima, obuèavala CIA u sklopu teroristièkog rata protiv
Kube. Bosch je "imao bliske veze (te bio na pLos Angeles Timesnom popisu) èileansk
e i venesuelske tajne policije" koje je pak "CIA obuèavala i s njima do danas zadr a
la bliske veze" (Herman, Re-al Terror Netivork, 63. str.) Kakva bi bila amerièka r
eakcija u takvom sluèaju? Pitanje je tek teoretsko, jer bi se na prvi znak nazoènost
i kubanskih vojnika blizu Venesuele na Havanu vjerojatno obru io jak amerièki napad.
O izraelskoj Invaziji na Libanon v. 2. poglavlje te tamo navedene reference. Br
oj od dvjestotinjak Rusa ubijenih "koji su na tom podruèju vodili sirijsku protuzr
aènu obranu" u vrijeme (nièim izazvanog i neoèekivanog) izraelskog napada na sirijske
postrojbe u Libanonu donosi Aviation Week & Space Technology od 12. prosinca 198
3. Sirijska je vojska u la u Libanon u sporazumu sa SAD i Izraelom. Ljeta 1986. tr
ebala je zavr iti svoj estogodi nji boravak u toj zemlji. O tim dogaðajima v. u mojoj k
njizi Fateful Triangle ("Kobni trokut", FT), South End Press, 1983.
9 O stvarnom svijetu vidi: Gabriel Kolko, Politics o/War ("Ratna politika"), Ran
dom House, 1986. To je klasièna, dan-danas neprevladana knjiga, unatoè mnogim odonda
objavljenim struènim knjigama. Takoðer moje knjige: TNCW, Turning the Tide ("Prekre
tnica", TTT), South End Press, 1985. te citirane izvore. Od novijeg materijala v
. moj rad Deterring Democracy ("Ometanje demokracije"), Verso, 1991. te Hill & W
ang, 1992., 11. poglavlje, te citirane izvore. Takoðer: Melvvn Leffler, "Adherence
to Agreements: Yalta and the Experiences of the Early Cold War" ("Pridr avanje sp
orazuma: Jal ta i iskustva ranoga Hladnog rata"), International Security, ljeto
1986. Lefflerov je zakljuèak kako se "sovjetsko pridr avanje sporazuma /iz Jal te, P
otsdama i drugih iz vremena Drugoga svjetskog rata/ zapravo nije bitno razlikova
lo od amerièkoga". Valja primijetiti kako su SAD u Grèkoj i Ju noj Koreji kasnih èetrdes
etih godina organizirale masovne pokolje kao dio svjetskog programa uni tavanja an
tifa istièkog otpora, èesto u korist kolaboracionista s nacistima i Japancima.
10 Objavljeni dokumenti iz sovjetskih arhiva otkrivaju kako su "amerièke i britans
ke izvje tajne slu be podupirale ukrajinske i poljske pobunjenièke akcije protiv sovje
tskih postrojba dugo prije pobjede nad Njemaèkom". Time su vezivale nekoliko stoti
na tisuæa sovjetskih vojnika, pri èemu su poginule tisuæe èasnika.
Bilje ke 203
Zbog toga je osloboðenje Europe od nacistièke vladavine bilo znatno usporeno. Mraène æem
o posljedice poslije razmotriti. To se bez veæe promjene nastavilo nakon rata. Vid
i: "The Early Cold War in Soviet West Ukraine, 1944-1948" ("Rani Hladni rat u so
vjetskoj Zapadnoj Ukrajini od 1944. do 1948."), The Carl Beck Papers broj 1505,
sijeèanj 2001., Centar za ruske i istoènoeuropske studije, Sveuèili te u Pittsburghu. Ov
o bi otkriæe moglo biti meðu najznaèajnijim i najmanje poznatim od onih koja proizlaze
iz nedavno objavljenih dokumenata iz ruskih arhiva.
11 V TNCW, 3. poglavlje te moj uvod u: Morris Morlev i James Pe-tras, The Rea
gan Administration and Nicaragua ("Reaganova vlada i Nikaragva"), Monografski ni
z br. 1 Instituta za analizu medija, NewYork, 1987.
12 Temelji su veæ polo eni u Sjedinjenim Dr avama te u nizu konferencija za buduæe
terorologe to ih je organizirao Izrael, koji je oèito zainteresiran za ovu promid ben
u akciju. Komentirajuæi drugu konferenciju o terorizmu u Washingtonu to ju je prire
dio Izrael, Wolf Blitzer je primijetio kako usmjeravanje pozornosti na arapski t
erorizam te odu evljenje to su ga mnogi ugledni govornici pokazali prema izraelskom
terorizmu i agresiji (osobito najezdi na Libanon iz 1982.) daje "svakako velik
poticaj izraelskoj vlastitoj kampanji hazbare u Sjedinjenim Dr avama, kao to su pri
mijetili svi nazoèni." (Blitzer, Jerusalem Post, 29. lipnja 1984.) Rijeè hazbara, do
slovno "tumaèenje", izraelski je propagandistièki termin. Izra ava, tezu kako je Izrae
l jednostavno u svemu u pravu u bilo kojem pitanju, pa to samo treba dobro objas
niti. Promid ba je za one koji ne to moraju skrivati. Vi e o sudovima izreèenim na tome
skupu v. 3. poglavlje, bilje ka 20.
13 Kennedvjev je program bio ogranièen samo na drugu i treæu toèku Reaganova plana.
Prvi cilj, izveden uz pomoæ èlanova Demokratske stranke u Kongresu, izravno suprota
n volji javnosti, odra ava pad u razmjernoj moæi SAD, koji se u meðuvremenu dogodio. N
ije vi e moguæe iæi za "velikim dru tvom kod kuæe i velikim zamislima u inozemstvu", kako
je to formulirao Kennedvjev savjeetnik Walter Heller. Zato je to trebalo napusti
ti. O mi ljenju javnosti v. TTT, 5. poglavlje te Thomas Ferguson i Joel Rogers, At
lantic Mon-thly, svibanj 1986. O odnosu Reaganovih programa prema onima iz kasni
je faze Carterove vladavine, koje su reganovci nastavili, v. TNCW, 7. poglavlje
te TTT, poglavlja 4. i 5. V takoðer: Joshua Cohen i Joel Rogers, Inequity and Inte
rvention ("Nejednakost i intervencija"), South End Press, 1986.
14 O tome v. TNCW, posebno poglavlja 1. i 2. Program za tite ljudskih prava bio
je uglavnom kongresna inicijativa koja je odra avala promjene u javnoj svijesti.
Taj projekt nije bio beznaèajan, unatoè
Jo.me: to je bip iskori ten za promid bene svrhe i licemjernu pri-
mjenu, gdje se stalno izbjegavalo baviti zloèinima to su ih poèinile klijentske dr ave,
to je dijametralna suprotnost uobièajenim tvrdnjama. V Chomskv i Herman, Poltiical
Economy of Human Rights ("Politièka ekonomija ljudskih prava"), osobito 1. svezak
. 15 World Press Revieiv, veljaèa 1986.
UVOD
1 Struèna studija koju navode Charles Glaser i Steve Fetter, "National Missile
Defense and the Future of U.S. Nuclear Weapons Poli-cy" ("Raketna narodna obran
a i buduænost amerièke politike nuklearnog oru ja"), International Security, ljeto 200
1.
2 V Strobe Talbott i Nayan Chanda, The Age of Terror ("Doba terora"), Basic B
ooks i Centar za prouèavanje globalizacije Sveuèili ta Yale.
3 V ni e, radi prepoznavanja. Za vi e pojedinosti i izvore koji ovdje nisu navede
ni, vidi poglavlja koja slijede. O meðunarodnom terorizmu u prija njem razdoblju v.
Noam Chomskv i Edward Herman, "Politièka ekonomija ljudskih prava", South End Pres
s, 1979., u dva sveska. Za opæi pregled prve faze "rata protiv terora" v. Alexande
r George (ur), Western State Terrorism ("Zapadni dr avni terorizam"), Politv - Bla
ckwell, 1991.
4 Andrew Bounds: "Kako je zemlja kukuruza /Gvatemala/ postala zemlja gladi",
Financial Times, 11. lipnja 2002.
5 Carothers, "Reaganovegodine" u: Abraham Lovventhal (ur.),Expor-ting Democra
cg ("Izvoz demokracije"), John Hopkins Universitv Press, 1991.; In the Name ofDe
mocracy ("U ime demokracije"), Universitv of California Press, 1991.; New York T
imes Book Re-view, 15. studenog 1998.
6 Svibnja 2002. satima sam slu ao osobna svjedoèenja campesino-sa i domorodaca o
njihovim traumatiènim iskustvima kako su bili potjerani sa zemlje prskanjem koje j
e uni tilo njihove bogate i raznolike usjeve, otrovalo im djecu i zemlju, pobilo b
lago, ostaviv i zemlju slobodnom za iskori tavanje multinacionalnih kompanija te na
kraju mo da i izvoz poljoprivrednih proizvoda dobivenih od genetski izmijenjenog "
Monsantova" sjemena, po to je uni tena biolo ka raznolikost i vi estoljetna tradicija us
pje nog seoskog poljodjelstva. Tako je bilo u Cauci, gdje su siromasi uspjeli izab
rati vlastitog guvernera, ponosnog i dojmljivog domorodaèkog voðu, vjerojatno prvoga
takvog u zapadnoj hemisferi. Uspjesi dru tvenog bloka doveli su do naglog porasta
paravojnog terora i suzbijanja gerile. Prskala su se i polja koja èak nisu bila n
i pregledana kako bi se vidjelo uzgajaju li se tamo koka i mak. Grmovi kave i dr
ugi usjevi - sve je uni teno. Cauca je osvojila prvo
Bilje ke 205
mjesto u kr enju ljudskih prava za 2001. godinu, to nije malo dostignuæe u takvoj ter
oristièkoj dr avi. Samu zamisao da SAD imaju pravo uni tavati usjeve koji im se ne sviða
ju u nekoj drugoj zemlji teroristièka velesila dr i samorazumljivom, no zapravo je t
oliko nevjerojatna da je se jedva mo e i komentirati. Nitko, dakako, nema prava un
i tavati znatno smrtonosnije tvari koje se proizvode u Sjevernoj Karolini i Kentuc
kvju.
7 Imao sam prigode osobno vidjeti neke od uèinaka u Dijarbakiru, poluslu benome k
urdskome glavnom gradu, u veljaèi 2002. Kao i u Kolumbiji, nadahnjuje vidjeti hrab
rost rtava i gradskih intelektualaca koji ih podupiru, postojano se odupiruæi drako
nskim zakonima i praksi, izla uæi se opasnosti od kazni, koje znaju biti krajnje te ke
.
8 Pregled se mo e pronaæi u mojim knjigama New Military Huma-nism ("Novi vojni hu
manizam"), Common Courage, 1999.; A New Generation Draivs the hine ("Novi nara taj
je rekao 'dosta'"), Verso, 2000. i Rogue States ("Otpadnièke dr ave"), South End Pr
ess, 2000. V. takoðer Human Rights Watch (HRW), The Sixth Division: Military-param
ilitary Ties and U.S. Policy in Colombia (" esta divizija: vojno - paravojne veze
i politika SAD u Kolumbiji"), veljaèa 2002. Takoðer Crisis in Colombia ("Kriza u Kol
umbiji"), koji su zajednièki priredili HRW, Amnesty International i Ured za Los An
geles Timesinsku Ameriku u Washingtonu ta kongresno saslu anje. To je neuobièajeno p
odroban pregled zloèina i drskosti kolumbijske vojske. Podatke je State Department
opet ignorirao, pohvaliv i Kolumbiju zbog "pobolj anja" u po tivanju ljudskih prava.
Takva pobolj anja redovito u klijentskim dr avama vidi amerièka vlada, ali nitko drugi
. U ovom je sluèaju taj zadatak obavio dr avni tajnik Colin Powell u svom Memorandum
u od 1. svibnja 2002.
9 Judith Miller, New York Times, 30. travnja 2000., 1. str. Èlanak bez komentar
a prenosi najnovije izvje æe State Departmenta o terorizmu, u kojem se jo dvije teror
istièke dr ave (Al ir i panjolska) istièu zbog svojih postignuæa u borbi protiv terorizma.
Steven Cook, "Amerièko-turski odnosi i rat protiv terorizma", Anah/sis Paper No. 9
, America's Response to Terrorism ("Amerièki odgovor na terorizam"), 6. studenog 2
001., Brookings.
10 V reference u bilje ci 8. Iscrpniji komentar sada nje faze "rata protiv terora
" mo e se pronaæi u mojoj knjizi 9-11, Seven Stories, 2001. te mojim esejima u knjiz
i Kena Bootha i Tima Dunnea (urednici), Worlds in Collision ("Svjetovi u sukobu"
), Palgrave, 2002. te Jamesa Sterbe (ur.), Terrorism and International Justice (
"Terorizam i meðunarodno pravosuðe"), Cocford, 2002.
11 Josi Bajlin, Mehiro el Ihud, Revivim, 1985., 42. str. To je va an pregled zap
isnika izraelske laburistièke vlade. Vi e pojedinosti
o onome to slijedi mogu se pronaæi u mom "Kobnom trokutu" (FT), u poglavljima 3, 4,
5 i 5.1.
12 Justin Huggler i Phil Reeves, Independeftt, 25. travnja 2002.
13 Bajlin, ibidem, 147.
14 Izvje æa o okantnim zloèinima izvr enim na zapovijed vrhovnog zapovjedni tva, s veli
om drsko æu, a ti su primjeri uzeti iz tiska na hebrejskom u Izraelu, v. moj rad Nec
essary Illusions ("Nu ne iluzije"), South End Press, 1989., dodatak 4.1. Takoðer FT,
8. poglavlje, gdje su objavljene i neke osobne opaske, koje su prije toga izi le
u tisku na hebrejskom. V. i: Boaz Evron, Jediot Aha-ronot, 26. kolovoza 1988. za
reakciju, koja je poèela s nevjeri-com, sve dok autor nije prona ao jo strasnije dod
atne dokaze u èasopisu iz kibuca. Iscrpnu raspravu i analizu mo e se pronaæi u: Zachar
v Lockman i Joel Beinin (urednici), Itifada, South End Press, 1989.; Joost Hilte
rmann, Behind the intifada ("U pozadini intifade /palestinskog ustanka/"), Princ
eton, 1991.; Patricia Strum, The Women are Marching (" ene stupaju"), Lawrence Hil
l, 1992.
15 V eseje Mouina Rabbanija, Sare Roy i drugih u: Roane Carev (ur), The New i
ntifada ("Nova intifada"), Verso, 2001. te Sara Roy, Current History, sijeèanj 200
1.
16 Brian Whitaker, Guardian, 22. svibnja 2002.
17 Armey, CNBC, "Gruba igra", 1. svibnja 2002. Lewis, "Rje avanje nerje ivog", Ne
w York Times, 13. travnja 1998. Rabin je odbacio moguænost stvaranja palestinske d
r ave, to je i imon Pere uèinio dok je bio na vlasti.
18 Clive Ponting, Churchill, Sinclair-Stevenson, 1994., 132. str.; Win-ston C
hurchill, The Second World War ("Drugi svjetski rat"), sv. 5, Houghton Mifflin,
1951., 382. str.
19 Piero Gleijeses, Conflicting Missions ("Suprotni zadaci"), Univer-sity of
North Carolina, 2002., str. 16, 22, 26; iz objavljenih tajnih dokumenata navode
se J. E Kennedv, CIA te ministarstvo vanjskih poslova SAD.
20 Patrick Tyler, New York Times, 25. travnja; John Donnellv, Boston Globe, 2
8. travnja 2002.
21 David Johnston, Don Van Natta Jr. i Judith Miller, "Al-Kaidine nove veze i
re ugrozu s udaljenih mjesta", New York Times, 16. lipnja 2002. V 6. poglavlje,
bilje ku 3.
1. NADZOR NAD MI LJENJEM: SLUÈAJ BLISKOG ISTOKA
1 O pitanjima o kojima se ovdje raspravlja v. TNCW, osobito 1. i 2. poglav
lje.
2 Navodi Richard Fox, Reinhold Niebuhr, Pantheon, 1985., 138.
Bilje ke 207
3 John Dillin, Christian Science Monitor, 22. travnja 1986.
4 "Veæina Amerikanaca podupire saudijski mirovni plan", Mark Sappenfield, Chris
tian Science Monitor, 15. travnja 2002. - izvje æe o rezultatima ankete. Plan, koji
su arapske dr ave prihvatile u o ujku 2002. godine, opetuje poziv na rje enje s dvjema
dr avama, o èemu je do 1976. postojao meðunarodni konsenzus (v. dalje), kojemu se odo
nda do danas Washington protivi.
5 New York Times, 2. lipnja 1985.
6 New York Times, 17. o ujka 1985.
7 V TNCW, str. 267, 300, 461; FT, str. 67, 189.
8 Rabin, The Rabin Memoirs ("Rabinova sjeæanja"), Little & Brown, 1979., 332. U
skladu sa svojim umjerenim stajali tem, Rabin dr i kako "izbjeglice iz pojasa Gaze
i Zapadne obale" treba ukloniti na istoènu stranu rijeke Jordana. V TNCW, 234. za
odgovarajuæe navode. V FT o davno smi ljenoj koncepciji "prijenosa" domaæeg puèanstva ka
o rje enju problema te o njezinim sada njim varijacijama, npr. kod rasista rabina Ka
hanea, ili kod demokratskog socijalista Mihaela Valcera, koji predla e da se onima
koji su "marginalni za dr avu (...) pomogne" otiæi. Izraz "marginalni za dr avu" razo
tkriva suprotnost izmeðu uobièajenih demokratskih naèela i glavne struje cionizma te o
noga kako se on ostvaruje u Izraelu. V. TNCW i FT za raspravu o tom pitanju, koj
e se u SAD gotovo i ne smije spomenuti.
9 Priedman je ozbiljno i profesionalno izvje æivao iz Libaona tijekom rata 1982.
Katkad izvje æuje iz samog Izraela. V. npr. njegov èlanak o pojasu Gaze, objavljen 5.
travnja 1986.
10 Friedman, New York Times Magazine, 7. listopada 1984. New York Times, 17
. o ujka 1985. te uvodnik u New York Timesu od 21. o ujka 1985. te mnoga druga novin
ska izvje æa i komentare.
11 Pojedinosti v. 2. poglavlje, bilje ka 58. te sam tekst. Op irnije se o "mirovn
om procesu" te "odbacivanju" u neorvelovskom smislu tih rijeèi - dakle, u stvarnom
svijetu - te o uspje nim nastojanjima indoktrinacijskoga sustava da te èinjenice iz
bri e iz povijesti govori u FT.
12 Op irnije se o tome raspravlja u mojem pregledu Kissingerovih memoara, preti
skanom u TNCW.
13 Sadatova je mirovna ponuda bila odgovor na prijedlog mirovnog posrednika U
N Gunnara Jarringa, koji je Sadat prihvatio. Izrael je slu beno priznao kako je to
ozbiljna mirovna ponuda, ali je teritorijalno irenje stavljao iznad mira. Kad je
Jarring 29. svibnja 2002. umro, o njemu su izi li nekrolozi u glavnim amerièkim dne
vnim listovima, ali je preskoèen najva niji dogaðaj u njegovoj politièkoj karijeri. Izni
mka je bio Los Angeles Times, koji je la no ustvrdio kako su obje strane odbile Ja
rringov prijedlog (Dennis
... ^..McLeUaju 1- lipnja 2002. Èlanak je prenesen uJSoston.Gtobeu.) .....
14 Eric Paèe, New York Times, 7. listopada 1981.
15 Raspravu v. TTT te moj esejû: "Amerièka meðunarodna i sigurnosna politika: no
va desnica u povijesnoj perspektivi", Psychohi-story Revieiv 15.2, zima 1987. (u
rednik Lawrence Friedman) te Thomas Walker (ur.), Reagan vs. The Sandinistas ("R
eagan protiv sandinista"), Westview, 1987. Takoðer v. moj uvod u: Morlev i Petras,
The Reagan Administration ("Reaganova vlada"). Kronika zavaravanja o tim pitanj
ima je impresivna.
16 O tim pitanjima, ukljuèiv i i izvore pojma "strate kog posjeda", pregovorima nak
on 1973. koji su vodili do sporazuma u Camp Davidu 1979., nastojanjima SAD da po
kvare "Reaganov plan" iz rujna 1982. - ba kao i "Shultzov plan" za Libanon nekoli
ko mjeseci poslije, v. FT. Stvarnost se, kako je dovoljno jasno bilo i tada, veo
ma razlikuje od verzija to ih opetuju mediji te veæina struènjaka. Ipak je djelomice
priznaju, godinama poslije. Npr. 2. poglavlje v. 47. bilje ku i tekst.
17 Rubinstein, Dauar (slu beno glasilo izraelske Stranke rada), 5. kolovoza 198
3.
18 General (umirovljeni) Mattitvahu Peled, "Amerièki idovi: veæi Izraelci od Izral
eaca", New Outlook, svibanj - lipanj 1975.
19 Pail, "Cionizam bi mogao dobiti rak", New Outlook, listopad -prosinac 1983
. - sijeèanj 1984.
20 Za pojedinosti v. TNCW, 247. str. i dalje. Za novije zakonodavstvo v. Arye
h Rubinstein, Jerusalem Post, 14. studenog 1985. Za neke izraelske komentare koj
i usporeðuju izraelske zakone s ju noafrièkim aparthejdom, vidi Ori ohet, "Nitko neæe smj
eti uzgajati rajèice...", dodatak u Ha'arecu (27. rujna 1985., prevedeno u News
from Within (Jeruzalem), 23. lipnja 1986.) U èlanku se raspravlja o naèinima diskrim
inacije arapskih graðana u Izraelu i Arapa na okupiranim podruèjima s obzirom na zem
lji na i druga prava. Naslov upuæuje na vojne propise koji zahtijevaju od Arapa na Z
apadnoj obali ishoðenje dozvole za sadnju voæaka ili povræa, to je jedna od metoda koje
Izraelu omoguæuju preuzimanje zemlje na okupiranim podruèjima na osnovi neispunjeni
h zakonskih zahtjeva.
21 Paul Berman, "Antiimperijalizam budala", Village Voice, 22. trav
nja 1986. citira "nadahnuti esej" Bernarda Levvisa u New York Revieiv u kojem se
tumaèi ova svrsishodna doktrina. Za neke druge domi ljate primjene pojma antisemiti
zma v. FT, 14. str. i dalje. O pokolju u Duejmi v. TTT, 76. str.
22 Analitièar, Pentagon Papers, izdao Gravel, Beacon Press 1971., II. pog., 22.
str. Dr i se kako su Amerikanci vojnom prijetnjom bitno pridonijeli spreèavanju pol
itièke nagodbe predlo ene na enevskoj konferenciji 1954. god.
23 Za raspravu v. TNCW i moje: For Reasons oj State ("U ime dr ave"), Pantheon,
1973.
Bilje ke 209
24 Julia Preston, Boston Globe, 9. veljaèe 1986.
25 Za raspravu o ovim predmetima v. reference u 15. bilje ci. Ovdje je rijeè o d
opu tenoj razini slobode izra avanja u Americi, a ne o pojedinaènim doprinosima, koje
treba vrednovati svakoga zasebno.
26 V, npr., Timothv Garton Ash, "Nove ortodoksije: Ja", Spectator (London), 1
9. srpnja 1986. Smije na "debata o moralnoj isto-vrijednosti" u Sjedinjenim Dr avama
(u kojoj samo jedna strana dobiva prigodu iznositi svoje poglede u javnosti, un
atoè bri ljivom izigravanju kako je suprotno) zahtijeva zasebnu raspravu.
27 Shaul Bakhash, New York Review oJBooks, 14. kolovoza 1986.
28 "Neorvelovski propagandni sustavi", Thoreau Quarterly, zima/ proljeæe 1984.
Za vi e o ovoj temi v. moj govor grupi novinara koji je pretiskan ovdje, kao i ras
pravu koja je proistekla iz njega.
29 Reich, New York Times, 14. srpnja; Heller, New York Times, 10. lipnja 1986
.
30 New York Times, 21. travnja 1986.
2. BLISKOISTOÈNI TERORIZAM I AMERIÈKI IDEOLO KI SUSTAV
1 New York Times, 17., 18. travnja 1986.
2 Ha'arec, 22. o ujka 1985.; za druge izvore v. FT, 54., 75., 202. str.
3 Herzog, Josi Bejlin, Mehiro el Ihud (Tel Aviv, 1985.), 147. str. Gazit, Hama
kel Vehagezer (Tel Aviv, 1985.), navoðen u Al Ha-mi mar, 7. studenog 1985. Rabin, V/
ashington Post, 6. prosinca; Newsweek, 15. prosinca 1975.; TNCW, 267.-8. str. Ka
da referiram na Reagana, ne govorim o simbolu veæ o kreiranju politike i o struènjac
ima za odnose s javno æu u amerièkoj administraciji.
4 Jediot Ahronot, 15. studenog 1985.
5 Ze'ev if, Ha'arec, 8. veljaèe 1985.; v. FT za svjedoèenje sudionika o kojemu se
nije izvijestilo u Americi i za pobijanje èinjenica, to èine branitelji izraelskog te
rora na temelju postavki da su mediji antisemitski i "za PLO", dok "Arapi prenap
uhuju" i "u arapskoj kulturi se laganje ne smatra nièim lo im" (Martin Peretz; anali
za potonjeg u New Republic, 29. kolovoza 1983.
6 V. 48. bilje ku, ni e.
7 Godfrev Jansen, Middle East International, 11. listopada 1985., citirajuæi Lo
s Angeles Times, 3. listopada
8 Objavljeno uAgainst the Current, sijeèanj 1986.
9 Usporedi FT, 127., 176. str.
10 Bernard Gwertzman, New York Times, 2., 7. listopada 1985.
11 Beverh/ Bevette, Los Angeles Times, izvje æe o Meðunarodnoj konferenciji o tero
rizmu. Los Angeles Times, 9. travnja 1986.
12 Edward Schumacher, New York Times, 22. listopada 1985.
13 New Republic, 21. listopada 1985., 20. sjjeènja 1986.; Associated Press, 4.
travnja 1986.
14 Robert McFadden, "Teror 1985.: Brutalni napadi, o tra reakcija", New York Ti
mes, 30. prosinca 1985.
15 UPI, Los Angeles Times, 28. prosinca 1985.; McFadden, "Teror 1985."; Dersh
owitz, New York Times, 17. listopada 1985. Alexan-der Cockburn, Nation, 2. stude
nog 1985., jedino uva avanje sramotne dvoliènosti, koliko je meni poznato.
16 Ross Gelbspan, Boston Globe, 16. prosinca 1985. O kontra kim zvjerstvima v.
redovita izvje æa Americas Watcha i izvje æa mnogih drugih bri ljivih i podrobnih istraga,
izmeðu ostalog: Izvje æe g. Donalda T. Foxa i prof. Michaela J. Glennona Meðunarodnoj p
ravnoj grupi za ljudska prava i amerièkom vladinom uredu za Latinsku Ameriku, trav
anj 1985. Oni citiraju jednog visokoran-giranog du nosnika amerièkog ministarstva va
njskih poslova koji opisuje amerièki stav kao "namjerno neznanje". Dugaèko i zastra uj
uæe izvje æe mediji su takoðer opæenito zanemarili, a neki su ga èak i izravno nijekano (èa
e i pretvarajuæi da barataju dokazima). Tako postupaju branitelji zapadnjaèkih nedje
la, npr. Robert Conquest, "Pretjerivanje s propagandom", Daily Telegraph (London
), 19. travnja 1986., koji nas uvjerava da su optu be Oxfama i drugih ne samo la ne
nego i "luckaste". Conquest je poznat po svojem razotkrivanju komunistièkih zloèina
i pobijanju apologeta koji ih nijeèu. V takoðer Gary Moore, National Interest, ljeto
1986. sa sliènom porukom; ili Jeane Kirkpatrick, Boston Globe, 16. o ujka 1986., ko
ja nam govori da su "kontra i na dobrom glasu u pogledu upornih nastojanja na izbj
egavanju civilnih rtava. Oni nikad nisu poèinili ni ta usporedivo sa sustavnom brutal
no æu sandinistièke vlade prema disidentima i suparnicima"; sliène la i i obrane za sovjet
ske zloèine ne bi ni na trenutak pro le u medijima. V takoðer 44. bilje ku i 3. poglavlj
e, 14. bilje ku. Uobièajena precedura ne sastoji se od nijekanja nego jednostavno
od ignoriranja zloèina koje su poèinili zapadni saveznici i klijenti. Za komièni preda
h, èovjek se mo e okrenuti proizvodima znaèajne ma inerije posveæene proizvodnji tvrdnji d
a kritièari amerièkog nasilja odbijaju ili ignoriraju izvje æa o zloèinima slu benih neprij
telja. Da navedemo nekoliko primjera, ukljuèujuæi poprilièno spektakularne la i, v. Poli
tical Economu of Human Rights ("Politièka ekonomija ljudskih prava"), II. svezak;
moje "Pregled genocidnoga desetljeæa", Inside Asia (London), veljaèa-o ujak 1985. (pre
tiskano u: James Peck (ur.), The Chomsku Reader ("Èitanka iz Chomskog"), Pantheon,
1987. i "Vizije pravednosti", Cultural Critique, proljeæe 1986.; Christopher Hitc
hens, "Kor i Kasandra", Grand Street, jesen 1985.
Bilje ke 211
18 A i u Izraelu. Nakon njegova dolaska na vlast, porasli su: uporaba muèenja u
zatvorima, pritvaranja bez podizanja optu nice, progoni suprotni meðunarodnom pravu
te peèaæenje kuæa - uobièajena praksa prethodne laburistièke vlade koju su hvalili amerièk
lijevi liberali, no koja je smanjena ili prekinuta pod Menahemom Be-ginom. Deni
Rubinstein, Davar, 4. veljaèe 1986.; Eti Ronel, Al Hami mar, 11. lipnja 1986. O muèen
jima v. Ha'arec, 24. veljaèe 1986. i Gada Abu D aber, 1985. Obnovljena politika muèenj
a. Alternative Information Center, Jeruzalem, veljaèa 1986. Koteret Ra it, 7. svibnj
a 1986. Takoðer v. Amnestu International, "Uhidbeni nalozi po gradovima Izraela i
okupiranih podruèja", 2. listopada 1984.
19 Curtis Wilkie, Boston Globe, 10. o ujka; Julie Flint, Guardian, London, 13.
o ujka; Jim Muir, Middle East International, 22. o ujka; Breindel (ur.), New York Ti
mes, 28. o ujka; Nora Bou-stany, Washington Post, 12. o ujka 1985. Fotografija grafi
ta na zidu objavljena u: Joseph Schechia, Iron Fist (" eljezna aka"), ADC, Washingt
on, 1985.
20 Guardian (London), 2., 6. o ujka 1985.
21 Ilya, Jerusalem Post, 27. veljaèe 1985.; Magnus Linklater, Isabel Hilton i
Neal Ascherson, Fourth Reich ("Èetvrti Reich"), Hodder & Stoughton, London, 1984,
111. str.; Der Spiegel, 21. travnja 1986. (v. 3. poglavlje); JVeiu York Times, 1
3. o ujka 1985.
22 Ihsan Hijazi, New York Times, 1. sijeènja 1986.; Hijazi nagla ava kako su se i
zvje æa iz Izraela razlikovala.
23 Christian Science Monitor, 30. sijeènja 1986.
24 Za detaljnu istragu, v. FT, ili usporedi npr. ono to je iza lo u Newsweeku s
onim to ef ureda Tony Clifton opisuje u svojoj knjizi God Cried ("Bog je zaplakao"
), Clifton i Catherine Leroy, Quartet, 1983., izdanoj u Londonu, ili uzmi u obzi
r Moj ratni dnevnik puk. Dova Jermije, jednog od osnivaèa izrealske vojske, izdan
mimo cenzure u Izraelu (v. FT za mnoge citate) i poslije u engleskom prijevodu (
South End Press, 1983.), no potpuno ignoriran u medijima, makar oèito djelo od pri
liène va nosti. Za to postoje mnogobrojni primjeri.
25 Landrum Bolling (ur.), Reporters under Fire ("Izvjestitelji pod vatrom", W
estview, 1985. ukljuèuje npr. kritiku medija Protukle-vetnièkog saveza B'nai Brita
i ostale optu be koje dose u tek razinu apsurda (v. FT za analizu ovih dokumenata),
no ne i studiju Amerièko-arapskog protudiskriminacijskog odbora koji predstavlja d
okaze o "dosljednoj proizraelskoj pristranosti" u pokrivanju rata u tisku.
26 Kifner, New York Times, 10. o ujka; Muir, Middle East Interna-_ tional, 22
. veljaèe 1985,; Mary CurtiusA Christian
tor, 22. o ujka; Jim Yamin, Christian Science Monitor, 25. travnja; razgovor s Yam
inom, MERIP Reports, lipanj 1985.; David Hirst, Guardian (London), 2. travnja; R
obert Fisk, Times (London), 26., 27. travnja; Philadelphia Inquirer, 28. travnja
1985.
0 izraelskim nastojanjima na raspirivanju mr nje u regiji uf od sredine 1982. v. FT
, 418. str. i dalje.
27 Middle East International, 22. o ujka 1985.
28 UPI, Boston Globe, 22. rujna 1984.; razgovor s Olmertom, Al Ha-mi mar, 27. s
ijeènja 1984.; Wieseltier, New Republic, 8. travnja 1985.; o Hazbari, v. uvod, 15.
bilje ku.
29 Don Oberdorfer, "Um Georgea Shultza", Washington Post Weekly, 17. veljaèe 19
86.; Rubin, New Republic, 2. lipnja 1986.; Fried-man, New York Times, 16. veljaèe
1986., kao i mnoga druga izvje æa. Kao i Wieseltier, Rubin iznosi da taj "terorizam
koji financira Sirija... nije krik bijesa protiv zapadnog neuspjeha u potrazi za
mirom, nego poku aj da se potpuno blokira diplomacija", jer je "gotovo svako zami
slivo rje enje anatema za sirijsku vladu." Rubin zna da je Sirija podupirala diplo
matska rje enja bliska meðunarodnom koncenzusu, no zbog toga to su daleko od amerièke p
olitike odbijanja, ova rje enja nisu "zamisliva" i ne ubrajaju se u "diplomatske o
pcije"; v. 1. poglavlje. O libanonskim pogledima, v. 5. poglavlje, 22. bilje ku.
30 Los Angeles Times, 18. listopada 1985.
31 New York Times, 18. listopada 1985.
32 Ze'ev if, "Teror Rabina i Berija", Ha'arec, 8. o ujka 1985.; takoðer general
Ori Or, zapovjednik sjevernog sto era izraelske vojske, Izraelski vojni radio; FB
IS, 15. travnja 1985.
33 Ger om oken, urednik Ha'areca, ForeignAffairs, jesen 1984.
34 imon Pere , New York Times, 8. srpnja 1983. O zlodjelima u Kiamu, v. TNCW, 39
6.-7. str., FT, 191. str., Joram Hamizrahi, Da-var, 7. lipnja 1984.; novinska iz
vje æa citirana u publikaciji Izraelske demokratske fronte Nisajon lerecah-am bilvan
on: 1982 (Tel Aviv, 1983.)
35 Jim Muir, Sundau Times, London, 14. travnja 1985.; Christian Science Monit
or, 15. travnja 1985.; Joel Greenberg, Christian Science Monitor, 30. sijeènja 198
6.; Sonia Davan, Paul Kessler
1 Geraud de la Pradelle, Le Monde diplomatiaue, travanj 1986.; Menahem Horovic,
Ha'arec, 30. lipnja 1986.
36 Information Bulletin 21, 1985., Meðunarodni centar za informacije o palestin
skim i libanonskim zatvorenicima, izgnanicima i ne-stalim osobama, Pariz. Israel
& Palestine (Pariz, srpanj 1986.) O zatvorima koje dr e izraelske obrambene snage
u Libanonu, v. FT, 23. str. i dalje.
37 Bennv Morris i David Bernstein, Jerusalem Post, 23. srpnja 1982.; Za uspor
edbu prikaza izraelskih novinara o ivotu pod
Bilje ke 213
PLO-om i pod izraelskim kr æanskim saveznicima u Libanonu, èija se slika bitno razliku
je od standardne amerièke slike, v. FT, 186. str. i dalje. Posebice je znaèajno izvj
e æe iz Libanona izraelskog novinara Atale Mansura, maronitskog podrijetla. Vi e o Na-
batiji, v. FT, 70., 187. str.
38 Economist, 19. studenog 1977.
39 John Coolev, u Lebanon in Crisis ("Libanon u krizl"J, Svracuse, 1979., ur.
Edward Haley i Lewis Snider. V TNCW, 321. str.; FT, 70., 84. str.
40 Edward Haley, Qaddafi an the United Sfcttesf'Gadafi i Sjedinjene Dr ave od 1
969."), Praeger, 1984., 74. str.
41 James Markham, New York Times, 4. prosinca 1975.
42 AP, New York Times, 21. veljaèe; Julie Flint, Guardian (London), 24. veljaèe;
Ihsan Hijazi, New York Times, 28. veljaèe; AP, 20. veljaèe 1986. Koliko mije poznato
, jedino podrobno izvje æe u Americi dala je Nora Boustanv, Washington Post, 1. o ujka
. Dodu e uredni tvo je prilièno umanjilo ulogu izraelske vojske, makar su izvjestitelj
i na terenu dobro znali to se dogaða - ukljuèujuæi ubijanje civila u bijegu od strane i
zraelskih helikopterskih strijelaca, mlaæenje i muèenje uz prisustvo izraelskih èasnik
a, itd., kao to su neki privatno bili natuknuli.
43 Ihsan Hijazi, New York Times, 25. o ujka; Dan Fisher, Los Angeles Times, 28.
o ujka; Associated Press, 7. travnja; Hijazi, New York Times, 8. travnja 1986.
44 V npr. Robert Leiken, "Tko ka e da kontra i ne mogu uspjeti?", Washington Pos
t, 27. srpnja 1986. U tom se èlanku bez argumenata odbacuje duga kronika zloèina to s
u ih poèinili teroristi koje podupire èlankopisac, u uobièajenom obrana kom stilu (v. 17
. bilje ku), s maoistièkom bukom poznatom iz njegovih prija njih zapisa. V moj uvod u:
Morley i Petras, The Reagan Administration ("Reaganova vlada"), takoðer 3. bilje ku
uz 3. poglavlje; takoðer moju knjigu Culture oj Terrorism ("Kultura terorizma"),
South End Press, 1988., str. 205, 206, 213.
45 Pere , New York Times, 8. srpnja 1983.; Breindel, New York Times, 28. o ujka;
New York Times, 16. rujna 1983. i 3. lipnja 1985.; Kamm, New York Times, 26. tra
vnja 1985.; Friedman, New York Times, 9. sijeènja, 18. i 20. veljaèe 1985.; Brzezins
ki, New York Times, 9. listopada 1983.; Reagan, konferencije za novinstvo, New Y
ork Times, 28. listopada 1983. i 29. o ujka 1984. V takoðer opaske rabina Alexandera
Schindlera, predsjednika Saveza amerièkih idovskih opæina (reformiranih): PLO je "za
prijetio da æe uni titi ono to je preostalo od Bejruta, radije nego se predati". Pos
lati amerièke marince da nadgledaju njihovo povlaèenje umjesto da se Izraelu dopusti
dovr iti posao "bio je za-
...._.. cijelo najsramptniji zadatak" koji su marinci ikad. dpbili. (UPI,
Boston Globe, 28. listopada 1984.) Ova zanimljiva ilustracija uprezanja religije
u slu bu dr avnog nasilja ne navodi se u New York Timesovu izvje taju istog dana.
47 Quandt, American-Arab Affairs, jesen 1985.; Hillel Schenker, intervju s D
avidom Shiplerom, New Outlook, Tel Aviv, svibanj 1984.
48 Oporbena Stranka rada poduprla je rat, djelomice stoga to su rezultati anke
te pokazali kako 98% prista a Likuda i 91% laburista rat dr i opravdanim. Dok je rat
zavr avao u asnim bombardiranjem Bejruta sredinom kolovoza, potpora Beginu dosegla
je 82, a aronu 78%. Nakon pokolja u Sabri i atili smanjila se na 72, odnosno 64%.
V. FT, str. 251-262, 394. te 378. i dalje.
49 Philip Weiss, New Republic, 10. veljaèe 1986.
50 Schiff i Ya'ari, Israel's Lebanon War ("Izraelski rat u Libanonu"), Simon
& Schuster, 1984., 35. str.; John Kifner, New York Times, 25. srpnja 1981. Schif
f i Ya'aru tvrde kako je "unatoè velikom trudu ulo enom u potragu za metama i gaðanju
kako bi se postigli izravni pogodci, ubijeno vi e od stotinu ljudi", meðu kojima i 3
0 "terorista". Schiff- Ya'arijev je knjige djelomièni prijevod hebrejskoga izvorni
ka. Ya'ari tvrdi kako je izraelski cenzor izrezao oko 20% knjige. (Kol Hair, 2.
veljaèe 1984.) Prema amerièkom struènjaku Augustusu Nortonu, koji navodi "uglednog nov
inara, koji nije povezan s autorima" (Middle East Journal, ljeto 1985.) Cenzura
u Nikaragvi, koju napada amerièka plaæenièka vojska, izaziva gnu anju u SAD. Najo trija je
cenzura u Izraelu, dakako, usmjerena protiv Arapa, od èega nisu izuzeti ni izrael
ski dr avljani. V FT, 139. str. i dalje; TTT, 73. str. i dalje - samo mali primjer
i. Za podrobniju usporedbu izraelske i nikaragvanske cenzure te
0 mnogo o trijim amerièkim mjerama pod znatno manjom ugro-zom (kao to je primijetio i
sudac Vrhovnog suda Brennan), v. moje Necesssary Illusions ("Nu ne iluzije"), Sou
th End Press, 1989., 5. poglavlje i dodaci; takoðer dodatak II.2.
51 Welsh, Washington Post Weekly, 4. o ujka 1985.; Wilkie, Boston Globe, 18. ve
ljaèe 1985.
52 FT, 440. i 448. - navodi se izraelski tisak. Newsfrom Within, Tel Aviv, 1.
listopada 1985.; Jediot Ahronot, 4. studenog 1983.
53 Ha'arec, 25. lipnja 1982.; v. FT, 200. i dalje str. za dodatne citate
1 sliène analize drugih izraelskih komentatora.
54 B. Mihael, Ha'arec, 13. studenog 1983.; Baèar, Jediot Ahronot, 11. studenog
1983.; Morris, JP, 5. lipnja 1984.
55 Neu> Republic, uvijek spreman braniti Izrael od "mnogih novinara" koji su
"spremni vjerovati svemu to lo e govori o idovskoj dr avi (te takoðer, sukladno tome, bi
lo to dobro o njezinim neprijateljima)", osudio je Washington Post jer je "sudjel
ovao u
Bilje ke 215
jednoj od velikih kleveta" primijetiv i kako je aron poku ao uspostaviti ne to to je zva
o "'novi poredak' (Hitlerov izraz)" u Libanonu (Martin Peretz, New Republic, 19.
o ujka 1984. i 18. o ujka 1985. Izraz je uistinu Hitlerov i aron gaje uporabio, kao t
o i inaèe èine izraelski komentatori. Mjesec dana prije Peretzove osude Posta zbog p
ravilnog prikazivanja èinjenica, naslov u izraelskom visokonakladnom desnièarskom dn
evniku Jediot Ahronot je glasio: " aron najavljuje svoj plan za 'novi poredak'". L
ist je citirao amerièkog veleposlanika Morrisa Drapera, koji je pak naveo to je aron
kazao na zatvorenom sastanku idovskoga saveza u Los Angelesu 23. veljaèe 1984. Tak
va je uporaba uobièajena; v. FT za druge primjere, takoðer i za sluèajeve gdje New Rep
ublic bri ljivo izbjegava izraelske izvore kako bi suzbio skretanje sa slu bene lini
je (npr. 215. str. i dalje, 258. str. i dalje).
56 Olmert, Ma'ariv, 22. studenog 1983.; Milson, Koteret Ra it, 9. studenog 1983
.; aron, koga navodi Ze'ev if, Ha'arec, 23. svibnja 1982.; Milstein, Hada ot, 26. ru
jna 1984.; Rubinstein, Ha'olam Haze, 8. lipnja 1983. O Ben-Gurionovim te njama pri
je i poslije uspostave idovske dr ave v. FT, str. 51, 160. i dalje; Shabtai Te-vet,
Ben-Gurion and the Palestinian Arabs ("Ben-Gurioni palestinski Arapi"), Oxford,
1985. te pregled Bennvja Morrisa, Jeru-salem Post, 11. listopada 1985.
57 FT, 199. str. - navodi se intervju u Ha'arecu od 4. lipnja 1982.; FT, str.
117, 263.
58 Nouvel Observateur, 4. svibnja; Observer, London, 29. travnja; Jerusalem P
ost, 16. svibnja; San Fransisco Examiner, 5. svibnja; Washington Post, 8. srpnja
1984. V moj èlanak "Proizvodnja suglasja", koji je u prosincu 1984. objavila Zaje
dnièka crkva u Bostonu; takoðer moj rad "Sjedinjene Dr ave i Bliski istok", ENDpa-pers
, UK, ljeto 1985., gdje se mogu pronaæi dodatne pojedinosti. O prija njoj izraelskoj
odluènosti u izbjegavanju politièkog rje enja, s redovitom potporom SAD, v. FT i Bajl
in, Mehiho el Ihud.
59 Ha'arec, 29. rujna 1985. (citira Amnon Kapeliouk, Le Monde di-plomatique,
studeni 1985.); Koteret Ra it, 9. listopada 1985.
60 Julie Flint, Guardian Weekly, 19. sijeènja 1985.
61 Washington Post to ne prikazuje kao "teroristièki èin" to ga je izveo "teroris
tièki zapovjednik" Menahem Begin. Èini se daje sudjelovala i Hagana; v. 5. poglavlje
, 34. bilje ku.
62 Christian VVilliams, Bob Woodward i Richard Hardwood, "Tko su oni?", Washi
ngton Post, 10. veljaèe 1984.; uvodnik, New York Times, 19. svibnja 1976. Vrijedno
je pozornosti pona anej pojedinih organizacija za za titu ljudskih prava u tom pogl
edu. Tako je, kako ne bi imala neugodnih informacija, Meðunarodna liga za ljudska
prava dokinula svoju izraelsku podru nicu samo na temelju toga to ju je vladajuæa Str
anka rada poku ala uni titi mje-
rama tako grubim te su ih brzo zaustavili izraelski sudovi; v. moj rad Peace in
the Middle East? ("Mir na Bliskom istoku?"}, Pantheon, 1974., str. 196. i 197.;
FT, 142, 178. te citirane reference. Takvo bi pona anje prema bilo kojoj drugoj ze
mlji izazvalo bijes, no u ovom sluèaju ugled Meðunarodne lige nije bio ugro en. Slièno t
ome, èasopis za informacije o ljudskim pravima Human Rights Internet, koji inaèe sam
o objavljuje bez komentara optu be o kr enju ljudskih prava, dopu ta Protuklevetnièkom s
avezu odgovore na optu be protiv Izraela, to je iskljuèeno za bilo koju drugu dr avu. T
ako Komunistièkoj partiji Sovjetskog Saveza, koja unutar svoje zemlje ima ugled us
porediv s ugledom Protuklevetnièkog saveza kao organizacije za za titu ljudskih prav
a, nije dan prostor za odgovore na optu be na raèun SSSR-a, to je, naravno, ispravno.
63 New Outlook, Tel Aviv, listopad 1985.; Davar, 18. srpnja 1985. Vojni povje
snièar Uri Milstajn pi e kako je, suprotno uobièajenim prikazima, Izrael poèeo sukob koj
i je vodio "ratu istrebljivanja". Tenkovi su pucali na egipatske polo aje, pri èemu
su ubijeni deseci vojnika; Monitin, kolovoz 1984.
64 Thomas Friedman, New York Times, 31. sijeènja 1986.
65 Hirst, Manchester Guardian Weekly, 20. travnja 1986.; Harka-bi, kako ga na
vodi Amnon Kapeliouk, Le Monde diplomatique, veljaèa 1986.
66 PLO je ustvrdila kako su tri ubijena Izraelca bila ukljuèena u te akcije; to
je sasvim neuvjerljivo, kako komentira izraelski novinar David aham (John Bulloc
h, "PLO-ove rtve su bile Mosadovi agenti", Daily Telegraph, London, 3. listopada
1985.; aham, Al Fad r, 29. studenog 1985.
67 Ha'arec, 12. lipnja 1986. Izvje æe ne navodi nikakve indicije daje bilo suðenja.
68 FT, 77. str.; David Shipler, New York Times, 25. studenog 1983.; New York
Times, 26. sijeènja 1984. Godine 1989. Washington Post je objavio èlanak o pu tanju na
slobodu palestinskih zatoèenika koji su bili pritvoreni bez optu be, od kojih mnogi
"u kon-
. troverznom atorskom zatvoru Keciotu u pustinji Negevu", koji je bio jo jedna muèio
nica. U èlanku se usput spominje: "U meðuvremenu, prije zore, Izraelska ratna mornar
ica je zaustavila brod koji je iz Libanona plovio prema Cipru te zarobila 14 lju
di optu enih da su teroristi" te ih odvela u Izrael na "ispitivanje". Izraelska mi
rovna organizacija Dai VKibu izvje æuje kako su tijekom 1986. i 1987. izraelski vojni
sudovi osudili desetke ljudi otetih na moru ili u Libanonu zbog "èlanstva u zabra
njenim organizacijama", bez ikakve optu be za protuizraelsku djelatnost ili planov
e za nju. Oteti su Palestinci navodno pripadali PLO-u, a Libanonci Hez.bola.hu t
e u bar jednom sluèaju Amalu, glavnoj
Bilje ke 217
ijitskoj organizaciji u Libanonu. U toj su zemlji, inaèe, sve tri organizacije lega
lne. Linda Gradstein, Washington Post, 6. travnja 1989.; "Politièka suðenja", Dai l'
Kibu , Jeruzalem, kolovoz 1988.; Newsfrom Within, 14. prosinca 1988.
69 New York Times, 30. lipnja, 1. srpnja; Boston Globe, 1., 4. i 12. srpnja;
Middle East Reporter, Bejrut, 30. lipnja; Observer, London, 1. srpnja; Jansen,
Middle East International, 13. srpnja 1984.
70 Thomas Friedman, New York Times, 5. veljaèe; SAD su se "uzdr ale od procjenjiv
anja izraelske akcije", New York Times, 5. veljaèe; v. takoðer: Norman Kempster, Los
Angeles Times, 5. veljaèe 1986.
71 Neuisfrom Within, Jeruzalem, 1. studenog 1985.
72 Los Angeles Times - Boston Globe, 29. lipnja 1984. O te koj represiji na Gol
anu v. FT, 132. str. i dalje.
73 V. Uri Milstein, Monitin, kolovoz 1984. Tu se nalazi noviji pregled.
74 V predgovor.
75 FT, 188. i dalje str.
76 Rabinova sjeæanja, str. 280-281.
77 New York Times, 12. listopada 1985. U meðuvremenu je New York Times osudio I
ran, "koji jo nije izruèio ni kaznio otmièare kuvajtskoga zrakoplova, koji su u prosi
ncu 1984. ubili dvoje Amerikanaca". List je tra io da Zapad bojkotira Libiju ako
Gadafi nastavi " tititi otmièare" - uvodnik New York Timesa od 14. svibnja 1986. Dne
vnik jo nije objavio ni ta slièno (ili uopæe ni ta) o onima koji tite otmièare sovjetskih
tnièkih zrakoplova ili o dugoj povijesti otmica i gusarstva to ga èini Izrael, klijen
tska dr ava Washingtona.
78 Abraham Sofaer, Foreign Affairs, ljeto 1986.
79 Livia Rokach, Israel's Sacred Terrorism ("Izraelski sveti terorizam"), stu
dija koja se osniva na osobnom dnevniku Mo e areta, AAUG, 1980., 20. i dalje str.;
" ezdeset minuta", CBS, 19 sati, 19. sijeènja 1986.
80 Sune Persson, Mediation and Assassination ("Posredni tvo i ubojstvo"), Londo
n, 1979.; Michael Ben-Zohar: Ben Gurion: a Biography ("Ben-Gurionov ivotopis"), D
elacorte, 1978., 180-181. str.; Stephen Green, Taking Sides ("Zauzimanje strana"
), Morrow, 1984.; Kiche, Seven Fallen Pillars ("Sedam palih stupova"), Sec-ker &
VVarburg, 1953., 272-273. str. Slièno tome, ubojice Lorda Moyne iz iste teroristièk
e skupine odlikovani su komemorativnim markama, ba kao i drugi teroristi; FT, 166
. str.
81 Globe & Mail, Toronto, 9. listopada 1985.
82 New York Times, 27. rujna 1985., potpis uz fotografiju bez èlanka; AsianWall
Street Jgurnal, 22. kolpyozaL navodi Ajgxander C
Bilje ke 219
bum, Nation, 2. rujna 1985.; Housego, New York Times Book Revieiv, 20. srpnja 19
86. U Francuskoj, jo jednoj teroristièkoj dr avi, gotovo da i nije bilo prosvjeda pro
tiv zloèinaèkih kaznenih akcija to ih je Francuska poduzela protiv Novog Zelanda iz "
osvete" zbog suðenja uhvaæenih teroristima. Umjesto toga, unatoè obeæanjima vlade kako æe
"pravno djelovati" ako se poka e da su bila poèinjena "kaznena djela", jedini pravni
postupak koji je pokrenut bio je protiv nekoliko èlanova francuske vlade, koji su
otkrili informacije tisku te nije bilo javne istrage. {New York Ti-mesov izvje ta
j iz Pariza nakon postizanja sporazuma s Novom Zelandom glasi: "akcija poziva ne
na samokritiku, nego na domoljublje. S francuskoga gledi ta, Novi Zeland i njegov
premijer David Lange postali su divljaci, jer dr e bez zakonita opravdanja dvojic
u francuskih agenata èiji je jedini zloèin, kako se u Francuskoj obièno dr i, to to su sl
u ili francuske nacionalne interese. U Francuskoj je tisak slabo zabilje io smrt èlana
posade Greenpea-cea, niti se zanimao za èinjenicu stoje povrijeðena novozelandska s
uverenost. Usprkos obeæanjima socijalistièke vlade da æe poduzeti «pravne korake* ako su
poèinjena «kriminalna djela», «jedini pravni koraci poduzeti su protiv nekih èlanova fran
scuske vlade zbog pu tanja informacije u medije» {New York Times, 20. srpnja 1986.)
Javni prosvjed organiziran u Parizu nakon potapanja broda okupio je 150 ljudi i
samo jednog istaknutog intelektualca: Renea Dumonta. Iako je na skupu bilo puno
novinara, na televiziji i u tisku je dogaðaj pre uæen, to vrijedi i za socijalistièki tis
ak i Liberation. Le Monde je zadr avao svoju najavu demonstracija u èetiri retka sve
dok se prosvjed nije odr ao. Francuski zeleni i mirovne skupine su "oklijevale us
protiviti se masovnom ovinizmu otkrivenom u Francuskoj aferOM Greenpeace». Kongres
Socijalistièke stranke je pak ministra Hernua "doèekao kao junaka", makar je ba on sl
u beno odgovoran za zloèine (Diana Johnstone i Elizabeth Schilling, In These Times (
"U ovim vremenima"). Francuski terorizam protiv Greenpeacea poèeo je s prvim prosv
jedom organizacije protiv francuskih nuklearnih pokusa u francuskim kolonijama u
Oceaniji 1972., kad je francuski mino-lovac naletio na njegovu jahtu te je zama
lo potopio. Komandosi su "navalili na palubu, gdje su divljaèki pretukli gumenim p
alicama i time zamalo oslijepili /direktora Greenpacea / Davida McTaggar-ta i jo
jednoga èlana posade. (James Ridgeway, Village Voice, 8. listopada 1985. U èlanku se
govori i o sovjetskom zlostavljanju èlanova Greenpaecea.
83 V moj èlanak "Skeptièni pogleda na Watergate", New York Revieiv, 20. rujna 1973.;
uvodnik, More, prosinac 1975. te uvod u: N. Blackstock (ur.), COINTELPRO, Vinta
ge, 1976. Produljena inaèica uvoda: "Domaæi terorizam", New Political Science, 21.3,
1999.
84 Shultz, Boston Globe, 25. lipnja 1984.; New York Times, 30. prosinca 1983.
i 25. lipnja 1984.; Associated Press, Boston Globe, 23. travnja 1984.; New York
Times, 1. travnja 1984.; International Herald Tribune, 5. svibnja 1986.; Colin
Nickerson, Boston Globe, 3. veljaèe 1986. o konvenciji. Africasia, srpanj 1985. o
pojedinostima o zarobljenim ju noafrièkim komandosima - epizodi uglavnom zanemarenoj
u SAD. O zrakoplovima v. Boston Globe, New York Times, Washington Post, 11. stu
denog 1983.; Boston Globe, 21. veljaèe 1984. Ti jedva zamijeæeni incidenti dogodili
su se usred masovne histerije zbog sovjetskog obaranja korejskoga putnièkog zrakop
lova KAL 007, koje je dobilo sedam èitavih stranica samo u gusto tiskanom kazalu N
ew York Timesa rujna 1983. Poslije, osobito nakon zloèina 11. rujna, dogodila se p
romjena u predod bi o pojedinostima o zarobljenim ju noafrièkim komandosima - epizodi
uglavnom zanemarenoj u SAD. O zrakoplovima v. Boston Globe, New YorkTimes, Washi
ngtonPost, 11. studenog 1983.; Boston Globe, 21. veljaèe 1984. Ti jedva zamijeæeni i
ncidenti dogodili su se usred masovne histerije zbog sovjetskog obaranja korejsk
oga putnièkog zrakoplova KAL 007, koje je dobilo sedam èitavih stranica samo u gusto
tiskanom kazalu New York Timesa rujna 1983. Poslije, osobito nakon zloèina 11. ru
jna, dogodila se promjena u predod bi o snagama koje je unovaèila, organizirala i ob
uèila CLA i njezini pomagaèi u ratu protiv Rusije (ne radi pomoæi Afgani-ma, to bi bilo
legitimno). Bin Laden i njegovi suradnici nisu vi e bili "moralni ekvivalent utem
eljitelja SAD" (Ronald Reagan; v. Sa-mina Amin, International Security 26.5, zim
a 2001/02.) Njihove teroristièke akcije unutar Rusije bile su dovoljno ozbiljne da
su ozbiljno pribli ile moguænost rusko-pakistanskog rata (John Coolev, Global Dialo
gue 2.4, jesen 2000.)
85 Barry Munslow i Phil O'Keefe, Third World Quarterly, sijeèanj 1984. Za Reaga
novih godina su ju noafrièki pothvati u susjednim zemljama ostavili za sobom milijun
i pol mrtvih te prouzroèili tetu u visini od 60 milijardi dolara. Washington je un
atoè tome nastavio pomagati aparthejdsku Ju nu Afriku, osuðujuæi ANC Nel-sona Mandele ka
o jednu od "zloglasnijih teroristièkih skupina" u svijetu. Joseba Zulaika i Willia
m Douglass, Terror and Taboo ("Teror i tabu"), Routledge, 1996., 12. str; Merle
Bowen, Fletcher Forum, zima 1991. O porastu trgovine SAD s Ju nom Afrikom postoje
Kongres izglasovao sankcije 1985. (suprotstaviv i se time Reaganovu vetu), v. Gay
McDougall, Richard Knight u: Robert Ed-gar (ur.), Sanctioning Apartheid ("Ka njava
nje aparthejda"), Afri-ca World Press, 1990.
86 Dan Fisher, Los Angeles Times, 21. lipnja; McGrorv, Boston Globe, 21. lipn
ja; David Adams, New Statesman, 19. travnja; New York Times, 21. lignja 1985. O
Ansaru y. FT, 231. str. i
intervju, Hotam, 11. travnja 1986. V takoðer Amnesty International, "Zatoèivanje Pal
estinaca i Libanonaca u vojnom zatvoru Atlitu" (u Izraelu), 18. travnja 1984. o
zatoèivanju Palestinaca i Libanonaca dovedenih s juga Libanona. Izrael ih je dr ao u
zatvoru bez ikakva dodira s obiteljima, Crvenim kri em, odvjetnicima. Nije im bio
dopu ten pristup nikakvim dokazima o uvjetima njihova pritvaranja i njihovu ilega
lnom dovoðenju u Izrael.
87 Los Angeles Times. 1. srpnja 1985.
88 David Ignatius, Wall Street Journal, 18. lipnja 1985.
89 New York Times, 18. i 21. lipnja, 1. srpnja 1985.
90 Bernard Lewis, New York Revieiv, 15. kolovoza; New Republic, 8. srpnja; Re
agan, obraæanje Amerièkoj odvjetnièkoj komori 8. srpnja [Boston Globe); Podhoretz, Los
Angeles Times, 26. lipnja; New York Times, 2. srpnja 1985.
91 Thomas Friedman, New York Times, 23. lipnja; New York Times, 19. lipnja 19
85.
92 Associated Press, Boston Globe, 4. srpnja; Friedman, New York Times, 4. sr
pnja; Boston Globe 4. srpnja 1985.
93 John Coolev, Green March, Black September ("Zeleni mar , crni rujan"), Frank
Cass, London, 1973., 197. str.; v. FT i Bajlin, Mehiro el Ihud; u tim se knjigam
a mogu pronaæi mnoge sliène tvrdnje.
94 FT, 181-182. str.
95 Rabin u govoru pred Knesetom, Hada ot, 27. o ujka 1985.; Ta-mari, intervju, Mo
nitin, listopad 1985. O vojnièkim predod bama v. izvatke iz izraelskog tiska prevede
ne u FT, to se razlikuje od graðe stoje nudi hazbara u Americi, (v. predgovor, 15.
bilje ka). Ili v. komentare padobranca Arija avita o izraelskoj invaziji Libanona 1
978., objavljene u listu Koteret Ra it 13. svibnja 1986. kao protute u raspravi o to
j vojnoj akciji vojnog zapovjedni tva. On se prisjeæa "svojevrsne ekstaze" u kojoj
su te ko naoru ane postrojbe pucale po selima ili bilo kuda, "po to se razjasnilo da
ovdje neæe biti rata", nego æe to vi e biti "ne to kao izlet". Nema sumnje da takve stva
ri vrijede i za druge vojske, ali njihove bajke o "èistoæi oru ja" nitko ne uzima ozbi
ljno.
96 Rokach, Israel's Sacred Terrorism ("Izraelski sveti terorizam"); Uri Mil taj
n, Al Hami mar, 21. rujna 1983.; Kennett Love, Suez, McGraw-Hill, 1969., 10. i dal
je str., 61-62. str.
97 New York Times, 4. prosinca 1984. Znanstvenu obradu teme v. u TNCW, 331. s
tr.
98 Los Angeles Times, 24. studenog; Boston Globe, 19. prosinca; New York Time
s, 20. prosinca; Boston Globe, 20. prosinca 1983.
99 Globe & Mail, Toronto, 11. srpnja; Boston Globe, 24. srpnja; iVeu; York Ti
mes, 24. srpnja; Boston Herald, 25. srpnja 1985.; New York Times, 4. prosinca 19
75.
Bilje ke 221
100 V. 1. poglavlje. James Markham, New York Times, 3. prosinca 1975. U èlanku se
izvje æuje o 57 ubijenih, na osnovi palestinskih i libanonskih izvora; v. tekst 41.
bilje ke. New York Times, 23. o ujka 1985.; New York Times, 4. prosinca 1975.
101 Time, 5. o ujka 1973.; New York Times, 22. veljaèe 1973. Tu se govori o 15 ubi
jenih.
102 Nema dokaza u sluèaju libijskog zrakoplova, no sovjetske bi optu be mogle biti
istinite, makar oèito ne daju opravdanje za zloèin; v. R. W. Johnson, Shoot-Down ("R
u enje"), Viking, 1986. Ta je studija osobito zanimljiva po razotkrivanju la i amerièk
e vlade. Lo e recenzije u SAD puno otkrivaju. Joel Brinklev je tako napisao da je
knjiga "puna pogre aka" zbog svojeg "o trog tona (...) prezrivog, na rubu gnu anja" pr
ema glavnim likovima u Reagano-voj vladi. Èlanak la no tvrdi kako je to uglavnom plo
d amerièkog tiska (New York Times Books Review, 20. srpnja 1986.) Douglas Feaver t
vrdi kako Johnson "diskreditira svoje tvrdnje vlastitim dezinformacijama, koje j
e lako provjeriti" te primjeæuje kako na 2. stranici tek djelomice citira izvje æe Meðun
arodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (Book World, V/ashington Post Weekl
y, 7. srpnja 1986.) Kako je takoðer lako provjeriti, Johnson citira reèenicu koju na
vodi Feaver u cjelini na 234. stranici, gdje joj je logièno mjesto, dok je na 2. s
tr. naveo tek dijelove koji su relevantni u tom kontekstu.
103 New York Times, 22. i 23. veljaèe; uvodnik, 23. veljaèe; 25. i 26. veljaèe 1973.
Amiram Koen, Hotam, 10. veljaèe 1984. Incidenta su se neki nakratko prisjetili tij
ekom afere zbog ru enja korejskog zrakoplova. Pri tome su objavljene neistinite tv
rdnje kako je Izrael "smjesta prihvatio odgovornost" i "platio od tetu"; Martin Cu
rtis, pismo, New York Times, 2. listopada; Martin Peretz, New Republic, 24. list
opada 1983.
104 Usporedbu reakcija na ta dva dogaðaja v. Robert Scheer, Guardian Weekly, 25.
rujna 1983.; raspravu o drugim sliènim dogaðajima, koji su takoðer olako pro li, s obzir
om na poèinitelja zloèina, v. moj rad "1984. - Orwellova i na a", Thoreau Quarterly, z
ima-proljeæe 1984. i "Bilje ke o Orwellovu problemu" u: Knowledge of Language ("Znan
je jezika"), Praeger, 1986.
105 O protjerivanjima na podruèju Lydde-Ramle v. Benny Morris, Middle East Journa
l, zima 1986.; o drugim sluèajevima v. FT, TTT te navedene izvore, takoðer Schocken,
Foreign Affairs, jesen 1984. O nastojanjima 1948. da se poubija palestinsko pol
itièko vodstvo, stoje organizirao Mo e Dajan, v. Uri Mil tajn, Al Hami mar, 21. rujna 19
83. i Hada ot, 11. sijeènja 1985. Nedavno objavljeni izraelski obavje tajni izvje taj od
30. lipnja 1948. zakljuèuje kako je od 391 tisuæe arapskih izbjeglica (od èega 152 ti
suæe s podruèja izvan granica Izraela predviðenih planom UN za po-
djelu Palestine) najmanje 70% bilo prognano ili izbjeglo kao rezultat idovskih vo
jniih operacija (prete ito Kagane, odnosno izraelske vojske). U to su ukljuèeni i iz
ravno protjerani Palestinci. Brojke su, prema analiz Bennvja Morrisa, oèito umanje
ne. Izvje taj takoðer primjeæuje kako se to dogodilo unatoè sna nom nastojanju arapskoga èe
ni tva na zaustavljanju bijega. Autor takoðer bilje i kako su "okolnosti pod kojima se
odvijala druga polovica egzodusa" (od srpnja do listopada) "posve druga prièa; na
kon lipnja 1948. bilo je znatno vi e planskih protjerivanja", Middle Eastern Studi
es, London, sijeèanj 1986.; intervju s Hai-mom Baramom, Kol Ha'ir, 9. svibnja 1986
.
106 Pregled nekoliko izraelskih verzija (ukljuèiv i i jedinu koja se pojavila u nek
om veæem amerièkom listu, a rijeè je o sramotnu prikrivanju zloèina iz pera Ze'eva Schif
fa i Hirsha Goodmana u Atlantic Monthlyju), v. James Ennes, "Amerièki ratni brod '
Liber-ty' ponovno u vijestima", American-Arab Affairs, zima 1985/86. Vjerojatno
je najzanimljiviji prikaz dogaðaja Jicaka Rabina, tada naèelnika glavnoga sto era izra
elske vojske, koji je napad na amerièki brod nazvao "najstra nijim dogaðajem u cijeloj
kampanji" tijekom kojega je osjetio "èistu stravu". On tvrdi kako se to zbilo 7.
lipnja (bio je 8. lipnja). Nevjerojatno je da bi on tako pogrije io, pa se to vjer
ojatno mo e shvatiti kao poku aj prikrivanja onoga to je, èini se, bio pravi razlog za
napad: skriti od SAD planove za napad na Siriju nakon prekida vatre; v. Rabinova
"Sjeæanja", str. 108. i dalje. U svojim pak sjeæanjima uva eni znanstvenik Ravmond
Garthoff, koji ima bliske veze s tajnim slu bama, a i osobno je sudjelovao u dogaða
jima, pi e: "Na e vojne i tajne slu be jednoglasno se sla u kako je bila rijeè o namjernom
i nièim izazvanom izraelskom zraènom i pomorskom napadu. No predsjednik SAD Johnson
bio je èvrsto odluèio prihvatiti blijede izraelske isprike te tvrdnje kako je napad
bio posljedica pogre ne identifikacije amerièkog broda. Pri tome ga nije smetalo to
su takve izlike posve neuvjerljive." A Journey Through the Cold War ("Putovanje
Hladnim ratom"), Brookings Institution, 2001., 214. str.
107 O sluèaju ju nog Libanona v. Mark Bruzonskv, Middle East International, 16. svi
bnja 1986.; takoðer Boston Globe, 15. travnja; David Shipler, New York Times, 16.
travnja 1986. V Houston Chronicle (AP), 18. svibnja te (UPI) 21. svibnja 1984. o
sluèaju poslovnog èovjeka iz Novoga Meksika Mikea Mansoura, koji je 22 dana bio pri
tvoren te - kako tvrdi - muèen i prisiljen potpisati priznanje, kojega se poslije
odrekao.
108 Robert Tucker, Commentary, listopad 1982.
109 Dario Fernandez-Morera, History of European Ideas, godi te 6, br. 4, 1985.
Bilje ke 223
3. LIBIJA U AMERIÈKOJ DEMONOLOGIJI (1986.)
1 Amnesty International Report 1985, London, 1985.; Political Killings by
Governments ("Politièka ubojstva to su ih poèinile dr ave"), AI Report, London, 1983.
2 William Brecher, Boston Globe, 15. travnja 1986.
3 Vlada SAD tvrdi kako Nikaragva od rujna 1980. alje oru je gerilcima, koji su
se uglavnom podigli na ustanak izazvani Car-ter-Duarteovim teroristièkim ratom pr
otiv puèanstva. Èak i ako prihvatimo podosta tanke podastrte dokaze zdravo za gotovo
, to je tek sitnica. Dokazi za dotok oru ja od poèetka 1981. gotovo da i ne postoje
(usp. TT i svjedoèenje CIA-ina analitièara Davida Mac-Michaela pred Meðunarodnim sudom
, UNA/40/907, S/17639, 19. studenog 1985.) Uzima se kao samorazumljivo daje doba
vljati oru je ljudima koji se poku avaju braniti od teroristièkog napada s potporom SA
D kriminalan èin, ako ne veæ i dokaz poku aja da se osvoji Zapadna hemisfera. Meðunarodn
i sud je u lipnju 1986. zakljuèio kako je opskrba oru jem mogla potrajati "do prve t
reæine 1981.", iako dodatne optu be "nisu èvrsto utemeljene". Sud je odluèio kako takva
opskrba oru jem, ako je uopæe postojala, s pravnoga stajali ta ne èini "oru ani napad" koj
i bio opravdavao odgovor SAD, kako je tvrdio Washington. Presudio je kako djelov
anje SAD "kr i naèelo /Povelje UN/ kojim se zabranjuje uporaba sile ili prijetnja si
lom" u meðunarodnim odnosima te se to dr i zloèinom. Washington je presudu Meðunarodnog
suda jednostavno zanemario, objaviv i veæ unaprijed kako SAD ne dr e da su pod njegovo
m jurisdikcijom. tovi e, SAD su reagirale pojaèavanjem "nezakonite uporabe sile" za to
ih je Sud veæ opomenuo. Amerièka je vlada tada prvi put zapovjedila svojim plaæenicim
a neka poènu napadati nebranjene civilne ciljeve. U meðuvremenu su se ugledni branit
elji svjetskoga poretka slo ili kako se SAD ne trebaju podvrgavati pravorijeku Sud
a jer Americi "i dalje treba sloboda kako bi mogla braniti slobodu" (Thomas Fran
k, New York Times, 17. srpnja 1986.) Podupiratelj kontra a Robert Leiken iz Carneg
iejeve zaklade za svjetski mir "okrivio je Sud, za koji je rekao kako je sve oèiti
je da ima bliske veze sa Sovjetskim Savezom" (Jonathan Karp, Washington Post, 28
. lipnja 1986.) Èudno je odakle su se te veze pojavile po to je taj isti sud presudi
o u korist SAD u sluèaju protiv Irana.
4 Uvodnik, Washington Post (Guardian Weekly, 22. veljaèe 1981.); Alan Riding,
New York Times, 27. rujna 1981. V TTT za reference kojih ovdje nema.
5 Abrose Evans-Pritchard, Spectator, 10. svibnja 1986.; nakon uglavnom
uspje no obavljena obezglavljivanja, nastavlja on, broj trupala "je smanjen te se
le evi diskretno usred noæi bacaju usred
jezera Ilopanga, odakle tek rijetko isplivaju na obalu, gdje kupaèe podsjete kako
represija nije prestala." Uvodnik, New Republic, 2. travnja 1984. i 7. travnja 1
986. O novijim zloèinima v. Americas Watch, Settling into Routine ("Navikavanje"),
svibanj 1986. U toj se publikaciji navodi kako se politièka ubojstva i nestanci -
90% kojih se mogu pripisati Duarteovim oru anim snagama - nastavljaju tempom od v
i e od èetiri dnevno. To je zaista pobolj anje stanja u toj teroristièkoj dr avi, a vlada è
ni i jo mnoge druge zloèine. Kad se govori o pro losti, istina se katkad i priznaje,
kao npr. u koli dviju Amerika, gdje se latinskoamerièki èasnici obuèavaju za zadaæe poput
onih obavljenih u Salvadoru, uz ponosnu objavu kako je osamdesetih godina "teol
ogija osloboðenja (...) pora ena uz pomoæ amerièke vojske". Citirano u: Adam Isacson i J
oy Olson, Just the Facts ("Samo èinjenice"), Washington, Radna skupina za Latinsku
Ameriku i Centar za meðunarodnu politiku, 1999., IX. str.
6 Chris Krueger i Kjell Enge, Security and Development Condi-tions in the G
uatemalan Highlands ("Sigurnosni i razvojni uvjeti u planinskom dijelu Gvatemale
"), Ured za Latinsku Ameriku u Washingtonu, 1984.; Alan Nairn, "Gvatemalska veza
", Progressive, svibanj 1986.; Benjamin Beit-Hallahmi, The Israeli Connec-tion (
"Izraelska veza"), Pantheon, 1987.
7 Herman i Brodhead, Demonstration Elections ("Pokazni izbori"), South End
Press, 1984. Oni termin odreðuju kao izbore to ih je "pripremila i izvela strana si
la prvenstveno kao sredstvo za umirivanje nemirna domaæeg puèanstva". Raspravlja se
o nekoliko drugih primjera te se pokazuje kako ti izbori nisu ni ta manja lakrdija
od izbora pod sovjetskom vla æu. Njihov termin "pokazni izbori" posudio je te mu ko
rjenito iskrivio znaèenje s obzirom na Nikaragvu Robert Leiken, New York Revieiv,
5. prosinca
1985. V. pismo Brodheada i Hermana, uz druga, to su ih poslali promatraèi, britansk
i parlamentarci (26. lipnja 1986.) te Leike-nov odgovor, u kojem je pre utno prizn
ao utemeljenost njihove kritike (izbjegavajuæi jasan odgovor) i tvrdeæi kako su razv
ili taj pojam kao "naèin skretanja pozornosti sa sovjetskog na zapadni imperijaliz
am (...) u skladu s time to, èini se, smatraju kako je samo jedna velesila lo a". To
je uobièajeni odgovor branitelja dr avnog terorizma. U ovom je sluèaju trebalo suzbiti
Brodhead-Hermanovu o tru kritiku izbora u Pojskoj te mnogo èega drugog. V Alexander
Cockburn, Nation, 29. prosinca 1985. i 10. svibnja
1986. te Leikenov odgovor u New York Revieiv o/Books (26. lipnja); takoðer moj uv
od u: Morlev i Petras, The Reagan Admini-stration ("Reaganova vlada").
8 Vijeæe za poslove Zapadne hemisfere, Washington Report on the Hemisphere, 1
6. lipnja 1986. Od ustolièenja predsjednika Cereza
Bilje ke 225
u sijeènju do lipnja procjenjuje se da je bilo 700 ubojstava, to je poveæanje od 10%
u odnosu na prethodnu godinu. Koliko ih je od toga bilo politièkih i kolik je stva
rni broj ubojstava - nije poznato. (Edward Cody, Washington Post, 6. srpnja 1986
. Alan Nairn i Jean-Marie Simon procjenjuju broj politièkih umorstava na vi e od ezde
set mjeseèno. To su rtve "djelotvorna sustava politièkog terorizma" koji vodi gvatema
lska vojska, slu eæi se sredstvima poput "raèunalnih baza podataka o novinarima, stude
ntima, èelnicima, ljevièarima, politièarima itd." [New Republic, 30. lipnja 1986.) "Gv
atemalska birokracija smrti èini se dublje u anèena nego u bilo koje doba od sredine ez
desetih", zakljuèuju oni, primijetiv i kako "jo nismo èuli da je Cedezo osudio ijedno u
bojstvo to ga je poèinila vojska" te je "njegov ministar unutarnjih poslova rekao k
ako politièka ubojstva vi e nisu problem". 9 John Haiman i Anna Meigs, "Gadafi: èovjek
i mit", Africa Events, veljaèa 1986.
10 V TTT za obilan izbor; takoðer 2. poglavlje, bilje ke 16, 44. i reference gorn
je 7. bilje ke.
11 Michael Ledeen, National Interest, proljeæe 1986. V. 4. bilje ku i tekst.
12 Uvodnik, New York Times, 20. travnja 1986.; Washington Post, 11. sijeènja 19
86.; Rabin, Boston Globe, 25. sijeènja 1986.; El Pais, Madrid, 25. travnja 1986.
13 E. J. Dionne, "Talijan navodi sirijsku teroristièku vezu", 25. lipnja 1986.
Urednici New York Timesa zacijelo su svjesni da osale tvrdnje amerièke vlade i dal
je ostaju bez dokaza.
14 New York Times, 27. lipnja 1985.; Christian Science Monitor, 25. o ujka 1986
. V. Leslie Cockburn, Out of Control ("Izvan nadzora"), Atlantic Monthlv Press,
1987., 26. str. Kubanski plaæenici koji su zajedno s vojskom amerièkih saveznika nap
adali Nikaragvu tvrde kako su ih obuèavali u vojnoj bazi na Floridi; Stephen Kinze
r, New York Times, 26. lipnja 1986. No amerièke su vlasti ipak u New Or-leansu uhi
tile urotnike koji su htjeli oboriti diktaturu u Surinamu (amerièki je dr avni odvje
tnik nazvao New Orleans "odskoènom daskom za plaæenike koji polaze u Srednju i Ju nu A
meriku"), optu iv i ih za kr enje Zakona o neutralnosti SAD {Christian Science Monitor
, 30. srpnja 1986.) SAD su prije isto tako sprijeèile nastojanja na ru enju morbidno
g Duvalierova re ima na Haitiju, koji su podupirale. ef izvje tajne slu be glavnoga kon
tra kog pokreta, Horacio Arce je 1988. prebjegao u Meksiko. Tamo je opisao kako su
ga amerièki instruktori obuèavali u Salvadoru te u bazama u SAD. Opisao je i kako j
e dotjecalo oru je iz Izraela, svoje kontakte s CIA-om u Hondurasu te druge pojedi
nosti, meðu kojima i kako su napadali civilne ciljeve kako bi poremetili provedbu
dru tvenih programa. V. 5. poglavlje, 15. bilje ku.
15 Bob Woodward i Charles Babcock, Washington Post, 12. svibnja 1985. V. 5. p
oglavlje, 28. bitje ku.
16 Ihsan Hijazi, JVeai York Times, 20. travnja 1986. Pozoran èitatelj tog lista
mo e, zakopanu u izvje æu iz Atene Henrvja Kamma (29. svibnja 1986.) pronaæi osudu tero
rizma iz usta sirijskoga predsjednika Asada. On govori osobito o pojedinaènom sluèaj
u ubojstva 144 Sirijaca "velikom teroristièkom akcijom"; vjerojatno je govorio o b
omba kim napadima na autobuse u Siriji.
17 Philip Shenon, New York Times, 14. svibnja 1985.; Lou Cannon, Bob Woodward
i dr., Washington Post, 28. travnja 1986.
18 JVeio Republic, 20. sijeènja 1986.; Edwin Meese, Associated Press, 4. travnj
a 1986. V. 2. poglavlje.
19 Frank Greve, Philadelphia Inquirer, 18. svibnja 1986.
20 Nef, Middle East International, London, 4. travnja 1986.; Johnson, Sunday
Telegraph, London, 1. lipnja 1986. Na skupu o terorizmu u Washingtonu, to ga je p
riredila izraelska promid ba (v. predgovor, 15. bilje ka), Johnson je pohvalio
Izrael zbog "drastiènih mjera" to ih poduzima u borbi protiv "raka terorizma". Rijeè
je bila o izraelskoj agresiji na Libanon 1982.: "Istina je da je Izrael, imajuæi m
oralne i fizièke hrabrosti povrijediti takozvanu granicu suverene dr ave, te staviv i
moralni zakon iznad formalnosti dr avnih prava, uspio prvi put udariti u samo srce
raka, zaustaviti mu rast te izazvati njegovo povlaèenje" (navodi Wolf Blitzer, Je
rusalem Post, 29. lipnja 1984. Bilo je to upravo obrnuto od izraelskih namjera,
kako smo vidjeli u 2. poglavlju; no nakanu na stranu, to je bilo doista dojmljiv
o pokazivanje moralne i fizièke hrabrosti, a i zanimljiv uvid u Johnsonovu koncepc
iju "moralnoga zakona".
21 Haley, Qaddaji and the U.S. ("Gadafi i SAD"), 271. str. i dalje. Iscrpan
prikaz reganovske opsesije Libijom i planovima za ubojstvo Gadafija v. Sevmour H
ersh, New York Times Magazine, 27. veljaèe 1987. Hershov va ni èlanak pojavio se u kra
tkom razdoblju dok je to bilo moguæe, to obièno biva kad izbije neki skandal, u ovom
sluèaju iransko-kontra ka afera, koja je izazvala veliko zanimanje. Ipak, najhitniji
su elementi zaobiðeni. V 4. poglavlje te, za pozadinu i pojedinosti, Jonathan Mar
shall, Peter Dale Scott i Jane Hunter, The Iran-Contra Connection ("Iransko-kont
ra ka veza"), South End Press, 1987. te "Kultura terorizma".
22 Larry Speakes, nacionalna televizija, 19,30, 14. travnja; New York Times,
16. travnja; Associated Press, 14. travnja; New York Times, 15. travnja; Lewis,
New York Times, 17. travnja; Bernard Weintraub, New York Times, 15. travnja; Je
ff Sallot, Globe & Mail, Toronto, 24. travnja 1986.
23 Haley, Qaddqfi and the U.S. ("Gadafi i SAD"), str. 8, 264.
24 New Statesman, 16. kolovoza 1985.
Bilje ke 227
25 V FT, 210. str.; Haley, Gadafi i SAD; Haley, to je hvale vrijedno, nastoji èi
tavu predstavu uzeti ozbiljno.
26 "Sredi nja izvje tajna slu ba (CIA), kako joj je bilo zabranjeno davati vojnu po
moæ nikaragvanskim pobunjenicima, tajno im je tijekom pro le godine preusmjerila nek
oliko milijuna dolara namijenjenih politièkim projektima, ka u amerièki dr avni du nosnici
", koji takoðer dopu taju da je "CIA zadr ala sna an utjecaj na pobunjenièki pokret, unatoè
kongresnoj zabrani koja je bila na snazi od listopada 1984. do rujna 1985. Tada
je CIA-i bilo zabranjeno tro iti novac tako to bi to 'imalo uèinak izravne ili neizra
vne potpore vojnih i paravojnim akcijama u Nikaragvi', rekao je du nosnik." Jedna
od svrha onoga to su amerièki du nosnici nazivali "velikim programom" bilo je "stvori
ti dojam kod na ih europskih saveznika da su /kontra i/ zbiljska politièka sila". Kong
resnik Sam Gejdenson je ustvrdio: "Sumnjali smo da se CIA nikada nije uistinu po
vukla sa scene, no dubina njezine izravne umije anosti u kontra ki rat iznenadila bi
i najiskusnijeg promatraèa." Dokumenti organizacije UNO (kontra i) to ih je objavio
Associated Press "pokazuju kako veæina UNO-vog truda i novca ide vojnim organizaci
jama povezanim s krovnom udrugom" koju su ustanovile SAD. Jedan dio sredstava up
orabljen je za potkupljivanje hondura kih i kostarikanskih du nosnika "kako bi omoguæi
li pobunjenicima djelovanje u tim zemljama". Veæi dio novca prebaèen je putem jedne
londonske banke koja djeluje na Bahamima - Asssociated Press, 14. travnja; Bosto
n Globe, 14. travnja 1986. Sva su ta otkriæa u vrijeme objavljivanja izazvala vrlo
malo komentara, a i poslije vrlo malo. Poslije je Miami Herald objavio kako je
vi e od dva milijuna dolara od ukupno 27 milijuna to ih je Kongres odredio za "huma
nitarnu pomoæ" utro eno na potkupljivanje hondura kih du nosnika "kako bi se pravili da
ne vide nezakonitu djelatnost kontra a na hondura kom tlu" (uvodnik, Boston Globe, 1
3. svibnja 1986.) Ti i drugi dokazi o korupciji bili su veoma slabo zapa eni.
27 Hersh, New York Times Magazine, 27. veljaèe 1987.
28 Associated Press, 27. o ujka 1986., navodeæi madridski El Pais.
29 R. C. Longvvorth, Chicago Tribune, 30. o ujka 1986.
30 Richard Higgins, Boston Globe, 25. o ujka 1986.
31 Pred Kaplan, Boston Globe, 26. o ujka 1986.
32 Sundau Times, London, 6. travnja 1986.
33 Cockburn, Wall Street Jorunal, 17. travnja; takoðer Nation, 26. travnja 1986
. i Lelvveld, New York Times, 18. travnja 1986.
34 Drugi je ranjeni crni vojnik umro nekoliko mjeseci poslije.
35 New York Times, 16. travnja 1986.
36 New York Times, 18. travnja 1986.; list tvrdi kako su u 19 sati ratni zrak
oplovi F-111 bombardirali vojne ciljeve "u blizini Benga-
zija" i "u blizini Tripolija", a u 19,06 da su napali "vojnu zraènu luku Tripolija
, koja je bila kdnaèni cilj". Kako se veæ izvje æivalo, amerièki su ratni zrakoplovi zapra
vo bombardirali jednu stambenu èetvrt u Tripoliju.
37 Associated Press, 14. travnja 1986.
38 James Markham, New York Times, 25. travnja 1986.
39 Der Spiegel od 21. travnja 1986. na naslovnici ima naslov "Terorom protiv
terora", stoje poznato Gestapovo geslo, koje vjerojatno nije sluèajno odabrano. V
takoðer èlanak Normana Birnbauma o istoj temi.
40 Tekst intervjua dao je novinar amerièkog vojnog èasopisa Stars and Stripes u N
jemaèkoj. V takoðer Hersh, New York Times, 27. veljaèe 1987.
41 V npr. James Markham, New York Times, 31. svibnja, koji citira "zapadnober
linskog policijskog istra itelja" koji je "rekao kako vjeruje daje libijsko velepo
slanstvo u Istoènom Berlinu 'smislilo' napad" (to je daleko od kasnije "sigurnosti
") te navodi Manfreda Ganschowa, ali ne njegovo poricanje da postoje bilo kakvi
dokazi. Ili npr. Robert Suro, New York Times, 3. srpnja, o moguæoj uple-tenosti Si
rije i Abu Nidalovih antiarafatovskih terorista u bomba ki napad na diskoteku, gdj
e se spominju "dokazi koji navodno upuæuju" na libijsku umije anost (isticanje moje)
; ili Bernard Weintraub, New York Times, 9. lipnja, koji govori o moguæoj sirijsko
j umije anosti te to su amerièki vladini du nosnici "rekli" da znaju o sudjelovanju Lib
ije. Sljedeæih se godina isticala sirijska uloga te se to pripisivalo njemaèkim du nos
nicima, sudovima i tajnim slu bama, to opet pokazuje kako nije bilo èvrstog temelja z
a prvotne tvrdnje. V izmeðu ostalog i: Robert McCart-ney, Washington Post, 11. i 1
2. sijeènja 1988., takoðer Hersh, New York Times, 27. veljaèe 1987. o tome kako su Gan
schow i njemaèki du nosnici porekli ono to se tvrdilo u Washingtonu te o tome kako se
interno priznavalo da su dokazi bili u najboljem sluèaju tanki. Poslije se krivic
a bacila na Libiju. Oèito je da, to god se poslije ustvrdilo ili otkrilo, to je ne
bitno za ovu raspravu.
42 Shaul Bakhash, New York Revieiv o/Books, 14. kolovoza 1986.
43 Christian Science Monitor, 22. travnjal986.; v. 1. poglavlje, 3. bilje ku.
44 Globe & Mail, Toronto, uvodnici od 5., 18. i 28. o ujka 1986., u kojima se p
osebno govori o Nikaragvi.
45 V Associated Press, International Herald Tribune, 6. svibnja, za iscrpnu r
aspravu; New York Times, 6. svibnja 1986. donosi kraæu verziju i tekst izjave prot
iv terorizma.
46 Associated Press, 14. travnja; pregled reakcija svjetskog tiska, Associate
d Press, 15. travnja; pregled amerièkih komentara 16.
h
Bilje ke 229
travnja; komentar New York Timesa 15. travnja te Pere , New York Times, 16. travnj
a 1986.
47 Nakon bombardiranja Libije mnogi su spominjali Jeffersonovu kaznenu eksped
iciju protiv barbarskih gusara. No èini se da se nitko nije htio vratiti samo jo ko
ji korak u povijest da bi opisao dane kad je "New York postao lupe ko /sic!/ tr i te,
gdje su se gusari rje avali plijena ugrabljena na puèini". Gusarstvo je tada obogaæiva
lo amerièke kolonije, ba kao i Britance prije njih (Nathan Miller, The Founding Fin
aglers ("Muækaro i utemeljitelji"), David McKay, 1976., str. 25. i 26. Gusarstvo ba i
nije sjevernoafrièki izum.
48 Associated Press, 21. travnja; New York Times, 20. travnja; pregled reakci
ja vjerskih zajednica; Associated Press, 17. i 19. travnja, gdje se izvje æuje 0 kon
ferenciji za novinstvo 14 vjerskih i dru tvenih skupina iz Seattlea, gdje je bomba
rdiranje osuðeno, za razliku od Rabinskog odbora zapadnog dijela dr ave Washingto-na
; Nye, Boston Globe, 16. travnja; Rostow, New York Times, 27. travnja 1986.
49 Glass, Spectator, London, 3. svibnja; Cockburn, In These Times, 23. srpnja
1986.
50 Dissent, ljeto 1986. Promatrajuæi prizori te, Ramsey Clark je zakljuèio iz rasp
oreda bombardiranja da se namjerno gaðalo imuæna predgraða; Nation, 5. srpnja 1986. Pi
tanje je oèito nebitno s obzirom na terorizam (Clark i ne tvrdi drugaèije).
51 New Republic, 6. rujna 1982.; druge primjere njegova tumaèenje dr avnog nasilj
a s razlièitim poèiniteljima v. poglavlja 1. i 2., gore te FT.
52 Washington Post - tjedno izdanje, 4. kolovoza 1986.
53 Ignatius, Washington Post Weekly, 28. srpnja 1986.
54 Christian Science Monitor, 25. lipnja i 16. srpnja 1986.
55 Economist, 26. srpnja 1986.; Christian Science Monitor, 24. srpnja 1986.
56 Te brojke se moraju uzeti s oprezom, uzev i u obzir ideolo ke obzire koji ulaz
e u definiranje pojma "terorista". Tako npr. bomba ki napadi na centre za pobaèaje s
vojedobno nisu ulazili u definiciju, a vjerojatno ne ulaze ni danas. Prema kolum
nistu Calu Thomasu iz "Moralne veæine", od 1982. do pred kraj 1984. izvedeno je tr
ista takvih bomba kih napada "na zgrade gdje se izvode pobaèaji". On misli kako "to
vjerojatno nije dobro (...) s taktièke i politièke strane". No èini se daje moralno sa
svim dobro; Boston Globe, 30. studenog 1984.
57 Associated Press, Globe & Mail, Toronto, 4. srpnja; Stephen En-gelberg, "D
u nosnik ka e da je FBI na tragu idovskim ekstremistima, optu enim za bomba ke napade", N
ew York Times, 17. srpnja; Pevman Pejman, Washington Post, 5. i 17. srpnja 1986.
58 V. 18. bilje ku i 2. poglavlje, Prisjetimo se da povijest cionistièkog teroriz
ma protiv civila traje êæ mnogo godina i poèela je znatno prije stvaranje Dr ave Izra
ela; v. FT, str. 164. i dalje.
59 7. lipnja 1982.
60 Business Week, 10. kolovoza 1981. i Haley, Gadafi i SAD, 98. str.
4. ULOGA SAD NA BLISKOM ISTOKU
1 V uvodne bilje ke.
2 U to ulaze èak i knjige i struèni radovi iz lingvistike, zbog grijeha koji toli
ko vrijeðaju Abramsa, makar s drugaèijim ciljevima.
3 O èinjenicama kako su izbile u javnost u Engleskoj v. Cockburn, Nation, 22. s
tudenog 1986. Neki od umije anih tvrde kako nemaju ni ta protiv sadr aja èlanka, nego je
samo neprimjereno dopustiti raspravu o "nadzoru nad mislima" u dru tvu koje je "n
euobièajeno, ako ne i jedinstveno po nedostatku ogranièenja slobode izra avanja" ( to su
moje rijeèi iz uvoda). Tvrdnja je oèito neodr iva, èak i ako prihvatimo naèelo koje stoji
za nje. Èasopis je objavio èlanke takve naravi, a da nije izazvao histeriènu reakciju
, prijetnje otkazivanjem pretplate, pisma iz State Departmenta itd. V npr. Carol
e and Paul Bass "Cenzura na amerièki naèin". Tamo se govori kako kontroverzne prièe "
'ubijaju' tr i ne snage i kukavièki urednici". (Index on Censorship) Razlikaje u tome
stoje u sluèaju koji navodimo èlanak govorio o medijskom postupanju prema dr avama pre
ma kojima da se treba odnositi sa strahopo tovanjem, a ne o njima kritièki raspravlj
ati, primjenjujuæi mjerila jednaka za sve.
4 Amerika i svijet 1983., Foreign Affairs, zima 1983. Kasnijih godina, tenden
cije koje opisuje Watts poèele su zanimati elitu i u SAD. Istaknuti politièki analit
ièar Samuel Huntington je upozorio kako za dobar dio svijeta (veæinu, ka e on) SAD "po
staju otpadnièka velesila", koju dr e "najveæom vanjskom prijetnjom svojim dru tvima". P
revladavajuæa "realistièka" teorija meðunarodnih odnosa predviða da bi se mogle pojaviti
koalicije koje æe se suprotstaviti takvoj otpadnièkoj velesili. Stoga se stajali te m
ora preispitati, razla e on, s pragmatièkog stajali ta. On je to pisao nakon amerièko
-britanskog bombardiranja Srbije, koje je izazvalo veliku zabrinutost u dobrom d
ijelu svijeta. Komentirajuæi poslije unilateralizam Clintonove i Busheve (George W
.) vlade, drugi je poznati politolog, Robert Jervis (predsjednik Amerièkog dru tva z
a politièke znanosti) opetovao Huntingtonove zakljuèke, pi uæi kako "u oèima dobroga dijel
a svijeta su Sjedinjene Dr ave danas zapravo glavna otpadnièka dr ava." (Foreign Affai
rs, o ujak-tra-vanj 1999. i srpanj-kolovoz 2001.)
; 5 Boston Globe, 28. listopada 1986. i 4. studenog 1986.; Robert C.
L
Bilje ke 231
Johansen, "Reaganova vlada i UN: cijena unilateralizma", World Policy Journal, j
esen 1986.
6 Richard Bernstein, "UN protiv SAD", New York Times Magazine, 22. sijeènja 198
4. Pazite: ne "SAD protiv UN", na temelju pretpostavki koje èlankopisac uzima zdra
vo za gotovo.
7 Michael White, Guardian Weekly, 9. studenog 1986. To nije dokaz daje svijet
"finlandiziran" niti da su u njemu "komunisti preuzeli vlast", kao to fantaziraj
u amerièki desnièari. Isto istra ivanje je pokazalo, naravno, da su Europljani istodob
no veoma kritièni prema SSSR-u.
8 V. 3. poglavlje, 45. bilje ku.
9 Jeffrev Smith, MVashington Post, 9. studenog 1986.
10 Plan je, èini se, aktiviran tajnim naputkom Nacionalne sigurnosti od 14. sij
eènja 1983. (br. 77, "Upravljanje javnom diplomacijom s obzirom na nacionalnu sigu
rnost"). Alfonso Chardv, "Tajne odane da se na kodi Nikaragvi, ka u izvori", Miami H
erald, 13. listopada 1986.
11 Newsweek, 3. kolovoza 1981. O programu dezinformiranja glede Libije v. 3.
poglavlje. O drugim dezinformativnim programima i medijskoj suradnji v. moju knj
igu TTT te Edward S Herman i Frank Brodhead, The Bulgarian Connection ("Bugarska
veza"), Sheridan Square, 1986.
12 Alfonso Chardv, Knight-Ridder Service, Boston Globe, 28. listopada 1986.
13 Robert Reinhold, "Biv i general aludira na veliku ulogu kao zagovornik kontr
a a u SAD", New York Times, 14. listopada 1986. Chris Horrie, JVeu; Statesman, 31.
listopada 1986. izvje æuje o godi njoj skup tini WACL, gdje osobito primjeæuje istaknutu
ulogu RENAMO-a (gerile s ju noafrièkom potporom, koja terorizira Mozambik) te njihov
blizak odnos sa Singlaubom te vjerojatno s amerièkom vladom. Scott Anderson i Joh
n Lee Anderson, Inside the League ("Unutar Saveza"), Dodd, Mead & Co., 1986. Jed
ino su Protuklevetnièki savez i amerièka vlada odbili suraðivati, tvrde autori. V "Nu ne
iluzije", dodatak V4, gdje se mo e pronaæi vi e o vezama izmeðu Reagana i Busha (I.) s
neonacistièkim i sliènim elementima, koji su krivi jedino zbog "starinskog i anemiènog
" antisemitizma, u usporedbi sa stvarnim antisemitizmom onih koji podupiru meðunar
odni konsenzus o rje enju s dvije dr ave [New Republic).
14 O tome v. TTT i citirane izvore. V Michael McClintock, Instruments oj Stat
ecraft ("Dr avnièka sredstva"), Pantheon, 1992. o oslanjanju na nacistièke priruènike pr
i razvoju amerièkih protu-pobunjenièkih dokumenata nakon II. svjetskog rata, uz pomoæ
generala Wehrmachta. Takoðer: Jeffrev Burds, "Rani Hladni rat u sovjetskoj zapadno
j Ukrajini 1944. - 1948.", The Carl Beck Pa-
1
pers br. 1505, sijeèanj 200L, Centar za ruske i istoènoeuropske studije, Sveuèili te u P
ittsburghu, o zapadnoj potpori vojskama Hitlerovih prista a tijekom rata.
15 O plimama i osekama brige za ljudska prava u Iranu, koja izbliza prati ira
nsko slu enje amerièkim interesima ili suprotstavljanje njima, v. Mansour Farhang i
William Dorman, The U.S. Press and Iran ("Amerièki tisak i Iran"), Universitv of C
alifornia, 1987. Za dalju raspravu v. "Nu ne iluzije", 5. poglavlje i dodatak 5.2-
3.
16 O toj temi v. moj FT, 457. str. i dalje.
17 Michael Widlanski, "Veza Izraela i SAD s Iranom", Tel Aviv, Austin America
n Statesman, 2. svibnja 1986.
18 V William C. Rempel i Dan Fisher, "Prodaja oru ja usmjerava pozornost na izr
aelsku politiku", Los Angeles Times, 5. svibnja 1986. U èlanku se primjeæuje kako "a
merièki istra itelji veterani" ka u da "se Izrael veæ odavno smatra pogodnim kanalom za
tajnu prodaju oru ja" te je "malo mjesta sumnji da je dotok izraelskog oru ja Iranu
u najmanju ruku nastavljen kao i prije". To se zbivalo tijekom pro lih pet godina.
Zapadnonjemaèka procjena govori o pola milijarde dolara za vojnu opremu. Dougla
s Frantz, "Izrael povezan s iranskom oru anom urotom", Chicago Tribune, 24. travnj
a 1986. Reuven Padhatzur, Ha'arec, 28. travnja 1986. Znatna kolièina graðe takve vrs
te distribuirala je Jane Hunter, urednica izrvsnog èasopisa Israeli Foreign Affair
s.
19 Leslie H. Gelb, "Iranu navodno pribavio velike kolièine oru ja od Izraela, Sov
jeta i Europljana", New York Times, 8. o ujka 1982.
20 Patrick Seale, "Trgovci oru jem profitiraju od iranskog oèaja", Observer, Lond
on, 4. svibnja 1986.
21 Miles Wolpin, Military Aid and Counterrevolution in the Third World ("Voj
na pomoæ i kontrarevolucija u Treæem svijetu"), Lexin-gton Books, 1972., str. 8, 128
., gdje se navode saslu anja u Kongresu; za Brazil v. New York Times, 1. studenog
1970. Vi e o euforiènom odgovoru javnosti na indonezijski masakr i o njegovoj pozadi
ni v. moj rad Year 501 ("501. godina"), South End Press, 1993. O 1958. v. Audrev
i George Kahin, Subversion as Foreign Policy ("Subverzija kao vanjska politika"
), New Press, 1995.
22 Op irniju raspravu v. moje knjige Toivards a New Cold War ("Prema novom hlad
nom ratu") i Fateful Triangle ("Kobni trokut"); Laird kako ga navode Thomas Ferg
uson i Joel Rogers, Right Turn ("Desno skretanje"), Hill & Wang, 1986., 97. str.
- va na rasprava o èimbenicima u unutarnjoj politici.
23 Vi e o ovim temama v. u TNCW, FT te reference u 3. poglavlju, 6. bilje ci.
24 VI. poglavlje.
25 V. moje prije navoðene knjige. Takoðer v. Allan Nairn, Progressive, svibanj i
rujan 1986.
Bilje ke 233
26 Haley, "Gadafi i SAD", 31. str.
27 V 3. poglavlje.
5. MEÐUNARODNI TERORIZAM: PREDOD BA I STVARNOST
1 Izmeðu ostalih izvora, v. Edward S. Herman, The Real Terror Netuiork ("Stvar
na teroristièka mre a"), South End Press, 1982.; Herman i Frank Brodhead, The Rise a
nd Fali of the Bulgarian Connection ("Uspon i pad bugarske veze"), Sheridan Squa
re Pu-blications, 1986.; Alexander George, "Terorologija kao disciplina" u: Geor
ge (ur.), Western State Terrorism ("Zapadni dr avni terorizam"), Polity-Blackwell,
1991. V. takoðer raspravu u: Walter Laquer, The Age of Terrorism ("Doba terorizma
"), Little, Brown and Co., 1987. u mojoj knjizi "Nu ne iluzije", 278. str. i dalje
; u toj knjizi v. i reference, gdje nisu ovdje navedene.
2 "Dr ave, terorizam i dr avni terorizam", u: Robert Slater i Michael Stohl, Curr
ent Perspectives on International Terrorism ("Dana nji pogledi na meðunarodni terori
zam"), Macmillan, 1988. Stohl zakljuèuje kako su " to se tièe teroristièke prisilne dip
lomacije Sjedinjene Dr ave dosad (...) bile znatno aktivnije od Sovjetskog Saveza"
. Druge studije pokazuju sliène rezultate. U pregledu vojnih sukoba nakon II. svje
tskog rata Ruth Sivard je prona la kako ih se 95% zbivalo u Treæem svijetu; u veæini s
luèajeva bile su umije ane i strane vojne snage, od èega na "zapadne sile otpada 79% i
ntervencija, a na komuniste 6%", World Mi-litaru and Social Expenditures 1981 ("
Vojna i socijalna potro nja u svijetu 1981."), World Priorities, 1981., 8. str.
3 United States Code Congressional and Administrative News, 98. saziv Kongres
a, 2. zasjedanje, 1984., 19. listopada, 2. svezak, èlanak 3077., 98, STAT. 2707, W
est Publishing Co., St. Paul, Minnesota.
4 US Army Operational Concept Jor Terrorism Counteraction ("Operativni pla
n Kopnene vojske SAD za borbu protiv terorizma"), TRADOC bro ura br. 525-37, 1984.
; Robert Kupperman Associates, Low Intensittj Conflict ("Sukob niskog intenzitet
a"), 30. srpnja 1983. Oba rada navode Michael Klare i Peter Kornbluh (urednici),
Low Intensity Warfare ("Rat niskog intenziteta"), Pan-theon, 1988., 69. i 147.
str. Sam navod iz Kuppermana odnosi se upravo na "prijetnju silom"; njezina je u
poraba takoðer namjerna.
5 Jerusalem Post, 4. kolovoza 1988. V takoðer Mark Heller, 36. str.
6 General John Galvin, zapovjednik Ju nog zapovjedni tva (SOU-THCOM); Fred Kaplan
, Boston Globe, 20. svibnja 1987. Kinslev,
Bilje ke 235
Wall Street Journal, 26. o ujka 1987. V dolje, 15. bilje ku. Ostale pojedinosti v. u
"Kulturi terorizma", 43. i 47. str.
7 Pojedinosti o iznimno uspje no izvedenom ru enju v. u "Kulturi terorizma" i "Nu n
im iluzijama". O trenutaènom obaranju sporazuma Esquipulas IV, to su u veljaèi 1989.
zajedno izveli Bijela kuæa i "golubovi" u Kongresu, uz suradnju medija, v. moj èlana
k u Z Magazineu iz svibnja 1989. godine, pretiskanom u mojoj knjizi Deterring De
mocracy ("Ometanje demokracije"), Verso, 1991.; pro ireno izdanje Hill & Wang, 199
2.
8 Richard Boudreaux i Marjorie Miller, Los Angeles Times, 5. listopada 1988.;
Associated Press, 21. studenog 1987.; Svjedok mira, Civilian Victims ofthe U.S.
Contra War ("Civilne rtve amerièkoga kontra kog rata"), veljaèa-srpanj 1987., 5. str.
The Civilian Toli 1986-1987 ("Civilne rtve 1986/87."), Americas Watch, 30. kolovo
za 1983.; predstavka "Americas Watcha" trgovinskom predstavniku SAD, 29. svibnja
1987.
9 Boston Globe, 9. studenog 1984. takoðer navodi sliène komentare demokratskog "g
oluba" Christophera Dodda.
10 Pregled liberalnog Boston Globea, vjerojatno najmanje suprotstavi] enog sa
ndinistima od svih velikih amerièkih dnevnika, otkriva jedan urednièki spomen èinjenic
e da Nikaragvi trebaju ratni zrakoplovi kako bi "odbila napade kontra a, koje vodi
CIA, te kako bi zaustavila opskrbne letove kontra a" (9. studenog 1986.)
11 Navodi se u: Slater i Stohl, "Dana nji pogledi na meðunarodni terorizam". Na al
ost, praksa Suda nije bila takva, niti je danas.
12 Kirkpatrick, Commentartj ("Komentar"), sijeèanj 1981.; Kristol, Wall Street
Journal, 11. travnja 1986.; 13. prosinca 1973.
13 V "Nu ne iluzije", 60. str.
14 Julia Preston, Boston Globe, 9. veljaèe 1986.; MacMichael, v. "Kultura tero
rizma"; Doyle McManus, Los Angeles Times, 28. svibnja 1988.; Vaky, v. "Nu ne iluzi
je".
15 Ibid., 204. i 205. str. Kad je taktika napokon uspjela, dogaðaji su prilièno o
tvoreno opisani u glavnim listovima, proslavljeni naslovima poput "Pobjeda SAD u
po tenoj igri", od èega su Amerikanci "Ujedinjeni u radosti" (naslovi u New York Ti
mesu), to pokazuje da " ivimo u romantiènim vremenima" (Anthonv Lewis). Za navode i p
ozadinu v. "Ometanje demokracije", 10. poglavlje.
16 Za dokumentaciju o tim pitanjima v. "Nu ne iluzije".
17 Torture in Latinska America ("Muèenje u Latinskoj Americi"), LA-DOC ("Dokume
ntacija o Latinskoj Americi"), Lima, 1987. donosi izvje æe s Prvog meðunarodnog semina
ra o muèenju u Latinskoj Americi, odr anom u Buenos Airesu u prosincu 1985. Seminar
je bio posveæen "represivnom poretku" koji "ima na raspolaganju multinacionalnu te
hniku terora, razvijenu u specijaliziranim sredi tima èija je svrha usavr iti metode z
a iskori tavanje, tlaèenje
i porobljivanje pojedinaca i èitavih naroda" uporabom "dr avnog terorizma nadahnutog
/amerièkom/ Doktrinom nacionalne sigurnosti". Poèetke te doktrine mo emo pronaæi u povi
jesnoj odluci Kennedvjeve vlade da latinskoamerièkim vojskama dodijeli ulogu èuvara
"unutarnje sigurnosti"; taje odluka imala dalekose ne posljedice.
18 Ravmond Garthoff, Rejlections on the Cuban Missile Crisis ("Razmi ljanja o K
ubanskoj raketnoj krizi"), Brookings Institution, 1987., 17. str.
19 Ibid., 16. str. i dalje, 89. str. i dalje, 98. str. V reference u 1. bilje c
i. Takoðer: Bradlev Earl Ayers, The War that Never Was ("Rat kojega nije bilo"), B
obbs-Merrill, 1976.; Warren Hinckle i William Turner, The Fish is Red ("Riba je
crvena"), Harper & Row, 1981.; William Blum, The CIA, Zed, 1986.; Morris Morlev,
Imperial State and Revolution ("Imperijalna dr ava i revolucija"), Cambridge 1987
.; Tavlor Branch i George Crile, "Kennedvjeva osveta: na tajni rat na Kubi", Harp
er's, kolovoz 1975.
20 V TNCW, 48. i 49. str.; "Kultura terorizma", 40. str.; Slater i Stohl, "Da
na nji pogledi na meðunarodni terorizam".
21 Jerusalem Post, 16. kolovoza 1981.; v. FT, 5. poglavlje, odjeljci 1, 3.4,
za dalje navode, pozadinu i opis. V. 2. poglavlje, 92. bilje ku.
22 Glass, Index on Censorship, London, sijeèanj 1989.
23 V. FT, 184. str. i dalje, te citirane izvore.
24 Ehud Ja'ari, "Egipat i fedajini" (na hebrejskom), Givat Haviva, 1975., 2
7. str. i dalje. Ta se vrijedna studija zasniva na zaplijenjen
im egipatskim i jordanskim dokumentima. Istodobno je Salah Mustafa, egipats
ki vojni izaslanik u Jordanu, bio te ko ranjen pismom-bombom poslanim iz Is
toènog Jeruzalema, vjerojatno iz istog izvora; ibid.
25 Izraelski vojni povjesnièar Uri Milstein, Hada ot, 31. prosinca 1987. referira
na Elijavovu knjigu Hamevuka iz 1983.
26 V 2. poglavlje. Ha'arec, 5. travnja 1989.
27 V 3. poglavlje, 14. bilje ku.
28 Boustanv, Washington Post Weekly, 14. o ujka 1988.; Woodward, Veil ("Veo"),
Simon & Schuster, 1987., 396. str. i dalje.
29 O operaciji "Èelièna aka" te bombardiranju Tunisa v. u 2. poglavlju.
30 V 3. poglavlje.
31 V Edward Herman, The Terrorism Industry ("Industrija terorizma"), Pantheon
, 1990.; Herman i Gerry O'Sullivan, "Tzv. terorizam kao ideologija i kulturna dj
elatnost"), George (ur.), "Zapadni dr avni terorizam".
32 Lawrence Harke, University oj Miami Law Review, svezak 43, 1989., 667. str
. i dalje.
33 Bernadotte, v. 2. poglavlje, 80. bilje ka. amir, "Teror", Hazit, ko-
U
lovoz 1943.; dijelovi pretiskani u Al Hami maru od 24. prosinca 1987. Berlin, Pers
onal Impressions ("Osobni dojmovi"), Viking, 1981., 50. str.
34 V FT, 164. i 165. str.; Gafi Amir, Jedlot ahronot (dodatak), 14. kolovoza
1988. De Haan, v. TNCW, 461. i 462. str.
35 Izrael ahak, "Iskrivljavanje holokausta", Kol Ha'ir, 19. svibnja 1989. Enba
l, Jedlot ahronot, 3. kolovoza 1990. V. sada i: Zucker-man, A Surplus ofMemory (
"Vi ak pamæenja"), Universitv of Ca-lifornia (prijevod hebrejskog izvornika iz 1990.
)
36 Rezolucija Opæe skup tine UN br. 42/159 od 7. prosinca 1987. O njoj, èini se, u
SAD nije izvije teno. Tekst je objavljen u Dodatku III. State Terrorlsm at Sea ("D
r avni terorizam na moru"), EA-FORD spisi br. 44, Chicago, 1988.
37 V 2. poglavlje, 85. bilje ka.
38 Pojedinosti v. u "Nu nim iluzijama". V. takoðer moj èlanak u Z Magaztneu od o ujka
- rujna 1989. Dijelovi èlanka pretiskani su u dopunjenom izdanju FT iz 1999.
39 Naglasak u Jerusalem Postu. V reference iz prethodne bilje ke. Neprihvatljiv
ost odr avanja meðunarodne konferencije koju Washington ne bi kontrolirao pr
oistijeèe iz odupiranja politièkom rje enju u skladu s gotovo sveopæim meðunarodnim konsen
zusom.
40 V 2. poglavlje.
41 V 2. poglavlje, 29. bilje ku. New York Times, 28. studenog 1988.
42 V. 2. poglavlje.
43 New York Times, 30. rujna 1986.
6. SVIJET NAKON 11. RUJNA
1 Charles Tilly, Coerclon, Capital and European States ("Prisila, kapital i
europske dr ave"), Blackwell, 1990.
2 Maureen Dowd, New York Times, 23. veljaèe 1991.
3 Osam mjeseci poslije, jedino to je FBI kadar reæi jest da "istra itelji vj
eruju kako je zamisao o napadima na Svjetski trgovinski centar i Pentagon 11. ru
jna do la od èelnika Al-Kaide u Afganistanu", premda tragovi planiranja i financiran
ja, dr e oni, vode u Njemaèku i Ujedinjene Arapske Emirate. "Mislimo da su mozgovi k
oji su to smislili u Afganistanu, visoko u vodstvu Al-Kaide," rekao je ravnatelj
FBI-a Richard Mueller u "jednom od najdetaljnijih javnih komentara o izvorima n
apada" izvedenih 11. rujna; Walter Pincus, Washlngton Post, 6. lipnja 2002. Ako
se izvor osam mjeseci poslije napada tek pretpostavlja, onda nije mogao biti poz
nat u vrijeme izvedbe napada. Ipak je 5. listopada Britanija objavila ne to za to j
e tvrdila da je nepobitan dokaz, koji
Bilje ke 237
6
7
"izvan svake sumnje" dokazuje krivicu Osame bin Ladena i tali-bana, kako je prog
lasio britanski premijer Blair. Dokazi su bili vrlo tanki, uzev i u obzir uvjerlji
vost optu be i intenzitet istrage. Ozbiljniji je tisak odbacio takve dokaze. Wall
Street Journal je objavio kako ti dokumenti "vi e nalikuju optu nici nego pravom dok
aznom materijalu" (Mark Champion, Wall Street Journal, 5. listopada, 12. str.) A
li to ionako nije va no, kako se ka e u popratnom èlanku, gdje se navodi ugledan amerièk
i senator, koji ka e: "Nije va no dokazivati optu bu. Plan je izbrisati gosp. Bin Lade
na i njegovu organizaciju" - i svakoga drugog tko se naðe na putu. Zanimljivo je p
rimijetiti kako, prema normama intelektualne kulture, ni ta od ovoga ne utjeèe na sa
vr enu pravednost poduzetih akcija.
Ricardo Stevens, NACLA Report on the Americas ("NACLA-ino izvje æe o dvjema Amerikam
a"), studeni - prosinac 2001. On za-pa a: "Koliko su samo te rtve sliène djeèacima i dj
evojèicama -onima koji se nisu mogli roditi toga 20. prosinca /1989./ to su ga name
tnuli nama u Chorrillu; koliko su samo nalik majkama, djedovima i bakama - svim
tim nevinim i anonimnim rtvama. Taj se teror zvao 'pravedna stvar', a teroristi s
u se zvali osloboditeljima." Barrio Chorrillo je "podnio glavni teret" amerièke na
jezde, komentiraju urednici, dodajuæi kako je "broj civilnih rtava kratke amerièke in
tervencije nepoznat, no vjerodostojne procjene dose u nekoliko tisuæa."
Andy Thomas, EJfects oj Chemical Warfare: A Selectlve Review and Bibliographu oj
British State Papers ("Uèinci kemijskog rata: izabrana bibliografija britanskih d
r avnih spisa"), SIPRI (Meðunarodni institut za istra ivanje mira u Stockholmu) - Tavl
or & Francis, 1985., 2. poglavlje. Mete su imala biti "necivilizirana plemena" (
Afgani), no isto tako i Rusi, kako je bilo za vojne intervencije 1919. godine, k
oju je vojno zapovjedni tvo ocijenilo vrlo uspje nom. V TTT, 126. str.; "Ometanje de
mokracije", 181. str. i dalje. V takoðer Thomas Whiteside, New Yorker, 11. veljaèe 1
991. Takoðer Robin Young, The Times, London, 3. sijeènja 1997. (U tom se èlanku ti dok
umenti nazivaju "nedavno objavljenima".) No posljedica Churchillova savjeta se v
jerojatno neæe doznati. Godine 1992. tada nji je britanski premijer John Major najav
io inicijativu za "otvorenu vladu". Prvi je korak bio izuzimanje takvih dokumena
ta iz Javnog arhiva; George Robertson, Freedom, the Individual, and the Law ("Sl
oboda, pojedinac i zakon"), Penguin, sedmo izdanje, 1993., 198. str. New Republi
c, 2, 1984.; 5. studenog 2001.
Alexis de Tocqueville, Democracu in America ("Demokracija u Americi"), Evervman'
s Librarv, 1994., I. svezak, 355. str. Christina Lamb, Dallu Telegraph, London,
9. prosinca 2001.
Bilje ke 239
Doug McKinlav, Guardian, ,3. sijeènja; Kim Sengupta, Indepen-dent, 4. sijeènja 2002.
'
9 Elisabeth Bumiller i Elizabeth Becker, Neiv York Times, 17. listopada 2001. U
o ujku 2002. Svjetski program za hranu (WFP) je objavio kako je broj ljudi kojima
je potrebna pomoæ u hrani narastao na devet milijuna. Barbara Crossette, New York
Times, 26. o ujka; Ahmed Rashid, Wall Street Journal, 26. lipnja 2002.
10 John Burns, New York Times, 16. rujna 2001.
11 Samina Amin, International Securitu, 26.3, zima 2001/02. "Agencija UN za
hranu upozorava na masovnu glad u Afganistanu", AFR 28. rujna; Edith Lederer, "A
merièko bombardiranje omelo je sjetvu te æe biti izgubljeno 80% godi nje etve itarica",
Associated Press, 18. listopada 2001. Osam mjeseci nakon toga Svjetski program z
a hranu objavio je kako su "zalihe ita iscrpljene, a nema novca za njihovo dopunj
avanje"; Rashid, Wall Street Journal. Na dan odr avanja sastanka na kojem je to ob
javljeno, meðunarodne prehrambene organizacije su se sastale u Beèu kako bi procijen
ile stanje na koncu rata. Zakljuèile su da je vi e od milijun ljudi "izvan njihova d
osega" zbog ratnog prekida prometa i veza te kako tim ljudima "prijeti smrt od i
zgladnjelosti i bolesti" (Imre Karacs, Independent on Sunday, 9. prosinca 2001.)
12 Tania Branigan, Guardian, 30. listopada 2001. Howard, Foreign Affairs, sij
eèanj - veljaèa 2002. Carla Del Ponte, glavna tu iteljica suda za ratne zloèine UN, izja
vila je kako bi meðunarodni sud bio najbolji naèin za progon Osame bin Ladena. (Asso
ciated Press, Boston Globe, 20. prosinca 2001.)
13 U vrijeme poèetka bombardiranja Bush je upozorio Afgane da æe ih bombardirati
sve dok njihove vlasti ne izruèe Osamu bin Ladena i njegove suradnike. Nekoliko tj
edana poslije toga britanski je glavni vojni zapovjednik admiral Sir Michael Boy
ce najavio kako æe se bombardiranje nastaviti "sve dok narod te zemlje ne shvati d
a æe se ovo nastaviti sve dok ne promijene svoje vodstvo". Bila je to, èini se, prva
objava novih ratnih ciljeva. Patrick Tyler i Elisabeth Bumiller, 12. listopada,
navodeæi Busha; Michael Gordon, New York Times, 28. listopada 2001., gdje se navo
di Boyce.
14 Barry Bearak, New York Times, 25. listopada; John Thornhill i Farhan Bokha
ri, Financial Times, 25. i 26. listopada; John Burns, JVeuj York Times, 26. list
opada; Indira Laskhmanan, Boston Globe, 25. i 26. listopada 2001.
15 Anatol Lieven, Guardian, 2. studenog 2001.
16 Colin Nickersnon i Indira Laskhmanan, Boston Globe, 27. rujna 2001.
17 News, Islamabad, 27. studenog; Times oj India, 26. studenog 2001.
18 Boucher, Mideast Mirror, London, 15. o ujka 1.991. Vi e o toj te-
mi v. u mom eseju u: Cvnthia Peters (ur.), Collateral Damage ("Usputna teta"), So
uth End Press, 1992. i u Pogovoru "Ometanju demokracije" (pro ireno izdanje 1992.)
19 Strategija nacionalne sigurnosti SAD, Bijela kuæa, o ujak 1990. Izvatke v. u "
Ometanju demokracije", 1. poglavlje.
20 Na sastanku na vrhu G-15 na Jamajci u veljaèi 1999. Taj je va ni sastanak u S
AD bio gotovo ignoriran. Dina Izzat, Al-Ahram VJeeklu, 11.-17. veljaèe 1999. V. mo
ju knjigu New Militaru Huma-nism ("Novi vojni humanizam"), Common Courage, 1999.
, 6. poglavlje.
21 Navodi se u: Thomas Fox, Iraq, Sheed & Ward, 1991., ix.; v. i moj èlanak u:
Peters (ur.), "Usputna teta", gdje se mogu naæi taj i mnogi drugi primjeri.
22 "Novi vojni humanizam". Vi e o slu benim ciljevima rata te gdje se mo e naæi pregl
ed bogate dokumentacije prije bombardiranja iz slu benih zapadnih izvora v. moju k
njigu A New Generation Draws the hine ("Novi nara taj je rekao 'dosta'"), Verso, 2
000.
23 Christopher Hellman, Defense Monitor, Washington, kolovoz 2001. Iscrp
nija rasprava i izvori o onome to slijedi mogu se pronaæi u mom radu Peering into t
he Abyss oj the Future ("Gledajuæi u ponor buduænosti"), Lakdawala Memorial Lecture,
New Delhi, 3. studenog 2001.; Institut za dru tvene znanosti, New Delhi.
7. SAD I IZRAEL PROTIV PALESTINE
1 Graham Usher, "intifada kod Al-Akse", Middle East International, 13. listo
pada 2000.
2 John Dugard (Ju na Afrika), Kamal Hossain (Banglade ) i Ri-chard Falk (SAD), Qu
estion oj the Violation oj Human Rights in the Occupied Arab Territories, includ
ing Palestine ("Pitanje kr enja ljudskih prava na zaposjednutim arapskim podruèjima,
ukljuèiv i Palestinu"), Gospodarsko-socijalno vijeæe UN, Povjerenstvo za ljudska prav
a, E/CN.4/2001/121, 16. o ujka 2001. Izrael je odbio suraðivati, ali su konzultirani
brojni izraelski izvori. Za neka rana izvje æa o intifadi kod Al-Akse v. Human Righ
ts Watch (HRW), Israel, the Occupied West Bank and Gaza Strip, and the Palestini
an Authoritu Territories ("Izrael, okupirana Zapadna obala i pojas Gaze te podruèj
a pod Palestinskom vla æu"), svezak 1.3 (E), listopad 2000.; Amnesty International,
"Izrael i okupirana podruèja: pretjerana uporaba smrtonosne sile", 19. listopada 2
000. V. Adam Leigh, "Udruge za ljudska prava osuðuju uporabu 'pretjerane i smrtono
sne sile'", Independent, London, 18. listopada 2000.
.- LJ
Bilje ke 241
3 Mnoge primjere mo e se naæi u "Kobnom trokutu", osobito u 4. poglavlju, 5. odje
ljak - "Svjetski poredak - stari i novi" (Epilog, 1996.) V. takoðer uvodne napomen
e.
4 HRW, Center oj the Storm ("Sredi te oluje"), 11. travnja 2001. Daniel William
s, Washington Post, 16. travnja 2001. Za prija nje primjere u Hebronu v. reference
prethodne bilje ke. Èak je i kratko osobno iskustvo okantno.
5 HRW, "Sredi te oluje". Izvje æujuæi kao oæevitkinja iz Necarima, izvanredna izraelska
novinarka Amira Has opisala je kako se nije htjelo objaviti da je pucnjava dopi
rala iz idovskog naselja, niti da je izraelska vojska pucala iz "udaljenih nadzor
nih tornjeva (...) na tisuæe nenaoru anih prosvjednika" kako bi ih sprijeèila da se pr
ibli e utvrðenim polo ajima, gdje vojnici nisu bili ugro eni. Hass, "Mediji pre uæuju dok v
jska la e", Le Monde diplomati-que, studeni 2000.
6 HRW, "Sredi te oluje", Report on Israeli Settlement ("Izvje æe o izraelskom nasel
javanju"), Washington, studeni - prosinac 2000. U izvje æu se navodi i potvrda zamje
nika naèelnika Glavnog sto era Izraelske vojske Mo e Ja'alona.
7 General Amos Jaron, zamjenik direktora Globesa, èasopisa Izraelskoga poslovno
g foruma, 21. prosinca 2000. Daje neki srpski general imao za sobom ono to je ima
o Jaron, sudilo bi mu se u Hagu. To je oèito iz prigu enog izvje æa Kahanova povjerenstv
a o pokolju u Sabri i atili. V. FT.
8 Amnon Barzilaj, Ha'arec, 3. listopada 2000.; v. takoðer Avi Hoff-mann, Jerusa
lem Post, 8. rujna. Uri Blau, Kol Ha'ir, 26. sijeènja 2001.; uz èlanak je objavljena
fotografija "marinaca kako vje baju u Negevu".
9 Robin Hughes, Jane's Defence Weekly, 4. listopada; Charles Sen-nott, Boston
Globe, 4. listopada; Dave Mclntvre, Washington, Deutsche Press Agentur, 3. list
opada 2000. Gideon Levi, Ha'arec, 24. prosinca i Graham Usher, Middle East Repor
t, zima 2000., izvje æuju o ubojstvima u Beit Sahuru 9. studenog. Do veljaèe 2002. izr
aelski je tisak objavio ukupno 48 umorstava, od èega je 26 osoba poginulo kao rtve
"usputne tete". Izraelska je vojska tvrdila kako je bila 21 rtva, uz 18 sluèajnih.
U mnogim su sluèajevima, ukljuèiv i i neke koji su znatno eskalirali ciklus nasilja,
uporabljeni helikopteri i rakete amerièke proizvodnje. Visoki sud je odbio zahtjev
za zabranom namjernih ubojstava bez podizanja optu nice; Gideon Levi, Ha'arec, 3.
veljaèe. Izvje taj misije Povjerenstva za ljudska prava Engleske i Velsa iz travnja
2002. zakljuèuje: "Nema temeljnijeg kr enja osnovnih ljudskih prava i humanitarnih
normi nego to je proraèunato i hladnokrvno ubijanje, koje dr ava planira, izvodi i pr
iznaje."
10 Ann Thpmson Cary, "Naoru avanje ^racla..",NewsaTÔbser-
ver, Raleigh, 12. listopada 2000. Pretra ivanje baze podataka ovdje i dalje obav
io je David Peterson.
11 "Amnesty International u SAD poziva na prekid isporuke ratnih helikoptera
Izraelu", priopæenje AI, 19. listopada 2000., Aviation Week & Space Technology, 2
6. veljaèe; Jane's Defence Weekly, 28. veljaèe 2001. Isto i u drugim vojnim èasopisima
. Tako International Defense Revieiv, 1. travnja 2001.; Reuters, AFP, 19. veljaèe;
Associated Press, 20. veljaèe, financijske stranice; Wall Street Journal, 20. vel
jaèe 2001. - reèenica u odjeljku B, 10. str., meðu poslovnim vijestima. America, 5. o uj
ka 2001. V takoðer Robert Frisk, "Smrt u Betlehemu - proizvedena u SAD", Sunday In
dependent, 15. travnja 2001. Jane Perlez, "U SAD se ivo raspravlja o preuzimanju
aktivnije uloge", New York Times, 17. svibnja; William Orme, World Briefing, 17
. svibnja 2001.
12 Laurie Copans, Boston Globe, 3. o ujka 2001.
13 V 6. poglavlje, 19. bilje ku; "Ometanje demokracije", 1. poglavlje. Za izvor
e koji se ni e ne navode, v. "Svjetski poretci".
14 Za pregled te dokumentacije v. "Ometanje demokracije", 6. poglavlje.
15 V 4. poglavlje.
16 V Israel Shahak, Israel's Global Role ("Globalna uloga Izraela"), Udruga a
rapskoamerièkih diplomaca (AAUG), 1982.; Benjamin Beit-Hallahmi, The Israeli Conne
ction ("Izraelska veza"), Panthe-on, 1987.; Jane Hunter, Israel'sForeignPolicy (
"Izraelska vanjska politika"), South End Press, 1987. Opæenitije, v. Jonathan Mar-
shall, Peter Dale Scott i Jane Hunter, The Iran-Contra Connection: Secret Teams
and Covert Operations tn the Reagan Era ("Iransko-kontra ka veza: tajne ekipe i ak
cije u Reaganovo doba"), South End Press, 1987.
17 Jediot ahronot, travanj 1992., navodi Israel Shahak, Middle East Internati
onal, 19. o ujka 1993.
18 Formulacije su u Rezoluciji 242 namjerno neprecizne, u nadi da æe se postiæi b
ar formalni sporazum Izraela i arapskih dr ava. "Povlaèenje" se opæenito shvaæalo kao po
vlaèenje na granice od prije lipnja 1967., uz tek neznatne i dogovorene ispravke.
To je ostala i slu bena politika SAD, no nakon 1971. ne i izvr na politika. V ni e.
19 Clintonova je vlada takoðer pozvala na ukidanje posebnog odbora za palestins
ka prava, nazvav i ga "pristranim, povr nim i nepotrebnim". Clinton je takoðer odbio o
suditi izraelsko naseljavanje jer "je neplodno raspravljati o pravnim finesama t
oga pitanja". On je isto tako povukao dotada nju potporu SAD Rezoluciji 194 od 11.
prosinca 1948., kojom se potvrðuje pravo palestinskih izbjeglica na povratak u sv
oje domove. Jules Kagian, Middle East International, 17. prosinca 1993.; Middle
East Justice Network, veljaèa - o ujak 1994. V i "Svjetske poretke", 3. poglavlje.
20 Usp. Jimmy Èarter, pregled slu benih priopæenja tijekom 1991. -Washington Post,
26. studenog 2000. ,
21 VI. poglavlje.
22 V. FT, 105. str. i dalje.
23 Yaniv, Dilemmas ofSecurity ("Sigurnosne dvojbe"), Oxford, 1987., 70. str.
24 VI. poglavlje za izraelsko tumaèenje i reakcije.
25 Op iran pregled v. u "Nu nim iluzijama", dodatak 5.2.
26 Osnova je amerièka uzrujanost bezobraznim naèinom naseljavanja pod Jicakom amir
om. Kad se stil vratio u normalu (a da se u biti ni ta nije promijenilo), vratila
se i srdaènost.
27 Baker citiran u: Èarter, Washington Post, 26. studenog 2000. Valja primijeti
ti kako Baker rabi rijeè "podruèje" ("territorv"), bez odreðena èlana ("the territorv"),
u jednini, a ne mno ini ("the territories"). U amerièkoj je diplomaciji od 1971. is
pu tanje odreðenog èlana u engleskoj verziji Rezolucije 242 (ali ne i u isto toliko vj
erodostojnoj francuskoj verziji) sredstvo za promicanje tvrdnje kako Rezolucija
tra i tek djelomièno, a ne potpuno povlaèenje - to je suprotno meðunarodnom konsenzusu, èi
i su dio do 1971. bile i SAD. O tom se pitanju mnogo raspravljalo s pravnièkoga gl
edi ta. No to je bespredmetno, jer znaèenje deklaracijama daju najsna niji igraèi i to j
e prihvaæeno u doktrinarnom sustavu - èak i ako je u o troj suprotnosti sa stvarno zap
isanim formulacijama. Primjera ima puno. Za pregled nekoliko takvih, meðu kojima s
u i mirovni ugovori, v. "Novi vojni humanizam", 114.- 128. str.
28 V. 5. poglavlje.
29 To sam tada zapisao, ali to danas ne bih opetovao. V moj èlanak u Z Magazine
u iz listopada 1993. (datiran s 3. rujna). V "Svjetske poretke", 3. poglavlje o
tom dokumentu.
30 Majstorima se ta igra, èini se, èini zabavnom. Zato su je opet odigrali, primj
erice, kad je Arafat u travnju 2002. bio osuðen na zatoèeni tvo u svom sjedi tu u Ramala
hu, okru en izraelskim tenkovima. Tada ga se estoko pritiskalo neka osudi terorizam
, to je besmislena gesta, kako svatko razumije, ali svrha joj je bila poniziti Pa
lestince. Naprotiv, amerièki je predsjednik Bush izraelskog premijera arona nazvao
"mirotvorcem". arona se slavilo zbog oslobaðanja Arafata iz tamnice u zamjenu za am
erièko-bri-tanski nadzor ljudi optu enih za ubojstvo izraelskoga ministra Rehavama Z
e'evija. Ubojstvo Ze'evija bilo je dio oèekivane reakcije na izraelsku eskalaciju
nasilja prvim ubojstvom politièkog voðe, Abu Ali Mustafe, raketnim napadom s helikop
tera amerièke proizvodnje; protiv njega nije bilo nikakve optu be. Mustafino je uboj
stvo pro lo u ti ini, osim nekih komentara o nazoènosti amerièkih dr avljana u stambenoj z
gradi koju su napali ubojice
Bilje ke 243
iz Izraelske vojske. No reakcije su bile posve razlièite kad je Ze'evi otet i ubij
en u osveti. Nezamislivo je da bi se poduzeo bilo kakav trud da bi se kaznili od
govorni za Mustafino ubojstvo. Za podroban prikaza obaju sluèajeva v. Mouin Rabban
i, Znet (www.zmag.org), 19. lipnja 2002.
31 V 5. poglavlje.
32 Sporazume su bri ljivo oblikovali izraelski pregovaraèi (uz amerièko
zaleðe); zato i imaju nejasne te mjestimice proturjeène odredbe, "rupe" i maglovite
uvjete o uzajamnosti itd. Tako je pobornicima nastavka okupacije moguæe tvrditi k
ako Izrael ne kr i sporazume. Nasuprot tome, palestinski su ustupci dalekose ni i -
uzev i u obzir odnos snaga - djelotvorni. Za pregled kljuènoga sporazuma, Privremeno
g Osla II., v. "Svjetske poretke", izdanje 1996., Epilog.
33 Ibid.
34 lomo Cezna, "Gradnja na teritorijima je bila zaustavljena, a sada se nastav
lja punom brzinom", Ha'arec, 18. kolovoza 2000.; Akiva Eldar, Ha'arec, 1. svibnj
a 2001. V takoðer Economist, 26. travnja 2001. te nebrojene èlanke u stranim te osob
ito glavnim izraelskim listovima, od kojih su mnogi preneseni u "Svjetskim poret
cima" te u novom izdanju FT iz 1999.
35 Cezna, Ma'ariv, 18. kolovoza 2000.; Eldar, Ha'arec, 1. svibnja 2001.
36 "Izvje taj o izraelskom naseljavanju", studeni - prosinac 2000. lomo Cezna, M
a'ariv, 27. veljaèe 2001. arona se èesto osuðuje kao ratnog zloèinca, no takav je i Pere .
Meðu njegovim postignuæima su ubilaèka operacija "Èelièna aka" u Libanonu sredinom osamdes
tih te najezda na Libanon 1996., koju je Clinton podupirao do meðunarodnog prosvje
da zbog bombardiranja izbjeglièkog logora pod pokroviteljstvom UN u Kani, kad je p
oginulo stotinu civila koji su se tamo bili sklonili. Negativna je reakcija u sv
ijetu postala tako jaka te je Clinton morao povuæi potporu te narediti Izraelu da
prekine agresiju, stoje i uèinio.
37 Baruh Kra, Ha'arec, 6. veljaèe 2000., prevedeno u "Izvje taju o izraelskom nas
eljavanju" iz o ujka - travnja 2000. O svim tim pitanjima v. opet "Svjetske poretk
e". O Har Homi v. moj èlanak u: Haim Gordon (ur.), Looking Back at the June 1967 W
ar ("Osvrt na rat iz lipnja 1967."), Praeger, 1999., spise sa skupa odr anog 1997.
na Ben-Gurionovu sveuèili tu u Beer ebi; izvatci u pro irenom izdanju FT iz 1999.
38 Ziv Maor i Alaf Ben, Ha'arec, 10. travnja 2001.
39 Izraelska udruga za ljudska prava "B'Celem" izvijestila je u svibnju 2002.
kako naseljenici nadziru 42% Zapadne obale. Nagav ragaj, Ha'arec, 13. svibnja; D
an Izenberg, Jerusalem Post, 14. svibnja 2002. To nije objavljeno u amerièkom naci
onalnom tisku.
Navodeæi "B'Celem" i druge izvore, Economist (22. lipnja 2002.) procjenjuje kako I
zrael nadzire vi e od 80% Zapadne obale, raèunajuæi kako je 30% "nezakonito progla eno d
r avnom zemljom", koja je takoðer nedostupna Palestincima, a jo 20% nadzire Izraelska
vojska. Takva politika oduzimanja zemlje ostavila je palestinska sela "ra trkana
i izolirana meðu / idovskim/ naseljima", koja su raspr ena kako bi se postigla svrha,
tvrdi "B'Celem". "Palestinske su zajednice postale naselja na izraelskoj Zapadno
j obali", primijetio je jedan palestinski analitièar. Program naseljavanja je pro ir
en pod aronovom vladom. Sve se to dogaða uz pre utnu potporu i neizravno financiranje
SAD.
40 Jane Perlez, New York Times, 26. prosinca 2000. Perlez, New York Times, 8.
sijeènja; Judy Dempsev, Financial Times, 9. sijeènja; Friedman, 2. sijeènja 2001.
41 Nadav ragaj, Ha'arec, 16. veljaèe 2000.; Yuval Ginbar, On the Way to Annexat
ion: Human Rights Violations Resulting from the Establishment and Expansion oj t
he Ma'aleh Adumim Set-tlement ("Na putu prema pripojenju: kr enja ljudskog prava
kao rezultat uspostave i irenja naselja Ma'aleh Adumima"), B'Celem, srpanj 1999.
"Izvje taj o izraelskom naseljavanju", sijeèanj -veljaèa 2000.
42 Za dalje pojedinosti o politici kantonizacije i kako je primjenjuju SAD i
Izrael v. Sara Roy u: Roane Carev (ur), The New intifada i Current History, sijeèa
nj 2002. U sijeènju 2001. dogodio se znatan napredak u neformalnim pregovorima u T
abi. Pojedinosti se mogu pronaæi u dokumentu to ga je priredio posebni izaslanik EU
Miguel Moratinos, koji su obje strane priznale valjanim, a op irno ga je prikazao
vodeæi izraelski vanjskopolitièki novinar Akiva Eldar {Ha'arec, 15. i 18. veljaèe 200
2.) Pregovore je prekinuo tada nji premijer Ehud Barak, koji je takoðer "dao nalog g
lavnom pregovaraèu Giladu Seru neka ka e Palestincima kako vi e ne vrijedi zemljovid to
ga je predlo io tada nji ministar vanjskih poslova lomo Ben-Ami, koji je svodio podr
uèje naseljavanja (ukljuèiv i i dio s Ma'aleh Adumimom i Givat Ze'evom) na samo 5% pov
r ine Zapadne obale." Status toga dijela zemlje, koji praktièki dijeli Zapadnu obalu
, ostao je velika prijeporna toèka, ba kao i u Camp Davidu. Palestinci su predlo ili
da se naèini toèan zemljovid (suprotno glasnoj promid bi). Izrael bi, prema njima, zad
r ao 3% Zapadne obale te bi se "obavila zamjena teritorija usporedivih velièinom i v
rijedno æu na mjestima uz granicu s Palestinom, ba kao i ona koja je pripojio Izrael.
" Izrael je odbio, nudeæi tek znatno manje, nepovezano podruèje uz sinajsku granicu.
Bilo je i drugih neslaganja, no mo e se zamisliti kako su pregovori mogli dovesti
do sporazuma, da nisu jednostrano otkazani.
Bilje ke 245
43 Dugard i dr., "Pitanja kr enja ljudskih prava..."
44 Ibid.
45 Amira Has, "Èetiri amerièka odbijanja sprijeèila su dono enje rezolucije Vijeæa sigu
rnosti", Ha'arec, 13. travnja 2001. Èesto protivljenje Washingtona po tivanju ljudsk
ih prava (a da o neprijateljima i ne govorimo) mo da je igralo ulogu u izboru vedsk
e, Francuske i Austrije, a ne SAD, za tri zapadna mjesta u Povjerenstvu UN za lj
udska prava nedugo nakon toga. Iznesene su i mnoge druge hipoteze. Barbara Cross
ette, Christopher Marquis, New York Times, 4. svibnja 2001. Dr avni tajnik Colin P
owell citiran je kako je izjavio da je glasovanje o Palestincima naljutilo neke
zemlje, koje su tra ile osvetu; David Sanger, New York Times, 9. svibnja 2001. Pow
ell je mo da govorio o vetu na rezoluciju Vijeæa sigurnosti, ili mo da o rezoluciji od
18. travnja, koju su predlo ile èlanice EU; v. ni e 47. bilje ku. Dana 14. prosinca 200
1. SAD su opet ulo ile veto na prijedlog rezolucije Vijeæa sigurnosti koja je poziva
la na slanje meðunarodnih promatraèa koji bi nadgledali smanjivanje nasilja. Deset d
ana prije toga SAD su bojkotirale meðunarodnu konferenciju u enevi (i time joj uman
jili znaèaj), koja je ponovno potvrdila primjenjivost Èetvrte enevske konvencije na o
kupirana palestinska podruèja. Tako su veæina tamo njih postupaka SAD i Izraela ratni
zloèini, a kad je rijeè o "te kim kr enjima", onda su to, kako to mnogi vide, te ki ratni
zloèini. Meðu njima su naseljavanje te "namjerno ubijanje, muèenje, nezakonito deporti
ranje, namjerno oduzimanje prava na po teno i ispravno suðenje, obilno uni tavanje i o
duzimanje imovine (...) izvedeno nezakonito i nasumce"; konferencija visokih ugo
vornica, "Izvje taj o izraelskom naseljavanju", sijeèanj - veljaèa 2002.
46 Za pregled v. HRW, "Sredi ta oluje". Takoðer Francis Boyle, "Zakon i nered
na Bliskom istoku", The Link 35.1., sijeèanj - o ujak 2002. te èlanak Allegre Pacheco
u: Carey (ur.), The New intifada.
47 Postoje iznimke kad je rijeè o vojnoj nu nosti, no to se ne mo e primijeniti na
ovaj sluèaj.
48 Agence France Presse, "Povjerenstvo UN za ljudska prava osuðuje Izrael u tri
glasovanja", 18. travnja 2001. Glasovanje je bilo 50 prema 1; Kostarika se uzdr a
la i jedna je zemlja bila odsutna. U amerièkom se tisku to spomenulo tek tu i tamo
, od toga nijednom u najveæim listovima.
49 A er Davidi, Davar, 17. veljaèe 1993. Preveo Zachary Lockman te objavio u Midd
le East Reportu, rujan - listopad 1993.
50 V Kate Bronfenbrenner, Uneasy Terrain: The Impact oj Capital Mobility on W
orkers, Wages, and Union Organizing ("Nesigurno tlo: Utjecaj kretanja kapitala n
a radnike, plaæe i udru ivanje u sindikate"), Cornell, 6. rujna 2000. Rijeè je o radu t
o ga je
naruèilo Povjerenstvo za pregled vanjskotrgovinskog manjka SAD. To je a urirana stud
ija iz 199V., koja je takoðer izraðena prema NAFTA-inim pravilima. Takve studije red
ovito prolaze bez javnoga komentara, ali ih radnici (a vjerojatno i poslodavci)
itekako zapa aju.
51 V Efraim Davidi, "Globalizacija i gospodarstvo na Bliskom istoku", Palestl
ne-Israeli Journal VII. 1 i 2, 2000.
52 Ja'ir elek, Ha'arec, 24. o ujka 2001. o skupu i reakcijama. lomo Gazit, Amir R
apoport, Jediot ahronot, 26. o ujka 2001. Takoðer: Reuven Weiss, koji ukazuje na Gaz
itove izvrsne pro le uspjehe.
53 Ben-Ami, A Place for Ali ("Mjesto za sve", na hebrejskom), Haki-buc Hamoièad
, 1998. Navodi Efraim Davidi, "Globalizacija..."
IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,
Tel.: 01/611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax.: 01/611 -2576
e-po ta: izvori@izvori.com www.izvori.com
NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH IZDANJA
naruèilo Povjerenstvo za pregled vanjskotrgovinskog manjka SAD. To je a urirana stud
ija iz 199V., koja je takoðer izraðena prema NAFTA-inim pravilima. Takve studije red
ovito prolaze bez javnoga komentara, ali ih radnici (a vjerojatno i poslodavci)
itekako zapa aju.
51 V Efraim Davidi, "Globalizacija i gospodarstvo na Bliskom istoku", Palesti
ne-Israeli Journal VII. 1 i 2, 2000.
52 Ja'ir elek, Ha'arec, 24. o ujka 2001. o skupu i reakcijama. lomo Gazit, Amir R
apoport, Jediot ahronot, 26. o ujka 2001. Takoðer: Reuven Weiss, koji ukazuje na Gaz
itove izvrsne pro le uspjehe.
53 Ben-Ami, A Place Jor Ali ("Mjesto za sve", na hebrejskom), Haki-buc Hamoièad
, 1998. Navodi Efraim Davidi, "Globalizacija..."
IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,
Tel.: 01/611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax.: 01/611 -2576
e-po ta: izvori@izvori.com www.izvori.com
NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH IZDANJA
Knji nica Zelina
540019443

CHOMSKY, NOAM-Gusari I Carevi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

CHOMSKY, NOAM-Gusari I Carevi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Noam Chomsky

GUSARI I CAREVI, STARI I NOVI

You might also like