Dubravka

Činjenje prvo, skazanje prvo. SKUP PASTIRA I RADMIO

Svečana se atmosfera na početku ostvaruje opisima Dubrave i naglašavanjem na posebnost
toga dana - dan kada se slavi Sv. Vlaho i kada se najljepša pastirica i najljepši pastir
vjenčavaju („činimo ovdi svetilište“, „…i od pira gozbe čine/ obilne se i vesele.“).
Stihovi u kojima govori Radmio pisani su osmercem, a stihovi Skupa dvostruko rimovanim
dvanaestercem. Njihov odnos bi bio suprotan: visoki stil (Radmiov uzvišeni govor) i niski stil
(govor Skupa).
Radnja se odvija na mitskom prostoru Dubrave, za vrijeme blagdana Sv. Vlahe. Dubravu
zamišljam kao idiličan pejzaž, a povezujem ga sa pastirskim životom i životom u skladu s
prirodom. Kao mjesto je bogato prirodnim ljepotama koje je daleko od grada koje izgleda
kao da proljeće traje cijele godine i kao mjesto gdje možemo pronaći mir od užurbanog
života. Takvo mjesto i takav početak djela me podsjeća na pastoralu.
Arkadijski elementi u opisu Dubravke su npr. : „Livade su uzeli odjeću zelenu, / da obuku
dan bijeli i zoru rumenu.“, „reseć cvijetkom na livadi“, „…slatkoj slobodi i od časti / i od
uresa vjekovita, / u koj niče i uzrasti / Dubrava ova plemenita.“ itd.
skazanje drugo, RADMIO I RIBAR
Jer bježi od doma, luta nadaleko i tu je došao sahranit svoju starost.
“Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži, // i grabi i hita i u noktijeh sve drži. ”
Da se Ribar zatekne danas u Hrvatskoj ja mislin da bi mu se svidio život u većoj slobodi.