Tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku

vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju tog uloga stječe pravo
sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika. Tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku.

Dioničko društvo d.d. je trgovačko društvo u kojem članovi sudjeluju s ulozima u temeljnom
kapitalu podijeljenom na dionice.
Dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara. Dioničari ne odgovaraju za obveze
društva.
Dionice su vrijednosni papiri koji reprezentiraju idealni dio vlasništva nekog dioničkog
društva. Mogu glasiti na donositelja i na ime.
Po sadržaju prava koje daju dionice mogu biti:
-redovne dionice
-povlaštene dionice.

Društvo s ograničenom odgovornošću d.o.o.

To je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s
kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti
jednaki. Članovi ne odgovaraju za obveze društva. Društvo se osniva na temelju ugovora
kojeg sklapaju osnivači. Svi osnivači moraju potpisati ugovor koji se sklapa u obliku
javnobilježničke isprave.

c) Prema predmetu poslovanja

1.proizvodna poduzeća- kao rezultat svoje djelatnosti imaju materijalni proizvod
2.trgovinska poduzeća-posreduju u razmjeni
3.poduzeća za obavljanje usluga-bave se pružanjem raznovrsnih usluga

Proizvodna poduzeća
To su poduzeća prvobitne i prerađivačke industrije. Razlikujemo: industrijska, poljoprivredna,
građevinska, saobraćajna, zanatska proizvodna, šumska gospodarstva.
Trgovinska poduzeća
Posreduju u razmjeni, kupujući robu od proizvođača radi prodaje krajnjem kupcu. Mogu biti:
trgovinska poduzeća na veliko, na malo, na veliko i malo.
Poduzeća za obavljanje usluga
Bave se pružanjem raznovrsnih usluga: turizam i ugostiteljstvo, komunalne usluge,
inženjering i konzalting, zanatske usluge.

d)Prema veličini poduzeća

Poduzeće se prema veličini dijele na: mala, velika, srednja
Elementi za utvrđivanje veličine poduzeća su: broj radnika, vrijednost osnovnih sredstava,
ukupan prihod, dohodak.
Mala poduzeća su ona koja ispunjavaju barem dva od ovih kriterija.
-zbroj bilance nakon odbitka gubitaka iskazanog u aktivi, u protuvrijednosti manjoj od milijun
eura
-prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti manjoj od dva
milijuna eura
-godišnji prosjek zaposlenika manje od 50
Srednja poduzeća su ona koja ispunjavaju barem dva od navedenih kriterija
-zbroj bilance nakon odbitaka gubitka iskazanog u aktivi, u protuvrijednosti manjoj od 4mil.
Eura
-prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti manjoj od 8mil.eura
-godišnji prosjek zaposlenika manje od 250
Velika poduzeća
-zbroj bilance nakon odbitaka gubitka iskazanog u arhivi u protuvrijednosti većoj od 4mil
eura
-prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti većoj od 8mil eura
-godišnji prosjek zaposlenika više od 250

TEORIJA PROIZVODNJE
Funkcija proizvodnje je odnos između maksimuma outputa ili proizvodnje koja se može
proizvesti i inputa koji se traže da se postigne ta proizvodnja. Ona je definirana za dano stanje
tehničkog znanja.
Ukupna proizvodnost- ukupno proizvedene količine iskazane u fizičkim jedinicama
Prosječna proizvodnost rada-ukupni proizvod po jedinici inputa ili trošenog rada
Granična proizvodnost rada- promjena ukupnog proizvoda po jedinici promjene proizvoda ili
utrošenog rada
Elastičnost proizvodnje ili proizvedene količine u odnosu na rad- izražava postotnu promjenu
proizvodnje po jedinici postotne promjene upotrijebljenog rada

Zakon opadajućih prinosa tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine
proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška, dok su drugi utrošci fiksni.
-proizvodnja pokazuje rastuće, padajuće ili konstantne prinose na opseg kad uravnoteženo
povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog, manje nego proporcionalnog
ili proporcionalnog povećanja proizvodnje
-produktivnost=omjer ukupne proizvodnje i prosjeka ukupnog troška
-kao rezultat tehnoloških promjena krivulja proizvodnje pomiče se prema gore što znači da se
ostvaruje veća proizvodnja za svaku razinu utroška

Koliko bi rada (varijabilnog činitelja) poduzeće trebalo upotrijebiti da bi se

maksimizirao profit?
-onoliku dodatnu količinu rada sve dok je dodatni prihod ostvaren prodajom proizvedene
količine veći od dodatnih troškova upošljavanja jedinice rada, odnosno dok dodatni prihod ne
bude jednak dodatnim troškovima
-dodatni prihod koji je prouzročila potrošnja dodatne jedinice rada naziva se vrijednost
granične proizvodnosti rada
-granični trošak rada jednak je povećanju ukupnih troškova poduzeća koje je prouzročilo
upošljavanje dodatne jedinice rada
Proizvodna funkcija s dva varijabilna faktora
Izokvanta= različita kombinacija dvaju faktora u proizvodnji određene razine proizvoda. S
toga, krivulja jednake proizvodnje ili izokvanta predstavlja opadajuća krivulja sa
koordinatnim osima rad i kapital. Sve točke na krivulji jednake proizvodnje predočuju
različite kombinacije rada i kapitala koje se mogu upotrijebiti da se proizvede ista količina
proizvodnje.
Što je izokvanta udaljenija od ishodišta, odnosi se na veću proizvodnju dok se izokvanta bliža
ishodištu odnosi na manju proizvodnju.

Linija grebena razdvaja relevantne od irelevantnih dijelova izokvante.

Linija grebena OVL spaja točke na različitim izokvantama u kojima izokvanta ima nagib
jednak nuli, pri čemu su izokvante negativno nagnute lijevo a pozitivno desno od linije
grebena.

Teorija i ocjenjivanje troškova

Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije.
Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne
snage, sredstava za rad i predmeta rada.

Troškovi se dakle sastoje od:

-troškova radne snage
-troškova sredstava za rad
-troškova predmeta rada

Podjela troškova
Troškovi se mogu grupirati prema različitim karakteristikama, ali najraširenija je podjela:
-sa stajališta mogućnosti raspoređivanja na nosioce troška (direktni i indirektni troškovi)
-sa stajališta njihovog odnosa prema stupnju iskorištenja kapaciteta (fiksni i varijabilni
troškovi)

Direktni i indirektni troškovi

Direktni/ pojedinačni troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu
nastanka troška već i po nosiocima troškova. To su:
-materijal izrade (osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po
učinku
-osobni dohoci izrade
-amortizacija (obračunata po funkcionalnom sistemu)
Indirektni/ opći troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima troška pa
čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su:

-opći troškovi izrade (pogonska režija)

-opći troškovi uprave i prodaje

Mogućnost podjele troškova na direktne i indirektne podrazumijeva poznavanje mjesta

nastanka i nosioca troškova.
Mjesta nastanka troškova su pojedini dijelovi poduzeća u kojima troškovi nastaju
Nosioci troška su pojedinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su troškovi nastali.
Određivanje mjesta i nosioca troškova preduvjet je za izradu kalkulacija.

Fiksni i varijabilni troškovi

S obzirom na njihovu osjetljivost na promjenu opsega proizvodnje ili stupnja iskoristivosti
kapaciteta troškove svrstavamo u dvije skupine:
-fiksni troškovi i varijabilni troškovi
Fiksni troškovi su takvi troškovi koji ostaju nepromijenjeni bez obzira na to kako se mijenja
opseg proizvodnje.
Apsolutno fiksni troškovi nastaju zbog postojanja poduzeća. Postoje bez obzira da li poduzeće
radi ili ne. Čine ih:
-amortizacija
-troškovi investicijskog održavanja
-najamnine i zakupnine
-premije osiguranja
Dok se ukupni apsolutni fiksni troškovi ne mijenjaju odnosno nezavisni su od stupnja
iskorištenja kapaciteta, jedinični apsolutni fiksni troškovi mijenjaju se promjenom opsega
proizvodnje. Taj trošak po jedinici učinaka pada ako opseg proizvodnje raste, odnosno raste
ako proizvodnja pada.
Relativni fiksni troškovi ostaju nepromijenjeni u ukupnoj sumi samo u pojedinim zonama
poslovanja.
Varijabilni troškovi pojavljuju se tek s početkom proizvodnje i nestaju s prestankom
proizvodnje. Pri svakoj promjeni opsega proizvodnje mijenjaju se ukupni varijabilni troškovi
dok jedinični varijabilni troškovi ostaju isti.
Tipični varijabilni troškovi su:
-materijal za izradu proizvoda
-osobni dohoci izrade
-amortizacija obračunata po funkcionalnom sistemu
-pomoćni materijali i energija vezani neposredno za proizvodnju
Proporcionalni troškovi-ukupni proporcionalni troškovi rastu ili opadaju razmjerno porastu ili
smanjenju opsega proizvodnje. Oni su konstantni na svim stupnjevima poslovanja.
Najznačajniji su materijal za izradu i osobni dohoci izrade.
Progresivni troškovi- su takvi varijabilni troškovi koji rastu brže nego što raste opseg
proizvodnje. Progresija varijabilnih troškova uvijek se javlja kao znam nenormalnih pojava u
procesu proizvodnje. Tipičan primjer progresivnih troškova nastaje uvođenjem
prekovremenog i/ili noćnog rada kad osjetno rastu osobni dohoci, troškovi rasvjete, grijanja
itd.
Degresivni troškovi- su takvi varijabilni troškovi koji rastu sporije od opsega proizvodnje.
Pojavljuju se kod poduzeća koja su intenzivna sredstvima za rad (ele.centrale, plinare,
rafinerije itd.). Troškovi koji pokazuju degresivne karakteristike, obično se razvrstaju u
pogonsku ili upravno-prodajno režiju.
Oportunitetni troškovi- žrtvovani poslovni rezultat koji se mogao ostvariti drugačijom
odlukom
Granični troškovi- odnose se na promjenu ukupnih troškova po jedinici promjene proizvodnje
Dodatni trošak- odnosi se na promjenu troškova uslijed posebne odluke uprave
Utrošak-naturalni izraz utrošenih elemenata rada
Izdatak- smanjenje novčanih sredstava iz blagajne ili žiro računa poduzeća
Rashod-utrošci i izdaci koji nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog učinka
Gubitak-gubitak predmeta rada, kao negativni poslovni rezultat

Funkcije kratkoročnih ukupnih i jediničnih troškova

Ukupni fiksni troškovi (UFT)-promjena iskorištenja kapaciteta ne utječe na ove troškove, ne
mijenjaju se promjenom veličine kapaciteta
Ukupni varijabilni troškovi (UVT)-mijenjaju se promjenom iskorištenosti kapaciteta
Ukupni troškovi(UT)-jednaki su zbroju uk.fiksnih i varijabilnih troškova

Funkcije troškova-dugoročni troškovi

-dugi rok-razdoblje u kojem su svi faktori varijabilni (nema fiksnih troškova)
-dugoročni ukupni troškovi-započinje u ishodištu

Elastičnost troškova
-Osjetljivost troškova na promjene iskorištenja kapaciteta
-Odnos između intenziteta troškova i intentiteta porasta iskorištenosti kapaciteta.

Amortizacija
Sredstava za rad se u toku reprodukcije troše, prenoseći dio svoje vrijednosti na novi
proizvod. Amortizacija je proces koji s jedne strane obuhvaća: postupno smanjivanje
vrijednosti osnovnih sredstava (obezvrjeđivanje, deprecijacija), a s druge strane izdvajanje
novčanih sredstava potrebnih za nabavu novih sredstava za rad
Osnovna sredstva troše se na dva načina i to kao :
➨fizičko trošenje
-funkcionalno (operativno) trošenje
-fizičko starenje (prirodno trošenje)
-oštećenje sredstava (lom, kvar)
➨ekonomsko trošenje
-napredak znanosti i tehnologije
-promjene na tržištu
Fizičko trošenje sredstava za rad uvjetovano je karakteristikama tih sredstava, i njihovom
funkcijom u procesu reprodukcije.
Fizički vijek trajanja sredstva ovisi, o intenzitetu trošenja ali i načinu održavanja sredstva.
Fizičko trošenje je u direktnom odnosu s vremenom njihova funkcioniranja u procesu
proizvodnje.
Ekonomsko trošenje određeno je ekonomskim vijekom trajanja sredstava za rad jer ona
nakon nekog vremena postaju ekonomski neupotrebljiva zbog promijenjinih uvjeta
proizvodnje i/ili promijenjenih zahtjeva tržišta.
Zbog opasnosti da sredstva za rad ekonomski zastare i prije njihove fizičke dotrajalosti treba
ih se što više koristiti tj. poslovati sa što višim stupnjem iskorištenosti kapaciteta.

Sustav obračuna amortizacije

Sredstva za rad se neprestano troše prenoseći dio svoje vrijednosti na novoostvareni proizvod.
U praksi se smanjivanje njihove vrijednosti izražava tako da se opisuje dio vrijednosti za koji
se pretpostavlja da će se vrijednost osnovnog sredstva smanjiti ili za koji se stvarno smanjila.
postoje dva sistema obračuna amortizacije: vremenski i funkcionalni.

Vremenski sistem obračuna amortizacije

Vremenski sistem obračuna amortizacije temelji se na pretpostavci da će se sredstva za rad
istrošiti poslije stanovitog vremena, bez obzira na to u kojoj se mjeri koriste tj. bez obzira na
stupanj iskorištenosti kapaciteta. Visina otpisa je funkcija prosječnog vijeka trajanja sredstava
za rad.
Razlikujemo:
1.proporcionalni otpis-pretpostavlja da se sredstvo za rad u toku vremena ravnomjerno troši
2.progresivni otpis- temelji se na stanovištu da se sredstva troše u početku najmanje, a
kasnije sve više. Zato se stopa amortizacije izračunava tako da je u početku najniža, zatim
raste i završava s najvišom. Godišnji amortizacijski iznosi se povećavaju, a sadašnja
vrijednost osnovnog sredstva se sve brže smanjuje.
3.degresivni otpis- proizvodnja se u prvim godinama najjače opterećuje iznosom amortizacij,
a kasnije sve manje i manje. Polazna pretpostavka je: novo sredstvo za radu u početku je
sposobnije za proizvodnju, ali tijekom vremena opada njegova upotrebljivost.
4.kumulativni otpis- Otpis je ubrzan u prvim godinama, a usporen u posljednim godinama
vijeka trajanja sredstava za rad.

Funkcionalni sistem obračuna amortizacije

Visina otpisa određuje se kao funkcija stupnja iskorištenja sredstava za rad ,a time i kao
funkcija učinaka tih sredstava .Prema tome amortizacija po jedinici učinka dobije se iz odnosa
nabavne vrijednosti sredstava za rad (Cn) kao osnovice za amortizaciju i količine
proizvoda(Q)

A=Cn/Q

KALKULACIJA

Računski postupak izračunavanja cijene

Cijena koštanja, nabavna cijena, prodajna cijena..
Osnova za: donošenje poslovnih odluka, kontrolu troškova, kontrolu ekonomičnosti
 Zadatak kalkulacije:
o Obuhvatiti troškove (popis prema vrstama, mjestima..)
o Rasporediti troškove (prenošenje troškova na učinke)
Elementi kalkulacije
1.Neposredni troškovi materijala
2.Neposredna amortizacija
3.Neposredni troškovi bruto plaće
4.Ostali neposredni troškovi učinaka
5.Opći troškovi učinaka
6.Opći troškovi uprave i prometa
I.CIJENA KOŠTANJA (1-6)
7.Dobit (gubitak)
II.PRODAJNA CIJENA BEZ POREZA NA PROMET
8.Porez na promet
III.PRODAJNA CIJENA
Vrste i metode kalkulacije
 Vrste obzirom na vrijeme izrade:
o Prethodna (predkalkulacija)- prije početka izrade učinka, temelj-normativni
utrošaka predmeta rada, sredstava za rad, radne norme
 Naknada (obračunska)- nakon završetka proizvodnje učinaka

 Metode obzirom na način prenošenja troškova i način izračuna cijene

o Kalkulacija cijene koštanja (osnovna)
o Kalkulacija dopunskog troška
o Kalkulacije cijene proizvodnje
Kalkulacija cijene koštanja
 Utvrđuje cijenu koštanja, prosječan trošak učinka (t)
 Vrste:
Djelidbena kalkulacija (jedna vrsta učinka, poznat nosilac troškova)
Dodana kalkulacija (više vrsta učinaka, razvrstavanje na neposredne i opće troškove)
Djelidbena kalkulacija
 Jednostavna (jedna vrsta istorodnih učinaka t=T/Q) cijena koštanja proizvoda zapravo
trošak jedne jedinice proizvoda ili prosječni ukupni trošak.
 Složena (jedna vrsta istorodnih učinaka, troškovi po fazama procesa proizvodnje, po
mjestima nastanka učinka po elementima strukture cijene) daje više informacija od
jednostavne jer pruža uvid u strukturu troškova, bilo po fazama ili po elementima
strukture cijene koštanja
 Kalkulacija ekvivalentnih brojeva (međusobno srodni učinci , definiraju se
ekvivalentni brojevi obzirom na sličnost učinaka)
 Kalkulacija vezanih proizvoda (uz proizvodnju glavnog proizvoda nastaju i sporedni
proizvodi, cilj-utvrditi cijenu koštanja glavnog proizvoda)

Dodatna kalkulacija
 Sumarna dodatna (neposredni troškovi za svaki učinak)
 Diferencirana dodatna (opći troškovi po skupinama i mjestima nastanka- dodavanje
neposrednim troškovima)
Kalkulacija dopunskog troška
 Postojeća se proizvodnja opterećuje svim troškovima proizvodnje, a dodatna samo
troškovima koje uzrokuje dodatna proizvodnja (varijabilni troškovi)
Kalkulacija cijene proizvodnje
 Obračunava troškove koje izaziva proizvodnja učinaka (varijabilni i relativno fiksni
troškovi)
 Apsolutno fiksni troškovi terete prihod poduzeća
POSLOVNI USPJEH

Poslovni uspjeh poduzeća koja posluju u uvjetima tržišne ekonomije mora se temeljiti na
osnovnom ekonomskom načelu-ostvariti što veći rezultat sa što manjim ulaganjima!!!!
u razvijenim tržišnim ekonomijama Zapada, tom načelu dodana su ograničenja nametnuta
zahtjevima za zaštitom, kako proizvođača (radnika) tako i potršača.
Pri ocjenjivanju postignute ekonomske uspješnosti treba razlikovati:
proizvodni uspjeh- to je uspjeh poduzeća koji je ostvaren bez obzira na rezultate plasmana
učinaka. Možemo ga iskazivvati u naturalnom obliku.
poslovni uspjeh- to je uspjeh koje poduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na njega pored
ostalog djeluje zakon ponude i potražnje. Iskazujemo ga samo u novcu.
U našoj ekonomskoj i gospodarskoj praksi najpoznatiji i najčešće upotrebljavani su slijedeći
pokazatelji poslovnog uspjeha :
 Ekonomičnost (Ek)
 Produktivnost ili proizvodnost (P)
 Rentabilnost (R)
Koeficijentima ekonomičnosti, produktivnosti i rentabilnosti zahvaćena je cjelokupna
ekonomija reprodukcije poduzeća sa slijedećim elementima
Q -učinak, cilj i smisao proizvodnje
Up -ukupan prihod -prodajna vrijednostproizvodnje
T -troškovi elemenata proizvodnje (M,S,L)
L -radna snaga kao izvor pojedinačnog i društvenog bogatstva
D -dohodak, vrijednosni (tržišni) izraz rezultata reprodukcije
As -angažirana sredstva koja osiguravaju kontinuitet reprodukcije
Ekonomičnost
Ekonomičnost je pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja -izražava odnos između
ostvarenih učinaka (Q) i za njih utrošenih elemenata proizvodnje (U)
Govori o tome koliko se jedinica učinaka može proizvesti sa jednom jedinicom
utroška.Naravno da taj odnos treba biti što povoljniji (E=1 i više)
Pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnije mjerilo poslovnog uspjeha.
Mjerenje ekonomičnosti
Ekonomičnost se mjeri na dva načina:
1.Naturalno mjerenje ekonomičnosti - i učinci utrošci elemenata proizvodnje iskazuju se
količinski (u kg.tonama, komadima, satima i sl)
2.Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti- količina proizvedenih učinaka (Q) i količina
utrošenih elemenata (U) množe se odgovarajućim cijenama (C)

Pokazatelj ekonomičnosti nam govori koliko jedinica troškova trebamo za jednu jedinicu
prihoda.
Mjere za povećanje ekonomičnosti
Ekonomičnost se može povećati na dva načina:
-porastom količine učinaka uz istu količinu uloženih elemenata
-ostvarenjem jednake količine učinaka uz smanjenje količine utrošenih elemenata.
Cilj svakog poslodavstva je da sa što manjim troškovima ostvari što veći ukupni prihod i time
ekonomičnije poslovanje!!
Faktori koji mogu djelovati na povečanje ekonomičnosti su brojni:
 smanjenje utroška predmeta rada
 smanjenje troškova sredstava za rad
 smanjenje trošenja radne snage
 što potpunije korištenje kapaciteta
 uklanjanje grešaka u tehnološkom procesu
 uvođenje novih tehnologija
Produktivnost (proizvodnost)
Produktivnost je pokazatelj tehničkog učinka ljudskog rada (živog i minuog) koji je jedini
tvorac svih vrijednosti.
Mjerenje produktivnosti
Ostvarena produktivnost mjeri se na dva načina:
-U naturalnom obliku (količinski)
-U vrijednosnom obliku (novčano)
Proizvodnja kao element za mjerenje proizvodnosti rada
 Metode mjerenja proizvodnosti:
 Čista naturalna metoda
 Naturalno-uvjetna metoda
 Radna metoda
 Vrijednosna metoda
Čista naturalna metoda
Učinak u naturalnim ili fizičkim jedinicama (kg., m)
Primjena- jedan homogeni proizvod , jedan proizvod sa velikim udjelom..

Naturalno uvjetna metoda

 Primjena – više istih ili srodnih proizvoda , međusobno različitih po kvaliteti,
dimenzijama, izgledu snazi , nosivosti...
 Definira se zajednički naturalno uvjetni izraz, imaginarni proizvod-količina rada
potrebna za izradu pojedinih proizvoda (koeficijent ekvivalencije)
Radna metoda
 Primjena-gdje zbog složenosti nije moguće naturalno izraziti proizvodnju

Vrijednosna (novčana metoda)

 Ostvareni učinci mjere se cijenama, a tako dobivene vrijednosti dijele se satima rada
primjena – kod svih poduzeća

Mjere za povećanje produktivnosti

Produktivnost se može povećavati samo na dva načina :
povećanje količine učinaka uz isti broj angažiranih radnika
smanjivanjem broja radnika uz istu količinu ostvarenih učinak
Faktori koji djeluju na povećanje produktivnosti rada radnika su :
 ljudski faktor -kvalifikacijska struktura, intenzitet rada, međuljudski odnosi, raspodjela
OD
 tehnički progres -savršenija sredstva rad podižu proiz. snagu rada što stvara preduvjete
za veću produktivnost
  organizacijski faktori -skraćenje trajanja procesa proizvodnje, planiranje, priprema
rada i sl.
 društveni faktori -unutarnja i vanjska politika, socijalna i ekonomska politika, tržište i
sl.
 prirodni faktori -klima, geografski raspored sirovina, raspoloživost radne snage
Svi navedeni faktori produktivnosti mogu se sa stajališta poduzeća grupirati u dvije skupine
 unutrašnji faktori -koji se nalaze u samom poduzeću i mogu biti subjektivni (volja za
rad) i objektivni (veličina poduzeća, tehnička opremljenost rada, organizacija rada i
sl.)
 vanjski faktori -djeluju izvan poduzeća, ali se odražavaju na njegovu produktivnost
(proizvodni
odnosi, socijalna politika, snaga sindikata, ekonomska politika, utjecaj tržišta i sl
Rentabilnost
Pokazatelj rentabilnosti je pokazatelj financijskog učinka poduzeća i temelji se na zahtjevu da
se sa što manjom količinom angažiranih sredstava ostvari što veća dobit. Drugim riječima
poslovati rentabilno znači poslovat s dobitkom.

Mjerenje rentabilnosti
-provodi se isključivo vrijednosn dakle iskazuje se isključivo u novcu, a svodi se na stavljanje
u odnos dobiti i angažiranih sredstava
-stupanj iskorištenja kapaciteta ispod kojeg poduzeće ne smije poslovati jer posluje s
gubitkom definiran je pragom rentabilnosti
Prag i granica rentabilnosti
-nalazi se na onom stupnju iskorištenja kapaciteta gdje je ukupni prihod jednak ukupnim
troškovima poduzeća
Mjere za povećanje rentabilnosti
To su mjere kojima se djeluje na:
-povećanje dohotka poduzeća-smanjenjem troškova reprodukcije ili povećanjem prodajne
cijene na tržištu
-veličinu angažiranih sredstava-brzina obrtaja obrtnih sredstava, stupanj iskorištenja
kapaciteta
-istodobno povećanje dohotka i smanjenje angažiranih sredstava