Nasuprot renesansnom optimizmu, vjeri u život i čovjekovu snagu, u baroku se

pripovijedala ljudska nemoć i ništavnog ovozemaljskog života. Bilo je jasno da

je utjecaj katolične crkve snažan i prevladavajuć.

Barokna slika svijeta je tamna, negativna i pesimistična. Ispunjena je

raspravljanjima o smrti, odricanju i pripremi za zagrobni život.

I. BAROK – naziv dolazi do portugalske riječi barocco (vrsta bisera

nevelike vrijednosti i nepravilna oblika). Time se naglašavalo da je stil neobičan
i bez posebnog značenja.

Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti.

Trajanje: kraj 16. do sredine 18. st.

Književnost baroknog razdoblja zove se u različitim zemljama posebnim

imenima. Tako se naprimjer u Španjolskoj naziva gongorizam, u Italiji
marinizam, a u Francuskoj precioznom književnošću

Značajke: bogata kićenost, majstorsko gomilanje ukrasa, pobožni naglasci,

reprezentativan i dekorativan sjaj, razigrana duhovitost, raskošna i neobična
metaforika.

Religiozna tematika – ponovni ulazak religiozne tematike u književnost

posljedica je protureformacije ili katoličke obnove (reakcije katoličke crkve na
protestantizam odnosno reformaciju koju pokreće Martin Luther želeći
reformaciju katoličke crkve; zahtjeva da svećenici žive skromno, da se
bogoslužje obavlja na narodnom jeziku i da se vjeruje samo onome što stoji u
Svetom pismu). Protureformacijom katolička crkva želi iskoristiti književnost za
prenošenje svojih ideja i povratak grješnika u krilo crkve.