Zagrebačka priča

Blanka Dovjak-Matković
- prepricano delo, lektira, knjiga, opis -

Blanka Dovjak–Matković (Zagreb, 7. prosinca 1920. - Zagreb, 6. ožujka 1993.), hrvatska

književnica.

 Pisala je pjesme za djecu i odrasle (standardnim jezikom i kajkavštinom), kratke priče,

tekstove za slikovnice, a najcjenjeniji je njezin posljednji književni uradak, roman
“Zagrebačka priča”.

 U rodnom Zagrebu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Još kao gimnazijalka

objavljuje pjesme i prozu u podlistku tadašnjeg dnevnika “Jutarnjeg lista”, a sa samo
osamnaest godina izdaje zbirku kajkavskih pjesama “Od protuletja do zime” (1938.). Nakon
te zbirke pjesama slijedi tridesetogodišnja stvaralačka pauza uzrokovana autoričinom
zaokupljenošću obiteljskim životom.

 1970. godine izlaze priče za djecu pod naslovom “Neobična ulica”, 1973. g. “Priče iz
Dubrave”, 1974. g. zbirka kajkavskih pjesama “Lamentacija na lanci”, 1980. izlaze priče za
djecu pod naslovom “Neke male važnosti”, zatim 1986. g. izlazi zbirka pjesama “Strip”,
1987. g. izlazi njezin najbolje djelo – roman “Zagrebačka priča”.

 Osim toga objavila je i dvanaest slikovnica s naslovom Tajana posvećenih njezinoj unuci
Tajani preminuloj u petoj godini života u prometnoj nesreći. Slikovnice su prevedene na
njemački i ruski jezik, a lik djevojčice Tajane pojavljuje se i u drugim njezinim djelima. U
zbirci priča “Neobična ulica” Tajana je glavni lik, a u zbirci “Priče iz Dubrave” povezuje sve
priče zbirke.

 Iako se afirmirala i svojim pjesmama, posebice onima na kajkavskom dijalektu, još više je
stekla književno ime kratkim pričama. Vješta je i duhovita pripovjedačica, koja i o naoko
sitnim i beznačajnim stvarima zna saplesti zanimljive i neobične zgode. Polazi uvijek od
nečeg zbiljskog, ali ne ostaje na tome nego pušta krila svojoj mašti i plovi u carstvo bajki. No
nema onih grubih skokova karakterističnih za narodnu bajku, nego se pričanje gotovo
neprimjetno pretapa iz realnog u irealno. Sve su to maštarije koje bi se i djeci, u trenucima
maštovite razigranosti, u sličnom obliku mogle javiti.
 Djela

 * "Od protuletja do zime" (1938.),

 * "Neobična ulica" (1970.),
 * "Priče iz Dubrave" (1973.),
 * "Lamentacija na lanci" (1974.),
 * "Neke male važnosti" (1980.),
 * "Strip" (1986.),

1
 * "Zagrebačka priča" (1987.).

 Zagrebačka priča je roman zagrebačke književnice Blanke Dovjak–Matković koji je

objavljen 1987. godine u kojem je opisala autentičnu zagrebačku atmosferu.

 Roman je zapravo svjedočanstvo o zagrebačkom životu između dva rata. Osim što je
prikazala preobražaj gradskog života uzrokovan krizom, autorica je dala i portrete malih ljudi
– radnika, služavki, obrtnika, poduzetnika, seljaka, sirotinje predgrađa i malograđana, od
kojih neki propadaju, a drugi se uzdižu. Ovo je priča o jednom djetinjstvu punom životne
dramatike, ali i tragike. U centru priče, odnosno glavna kazivačica priče je djevojčica
Kečkica.

 Roman je podijeljen u dva dijela. Prvi dio sadrži poglavlja naslova: Milka, Mamica, Tatek,
Pradjed, Kuća iz snova, Učiteljica, Persida i Nikada više; a drugi dio romana nosi naslov
Kriza.
 Prvi dio romana

 Prvi dio romana opisuje sretno razdoblje u Kečkičinu djetinjstvu. Okružena ljubavlju, živi u
materijalnom bogatstvu, a vrata njihove kuće svima su otvorena. Majka obilno prikazuje
svoju veselost, rasipnost i plemenitost. Pomalo djetinjastim postupcima, prohtjevima i
ponašanjem, snažno odskače od svoje izrazito pragmatične obitelji. Ostaje neshvaćena od svih
članova obitelji, počevši od vrlo patrijarhalnog i krutog pradjeda do “ljubeće grandme” iz
Amerike.

 Majčina smrt se poklopila s prekretnicom u društvenom životu. Čini se da se ta nježna žena

morala povući iz ovog svijeta, pred nadolazećim grubim vremenom, jer nije bila sklona
kompromisima radi golog preživljavanja, bez slatkih dodataka životu, kao što su umjetnost,
ljepota, zabava, sjaj i raskoš.

 Majčinom smrću sve što je nekad bilo važno postaje beznačajno, suvišno. Otac postaje
bespomoćan, bezvoljan. Mučna stvarnost zatrla je njegovu boemsku galantnost iz prve faze i
navela ga na put sebičnosti, neuravnoteženosti, pijanstva, ćudljivosti i neobična ponašanja. U
dobra je vremena otac, građevinski poduzetnik, sagradio vilu u Šestinskom dolu. Ta građevina
je simbol vrhunca obiteljske moći. Izgubivši tu kuću, obitelj potpuno gubi identitet, raspada
se.
 Stilu pisanja

 Autorica se služi tehnikom naivnog pripovijedanja, postavivši dijete kao registrator događaja.
Karakteri likova izražavaju se njihovim postupcima i dijalozima, a prisutna je i crno-bijela
karakterizacija likova : Vesela, Fijačko i Dudić, te njihov nehuman, sebičan svijet,
suprotstavljeni su beskrajnoj nesebičnosti i požrtvovnosti Kečkičine majke i priproste
Zagorke Milke. Usprkos nizanju tragičnih događaja, djelo nije potpuno pesimistično, dapače,
roman završava nadom i željom Kečkice da što prije ponovno počne živjeti s bratom. U ovom
romanu nema uljepšavanja, idealiziranja i pedagogiziranja, karakterističnog za našu dječju
stariju književnost, pa ni one nategnute vedrine obvezatne za dječji roman. Upravo obrnuto.
Po Blanki Dovjak–Matković, život nije samo hod po zamišljenoj cvjetnoj livadi, nego nosi i
svoje tamne mrlje, ima naličje, koje ne treba od djece skrivati.

 U romanu nema dugačkih opisa pejzaža (u stilu starije književne škole), ali autorica vrlo
subjektivno, u svega nekoliko rečenica, ocrtava Sveti Duh, Kuniščak, Šestinski Dol i druge

2
zagrebačke gradske i prigradske ambijente. Stvaranju izrazito zagrebačke atmosfere pridonose
i dijalozi na zagorskoj, ali i specifično zagrebačkoj kajkavštini, koji ukazuju na autoričin
istančan osjećaj za kajkavsku riječ.
 Autoričin komentar

 Sama je autorica o ovom romanu rekla :

 - “Pišući ‘Zagrebačku priču’ oživjela sam vrijeme u kojem su se mogli dogoditi takvi
događaji. Izgradila sam osebujne likove i pojedinosti koji s istinom moje obitelji imaju
ponešto zajedničkoga. Nije mi bilo stalo do fotografiranja istine, već do zanimljive knjige
koja će zaokupiti pažnju čitatelja. Osobama i događajima dodana je aroma moga djetinjstva,
pa čitatelji doživljavaju glavne i sporedne likove kao stvarne. U ‘Zagrebačkoj priči’ ispreplela
sam priče pojedinačnih sudbina. Pokušala sam uvjeriti čitatelje da se upravo tako zbilo kako
je napisano. Gradeći, uživala sam u svojoj radnoj slobodi, dajući osobama životnost. Netko će
tražiti u toj priči sličnost s mojom sudbinom, zato što je roman pisan u prvom licu. U
stvaralačkom činu dozvolila sam si slobodu izmišljanja detalja.

 Bilješke o piscu:

 Blanka Dovjak Matković rođena je 1920. u Zagrebu.

 Dječje knjige: Neobična ulica, Priče iz Dubrave, Neke male važnosti,

 Zagrebačka priča. Umrla je u Zagrebu 1993. godine.

Zagrebačka priča
Autor: Blanka Dovjak-Matković
Roman Zagrebačka priča, autorice Blanke Dovjak-Matković priča je za mlade ispričana iz
perspektive djevojčice Kečkice koja je ujedno i glavni lik. Roman iznosi priču o njenom
uzbudljivom životu u bogatoj obitelji koja je kasnije potresena brojnim tragedijama.
Roman je kompozicijski podijeljen u dvije cjeline. U prvom dijelu pripovjedač upoznaje
čitatelja s likovima, njihovim životom i svakodnevicom. Drugi dio odnosi se na tragedije i
propast obitelji. Prvi dio je tako prikaz izobilja i života bez briga, dok je drugi dio čista
suprotnost.
Fabula počinje dolaskom pomoćnice Milke u dom obitelji djevojčice Kečkice. Obitelj je
imućna i djevojčičini roditelji žive bez ikakve brige, vrlo su rastrošni i ne znaju paziti na
novac. To nije predstavljalo problem dok je otac imao posla.
Drugi dio romana ima podnaslov Kriza i govori o smrti majke te o očevom moralnom i
financijskom propadanju. Otac se teško nosio sa supruginom smrću pa je počeo piti. Banka im
je počela odnositi vrijedne stvari jer su bili u dugovima, a na kraju je kuća prodana na dražbi.
Otac se nedugo nakon toga razbolio i umro, a djevojčica je ostala u skrbi pomoćnice Milke
koja je ostala uz njenu obitelj i u najtežim trenutcima.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: razdoblje između dva svjetska rata
Mjesto radnje: Zagreb, naselje Ksaver, Šestinski dol
Kratak sadržaj

3
Prvi dio romana odnosi se na opis bogate obitelji koja živi na Ksaveru u Zagrebu. U kućnim
poslovima im pomaže Milka, žena iz Zagorja. Obitelj odnedavno ima prinovu, tako da sad uz
kćerku Kečkicu imaju i sina Boreka. Kečkica je bila zaigrana i domišljata djevojčica.
U blizini njihova doma nalazila se hrpa zanimljiv mjesta. Blizu je bilo Jurjevsko groblje kao i
Medveščak. Kečkica je imala bogatog pradjeda, ali joj nije bio simpatičan. Posjedovao je
četiri mlina, ali je bio iznimno škrt. Nemali broj puta prigovarao bi što su zaposlili Milku.
Kečkičin otac bavio se građevinskim poduzetništvom i jako je dobro zarađivao. Baš kao i
mama, tata je volio biti u društvu i puno trošiti. Gotovo nikad nije štedio i mislio o
budućnosti. Čak si je kupio novi auto.
Mama je uglavnom novac trošila na odjeću, nakit i namještaj. Također je voljela često ići na
kave s prijateljicama i tad bi uvijek ona častila. Uvijek je bila dotjerana, lijepo obučena i
nasmijana. Nažalost, kuću je uskoro obavila tuga. Borek je umro i taj događaj je potresao
čitavu obitelj.
Pradjed je bio uvjeren da je za dječakovu smrt kriva Milka pa su je morali otpustiti. No, to se
nije dopalo Kečkici koja je prestala jesti kao znak protesta pa se Milka vratila. S obzirom na
to da su bili imućni, njihova kuća je često bila meta lopova.
Tata je jednom prilikom odveo Kečkicu do potoka u lov na rakove, ali je izlet završio kad je
ona upala u potok. Nedugo nakon tog izleta mama je saznala da je tata vara. Kako bi smirio
situaciju i ponovno pridobio maminu naklonost, tata ju je obasipao poklonima, kupio joj je i
auto, ali nije prošlo mnogo vremena prije nego što ga je uništio.
Pradjed je bio iznimno bogat čovjek, ali njegova kćerka Milka se unatoč tome odselila u
Ameriku u potrazi za još većim bogatstvom. Kečkica ju je sada zvala Mildred i ˝grandma˝.
Najstariji pradjedov sin u jednom trenutku je završio u ruskom zarobljeništvu, a kad se vratio
imao je tetovažu srpa i čekića na ruci.
Drugi sin Kečkičinog pradjeda je bio vječni student, studirao je u Pragu. Pradjedu je smetala
rastrošnost mame i tate Kečkice pa im je poručio neka se presele. Tata je odlučio izgraditi
kuću u Šestinskom dolu, no problem se pojavio kod zadnje isplate rate, naime mama je
potrošila sav novac pa je sad morala pisati svojoj majci u Ameriku i moliti je za pozajmicu.
U novom naselju su se sprijateljili s Generalicom i njenom kćerkom Desom te siromašnom
Irenom. Očeva sestra Valika i baka su ih često posjećivale. Mama je pokušavala nagovoriti
Kečkicu na učenje njemačkog jer je htjela da ima vrhunsko obrazovanje, ali to nije uspjelo.
Kad je najesen pradjed umro stigla je baka Mildred iz Amerike jer je naslijedila njegovo
imanje. Poklonila  ga je svojoj kćerki i ona je novac gotovo odmah potrošila. Kečkica je
krenula u školu i to je na početku zahtijevalo određenu prilagodbu. Učiteljica je isprva bila
stroga prema njoj pa ju je mama pozvala kod njih u kuću. Nakon toga se popravila.
Mamici je i dalje omiljena razbibriga bilo druženje s kolegicama na kavi, a često bi kupovala
knjige u knjižari Kuglija. Nakon što je Kečkica oboljela od bolesti na plućima roditelji su je
poslali u Zagorje kako bi se oporavila na svježem zraku.
Promjena okoline je povoljno djelovala na djevojčicu tako da se vratila kući zdrava. Tata više
nije imao toliko posla jer se više nije toliko gradilo. No, to nije omelo Kečkičine roditelje koji
su nastavili živjeti starim stilom života bez obzira na smanjene prihode. U jednom trenutku
banke su počele zamrzavati račune i tad se otkrilo da Kečkičini roditelji nemaju novaca
pohranjenog u banci.
Mama je odlučila obavijestiti susjeda o situaciji s bankama, izašla je po kiši iako je bila
trudna. Uhvatila ju je teška groznica, nakon čega je i umrla, a iza sebe je ostavila sina
Zdravka. Otac je jako teško podnio tu tragediju i kako bi se lakše nosio s gubitkom počeo je
piti.
Drugi dio romana koji slijedi opisuje siromašnu obitelj djevojčice Kečkice. Otac je sad
prisiljen prodavati nakit njegove mrtve supruge kako bi dobavio hranu za obitelj. Kriza nije
vladala samo u njihovoj obitelji, mnoge su tvrtke odlazile u stečaj i ljudi su ostajali bez posla.

4
Milka se uglavnom brinula za kućanstvo, a otac je sve više pio. S obzirom na to da je novca
bilo sve manje, Milka je odlučila potražiti negdje drugdje posao kako bi mogla pomoći
Kečkici i njenom ocu. Situacija je iz dana u dan postajala sve gora, sudski službenici
zaplijenili su vrijedne stvari iz njihove kuće i Kečkica je sada ovisila o kuhinji za siromašne
kao glavnom izvoru hrane.
Kad je završila školska godina, Milka je povela Kečkicu u Zagorje gdje je bio njen brat
Zdravko. Dječak nije prepoznao svoju sestru, a Milku je zvao mamom. Kad su se vratile u
Zagreb doznale su da je kuća prodana na dražbi, a otac se nedugo zatim razbolio i umro.
Brigu o Kečkici preuzela je Milka. Pronašla im je stan u Ilici, iako je bio mračan i zagušljiv,
djevojčica je vjerovala Milki, a to je u tom trenutku bilo najvažnije.
Likovi: Kečkica, tatek, mamica, Milka, pradjed, Zdravko
Biografija: Blanka Dovjak-Matković
Blanka Dovjak-Matković poznata je hrvatska književnica. Rođena je u Zagrebu, 7.12.1920.
godine, a umire također u Zagrebu, 6.3.1993. godine. U Zagrebu je pohađala osnovnu i
srednju školu. Još dok je bila srednjoškolka počela se baviti pisanjem proze i pjesama.

Zagrebačka priča
AUTOR: BLANKA DOVJAK MATKOVIĆ
“Zagrebačka priča” roman je za djecu i mlade, napisan kao biografija ispričana iz perspektive
glavnog lika, djevojčice Kečkice. Ovo je priča o njenom uzbudljivom i bogatom životu, ali
isto tako i o obiteljskim tragedijama koje su joj obilježile djetinjstvo.
Na kraju romana nalazi se napomena da su svi događaji u djelu izmišljeni, ali unatoč tome,
teško je vjerovati da barem jedan manji dio romana nema veze sa životom Blanke Dovjak-
Matković, dok je bila dijete. Skoro svatko bi mogao zaključiti da je roman prepun
autobiografskih elemenata.
Roman se sastoji od dvije veće cjeline: u prvom dijelu čitatelj se upoznaje s likovima i
njihovim životnim navikama; drugi dio je kraći i on se odnosi na propast jedne obitelji.
Spomenute dvije cjeline unutar jednog romana čine suprotnost jer se s jedne strane spominje
izobilje i sreća, a s druge strane patnja i bijeda.
Radnja romana počinje dolaskom kućne pomoćnice Milke u dom Kečkičinih roditelja.
Važnim trenutkom u cijelom romanu smatra se iznenadna smrt mamice. To se događa na
kraju prvog dijela romana. U drugom dijelu, koji nosi naziv “Kriza”, najviše se govori o
očevoj propasti i tužnom životu jedne djevojčice.
Tema romana “Zagrebačka priča” je odrastanje jedne djevojčice, čije je djetinjstvo povezano
sa sudbinom njenih roditelja. Zbog toga je roman istovremeno priča o usponu, ali i padu
bogate obitelji, s naglaskom na socijalnoj komponenti.
Blanka Dovjak Matković željela je ovim romanom pokazati život u svoj njegovoj ljepoti, da
bi čitatelja na direktan način suočila i s bolnim dijelom života.
U romanu se spominje stari kajkavski govor grada Zagreba, a spomenuta fraza, u kombinaciji
sa standardnim jezikom, daje svježinu romanu, a likovima uvjerljivost. Blanka se trudila biti
sažeta u opisivanju, zbog čega je roman lako čitljiv za djecu.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: između dva svjetska rata
Mjesto radnje: Zagreb, naselje Ksaver, Šestinski dol
Tema djela: Tužno odrastanje djevojčice Kečkice
Ideja djela: život je nekada lijep, a nekada težak, ali uvijek u njemu možemo pronaći nešto
što nas veseli i daje nam nadu
Kratak sadržaj

5
Roman “Zagrebačka priča” sastoji se od dva dijela. Prvi dio započinje opisom bogate
zagrebačke obitelji na Ksaveru. U dom imućne obitelji došla je kućna pomoćnica Milka,
priprosta žena iz Zagorja. Obitelj je sada imala jednog člana više, pa su tako mama i tata uz
kćerku Kečkicu, dobili i sina Boreka. Kečkica je vesela djevojčica puna neobičnih ideja.
Jednom je od maminih ljubavnih pisama napravila lađice koje je potom puštala niz potok.
Također je s mamine haljine skinula puceta.
Mjesto gdje je živjela spomenuta obitelj bilo je uzbudljivo. U blizini se nalazilo Jurjevsko
groblje te Medveščak na kojem su se nalazili razni mostići, male crkve i kapelice na
susjednim brežuljcima.
Bogati pradjed, ujedno i vlasnik četiri mlina bio je škrt čovjek, cijelo vrijeme je prigovarao
mamici zbog Milke. Bio je uvjeren da im kućna pomoćnica ne treba i da je to bespotrebno
trošenje novca. Otac djevojčice bio je uspješan građevinski poduzetnik koji je dobro
zarađivao. Gradio je na sve strane i bilo je posla za svakoga. Tatek je bio osoba koji je volio
odlaziti u društvo i baš kao mamica, volio je puno trošiti. Nije se toliko brinuo o budućnosti,
pa nije ni štedio novac za teške dane, nego je umjesto toga kupio auto.
Mamica je voljela trošiti novac, pa je veći dio vremena provodila kupujući skupe stvari poput
odjeće, namještaja i nakita. Često je odlazila s prijateljicama u kavanu Corso i potom plaćala
račun za sve. Pradjed joj je često prigovarao zbog rastrošnosti, a znao ju je nazivati
i hohštaplerkom. Mamica je opisana kao lijepa i elegantna žena, uvijek namirisana i
nasmijana.
Nažalost, Borek se razbolio i na kraju umro, a kuću je nakon toga preuzela tuga. Pradjed je za
dječakovu smrt optužio Milku, zbog čega je morala otići. Ali onda je Kečkica prestala jesti
kao znak prosvjeda i tako uspjela vratiti Milku. Budući da je u kući bilo puno vrijednih stvari,
lako je privukla lopove. Tako su ukućani ostali su bez skupocjene odjeće.
Tatek je volio svoju kćer i jednom ju je poveo u lov na rakove, ali je Kečkica slučajno završila
u potoku. Mamica je nedugo nakon toga otkrila da je tata vara i tako su krenule svađe. Tatek
je smirivao situaciju tako što je mami kupovao skupe stvari, pa joj je jednom kupio i
automobil, ali ga je ubrzo nakon toga uništio.
Pradjed je bio bogat čovjek kojem su mlinovi donijeli najveće bogatstvo. Njegova kći Milka,
baka Kečkice je unatoč tome otišla u Ameriku, želeći imati još više novaca. Ime je
promijenila u Mildred i za Kečkicu je postala “grandma”.
Najstariji pradjedov sin vratio se iz ruskog zarobljeništva s istetoviranim srpom i čekićem na
ruci. Drugi sin je zbog bogatstva bio jedan od onih koji je vječno studirao. Bio je na studiju u
Pragu. Budući da više nije mogao gledati rastrošnost mamice i tateka, djed ih je natjerao da se
odsele. Tata je zato izgradio kuću u Šestinskom dolu, a kada je trebao platiti zadnju ratu za
kuću, shvatio je da je mamica sve novce potrošila. Rekao joj je kako sada napokon može biti
spisateljica, a to je značilo da će uskoro morati početi pisati pisma mami u Ameriku i tražiti
novac.
U novom naselju u koje su se preselili, upoznali su siromašnu Irenu te Generalicu i njenu kćer
Desu. U posjet su im dolazile očeva sestra Valika i baka. Mamica je cijelo vrijeme inzistirala
da djevojčica stekne dobro obrazovanje, pa ju je tjerala da uči njemački, ali to nije dugo
trajala. Mamica je često fotografirala Kečkicu govoreći joj kako je ona njezina najveća sreća.
Na jesen je umro pradjed pa je došla i baka Mildred iz Amerike i naslijedila veliko zemljište
od oca. Ona ga je poklonila majci koja je na kraju potrošila sav novac. Došlo je vrijeme da
Kečkica krene u školu. Bila je okružena siromašnom i grubom djecom. Učiteljica je prema
njoj bila stroga, sve dok je mamica nije pozvala u njihovu kuću.
Mamica je puno vremena provodila s prijateljicama u Corsu. Osim toga, često je kupovala
knjige u knjižari Kuglija. Zbog bolesti na plućima, Kečkica je otišla u Zagorje kako bi što više
vremena provodila na svježem zraku. Tamo je upoznala drugačiji svijet. Djeca su tamo bila
bosa, a žene su prale odjeću na potoku. Vratila se kući izliječena.

6
Nažalost, tatini poslovi više nisu išli tako dobro jer se više nije toliko gradilo. Ali to nije
omelo članove obitelji da i dalje nastave živjeti po starom. U tom je trenutku stigla vijest da
banke namjeravaju zamrznuti štedne uloge. Tada se otkrilo kako Kečkičini roditelji nemaju
novaca u banci. Tatu je to najviše pogodilo.
Mama je htjela dojaviti susjedu što se događa s bankama. Iako je opet bila trudna, odlučila je
otići po kiši. Prehlada koju je zaradila za nju je bila presudna jer je mama umrla, a iza nje je
ostao i sin Zdravko. Za tatu je to bio strašan gubitak, počeo je piti, a kako je posla bilo sve
manje, počeo je zalagati sve vrijedno iz kuće da bi došao do nešto novaca.
Drugi dio romana nastavlja dalje prikazivati osiromašenu obitelj i tatu koji je mijenjao majčin
nakit za hranu. Ali kriza nije došla samo u njihov dom, ona se osjećala posvuda jer je puno
ljudi tražilo posao, kako su firme odlazile u stečaj. U takvoj se situaciji nastavilo školovanje
Kečkice. Uspjela je s ostalom djecom otići na školski izlet na more te je otišla dočekati kralja
koji je vlakom prolazio kroz grad Zagreb. Kralj je odsutno promatrao narod, a na licu je imao
zlatne naočale.
U njihovu kuću na Šestinskom dolu više nitko nije dolazio. Tatek je prestao brinuti oko kuće i
samo je razmišljao kako nabaviti što više alkohola. Milka je preuzela cijelu brigu oko
kućanstva, a kako nije bilo novaca, poslala bi djevojčicu posuditi novac. Bilo je teško jer
nitko nije htio posuditi onima koji su do jučer imali puno novaca.
Milka je počela tražiti posao kako bi pomogla Kečkici i tati. Jednog dana u kuću su došli
sudski službenici i zaplijenili vrijedne stvari. Kako tata više nije mogao vraćati novac,
uslijedile su tužbe vjerovnika. Budući da više nije bilo novaca, Kečkica je počela gladovati.
Morala je odlaziti u kuhinju za siromašne. Iako nije bila laka situacija, neki su i dalje imali
dobar život, živeći kao lihvari, kućevlasnici ili kao Generalica.
Nakon završetka škole, Kečkica je s Milkom otišla u Zagorje. Tamo je živio Zdravko, njen
mlađi brat koji je nije ni prepoznao kad ju je vidio, a Milku je nazivao majkom. Na povratku
su doživjeli šok jer im je kuća bila prodana na držabi. Tatek se razbolio i umro, a Milka je
preuzela brigu oko djevojčice koja više nije imala ni roditelje ni dom. Pronašla je stan u
podrumu zgrade u Ilici. Stan je bio mračan i zagušljiv. Bio je to sada dom za Kečkicu i Milku
koja je djevojčicu gledala tako nježno. Kečkica je znala da joj može vjerovati.
Likovi: Kečkica, tatek, mamica, Milka
Analiza likova
Kečkica – glavni je lik romana. Ona je ujedno i pripovjedač. Čitatelj zahvaljujući Kečkici
može doživjeti tadašnji svijet iz dječje perspektive, a njen doživljaj je pun veselja i humora,
obogaćen povremenim nestašlucima.
Kečkica je opisana kao djevojčica koja nosi pletenice s bijelim vrpcama. Mršava je i
okarakterizirana kao pravo derište. Pozitivne osjećaje gaji prema Milki, ženi iz Zagorja, koja
će joj u najtežim trenucima postati najveća podrška.
Kečkica se brine za sva živa bića, a najviše za šumska stabla, vjeverice i ptice. Kada je ostala
bez roditelja, morala je pronaći način da preživi, a to je uspjela uz pomoć priproste Milke,
koja je cijelo vrijeme bila uz nju. Iako je jedan dio života odrastala u bogatoj građanskoj
obitelji, Kečkica je bila dijete koje je stajalo čvrsto na nogama i uvijek vjerovalo Milki.
Vjerovala je da je pred njom svjetla budućnost.
Milka – najvažnija je osoba u životu jedne djevojčice koja je ostala bez roditelja. Došla je iz
Zagorja iz malog sela da bi se zaposlila kao kućna pomoćnica kod Kečkičine mame. Opisana
je kao dobra osoba, radišna i vrijedna, spremna na bilo kakvu žrtvu za svoje najdraže.
Zahvaljujući njoj Kečkica će imati dom i moći će se nastaviti školovati.
Mamica – osoba je koja voli trošiti novac na skupocjene predmete, kao što su umjetničke
slike, srebro i porculan, nakit i kristal. Ona je topla, elegantna i lijepa žena te društvena i
dobro obrazovana. Želi pomoći svakome, bez obzira radi li se o siromašnima ili onima iz viših
slojeva društva.

7
 Budući da živi u obilju, veći dio vremena ponaša se lakomisleno jer ne mora razmišljati o
budućnosti. Zbog toga je nazivaju rasipnicom, iako je ona samo strastvena osoba, koja živi za
sve lijepo u životu. Zbog lakomislenog načina života i nesebičnosti, mamica je umrla prerano.
Jedne kišne noći otišla je pomoći susjedu, a nakon toga se prehladila i umrla.
Tatek – uspješan je poduzetnik, ima puno prijatelja, a vrijeme voli provoditi pjevajući u
zboru. On, poput mamice, voli lijepe stvari, ali brigu oko novca prepušta mamici. Jednog dana
biva iznenađen kada shvati kako je uludo potrošen sav novac.
Unatoč tome što ima ljubavnicu, on voli mamu jer je ona njegova velika ljubav. Nakon ženine
smrti i velikih dugova prepušta se alkoholu, a kako nije imao snage za borbu s teškim
životnim trenucima, na kraju pogođen bolešću, umro je prerano.
Bilješka o autoru
Blanka Dovjak-Matković poznata je i cijenjena hrvatska književnica. Rođena je u Zagrebu 7.
prosinca 1920. godine. U Zagrebu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pisanjem
pjesmi i proza počela se baviti već u srednjoj školi.
Kada je napunila osamnaest godina izdala je prvu zbirku pjesama “Od protuletja do zime”
1938. godine. Bila je to zbirka kajkavskih pjesama, nakon čega je uslijedila stanka koja je
trajala trideset godina.
Pretpostavljalo se da je duga stanka u kreativnom izražavanju nastupila zbog problema unutar
obitelji. Ponovno se vratila 1970. godine s “Pričama iz Dubrave” kada je počela pisati
pretežito priče za djecu, ali i pjesme na kajkavskom.
Godine 1987. godine izlazi njen prvi roman ”Zagrebačka priča”. Napisala je i razne slikovnice
koje su bile prevedene na njemački jezik i ruski jezik. Iako je napisala puno toga, upravo su je
priče za djecu učinile popularnom te jednom od najzanimljivijih dječjih spisateljica tog
vremena.
Napisala je pjesme “Lamentacija na lanci”, zbirku pjesama “Striptease” te zbirku priča “Neke
male važnosti”. Umrla je u Zagrebu 6. ožujka 1993. godine.

Zagrebačka priča
Bilješke o piscu:
Blanka Dovjak Matković rođena je 1920. u Zagrebu. Dječje knjige: Neobična ulica, Priče iz
Dubrave, Neke male važnosti, Zagrebačka priča. Umrla je u Zagrebu 1993. godine.
Mjesto radnje:
Kuća, ulica, Zagorje, bolnica
Vrijeme radnje:
Ljeto, zima
Glavni likovi:
Kačkica, Milka, tatek, mamica
Sporedni likovi:
Borek, Berti, učiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd.
Kratki sadržaj:
- Dolazak Milke
- Rađenje prvoga sina Boreka

8
- Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku
- Stigla je nova pomoćnica, a Kačkica nije bila zadovljna sa njom
- Milka se vratila
- Svi žive sretno
- Majka se razboljela i odveli su je u bolnicu
- Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula
- To je jako pogodilo njezinu obitelj
- Tetek je počeo piti
- Kačkica i Milka bile su jako tužne
- Pali su u krizu i nisu imali što jesti
- Tatek je počeo nakit i druge vrijedne stvari mijenjati za novac
- Tako su živjeli neko vrijeme
- Kada je bila gotova školska godina Kačkica i Milka otišli su u Zagorje
- U Zagorju su bili dva mjeseca
- Jednog dan došlo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je Persida kupila njihovu kuću
na dražbi
- Oni su se vratili u Zagreb
- Kada su htjeli ući u kuću vidjeli su da brave na vratima nisu iste
- Sve njihove stvari Persida je izbacila na ulicu
- Oni su si našli novi dom u podrumu jedne kuće
- Tatek je preminuo
Dojam o djelu:
Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tužan jer stalno netko umire. Najviše mi se svidjelo kada je
u Kačkičin život došla Milka; koja joj je jako pomogla, a nije mi se svidjelo kada su Kačkičini
roditelji i brat umrli.

Zagrebačka priča
Blanka Dovjak Matković - lektira
Spisateljica u obliku ispovijesti djevojčice Kečkice priča o jednom djetinjstvu punom životne
dramatike, ali i tragike. Uživanje u toplini obiteljskoga doma, prijateljevanje sa sluškinjama,
nesretni gubitak brata, sve ostale nevolje, živopisni likovi generalice, tete Valike i kume
Pepice, sporovi i nadmetanja sa susjedima, bolest i smrt roditelja - našlo se kondenzirano u
pravoj maloj epopeji uspona i propadanja jedne zagrebačke građanske obitelji.

Sadržaj
1. dio - U dom bogatih Zagrepčana na Ksaveru došla je Milka, kućna pomoćnica. Obitelj se
upravo povećala: uz djevojčicu Kečkicu Mamica i Tatek dobili su sinčića Boreka. Kečkica je
živahna, puna prekrasnih zamisli: s mamine haljine skida puceta, tati para svilenu kravatu, a
od maminih ljubavnih pisama pravi lađice i pušta ih niz potok. Okolica njihova domaje
uzbudljiva: potok Medveščak premošćivali su mnogobrojni mostići, nedaleko je Jurjevsko
groblje, a na brežuljcima su crkvice i kapelica.

Pradjed, bogat i škrt vlasnik četiriju mlinova, prigovarao je Mamici zbog Milke. Smatrao je da
je kućna pomoćnica nepotrebna, za njega je to bilo rasipanje novaca. Kečkičin otac bio je
građevinski poduzetnik i odlično je zarađivao. Na sve se strane gradilo i posla je bilo za sve.
Ali, Tatek je volio društvo pa bi često zarađeno i potrošio. Nije se brinuo za budućnost, nije

9
ostavljao novce za crne dane, radije je kupio automobil. Mamica je također uživala u trošenju
novca: kupovala je skupocjene sagove, namještaj, odjeću, nakit, odlazila s prijateljicama u
kavanu Corso i plaćala za sve. Pradjed je često prigovarao Mamici zbog rasipnosti i nazivao
je hohštaplerkom. A Mamica je uistinu bila lijepa, elegantna, uvijek nasmijana, namirisana i
nakićena.

Mali Borek se razbolio i umro. Kuća se ispunila tugom. Pradjed se okomio na Milku zbog
Borekove smrti i Milka je morala otići. Kečkica je bila jako vezana uz Milku i prestala je jesti.
Tražila je da se Milka vrati. I uspjela je!

Njihova bogata kuća privukla je lopove: ostali su bez skupe odjeće, a susjedi su se zlobno
veselili. Tatek je volio svoju djevojčicu. Poveo ju je u lov na rakove, ali je Kečkica završila u
potoku. Mamica je otkrila da se Tatek sastaje s drugom ženom. Učestale su svađe, ali bi Tatek
smirivao situaciju skupim darovima. Govorio je: Nofci su zato da se trošiju! Niš ni lepše na
svetu nek videti srečna lica oko sebe. Kupio je automobil, što je tada bila rijetkost, ali ga je
ubrzo razbio.

Pradjed je bio bogatun. Mlinovi su mu donijeli bogatstvo, ali je njegova kći Milka, Kečkičina
baka, ipak otišla u Ameriku žudeći za još većim bogatstvom. Ime je tamo promijenila u
Mildred, a za Kečkicu je bila "grandma". Pradjedov najstariji sin se nakon dugih godina vratio
iz ruskog zarobljeništva. Na ruci je imao utetoviran srp i čekić. Drugi sin zahvaljujući
bogatstvu, bio je vječni student u Pragu. Pradjed je govorio Mamici: Niš se ne brinete za
budućnost!, i ne mogavši gledati Mamičinu rasipnost, zatražio je da odsele.

Tatek je izgradio novu kuću u Sestinskom dolu. Kad je trebalo isplatiti zadnju ratu za kuću,
otkrilo se da je Mamica potrošila sav novac. Tatek je rekao: Sad imaš priliku da postaneš
spisatelica. Sto to znači razotkrilo se uskoro: Mamica će pisati pisma svojoj majci u Ameriku
i moliti za novac.

U novoj sredini upoznali su susjede: Generalicu i njezinu kćer Desu, siromašnu Irenu, a
dolazile su im teta Valika i stara mama (očeva sestra i majka). Bilo je to sretno djetinjstvo.
Mamica je željela da njena djevojčica bude obrazovana, pa je Kečkicu dala da uči njemački -
ali ne zadugo. Svoju djevojčicu majka je rado fotografirala i govorila joj: Ti si meni velika
sreča!

U jesen je umro pradjed. Iz Amerike je došla "grandma" i veliko zemljište koje je naslijedila
od pradjeda poklonila je Mamici. Mamica gaje uskoro prodala i sav novac potrošila... Kečkica
je pošla u školu; našla se okružena siromašnom djecom, pmbom i nesputanom. Učiteljica je
bila stroga sve dok je Mamica nije ugostila u njihovoj bogatoj kući. 5a svojim prijateljicama
majka je izlazila u kavanu Corso; račune je uvijek ona plaćala. Bila je čest kupac knjiga kod
knjižara Kuglija i nije žalila novaca.

Novi svijet upoznala je Kečkica na selu u Zagorju: razboljela se na piscima, a svjež zrak i
zdrava hrana na selu trebali su joj pomoći. Tu su djeca hodala bosa, pravili su fućkalice od
lijeske, a žene su prale ambre na potoku. Kući se vratila zdrava.

Međutim, Tatekovi poslovi nisu išli najbolje. Prestalo se graditi i do posla je bilo teško doći.
U kući se živjelo dalje po starim navikama udobno i bezbrižno. Tada je stigla vijest da banke
zamrzavaju štedne uloge. Otkrilo se da Kečkičini roditelji u banci nemaju ni pare. a to je
Tateka silno potreslo: u kuću je dolazilo mnogo novaca, a sada nema nigdje ništa! Mamica je

10
svakako htjela dojaviti susjedu te se događa u bankama. Iako se morala čuvati jer je čekala
bebu, crtala je po kiši. Prehlada je bila kobna: unatoč najboljem liječenju, Mamica je umrla.
Iza nje je ostao sinčić Zdravko. Za Tateka je ovo tek strašan udarac. Počeo je piti. Kako su
poslovi išli sve slabije, Tatek je počeo zalagati vrijedne stvari iz kuće da bi došao do malo
novca.

2. dio - Osiromašili su toliko da je Tatek mijenjao Mamičin nakit za hranu. I oko njih se
osjećala kriza: ljudi su hodali tražeći posao, poduzeća su odlazila u stečaj. U takvim je
prilikama teklo Kečkičino školovanje. Sa školskom djecom išla je na more; drugom prilikom
išla je na doček kralja koji je vlakom prolazio kroz Zagreb. Kralj je imao na velikom nosu
zlatne naočale. Odsutno je gledao narod.

U kuću na Sestinskom dolu nitko više nije dolazio: ni rodbina, ni prijatelji. Svatko je brinuo
svoju brigu. A Tatek je prestao mariti za domaćinstvo, samo je ispijao čašice skupog pića.
Milka je preuzela svu brigu o kućanstvu: nabavljala je, kuhala i čistila. Kako nije bilo novaca,
poslala je Kečkicu u posudbu. Bilo je to mučno iskustvo. Nitko nije htio posuditi
dojučerašnjim bogatunima.

I Milka je tražila posao da bi pomogla Kečkici i Tateku. Jednog dana došli su u kuću sudski
službenici. Popisali su i zaplijenili vrijedne stvari. To se dogodilo jer Tatek nije mogao vratiti
posuđeni novac, pa su ga vjerovnici tužili. Kečkica je gladovala. Iz pameti su joj iščezle sve
misli osim onih o hrani. Da bi utažila nesnosnu glad, bila je prisiljena otići na obrok u kuhinju
za siromahe. Neki su i dalje dobro živjeli: Generalica i njezina kći Desa, lihvari, kućevlasnici.

Kad je završila škola, Milka je povela Kečkicu na selo, k svojima. Tamo je živio Kečkičin
mali brat, koji je nije prepoznao, staru Milkinu mamu smatrao je svojom majkom. Kad su se
vratili u Šestinski dol, doživjeli su strahotu: njihova lijepa kuća prodana je na dražbi!

Kečkica više nije imala doma. Tatek se teško razbolio i umro. Milka, žilava, marljiva i
požrtvovna, preuzela je brigu o desetogodišnjoj djevojčici koja je ostala bez roditelja, bez
doma, bez novaca. Našli su smještaj u podrumskom stančiću jedne zgrade na Ilici. Bilo je tu
vlažno i zagušljivo. Taj je podrum postao Kečkičin novi dom. Ali, uz nju je bila Milka:
gledala ju je nježnim pogledom kojem je Kečkica vjerovala.

Vrsta dijela - Zagrebačka priča roman je za djecu i mladež, to je romansirana biografija koja
u obliku ispovijedi djevojčice Kečkice (roman je pisan u 1. licu) priča priču o jednom
bogatom, uzbudljivom, ali i obiteljskim tragedijama obilježenom djetinjstvu. Iako na kraju
romana stoji napomena kako su događaji i osobe opisani u Zagrebačkoj priči plod autoričine
mašte i kako je svaka sličnost s bilo kojom osobom slučajna i nenamjerna, ne možemo se oteti
dojmu da u romanu ima dosta autobiografskih elemenata i da djevojčica Kečkica sigurno ima
puno toga zajedničkog s autoricom iz njenih mlađih dana.

Kompozicija djela - Roman je komponiran dvodijelno, od dvije veće cjeline: u prvom dijelu
upoznajemo se s likovima, njihovim životnim navikama i ambijentom; drugi dio znatno je
kraći i govori o propasti obitelji. Tako sadržajno suprotstavljeni prvi i drugi dio romana čine
kontrast: obitelj - samoća; izobilje - bijeda; sreća i bezbrižnost - patnje.

Prvi dio romana podijeljen je na više manjih, zaokruženih cjelina, poglavlja u kojima
susrećemo niz živo i uspjelo orisanih portreta. Naslovi poglavlja kao što su: Milka, Mamica,
Tatek, Pradjed jasno govore tko je u pojedinom poglavlju u središtu pripovjedačeva interesa.

11
Radnja romana započinje dolaskom Milke, kućne pomoćnice u dom Kečkinih roditelja.
Ključna i prijelomna točka u razvoju radnje iznenadna je majčina smrt na kraju prvog dijela.
Drugi dio romana, koji se sastoji od samo jedne cjeline s naslovom Kriza, donosi očevo
propadanje i smrt te Kečkičin turoban život u materijalnoj oskudici.

Tema i ideja - Tema romana je djetinjstvo, odrastanje jedne zagrebačke djevojčice. No

Kečkičino djetinjstvo usko je povezano sa sudbinom njene obitelji, sudbinom koju uveliko
određuju neka šira društvena zbivanja (posebno velika gospodarska kriza koja je zahvatila
svijet u razdoblju od 1929 - 33. godine), združena s lakomislenim odnosom prema novcu
Kečkičinih roditelja. Tako je ovaj roman istodobno i priča o usponu i padu imućne građanske
obitelji i ima naglašenu socijalnu komponentu.

Dvadesete godine ovoga stoljeća bile su godine gospodarskoga procvata. Gradilo se,
proizvodilo i Kečkičin otac, građevinski poduzetnik, dobro je zarađivao. U domu Kečkičinih
roditelja vlada blagostanje: kuća je namještena skupim namještajem i posobljem, drži se
posluga, nabavljaju se knjige, gramofonske ploče, ide se u kazalište, kavane, održavaju se
žive društvene veze. Kad su se počeli javljati znakovi krize 1929. život kreće silaznom
putanjom. Na neizravan način gospodarska kriza uzrokovala je i majčinu smrt. Želeći dojaviti
prijateljima skori bankrot banke, izišla je na kišu, razboljela se i umrla. Gubitak voljene žene
povezan s poslovnom i novčanom propašću vodi oca u alkohol. Da bi se preživjelo moraju se
zalagati stvari iz kuće, veze s prijateljima i rodbinom se prekidaju. Kečkica, dijete nekad
bogate i ugledne obitelji postaje siromahom, a cijelo kućanstvo ovisno o naporima požrtvovne
služavke. Naravno, Kečkičini roditelji nisu bez krivnje, i teška gospodarska situacija mogla se
prebroditi da nije bilo toliko rasipnosti i lakomislenosti.

Blanka Dovjak Matković prikazala nam je u ovom romanu jedan život u svoj njegovoj punini
i ljepoti da bi nas onda na vrlo izravan način suočila i s bolnim i tragičnim naličjem života.

Mjesto i vrijeme - Radnja romana događa se između dva svjetska rata, a zahvaća i vrijeme
velike gospodarske krize 1929 - 1933. koja je pogodila cijeli svijet. Sve se zbiva u Zagrebu,
točnije na Ksaveru koji je tada uglavnom još pod livadama, na potoku Medveščaku mlinovi
melju žito, zatim u Sestinskom dolu, uokolo kojeg se prostiru hrastove šume. Manji odsječak
radnje zbiva se na selu u Hrvatskom zagorju, a na kraju romana nalazimo Kečkicu u
podrumskom iličkom stanu.

Likovi
Kečkica je glavni lik i pripovjedač romana. Iz njene dječje perspektive upoznajemo svijet, a
njen je pogled na svijet, ispunjen vedrinom i humorom i začinjen sklonošću nestašlucima:
Drugom nekom zgodom sinula mi je prekrasna misao i ja sam s velikom radošću lišila
Mamičin ogrtač, mnogobrojnih puceta. (...) S pucetima sam odrezala i komadiće tkanine.
Svoje bogatstvo zamijenila sam s djecom iz susjedstva za - živog miša!

Ona nosi pletenice vezane bijelim vrpcama, štrkljasta je kao pravo derište, ali djetinjom
pronicavošću promatra ljude. Svoju ljubav i povjerenje poklanja Milki, priprostoj ženi iz
Hrvatskog zagorja koja će joj u najtežim trenucima postati jedini oslonac. Brine se za pse
lutalice, raduje se pticama, vjevericama, šumskim stablima. Kad je ostala bez roditelja, bez
doma, i sama je s Milkom, trpjela siromaštvo i glad: Shvatila sam da se može živjeti bez
roditelja i prijatelja, bez pameti i sreće, bez dostojanstva, ali bez Hrane ne može. Iako je

12
odrastala u imućnoj građanskoj obitelji u blagostanju, Kečkica je čvrsta, vjeruje u svoju
snagu, vjeruje svojoj Milki. Pred njom je budućnost.

Mamica s uživanjem troši novac na odabrane stvari: na skupocjene sagove, kristal, srebro i
porculan, umjetničke slike, nakit. Lijepa je, elegantna, topla i vedra, obrazovana i društvena.
Sklona je svakome pomoći: siromašnim rođacima, uličnim slikarima, prijateljicama. Živeći u
blagostanju, ponaša se prilično lakomisleno ne misleći na budućnost. Nazivaju je
hohštaplerkom i rasipnicom, ali njeno dobro srce samo strastveno voli lijepe stvari. I njena
prerana i nagla smrt uzrokovana je njenom nesebičnošću i lakomislenošću: otišla je po kiši
pomoći susjedu, prehladila se i umrla.

Tatek je uspješan građevinski poduzetnik. Ima široki krug prijatelja, pjeva u zboru, vozi auto.
I on voli lijepe stvari, a brigu o novcu prepušta Mamici. Njegovo je zaprepaštenje veliko kad
saznaje da je sav novac potrošen. Iako ima ljubavnicu, Mamica je njegova iskrena i velika
ljubav. Iza ženine smrti, bez posla, u dugovima, on se prepušta alkoholu. Nema snage za
borbu sa životnim teškoćama. Izgubivši svu imovinu, skrhan bolešću, Tatek prerano umire.

Milka je najvažnija osoba u Kečkičinom životu. Došla je sa sela, iz Zagorja, da bi radila kao
kućna pomoćnica kod Mamice. Dobrodušna je i plemenita, ali i seljački radišna i žilava,
spremna na sve teškoće i žrtve. Zahvaljujući njoj, Kečkica ima dom i može nastaviti
školovanje.

Uz ove u romanu se pojavljuje još mnoštvo živopisno ocrtanih likova: pradjed, grandma,
tetke, ujaci, prijatelji i susjedi u Sestinskom dolu.

Jezik i stil - Iznimna vrijednost ovog romana stari je zagrebački kajkavski govor oživljen u
dijalozima likova. Ta zagrebačka kajkavska fraza daje, u susretu sa standardnim jezikom
pisanim pripovjednim i opisnim dijelovima, romanu posebnu svježinu, njegovim prostornim i
vremenskim odrednicama vjerodostojnost, govoru likova lakoću i prirodnost a neiscrpan je
izvor originalnog humora. Evo i primjera, ulomka u kojem se Mamica pred užasnutim
pradjedom opravdava za svoje dvije kućne pomoćnice:

- Je, dedek, ja nis Vesela. Ne morem biti zalublena v krave i prasce. Ja sam zalublena v lepše
stvari. - Nabrajala je: - Rada idem v kavanu Corso sa svojim prijatelicama. I v kazališče
prejdem. Neko mi mora čuvati Kečkicu... Neko mi mora stana čistiti. Ja imam rada čiste ruke
i lepe klajde. Nemam rada da smrdim po dinstanom luku.

- A Vesela sama stoji vuz vruci šporhet. Sama dinsta bubrege na luku... Po kuhinji joj pijukaju
piliči... Zalublena je v kravje siseke pa ih rada navlači i doji... Ona je štalska princeza, dedek!
Ona ne dospe imati rada svoju decu. Ne dospe napisati par reči svojemu mužu v
zarobleništvo... Zato jer nema nikakve Milke.

Važne odlike stila pisanja Blanke Dovjak Matković su sažetost u opisivanju te ravnoteža
pripovjednih i dijaloških dijelova, što roman čini pitkim i djeci lako čitljivim. Njeni sažeti
opisi izrazito su slikoviti i metaforični: Opet je jedna blatna jesen docunjala u Sestinski dol.
Jesenske su se magle zavlačile među stare hrastove i umotavale šumu u tišinu.

Dojam o djelu - Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tužan jer stalno netko umire. Najviše
mi se svidjelo kada je u Kačkičin život došla Milka; koja joj je jako pomogla, a nije mi se
svidjelo kada su Kačkičini roditelji i brat umrli.

13
__________________________________

Blanka Dovjak Matković (Zagreb, 7. prosinca 1920. - Zagreb, 6. ožujka 1993.), hrvatska

književnica.

Pisala je pjesme za djecu i odrasle (standardnim jezikom i kajkavštinom), kratke priče,

tekstove za slikovnice, a najcjenjeniji je njezin posljednji književni uradak, roman Zagrebačka
priča. U rodnom Zagrebu je stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Još kao
gimnazijalka objavljuje pjesme i prozu u podlistku tadašnjeg dnevnika "Jutarnjeg lista", a sa
samo osamnaest godina izdaje zbirku kajkavskih pjesama Od protuletja do zime (1938.).
Nakon te zbirke pjesama slijedi tridesetogodišnja stvaralačka pauza uzrokovana autoričinom
zaokupljenošću obiteljskim životom.

1970. godine izlaze priče za djecu pod naslovom Neobična ulica, 1973. g. Priče iz Dubrave,
1974. g. zbirka kajkavskih pjesama Lamentacija na lanci, 1980. izlaze priče za djecu pod
naslovom Neke male važnosti, zatim 1986. g. izlazi zbirka pjesama Striptease, 1987. g. izlazi
njezin najbolje djelo – roman Zagrebačka priča. Osim toga objavila je i dvanaest slikovnica s
naslovom Tajana posvećenih njezinoj unuci Tajani preminuloj u petoj godini života u
prometnoj nesreći. Slikovnice su prevedene na njemački i ruski jezik, a lik djevojčice Tajane
pojavljuje se i u drugim njezinim djelima. U zbirci priča Neobična ulica Tajana je glavni lik, a
u zbirci Priče iz Dubrave povezuje sve priče zbirke.

Iako se afirmirala i svojim pjesmama, posebice onima na kajkavskom dijalektu, još više je
stekla književno ime kratkim pričama. Vješta je i duhovita pripovjedačica, koja i o naoko
sitnim i beznačajnim stvarima zna saplesti zanimljive i neobične zgode. Polazi uvijek od
nečeg zbiljskog, ali ne ostaje na tome nego pušta krila svojoj mašti i plovi u carstvo bajki. No
nema onih grubih skokova karakterističnih za narodnu bajku, nego se pričanje gotovo
neprimjetno pretapa iz realnog u irealno. Sve su to maštarije koje bi se i djeci, u trenucima
maštovite razigranosti, u sličnom obliku mogle javiti.
Blanka Dovjak Matković - Zagrebačka priča prepričano lektira | Lektire.me

Zagrebačka priča
Blanka Dovjak Matković
Lektira – kratak sadržaj prepričano, analiza djela, likovi, karakterizacija, biografija
 
Zagrebačka priča sadržaj
I.dio
Kućna pomoćnica Milka došla je u bogatu obitelj na zagrebačkom Ksaveru. Obitelj su
sačinjavali Tatek, Mamica, djevojčica Kečkica i novopridošli sinčić Borek, koji je ubrzo umro
uslijed bolesti. Kečkica je bila vesela i živahna djevojčica koja se uživala igrati vani gdje ju je
okruživala prekrasna priroda: mostići, brežuljci i potok. Mamica je bila uvijek dotjerana,
nakićena i rastrošna ‘hohštaplerka’ kako ju je Pradjed zvao, ali svejedno je zračila vedrinom.
Tatek nije bio
ništa manje rastrošan, uspješan građevinski posao omogućio mu je da puno zarađuje, ali isto
tako da puno troši. Isto kao što je Tatek volio kupiti automobil, i Mamica imala stvari koje si
je voljela priuštiti, poput čašćenja prijateljica, sagova i namještaja. Pradjedu, bogatom i

14
štedljivom vlasniku mlinova to nije bilo drago, baš kao ni zapošljavanje kućne pomoćnice.
Vidio je u tome samo rasipanje novaca. Zato je i nakon Borekove smrti uspio okrivljavanjem
otjerati Milku, ali Kečkičinim ustrajanjem se uspjela vratiti.
 
Izmijenjivale su se uobičajene epizode lagodnog života, tek ponekad prekinute nečim
neugodnim – poput krađe skupocjenosti iz kuće ili otkrića da Tatek ima ljubavnicu. Sve se to
zaliječivalo skupocjenim darovima. Pradjed im je naposljetku naložio da zbog rastrošnosti
odsele. Tako je i bilo, Tatek se pobrinuo za izgradnju kuće u Šestinskom dolu, ali je zadnja
isplata bila onemogućena jer je Mamica potrošila novac.
 
Tamo su živjeli zanimljivim i živopisnim životom, bar po Kečkičinom percipiranju.
Zanimljiva svita susjeda, posjeti rodbine, (kratkotrajno) učenje njemačkog i veselo
fotografiranje u kojem je Mamica uživala sa svojom djevojčicom. Niz sretnih događaja je
prekinula Pradjedova smrt. Kečkica je u Americi imala baku Milku (koja je sad bila ‘grandma
Mildred’) – Pradjedovu kćerku i dva strica razbacana po svijetu. Grandma je naslijeđeno
zemljište poklonila Mamici, no ono je potrajalo kratko zbog Mamičine rastrošnosti.
 
Kad je Kečkica pošla u školu otkrila je svijet siromašne i grube djece, a inače stroga učiteljica
se iznenada smekšala kad ju je Mamica raskošno ugostila. U epizodi s bolesnim plućima,
zbog kvalitete zraka, morala je po preporuci boraviti u Zagorju. Poslije tog kratkotrajnog i
jednostavnog života na selu i nesputanog dječjeg ponašanja vratila se zdrava kući.
 
U međuvremenu je počela kriza, a građevinarstvo i Tatekovi poslovi nisu bili iznimka. Unatoč
tome nastavili su lagodno živjeti prkoseći odluci banaka koje su počele zamrzavati štednje.
Kad su shvatili da nemaju više novca, Mamicu je to prenulo da pođe obavijestiti susjede o
situaciji s bankama, no nažalost, to je učinila na hladni kišni dan koji se ispostavio kao koban.
Razboljela se i umrla usprkos vrhunskoj liječničkoj brizi, a kako je bila trudna, ostavila je iza
sebe sinčića Zdravka. Shrvani Tatek je nakon tog životnog udarca utjehu pronalazio u piću, a
kasnije i u zalaganju skupocjenosti iz kuće zbog nestašice novca.
II dio
Kečkičino daljnje školovanje je protjecalo u manje raskošnom tonu. Svuda naokolo je polako
nailazila bijeda, poduzeća su se zatvarala, rodbina je prestala posjećivati sad sve siromašniju
obitelj, nitko nije htio posuđivati novac. Za sve se brinula Milka. Tu i tamo se našla prilika da
Kečkica ode na more s djecom ili na doček kralja koji je prolazio Zagrebom. Uskoro su im
vjerovnici zaplijenili vrijednosti iz kuće pa su gladovali i saznali kako je to posjećivati
kuhinje za siromahe. Mali brat Zdravko je rastao kod Milkinih roditelja na selu, smatrajući ih
svojima. Nakon što im je kuća prodana na dražbi, Tatek se razbolio i umro. Kečkica se našla
kao desetogodišnjakinja bez doma i ikoga svoga osim Milke. Hrabra i vrijedna pomoćnica
nakon svih nedaća nije posustala, našla im je novu adresu u Ilici. Iako u podrumskom
prostoru, Kečkici budućnost nije izgledala toliko tmurna uz Milku.

Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković  

Vrsta djela
Roman je ovo za djecu i mladež i to vjerojatno svjevrsna romansirana biografija ispričana u
prvom licu. Priča je to iz perspektive djeteta o životu i propasti jedne zagrebačke obitelji i
vjeran je svjedok svog razdoblja.
Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković
 Kompozicija djela
Roman se sastoji od dva dijela i to od prvog u kojem saznajemo sve o likovima i njihovoj
svakodnevici te od drugog u kojem je opisano propadanje. Pojedini likovi su ujedno nositelji

15
naslova poglavlja koja o njima govore, a cijela radnja započinje dolaskom kućne pomočnice
Milke koja će odigrati važnu ulogu u djevojčičinom životu.
 
Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković  
Tema i ideje
Usko gledano, tema je djetinjstvo i odrastanje jedne zagrebačke djevojčice, ali isprepletetno
većim događajima koje je većinom odredila društvena zbilja tog razdoblja, kao i lakomisleni
postupci cijele obitelji. Socijalna komponenta koja se provlači kroz prikaz uspona i pada
jedne obitelji se ogleda u tome što je obitelj građanska.
 
Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković
 Prostor i vrijeme radnje
Vrijeme radnje je razdoblje velike gospodarske krize 1929.-1933. koje nije zaobišlo ni naše
prostore između dva svjetska rata. Glavnina romana se događana livadama zagrebačkog
Ksavera, a manji dio i u Hrvatskom zagorju.
 
Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković  
Likovi
Kečkica.  Glavni lik i pripovjedač. Sve što saznajemo, dobivamo iz njenog dječjeg kuta
gledanja, naivnog i nestašnog. Veselu i imućnu djevojčicu uskoro formira gruba zbilja oko nje
pa s vremenom nauči mnogo o prijeko potrebnim i najjednostavnijim stvarima u životu, poput
hrane. Svejedno, uz sve nedaće, djevojčica uz svoju vjernu Milku ima priliku da izraste u
čvrstu osobu.
 
Mamica.  Elegantna Mamica, iako rasipnica koja živi za trenutak i lijepe stvari, ustvari je
pozitivna i dobronamjerna osoba. Nesebičnost i lakomislenost ju je naposljetku došla glave.
 
Tatek.  Ispočetka uspješan poslovni čovjek koji živi jednim raznovrsnim životom, a na kraju
netko nemoćan za nošenje s nedaćama kad se život pokaže kao grub. Iskreno voli svoju
obitelj i kao Mamica, umire prerano.
 
Milka. Iskrena, marljiva i dobrodušna žena koja iz Zagorja dolazi u grad raditi kao
pomoćnica. Od toga svega ispadne sve samo ne običan posao. Požrtvovna kakva jest, pomaže
i više nego što treba u tijeku krize i na početcima propadanja nekoć dobrostojeće obitelji.
Kasnije na sebe preuzima tešku ulogu roditelja djevočici koja gubi sve oko sebe. Figurira kao
najvažnija osoba u Kečkičinom životu, koja uspijeva ne klonuti kad je najteže, služeći tako
djevojčici kao odličan životni primjer borbe za opstanak.
 
Lektira Zagrebačka priča Blanka Dovjak Matković  
Jezik i stil
Osim standardnog hrvatskog (u opisnim i pripovjednim dijelovima) roman odiše posebnom
svježinom zbog zagrebačkog kajkavskog govora u dijalozima likova. To mu daje notu
vjernosti vremenu i prostoru. Stilu dodatno pridonose živopisni opisi bogati metaforama.

16
17