Avdo Međedović

ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

Izdavač: Bošnjačko
udruženje književnika Sandžaka

Biblioteka: Baština
Za izdavača: Zehnija Bulić
Priređivač i urednik: Hodo Katal

Tehnički urednik: Senad Redžepović

Štampa: Gramis, Raška
Tiraž: 500 primjeraka

Podaci o izvorniku:
Kazivao Avdo Međedović,
Edited by David E. Bynum with Albert B. Lord.
Center for the Study of Oral Literature Cam-
bridge, Massachusetts, 1974.
(Publikations of the Milman Parry Collection
Texts and Translations Series, 2)
 Avdo Međedović

ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

Novi Pazar, 2021.

 Štampanje ove knjige pomogao je
Munir Latić, s molbom uzvišenom Allahu,
da sa ovim djelom nagradi njegove
plemenite roditelje: oca Saliha i majku Mušu.
Amin!
 PREDGOVOR

E
pska tradicija u Sandžaku vrlo je duga i
živa. Usmena književnost u Sandžaku
razvila se vrlo snažno, naslanjajući se
dijelom na bosansku epiku, a dijelom posve nove
pjesme, kako u pogledu sižea, tako i u pogledu
drugih osobina koje ih čine izvorno sandžačke i
autohtone. No, da imaju čvrst korijen i zajedničko
jezgro sa krajišnicama iz Bosne, potvrđuje nam
činjenica da su, uglavnom, epski junaci isti,
omiljeni kako u Bosni tako i u Sandžaku, a to su
prije svega: braća Hrnjice, Tale Ličanin, Mustaj-
beg, Đerzelez Alija, Bojičić Alija, Ramo od
Glamoča, Ibro Hamajlija, Đulić Ibrahim i drugi.
Ovi junaci bili su vrlo omiljeni kod sandžačkih
pjevača kojih je bilo prilično darovitih na našim
prostorima, a svakako najčuveniji je Avdo
Međedović s Obrova kod Bijelog Polja. Avda su,
u težnji da razriješe homersko pitanje, posjetili
1931. Milman Parry, profesor sa Harvardskog
univerziteta i njegov sljedbenik Albert Lord
1953. Godine. Ova dva naučnika su od Avda
 6 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

Međedovića zabilježili 58 epskih pjesama, među

kojima su bile najznačajnije, Ženidba Smailagić
Meha i Osman-beg Delibegović, čija dužina
je kao i dužina Ilijade i Odiseje legendarnog
Homera.
Bez obzira na događaje i ličnosti koji su
opjevani u bošnjačkoj epskoj pjesmi u Sandžaku,
da se primjetiti da je ta epika dostigla vrhunac,
ne samo svojom razuđenošću kompozicije,
bogatstvom opisa, poetskih slika, kao i likova,
naročito ženskih, nego svim onim odlikama
u čiju građu nije bilo teško utkati građu novih
događaja koji su bili vrijedni pažnje da se nađu u
epskoj pjesmi.
U knjizi: „Bosanskomuslimanska usmena
epika“, Đenana Buturović, Institut za književnost
– Sarajevo, 1992. godine, ističe: „Međutim,
ukupne osobenosti ove epike, kao i povijesni i
ostali podaci koji svjedoče o njenom historijskom
razvoju, neosporno nam kazuju da je ona nastala
na znatno širem prostoru nego što ga čini
današnja Bosna i Hercegovina“. Sredinom XVI
vijeka, Bošnjaci su, prilikom različitih migracija,
nosili sa sobom svoju tradiciju pjevanja u krajeve
gdje su se nanovo naseljavali, obogaćujući je
tako jezičkim konstrukcijama novog podneblja,
ljepotom iskaza, kako liriku tako i epiku,
 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE 7

zatvarajući pri tom tematski krug jedne cjeline

cjelokupne bošnjačke epske tradicije.
„Iako još nije u cjelosti proučena,
sistematizovana i objavljena, bošnjačka epika
s područja Sandžaka, visoko je rangirana u
djelima najeminentnijih svjetskih naučnika, i
kao umjetnost i kao egzemplar i potvrda njihovih
naučnih interesovanja i rezultata i služi na čast,
kako tvorcima (pjevačima), tako i bošnjačkom
narodu u cjelini, koji ju je čuvao, prenosio i
dograđivao kao svoje najdragocenije duhovno
nasleđe.“ ( Husein Bašić, Antologija usmene epike
Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije, ALMANAH,
Podgorica, 2003. Godine).
ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE, pjesma
Avda Međedovića, opjevana je 15 ,14, jula 1935.
Milmanu Parryju i ona se vodi u Parrijevoj
kolekciji pod brojem 12375. (kazivao je 6048
stihova te pjesme, koja je uredno pohranjena u
poznatu „Milman Parry Collection.“ No tu je
i druga verzija ove pjesme, od 25 ,24 ,16 jula
1935. Parrijev tekst broj 6841, diktirao Avdo
Međedović, 5883 stiha. U obe verzije, pjevane
i diktirane, junak Vlahinjić Alija je prerušen u
običnog zanatliju. Tako prerušen stiže u Aršam,
grad svojih neprijatelja, da bi oslobodio svoju
vjerenicu Zlatu koja je u zatočeništvu. Našavši
 8 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

se u neprijateljskom gradu, Alija na glavnom

trgu posmatra raskošne palate bana od Aršama.
Palate su velike, veličanstvene, pa prema tome
i neosvojive. Opis palata potpuno odgovara
konvencijama tradicije, luksuzne i raskošne,
zadivile su pridošlicu. „Alijine oči poleteše“, „Alija
se sejru začudio“. Našavši se u središtu raskoši,
Alija prerušen stiže u gostionicu u nepijateljskoj
zemlji, sa nadom da će ga gostioničarka primiti i
da će mu pomoći da ostvari svoje želje i nakane.
Pjesma, Ženidba Vlahinjić Alije, počinje
kao i druge Avdove pjesme, skupštinom. Age i
begovi su opisani na skupštini kao veseli, samo
je jedan među njima neveseo. U ovom slučaju je
to Mujo Hrnjica, krajiški junak. Mustajbeg je na
čelu skupštine. Tale od Orašca ispituje zbog čega
je Mujo tužan. Tada Mujo odgovara Talu i priča
o danima kad je bio mlad i prosio djevojke. On
hvali djevojku po imenu Zlatu, ali kaže da je sada
u godinama i ne može da je prosi. Tale mu se
podsmeva i tada se Alija, najmlađi na skupštini
osmeli da osvoji Zlatu ako mu Mujo to dopusti.
Mujo mu daje svoju saglasnost, ali se podmukli
dizdar od Udbine usprotivi tome govoreći da je
Alija suviše siromašan i suviše niskog roda da bi
mogao da osvoji takvu djevojku. Da ne bi došlo
do sukoba između Alije i dizdara, Tale predlaže da
 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE 9

se raziđu kućama i da se svi pripreme za odlazak

djevojačkoj kući da je prose. Tako se završava
tema skupštine.
Dizdar od Udbine, iako star čovjek po svaklu
cijenu želi da se domogne ruke lijepe Zlate,
a time i imovine njeniog oca. Prosci dolaze da
prose Zlatu, sve bolji od boljega i sve bogatiji od
bogatijega. Majka Zlati na prozoru, dok prosci
prolaze, priča koje ko i koliki je junak i koliko
ima bogatstva. Nasuprot svemu, Zlata će odlučiti
da se uda za sirotog Aliju. Udbinski dizdar
prevarom će izdati Zlatu i predati je neprijatelju
u ropstvo. To je i trenutak da se Alija pokaže
kao vitez i junak. Nakon oslobađanja Zlate i još
uzimanje banove kćeri Anđelije, Alija će se vratiti
na Udbinu, i pokazati svima da je veliki junak.
Udbinski dizdar, kad vidi šta je Alija počinio,
moli Tala da posreduje i izgladi njegov odnosa
među njima. Tale će odgovoriti dizdaru: da Alija
neće uzeti za zlo izdaju koju je dizdar počinio.
Dizdar pokušava da izgladi odnose, ali Alijina
sablja biva brža nego njegove riječi pokajanja.
Bosanski prviši smrt dizdarevu prikazaće sultanu
kao pogibiju na bojnom polju.
Alija je od samog početka radnje, od skupštine,
među begovima, prikazan kao mladi siroti junak.
A sada, kada se našao u tuđoj zemlji, odeven
 10 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

kao običan radnik, i kao takvom, pred njim se

zatvaraju sva vrata, jer bez svoje junačke odeće ne
može da uđe u gostionicu, među visoko društvo,
a kamo li da izvrši zadatak zbog kojeg je došao u
neprijateljski grad. No, uspostaviće se, da Ruža,
vlasnica raskošne gostionice, jeste bivša robinja
sirotog junaka Alije, koju je on nekada oslobodio.
Ruža je nakon oslobađanja stekla veliko bogatstvo
i ugled u Ašamu. Odjednom se prepreka Alijine
usamljenosti u tuđem gradu otklanja jer će
gostioniočarka Ruža, njegova posestrima, učiniti
sve da mu pomogne da postigne cilj. Pobratimstvo
i posestrimstvo, bila je svetinja koja se cenila i koja
se bezuslovno morala poštovati. Onoga momenta
kad neko nekog nazove bratom ili posestrimom,
time bi se ta ličnost, djevojka stavila u njegovu
zaštitu kao i rođena sestra.
Ruža je Anđeliji pričala o Aliji, i učinila da
se ona zaljubi. Anđelija je spremala pisma Aliji
koja on nikada nije dobio. Anđelijin otac je
posumnjao i zatvorio kćerku u kuli koju čuvaju
vojnici. Ruža će, prerušenog Aliju u djevojku
uspeti da uvede u konake kod Anđelije. Alija
će na kuli u jednom momentu dopustiti da ga
Anđa prepozna, ali tek onda kada mu obeća da
će se udati za njega kao druga žena pored njegove
verenice Zlate koju hoće da oslobodi. Alija će,
 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE 11

pre no što poljubi Anđeliju ugasiti svetlo u odaji.

Anđelija konačno prepoznaje Aliju po slici koju
je načinila iz priča koje je čula od Ruže. No na
njenom dvoru nije samo slika Alijina, tu je čitava
galerija slika bosanskih junaka. Alija, rešen da se
pokaže, prvo budi djevojku poljupcima i ugrizom
u obraz. Poljubac i ugriz sasvim odgovara junaku
koji se približava svojoj djevojci koja čezne za
njim i ne samo za njim. Djevojke su čeznule za
bošnjačkim junacima, slušajući priče o njima,
vezle ih na platnu praveći tako njihove likove
preko kojih su prepoznavani. No, Anđelija ne
veze sliku svog voljenog za kojim čezne kako bi je
uvek imala kod sebe već stvara priču oblikujući je
po svojoj želji.
Junak u ovom epu reaguje na izazove, koji
su postavljeni ispred njega, na tradicionalan
način. Ali, Međedovićevi junaci razmišljaju
o svojim akcijama i time automatski ispituju
funkciju tradicionalnih motiva, to jest stavljaju
nas u dilemi o individualnoj umjetnosti samoda
pjevača.
Sandžačke epske pjesme obiluju kompozici-
onom razuđenošću, ponavljanjem opštih
mjesta, opisom junaka, njihovih konja, ruha i
oružja, opisima predjela i mejdana, tako da su
u umetničkom smislu to novine, sa puno slika i
 12 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

novih riječi, nova poređenja, nadahnuta epskom

snagom. Opis odjeće, naročito kod ženskih likova,
zlatnog nakita, detalji slika na odeći, žensku ljepotu
zbog koje se često postavljalo pitanje vrijednosti
ratovanja i pogibije zbog takve djevojke. Ali to je
ona snaga koja junake goni u boj, na mejdane.
Tako kićenje epske pjesme, ponekad je dovodilo
do razuđenosti pojedinih slika, epizoda pa i cijele
pjesme. „ Muslimanska epika sadrži bogatiju
upotrebu ekfraze; ona tu po pripovedačkoj tehnici,
kao i motivici, trpi uticaje arapso-persijsko-turske
pripovedačke tradicije. Posebno omiljena je
deskripcija tipično ’orijentalnog’ kulturnog dobra,
kao što su šedrvani, kućno uređenje i luksuzni
predmeti muslimanskog gospodskog soja, luksuzne
odjeće, ’turskog’ oružjsa itd.“ ( Georg Danek,
SLIKA JUNAKA, Almanah, str. 477. Podgorica,
2007.)
Prerušen junak čest je motim u bošnjačkoj
epici: Hrnjica Halil, Glumčević Alija, pa i
Vlahinjić Alija u ovoj pjesmi i kao takvi ulaze u
sami centar zbivanja u neprijateljskom taboru.
Kao i u drugim epovima, tako i u epu ŽENIDBA
VLAHINJIĆ ALIJE, Avdo komponuje tekst
i izgrađuje njegov siže epskom tehnikom
kontinuiranoga naizmjeničnoga napredovanja
i zastajanja, sa neprestanim dopunama, novim
 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE 13

detaljima, vodeći priču ka završnici. To su

najčešće umetnute epizode u siže, umetnute scene
i slike do kojih se dolazi slučajno, pa se novim
detaljima vrše nova ponavljanja, kako u opisu
događaja tako i u opisu učesnika. Takav način
opisa potvrđuje da se Avdovi epovi uklapaju u
klasičnu epsku šemu; odlazak u akciju, putovanja
kroz zasjede, borba sa protivnikom, pobjeda
i na kraju vjenčanje. Oslobađanje zarobljene
djevojke ili bijeg sa djevojkom druge vjere, jeste
česti motiv Avdove epike i sastavni dio ženidbe
junaka koji je najviše zaslužan za ishod događaja.
U svom tom pohodu, mladoženja, mlad junak,
u toku akcije sazrijeva i izrasta, često u atmosferi
lukavih podvala i prevara, starih begova i vlastele.
Pjesma, „Ženidba Vlahinjić Alije“ izvanredno
ilustruje pjevačko umijeće Avda Međedovića,
jer predstavlja vrlo istinito pjevanje u odnosu na
druge njegove pjesme. Međedović krajem juna i
početkom jula mjeseca, 1935. godine istovremeno
pjeva tri pjesme koje se poprilično povezuju na
određenim mjestima, imenima junaka i opisima,
a prije svega skupljanjima vojske. U ovoj pjesmi,
omiljeni junaci Avda Međedovića, njegove
omiljene teme, njegov omiljeni stil kazivanja,
uvode nas odmah u dugu epsku priču, prepunu
likova, isprepletanu različitim sudbinama i
 14 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE

događajima. „Ženidba Vlahinjić Alije“ ima

zanimljivu strukturu koja čitaoca uvodi u epski
svijet, gdje su akteri, prije svega junaci, dobri
konji, žene izvanredne ljepote, posestrime, kao
i mnogi slučajni akteri koji se nađu na putu
ratnika i iznenada posluže glavnom junaku da
stigne do cilja. I u ovom epu, kao i u drugim,
Avdo se pokazao kao nenadmašni majstor opisa
gradova, junaka, opisa ljepotica zbog kojih se
rizikuje i sam život.
Avdovi epovi, mogu slobodno reći, na svoj
jedinstven način, jedno su djelo jednog autora,
jedna epopeja jednog naroda, spoj jedinstvenog
zbivanja u jednom vremenu, isprepletanog
različitim ljudskim sudbinama; izrastanjem
mladog momka u velikog junaka, kao i sa
likovima koji su nosioci humora, a ujedno
sudije i sudionici koji dovode radnju do sretnog
završetka, udajom djevojke, odnosno ženidbom
junaka po zasluzi. Avdovi junaci imaju svoj
ocrtani karakter, oni su na bojnom polju heroji
oličeni dobrotom, pravdom i moralom, riješeni
da se bore do kraja na strani dobra, ne žaleći da
poginu na bojnom polju utirući put nasilju i
nepravdi, i na kraju, kao nagradu, najveći junak
po zasluzi uzima najljepšu djevojku, kao nagradu.
Opis junaka, njegovog konja i oružja pjevač daje
 Avdo Međedović • ŽENIDBA VLAHINJIĆ ALIJE 15

širu sliku o junaku pa čak i vrlinu nesrazmernih

slutnji. Avdovi junaci se u toku pjesme mijenjaju,
izrastaju u velike junake, u pravedne vitezove, i
kao takvi dobijaju nagradu u skladu sa svojim
djelima, ne samo na bojnom polju nego i na
polju ljudskosti i čovječnosti.
Pjesma „Ženidba Vlahinjić Alije“ je vrlo
kompaktna i jedinstvena u radnji, sadrži epska
ponavljanja, prožeta je etičkim stavovima junaka,
iskazuje divljenje bogatstvu i moći, sadrži dozu
humora oličenog u ličnosti Tala Ličanina, koji
je, ujedno i najcenjeniji junak, kako na bojnom
polju tako i posle boja.
Ova pjesma, kao i sve Avdove pjesme, treba da
bude čitana i proučavana, ne samo radi događaja
i utisaka koje ostavljaju na nas, već prvenstveno
zbog primjera bogatog epskog nasljeđa na
bosanskom jeziku. Djelo Avda Međedovića
treba tek da bude predmet zanimanja mnogih
pojedinaca i institucija kod nas, jer to je, prije
svega, naš dug prema najvećem epskom pjevaču
našega jezika.

Hodo KATAL