Uvod u astronomiju i astrofiziku

Sadržaj predavanja
• Naša najbliža i najvažnija zvijezda
• Fizikalne karakteristike Sunca
• Termonuklearni procesi na Suncu
• Građa Sunca
• Sunčeva magnetohidrodinamika
• Helioseizmologija
• Sunčev utjecaj na život na Zemlji
• Numerički zadaci (Fizika Sunca)
Naša najbliža i
najvažnija
zvijezda
Mliječni put

Sunce

100 000 gs
 Sunce i Zemlja su na prosječnoj međusobnoj udaljenosti
od 149 597 871 km ≈ 150 milijuna km = 1 astronomska jedinica

Jesenski ekvinocij
22./23. rujna
Zimski solsticij
21./22. prosinca

PERIHEL 3. siječnja APHEL 4. srpnja

147 500 000 km 152 500 000 km
Ljetni solsticij
21./22. lipnja
Proljetni ekvinocij
20./21. ožujka
r∆h
∆A = / : ∆t
2
∆A r∆h r
= = vnorm. = const. /⋅ m
∆t 2∆t 2
mrvnorm = const.

r r r r r
L = r × p = r × mv = mrv sin θ = mrvnorm = const.
 Kako je nastalo Sunce?

• Sunce je nastalo prije 5 milijardi godina od nakupine međuzvjezdanog

plina i prašine koja se zbog gravitacijskog privlačenja počela sažimati.
• To je uzrokovalo rast temperature, a zbog zagrijavanja plin je počeo
zračiti.
• Kako se Sunce sve više sažimalo, rasla je temperatura i gustoća, sve
do točke kada su stvoreni uvjeti za početak termonuklearnih reakcija.
Kako živi i kako će umrijeti?
Chandrasekharova granica
Klasificira se kao zvijezda tipa G2 i pripada
glavnom nizu – žuti patuljak
SOHO (Solar and Heliospheric Observatory)

4,3 x 2,7 x 3,7 m3

9,5 m sa panelima
1861 kg
12 instrumenata
Kako izgleda Sunce u ovom trenutku?
“Spaceweather”
 Fizikalne
karakteristike
Sunca
 Fizikalni uvjeti na Suncu

T = 15,6 milijuna K T = 5780 K

ρ = 151 300 kgm -3 ρ = 200 kgm -3
p = 2,33 ·1016 Pa SREDIŠTE SUNCA HELIOSFERA p = 1012 Pa
Koliki je promjer Sunca?

Sunce je gotovo savršena kugla promjera

1 400 000 km (109 DZ).

Samo je 10 km razlike u ekvatorijalnom i

polarnom promjeru.
Koliko iznosi masa Sunca?
FCP = FG
mv 2 mM o
=G 2
r r
2 rπ
v=
T
4π 2 r 3
Mo = 2
← 3. Keplerov zakon !
GT
r = 1 aj
T = 1 godina
M o = 1,99 ⋅1030 kg

milijun (106) bilijuna (1012) bilijuna (1012) kilograma

ili
milijun (106) kvadrilijuna (1024) kilograma
Zvijezde kao crna tijela?!
Kirchhoffov zakon:
• na termalnoj ravnoteži emisivnost tijela jednaka je apsorpciji

• “dobar apsorber je i dobar emiter”

• “dobar reflektor je loš apsober” – npr. deka za utopljavanje unesrećenika
od mylar folije
• PROJEKT: parabolično zrcalo – kuhalo! – (tko želi može se pridružiti ☺)

CRNO TIJELO
hipotetsko tijelo koje apsorbira
svo EMG zračenje koje pada na
njega: a = 1 → e = 1
Sunčevo zračenje kao zračenje crnog tijela

Planckov zakon zračenja:

2hc 2
E (λ , T ) =
1
Maksimum zračenja (“peak”) ?
λ5 hc

e λkT
−1
h = 6,626 ⋅ 10 −34 Js dE
=0
k = 1,381 ⋅ 10 −23
J
K
dλ
 2hc 2
E (λ , T ) =
1
λ5 hc

e λkT
−1
β 1 hc
E= β = 2hc 2 α =
λ5 α
k
e λT
−1
dE
=0
dλ

derivacija produkta derivacija kvocijenta

α
 
−6  1  β − 1e λT α
= β (− 5)λ  α (− 1)λ−2 = 0
dE
 + 5
dλ  λT  λ  α 2
 T
 e −1  e λT − 1
 
 
α
 
− 5β  1  β e λT α
= 6  α +
 λ5 =0
λ  λT α
 λT 
2
T λ 2

 e −1  e − 1
 
 
β   α  α λαT 
= 2 
− 5 e − 1 +
 λT
e =0
 α
 
   λ T 
λ6  e λT − 1
 
α α
β  α λT 
= 2 
5 − 5e +λT
e =0
 α
  λ T 
λ6  e λT − 1
  β≠0 → izraz u uglatoj zagradi mora biti 0
 α α
 α 
5 − 5e λT
+ e λT
=0
 λT 
α
 α  λT
5 = 5 − e = (5 − x )e
x

 λT 
α hc Jednadžba s dva riješenja:
x= =
λT kλT • x = 0 vrijedi samo kada T→∞
• Drugo riješenje – grafički – tražiti presjecište dva
grafa y =5 i y = (5-x)ex

Iz grafa x =4,96511
hc hc b
x= = 4,96511 → λMAX = = Wienov zakon
kλ T 4,96511kT T
hc
b= = 2,89 ⋅ 10 −3 Km Wienova konstanta
4,96511 ⋅ k
 Wienov zakon objašnjava boje zvijezda:
PLAVE su vruće, CRVENE su hladne!

Zvijezda A Zvijezda B Zvijezda C

λmax =950 nm λmax =500 nm λmax =200 nm

Izračunajte kolike su površinske temperature ovih zvijezda?
TA = 3050 K TB = 5796 K TC = 14 490 K
Što dobivamo integriranjem Planckova izraza?
2πhν 3
E (ν , T ) =
1
hν
c2
e kT
−1
∞
2πhν 3 1
Φ=∫ hν
dν
c2
0
e kT
−1
hν kTx kT
x= ν= dν = dx ← supstitucija
kT h h
hν hν
x1 (ν → 0) = =0 x 2 (ν → ∞ ) = =∞
kT kT
∞ ∞
2πh  kTx  2πk 4T 4
3
1 kT x3
Φ = 2 ∫  x dx = 2 3 ∫(
c 0  h  e −1 h c h 0 e −1
x
)
dx

2πk 4T 4 π 4 2π 5 k 4 4
Φ= 2 3 = T = σT 4

c h 15 15c 2 h 3
Stefan – Boltzmannov
W
σ = 5,67 ⋅ 10 −8 zakon zračenja
m2K 4
Kolika je snaga zračenja Sunca?
Primijenimo S-B zakon!
OZRAČENOST (IRADIJANCIJA)

⋅ (5796 K ) = 6,4 ⋅10 2

W 7 W
Φ o = σT = 5,67 ⋅10−8
4 4
2 4
m K m

Kolika je snaga zračenja ukupne površine Sunca?

LUMINOZITET
Lo = Φ o ⋅ Ao = Φ o ⋅ 4πRo =
2

7W
m
( 8
)
= 6,4 ⋅10 2 ⋅ 4π ⋅ 6,95 ⋅10 m = 3,88 ⋅1026W
2

Što održava ovu energiju i

koliko će dugo trajati?
Koliko od te snage zračenja dođe do Zemlje?
SOLARNA KONSTANTA – snaga sunčevog zračenja (mjerena na
vanjskim slojevima atmosfere) po jediničnoj površini koja je
postavljena okomito na sunčevo zračenje.

Lo Φ o Ao 4πRo2
Io = = = Φo =
A A 4πd Z − S
2

I o = 6,4 ⋅10 2
( )
7 W 4π 6,95 ⋅ 10 m
8 2

=
(
m 4π 150 ⋅10 m9
) 2

W
I o = 1367 2
m

4RS2π albedo A 4R2π

R2π
Što sve utječe na količinu zračenja na tlu?

1. Sunčeva aktivnost (broj pjega)

2. Atmosferska apsorpcija W&K

3. Refleksija od oblaka (albedo)

4. Efekt kosinusa
1. Sunčeva aktivnost (broj pjega)
2. Atmosferska apsorpcija
3. Refleksija – albedo (oblaci, snijeg)
4. Efekt kosinusa

I = I o cos θ
θ je kut zenita Sunca
W&K
 Kolika je temperatura središta Sunca?
• Najzastupljeniji element na Suncu je H
• zbog vrlo visoke temperature protoni i elektroni su oslobođeni atomske vezanosti - PLAZMA
• protoni imaju masu 1836 veću od mase elektrona i dominiraju gravitacijskim efektom unutar zvijezde

3 mP M O
kTCO = G
2 RO
k = 1,38065 ⋅10 −23 JK −1
G = 6,674 ⋅10 −11 Nm 2 kg − 2
m p = 1,6726 ⋅10 − 27 kg
M O = 1,989 ⋅1030 kg
RO = 6,955 ⋅108 m
2GmP M O
TCO = ≈ 1,5 ⋅10 7 K
3kRO
15 milijuna K!
Koliki su tlak i gustoća u centru Sunca?
“račun na prste” MO MO
G
2 2
F RO2 GM O2
p CO = = 2
≈ 4
≈ 10 15
Pa
S RO 4 RO

Iz jednadžbe stanja idealnog plina

ρ CO kTCO pCO mP
pCO = NkTCO = → ρ CO = ≈ 10 5 kg / m 3
mP kTCO

Odredite prosječnu gustoću Sunca!

Mo 1,989 ⋅1030 kg
ρ= = = 1411,4 kg / m 3
Vo 4
3
(
6,955 ⋅10 m π
8 3 3
)
Je li 15 milijuna K dovoljno….
...da bi dva protona svladala elektrostatsku repulziju?

1 e2
F= što su dva protona bliže, to je repulzija veća!
4πε 0 D 2

Kako bismo odredili brzinu koja je potrebna da se protoni sudare, izjednačit ćemo
kinetičku energiju s el. potencijalnom energijom:
1 1 e2 2e 2 m
mpv =
2
→v= = 1,66 ⋅ 10 7
2 4πε 0 D 4πε 0 m p D s
D = 1 fm = 10-15 m – dimenzija jezgre
Srednju (kvadratičnu) brzinu protona u jezgri Sunca dobit ćemo izjednačavanjem
kinetičke energije protona i termalne energije
1
1 3 3kT m
m p vth = kT → vth = = 157T 2
2

2 2 mp s
3kT 5 m
što nije dovoljno (20 puta
vth = = 6,1 ⋅ 10
mp s manje!) od potrebne brzine…

Maxwellova raspodjela brzina – uvijek postoje protoni s brzinama većim od prosječne!

 Koliko su česti sudari protona?

Broj protona u 1 m3 jezgre:

ρC
1,5 ⋅10 5 kgm −3 −3
NP = = O
≈ 10 32
m
mP 1,6726 ⋅10 − 27 kg

Srednji slobodni put između sudara:

1 1
l= = = 0,003m
N PπR 2
10 m π 10
32 −3
( −15
m )
2

3kT m
vth = = 6,1 ⋅ 10 5
mp s

l
Vrijeme između dva sudara: τ= ≈ 5 ⋅10 −9 s
vth
200 milijuna sudara svake sekunde!
Termonuklearni
procesi
na Suncu
pp lanac
Nuklearne reakcije u zvijezdama nisu bile objašnjene do 30-ih godina 20.
stoljeća jer nisu bile poznate subatomske čestice: neutron, pozitron i neutrino.

“The formation of deuterons by proton combination”

Bethe & Critchfield, 1938.
pp I CIKLUS
1. KORAK
• Dva protona tuneliraju kroz kulonsku barijeru i tvore 2D
• 2D se sastoji od 1p i 1n (što znači da jedan p postaje n uz emisiju pozitrona i
elektronskog neutrina – pozitivni beta raspad): p → n + e + + ν e
• Potpuna je reakcija:
p + p→ 2D + e + +ν e
uz oslobađanje 0,425 MeV energije!

e+ i e- u anihilaciji postaju čista energija odlazi sa Sunca bez

interakcije, odnoseći
e− + e+ → 2γ energiju
γ = 0,511MeV
2. KORAK
• 2D i proton tvore izotop 3He (tzv. lagani helij) uz oslobađanje energije u obliku
gama fotona od 5,49 MeV
2
D + p→3He + γ
• Ova je reakcija tako energetski povoljna da se deuteron praktički ne nalazi u
zvijezdama, nego odmah stvara teže jezgre
3. KORAK
• Dva lagana helija 3He, fuziraju u 4He uz oslobađanje dva protona natrag u
lančanu reakciju i 12,86 MeV energije
3
He + 3He→ 4He + 2 p
• 4He sadrži 2p i 2n stoga su dva protona morala kroz beta pozitivan raspad
prijeći u dva neutrona
Netto rezultat PP I ciklusa: pretvaranje 4 protona u α česticu
+ 26, 7 MeV energije (Q vrijednost)
pp II CIKLUS
4. KORAK (u 14% reakcija)
3
He+ 4He→7 Be + γ
7
Be + e − →7 Li +ν e
7
Li +1H → 4He+ 4He

pp III CIKLUS
5. KORAK (približno u 0,02% reakcija)
7
Be+1H →8B + γ
8
B→8Be + e + +ν e
8
B→ 4He+ 4He
pp CIKLUS shema

Sunce svake sekunde u fuziji troši 700 milijuna t vodika!

Dok budete čitali ovu rečenicu kroz Vas će proći bilijun
(1012) neutrina sa Sunca.
3α proces
• preskakanje jaza između A = 4 i A = 12 nuklida gdje ne postoje stabilni izotopi!
• glavni izvor energije tijekom gorenja He

3α →12 C + γ
gdje je oslobođena energija od ≈ 7,2 MeV

• Na slici je shematski prikazan proces koji se odvija u dva koraka:

α +α → 8Be
α +8Be → 12C +γ
• jezgra 8Be ne živi dovoljno dugo (T1/2 =10-16 s) pa se ovaj proces rijetko dijeli
u dva koraka
• Nakon što je gorenjem potrošen sav H, jezgra zvijezde (sredica) sastoji se
uglavnom od potpuno ioniziranog He i počinje se sažimati (rastu T i ρ):

• Kontrakcijom se zagrijava i H u ljusci oko He jezgre te započinju i nuklearne

reakcije u ljusci – to povećava termički tlak u vanjskim slojevima zvijezde što
uzrokuje ekspanziju (i do 50 puta veći polumjer!)
• Ta ekspanzija uzrokuje pad površinske T (3 000 – 4 000 K) i zvijezda od
plave postaje crvena: CRVENI SUPERDIV!
Građa Sunca
Građa Sunca

1. Jezgra
2. Radijativna zona
3 5 3. Konvektivna zona
2 1 4 4. Fotosfera
5. Sunčeve pjege
6. Kromosfera
6 10 7. Granulacija
7 8. Korona
9. Prominencija
9 8 10. Sunčev vjetar
 Izgled kromosfere
kroz 11 godišnji ciklus
aktivnosti Sunca
Lijevo: maksimum
Desno: minimum
SOHO (Solar and Heliospheric Observatory)

4,3 x 2,7 x 3,7 m3

9,5 m sa panelima
1861 kg
12 instrumenata
Sunce danas …. “space weather”
Površina Sunca - fotosfera

• Debljina 300 – 400 km

• Prima energiju iz
konvektivne zone i
emitira je u obliku
vidljive svjetlosti i
topline
• Temperatura: 4500 K –
9000 K
 Sunčeve pjege

• Velika, prividno tamna područja u

fotosferi – mjesta jakog magnetskog
toka
• Mjesta manje temperature ~ 4000 K
• Magnetska indukcija 0,2 – 0,4 T
(Zemlja: 10-5 T)
Sunčeve pjege - otkriće

Galileo Galilei, 1610.

Scheiner, 1611.
bijelo

CaII=393,4 nm

1083 nm

meko X
Kako se određuje broj pjega?
Wolfov broj (Rudolph Wolf, 1848.)

R = k (10 g + s )
R = broj pjega
g = broj grupa (skupina) pjega na solarnom disku
s = ukupan broj individualnih pjega u svim grupama
k = faktor korekcije (<1) opažača i teleskopa

Mjesečne prosječne vrijednosti od 1749. godine!

 Malo ledeno doba
“Mračni srednji vijek”
Više pjega – više svjetlosti!
Jaka magnetska polja otvaraju prostor
prema dubljoj, vrućoj zoni konvenkcije.
 Promatranje djelomične pomrčine Sunca
Odjel za fiziku
I mi smo vidjeli pjegu! 20. ožujka 2015.
Kromosfera

• Sloj Sunčeve atmosfere,

iznad fotosfere
• Visok oko 2000 km
• Temperatura veća od
fotosfere
• 4500 K – 20 000 K
Korona

• Zadnji ( vanjski ) dio Sunčeve

atmosfere
• Oko 200 puta veća
temperatura nego u fotosferi
( 1 000 000 – 3 000 000 K )
• Dio po dio korone se lagano
otpuhuje u svemir u obliku
Sunčevog vjetra
Sunčev vjetar
 Vinkovci 7.IV.2000.
(foto: Milan Karakaš)

Aurora borealis

Vinkovci 20.XI.2003.
(foto: Milan Karakaš)
Što je uzrok svih spektakularnih
pojava na Suncu?

Sunčeva
magnetohidrodinamika
Diferencijalna rotacija Sunca
http://www.windows2universe.org/sun/activity/sun_mag_field_rotate_tangle.html

Zvijezda koja sporo rotira:

• EKVATOR 25, 5 dana (2 km/s)
• POLOVI 33, 5 dana (0,9 km/s)
Moguća je sporija
rotacija središta

Kutna brzina vrtnje unutrašnjih slojeva Sunca određena

metodama helioseizmologije (MDI - Michelson Doppler
Imager). Crtkana linija označuje bazu konvektivne zone.
Helioseizmologija
5 minutne oscilacije; p modovi; g modovi

5 minutne oscilacije
• radijalno gibanje (prema van i prema unutra)
• crveni dijelovi se gibaju od nas a plavi prema nama
(Doppler)

p modovi
• zvučni valovi nastali turbulentnim gibanjem
konvektivne zone
• valovi koji se gibaju prema van reflektiraju se od
fotosfere gdje se gustoća i tlak drastično smanjuju
• valovi koji se gibaju prema unutra lome se
(povećava se brzina zvuka jer idu u toplije područje
i mogu se vratiti na površinu
• ti zvučni valovi na Suncu vibriraju u milijun modova
p modovi
Određeni s tri broja:
• n=broj radijalnih čvorova
• l=broj ravnina kroz čvorove koje sijeku površinu
• M=broj ravnina koji sijeku čvorove paralelno s ekvatorom
• Ti se zvučni valovi mogu koristiti za
istraživanje unutrašnjosti Sunca (poput
potresnih valova na Zemlji za otkrivanje
unutrašnjosti).
• Neki od tih valova idu kroz središte Sunca,
drugi se reflektiraju i putuju pri površini

• Iz podataka o prostiranju tih valova određuje

se temperatura, gustoća
• Tako je otkrivena i diferencijalna rotacija
Sunca (slika desno: crvena područja pokazuju
bržu rotaciju a plava sporiju).
g modovi

• nastali djelovanjem gravitacije

• vrlo niskih frekvencija 0,4 mHz
• nastaju u unutrašnjosti Sunca ispod konvektivne zone
• nastaju uslijed adijabatske ekspanzije: maleni temperaturni gradijent
pa će plin koji ide prema gore biti hladniji i gušći o okoline i stoga će
ga gradijent vratiti na prijašnje mjesto – a poremećaj je – g mod.

Kako onda Sunce zvuči?

http://www.sciencechannel.com/tv-shows/how-the-universe-works/videos/this-is-
what-the-sun-sounds-like/
PLAZMA „četvrto stanje tvari”
Plazma je vrući, potpuno ionizirani plin sastavljen od iona i elektrona koji su
potpuno izgubili vezanost atoma.
Plazma je električki neutralna jer je ukupni negativni naboj slobodnih elektrona
jednak ukupnom pozitivnom naboju iona (Coulombova interakcija).

Ionosfera, većina tvari u Svemiru kao i unutrašnjost većine zvijezda je plazma–

ali se ponaša kao plin (u termalnoj ravnoteži za kojeg vrijedi Maxwellova
raspodjela brzina).
Ioni su atomi koji su izgubili jedan ili više elektrona.
Energija ionizacije je energija potrebna da se ukloni elektron iz atoma
– tzv. IONIZACIJSKI POTENCIJAL (koji se u atomskoj fizici izražava u eV).

1 eV: količina kinetičke energije koju ima elektron koji je ubrzan

razlikom potencijala od 1 V.
1 eV = 1,602·10-19 J

Količina energije potrebna da se oslobodi najslabije vezani elektron iz

neutralnog atoma zove se prvi ionizacijski potencijal i označava se s rimskim
brojem I. Npr. vodik i kisik:
H I = 13,5984 eV
O I = 13,6181 eV O II = 35,117 eV O III = 54,934 eV

Temperatura potrebna za ionizaciju vodika dobiva se ako se prvi ionizacijski

potencijal podijeli s termalnom energijom kT:
gdje je k = 1,3806·10-23 JK -1 odakle slijedi T = 1,58·105 K

Na toj i svakoj višoj temperaturi vodik prelazi u plazmu - što se događa unutar
većine zvijezda.
OSCILACIJE I FREKVENCIJE PLAZME

Ako se elektroni u plazmi malo pomaknu u odnosu na ione, privlačna električna

sila između elektrona i iona privući će elektrone natrag i to gibanje može se
nastaviti u osciliranje – s frekvencijom plazme νP :

1
 e Ne 
2 2 1
νP =  2  = 8,98 N e 2 Hz
 4π ε 0 me 

SLOJEVITOST ZEMLJINE
ATMOSFERE
Ionosfera reflektira radiovalove na
frekvenciji plazme (tj. valnoj duljini
plazme) λP, budući da radiovalovi
putuju brzinom svjetlosti :
λP·νP = 2,9979·108 ms-1
 Primjer: temperatura, podrijetlo i frekvencija plazme Zemljine ionosfere
F sloj ionosfere nalazi se na 200 km visine i sastoji se od kisika kojemu nedostaje 2
elektrona i gustoće slobodnih elektrona Ne = 1012 m -3 . Temperatura potrebna za
stvaranje tih iona može se procijeniti izjednačavajući termalnu energiju 3/2kT s
trećim ionizacijskim potencijalom za atom kisika 54,934 eV:
3
kT = 54,934 ⋅1,602 ⋅10 −19 J
2
T = 4,229 ⋅105 K
Ako je energija fotona hν = 3/2kT dolaznog solarnog zračenja jednaka toj termalnoj
energiji, dobivamo da je valna duljina:
c
λ= = 2,3 ⋅108 m
ν
što pripada valnim duljinama X zračenja – što znači da Sunce može uzrokovati
ionizaciju. Valna duljina plazme λP odgovara frekvenciji plazme νP u tom sloju
ionosfere: 1
ν P = 8,98 N e 2 = 8,98 ⋅10 Hz
6

c
λP = = 33 m
νP
Radiovalovi sa Zemlje na ovim dugim valnim duljinama reflektirane su natrag na
Zemlju - ne mogu proći kroz ionosferu, ali se nizom refleksija mogu koristite za
daljinsko komuniciranje radiovalovima na Zemlji.
Slanjem radiosignala možemo odrediti visinu i gustoću elektrona pojedinog sloja u
ionosferi:
Ionosfera neće reflektirati signale osim ako je valna duljina signala dulja od valne
duljine plazme ili ako je frekvencija signala manja od frekvencije plazme.

To omogućuje mjerenje gustoće elektrona u nekom sloju: što je kraća valna duljina
ili veća frekvencija reflektirane svjetlosti to je veća gustoća elektrona u
promatranom sloju!

Radiovalovi kraćih valnih duljina mogu proći kroz ionosferu i koriste se u

komunikaciji sa satelitima ili svemirskim letjelicama izvan Zemljine ionosfere.
Prvi umjetni satelit Sputnik lansiran je 4. listopada 1957. (SSSR)

Putanja je imala veliku poluos od 6955 km što znači da je bio na 584 km visine
iznad srednjeg radijusa Zemlje – unutar vanjske ionosfere.
Radioamateri diljem Zemlje pratili su njegove signale na 20 i 40 MHz što
odgovara valnim duljinama od 15 i 7,5 m – dovoljno kratko da prođe kroz
ionosferu.
Atomi na Suncu su u stanju plazme!

Cijeli atomi mogu se naći samo u vanjskom, vidljivom dijelu Sunca gdje je
temperatura oko 5780 K – samo malo niže na solarnom disku temperatura
raste na 17 000 K – pri čemu se atomi ioniziraju.

Događaju se relativistički visokoenergetski sudari dovoljni da razlože atome na

subatomske čestice.

Kako se Sunce uglavnom sastoji od vodika – unutrašnjost Sunca čine protoni

(jezgre vodika!) i slobodnih elektrona – PLAZMA!.

Sunce je velika masa plazme komprimirane iznutra i manje komprimirane

izvana. Plazma se može „pakirati gušće” nego što se mogu slagati cijeli atomi.
Elektroni u atomu se nalaze na relativno velikoj udaljenosti od jezgre pa je
mnogo praznog prostora u atomu – čega u plazmi nema!
 Svemir osim materije prožimaju i magnetska polja.
Ta magnetska polja vode sve nabijene čestice , a njima predstavljaju
svojevrsni zid – ne mogu ih prijeći ali mogu se spiralno gibati oko njih.

Grana fizike koja se bavi interakcijom vrućeg plina ili plazme i

magnetskog polja zove se MAGNETOHIDRODINAMIKA (MHD) –
kombinacija elektromagnetizma i mehanike fluida – švedski inženjer
Hannes Alfvén za proučavanje MHD – e 1970. dobio je Nobelovu nagradu
za fiziku.
Magnetohidrodinamički (MHD) opis

Metoda se naslanja na mehaniku fluida – pažnja se ne obraća na jednu česticu nego

na elemente fluida koji sadrži mnogo nabijenih čestica.
Plazma se smatra jednokomponentnim fluidom kojim mogu teći električne struje:
EMG jednadžbe + jednadžbe FLUIDA
Maxwellove jednadžbe Jednadžba kontinuiteta (očuvanost mase)
1 ∂E ∂ρ
Ampereov zakon ∇ × B = µ0 j + + ∇ (ρ ⋅ v ) = 0
c 2 ∂t ∂t
Nepostojanje mag. monopola ∇ ⋅ B = 0 Jednadžba gibanja
Lorentz
∂B r
Dv r r r
Faradayev zakon ∇× E = − ρ = −∇p + F = −∇p + j × B + ρg
∂t Dt
Gaussov zakon 1 D ∂
∇⋅E = ρ = + v∇ Konvektivna derivacija
ε Dt ∂t
Ohmov zakon j = σ (E + v × B ) Jednadžba stanja idealnog plina
ρRT
p=
µ
Jednadžba energije
D p  γ=
cp
  = −ℑ
Dt  ρ γ 
cv
MHD aproksimacija, pojednostavnjenje!
1 ∂E
1. Ampereov zakon ∇ × B = µ 0 j +
c 2 ∂t Desna strana izraza može se zanemariti ako su tipične
brzine plazme v<<c

∇ × B = µ0 j
2. Neutralnost plazme: osigurava da električna polja nastaju vremenskom promjenom magnetskog
polja, a ne zbog interakcije naboja. ∂B
∇× E = −
∂t
3. Ohmov zakon povezuje EMG jednadžbe s jednadžbama fluida kroz v (brzinu plazme)
j = σ (E + v × B )
∂ρ
4. Jednadžba kontinuiteta za nestlačivu plazmu + (v ⋅ ∇) ρ + (ρ∇ ⋅ v ) = 0
∂t
Dρ
=0
Dt
∇v = 0
5. Izraz Lorentzove sile povezuje EMG jednadžbe s jednadžbama fluida kroz v (brzinu plazme)
6. Jednadžba energije – adijabatska – bez gubitaka energije ℑ = 0

∂p
+ v ⋅ ∇p = −γp∇v
∂t
MHD aproksimacija, pojednostavnjenje!

Prethodnih devet jednadžbi čini zatvoreni sustav; kombinacijom 1. i 5. jednadžbe,

dobivamo 10. jednadžbu :
1
E + v× B = ∇× B
µ 0σ
Na koju djelujemo operatorom rotacije i dobivamo:
p je tlak plina određen jednadžbom stanja:
∂B
= ∇ × (v × B ) + η∇ 2 B
1
η=
∂t µ0σ
Jednadžba energije:
MHD aproksimacija, pojednostavnjenje!
Cijeli se sustav jednadžbi kombinacijama i aproksimacijama pojednostavljuje:
∂ρ
+ ∇(ρv ) = 0
∂t
∂v
ρ + ρ (v∇ )v = −∇p + j × B + ρg
∂t
∂p
+ v ⋅ ∇p = −γp∇v
∂t
p = ρRT
∇× B
j=
µ
∇B = 0
∂B
= −∇ × E
∂t
1
j = E + v× B
σ
Magnetski valovi

Svemir osim materije prožimaju i magnetska polja.

Ta magnetska polja vode sve nabijene čestice, a njima predstavljaju svojevrsni
zid – ne mogu ih prijeći ali mogu se spiralno gibati oko njih.
Alfvén je pretpostavio moguće oscilacije uslijed magnetske napetosti – Alfvénovi
valovi – koji se gibaju u smjeru magnetskog polja Alfvénovom brzinom vA :

B B
vA = =
µ0 ρ µ 0 Nm

Kinetička energija iona jednaka je energiji magnetskog polja:

1 B2
mNv A =
2

2 2µ0
 Kozmička magnetska polja su složena, napetosti se opiru gibanju - povlače
poremećeni magnetizam natrag u ravnotežu. To uzrokuje Alfvénove valove koji
se gibaju duž magnetskog polja – kao žica koja vibrira.

Alfvén je sugerirao da ti valovi mogu doprinijeti zagrijavanju vanjskih slojeva

Sunca.

Magnetometri na Ulysses i Hinode letjelici detektirali su Alfvénove valove i na

sunčevim polovima i sunčevom disku – što može biti jedan od izvora energije
solarnog vjetra.
Primjer: Alfvenovi valovi u međuplanetarnom mediju
Letjelice su izmjerile jakost magnetskog polja izvan Zemljinog magnetskog polja B =
2,5·10-9 T. Opažena je gustoća protona u solarnom vjetru u Zemljinoj orbiti NP = 5·106
m -3 za protone mase mp=1,67 ·10-27 kg. Tada je Alfvenova brzina:
B B
vA = = = 2,44 ⋅10 4 ms −1 ≈ 24 kms −1
µ0 ρ µ 0 N P mP
Magnetske silnice jednim su krajem povezane sa Suncem a drugi dio se proteže u
međuplanetarni prostor - opadajući obrnuto proporcionalno s udaljenosti.
Gustoća protona proporcionalna je s inverzom drugog korijena udaljenosti, ali
Alfvenova brzina opada s inverzom drugog korijena te gustoće - pa se te dvije
ovisnosti o udaljenosti međusobno poništavaju i Alfvenova brzina podjednaka je u
cijelom međuplanetarnom prostoru – što je i opaženo: od 10 do 100 kms -1 !
Sunčev utjecaj
na život na
Zemlji
• U 11 godišnjem ciklusu više Sunčevih pjega znači i više
Sunčevih eksplozija
• X-zrake, nabijene čestice i UV zračenje mogu utjecati
na Zemljinu ionosferu i ometati veliki opseg
radiovalnog područja – komunikacija!
• 13. ožujka 1989. potpuni kolaps u opskrbi električnom
energijom većeg područja Quebeca u Kanadi (uslijed
CMS-a 10. ožujka 1989.) DAN KADA JE SUNCE
DONIJELO MRAK!
Utjecaj Sunčeve aktivnosti na doze
zračenja na zrakoplovnim visinama
Forbush, 29.10.2003. GLE, 20.01.2005.

Obje vrste događaja povezane su sa snažnim solarnim erupcijama

sličnih svojstava – razlika je u

HELIOLONGITUDI DOGAĐAJA
FORBUSH centralni dio solarnog diska
GLE rubni (zapadni) dio solarnog diska
+
ENERGIJI ČESTICA
Rezultati izlaganja neutronskih detektora na interkontinentalnim letovima
koji povezuju Frankfurt:

MJERENJE M1 M2 M3 M4 M5 M6

LET ZG-
ZG-FR-
FR-TO ZG-
ZG-FR-
FR-SE ZG-
ZG-FR-
FR-TO ZG-
ZG-FR-
FR-NY ZG-
ZG-FR-
FR-DU ZG-
ZG-MU-
MU-NY
veljača 2005. kolovoz 2005. kolovoz 2006. veljača 2008. pro.2008./ sij.2009. veljača 2010.
trajanje leta (h) 24 27 25,8 17,4 14,2 16,1

ekvivalentna 62 95,6 89,5 40,9 13,8 411,8

doza (µSv)
brzina doze 2,58 3,54 3,47 2,35 0,97 25,60
(µSv/h)

Some cosmic radiation dose measurements aboard flights connecting Zagreb Airport
Vuković B., Radolić V., Lisjak I., Vekić B., Poje M., Planinić J.
Applied Radiation and Isotopes 66 (2008) 247–251
 veljača 2008.

veljača 2010.

Računalni transportni kodovi → programi: EPCARD, SIEVERT, CARI, QARM …

UV zračenje (400 – 100 nm)

• UVA
• UVB
• UVC
UV zračenje – vrste i primjene
NUMERIČKI ZADACI

1. Nađite temperaturu plina kod koje je srednja kvadratična brzina atoma vodika
jednaka brzini oslobađanja s 2R.
2. 13 puta ionizirani atom željeza zrači intenzivnu koroninu spektralnu liniju u zelenom,
na 503,3 nm. Za toliku ionizaciju atoma željeza nužna je energija 361 eV. Izračunajte
temperaturu plin kod koje je srednja kinetička energije čestica dovoljna za toliku
ionizaciju atoma željeza!
3. Izračunajte brzinu elektrona u plinu na temperaturi T = 106 K i promjenu valne duljine
.
4. Odredite brzinu oslobađanja s površine Sunca i na udaljenosti jednog Sunčevog
polumjera. Dobivene vrijednosti usporedite s brzinom Sunčeva vjetra.
5. Odredite temperaturu potrebnu da bi se čestice plina gibale brzinom Sunčeva
vjetra! Postoje li na Suncu takve temperature?
6. Pri formiranju helija fuzijom iz vodika, oslobađa se energija 6x107 J/kg. Proračunajte
najveći mogući vijek trajanja Sunca uzevši da se pri nastanku sastojalo od 75% mase
vodika, te pretpostavi da će stalno zračiti jednakom snagom!
7. Procijenite vijek trajanja modrog diva koji zrači sto tisuća puta više od Sunca, a
vodika ima deset puta više! Iskoristi podatke iz prethodnog zadatka.
8. Koliku energiju oslobodi formiranje zvijezde Sunčeve mase do radijusa crne jame?