Univerzitet u Tuzli

Fakultet elektrotehnike

Predmet: Ekonomika i organizacija poslovanja

3E: Energetika, ekonomija i ekologija

Seminarski rad

Student: Zehra Kulanić

Tuzla, 2019.

1
Sadržaj:
Sažetak........................................................................................................................................3
1.0 Uvod......................................................................................................................................4
2.0 Energija i Okolina.................................................................................................................5
2.1 Uticaj pojedinih izvora energije na okoliš.........................................................................6
2.2 Efekat staklene bašte.........................................................................................................8
2.3 Kyoto protokol, Pariški sporazum i globalno zatopljavanje.............................................9
3.0 Efekti prekomjerne proizvodnje energije............................................................................12
3.1 Kisele kiše.......................................................................................................................12
3.2 Izlijevanje nafte u oceane................................................................................................13
3.3 Nuklearne opasnosti........................................................................................................14
4.0 Primjena "3E" koncepta te dugoročni cilj energetike u BiH..............................................15
5.0 Zaključak.............................................................................................................................17
6.0 Literatura.............................................................................................................................19

2
Sažetak

Tokom čitave moderne historije čovječanstva, dakle od industrijalizacije pa sve do dolaska

novog milenijuma, potreba za energijom se povećavala uporedo sa povećanjem broja
stanovnika te se taj trend idalje nastavlja.U ranom periodu razvitka energetskih postrojenja
bio je bitan samo jedan faktor, a to je ekonomski faktor, tj. profit.Vrlo malo, skoro nikako se
pažnja nije obraćala na ekološki faktor, te se čitav ciklus svodio samo na ekonomiju prije
svega, i energetiku.Dolaskom novih tehnologija, razvojem ljudske svijesti te proučavanjem
uticaja energetskog razvoja na čitavu planetu, došlo se do spoznaje da takav razvoj nije
ekološki održiv te dolazimo do novog pojma u svijetu energetike a to je tzv. "3E",
(Energetika, Ekonomija i Ekologija).Time se zaokružuje energetski proces u cjelosti tako što
se osim ekonomskog gledišta u obzir uzima i sam uticaj na okoliš prilikom procesa dobijanja
energije (nebitno u kojoj je formi energija dobijena, misli se i na električnu prije svega,
toplotnu itd.).Zahvaljujući "3E" konceptu smanjuju se emisije štetnih gasova u atmosferu što
za dalju posljedicu ima usporavanje procesa globalnog zagrijavanja, kontroliše se upotreba
vodnih resursa i u mnogo strožijim uvjetima se kontroliše sam uticaj energetskih postrojenja
na okoliš.Dakle pored ulaganja u samu proizvodnju energije, izdvajaju se i dodatna sredstva
za očuvanje okoliša i unapređenje same efikasnosti postrojenja.Problem koji se pojavljuje kod
ovog koncepta je njegovo nepoštivanje kod zemalja u razvoju, gdje postoji velika potreba za
energijom ali se do nje mora doći na veoma jeftin način.Najbolji primjer za to je upravo naša
zemlja gdje se energija dobija uglavnom koristeći domaći ugalj (zastupljenost uglja kao
goriva prilikom dobijanja energije je oko 45,3 % u čitavom energetskom sektoru BiH).Većina
termoelektrana u BiH je zastarjela te je potrebna modernizacija (osim slučaja TE Stanari koja
je novijeg datuma i mnogo sofisticiranije opreme u odnosu na ostale TE).Pored svega toga
imamo i neefikasne sisteme grijanja velikih gradova koji se uglavnom oslanjaju na upotrebu
uglja, naftnih derivata, te biomase, a koji ne zadovoljavaju osnovne Europske standarde
zaštite okoliša.Bitno je spomenuti i hidropotencijale naše države koji nisu iskorišteni zbog
njihove skupoće i vremena za koji bi se oni isplatili, a koji bi u velikoj mjeri doveli do
energetske sigurnosti i smanjenja lošeg uticaja na okoliš upotrebom konvencionalnih
elektrana i toplana na fosilna goriva ili biomasu.

Ključne riječi: "3E": Energetika, ekonomija i ekologija, Proizvodnja energije, Uticaj na

okoliš, Ekonomski faktor.

3
1.0 Uvod

Najveći zadatak današnjice sa kojima će se čovječvanstvo boriti, po svemu sudeći još

narednih nekoliko decenija, jeste rješavanje problema vezanih za nestašicu hrane, vode i
energije.Paralelno sa ovim starim globalnim problemima, јеdan od najvećih savremnih
problema je ugrožena životna sredina, siromaštvo, terorizam i ratovi, bolesti, obrazovanje,
demokratija, populacija (2003-a godina-6,3 milijarde stanovnika, procjene 2050-a godina – 9-
10 milijardi).Ekonomski je dokazano da porast svjetskog stanovništva eksponencijalno
uslovljava rast potrebe za energijom, koja se i danas, nažalost, najvećim dijelom proizvodi iz
fosilnih izvora: uglja, nafte i gasa.Očekuje se da će do 2020-e godine potražnja za enegrijom u
svijetu premašiti sadašnju potražnju za čak 50%.Dodatno, ograničene rezerve fosilnih goriva,
rast troškova istraživanja i prijetnja klimatskim uslovima od efekata gasova staklene bašte i
enormno povećana koncentracija CO2 u atmosferi, nameće se kao globalno ograničenje.
Notorna je činjenica da će energija u narednih 50 godina biti glavni problem sa kojim će se
suočiti sve zemlje u svijetu, naročito siromašne zemlje, koje teže ubrzanom ekonomskom
prosperitetu, koji podrazumijeva otvaranje novih proizvodnih kapaciteta i novih investicija,
što iziskuje veću količinu energije koja ne može biti zadovoljena iz domaćih izvora što otvara
poligon za ekonomsku i energetsku ugroženost i zavisnost.

1900 2003 2030 % 1900 % 2003 % 2030

Ugalj 474,5 2.582 3.512 58,24 24,1 22,8
Nafta 18,0 3.785 4955 2,20 35,3 32,2
Plin 6,5 2.244 3.370 0,80 20,9 21,9
Atomska 0,0 687 1.070 0,00 6,4 6,9
Hidro 3,0 227 422 0,36 2,1 2,7
Biomasa 312,7 1.143 1.703 38,40 10,7 11,1
Obnovljivi - 54 373 - 0,5 2,4
Ukupno 814,7 10.405 15.405 100,0 100,0 100,0

U tabeli iznad imamo prikazan statistički podatak strukture svjestke potražnje za energijom, te
je primjetan porast upotrebe svih vidova energenata, među kojima ugalj i nafta idalje imaju
veoma važan faktor (skoro polovina svih svjetskih energetskih potreba dolazi pomoću ovih
energenata).Pohvalna je činjenica povećanja upotrebe obnovljivih izvora energije koji iz
godine u godinu polahko sustižu neobnovljive izvore.

4
2.0 Energija i Okolina

Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na okoliš i ekosisteme. Kod
energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, od direktnih ekoloških katastrofa poput
izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnog zračenja do indirektnih posljedica poput
globalnog zatopljenja. Budući da će energetske potrebe čovječanstva nastaviti rasti u idućih
nekoliko desetljeća, nužno su neophodne mjere kojima bi se utjecaj eksploatacije energije na
okoliš smanjio na najmanju moguću mjeru. Najopasniji izvori energije trenutno su fosilna
goriva, tj. ugljen, nafta i prirodni plin, a potencijalnu opasnost predstavlja i iskorišteno
radioaktivno gorivo iz nuklearnih elektrana (visoko radioaktivni otpad). Fosilna goriva su
opasna zbog toga jer sagorijevanjem ispuštaju velike količine ugljen dioksida, a radioaktivni
otpad je opasan jer utječe na strukturu organizama na vrlo bazičnom nivou.Ogroman postotak
svjetske energije još uvijek se dobija iz ekološki neprihvatljivih izvora energije, pogotovo
fosilnih goriva koja su još uvijek dominantan izvor energije. Kako je osnova fosilnih goriva
ugljik, normalnim sagorijevanjem tog goriva nastaje ugljen dioksid (CO2) koji je staklenički
plin. Taj ugljen dioksid većinom završava u atmosferi i svojim stakleničkim učinkom
uzrokuje globalno zatopljenje.Još opasniji je plin koji se oslobađa prilikom nepotpunog
sagorijevanja goriva (sagorijevanja bez dovoljne količine kisika),a to je ugljen monoksid
(CO). Ugljen monoksid je izuzetno otrovan plin bez boje, okusa ili mirisa, a koncentracija od
samo 0.6% izaziva kod ljudi smrt nakon 15 minuta disanja.Trenutno niti jedno fosilno gorivo
nije sasvim pročišćeno, pa se prilikom sagorijevanja otpuštaju još neki štetni plinovi poput
sumpornog dioksida ili dušikovih oksida. Ti plinovi kasnije reagiraju s vodenom parom u
oblacima i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične kiseline -
kisele kiše, a te kiše djeluju izrazito štetno na čitave ekosisteme koje zahvaćaju.Kod
sagorijevanja nekih izvora energije nastaju i sitne čestice minerala koje kasnije svaraju pepeo,
ali jedan dio tih čestica diže se u atmosferu nošene vrtlogom dima i te čestice su također vrlo
opasne za zdravlje.

Slikoviti prikaz utjecaja nas kao potrošača energije na ekologiju.Zemlja je u našim rukama.

5
2.1 Uticaj pojedinih izvora energije na okoliš

Postotak upotrebe ekološki

prihvatljivih obnovljivih izvora
energije još je uvijek na globalnoj
razini zanemariv tako da ekološki
problemi kao posljedica pretjerane
upotrebe fosilnih goriva zaslužuju
posebnu pažnju ne samo sa
energetskog već svakako i sa
ekološkog stajališta. Različiti izvori
energije imaju različite utjecaje na
okoliš u kojem se ti izvori energije
proizvode, transportiraju ili koriste.
Na slici lijevo prikazan je površinski
ozon kao primjer uticaja velikog
korištenja goriva na kvalitetu zraka u
Tuzli. Površinski ozon nastaje kad na
ustajalom zraku i sunčanom vremenu dušikov oksid reagira s hlapljivim organskim
spojevima. Dušikov oksid na površini obično nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, a
hlapljivi organski spojevi nastaju iz dima od goriva, raznih potapala i sličnog. Površinski ozon
može upaliti disajne puteve i smanjiti radni kapacitet pluća, izazvati nadraženje očiju i nosa,
te općenito smanjiti sposobnosti ljudi prilikom obavljanja normalnih poslova. Površinski ozon
je samo jedan u nizu problema koji su povezani s energijom, a opis ostalih učinaka pojedinih
izvora energije na okoliš dan je u nastavku:

Fosilna goriva – ova vrsta goriva ima daleko najveći negativni utjecaj na okoliš.
Sagorijevanjem fosilnih goriva u atmosferu se ispuštaju ogromne količine ugljika koji se
milionima godina taložio i onda bio prekriven slojevima stijena i zemlje. Taj isti ugljik u
atmosferi sad stvara ugljen dioksid koji je staklenički plin i time znatno utiče na temperature
na Zemlji.

Bioenergija (biogoriva) – biogoriva stvaraju iste probleme kao i fosilna goriva, ali budući da
se proizvodnjom biogoriva zatvara ugljični ciklus, biogoriva su manje štetna od fosilnih
goriva. Zatvaranje ugljičnog ciklusa znači da biljke koje se koriste za proizvodnju biogoriva
prilikom rasta iz atmosfere uzmu određene količine ugljika koji se kasnije vraća u atmosferu
izgaranjem tih biogoriva. Kod fosilnih goriva taj krug nije zatvoren, tj. ugljik se samo ispušta
u atmosferu.

Solarna energija – iako energija Sunca ima ogroman potencijal, zbog male iskoristivosti bilo
bi potrebno prekriti velike površine da se dobije iole ozbiljnija količina iskoristive energije.
Takvo rješenje ekološki je prihvatljivo samo u područjima u kojima nema vegetacije, tj u
pustinjama, a u „zelenim“ područjima to bi stvorilo preveliki negativni učinak na okoliš.

6
Energija vjetra – sama proizvodnja energije iz vjetra nema ozbiljnijeg negativnog učinka na
okoliš. Gledano iz ekološkog aspekta, jedina ozbiljnija zamjerka vjetroelektranama je
negativan utjecaj na ptičje populacije, tj. elise vjetrenjača ubijaju ptice. Kao manje zamjerke
vjetroelektranama navodi se vizualno zagađivanje okoliša, uništavanje netaknute prirode
gradnjom pristupnih cesta do vjetrenjača i generiranje zvuka niske frekvencije koji negativno
utiče na zdravlje ljudi (ometaju spavanje, izazivaju glavobolje, mogu izazvati anksioznost).

Energija vode – iskorištavanjem energije vode ne stvara se nikakvo zagađenje okoliša, ali
sami infrastrukturni objekti mogu znatno utjecati na okoliš. Tako se gradnjom velikih brana
poplavljuju velike površine i dižu razine podzemnih voda, a to može promijeniti cijeli lokalni
biosistem. Dodatni problem je presijecanje prirodnih tokova vode i time presijecanje ruta
kretanja pojedinih vodenih životinja.

Nuklearna energija – sama proizvodnja energije u nuklearnim elektranama iznimno je čist

proces. Nema stakleničkih plinova ili drugih zagađenja, jedino dolazi do zagrijavanje vode
koja se koristi za hlađenje reaktora, pa to može utjecati na biosisteme. Najveći problem kod
nuklearnih elektrana je upotrijebljeno gorivo koje je izuzetno radioaktivno i mora biti
uskladišteno više stotina godina u posebnim skladištima pod zemljom.

Geotermalna energija – iskorištavanjem geotermalne energije ne dolazi do zagađenja

okoliša. Isto kao i kod ostalih obnovljivih izvora energije i kod iskorištavanja geotermalne
energije moraju se izgraditi neki infrastrukturni objekti, ali utjecaj tih objekata na okoliš je
zanemariv kad se gleda količina proizvedene energije.

7
2.2 Efekat staklene bašte

Klima se na Zemlji stalno mijenja, odnosno oduvijek se mijenjala. Do početka industrijske

revolucije, klima se mijenjala kao rezultat promjena prirodnih okolnosti. Termin klimatske
promjene se koristi za promjene klime koje se događaju od početka dvadesetog vijeka, a
nastale su kao rezultat čovjekovih aktivnosti.

a) varijacije temperature zemljine površine posljednjih 140 godina

b) varijacije temperature zemljine površine u posljednjih 1000 godina

Na dijagramima iznad imamo prikazanu prosječnu temperaturu zemljine površine u

posljednjih 140 godina i posljednjih 1000 godina.Nemoguće je ne primjetiti promjenu
temperature u periodu jake ekspanzije industrije u svijetu, što nam govori o direktnoj
posljedici čovjekova uticaja na zemljinu klimu.

8
2.3 Kyoto protokol, Pariški sporazum i globalno zatopljavanje

Uprkos činjenici da su na nekim poljima postignuti značajniji napretci u pokušajima ako ne

sprečavanja, a onda barem ublažavanja globalnih klimatskih promjena, sveopći napredak još
uvijek nije zadovoljavajući tako da na tom polju još postoji dosta nesigurnosti i nejasnoća
koje će trebati riješiti želi li se stati na kraj globalnom zatopljenu.Protokol iz Kyota uz
okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime dodatak je međunarodnom
sporazumu  o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije ugljičnog
dioksida  i drugih stakleničkih plinova. Do sad ga je potpisalo 170 država i vladinih
organizacija (stanje: Decembar 2006-e.). Protokol je stupio na snagu 16.februara 2005-e,
kada ga je ratificirala Rusija .Države koje su ga ratificirale čine 61% zagađivača.Protokol je
otvoren za potpisivanje u japanskom gradu Kyotu  u organizaciji Konvencije Ujedinjenih
naroda za klimatske promjene (UNFCCC), 11. decembra 1997-e. Za njegovo stupanje na
snagu bilo je potrebno da ga ratificira najmanje 55 država i da države koje su ratificirale
protokol čine najmanje 55% zagađivača. To se dogodilo 16. februara 2005-e, kada je Protokol
ratificirala Rusija.Protokolom se smanjuje ispuštanje šest stakleničkih plinova: ugljičnog
dioksida, metana ,dušikovog oksida , fluoriranih ugljikovodika, perfluoriranih ugljikovodika i
heksafluorida. U posljednjih nekoliko desetljeća, koncentracije stakleničkih plinova
u atmosferi povećale su se zbog izgaranja fosilnih goriva u industriji, saobraćaju itd., što je
pridonijelo globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.Sjedinjene Američke Države  i
neke manje države odbile su ratificirati protokol iz Kyota.Greenpeace smatra da je protokol
postavio preskromne ciljeve kojima se neće postići veći pomaci.

Naime, protokol iz Kyota je planiran da bude u potpunosti ratificiran od strane svih

potpisnica do 2012-e godine, što nije učinjeno te je došlo do potrebe potpisivanja novog
sporazuma o promjeni klime i klimatskim promjenama a to je Pariški sporazum potpisan 12.
decembra 2015-e godine u Parizu.Stupio je na snagu 4. oktobra 2016-e godine nakon
ratifikacije Europske unije.Do decembra 2016-e godine sporazum su potpisale 194 države
članice UNFCCC-a, a njih 118 su ga ratificirale.Glavni cilj sporazuma jest ograničavanje
globalnog zatopljavanja  na temperature „znatno ispod“ 2°C, osiguravanje opskrbe hranom,
ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih
„zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u
ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija. Također se navodi da je cilj do
kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju štetnih gasova u atmosferu.

9
Grafika iznad prikazuje emisije stakleničkih plinova za pojedine države (lijevo su ukupne
emisije u gigatonama ugljikovog dioksida, desno su u tonama po glavi stanovnika. Primjetan
je trend rasta emisija, pogotovo u Kini koja je uz SAD najveći svjetski zagađivač, dok se pad
emisija vidi jedino u Europskoj uniji i Rusiji, s time da je smanjenje ruskih emisija posljedica
smanjenja industrijskog outputa te države.

10
Prikaz izmjena energija i ravnoteže na Zemlji između izvora (Sunce), Zemljine površine,
Zemljine atmosfere i neizbježnog gubitka u svemir. Mogućnost atmosfere da propušta velik
postotak vidljive sunčeve svjetlosti koja zagrijava Zemlju (a dio te energije se ponovo emitira
u obliku dugovalnoga toplinskog zračenja nazad u atmosferu) i da najveći dio te energije upija
(apsorbira) se u atmosferi molekulamastakleničkih plinova i odbija (reflektira) nazad prema
Zemlji, naziva sestaklenički efekat ili efekat staklenika.To je ujedno glavni proces koji se
odvija prilikom globalnog zatopljavanja.

11
3.0 Efekti prekomjerne proizvodnje energije
3.1 Kisele kiše

Kisele kiše nastaju na način da se slobodni nemetalni oksidi sumpora i dušika vežu sa
vodenom parom u atmosferi u spojeve sumporne i dušične kiseline, a koje potom padaju u
obliku padavina na zemlju.Kisele kiše predstavljaju jedan od glavnih uzroka odumiranja šuma
jer se sumporni dioksid koji je inače daleko najštetnija tvar u zraku u spoju s vodom pretvara
u sumpornu kiselinu koja ima pogubno djelovanje na čitavu floru. Sumporna kiselina ima
izrazito negativno djelovanje naročito na zelene biljke jer se njime remeti proces fotosinteze
što ima za posljedicu oštećenja lišća, a koje naknadno rezultira i odumiranjem šuma.Naime
sumporna kiselina otapa biljkama hranjive tvari (kalcij) koje su im potrebne za izgradnju
njihovih stanica, a također kiselina dospijeva i u korijenje i lišće biljaka oštećujući njihova
stanična tkiva.Osim za biljke kisele kiše ozbiljno zagađuju i vode kojima se drastično
smanjuje Ph vrijednost, što ima za posljedicu narušavanje čitavog ekosistema jer veliko
smanjenje Ph vrijednosti dovodi do izumiranja mikroorganizama, a jasno je da se javlja i
problem pitke vode. Upravo zagađenje voda predstavlja najveći problem jer se zagađenje iz
zraka kiselima kišama prenosi do tla i eventualno sliva u površinske i podzemne vodene
tokove.Kisele kiše su jedan od glavnih razloga smanjenja zaliha pitke vode na svjetskom
nivou i kao takve predstavljaju ozbiljan problem budućoj opskrbi čovječanstva vodom.Iako
postoji napredak u sprečavanju kiselih kiša (primjerice u Americi se koriste metode
pročišćavanja ugljena kojima se iz ugljena vade opasni spojevi sumpora) opasnost od kiselih
kiša još nije prošla, iako je u zadnje vrijeme potisnuta u drugi plan iza globalnog zagrijavanja.
Kisele kiše predstavljaju još uvijek velik problem u nekim Azijskim zemljama, kao primjerice
Kini koja zbog ogromne stope industrijalizacije plaća danak i u vidu kiselih kiša.

Posljedice kisele kiše mogu imati poguban uticaj na šumski ekosistem gdje dolazi do nestanka
čitavih šuma što dalje implicira i nestanak životinjskog svijeta, čitave flore i faune.

12
3.2 Izlijevanje nafte u oceane

Veliki problem predstavljaju i eventualne havarije tankera prilikom kojih se velike količine
nafte izlijevaju u oceane. Postoji više načina kako može doći do izlijevanja nafte od kvarova
na opremi, ratova između država, terorističkih napada te ilegalnog izlijevanja nafte gdje se
nastoje uštedjeti troškovi koje uzrokuje dekomponiranje otpada, te prirodnih uzročnika u vidu
uragana koji mogu uzrokovati prevrtanje tankera.Izlijevanje nafte ima strašne efekte na čitav
ekosistem pogođen izlijevanjem: ptice umiru ukoliko im se perje natopi naftom jer se
pokušavaju očistiti od nafte te tom prilikom dolazi do trovanja i ugibanja, a isto se događa i sa
ostalim životinjama kada im nafta dođe u pluća ili jetra. Drugo najveće zabilježeno izlijevanje
nafte u oceane desilo se 1989, a vezano je uz tanker Exxon Valdez i njegovo ispuštanje u
more oko 42 milijuna litara sirove nafte. Ova ekološka katastrofa ostavila je golemog traga
usprkos činjenici da je samo kompanija Exxon potrošila više od 2 milijarde dolara kako bi
očistila more i obalu od zagađenja.Naime, kao rezultat ogromnog razmjera ove ekološke
katastrofe, velik broj biljnih i životinjskih vrsta nepovratno je nestao iz pogođenog zaljeva
Cook i morskog prolaza Princ William gdje se dogodila nesreća. Pokušaji čišćenja također su
bili loši po procjenama nekih stručnjaka, jer su deterdženti i razne hemikalije dodatno
onečistili more.Da bi se čim više smanjio negativan učinak ekoloških katastrofa nastalih
izlijevanjem ulja Američki Kongres je 1990 donio takozvani Ocean Pollution Act (OPA) u
kojem je između ostalog naglasak na sljedećim stavkama: svaki vlasnik tankera mora imati
plan u slučaju eventualne katastrofe, a taj plan mora biti u pisanom obliku, tankeri moraju
imati trup s dvostrukom oplatom, svaki vlasnik odgovara iznosom od $1200 za svaku tonu
nafte koja se izlije, te da obalna straža uvijek mora znati i davati instrukcije tankeru kuda
smije voziti kako bi se spriječilo izlijevanje. No dokle god se inzistira na nafti kao primarnom
energentu događat će se i havarije te onečišćenja oceana sa teškim posljedicama, iako
spomenute mjere iz OPA programa predstavljaju pozitivne pomake u sprečavanju nastanka
havarija tankera i ublažavanju već nastalih havarija.Najveća katastrofa do sada je izljev nafte
u Meksičkom zaljevu.Bio je to masovni tromjesečni izljev nafte koji se dogodio 20. aprila
2010-e godine te je nakon mjesec dana nezaustavljivog širenja nafne mrlje proglašena
najvećom nafnom ekološkom katastrofom američke povijesti čime je nadmašila katastrofalni
izljev nafte iz Exxon Valdeza 1989. godine.Uzrok je erupcija nafte sa morskog dna koja je
nastala nakon puknuća i eksplozije nafne platforme Deepwater Horizon u Atlanskom oceanu
blizu savezne države Louisiana.Za platformu je bio odgovoran British Petroleum. 
Erupcija nafte porenuta je iz nafnog bazena koji je izbušen oko 1,5 kilometara ispod morske
površine. Procjene o količini izbačene nafte u more se kreću od 790.000 do 16.000.000 litara
dnevno.Posljedica je zagađenost mora od oko 9.900 kilometara kvadratnih.Najveće žrtve
katastrofe su ribarstvo, turizam, morska flora i fauna te razne ptice koje su teško nastradale.
Izljev je stekao i loš glas zbog toga što su spasilačke ekipe preko mjesec dana pokušavale
bezuspješno zaustaviti erupciju nafte, što je izazvalo čuđenje i ogorčenje širom Amerike.

13
3.3 Nuklearne opasnosti

Najstrašniji primjer nuklearne katastrofe svakako je Černobil koji je jasno ukazao koliko
goleme razmjere može imati nuklearna katastrofa te istaknuo prijeku potrebu uvođenja
maksimalnih mjera sigurnosti u postojeće nuklearne elektrane, a ujedno uticao i na vlade
država da smanje broj budućih projekata izgradnje nuklearnih elektrana.Černobilska nesreća
uzrokovala je cijeli jedan radioaktivni oblak koji se proširio i na područja van tadašnjeg
sovjetskog saveza i uzrokovao znatan broj ljudskih žrtava, od startnog broja posade elektrane,
spasioca i vatrogasaca koji su umrli nedugo nakon eksplozije pa do velikog broja onih koji su
od posljedica izloženosti radioaktivnom zračenju umrli u godinama nakon nesreće, a kojih je
prema nekim neslužbenim statistikama UN-a više od 30.000.Veliki problem nisu samo
moguće havarije u nuklearnim elektranama, već i zbrinjavanje nuklearnog otpada koji također
može biti vrlo koban. Za sada nema još načina kojim bi se iskorišteno nuklearno gorivo
zauvijek neutraliziralo, ali postoje pozitivni pomaci koji bi mogli smanjiti probleme
skladištenja nuklearnog otpada.No još uvijek postoje brojne teorije oko samog mjesta za
odlaganje tog otpada, a zasad se najčešće koriste napušteni rudnici te ruralna i nenaseljena
područja što ne predstavlja kvalitetno dugoročno rješenje.Vrijedi spomenuti lanac nesreća u
nuklearnoj elektrani u Fukushimi, Japan.Nakon razornog zemoljotresa te cunamija koji je
pogodio ovu ostrvsku zemlju 11. marta 2011-e godine, došlo je do kolapsa i havarije na
nuklearnom reaktoru te je to pokrenulo sve ostale nesreće na samoj elektrani.Došlo je do
ispuštanja radioaktivnih materija kako u more tako i u atmosferu te se ova nesreća smatra
drugom nesrećom po intenzitetu i broju žrtava što se tiče nuklearne energije.

Totalna destrukcija jednog od reaktora u sklopu nuklearne elektrane Fukushima.

14
4.0 Primjena "3E" koncepta te dugoročni cilj energetike u BiH

Dugoročni cilj energetike BIH je svakako stvaranje konkurentnog i dugoročno održivog

energetskog sistema, u okvirima dostupnih kapaciteta, resursa i adekvatne dinamike. Stabilan
energetski sistem potreban je za stabilnost i pokretanje drugih gospodarskih grana te čuvanje
konkurentnosti gospodarstva u cjelini.S ciljem postizanja navedenog cilja, definirano je pet
ključnih prioriteta te povezanih fokus područja:

 Efikasno korištenje resursa – ugalj je dominantan prirodni resurs u proizvodnji

električne energije i kao takav predstavlja jednu od ključnih osnova energetike. Iako
dugoročni razvoj energetskog sektora BIH podrazumijeva smanjenje štetnih emisija i
proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva, i dalje je iznimno važno da se
buduće aktivnosti eksploatacije i proizvodnje uglja provode efikasnije primjenjujući
adekvatnu tehnologiju i metode rada. Prirodni potencijali u segment nafte i gasa danas
su potpuno neiskorišteni, stoga bi nastavak istražnih radnji s ciljem dokazivanja
komercijalnih rezervi te potencijalnom eksploatacijom svakako doprinio današnjem
bilansu. S druge strane, buduća snažnija orijentacija prema čišćoj energiji, koja je
danas bazirana dominanto na hidroenergetskim potencijalima, zahtijeva dobro
gospodarenje prirodnim potencijalima. To podrazumijeva identifikaciju i mapiranje
prirodnih resursa i kapaciteta u svim segmentima obnovljivih izvora energije, te
procjenu mogućosti iskorištenja imajući u vidu održivost i utjecaj na okoliš ali i
dugoročne ciljeve dekarbonizacije. Budući da efikasna transformacija obnovljivih
izvora energije u električnu energiju podrazumijeva i iskorištavanje novih,
inovativnih, tehnologija (koje postaju komercijalno sve dostupnije) važno je stvoriti
optimalne uslove koji će potaknuti korištenje istih. Isto pravilo vrijedi i za ostatak
energetskog sektora u kojem digitalizacija, nove tehnologije i IT sustavi omogućavaju
smanjenje troškova, kvalitetniji rad te nove poslovne modele. Procese prilagodbe na
novu tržišnu realnost potrebno je pokrenuti na vrijeme, kroz sveobuhvatnu
transformaciju energetskog sektora i njenih ključnih sudionika, a s ciljem postizanja
efikasnosti te oslobađanja resursa za ulaganja u nove tržišne segmente i izgradnju
modernih kompetencija.
 Sigurna i pristupačna energija - dvije iznimno važne komponente tzv. energetske
trileme u kontekstu ekonomske situacije i geopolitičke pozicije BIH. Kada govorimo o
energetskoj sigurnosti, važno je razumjeti da BIH danas ne može samostalno postići
energetsku sigurnost u svim segmentima, primarno zbog nepostojanja vlastite
proizvodnje nafte i gasa. Tu je prije svega važno aktivno upravljati fizičkom
integracijom tržišta sa zemljama u okruženju, razumjeti i implementirati opcije
diversifikacije dobavnih pravaca, te razvijati partnerske odnose sa privrednim
subjektima koji snabdijevaju domaće tržište. U segmentu nafte i naftnih derivata,
potrebno je uspostaviti sistem obaveznih rezervi. Isto tako, ne smije se zanemariti i
adekvatno upravljanje vlastitom energetskom infrastrukturom s ciljem unapređenja
kvalitete i sigurnosti snabdijevanja.

15
 Efikasno korištenje energije - Ključni elementi strategije za energetsku efikasnost
predloženi su po uzoru na dugoročnu viziju EU zemalja, te na način da usklade realne
interese BIH te zahtjeve Direktive 2012/27/EU. Tri su ključne strateške poluge za
postizanje ciljeva energetske efikasnosti, odnosno ušteda od u intervalu od 30,46 do
37,19 PJ do 2035. godine. Poluge se odnose na uštede u finalnoj potrošnji, uštede u
procesu transformacije, prijenosa i distribucije električne energije, gasa i toplote, te
kroz stvaranje uslova za visoko efikasnu kogeneraciju te promociju i ekspanziju
efikasnih sistema daljinskog grijanja. Osim navedenih elemenata, bitno je poboljšati
zakonski i regulatorni okvir za energetsku efikasnost, definirati financijske mjere i
institucionalni okvir za implementaciju, kao i provoditi info kampanje, edukacije i
osposobljavanja.
 Energetska tranzicija i odgovornosti prema okolišu – Ciljevi postizanja čišće
energije i smanjenje negativnih utjecaja na okoliš visoko su na agendi BIH koja je
usvojila te kontinuirano implementira razne inicijative koje su direktno i inidirektno
povezane s očuvanjem okoliša. Konkretno, BIH je do 2028. godine preuzela obavezu
smanjenja SO2 za 95%, NOx za 64% i čvrstih čestica za 77% u odnosu na 2014.
godinu za velika postrojenja za sagorijevanje. U terminima udjela OIE u bruto finalnoj
potrošnji energije do 2020. godine, usvojen je cilj ostvarenja udjela od 41%. Na strani
potrošnje, u izradi su i mjere energetske efikasnosti. Navedene inicijative iziskuju
snažne investicijske zahvate, što sa strateškim ciljem sigurnosti snabdijevanja
električne energije povećava kompleksnost tranzicije sektora. Za uspješnu energetsku
tranziciju potrebno je sustavno i dosljedno provoditi mjere očuvanja okoliša i
racionalnijeg korištenja resursa. Konkretno, potrebno je uvođenje mehanizama
redovite kontrole i praćenje ostvarenja pojedinih ciljeva. Uz već definisane inicijative i
Akcione planove BIH, potrebno je u vidu imati daljnje trendove u Europskoj Uniji
koji se već provode, a koji će posljedično obuhvatiti BIH.
 Razvoj i usklađenje regulatorno-institucionalnog okvira – Usklađivanje
zakonodavstva sa pravnom stečevinom Evropske unije je kompleksan zadatak,
obzirom da podrazumijeva obimne i suštinske promjene te sveobuhvatnu reformu
energetskog sektora, te harmonizaciju uloga i odgovornosti na državnoj, entitetskoj i
kantonalnoj razini. Osnovni strateški cilj jeste ubrzano usklađivanje zakonodavstva sa
acquisom, odnosno transponiranje i implementacija obaveza preuzetih Ugovorom o
uspostavi Energetske zajednice. Cilj BIH je uskladiti energetski sektor sa Trećim
energetskim paketom, te budućim EU direktivama. Adekvatno uređenje tržišta u
srednjem i dugom roku potaknut će veću efikasnost i konkurentnost, te će se ostvariti
učinkovitije funkcioniranje administrativnog aparata, a najveće benefite toga imat će
krajnji korisnici. Moderan energetski sektor zahtijeva da svi njegovi dionici aktivno
doprinose u njegovom razvoju; javne službe kroz postavljanje transparentnog i
učinkovitog zakonskog okvira te praćenje njegove implementacije, a regulatori kroz
transparentnu aplikaciju poticajnih regulatornih mehanizama koji će adekvatnom
dinamikom potsticati regulisane privredne subjekte da unaprjeđuju svoje poslovanje.

16
5.0 Zaključak

Energija je fundamentalna za privredni razvoj, s tim što istovremeno mora da bude i u funkciji
očuvanja životne sredine. Jedino ovakav pristup energiji vodi ka održivom energetskom
sistemu, efikasnijoj ekonomiji i većem društvenom blagostanju, uz održive bilanse i
kapacitete prirodnih resursa i što je moguće niže nivoe zagađenja. Do 60-tih godina XX vijeka
trgovina primarnim proizvodima i energentima u međunarodnim okvirima bilježila je brži rast
u odnosu na trgovinu drugim proizvodima, sa visokim učešćem u svetskoj trgovini. U tom
periodu je pretežni udio poljoprivrednih proizvoda u međunarodnoj trgovini, da bi u
narednom periodu pa do kraja prve dekade XXI veka, trgovina poljoprivrednim proizvodima
bilježi manje učešće a udio energenata (ugalj, nafta, zemni gas), bilježe rapidan porast u
međunarodnoj trgovini.Sa razvojem industrije, u razmjeri učešća i potrošnje energenata u
samoj proizvodnji električne energije, kao najfinijeg oblika energije - konstantno se mijenjala.
U početnim etapama razvoja industrije korišćen je ugalj kao osnovno pokretačko gorivo. Sa
sve većom primjenom nafte u industriji neprekidno se povećava udio nafte u svetskoj trgovini
u odnosu na ugalj. Vremenom, sa porastom cijena nafte i prvim energetskim “naftnim
viškovima”, uočen je i štetan uticaj nafte, kao energetskog resursa na biodiverzitet. To se
može prevazići upotrebom još jednog fosilnog energenta - prirodnog gasa, koji je redovni
pratilac nafte, ali koji mnogo manje utiče na ekosisteme. Dalja nastojanja da se prevaziđe
akutna nestašica energije vodila je ka ekspanziji nuklearnih elektrana. Ranija i novija
istorijska dešavanja u pogledu havarija na nuklearnim reaktorima ponovo su potvrdila štetan,
čak opasan uticaj nukleakrne energije u pojedinim fazama njenog dobijanja i upravljanja
rezidualima. Na globalnom planu, savremena privreda mora da se transformiše u održivu, što
znači da ekonomski i ekološki interesi moraju da se sagledavaju istovremeno i ravnopravno.
U tom smislu, energetika kao pojedinačno najznačajniji privredni uticajni činilac na ekološke
devastacije, transformiše se u smislu zaokreta ka ponovo otkrivenim obnovljivim izvorima
energije. To znači da je energija Sunca, vjetra, malih vodenih tokova, plime i oseke kao i
bioenergija, korišćena vijekovima (od pojave ljudskih zajednica), ali se u jednoj etapi razvoja
civilizacije, njen značaj potcijenio u korist fosilnih energetskih resursa. Sa najnovijim
posljedicama korišćenja fosilnih energenata po životnu sredinu, naučna i široka javnost
intenzivno nastoji da pronađe rješenje za nagomilane ekološke probleme. Nova naučna
discuplina nastala u okviru sinteze društvenih i prirodnih nauka, nazvana ekološka ekonomija,
obraća dužnu pažnju značaju termodinamičkim zakonitostima u privrednim procesima, čime
se obezbjeđuje privredna aktivnost uz očuvanje životne sredine u realnim okvirima održivog
razvoja. Upravljanje energijom je put i podrška smanjenju ekoloških pretnji i ekonomskih
troškova uz povećanje kvaliteta života i ekonomskog napretka.U samom energetskom sektoru
najvažniji mehanizmi za zaštitu klime su energetska efikasnost i zaokret ka OIE u
proizvodnju, distribuciju i potrošnju, odnosno u zadovoljenju energetskih potreba. Način
korišćenja energije i i proizvodnja energije iz OIE realno je inicijator razvoja određenog
prostora, zemlje, ali ako se ne vodi računa o uticaju na ekosistem, pri proizvodnji, distribuciji
i potrošnji energije, takva djelatnost sigurno vodi do privrednog i društvenog sistema koji ne
može biti održiv na duge staze. Iz tog razloga neophodno je da dalji koraci, da planiranje
energetskog sektora budu sprovedeni tako da se prvo definišu prioriteti razvoja energetskog

17
sektora, što će u daljem slijedu događaja obezbjediti ekonomski razvoj uz poštovanje principa
održivog razvoja.

18
6.0 Literatura

[1]http://greencouncil.org/publik/Analiza_okvirne_energetske_strategije_BiH_do_2035._godi
ne.pdf

[2] https://www.euronuclear.org/e-news/pdf/3Crisis.pdf

[2]https://www.fer.unizg.hr/_.../mentori_Debrecin_Tomsic_Gulbrandsen_2006.ppt

[4] Economy Energy Environment : The 3E Compass Model -Kimio Uno

19