DVA OSNOVNA NAČINA OBLIKOVANJA

UPRAVLJAČKE JEDINICE

Dva osnovna pristupa oblikovanja upravljačke jedinice procesora:

1) sklopovski pristup;
2) mikroprogramski pristup

SKLOPOVSKI PRISTUP
U sklopovskom se pristupu upravljačka jedinica promatra kao sekvencijalni logički sklop ili
konačni automat (engl. finite-state machine) koji generira sljedove upravljačkih signala kao
odgovor na pribavljenu strojnu instrukciju iz memorije, možebitne vanjske uvjete i stanje
zastavica statusnog registra.

Uobičajeni ciljevi u oblikovanju takvim pristupom su minimizacija broja sklopovskih

komponenti i postizanje što je moguće veće brzine djelovanja.

- Minimizacija broja sklopovskih komponenti u izvedbi upravljačke jedinice opravdana

je kada se zna da upravljačka jedinica zauzima velik dio
površine silicijskog čipa (ukupna raspoloživa površina silicijskog čipa kreće se od oko
50 mm2 za 16-bitne mikroprocesore do oko 500 mm2 za višejezgrene procesore).
PRIMJER: upravljačka jedinica 8-bitnog procesora MC 6800 zauzimala je oko 58%
cjelokupne površine procesorskog čipa, 16-bitni procesor MC 68000 treba oko 69%
površine silicija za upravljačku jedinicu, a za neke 32-bitne procesore upravljačka jedinica
zauzima više od 80% površine čipa.

Ne smije se zanemariti i potrošak snage, naime veći broj komponenti i sve veća brzina
sklopovlja, odnosno viša frekvencija signala vremenskog vođenja, prouzrokuje sve veći
potrošak snage, a to izaziva velike probleme vezane za hlađenje procesorskog čipa.

Jasno je da se zauzećem većeg dijela procesorskog čipa upravljačkom jedinicom smanjuje

prostor za izvedbu puta podataka koji izravno utječe na performansu procesora (višestruke
aritmetičke i logičke jedinice, protočna izvedba, razgranati protočni putovi podataka).
Jednom kada je upravljačka jedinica realizirana sklopovskim pristupom, jedini način za
izvedbu bilo kakve promjene u njezinom ponašanju zahtijeva potpuni redizajn. Takva se
jedinica obično naziva "čvrsto ožičena"(engl. hardwired).

Mikroprogramiranje predstavlja alternativni pristup oblikovanju upravljačke jedinice

procesora.
Središnja građevna sastavnica upravljačke jedinice je upravljačka memorija (ili
mikroprogramska memorija) (engl. control memory) u kojoj su pohranjeni "upravljački
signali" u formatu poput strojnih instrukcija u programu. U tom obliku pohranjene
upravljačke signale nazivamo mikroinstrukcijama. Sljedovi mikroinstrukcija čine jedan ili
veći broj programa koji se nazivaju mikroprogramima. Upravljačka memorija
mikroprogramirane upravljačke jedinice pohranjuje više mikroprograma: Svakoj strojnoj
instrukciji iz instrukcijskog skupa odgovara jedan mikroprogram koji če se pobuditi na
temelju operacijskog koda strojne instrukcije i, možebitno, na temelju vanjskih uvjeta ili
stanja zastavica statusnog registra. Izvođenjem mikroprograma pribavljat će se
mikroinstrukcije (upravljački signali) iz mikroprogramske memorije i upućivat će se
upravljačkim točkama u putu podataka. Zaključimo, mikroprogramska memorija sadržava
skup mikroprograma kojima se oponaša skup strojnih instrukcija procesora. = "računalo u
računalu" .

- Mikroprogramski pristup izvedbi upravljačke jedinice omogućuje bolji i sistematični

dizajn jer su upravljački signali "formatirani" u mikroinstrukcije, a izmjena
upravljačkih signala ili slijeda upravljačkih signala svodi se samo na promjenu
sadržaja jedne ili više memorijskih lokacija mikroprogramske memorije. Zbog načina
izvedbe u kojem su upravljački signali "ugrađeni" u neku vrstu "softvera"tj. programa
niske razine, ovako se oblikovana upravljačka jedinica naziva mikroprogramska (engl.
microprogrammed), ali i firmwired (za razliku od sklopovske izvedbe koja se naziva i
hardwired).

Najbolju metodu oblikovanja upravljačke jedinice.

Mikroprogramirana jedinica je, međutim, skuplja od sklopovski realizirane

upravljačke jedinice, a vrlo često i sporija zato što zahtijeva dodatno vrijeme za
pribavljanje mikroinstrukcije iz mikroprogramske memorije (vrijeme potrebno za
mikrofazu - pribavi). Procesori CISC arhitekture koji imaju veliki i raskošan skup
strojnih instrukcija, u načelu, imaju upravljačku jedinicu realiziranu
mikroprogramiranjem. Procesori RISC arhitekture koji imaju mali skup jednostavnih
(ali ekstremno brzih) strojnih instrukcija koriste sklopovski realiziranu upravljačku
jedinicu.