Psihologija – 2.

kolokvij

1. Uloga i priroda emocija

Funkcija emocija – odražavanje našeg odnosa prema stvarima i događajima, prema drugim
ljudima i prema vlastitim postupcima, akcijama i doživljajima

4 komponente emocija:

1. Fiziološko uzbuđenje – tj. brojne fiziološke promjene koje nam omogućuju adaptivnu akciju
poput ubrzanja rada srca, ubrzanja disanja, lučenja adrenalina itd.

2. Kognitivna interpretacija – tj. misli koje prate neki događaj i procjenu koliko je taj događaj
za nas ugrožavajući ili ne

3. Vanjski znakovi, izražaji ili ekspresije – tj. pokazivanje vlastitih čuvstvenih stanja drugima
kako bismo ih na nešto upozorili ili ih potakli na razumijevanje

4. Ponašanje ili reakcija na doživljeno čuvstvo

Kako možemo upravljati emocijama vodeći računa o tim komponentama

Saznali smo da je naš nadređeni zajednički rad prezentirao kao svoj vlastiti te nas nije ni spomenuo.

Emocije koje se mogu pojaviti u tom trenutku su razočarenje i ljutnja. Fiziološke reakcije mogu
biti da nam navre krv u lice, imamo osjećaj gušenja, osjetimo bol u želucu, probadanje u prsima i
sl. Ti se procesi odvijaju automatski i na njih nemamo direktan utjecaj. Misli koje se pojavljuju
mogu biti Pokazat ću ja njemu, Ljudima danas ne smiješ vjerovat, Danas su svi pokvareni, Osvetit
ću se itd. što nas može dovesti do nasilnog ponašanja, oštećenja imovine druge osobe što na kraju
rezultira negativnom posljedicom. Na kraju rezultira s osjećajem razočaranosti, mislima kako
svijet nije pravedan i potrebu da agresijom postignemo pravdu, što onda postaje začarani krug.

U svakoj emociji možemo birati između nekoliko mogućnosti:

a) možemo osvijestiti što osjećamo, ali da to uopće ne izrazimo, jer procijenimo da nije sada
vrijeme za to

b) možemo neverbalno izraziti svoje osjećaje

c) možemo verbalno izraziti svoje osjećaje, tako da kažemo koliko nas je naljutilo i razočaralo
takvo ponašanje

d) možemo izraziti osjećaje akcijom koja je usmjerena nekom cilju, npr. tražiti da se i naše
ime uvrsti naknadno, ući u konflikt s ciljem da se takva situacija više ne ponovi ili naprosto
potražiti drugi posao s boljim međuljudskim odnosima
Psihologija – 2. kolokvij

2. Pozitivna psihologija

Pozitivna psihologija bavi se znanstvenim istraživanjem pozitivnog ljudskog funkcioniranja.

Njezin cilj je otkriti i promovirati faktore koji omogućuju pojedincima, zajednicama i društvima
da se razvijaju i napreduju.

Naučena bespomoćnost označava fenomen odustajanja od rješavanja zadatka ili situacije, a da

nismo ni pokušali, a javlja se kao posljedica prijašnjeg neuspjeha u sličnom zadatku ili situaciji
(Martin E. P. Seligman – proveo eksperiment 60-tih godina na psima u kavezu)

Lokus kontrole je percipirano mjesto činitelja koji se doživljavaju kao izvori upravljanja osobnim
ponašanjem i kao uzroci svega što se osobi događa, uključujući njezine uspjehe i neuspjehe.

LOKUS KONTROLE
Unutarnji
Dugoročno gledano, trud se u životu isplati.
Prosječan čovjek može utjecati na događanja
u društvu oko sebe.
Za sreću se treba potruditi.
Svatko je kovač svoje sudbine.
Većina događaja u mom životu je pod mojom
kontrolom.
Vanjski
Ljudska vrijednost često u životu prolazi
nezapažena bez obzira na to koliko se trudili.
Svijetom vlada nekolicina moćnika i običan
smrtnik tu ništa ne može učiniti.
Neki ljudi su naprosto rođeni sretni.
Moju sudbinu kroje drugi ljudi.
Što se treba dogoditi, dogodit će se bez obzira
što ja činim.

3 izvora sreće:

1. Genetika – poput nekih crta ličnosti

2. Životne okolnosti bitne za sreću – kultura, država, geografski smještaj, dob, spol, bračno
stanje, posao, prihodi itd.)

3. Aktivnosti kojima se osoba bavi, a povezane su sa srećom

Pojam zanesenosti (flow) – popratni osjećaji potpune apsorbiranosti, stapanja s aktivnošću,

nesvjesnosti okoline i protoka vremena, užitka i totalne kontrole. Zanesenost se najviše javlja u
aktivnostima poput plesanja, pisanja, sviranja, jedrenja, igranju šaha, čitanja, a ne javlja se u
svakodnevnim aktivnostima koje s radimo s pola mozga npr. pranje suđa ili gledanje TV-a.
Psihologija – 2. kolokvij

3. Suočavanje sa stresom

Dobrobiti stresa:

1. Zadovoljenje naše potrebe za podražajima i izazovima

2. Stres često potiče osobni rast i razvoj, razvoj novih vještina, otkrivanje novih resursa i
snaga, te omogućuje dobivanje novih uvida i često promjene na bolje

3. Izlaganje stresu povećava toleranciju na stres i olakšava nam nošenje sa sličnim situacijama

Podjela stresora:

1. Vanjski – okolina (druge osobe, buka, vrućina, rokovi, nesreće...)

2. Unutarnji – tijelo (starenje, bolest, PMS, poteškoće sa spavanjem ili ishranom...), misli
(tjeskobe, strahovi, konflikti, nezadovoljstvo sobom i/ili svojim životom...)

Simptomi stresa:

1. Fiziološki – ubrzan rad srca, pojačano lučenje hormona (posebno adrenalina i kortizola),
napetost mišića, pojačano znojenje, suha usta, ubrzano disanje...

2. Kognitivni – smetnje koncentracije i pamćenja, otežan proces donošenja odluka...

3. Emocionalni – promjene raspoloženja, osjećaj razdražljivosti i nezadovoljstva

4. Ponašajni – problemi s prehranom i spavanjem, povećano konzumiranje cigareta i

alkohola, kašnjenje, povećan broj sukoba s drugima...

Lazarusov kognitivni model stresa:

Središnje mjesto zauzimaju kognitivna procjena situacije i suočavanje sa stresom. Kognitivna

procjena odnosi se na proces procjene neke situacije, tijekom kojega si postavljamo dva pitanja:

 Znači li ova situacija za mene prijetnju ili izazov?

 Mogu li se nositi s tom situacijom?

Npr. ako ostanemo bez posla i to doživimo kao prijeteći događaj s kojim se ne možemo nositi, tada
će i doživljaj stresa biti intenzivan. Istu situaciju možemo procijeniti i kao izazovnu jer nas može
potaknuti na razvijanje nekih novih vještina i pronalaženje drugog posla.
Psihologija – 2. kolokvij

3 načina suočavanja sa stresom:

1. Strategije usmjerene na problem uključuju nastojanja da uklonimo problem koji izaziva

stres. Aktivno suočavanje s problemom i planiranje su u korelaciji s visokim
samopoštovanjem i smanjenom tjeskobom. Ipak, ukloniti stresor iz okoline nije uvijek
moguće te moramo pronaći druge načine da se nosimo s takvim situacijama.

2. Strategije usmjerene na procjenu uključuju promjenu kuta gledanja na stresor ili

redefiniranje situacije. Kada smo u stanju problem vidjeti kao priliku, staviti ga u drugu
perspektivu, postižemo nove uvide i razvijamo mogućnosti za učenje iz stresne situacije.

3. Strategije usmjerene na emocije uključuju pronalaženje načine da smanjimo simptome

stresa. Istraživanja su pokazala da su zdravije osobe koje govore o svojim problemima od
onih koji probleme zadržavaju probleme za sebe. Također uspješne su i vježbe relaksacije.

Osobine povezane s većom otpornošću na stres:

a) Osjećaj posvećenosti – ljudi koji imaju jasno definirane ciljeve i životne vrijednosti
kojima su posvećeni imaju veću otpornost na stres

b) Sklonost izazovima – ljudi koji promjenu vide kao neizostavni dio života, kao priliku, a
ne kao prijetnju, lakše se nose s različitim životnim situacijama

c) Unutrašnji lokus kontrole – ljudi koji vjeruju da sami kontroliraju događaje u svome
životu, bolje se suočavaju sa stresom

d) Optimizam – ljud koji općenito očekuju dobre ishode u svome životu bolje se nose sa
stresnim situacijama

e) Samoefikasnost – ljudi koji vjeruju da imaju sposobnosti, vještine i znanje potrebne za

rješavanje neke strese situacije prije će to i uspjeti

f) Smisao za humor – pomaže ljudima da i u najtežim situacijama ne izgube volju i prepuste

se očaju
Psihologija – 2. kolokvij

4. Komunikacija

Opća komunikacijska shema:

Verbalna komunikacija:

1. Čitanje je verbalni oblik komunikacije vrlo važan i kod učenja. Vrlo mali broj ljudi koristi
svoje kapacitete za čitanje. Zbog subvokalizacije (izgovaranje pročitanog u sebi), uskog
vidnog polja, regresivnih pokreta pri čitanju (vraćanje pogleda na već pročitano) i
nedovoljnog razumijevanja, prosječna brzina čitanja je višestruko manja od moguće, no
postoje tečajevi brzog čitanja gdje se može ubrzati čitanje polaznika.

2. Pisanje – pogotovo ako se radi o životopisu, molbi za posao ili nekom službenom dopisu,
može imati velikog utjecaja na ishod poslovanja. Pisani tekst mora zadovoljiti tri uvjeta, a
to su jasnoća, urednost i gramatička ispravnost.

3. Slušanje je po mnogima, najvažniji i najzasupljeniji, ali u edukaciji najzanemareniji oblik

verbalne komunikacije. Ovoj vještini svatko tko namjerava raditi s ljudima mora posvetiti
osobitu pažnju. Iz tog razloga vještini slušanja, kao i vještini govorenja posvećeno je
posebno poglavlje.

4. Govorenje se javlja u različitim oblicima, ovisno o situaciji. Područje govorne

komunikacije je vrlo široko, no mi ćemo staviti naglasak na pripremu javnog izlaganja ili
prezentacije. Ona uključuje sve govorničke (retoričke), ali i sve ostale komunikacijske
vještine.

Neverbalna komunikacija:

1. Izražavanje osjećaja – najčešće pomoću izraza lica, ali i položaja tijela, tona i brzine
govora

2. Izražavanje stavova u komunikacijskom interakciji – npr. kimanje glavom, odmicanje

tijela od sugovornika...
Psihologija – 2. kolokvij

3. Prezentiranje vlastitih osobina – npr. nečiju nesigurnost možemo iščitati iz njegova

položaja tijela, izraza lica, glasa...

4. Praćenje, podrška i dopuna verbalnoj komunikaciji – gestikulacijom dajemo veću

težinu nekoj poruci ili dodatno pojašnjenje (pokažemo nekome rukom smjer kojim treba
ići)

5. Potpuna zamjena za verbalnu komunikaciju – npr. jezik gluhonijemih ili geste

prometnog policajca

6. Konvencionalno izražavanje različitih socijalnih aktivnosti – npr. rukovanje, naklon,

namigivanje...

4 zone osobnog prostora:

1. Intimna zona je prostor oko tijela do 45 cm udaljenosti, u koji propuštamo samo

najbliskije osobe (partner/ica, član obitelji, prijatelj/ica, djeca).

2. Osobna zona je prostor do 120 cm od našeg tijela, koji odgovara uobičajenoj udaljenosti
koju imamo dok komuniciramo s prijateljima.

3. Socijalna ili društvena zona odgovara udaljenosti do 360 cm od našega tijela na kojoj
komuniciramo s nepoznatim ljudima

4. Javna zona je udaljenost veća od 360 cm od našega tijela, na kojoj se držimo u odnosu na
grupu ljudi (npr. pri držanju javnih govora)

Prezentacija – poseban oblik komunikacije koji omogućuje primjenu svih komunikacijskih

vještina. Vrlo raširen oblik govorne komunikacije u poslovnom okruženju.

Osobine dobrih prezentatora:

 sposobnost zadržavanja pažnje i interesa slušatelja, tj. sposobnost da učine prezentaciju

zanimljivom

 sposobnost logističkog argumentiranja i zaključivanja – odnosno sposobnost dokazivanja

i poticanje na promjenu stavova i/ili ponašanja (npr. glasanje za stranku, kupnja nekog
proizvoda)

 sposobnost prilagođavanja načina izlaganja slušateljima

 sposobnost jasnog strukturiranja izlaganja – odnosno omogućavanje slušateljima da

razumiju i zapamte ključne ideje prezentacije
Psihologija – 2. kolokvij

Najčešće pogreške pri držanju prezentacija:

 nejasan cilj izlaganja

 nezadovoljenje potrebe slušatelja

 loša organizacija

 previše nepotrebnih informacija

 monoton glas

 neuvjerljiv nastup

 nepotrebna, nejasna ili neprikladna vizualna pomagala

 čitanje izlaganja

Kako postići uvjerljivost pri prezentaciji:

 govorite o stvarima koje dobro poznajete

 izlaganje započnite stvarima koje ljudi općenito prihvaćaju

 naučite govoriti jasno, sigurno i relativno brzo

 izravno gledajte u ljude kojima govorite

 ne budite nasilni u nastojanju da pošto-poto uvjerite ljude u svoj stav

 pokažite nepristranost

 vodite računa o raspoloženju ljudi kojima govorite; nezadovoljne je ljude teško u nešto
uvjeriti

 strah je djelotvorno sredstvo uvjeravanja – samo ako se nudi i rješenje za izbjegavanje

opasnosti

 pametnu publiku ne provocirajte prešućivanjem druge strane medalje

 ono što je najvažnije recite odmah na početku; kasnije možete i ponoviti

 učinite ljude suodgovornima za akciju koja slijedi govor

 dodatno potaknite razmišljanje ljudi (ako vam je uopće stalo do toga da razmišljaju)

 budite opušteni
Psihologija – 2. kolokvij

Kako steći naklonost drugih ljudi:

1. Saznajte nešto o osobi unaprijed. To vam može pomoći da izbjegnete neprikladnu šalu i da
odaberete prikladnu temu za razgovor ako se za to ukaže potreba.

2. Ako se tek tamo upoznajete, dajte joj diskretno do znanja da ste joj zapamtili ime. Zapamtiti
ime osobe s kojom smo se upoznali je uvijek izuzetno važno jer pokazuje i naše poštovanje
prema njoj. Isprika da vam to nikako ne uspijeva vas ne opravdava! Svima nam je jasno da
važna imena lako zapamtimo!

3. Govorite o onom što zanima drugu osobu i slušajte!

4. Izrecite joj kompliment, ali budite oprezni: laskanjem ćete napraviti štetu!

5. Govorite umjereno brzo, smireno i sigurnim glasom.

6. Pazite na neverbalnu komunikaciju i to posebno: gledajte osobu u oči, povremeno kimnite

glavom, smiješite se (u kontekstu), nagnite se i usmjerite prema sugovorniku, ne ulazite osobi
u osobni prostor, vodite računa o rukovanju.

Aktivno slušanje znači dati sugovorniku do znanja da doista čujemo što ima za reći. Ono nam
omogućuje da potražimo razumijevanje bez procjenjivanja ili blokiranja poruke.

Parafraziranje – znači svojim riječima izreći ono što nam komentari sugovornika znače.
Parafrazirati možemo u obliku pitanja ili izjave. (Dakle, želiš reći...; Ako sam te dobro shvatila,
tebi je važno...; Drugim riječima, ti predlažeš da...)

Reflektiranje osjećaja – znači preoblikovati sugovornikov izražaj osjećaja, odnosno

konkretizirati ga. Npr. ako nam sugovornik uzrujano govori o nekom događaju, možemo reći
Vidim da te ova situacija silno uznemirava, time pokazujemo razumijevanje, ali i pomažemo
sugovorniku da osvijesti svoje trenutno stanje.

Držanje govora – priprema za izlaganje

1. Definirati cilj izlaganja. (ovisi želimo li slušatelj informirati npr. o projektu ili uvjeriti u nešto
npr. promijeniti im stavove i ponašanje)

2. Odrediti koliko će izlaganje trajati. (optimalna količina vremena bi bila 20 min., max. 60 min)

3. Doznati karakteristike ljudi koji će nas slušati. (dob, spol, obrazovanje, stupanj poznavanja
teme i motivacija sluštelja)

4. Strukturirati izlaganje/govor (uvod, glavni dio, zaključak)

Psihologija – 2. kolokvij

5. Pripremiti tehnička pomagala (dobro pripremiti tehniku i prostor u kojemu ćemo izlagati,
potrebno je maknuti sve predmete koji odvlače pažnju)

6. Uvježbati izlaganje (vježbati, vježbati i vježbati!)

Struktura govora:

a) Uvod – potrebno je pozdraviti prisutne te najaviti i predstaviti temu i glavne teze izlaganja
te navesti vrijeme izlaganja

b) Glavni dio – moramo odrediti redoslijed i iznijeti glavne ideje koje želimo prenijeti,
iznesene ideje potkrijepiti brojkama, statističkim podacima, anegdotama, šalama, izjavama
stručnjaka itd. Unijeti svoju osobnost i entuzijazam.

c) Zaključak – dobar je ako sažmemo glavnu ideju izlaganja i još jednom ponovimo najbitnije

Uspješan govornik (verbalna i neverbalna komunikacija)

 održavati kontakt očima

 izravno gledati u ljude

 kada započinjete govoriti izbjegavati gledati prema dolje ili u stranu

 ne trepćite pretjerano

 govorite dovoljno glasno, važne stvari naglasite promjenom ritma i volumena glasa,
mimikom i gestama

 ne pravite duge pauze prije odgovaranja na pitanje

 izbjegavajte poštapalice, pročišćavanje grla

 ne prekidati drugu osobu u pola riječi

 izbjegavati ometajuće geste (dodirivanje lica, kose, češkanje, igranje s različitim

predmetima itd.)
Psihologija – 2. kolokvij

5. Konflikti/sukobi

Sukob (konflikt) je stanje do kojega dolazi onda kada se na putu između čovjeka i neke njegove
želje nađe prepreka.

Vrste konflikata:

1. Interpersonalni – između dvije ili više osoba, osobe žele postići cilj za koji opažaju da ga
samo jedna osoba može postići

a) Sukobi interesa – sukob se javlja kada obije strane žele istu stvar

b) Sukobi vrijednosti – prepiru se dvije osobe različitih političkih orijentacija, vjera i sl.

c) Sukobi osjećaja – jedan od novopečenih bračnih partnera želi živjeti što bliže
roditeljima; dok drugi ne želi – posljedica nezadovoljenih potreba za ljubavlju, pažnjom,
kontrolom, poštivanjem itd.

2. Intrapersonalni – sukob unutar jedne osobe, sami sa sobom

a) Sukob dvostrukog privlačenja – dvije stvari nas privlače, a možemo dobiti samo jednu

b) Sukob dvostrukog odbijanja – dvije stvari nas odbijaju, a moramo odabrati samo jednu

c) Sukob istovremenog privlačenja i odbijanja – jedna stvar nas istovremeno privlači i

odbija

Načini razrješavanja sukoba:

1. Povlačenje je strategrija izbjegavanja kojom ne rješavamo konflikt. No, iako može

označavati predaju, katkada se iz sukoba povlačimo i kako bi se žrtvovali za drugu stranu ili
pak dobili na vremenu. (npr. dobro je primijeniti u sukobu s roditeljima)

2. Smirivanje je strategija koja podrazumijeva smanjivanje napetosti, tj. traženje zajedničkih

točki s drugom stranom, uz istovremeno izbjegavanje onoga u čemu postoji razilaženje. (npr.
dobro je primijeniti u sukobu u društvu)

3. Suradnja je rješavanje sukoba na obostrano zadovoljstvo. Podrazumijeva udruživanje s

osobom s kojom smo u sukobu oko zajedničkog cilja. Suradnja obično slijedi ove korake:
(najbolje primijeniti u bračnim problemima)

a) Priznati da sukob postoji i suočiti se s njim.

b) Saslušati i shvatiti poziciju druge strane.

c) Definirati u čemu je problem.

d) Tražiti i vrednovati različita rješenja.

Psihologija – 2. kolokvij

e) Dogovoriti provođenje rješenja u djelo.

4. Prisila je strategija kojom osoba nastoji postići samo svoj cilj i zadovoljiti interese bez obzira
na drugu stranu. (npr. najbolje primijeniti u sudskim procesima)

5. Pregovaranje (cjenkanje) je strategija pri kojoj svaka strana nastoji postići svoj cilj, a kako
bi to ostvarila mora se nečega odreći u korist druge strane. (npr. najbolje se primjenjuje u
konfliktima s poslodavcem)

Umanjivanje vjerojatnosti nastanka konflikta:

 ponašajte se prema drugoj osobi s poštovanjem

 aktivno slušajte

 budite kratki

 izbjegavajte teške riječi

 recite što zaista mislite

 recite što osjećate

Asertivnost

Pasivno (neasertivno) – osobe stavljaju prava drugih ispred svojih, ne znaju se oduprijeti
drugima. Klasičan primjer pasivnog ponašanja je trpljenje nasilja u obitelji, u školi (buling) ili na
radnom mjestu (mobing).

Agresivno – osobe koje misle samo na zadovoljenje svojih potreba bez obzira na druge.
Maltretiranje među djecom u školi, kada određeno dijete želi dobiti nešto ili želi zastupiti svoje
mišljenje, te agresijom i fizičkim napadom želi doći do ostvarenja cilja.

Manipulativno (pasivna/indirektna agresija) – osoba koja će svojim ponašanjem indirektno

nastojiti zadovoljiti svoje potrebe, služeći se indirektnim, skrivenim porukama, sarkazmom,
laganjem, izmotavanjem. Kolega na faksu svaki put izbjegava napraviti svoj dio u timu, pa ostale
kolege obave njegov posao kako im ne bi ocjena patila. Kolega svaki put daje neki razlog koji se
ispostavi neistinitim.

Asertivno – osoba koja će na samopouzdan, ozbiljan i smiren način zadovoljiti svoje potrebe i
prava usklađenošću verbalne i neverbalne komunikacije, poštujući pritom potrebe i prava druge
osobe. Na školskom satu profesoru daju priliku svim učenicima da iskažu svoja mišljenja i
postave pitanja i isto tako cijene drugačija mišljenja.
Psihologija – 2. kolokvij

Uzroci neasertivnosti:

1. Strah od posljedica – odbacivanje drugih, razočarenje drugih, agresivnost drugih itd.

2. Neznanje – ne znaju drugačije ili nismo svjesni svojih asertivnih prava

3. Svjesno biranje neasertivnosti – npr. da ostvarimo neku korist, poštedimo drugu osobu ili
nam situacija nije važna

Ja poruke – dijelovi i primjer

Opis konkretne situacije Opis osjećaja - posljedice Prijedlog

Kada ti zakasniš 20 minuta... Ja brinem da ti se nije nešto Pa te molim da ubuduće
dogodilo... dođeš na vrijeme.
Kada mi na sastanku upadate Zaista se osjećam kao da me Pa vas molim da pričekate da
u riječ ne poštujete dovoljno... završim misao.

Poslovni pregovori – opći koraci

1. korak: Priznati postojanje problema i definirati ga – Što je problem?

2. korak: Svaka strana objašnjava svoju poziciju. – Što su želje?

3. korak: Svaka strana dokazuje svoje potrebe. – Koji su argumenti i zašto to želimo?

4. korak: Obje strane navode moguća rješenja povoljna za obje strane. – Što bi sve mogli
učiniti?

5. korak: Odabire se najpovoljnije rješenje. – Što ćemo točno učiniti?

6. korak: Dogovaraju se praktični koraci i obaveze svake strane. – Kako ćemo to učiniti?

7. korak: Dogovara se datum ponovnog susreta, na kojem će se raspraviti učinak rješenja i

njegove provedbe u praksi. – Je li plan bio zadovoljavajući?