SVEUČILIŠTE SJEVER

SVEUČILIŠNI CENTAR VARAŽDIN

ZAVRŠNI RAD br. 390/MM/2014

Važnost tipografije u vizualnim formama

i identitetima kroz povijest

Zbodulja Robert, 4564/601

U Varaždinu, rujan 2014.

 Sveučilište Sjever
Sveučilišni centar Varaždin

ZAVRŠNI RAD br. 390/MM/2014

Važnost tipografije u vizualnim formama

i identitetima kroz povijest

MENTOR: STUDENT:

Robert Geček, dipl.ing., pred. Zbodulja Robert, 4564/601

Varaždin, rujan 2014.

PREDGOVOR

Zahvaljujem svojem mentoru, pred. Robertu Gečeku, dipl. ing. na ukazanom

povjerenju i pomoći prilikom izrade završnog rada.

Zahvaljujem doc. dr. sc. Mariju Tomiši i pred. Snježani Ivančić-Valenko,

dipl. ing. na savjetima i informacijama koje sam stekao na njihovim
predavanjima a koji su mi pomogli u pisanju završnog rada.

Od srca zahvaljujem svojoj obitelji koja je bila velika potpora tijekom

studija i posebno za vrijeme pisanja završnog rada. Nadam se i vjerujem da će
završetak ove epizode biti najveći motiv mojoj djeci da nauče sve što požele u
životu.

i
SAŽETAK

Kroz ovaj završni rad pokušat ćemo objasniti kakav je utjecaj imala tipografija
kao vizualni element različitih ljudskih djelatnosti kroz dugi povijesni period.
Kako je povijest obilježila karakter čovjeka, tako su u radu spomenuti najvažniji
trenuci koji su doprinijeli nastanku tipografije kao znanosti kakvom je danas
shvaćamo. Kronologijom događanja u povijesti pisane riječi, želimo istaknuti
važnost događaja i djelovanja tipografskih umjetnika. Njihova dijela u prošlosti,
uvelike objašnjavaju moderne dizajnerske i tipografske ideje.

Koje su bile težnje ranih tipografa? Zašto su pisma bila na početku

nečitka, puna ligatura i abrevijatura? Kako je povijest odmicala prema
modernom dobu, tako je postajalo sve jasnije koja je uloga i važnost tipografije.
Kroz prizmu nekih najpoznatijih dizajnerskih i tipografskih umjetnika iz doba
renesanse i baroka, željelo se pokazati kako je došlo do eksplozije tipografije
krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Na kraju rada je priložena anketa koja je provedena među studentima

odjela multimedije, oblikovanja i primjene te nekim mojim bližim suradnicima.
Cilj ankete je bio provjeriti kakvo je poznavanje ljudi, koji imaju spoznaje o
tipografiji i pismima o njenoj povijesti i razvoju. Anketa je trebala ukazati na
stavove korisnika glede korištenja tipografskih formi te svjesnosti i ozbiljnosti
težine izrade tipografskih porodica pisama sa svim njezinim rezovima.

Ključne riječi: tipografija, piktogrami, ideogrami, fonogrami, hijeroglifi, alfabet,

slovoslagari, kaligrafi, tiskari, uncijala, poluuncijala, minuskula, majuskula,
antikva, kapitala, gotika.

ii
Sadržaj
1. UVOD........................................................................................................................................1
2. TIPOGRAFIJA.............................................................................................................................4
3. POVIJEST TIPOGRAFIJE.............................................................................................................6
3.1. KAMENO DOBA.................................................................................................................6
3.2. METALNO DOBA................................................................................................................8
3.3. GRČKI UTJECAJ.................................................................................................................11
3.4. RENESANSA.....................................................................................................................12
4. KNJIGOTISAK..........................................................................................................................17
4.1.OBLIKOVANJE INFORMACIJSKE I VIZUALNE KULTURE PROCVATOM I ŠIRENJEM
KNJIGOTISKA..........................................................................................................................18
4.2. RAZVOJ PISAMA POD UTJECAJEM KNJIGOTISKA.............................................................20
5. HARMONIJA PISAMA..............................................................................................................26
5.1. BAROK & NEOKLASICIZAM..............................................................................................26
5.1.1. William Caslon..........................................................................................................27
5.1.2. John Baskerville........................................................................................................28
5.1.3. Pierre Simon Fournier...............................................................................................29
5.1.4. Obitelj Didot.............................................................................................................31
5.1.5. Giambattista Bodoni.................................................................................................32
6. INDUSTRIJALIZACIJA...............................................................................................................34
7. NOVO DOBA...........................................................................................................................36
7.1. AVANGARDA....................................................................................................................36
7.2. FUTURIZAM.....................................................................................................................38
7.3. DADAIZAM.......................................................................................................................39
7.4. BAUHAUS........................................................................................................................40
8. MODERNA TIPOGRAFIJA I GRAFIČKI DIZAJN...........................................................................47
8.1. ŠVICARSKA ŠKOLA...........................................................................................................48
9. GLOBALNO SELO.....................................................................................................................52
10. DOBA RAČUNALA.................................................................................................................55
11. ANKETA................................................................................................................................59
12. ZAKLJUČAK...........................................................................................................................64
POPIS SLIKA................................................................................................................................65
LITERATURA I REFERENCE..........................................................................................................68
1. UVOD

Naši preci nisu znali za pismo, nisu znali za knjigu, nisu imali potrebe pisati ili
čitati. Usmena komunikacija je prilično starija od pisane riječi. Tisućljećima se
svo znanje koje je čovjek sakupio, prenosilo usmenim putem. U takvom
komunikacijskom procesu najvažnija je bila ljudska memorija. Primitivne načine
komunikacije prepoznajemo i kod životinja. Mnoge vrste životinja svjesno
komuniciraju međusobno pa čak i s čovjekom. No, kod ljudi je raspon
komunikacijskih vještina dakako daleko opsežniji od životinjskog, pa je
razumljivo da je sve te informacije bilo teško pohraniti i procesuirati. U dalekoj
povijesti, ljudska komunikacija je bila ograničena prostorom i vremenom. Kako
su se samo najvažniji sadržaji prenosili usmenim putem i to među uskim
zajednicama, većina ostalih informacija je bila zauvijek izgubljena.

I prije pronalaska pisma, naši preci se služe vizualnim pomagalima kako

bi sadržaj memorije, odnosno govor prikazali grafičkim putem. Tako nastaju
prve komunikacije pomoću slika. Prvi piktogrami, stari i više desetaka tisuća
godina, možemo smatrati prvim pismom. Prikazivanjem oružja, životinje ili
nekog alata na kamenim zidovima špilja, naši su preci vizualizirali svoje poruke
a njihovo značenje najvjerojatnije danas u potpunosti ne shvaćamo.

Počevši upotrebljavati grafičke znakove i slike (piktograme i ideograme)

te potom i pismo, čovjek je tako postao vremenski neograničen. Fiksirana
informacija ne poznaje prostorne i vremenske granice. Ljudski um se oslobađa
nepotrebnog pamćenja i njegov potencijal se povećava što dovodi do
civilizacijskog i duhovnog napretka. Civilizacija postaje dinamičnija što dovodi
do tehnološkog napretka i širenja spoznaja. Nakon pojave prvih zapisa, naša
povijest dobiva legitimitet pošto se vrijeme počelo „čuvati“. Tako danas
govorimo o pretpovijesnom i povijesnom razdoblju ljudskog postojanja.

Sumerani i Egipćani, bili su najrazvijeniji narodi još 5 000 godina prije

Krista. Ove kulture su u svoje doba prve pronašle način prenošenja govora u
grafički oblik. Grafičkim znakovima su prikazivali sadržaj govora, odnosno riječi.
Ubrzo su se počeli koristiti znakovima koji su označavali glasove. Njihovi
piktogrami su dobivali viša značenja, ideogrami su označavali kompleksnije
radnje a fonogramima su prikazivali slogove. Takva fonetizacija je bila na
svojem vrhuncu oko 3 000 godina prije Krista. Forma hijeroglifa je učinila
prvenstveno Egipat visokorazvijenom civilizacijom. Umijeće poznavanja i
zapisivanja hijeroglifa se stjecalo godinama a stoga su pisari bili jedni od
cjenjenijih osoba toga doba. Danas možemo reći da je vizualni identitet
tadašnjeg Egipta, strogo određen njihovim pismom. Egipatsko hijeroglifsko
pismo je ostavilo traga na cijeli ljudski tok a do današnjeg doba se niti jedan
narod ili civilizacija ne može pohvaliti s tako prepoznatljivim grafičkim
obilježjima.

1
 Komunikacijska se tehnologija, temeljena na pismu, neprestano razvijala.
Napredovanjem pisama kroz povijest i njihovim normiranjem vidi se da je rad
čovjeka na dizajnu slova sve ozbiljniji.

Pojavom pokreta humanizma te naglašene kaligrafije možemo reći da je počela

era tipografije, odnosno, tipografija se počela doživljavati kao što je vidimo
danas. U tom dijelu povijesti jako je važan rad ljudskih ruku kod izrade slovnih
znakova. Kroz povijest, razni mediji kao nositelji vizualnog identiteta civilizacija,
društva, grupa i pojedinaca nisu se po današnjim mjerilima puno mijenjali, ali su
ostavili snažan utjecaj na današnje načine vizualizacija i komunikacija.
Posredovanje informacija, nekada i sada se toliko baš i ne razlikuje. Od
Egipćana, preko Sumerana pa grka došli smo do srca Europe gdje su humanisti
pokrenuli pravu kulturnu revoluciju, koja je označila tipografiju kroz skriptarnice i
knjižnice glavnim nositeljem vizualizacije protoka informacija. Možemo reći da je
težište pregleda nositelja informacija u novijem vijeku, knjižni medij, koji je
najviše obilježen tipografijom. Od srednjeg vijeka naovamo, tiskale su se
brošure, ilustrirani leci, vjerske ideje i reforme, kulturne propagande. Za sva
moguća područja postojale su i odgovarajuće komunikacijske konvencije.

Danas živimo u svijetu koji je prenatrpan informacijama, formama,

porukama. Dizajn nas okružuje u svakom pogledu. Da li je to na ulici, u
poštanskom sandučiću, na stranicama časopisa, automobilu, knjizi, filmu,
ambalaži, plakatu, dizajn nas identificira, određuje i tako svojim vizualnim
procesima prožima našu svakodnevicu. Kroz razne komunikacijske procese,
vizualizacijom informacija stječemo estetski doživljaj koji više ili manje uspješno
ispunjava naše ekonomske, kulturne, socijalne, tehničke i ine zahtjeve i
potrebe. Kao što je već spomenuto, prenatrpanost informacijama opterećuje
ljudski mozak te stoga čovjek gubi svoja sjećanja. Još u začecima pojave pisma
bilo je kritika na ovim relacijama. Tako je Platon, starogrčki filozof koji je živio u
4. stoljeću prije Krista rekao: „Pismo će pospješiti zaboravljanje u dušama onih
koji ga nauče jer će zapustiti njegovanje pamćenja. Zbog pouzdavanja u pismo
ljudi će se sjećati na izvanjski način, pomoću stranih oblika, a ne iznutra, iz
svoga vlastitog pamćenja. Tvoji će učenici djelovati kao da su mudri, no to neće
biti prava nego lažna mudrost, jer dolazi od privida, a ne od pouke. Napisane
riječi zbore kao razumna bića, no ako ih, željan znanja, nešto zapitaš, uvijek će
ti odgovoriti jedno te isto. Svaka riječ koja je jednom napisana ostaje u svijetu –
i kod onih koji je razumiju, i kod onih kojih se ne tiče. Ona ne zna kome se treba
obratiti, a kome ne treba.“ [1].

Ovaj Platonov prigovor možemo i danas prihvatiti kao utemeljen, jer

generacije mladih više ne pamte i ne vježbaju pamćenje a što je razumljivo
zbog siline informacijskih baza znanja. No utemeljenost njegova prigovora
možemo lako iščitati iz mnoštva krivih informacija, primjerice popularne
Wikipedije i sličnih online baza znanja. Informacije se danas prenose
nezamislivo velikom brzinom i isto tako umnožavaju pa je lako zamisliti krajnji
ishod. Iz istog razloga, teško je informacije autentificirati i proširiti a lako
falsificirati. Količina koja nadilazi ljudske potencijale, olakšana je dostupnošću
znanja koja je itekako važna za znanje samo.

2
U oceanu svih tih informacija, dobar grafički aranžman vizualnih elemenata
postaje zasebna disciplina, umjetnost, prenošenja „nekih“ poruka određenoj
publici.

Spomenimo još jedan prigovor ili protest novijeg doba. Jedan je

sjevernoamerički indijanski poglavica rekao: „Crveni se čovjek boji pisma. Ono
rađa svađu i zabludu. Veliki duh govori. Čujemo ga u grmljavini, u olujnom
vjetru i silnim valovima. On nikada ne piše.“ [1]. Ovim riječima bi, vjerujem,
mnogi današnji dizajneri mogli crpiti inspiraciju za svoje radove. Lijepo je rečeno
da nam je u prirodi sve, i ona je ta koja je najveći dizajner, najveća forma koja
nas okružuje sa svim svojim elementima i dušom. Kako se može razaznati da
se prikladnom ilustracijom, tipografijom ili fotografijom može manipulirati
čovjekom pa i masama, na nama je da budemo osviješteni i educirani da bi
koristili prave vizualne forme koje će svakome učiniti bolje.

Na ovom tragu želimo ovim završnim radom prikazati put kojim su

informacije kolale od prvih pismenih ljudi pa do današnjeg digitalnog doba.
Povijest će uvijek biti važna za razumijevanje naših tekovina i bolje shvaćanje
potreba budućih naraštaja. Od industrijalizacije i osnivanja prvih umjetnički -
dizajnerskih škola poput njemačkog Bauhausa i kasnije veoma priznatih
nizozemskih i talijanskih škola, možemo reći da danas naraštaji tih smjerova
njeguju taj tradicijski pristup u dizajnu pa tako umjetnici u svojim procesima
uključuju istraživanja, analize i planiranja a vidljivi rezultati tih procesa su
sveopće prihvaćena rješenja. U Hrvatskoj tako na studiju dizajna uče mlade
ljude klesati slovne znakove kao što se radilo prije 6 000 godina u Egiptu, uče
mlade ljude kaligrafiji kao što se kroz cijelu povijest radilo u skriptarnicama.
Kroz ovu prizmu, novopečeni dizajneri spoznaju vrijednosti rada ruku i danas
smo ponosi što sve više njih postiže vrijedne međunarodne uspjehe. Čak niti
bogatije države i gradovi nemaju razrađene svoje vizualne identitete a u
Hrvatskoj je taj ciklus tek u povojima. Edukacijom i motivacijom mladih
umjetnika trebali bi postati prepoznatljivije društvo u svojem okruženju. Koji su
trendovi u svijetu i kod nas više u dijelovima ovoga rada.

3
2. TIPOGRAFIJA

Tipografija je umjetnost. Kroz povijest se tipografija puno mijenjala kako kroz

svoju formu i oblik tako i kroz svoje značenje. U civilizaciji je ova disciplina
ostavila neizbrisiv trag ponajviše kroz kulturu pisane i zapisane riječi. U svojoj
biti, tipografija obuhvaća oblikovanje slovnih znakova za što su potrebna
određena znanja i vještine. Tipografija je od svojeg nastanka ponajviše utjecala
na polju vizualizacije i identifikacije. Tradicija tipografije seže i nekoliko tisuća
godina prije Krista što znači da je urezala duboko svoj trag u ljudskoj povijesti.

Danas je tipografija, strogo određena, likovno grafička disciplina, koja

dizajnira, projektira i ostvaruje pismovne forme. Ona poštuje osnovne likovne
zakone, ali isto tako ispunjava estetske i funkcionalne zahtjeve. Grafički
dizajneri danas ne mogu zamisliti svoj posao bez kvalitetnih znanja o tipografiji.
Tipografija nije samo odabir pisma i njegova primjena već ona obuhvaća i sva
pravila dobro korištenih i aranžiranih vizualnih elemenata koje nam tipografija
nudi. Da bi dizajner kvalitetno prenio poruku do konzumenata, treba se koristiti,
kako pismom, tako i ilustracijama, simbolima i fotografijama. Kombinirajući sve
te elemente, dizajner oblikuje informacije kroz navedene vizualne forme.
Možemo slobodno reći da su dizajneri vizualni kompozitori dok su slovni
znakovi, piktogrami, ilustracije i ostali elementi njegove note.

Dobrim poznavanjem tipografskih pravila svaki dizajner, bio on

profesionalac ili laik, može svojim vizualnim porukama povećati čitljivost,
značenje, estetiku, optičku ujednačenost. Korištenjem bjelina, kontrasta,
rezova, veličina, ligatura… postiže se određena osobnost kojom je lakše
prenijeti svoj stav. Takvim načinom komunikacije s publikom postiže se željeni
utisak i dobiva se određeni karakter, odnosno izgrađen je vizualni identitet.
Može se zaključiti da je stoga tipografija ključni element u kreiranju, odnosno,
stvaranju branda.

4
 U povijesti je tipografija bila najčešći element koji se koristio u grafičkom
oblikovanju. Razni artefakti, knjige, rukopisi… koji su sačuvani u muzejima,
knjižnicama, crkvama i raznim drugim ustanovama, to itekako dokazuju. Stari
narodi su izgrađivali svoje identitete kreirajući svoja pisma. Razne kapitale,
uncijale, poluuncijale, minuskule ili majuskule su uklesane ili rezbarene na
pločama da bi sačuvale obilježja nekih naroda. Prvim izumima tiskanja slova,
tipografija je „izgubila“ svoju širinu. Kako su se olovni slogovi dugo i teško
proizvodili, tako se ljepota oblikovanja raznih pisama dijelom izgubila. No,
tiskarstvo je bilo neizbježno za razvoj masovnih komunikacija. Konačna
devalvacija tipografije je naglo došla s nastankom digitalnih tehnika, 80-tih
godina prošloga stoljeća. Radi toga pada interes za oblikovanjem slovnih formi i
dolazi do nedostatka znanja u oblikovanju pisma. U takvoj početnoj digitalno
dizajnerskoj euforiji, samo se poneki stručnjaci bave digitalnim
slovoslagaštvom. Razvojem tehnologija i tipografija je danas postala digitalna
disciplina s tisućama aplikacija i rješenja.

Da bi se bolje razumjeli i cijenili današnji slovoslagari, dobro je poznavati

povijest nastanka pisma. Učenjem starih tehnika klesanja, rezbarenja i
kaligrafije, ulazi se cjelovitije i u digitalno projektiranje slovnih znakova.
Poznavajući osnovne likovne elemente, stari klesari su proizvodili savršene
znakove svojim rukama a danas pomoću istih elemenata slažemo na tisuće
različitih pisama.

5
3. POVIJEST TIPOGRAFIJE

3.1. KAMENO DOBA

Povijest komunikacije ljudi započinje prvim slikama koje možemo naći u starim
špiljama [1]. Dakle, prve vizualne poruke su bile grafički zapisi slikovnog
karaktera. Najstarije takve slike su pronađene na području današnje Francuske,
Španjolske i sjeverne Afrike, 40 000 godina prije Krista.

Slika 3.1. - Čovjek s ptičjom glavom, ptica na palici i ranjeni bizon, na lijevoj strani nosorog;
Lascaux, 20 000 prije Krista [2]

Ovakvi i slični prizori se vjerojatno nalaze u svim špiljama na svijetu,

otkrivenim i neotkrivenim, od najstarijih do novijih. Čovjek je prikazivao i druge
stvari iz svojeg života a svi ti prikazi su vizualni nositelji njihovih poruka za koje
niti dan danas ne možemo utvrditi točno značenje.

U staro kameno doba, od paleolitika do neolitika, ljudi nisu crtali samo u

pećinama po zidovima već su koristili i različite oznake koje su bile ugrebene ili
nacrtane, najčešće na kamenju ili kostima životinja.

6
Slika 3.2. - Obluci pronađeni u južnoj Francuskoj u pećini Mas d’Azil, 10 000 g. prije Krista [3]

Ovi kameni potječu negdje iz doba neolitika, 10 000 godina prije Krista.
Njihovo značenje je još uvijek djelomična zagonetka. Teorije govore da su se
obluci koristili za razna gatanja ali njihova oslikana obilježja najviše podsjećaju
na oznake heraldike čime su vjerojatno označavali svoje pripadnosti klanovima.
Kako su ljudi u to pretpovijesno doba živjeli od lova (ratarstvo još nije bilo
razvijeno), pretpostavka je da su obluci mogli biti idealno pomagalo za
evidenciju i brojanje životinja raznih vrsta. Neki povjesničari i istraživači
smatraju oblutke najranijim i najprimitivnijim oblikom pisma.

Slični, primitivni artefakti su pronađeni po svim dijelovima svijeta.

Grafičke oznake se tako mogu pronaći osim na kamenju ili kostima još na glini i
drvu. Najstariji primjer je pločica od slonove kosti koja datira oko 32 000 godina
prije Krista, pronađena u južnoj Njemačkoj, a ima s jedne strane urezan točkasti
niz dok je s druge strane pločice izrezbaren ljudski lik.

Slika 3.3. - Pločica od slonove kosti, Nacionalni muzej Württemberg, Stuttgart, 32 000 g. prije
Krista [4]

7
 Takvi i slični sustavi znakova, služili su našim precima kao vizualna
pomagala. Kako čovjek još u staro kameno doba nije bio pretjerano obrazovan,
odnosno, evolucija još nije uradila svoje, slična pomagala su označavala
primjerice, vrijeme i mjesto sastanka. Kako bilo da bilo, urezivanjem klesanjem
ili iscrtavanjem bilo kakvih grafičkih oznaka, čovjek je tim vizualnim sredstvima
pokrenuo postupak nastajanja sustava pisma.

3.2. METALNO DOBA

Razvojem čovjeka i zajednice, odnosno kada čovjek prestaje biti nomadom,

počinje se baviti ratarstvom pa tako nastaju mjesta [1]. Prva pisma su obilježja
ratarskih zajednica a one stvaraju višak dobara koji treba evidentirati. Pismo je
tome idealno poslužilo i učinilo civilizaciju dinamičnijom. Od trenutka zapisivanja
povijesti prestaje pretpovijesno vrijeme a započinje povijesno doba.

Prva pisma nastaju za vrijeme civilizacija Egipta i Sumera oko 5 000

godina prije Krista. Prvi pokušaji grafičkog zapisivanja govora bili su putem
piktograma. Kako se jedan grafički znak čitao doslovno, odnosno označavao je
točno ono što prikazuje, tako se prvo pismo nazivalo slikovnim pismom tj.
piktogramsko pismo.

Kasnije su piktogrami denotirali, te su počeli označavati radnje, ideje i pojave,

stoga su nazvani, ideogramima a pismo, ideogramsko pismo.

Slika 3.4. – Ideogrami [5]

8
 Piktogramski se sustav tijekom vremena fonetizirao, odnosno određeni
slogovi se označavaju piktogramom s istim fonetskim ekvivalentom. Značenje
takvih fonograma je istovjetno značenju riječi.

Slika 3.5. – Klinasto pismo Sumerana [6]

Slika 3.6. – Egipatski hijeroglifi [7]

Drevne civilizacije Sumerana, Egipćana a i Kineza su sa svojim

ideogramima koji su bili jednim dijelom fonetizirani stali u razvijanju takova
pisma. Nikada ovi narodi nisu do kraja razvili poistovjećivanje jednoga grafema
s jednim fonemom. Njihova slikovna pisma su bila polufonetska a čitala su se
kao natuknice iz kojih se onda izvukao željeni kontekst. Njihovi slikovni elementi
su vremenom postajali jednostavniji da bi se lakše zapisivali. No taj zadnji korak
nije postignut ali su zato ove civilizacije širom otvorile vrata nastanku pravog
fonetskog pisma.

Nakon slabljenja drevnih civilizacija na područje tadašnje Mezopotamije,

današnjeg Bliskog Istoka (Libanon, Izrael, Sirija), naseljavaju se Feničani.
Porijeklo im je nepoznato a pretpostavlja se da su došli iz afroazijskih krajeva.
Kako su bili vrhunski pomorci, vladali su trgovinom po cijelom Sredozemlju.
Procvatom trgovine došlo je do potreba trgovaca za što lakšom komunikacijom
s poslovnim partnerima. Do tada poznata analitička pisma sa stotinama
različitih znakova zamjenjuju se konačno s glasovnim pismom. Feničani su
spoznali da se govor sastoji od malog broja glasova (fonema) kojem se može
pridružiti odgovarajuća grafička oznaka (grafem). Tako se negdje oko 1 500
godina prije Krista pojavljuju prva glasovna pisma u razvijenim feničkim
gradovima poput Tira, Sidona, Ugarita i Biblosa. Feničani su svoje pismo razvili
iz egipatskih hijeroglifa tako da su fonetsku vrijednost znaka razvili iz početnog
glasa piktograma. Njihovo glasovno pismo se razvilo iz pisama semitskih

9
naroda koji su živjeli sjeverno od njihovih kolonija. Feničani su tako
upotrebljavali pismo koje se sastojalo od 22 suglasnika (konsonanta) dok su se
samoglasnici podrazumijevali.

Slika 3.7. - Fenički grafemi, najstariji pronađeni zapis je pronađen u Biblosu a potječe 1 100
godina prije Krista [8]

Slika 3.8. - Sinajsko pismo i semitski alfabet (lijevo); stari grčki i italički (desno) [9]

Grafem „A“ je kod Feničana označavao suglasnik „H“ ali su ga Grci čuli
kao samoglasnik „A“. Grafem „A“ potječe od prvog glasa u piktogramu glave
goveda koje se čita „aleph“, grafem „B“ potječe od prvog glasa piktograma kuće
koje se čita „beth“ i tako je nastao alfabet.

Osim feničkog glasovnog pisma temeljenog na konsonantima, postojalo

je više verzija sličnih pisama. Tako su svoja glasovna pisma u to doba imali
aramejski i hebrejski narodi. Ova pisma su rasprostranjena po teritoriju istočnog

10
Mediterana 900 godina prije Krista. Aramejsko pismo je utjecalo na pojavu
arapskoga pisma. Arapsko pismo je svoj početak zabilježilo negdje oko 400
godina prije Krista. Po svijetu se najviše proširilo sredinom prvog tisućljeća nove
ere njihovim velikim osvajanjima, pa je tako danas uz latinicu, arapsko pismo
najraširenije na svijetu.

Grci su tvrdili da su njima Feničani posredovali svoje pismo. Iz tog

razloga se Feničani smatraju tvorcima alfabeta. Grci jesu preuzeli feničko pismo
ali su ga tijekom povijesti preoblikovali i stvarali nove grafeme za svoje glasove
(foneme). U prvim glasovnim pismima, zapis je išao zdesna ulijevo. Nakon toga
se pisalo naizmjenično ulijevo pa udesno „bustrofedon“ da bi se od 5. stoljeća
prije Krista počelo pisati slijeva udesno. U tadašnjem grčkom alfabetu slova su
stajala jedno pored drugog bez razdvajanja riječi i rečenica. Tadašnji natpisi na
papirusu i kamenim pločama sastojali su se samo od velikih slova, majuskula.

Slika 3.9. - Natpis iz Delphi-a, koji upozorava gledatelje protiv dovođenja vino u stadion. Iznos
novčane kazne u drahma je istaknuo (Pente DRAXMAS)! [10]

3.3. GRČKI UTJECAJ

Prvi veliki pomak u standardizaciji pisma se dogodio 403. godine prije Krista [1].
Tadašnja reforma pisma je imala za zadaću ujednačiti sve regionalne varijante
pisma. U to se vrijeme je grčki alfabet sastojao od 24 znaka. Bila su to velika
slova (grafemi), majuskule. U 3. stoljeću prije Krista, Grci uvode oznake za
meke znakove koji se koriste još i danas. Interpunkcijski znakovi, točka, crtica i
zarez se uvode 205. godine prije Krista. Osim velikih majuskula Grci razvijaju
elegantno zaobljene grafeme koji se nazivaju uncijali. Varijanta istog pisma ali s
nešto manjim velikim slovima se naziva poluuncijalom. Ove vrste pisma se u
velikoj mjeri proširuju na kršćanski svijet i ostaju korištena u Europi, sve do 12.
stoljeća nakon Krista. Uncijalno i poluuncijalno pismo se koristilo u svim
oblicima i kombinacijama kako u latiničnom tako i u čilirićnom pismu.

11
 Slika 3.10. – Uncijala [11]

Slika 3.11. – Poluuncijala [12]

U doba bizantskog carstva pismo dobiva svoje novo ruho. Radi lakšeg
čitanja i pisanja koje je bilo namijenjeno za svakodnevnu upotrebu, pisma
dobivaju mala slova, koja imaju s gornje i donje strane produžetke. Slova se
pomoću tih produžetaka spajaju i djeluju kao da su „pisana“. Takva „pisana“
slova nazivamo minuskulama. Minuskule su se razvile iz uncijala a pisane su u
kurzivu. Minuskule su tip slova nešto manji od majuskula.

Slika 3.12. – Minuskula [13]

Tijekom 4. stoljeća prije Krista u upotrebi je rustična kapitala, pismo čija

su obilježja mekani oblici, ponajviše iz razloga lakšeg klesanja. Ovo pismo je
majuskulno pismo, znači sva slova su velika. U povijesti prvo pismo koje se
održalo do današnjih dana, nastaje u prvom stoljeću nove ere. Radi se o
nasljeđu rustične kapitale, majuskulno pismo nazvano kvadratična ili uglata
kapitala. Ime je dobilo po svojim geometrijski jednakim oblicima a novost je
pojava prvih serifa, završnih crtica na krajevima slovnih znakova. Dan danas se
ovo pismo smatra uzorom prvog klasičnog latiničnog pisma. U svoje doba, ovo
pismo se upotrebljavalo ponajviše kao epigrafsko pismo, znači natpisi na
raznim spomenicima. Tako se polako početkom nove ere razvijaju kombinacije
latinske uncijale, poluuncijale, majuskule i minuskule. Nakon sredine prvog
tisućljeća nove ere dolazi do velikih arapskih osvajanja pa tako i zamire
napredak pisma. U devetom stoljeću, dolaskom na vlast Karla Velikog, dolazi
12
do povijesne renesanse. Takozvana, karolinška renesansa, obnavlja stare
kulturne tradicije, pozivajući se na grčko rimske kulturne tekovine.

3.4. RENESANSA

Karlo Veliki je bio vladar u razdoblju od 771. do 814. godine. Njegov mandat je
bio obilježen velikim ratovima ali ono što je važno za razvoj pisma i preteče
tipografije je njegova reforma pisma koju je proveo tijekom svoje vladavine.
Reforma se oslanjala na kršćansko antičkim temeljima. Da bi razvio i poboljšao
svoju državnu administraciju, morao je pojednostaviti jezičnu komunikaciju te
tako uvesti jedinstveni oblik pisma. Osoba koja je bila zadužena za provedbu
reforme je bio opat Alkuin, pisac i teolog. U to vrijeme su bile „popularne“
pisarske radionice, odnosno, skriptarnice. U njima su se sva pisma sustavni
zamijenila novim.

Novo, ujednačeno pismo je nazvano po svome vladaru, karolinška minuskula.

Pismo odlikuju mala slova, razdvajanje riječi, punkcija i mali broj ligatura. Pismo
se razvilo iz uncijale i njene kurzivne inačice.

Slika 3.13. – Karolinška minuskula [14]

Karlovom reformom, započinje renesansa zapadnog svijeta koja se

očituje u sučeljavanju s antičkim svijetom i vračanjem njegovim vrijednostima. U
tim dugotrajnim procesima, kultura prolazi različite faze koje traju i mijenjaju se
sve do pojave humanizma i renesanse.

13
 Slika 3.14. - Alkuinova biblija, prikazuje u prijelaznom razdoblju tri različita pisma: rimsku
kapitalu, uncijalu i karolinšku minuskulu [15]

U ranom srednjem vijeku smiruju se seobe naroda. Tako područje

Europe naseljavaju mnogi različiti narodi. U tom okruženju mogu se čuti gotski,
langobardski, franački, slavenski i drugi jezici.

Narodi su u to doba bili neuki i siromašni. Pismenost je bila privilegija

samo za aristokraciju i crkvene velikane. Kako se među njima govorilo isključivo
latinskim jezikom, nije bilo problema u međusobnoj vizualnoj komunikaciji. Tako
su jezične barijere bile premašene a rimska kvadratična kapitala je bila
univerzalno pismo u vizualnom komuniciranju. No u tim ranijim
srednjovjekovnim godinama, razvilo se i nekoliko različitih verzija latinice,
regionalnih obilježja. Neke od poznatijih u to doba su bile: zapadnogotsko
pismo, langobardsko pismo, merovinško pismo i irska poluuncijala.

14
 Slika 3.15. - Stranica iz gotske Biblije (Codex Slika 3.16. - Irska poluuncijala [17]
Argenteus) [16]

Slika 3.18. - langobardsko pismo [19]

Slika 3.17. - MEROVINŠKO PISMO, Diploma
Karla Velikoga iz 781., Marburg, Državni arhiv
[18]

No u crkvenim redovima se razvilo u 8. stoljeću, specifično pismo

nazvano „Beneventana“. Nazvano je po pokrajini Benevento. Pismo je nastalo
po uzoru na rimski kurziv proizašao iz poluuncijale. Pismo je upotrebljavano
isključivo kao knjižno pismo i u crkvenim redovima se održalo skoro do kraja 13.
stoljeća. Kako su crkve bile glavni „pokrovitelji“ tadašnjih pisarnica, odnosno
skriptarnica, tako je danas iz tog doba sačuvano više stotina knjiga, od kojih je
nešto više od 40 biblija, pisanih upravo ovim pismom, beneventanom.
Zanimljivo je da se beneventana proširila i na područje tadašnje Dalmacije u
kojoj su stolovali hrvatski vladari. Stoga je beneventana bila službeno pismo
hrvatskih kraljeva do 14. stoljeća.

15
Slika 3.19. - Beneventana je srednjovjekovno latinično pismo oblih i uglatih slova, u upotrebi od
8. do 14. stoljeća [20]

Rana srednjovjekovna učilišta bila su u rukama crkve. Profesori i učenici

bili su iz crkvenih redova. Neki od njih su predavali i na svjetovnim školama.
Kako je to bio zatvoren krug, nije bilo potrebe za velikim brojem pisanog
materijala. Osnivanjem prvih svjetovnih sveučilišta, počinje se mijenjati i taj
trend. Prvo i najvažnije sveučilište se otvara u Bologni 1119. godine, nakon
njega slijede sveučilišta: Oxford 1214., Salamanki 1220., Padova 1222., Napulj
1224., Cambridge 1229., Pariz 1255., Prag 1348., Beč 1365., Heidelberg 1386.,
Köln 1388 [1]. Pojavom ovih sveučilišta po gradovima pojavljuju se i prve
„kopiraone“ knjiga, odnosno prepisivači knjiga, trgovci koji otvaraju svoje
knjižare i zapošljavaju profesionalne pisare. Poplavom prometa takvom
pisanom građom dolazi do razvijanja novih oblika pisama. Tako nastaje gotičko
pismo koje sa sobom donosi tri glavne varijante pisma: gotička minuskula,
bastarda i tekstura. Gotička minuskula je djelomično modificirala karolinšku
minuskulu iz tradicijskih razloga. Na područjima umjetnosti i kulture dolazi do
promjena koje se manifestiraju upravo gotičkim stilom. Pismo postaje usko i
dobiva izduženi, vitki oblik. Razlozi takvom pismu su brže pisanje i štednja na
papiru. Naravno spajanje slovnih znakova dovodi do pojave brojnih ligatura i
abrevijatura (skraćivanje riječi) što dovodi do velike nečitkosti tih pisama.

16
Slika 3.20. – Gotička Slika 3.22. – Gotička tekstura
minuskula [21] Slika 3.21. – Gotička bastarda [22] [23]

Gotičko pismo postaje najvažnije pismo sve do 16. stoljeća. Gotička

bastarda je poslužila za jednostavno pisanje, za ispisivanje svjetovnih tekstova.
Ova varijanta gotike se vrlo brzo proširila među pukom. Gotička bastarda je
mješavina rane gotike i teksture pa je stoga dobila ime po svome obliku,
bastarda. Gotička tekstura je skladno pismo, kaligrafski oblikovano i tekstovi
pisani ovim pismom djeluju skladno i ujednačeno. Tekstura se koristila za
reprezentativne tekstove. Na pragu izuma tiskarskih strojeva, gotička tekstura je
poslužila kao predložak za buduća lijevana knjižna slova.

17
4. KNJIGOTISAK

Kinezi su izumili ne samo papir već i tisak pomičnim slovima. Prvi takav
zabilježen tisak datira iz 1045 godine. Kovač, Pi Sheng je napravio slovne
znakove na glini koje je onda slagao lijepljenjem na željeznu ploču. U Koreji su
se u 13. stoljeću koristila slova od olova, bronce i bakra. Prvo djelo tiskano
metalnim slovima bilo je „JIKJI“, objavljeno 1377 godine, 78 godina prije
Gutenbergova izuma [24].

Slika 4.23. - Jikji, prva knjiga tiskana pomičnim metalnim slovima, 1377. – Nacionalna biblioteka
u Parizu [25]

Jasno je da je Johannes Gutenberg ideju o svojem tiskarskom stroju

najvjerojatnije dobio s istoka [1]. Izum Gutenberga, međutim, ima svoju veliku
važnost zbog niza tehničkih inovacija koje je sam Gutenberg izumio i primijenio
na svojem stroju. Oko njegova izuma i puta koji je prošao, postoji veliki broj
teorija. Nažalost, mali je broj povijesnih dokumenata koji bi definitivno potvrdili
njegovo polaganje prava na prvi izum tiska. Gutenberg se rodio oko 1400.
godine a umro je 1468. godine. Bavio se brušenjem dragog kamenja i stakla što
mu je sigurno pomoglo pri izradi tiskarskog stroja. Prve pokušaje tiska je
ostvario u Strasbourgu a svoj najveći pothvat, tiskanje Biblije, provodi pod
pokroviteljstvom poduzetnika Johanna Fusta u Mainzu. Biblija u nakladi od 200
primjeraka, dovršena je 1454. godine. Biblija je tiskana u 42 retka, na latinskom
jeziku korištena je gotička tekstura kao pismo. Biblija je uvezena u dva sveska i
ima 643 lista a na svakoj stranici više od 3700 znakova.

18
 Slika 4.24. - Johannes Slika 4.25. – Gutenbergova Slika 4.26. – Gutenbergov
Gutenberg [26] Biblija [27] tiskarski stroj [28]

Slova za tisak su se izrađivala od olova kojemu se dodavao cink,

antimon i bizmut radi veće tvrdoće. Boja koja se koristila za tisak bila je
mješavina čađi i ukuhanog lanenog ulja. Rakel za nanošenje boje na slova je
bio tampon od pseće kože ispunjen s konjskom dlakom. Najimpozantnija je bila
tiskarska preša čija se mehanika održala i koristila i u drugim tiskarskim
strojevima sve do 19. stoljeća. Sve ove tehničke novotarije ipak čine
Gutenberga izumiteljem prvog pravog tiskarskog stroja bez obzira na preteču
istočnu konkurenciju.

4.1.OBLIKOVANJE INFORMACIJSKE I VIZUALNE KULTURE

PROCVATOM I ŠIRENJEM KNJIGOTISKA

Otkriven je knjigotisak, razvijeno je nakladništvo. Sa širenjem tiskara diljem

Europe, knjiga postaje dostupna svima te tiskarstvo polako počinje istiskivat
skriptografiju. U to doba srednjega vijeka, krajem 14. i početkom 15. stoljeća,
već je u upotrebi drvorez kao tehnika tiska, kojom se otiskuju razne ilustracije.

Najveći tiskar 15. stoljeća bio je nijemac, Anton Koberger (1440. – 1513.)
[29]. Život je posvetio tiskanju jeftinih publikacija te nakladništvu. Za njega se
može reći da je bio prvi pravi knjižničar, koji je trgovao knjigama na veliko, po
cijeloj Europi. Živio je i djelovao u Nürnbergu, njemačkom gradu koji je u 15.
stoljeću postao jedan od najvećih centara tiskarstva u Europi. Bio je prvi tiskar
koji je otisnuo Bibliju na njemačkom jeziku, 1483. godine. Biblija je bila otisnuta
gotičkom bastardom što je bilo tipično pismo za njemačka područja. Koberger je
imao zavidnu kolekciju od preko 30 kompleta tipografskih slova. Posjedovao je
velik broj drvoreza s ilustracijama velikih majstora njemačke grafike i likovne
umjetnosti. Albrecht Dürer, Michael Wolgemut i Wilhem Pleydenwurff su bili
jedni od najvećih njemačkih predstavnika renesanse koji su se bavili drvorezom.

19
Slika 4.27. - Melencolia I, Slika 4.28. - Michael Wolgemut, Slika 4.29. - Wilhelm
Albrecht Dürer, 1514.g. prikaz Istanbula na drvorezu za Pleydenwurff, Pope Pius II i
najstudiranija rezbarija knjigu Svjetska kronika [31] imperator Frederick III, 1493.g.
ikad napravljena koja je [32]
stoljećima utjecala na
europsku umjetnost [30]

Slika 4.30. – Biblija na njemačkom jeziku, Anton Koberger, Nuremberg, 1483.g. [33]

Njegov najveći rad je bila „enciklopedija“ o nastanku svijeta, „Kronika

svijeta“. Autor ove tiskovine je bio nirnberški liječnik, Hartmann Schedel. Knjiga
je od velikog značaja za razvoj tipografije kao znanosti, jer je prva koja
odbacuje dotadašnja skriptografska načela o rasporedu (layout) slovnih
znakova. Smatra se prvim modernistički uređenim tiskanim djelom. Glavni
naslovi, podnaslovi i glavni tekst su tiskani pismima različitih veličina. Knjiga je
bogata brojnim ilustracijama koje su imale svoje podnapise. Kako je Anton
posjedovao, već spomenutu, zavidnu kolekciju kompleta slova, tako je
razumljivo da je mogao tiskati moderno oblikovanu knjigu. Ono što je tipično za
to doba je netočnost podataka koji se navode pod ilustracijama u knjigama, dok
same ilustracije nisu bile vjerne kopije stvarnih motiva gradova ili građevina koje
su prikazivale.
20
Slika 4.31. – Nuremberške kronike, Hartmann Schedel, ilustracije - Michael Wolgemut, 1493.g.
[34]

4.2. RAZVOJ PISAMA POD UTJECAJEM KNJIGOTISKA

Ubrzo nakon Njemačke, ludilo knjigotiska dolazi i u Italiju. Već do kraja 15.
stoljeća, broj tiskara u Italiji je nadmašio njemačke tiskare. Italija kao kolijevka
antičke kulture i latinskog jezika, bježi od gotičkog pisma koje je u velikoj mjeri
rašireno po Njemačkoj i sjevernoj Europi. Humanizam je u Italiji punom jeku pa
tako se počinje koristiti humanistički tip pisma, antikva. Najranije knjige
proizašle iz talijanskih tiskara, štampaju se antikvom. Razumljivo je da su prva
dijela bila izdanja antičkih umjetnika, poput Cicerona i Laktancija.

Konrad Sweynheim i Arnold Pannarz bili su nijemci koji su izučivši zanat

kod Gutenberga, otišli u Italiju i tamo osnovali prvu tiskaru na njenom području.
Za razvoj tipografije važna je činjenica da se njima pridružio, danas znameniti,
Nicolaus Jenson, francuski graver i tipograf [35]. Jenson je za Konrada i
Arnolda izradio novo pismo, humanističko pismo temeljeno na rimskoj kapitali,
renesansnu tiskanu antikvu. Ovo uspravno knjižno pismo je postalo temelj za
današnja tipografska knjižna pisma. Njegova antikva se odlikuje ljepotom,
simetrijom i međusobnim odnosima slovnih znakova, harmonijom. Ovo pismo je
zaobljeno i čvrsto dok je potez karakterističan potezu perom s rezanim oblikom
vrha. Jensonova antikva nastala je 1470. godine. Godine 1471. kreirao je grčko
pismo a 1473. gotičko pismo. Grčko pismo se koristilo za navođenja dok se
njegova gotika koristila u povijesnim i medicinskim publikacijama.

21
 Slika 4.32. – Primjeri Jensonovog pisma iz 1471. i 1475. godine, Venecija [36]

Najpoznatiji srednjovjekovni talijanski tiskar, bio je Aldo Manuzio [1].

Također pod utjecajem humanizma, tiska djela iz antičke kulture. 1495. godine
izdaje Grčku gramatiku Konstantina Laskarisa a 1498. godine Aristotelova djela.
Njegova tiskana djela su najviše pobuđivala zanimanje bogatijih i obrazovanijih
krugova. Njegov doprinos tipografiji je uvođenje kurzivne antikve, koju je za
njegovu tiskaru kreirao Francesco Griffo. Na sjeveru Europe su ovaj tip pisma
nazvali „italic“ a isti termin se zadržao sve do danas.

Slika 4.33. - Venecijanski tiskar Aldo Manuzio i njegov tipograf Francesco Griffo su zaslužni za
prvo ukošeno pismo, kurzivnu antikvu [37]

22
 Osim spomenutog pisma, Aldova tiskara je na sve svoje tiskovine
otiskivala i svoj posebni tiskarski znak. Iako su se već i prije slične oznake
pojavljivale na prvim inkunabulama, Aldo je zaslužan što je ovaj način
obilježavanja tiskara postao uobičajena praksa.

Najpoznatija knjiga iz Manucijeve tiskare je djelo Polifilovo sanjarenje,

autora Francesco Colonne, iz samostana u Veneciji. Ova knjiga je postavila
neke nove granice grafičkog oblikovanja teksta i ilustracija. Raspored slogova je
kreiran tako da se tekst simetrički smanjuje prema dnu stranice. Ravnotežu u
strukturi se na stranicama knjige postiže korištenjem verzalnog pisma. Cijela
knjiga je prožeta ukrasnim okvirima antičkog ukusa. Kako je ova knjiga postigla
izniman uspjeh tako je imala velik utjecaj na antičko prepoznavanje renesansno
humanističkog doba.

Slika 4.34. - The Hypnerotomachia Poliphili, Ilustrirana knjiga izuzetne popularnosti, krajem 15.
stoljeća. Knjiga je postala u renesansno doba najslavnija po svojem grafičkom dizajnu i bizarnoj
tematici [38]

Prije spomenute tiskare, Kobergerova i Manuzijeva su utrle put u razvoju

tipografije. Njihovi uspjesi u nakladama su ponukale većinu tiskara u
pokušajima, eksperimentiranju i dizajniranju različitih tipova pisama. Tako se
početkom 16. stoljeća razvila tipografija kao umijeće oblikovanja tiskarskih
slova. Bogatije tiskare su zapošljavale tipografe, koji su bili majstori svojih
zanata, kaligrafije, gravure, pisarstva. Humanisti su bili uvjereni da su se
tipografijom vizualno vratili u antička vremena. Naime, istražujući stare zapise
koje su pronalazili po samostanima i crkvama u njihovim skriptarnicama,
humanisti su pronalazili tekstove pisane karolinškom minuskulom.

U svojoj zabludi su povjerovali da se radi o starim antičkim pismima. Iz

njihova istraživanja proizlazi da je humanistička minuskula nastala
modifikacijama karolinške minuskule. Velika slova su preuzeli od rimske
kapitale. Svoja pisma su pisali ukošeno i tako su nastala razna humanistička
knjižna i osobna pisma koja su dobrim dijelom bila slabije čitka.
23
 Tipografija srednjeg vijeka, posebno u 16. stoljeću, podijeljena je na
gotiku i antiku. Najviše se pojavljuje gotičko pismo na područjima Njemačke i
Engleske. Tijekom godina razvila su se različita gotička pisma [39]. Najpoznatija
su bila Fraktura i Schwabacher. Gotička fraktura je bila pismo kultiviranijih
oblika, primjereno za pisanje. Schwabacher je bio robusnijeg oblika i bio je
najčešći predstavnik njemačkog pisma, sve do 20. stoljeća. U službenim
glasilima se češće koristila fraktura.

Slika 4.35. - Stranica Slika 4.36. – Slika 4.37. - Prvo izdanje Slika 4.38. –
iz rada Dokument iz 1768.g. novina iz Zuricha, 1780.g. Komunistički
"Theuerdank", [41] [42] manifest, London,
1517.g. [40] 1848.g. [43]

Slika 4.39. - Tisak pismom Schwabacher, Johann

Schoeffer, Mainz 1521.g [44]

Slika 4.40. – Rukopis pismom

Schwabacher, 1489.g. [45]

24
 Ova pisma su snažno obilježila društva njemačkog govornog područja. U
povijesti je negativan element doživjela gotika za doba nacionalsocijalizma.
Konzervatizam u Njemačkoj je početkom 20. stoljeća, koristio Schwabacher
gotiku kao obilježje nacionalnih vrijednosti.

Usponom sveučilišta i katedralnih škola, došlo je do velike potražnje za

knjigama svih vrsta. Tijekom razdoblja gotičkog pisma, knjige štampane ovim
pismom, integracija su između velikog broja ilustracija i teksta. Općenito je bilo
manje teksta a najveći dio prostora je bio posvećen marginama te groteskno
ukrašenim okvirima. Ilustracije su bile usklađene s tekstom, što dovodi do
kontinuiteta u ikonografiji. Najpoznatija knjiga pisana gotikom u svoje vrijeme
bila je „The Book of Hours“, knjiga s molitvama i psalmima. Postoji na stotine
inačica knjige a najpoznatija je knjiga koju su svojim ilustracijama oslikali braća
Limbourg, početkom 15. stoljeća.

Slika 4.41. – Molitveni priručnik tipa liber horarum (The Book of Hours), jako popularan u
srednjem vijeku [45]

U Italiji se početkom tiskarstva koristilo gotičko pismo, gotička rotunda.

Kako je ovo pismo bilo popularno među sljedbenicima Gutenberga a većina
tiskara koji su došli u Italiju su bili nijemci, tako se u početku koristila gotička
rotunda kojom je štampana Gutenbergova Biblija. No humanizam i renesansa
šire ponajviše svoj utjecaj u Italiji pa ubrzo antikva preuzima svoj primat. Već
prije spomenuti Jenson bio je prvi izumitelj antikve i ubrzo se u Italiji napušta
bilo kakav utjecaj gotike. Francesco Griffo je za Manuzijevu tiskaru osmislio
kurzivnu antikvu koja se naziva Bembo antikva koja je svoje ime dobila po
talijanskom humanistu Pietru Bembu, čiji su tekstovi prvi bili objavljeni tim
pismom. Po uzoru na antikvu Francesca Griffa, francuski tipograf Claude
Garamond (1480. – 1561.), početkom 16. stoljeća kreira svoju antikvu [1] [46].
Garamond antikva je pismo s kratkim i zaobljenim serifima. Njegova antikva je
ostala do današnjih dana u upotrebi. Garamond antikva je danas najoptimalnije
pismo po utrošenosti boje u tisku. Prva knjiga tiskana Garamond antikvom, bila
je knjiga „Paraphrasis in Elegantiarum Libros Laurentii Vallae“, koju je napisao
nizozemski humanist Erasmus a izdana je 1530. godine.

25
Slika 4.42. – Jensonova antikva
[47] Slika 4.43. – Bembo antikva
[48]
Slika 4.44. – Garamond
antikva [49]

Iako je živio nakon Jensona i Griffa, Garamond se smatra danas

najvažnijim i najutjecajnijim dizajnerom u tipografskoj povijesti. Ovaj tipografski
inovator je prvi uveo ukošene verzale i tako uskladio već kurzivne kurente s
velikim slovnim znakovima te tako dobio harmoniju svojim pismom. Jedan drugi
francuski humanist, Geoffroy Tory (1480. – 1533.), renesansni filozof koji je
gajio ljubav prema tipografiji i gravuri, je motivirao Garamonda da razvije svoju
tipografsku vještinu [50]. Poznato je Toryjevo stajalište o oblikovanju svih
tipografskih elemenata da kroz prizmu linije, kruga i ljudskih proporcija. Ova dva
umjetnika su zaslužna da dan danas cijela Europa ne piše gotičkim pismom.
Garamondova antikva je našla svoj put u Europu. Ubrzo je postala popularna i
vrlo brzo je ušla u upotrebu.

Slika 4.45. – Dio knjige „Champffleury auquel est contenu l’ art et la science de la deue et vraye
proportion des lettres selon le corps et le visage humain“, Geoffroy Tory, Pariz, 1520.g. [51]

26
5. HARMONIJA PISAMA

5.1. BAROK & NEOKLASICIZAM

Cijeli srednji vijek zapadnog svijeta (Europe i jednim dijelom Sjeverne Amerike)
je prožet umjetničkim promišljanjem kroz prizmu antičke Grčke i Rima. Vizualni
izričaji zapadnog svijeta su se uvelike razlikovali od istočnih umjetnosti, od
stilova i pokreta u Bizantu, Kini, Japanu ili Africi. Previranja u umjetnosti,
književnosti, knjigotisku, tipografiji i drugim likovnim identitetima u razdoblju
humanizma i renesanse su se u velikoj mjeri nastavila i u razdoblju baroka i
neoklasicizma. Sve do industrijalizacije i kapitalizma, različiti stilovi i tehnike
presudni su za današnju umjetnost.

Barok, stil koji je nastao početkom 17. stoljeća ima svoje uporište
ponajviše u crkvi i njenim djelovanjima [52]. Rascjepom crkve na katoličku i
protestantsku, crkva je izgubila dobrim dijelom svoj autoritet. Da bi širila svoj
nauk trebalo je svježih i modernih pogleda na svijet. Teatralnost i emocionalnost
su karakteristike koje obilježavaju doba baroka. Umjetnici koriste svjetlo i sjenu
kako bi prikazali što dinamičnije radnje. Time se postiže dramatičnost a najviše
je bilo potrebno tehničke vještine za dobivanje zadovoljavajućih rezultata. Ovaj
stil se njegovao sve do kraja 18. stoljeća a završio je u obliku rokokoa koji je
njegovao eleganciju, nježnost i umjerenost.

U drugoj polovici 18. stoljeća, neoklasicizam je nakratko vratio ugled

antičke Grčke i Rima i kroz umjetničke forme se nakratko vratio u srednji vijek.
No, širenje industrijalizacije ubrzano naglašava ravnotežu i red. Naglašavanje
emocija, prirodne snage i mašte je odgovor na neoklasicizam kojeg nazivamo
romantizam. Čovjek u 19. stoljeću već ide galopirajućim korakom i mijenja
stavove i kulturne izričaje sve više. Tako se miješaju razni stilovi poput
realizma, historicizma, impresionizma, postimpresionizma i simbolizma.

Slika 5.46. - Primjer knjige iz baroknog doba (nepoznat autor). Prevladavaju bjeline i veće
margine dok precizna i jasna upotreba tipografije daje dojam pokreta [53]

27
 Na samom početku razdoblja baroka, pojavljuju se najznamenitiji
umjetnici tipografije u povijesti. Njihova pisma su danas temelj svim modernim
pismima. Pravila tipografije, koja su ovi majstori utvrdili, usvojile su sve
relevantne organizacije od njihova doba naovamo. Kako su njihovi radovi
uvelike utjecali na cijeli komunikacijsko vizualni prostor sve do početka 20.
stoljeća, vrijedno je spomenuti čime su oni zadužili tipografsku zajednicu a i u
velikoj mjeri cjelokupno dizajnersko društvo kakvo danas poznajemo.

5.1.1. William Caslon

William Caslon, engleski tipograf koji je živio u prvoj polovici 18. stoljeća (1693.
– 1766.) [54]. Caslonovi oblici pisama su bili inspirirani nizozemskim baroknim
stilom pisama. Ovaj stil pisma se koristio najviše u Engleskoj do Caslonovih
dizajna. Njegova pisma su bila momentalni hit u njegovoj zemlji, Engleskoj, te
su se odmah počela primjenjivati u svim tiskarama u zemlji. Najveće priznanje
ovom pismu je sigurno i činjenica da je znamenita Američka „Deklaracija o
nezavisnosti“ imala svoje prvo tiskano izdanje, otisnuto upravo Caslonovim
pismom. U njegovo doba već je bila uvriježena poslovica: „Ako si u nedoumici,
upotrijebi Caslon“. Naravno radi se o korištenju njegova pisma. Caslon je svojim
radom inspirirao mnoge znamenite tipografe koji su nastavili njegov rad.
Najpoznatiji od njih su: Baskerville, Bulmer, Fairfield, Bell, Bodoni, Didot.

Slika 5.47. – Uzorci pisama i jezika, William Caslon, Enciklopedija, London, 1728.g. [55]

28
 Slika 5.48. – Prva tiskana verzija Deklaracije o nezavisnosti, 1776.g. [56]

5.1.2. John Baskerville

John Baskerville (1706. – 1775.) je bio engleski poduzetnik koji je obožavao

japansku umjetnost [57]. Najviše se bavio umjetničkim oslikavanjem
(lakiranjem) porculanskih posudica te izradom figurica od papira. No povijest ga
je najbolje zapamtila kao vrsnog tipografa. Njegov najveći doprinos tipografiji je
bio u mnogim inovacijama tog doba a radilo se o tehnikama izrade novih vrsta
papira glađe i bjelije teksture. Također je zaslužan za potpuno novi stil u
korištenju tipografije koji se manifestira u korištenju većih margina te korištenju
većih proreda između paragrafa. Svoje pismo koje je dizajnirao je prvi puta
objavljeno u Izdanjima djela Vergilija iz 1757.g. Rad na tome izdanju je trajalo 3
godine a u svoje doba je bilo jedinstveno po vrsti papira na kojem je bilo
otisnuto, tzv. „wove“ papiru (papir dobiven isprepletenom tankom žicom,
mrežaste strukture). Ovim djelom je ostvario snažan utjecaj na tipografsko
društvo u Engleskoj.

Baskerville je imao dosta kritičara u svoje vrijeme ali početkom 20.

stoljeća najpoznatije američke slovolivnice, Linotype i Monotype, su obnovile
korištenje njegova pisma. Danas se njegova pisma smatraju najboljim „mostom“
između stare i moderne tipografije.

29
Slika 5.49. – Naslovna strana Vergilijevih djela Slika 5.50. – Moderni uzorci pisma Baskerville
tiskana pismom Baskerville, 1757.g. [58] [59]

5.1.3. Pierre Simon Fournier

Pierre Simon Fournier (1712. – 1768.) francuski teoretičar, slovolijevač i tipograf

[60]. Fournierov doprinos tipografiji se najviše ogleda u standardizaciji pisma i
mjerenju pisma. Bio je pravi predstavnik rokoko stila. U tom tonu je kreirao
svoja najpoznatija pisma poput Fournier pisma i Narcissus pisma. Prvi rad koji
je objavio je bio na temu razmaka među slovnim znakovima i koji je njegov
minimalni razmak za čitljivost. 1737. godine, Fournier je definirao veličinu jedne
tipografske točke (eng. pt), tako da je odredio točnu veličinu čeličnog slova za
udaranje. Odredio je da je veličina takvog čeličnog znaka, jedan inch (2,54
mm), odnosno to je iznosilo 72 tipografske točke. 38 godina nakon
Fournierovog mjernog sustava, Didot će razviti svoj tipografski mjerni sustav
temeljen upravo na Fournierovim teorijama.

Slika 5.51. – Konstrukcijska mreža Fournierova pisma [61]

30
 Fournier je 1739. godine otvorio svoju slovolivnicu. U nastavku svojeg
rada, Fournier je nastavio razvijati stil svojih pisama temeljen na stilu pisma
„Romain du Roi“, pismu koji je na naredbu francuskog kralja Louisa XIV.
razvijeno od strane Francuske akademije znanosti, 1693. godine.

Akademija je te godine proučavala najpoznatija i najslavnija pisma svojeg

doba ali najviše se „Romain du Roy“ temeljio na Garamondovu pismu [62].

Slika 5.52. – Čelično slovo za stila pisma "Romain du Roy" iz 1692.g. kojeg je izradio Philippe
Grandjean [63]

Pismo koje je Fournier kreirao je imalo velike razlike između normalnog i

tankog reza pisma što je predstavljalo u to doba izuzetne poteškoće za lijevanje
čeličnih slova potrebnih za tisak. Kako su se čelična slova često lomila, nanovo
je bilo potrebno izrađivati nove čelične konstrukcije. Fournier je stvarno bio
prava zvijezda svojeg vremena što dokazuje i njegov angažman oko
savjetovanja tipografskih društava skandinavskih zemalja i Italije.

Osim u klasičnoj tipografiji koja se bavila slovnim znacima, Fournier je

zaplovio i u muzičke tipografske vode. 1756. godine je razvio novo pismo za
prikaz glazbenih notacija koje su bile elegantnije i jednostavnije za čitanje. Brzo
je stekao popularnosti i u glazbenom umjetničkom svijetu.

Slika 5.53. – Izvadak iz knjige izdane od Gerarda Josepha Bardoua, 1765.g. sa Fournierovom
notacijom [64]

31
 Fournier je izdao pred kraj života tipografski priručnik u dva sveska. Prvi
1764. i drugi 1768. godine. „Manuel Typographique“ sadrži njegova istraživanja
o povijesti tipografije u Francuskoj te uključuje detalje sustava za mjerenje
tipografskih znakova pomoću tipografskih točaka.

Slika 5.54. – „Manuel Typographique“, Pierre Simon Fournier, 1764. - 1768.g. [65]

5.1.4. Obitelj Didot

Obitelj Didot je obitelj francuskih tiskara, slovolivničara, izdavača i
tipografa [66]. U svojim postignućima i izdanjima najviše su zadužili tipografski
svijet standardizacijom tipografskog mjernog sustava te sa svojim tipografskim
pismima.

Slika 5.55. – Obiteljsko stablo, iz kataloga materijala obitelji Didot od 1698. - 1998. g. [67]

32
 Francoise-Ambroise Didot (1730. – 1804.), sin Francoisea Didota je
1780. godine adaptirao tipografski mjerni sustav [66]. Koristio je već spomenutu
tipografsku točku koja je iznosila 1/72 incha. Njegova adaptacija mjernog
sustava je uvela duodecimalni sustav (sustav s bazom 12) kao standard za
mjerenje visine tipografskih slova. Tako je 12 tipografskih točaka nazvano jedan
cicero. Danas je taj mjerni tipografski sustav prihvaćen kao Europski standard
za mjerenje pisama. Danas angloameričke zemlje i engleski sustav mjerenja
pisama imaju neznatne razlike u veličinama tipografskih točaka.

Slika 5.56. – tipometar [68]

EU - 1 Cicero = 12 pt = 4.512 mm

SAD – 1 pica = 4.216 mm, 1 point = 1/12 pica = 0.351 mm

GB – 1 pica = 4.233 mm, 1 point = 1/12 pica = 0.3527 mm

Nastavljajući očev rad, sin Firmin Didot (1764. – 1836.) na tragu

Fournierovog puta, njeguje antičke vrijednosti i na moderan način razvija pisma
visokog stupnja simetrije. Firmin Didot je također osnovao svoju slovolivnicu
koja je za njegova života bila mjesto koje su „hodočastili“ tiskari i tipografi iz
cijelog svijeta. Dan danas se koristi izraz „klišej“ kojeg je Firmin Didot „izumio“.
Njegovo pismo odlikuju tanki i ravni serifi, a u to vrijeme se smatralo da je
korištenje njegovih pisama prijelazak u moderno doba korištenja tipografije.

5.1.5. Giambattista Bodoni

Da ne bi samo Francuzi bili zapamćeni po najplodnijoj eri tipografije, zaslužan je

i jedan talijan, Giambattista Bodoni (1740. – 1813.), poznati tipograf, dizajner
pisama, kompozitor, tiskar i izdavač [69] [70]. Cijeli svoj životni vijek je proveo u
Italiji u Parmi. Djelovao je u svijetu tipografije motiviran radovima Baskervillea i
Didota. Dakle, isto je bio preokupiran dizajnom pisma, posebno u njegovim
izrazito kontrastnim dijelovima. Spojne i temeljne linije pisma su posebno
dolazile do izražaja svojim kontrastima u debljini a time su Bodonijeva pisma
najviše ostala zapamćena u povijesti. Danas se njegova pisma smatraju
najboljim pismima za prikaz na ekranima.

33
Po uzoru na Baskervillea, Bodoni također nije koristio ilustracije i dekoracije u
svojim izdanjima, već je više naglašavao prazninu, odnosno bijeli prostor,
odnosno margine.

Slika 5.57. – Dio Bodonijeve knjige "Manuale tipografico", 1813.g. [71]

Bodonijeva tipografska pisma su bila mamac za oko. Svojevremeno,

nitko nije osporavao njihovu ljepotu ali čitljivost njegovih pisama je bila u
drugom planu. U vizualnom smislu, naslovnice koje su bile „ukrašavane“
Bodonijevim pismom, bila su prava umjetnička dijela. Danas se smatraju
Bodonijeva pisma najelegantnijim pismima ikada napravljena. Iako se Bodonijev
stil kosio sa svim pravilima grafičke struke u 18. stoljeću, sam autor se nije libio
pretencioznosti ali je time osigurao svoju „besmrtnost“. Kao i svi prethodno
navedeni velikani tipografije, i Bodoni je svoj uspjeh temeljio na adaptacijama
antikve. Iako je prvu „pravu“ modernu antikvu, „izrezao“ Philippe Grandjean,
njegovo pismo je bilo prilagođeno tiskarskom slovnom obliku dok je Bodoni,
poštujući karakteristike antikve i proporcije slovnih znakova uspio nametnuti
novi, „moderan“ stil antikve. Tako Bodoni i Didot razvijaju novi, revolucionaran
stil antikve koji se ne temelji na kaligrafskim pravilima već u dizajnu svojih
pisama pristupaju matematičkim pravilima. Ovakve konstrukcije pisama, dakle,
nisu u službi vizualne komunikacije ali ruše dotadašnje predrasude i tvore
snažne tipografske izričaje.

34
6. INDUSTRIJALIZACIJA

Već u 18. stoljeću je masovna komunikacija toliko napredovala da je došlo do

deficita sirovina za vizualizaciju [1] [72]. Temeljna sirovina je naravno bio papir
koji se sve do tada proizvodio od starih krpi. Naravno, kako su količine tih zaliha
dostigle svoj minimum počelo se s istraživanjima i pokušajima proizvodnje
nositelja informacija od drugih sirovina. Nijemac, Jacob Christian Schaffer
(1718. – 1790.) je bio jedan od pionira na tom području. Prvi je eksperimentirao
sa sirovinama biljnog podrijetla, kao što su slama, strugotine, kora i sijeno. No,
mehanizacija je tog doba bila nespremna proizvesti potrebne količine papira
novim načinom, dovoljnim za masovnu potrebu. Do kraja 19. stoljeća se tehnika
proizvodnje papira od drvne mase ipak usavršila.

Osim papira, drugo usko grlo je bio tehnički zastoj u tiskarskoj industriji.
Od pronalaska Gutenbergova stroja, tiskarstvo nije nimalo napredovalo.
Njemački konstruktor, Friedrich Gottlob Koenig (1774. – 1833.) je konstruirao
cilindrični tiskarski stroj. Bio je to prvi tiskarski stroj s valjkom koji je bio preteća
današnjih tiskarskih strojeva.

Slika 6.58. – Prvi Koenigov stroj iz 1812.g. [73]

Uz tiskarsku tehniku čeličnim slovima, jedina tehnika za dobivanje

ilustracija i sika je bila drvorez. Paralelno pronalaskom papira i usavršavanja
tiskarskog stroja, otkrivaju se i nove tehnike tiska.

Drvopis ili ksilogravura je tehnika visokog tiska, koja omogućuje fine i

precizne crteže s bogatim tonskim prijelazima. U isto vrijeme, početkom 19.
stoljeća, razvija se još jedna tiskarska tehnika, litografija ili kamenotisak. Ovo je
plošna tiskarska tehnika koja se temelji na načelu odbijanja vode. Litografija se
prva počela primjenjivati u višebojnom tisku. U drugoj polovici 19. stoljeća dolazi
do širenja fotografske tehnike koja proširuje mogućnosti otiskivanja ilustracija i
slika. Njenim usavršavanjem dolazi do pronalaska polutonskog rastera koji
postaje temelj mehaničkog reproduciranja slika. Kao medij koji prenosi vizualne

35
informacije, fotografija ne može u potpunosti zamijeniti crtež rukom. Tako se
ove dvije tehnike još dugo, do sredine 20. stoljeća, nadopunjuju.

Velika središta Europe su bila u tom razdoblju povijesti kulture nosioci

repertoara na svim područjima. Razne vizualne forme poput arhitektura, knjiga,
vinjeta, ukrasa, pisama, su bile estetski izrazito kičasto opremljene što je
uzrokovala industrijalizacija i omasovljenje vizualnih komunikacija. Umjetnička
vrijednost svih ovih vizuala je gubila svoj smisao i identitet. Bilo je pitanje
vremena kada će se umjetnička scena probuditi i pobuniti protiv takve masovne
i strojne produkcije. Jača težnja umjetnika za promicanjem individualnosti i
originalnosti kroz vizualne forme likovne umjetnosti, ilustracija i tipografije.
Kulturne revolucije koje se događaju krajem 19. stoljeća su težile prenijeti
društvu svoje stavove, svoje radove. Industrijski napredak pomiče granice
vizualnog poimanja. Na tipografiju se to jako odrazilo jer silina novo nastalih
pisama postaje više vizualna, poput raznih ilustracija, a manje tekstualna.
Pravocrtnost je stvar prošlosti, pa tako ekspresionizam uzima maha, posebno
tipografijom koja je poslužila kao forma za nove ideje i poruke. Divljaštvo na
tipografskoj sceni je uzrokovalo slabu kvalitetu vizuala. U želji mnoštva tiskara
da svoje plakate i postere „ožive“, raznim kurzivnim, masnim i inim rezovima,
dvodimenzionalnost se pokušavala oživiti.

Slika 6.59. – Primjeri popularnih tipografija, krajem 19. stoljeća [74]

36
7. NOVO DOBA

7.1. AVANGARDA

Krajem 19. stoljeća javljaju se novi pravci u umjetnosti i dizajnu koji su još i
danas prožeti kroz moderne izričaje [75] [76] [77] [78]. Nova umjetnost, tako se
naziva pravac koji želi spojiti industrijske težnje s umjetnošću. To se odlikuje
kroz upražnjavanje stilskog izričaja na napuštenim i dotrajalim građevinama i
„instalacijama“. Tako se taj pravac u Francuskoj naziva „Art Nouveau“, u
Njemačkoj „Jugendstil“, u Americi „Art-Deco“, u Italiji „Floreale“, u Velikoj
Britaniji „Modern Style“, u Španjolskoj „Modernismo“ a u Belgiji „Coup de Fuet“.
U Hrvatskoj se na već razvijenoj dizajnerskoj sceni taj pravac naziva „Secesija“
po uzoru na austrijski naziv.

Slika 7.60. – Natpis iznad vrata pivnice u Karlsruheu s tipografskim slovima Jugend stila iz 1896.
koji je ukrašen Art Nouveau motivima [79]

Slika 7.61. – Zaglavlje novina Félegyházi,

1914.g. [80]

Slika 7.62. – Knjiga za studente anatomije,

Lewis F. Day, London, 1903.g. [81]

37
 Ideja industrijalizacije je profit. Posljedica kapitalizma je masovna kultura.
Iz takvih vizualnih motiva proizlazi kič, lažna i umjetna kultura. Industrija
oglašavanja je glavni pokretač vizualnih inovacija a novi oblici i forme su
podređeni potrošačkoj kulturi. Prijelaz 19. na 20. stoljeće donosi raslojavanje
društva, depresiju a umjetnici su podložni tim promjenama te tako svojim
radovima izazivaju destrukciju, strah, eksperimentiraju novim tehnikama i
stilovima. Izraz za ove umjetničke težnje je avangarda. Avangarda je kultni
fenomen svojeg vremena a iz njega je proizašlo mnogo raznih stilova. Neki
najpoznatiji od njih su ekspresionizam, Art Nouveau, Bauhaus, konstruktivizam,
kubizam, dadaizam, futurizam, impresionizam, i drugi. Nastavak avangarde se
očituje kroz trend nazivan modernizam koji afirmira ljudsku snagu za
produkcijom, koji ispravlja svoju okolinu tako da je preoblikuje modernim
spoznajama. Avangarda i modernizam se kroz 20. stoljeće isprepliću i
nadopunjuju. Ostati će prisutni kroz razne vizualne forme sve do početka
informatizacije društva.

Važnost tipografije kroz ove umjetničke pokrete je nezaobilazna. Velikim

dijelom su razna tipografska pisma utjecala na kreacije drugih umjetnika a
danas su nasljeđa tih pravaca velikim dijelom i dio naših života. Tipografski rez
u doba avangarde dobiva moderan izgled koji je uravnoteže, tehnički dotjeran
bez serifa, dakle bez pretjeranih ukrašavanja. Funkcionalnost je bila u prvom
planu a estetika je dolazila iz funkcije samih formi.

Prvi svjetski rat je obilježio mnoge sudbine a na pragu dolaska nacizma

pojavljuju se mnogi umjetnici i dizajneri koji se svojim radovima bore protiv zla.
Jedan od njih je priznati ruski umjetnik El Lissitzky (1890. – 1941.) koji se uz
fotografiju bavio dizajnom i tipografijom. Svojim dizajnom i upotrebom
tipografije, Lissitzky je vjerovao da postiže promjene te da ubrzanim tempom
ljudi mogu razmjenjivati ideje i misli. Lissitzky je boravio dio svojeg života u
Njemačkoj i odigrao je veliku i važnu ulogu u samim počecima Bauhausa,
njemačkog stilskog pokreta.

Slika 7.63. – Naslovnica knjige pjesama od Mayakovskog, El Lissitzky [82]

38
7.2. FUTURIZAM

Začetnik futurizma, stila koji je nastao početkom 20. stoljeća u Italiji, je Filippo
Tommaso Marinetti [83]. Futurizam kao pokret je bio najviše propagiran kroz
knjige, magazine i postere. Futurizam pokreće tipografsku revoluciju koristeći u
svojim vizualnim formama različite pismovne rezove kojima se naglašavaju
različite emocije. Slovni znakovi se slobodno raspoređuju po stranicama
ilustrirajući tako obilježja ratovanja, poput eksplozija i oružja. Taj stil
tipografskog dizajna je obilježio čitav pokret futurizma. Nije bilo krive upotrebe
tipografije a vizualne forme su se mogle okretati i proučavati po volji.

Slika 7.64. – Zang Tumb Tumb, Filippo Tommaso Marinetti, 1914.g. [84]

Futurizam kao stil je prisutan i u današnjem svijetu tipografije, posebno u

digitalnom vizualnom izričaju, što se manifestira upotrebom različitih stilova u
izražavanju emocija kod korespondencije putem društvenih mreža, e-mailova ili
sms-ova. Tako se danas isto kao i u vrijeme futurizma sadržaj identificira
tipografskim stilovima. Društvo je imalo potrebu izraziti svoje ekspresije.
Najpogodniji način za to je bio putem štampe a najpouzdaniji alat za to je bila
tipografija.

39
 Slika 7.65. – Francuski dnevni list "Le Figaro", u kojem je 1909.g. objavljen "Futuristički
manifest" F.T. Marinettija [85]

7.3. DADAIZAM

Dadaizam je pokret koji je nastao kao reakcija na zbivanja tijekom 1. svjetskog

rata [86]. Zagovornici ovog stila su bili protivnici svih stilova svojeg doba. Ovaj
kulturni pokret je započeo u neutralnoj Švicarskoj. Najveće obilježje dadaizma
je bilo ignoriranje estetike što je neobično znajući da je ovaj stil postao vrlo
utjecajan u današnjoj modernoj umjetnosti. Jedan od najvećih umjetnika
dadaizma je bio umjetnik i tipograf, nijemac Kurt Schwitters (1887. – 1948.) koji
je svoj stilski izričaj nazvao „Merz“. Izdavao je mjesečnik „Merz“ koji se dan
danas smatra jednim od najljepše dizajniranih publikacija ikad.

Slika 7.66. – Prvo izdanje mjesečnika „Merz“, Kurt Schwitters, 1923.g. [87]

40
7.4. BAUHAUS

Najpoznatiji pravac s početka 20. stoljeća je bio njemački Bauhaus, osnivača

Waltera Gropiusa [88] [89] [90]. Ovaj umjetnički pravac je nastao 1919. godine i
bio je predvodnik svojeg vremena sve do 1933. kada ga nacisti zatvaraju.
Tijekom svojeg djelovanja okupljao je umjetnike iz svih vizualnih područja. Tako
je Bauhaus svoj utjecaj proširio po cijeloj Europi u stilovima arhitekture,
grafičkog dizajna, dizajna interijera, industrijskog dizajna i naravno, tipografije.
U njemačkoj su postojale tri škole koje su poučavale ovaj umjetnički stil. U
gradovima Weimar, Dessau i Berlin su tijekom postojanja svoj pečat dala tri
različita upravitelja, Walter Gropius, Hannes Meyer i Ludwig Mies van der Rohe.

Slika 7.67. – Walter Slika 7.68. – Hannes Slika 7.69. – Ludwig Mies van der Rohe
Gropius (1883. – 1969.) Meyer (1889. – 1954.) (1886. – 1969.) [93]
[91] [92]

Bauhaus razvija novu tipografsku formu tako da pisma postaju

geometrijski savršena, čitljivost je ključ uspjeha dobre tipografske ekspresije što
se postiže dobrim pozicioniranjem teksta i naslova na stranici. Takav različiti
pristup tipografskoj vizualnoj formi privlači čitatelje i interpretira sadržaj
vizualizacija na semantički način. Ova revolucija u tipografiji je imala jaki utjecaj
na sve škole u Europi osim u Velikoj Britaniji gdje se njegovala još uvijek
klasična tipografija temeljenja na Garamondovim pismima. Velike zasluge za
njihov razvoj tipografije je imala Beatrice Warde (1900. – 1969.) koja je
zastupala tezu da tipografija mora biti razumljiva i čitljiva a u službi dobre
komunikacije.

Glavni aspekti tipografije za vrijeme trajanja ere Bauhausa su čistoća i

jasnoća pisma koja u kombinaciji s fotografijama i ilustracijama teže grafičkom
savršenstvu. Veliki utjecaj u tipografskom vizualnom izričaju Bauhaus stila su
imala dva dizajnera, Laszlo Moholy-Nagy i Herbert Bayer.

41
 Slika 7.70. – Laszlo Moholy-Nagy (1895. – Slika 7.71. – Herbert Bayer (1900. – 1985.)
1946.) [94] [95]

Slika 7.72. – Naslovnica izdanja "Staatliches Slika 7.73. – Naslovnica knjige "Staatliches
Bauhaus Weimar 1919-1923", Moholy-Nagy, Bauhaus Weimar 1919-1923", Herbert Bayer,
1923.g. [96] 1923.g. [97]

Učinkovita vizualna komunikacija u dizajnu je bila glavna odlika Bauhaus

tipografskog stila. Razni dizajneri od nastanka Bauhausa pa sve do danas su
pod jakim utjecajem tog tipografskog stila što se ogleda u uravnoteženom
izgledu korištenjem jarkih boja, masnih rezova geometrijskih pisama i harmoniji.
Tipografija se koristi kombinacijom rezova ili verzalnih ili kurentnih pisama ali ne
i miješanjem istih. U dizajnu raznih plakata, omota, naslovnica prepoznatljiv je
stil koji stavlja natpise i tekstove na rubove stranica te „omotava“ tekst oko
fotografija i ilustracija (objekata).

42
Ovaj stil korištenja tipografije u vizualnim formama je najveća ostavština
Bauhaus škole koja je još uvijek u upotrebi i u današnjim modernim izričajima.
Tako se mnogi poznati autori, političari i sama društva identificiraju sa stilovima
proizašlim iz Bauhaus ere.

Kako nekad, tako se i danas stilovi ove škole koriste u dizajniranju

oglasa, letaka, razglednica, postera, infografike, naslovnica publikacija pa čak i
novčića. Danas možemo Bauhaus stilove naći na svim kontinentima što ga čini
univerzalnim vizualnim jezikom te objedinjuje sve umjetnike oko jedne ideje a to
je jednostavnost, geometrijska stabilnost i prepoznatljivost.

Ovo su neki od primjera Bauhaus stilova korištenih u raznim vizualnim

formama a protežu se od početka ovog umjetničkog pokreta pa sve do danas.

Slika 7.74. – Joost Schmidt, reklamni oglas za šahovsku ploču, 1923.g. [98]

Slika 7.75. – Letak koji je dizajnirao Moholy-Nagy 1929.g. [99]

43
 Slika 7.76. – Razglednica iz 1923.g., Wasilly Kandinsky [100]

Spoj prošlosti i nedavnog vremena je na najbolji mogući način iskoristio

današnji predsjednik SAD-a, Barack Obama. 2008. godine kada je još bio
senator, Obama je iskoristio utjecaj Bauhaus stila u Njemačkoj da bi se
„zavukao pod kožu“, prvenstveno nijemcima, ali i ostatku Europe tako da je
angažirao dizajnere koji su inspirirani Bauhaus pokretom, osmislili plakate i
flyere u prigodnom stilu. Lukavo je tadašnji senator „ušao“ u mozak njemačkog
čovjeka, koristeći tipografiju koja je svojstvena njihovoj najpoznatijoj umjetničkoj
školi, a još k svemu tome simbolizira i otpor prema nekadašnjem nacizmu.

Slika 7.77. – Utjecaj Bauhausa na Obamu, 2008.g. [101]

44
 Slika 7.78. – Utopia, knjiga čiju je naslovnicu u Bauhaus stilu dizajnirao Oskar Schlemmer,
1921.g. [102]

Klasičan primjer Bauhaus stila koji koristi osnovne likovne elemente,

kružnice, kvadrate, pravokutnike i trokute te nekoliko osnovnih boja, u ovom
slučaju samo crnu, bijelu, plavu i žutu.

Slika 7.79. – Poster koji prezentira Charlie Chaplina, 1936.g. [103]

Još jedan primjer u kojem se koristio stil Bauhausove škole je kovanica

izdana 2004. godine a zorno prikazuje osnovne elemente koji se koriste u
dizajnu ovim stilom, krug, trokut i kvadrat.

Slika 7.80. – Kovanica od 10 eura, izdana 2004.g. [104]

45
 Jedan od poznatijih umjetnika iz doba Bauhaus-a, El Lissitzky (1890. –
1941.), je razvio svoj osobni i osebujan stil kojeg je nazvao „Proun“. Njegov stil
se ogledao u korištenju apstraktno geometrijskih oblika. Pokušavao je dobiti
ugođaj prostornosti i stvoriti osjećaj višestrukih perspektiva. Tako su njegovi
radovi imali osjećaj 3D koncepta.

Slika 7.81. – El Lissitzky, naslovnica iz 1920. godine. [105]

Iz radova Bauhaus škole vidljivo je da su njihovi umjetnici prihvatili

groteskna pisma kao svoj odabir. Tako se na početku njihova vremena koristilo
pismo Futura, Paula Rennera, kao pismo koje je u „koraku“ s njihovom
filozofijom. No, tijekom razvoja, Bauhaus tipografi razvijaju slična pisma koja su
isključivo temeljena na geometrijskim oblicima i koja se u potpunosti oslanjanju
na industrijske težnje.

1925. godine, Herbert Bayer je kreirao jedno jednostavno pismo koje se

sastoji samo od kružnica i njenih dijelova. Tako je pismo „Universal“ postalo
prvo geometrijsko pismo Bauhaus stila. Ovo pismo djeluje kao savijeni neon, čiji
se lukovi nikako ne žele spojiti u zatvorenu kružnicu.

Slika 7.82. – Pismo "Universal", Herbert Bayer, 1925.g. [106]

46
 Još više na tragu „plakatnog“ pisma je pismo koje je dizajnirao Josef
Albers (1888. – 1976.). Njegovo „kombinacijsko“ pismo koristi 10 jednostavnih
oblika pomoću kojih je moguće prikazati bilo koji slovni znak ili broj.
Jednostavnost, učinkovitost, svrsishodnost i jasnoća Albers pisama su motivirali
Renera da dizajnira svoje pismo, Futura.

Slika 7.83. – Kombinacijsko pismo od 10 oblika, Josef Albers [107]

Namjere Bauhaus tipografije nisu svojevremeno bile istisnuti vremešna

antička pisma, već su razni dizajneri toga doba željeli groteskom pojačati utjecaj
ujedinjavanja čovjeka tako da sve ideje budu jasnije i lakše prepoznatljive.
Tipografija Bauhaus stila je odgovarala na izazove svojeg vremena na vrlo
precizan način, jednostavnošću i superiornošću.

47
8. MODERNA TIPOGRAFIJA I GRAFIČKI DIZAJN

Nakon drugog svjetskog rata dolazi do naglih promjena u grafičkom dizajnu

[108]. Velika je potreba za oglašavanjem u svim segmentima društva. Ubrzano
se razvijaju novi dizajnerski stilovi pa tako se sve više čuje za industrijski dizajn,
korporativni dizajn, marketinški i logo dizajn. Većina dizajnera sredine 20.
stoljeća je ili nastavila svoj rad iz ere Bauhausa ili je prigrlila njihove principe. U
Americi, zemlji koja je postala novi pokretač svih umjetničkih zbivanja, pojavljuju
se nova (stara) lica, koja koristeći stil europskog minimalizma, razvijaju novi
američki stil dizajna koji će postati poznat i popularan pod nazivom, korporativni
dizajn. Popularni su tih godina tipograf Adrian Frutiger (1928. -), dizajner
pisama Univers i Frutiger [109]. Reklamni dizajner Paul Rand (1914. – 1996.),
najpoznatiji po kreaciji logotipa za IBM, UPS, ABC itd. [110]. Josepf Mueller
Brockmann (1914. – 1996.), dizajner koji je preokupiran dizajnom postera i
vizualnim komunikacijama [111].

Slika 8.84. – Primjer korištenja pisma Frutiger na putokaznoj tabli u Švicarskoj, 2011.g. [112]

Slika 8.86. – Logo sveučilišta Yale koji se

koristio od 1985. - 2009. g., Paul Rand [114]

Slika 8.85. – Poster za koncert, Joseph Mueller

Brockmann, 1955.g. [113]

48
8.1. ŠVICARSKA ŠKOLA

Pedesetih godina 20. stoljeća započinje slavna Švicarska škola dizajna (Swiss
Style) [115] [116]. Njen grafički i tipografski stil će postati dominantan u Europi
pa i u cijelom svijetu od 70-tih godina 20. stoljeća. U dizajnu svih vrsta,
korporativnom, industrijskom ili nekom drugom, švicarska škola se koristi
ponajviše tipografskim elementima i tako daje naglasak na slovnom znaku kao
najprepoznatljivijem vizualnom elementu. Švicarska škola je karakteristična radi
korištenja matematičke mreže u konstruiranju vizualnih formi koje se oslanjaju
na tipografiju i minimalizam u korištenju ilustracija. Upravo matematički
raspored likovnih elemenata vizualnu asimetriju čini smislenom i organiziranom
te daje osjećaj pripadnosti. Po uzoru na stilove Bauhausa, tipografija koja se
koristi je groteskna, odnosno pisma su sans serifna. Tako su najčešće korištena
pisma, Akzidenz, Univers i Helvetica.

Popularna Helvetica je nastala 1957. Dvojac zaslužan za planetarnu

popularnost ovog pisma su Max Miedinger (1910. – 1980.) i Eduard Hoffmann
(1892. – 1980.). Prvotno ime Helvetice je bilo Neue Hass Grotesk a nastala je
kao odgovor na vrlo popularno pismo u to vrijeme Akzidenz-Grotesk. Helvetica
je kao i sva pisma od pojave Bauhausa bila geometrijski savršena i optički
ujednačena. Prva njena namjena je bila za putokazna označavanja što se
zadržalo sve do današnjih dana. Neue Hass Grotesk mijenja svoje ime u
Helvetica, 1960. godine po uzoru na latinsko ime za Švicarsku (Swiss).
Helveticu možemo voljeti ili ne ali niti jedna zemlja na svijetu nije tako
prepoznatljiva po svojoj tipografiji kao što je to Švicarska. Helvetica se koristi u
svim službenim glasilima i jednostavno ime je zagarantiralo besmrtnost ovom
pismu.

Besmrtnost i bezvremenost ovoga pisma pokazuju i dokazuju slike u nastavku.

Slika 8.87. – Helvetica korištena na Slika 8.88. – Helvetica korištena na znaku u Čikagu
znaku u Beču, 1973.g. [117] (podzemna željeznica), 2007.g. [118]

49
 Slika 8.89. – Logo Kanadske filmske udruge, 2009.g. [119]

Švicarska škola je imala dva ogranka. Jedan se razvijao u Baselu pod

vodstvom Armina Hofmanna i Emila Rudera (1914. – 1970.) a druga u Zurichu
pod vodstvom Josepha Muellera Brockmana. Obje škole su koristile istu
grafičko tipografsku filozofiju i raširile svoj vizualni utjecaj po cijelome svijetu.
Naglašavanje suprotnosti između različitih elemenata dizajna, prvenstveno
jednostavnih slovnih znakova i osnovnih likovnih elemenata su postali obilježje
međunarodnih identifikacija u svim mogućim vizualnim formama.

Zahvaljujući predstavnicima Swiss škole na iternacionalnoj razini, danas još

uvijek govorimo o modernim i popularnim vizualima Swiss dizajnera.

Slika 8.90. – Naslovnica knjige Typographie, Slika 8.91. – Logo Deutsche Bank, Anton
Emil Ruder, 1967.g. [120] Stankowski, 1974.g. [121]

50
Slika 8.92. – Plakat za Olimpijske igre u Slika 8.93. – Plakat za namještaj, Armin Hofmann,
Münchenu 1972, Max Bill, 1972.g. 1962.g. [123]
[122]

Slika 8.95. – Logotip američke tvrtke American

Airlines, Massimo Vignelli, 1967.g. [125]

Slika 8.94. – Antiratni poster, Paul

Rand, 1968.g. [124]

51
 Ovo su najbolji primjeri Swiss škole, autori koji jesu i još uvijek vladaju
Europskom dizajnersko grafičkom scenom. Mnogi broj dizajnerskih autora je iz
raznih razloga otišao u prekooceanske zemlje, najviše u Ameriku. Velik dio njih
su izdanci Swiss škole s još uvijek jakim utjecajem Bauhausa. Dobar dio autora
u Americi je još uvijek pratilo scenu iz doba avangarde pa se kroz godine razvila
njihova mješavina različitih ali donekle sličnih stilova. Najpoznatiji među njima
koji su obilježili američku scenu su: Alexey Brodovich (1898. – 1971.), Paul
Rand (1914. – 1996.), Bradbury Thompson (1911. – 1995.), Saul Bass (1920. –
1996.), Herb Lubalin (1918. – 1981.), Milton Glaser (1929. -) i mnogi drugi
autori.

Neke smo već spomenuli a u svijetu tipografije vrijedno je označiti Herba

Lubalina koji je dizajnirao poznato pismo ITC Avant Garde, 1970. godine.
Mnoge publikacije koje su izašle u Americi sve do današnjih dana, krase
naslovnice dizajnirane upravo od ovog autora. Avant Garde je pismo koje je na
tragu utjecaja Art Decoa ali je velikim dijelom obilježilo postmodernu i danas još
uvijek vidimo gomilu poznatih logotipova koji su kreirani upravo ovim pismom.
Lubalin je osnivač časopisa U&LC (Upper and lower case), časopis koji je trajao
od 1970. – 1999. godine i bio je jedan od najvećih motivatora u tipografskom
svijetu.

Slika 8.96. – Primjer naslovnice časopisa U&LC, Herb Lubalin, 1978.g. [126]

52
9. GLOBALNO SELO

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća dolazi do globalizacije i konzumerizma [126].

Smanjuju se razlike između visoke i niske umjetnosti, između skupe i jeftine
vizualne ekspresije. Novi načini vizualne ekspresije u grafičkom dizajnu koriste
dekonstruktivnu teoriju koja kombinira povijesne, suvremene i eksperimentalne
(buduće) stilove oblikovanja vizualnih formi. Dekonstrukcija proučava način na
koji forma i sadržaj komuniciraju i tvore vanjsku sliku stvari. Dekonstruktivna
tipografija tako obilježava hijerarhiju i strukturu teksta na stranici. Odnosi
između naslova, podnaslova, margina, bjelina i drugih vizualnih elemenata tvore
tako neke nove vizualne forme čija vizualizacija dobiva veći značaj od
verbalnog sadržaja.

Primjeri dekonstruktivne tipografije:

Slika 9.97. – Jumbo plakat, Cornell Windlin [127]

Slika 9.98. – Publikacija Fuse, Neville Brody [128]

53
 Postmodernistički pokret i punk pokret su zajedničkim snagama iznjedrili
tzv. cyberpunk, koji je poznat kao SF žanr. U takvom kontekstu grafički dizajn
zajedno s tipografijom tvori nove vizualne forme koje se šire putem novih
informacijskih tehnologija. Švicarski dizajn je postao „spor“ i ne prati nove
komunikacijske trendove. Jedna od najutjecajnijih slovolivnica modernog doba
je slovolivnica Emigre Graphics. Pod svojim okriljem, izdaje časopis Emigre, koji
izlazi od 1984. – 2005. godine. U svojim publikacijama objavljuju mnoga nova
tipografska pisma i pišu o novim načinima grafičkog dizajna.

Slika 9.99. – Naslovnica časopisa Emigre [129]

Neville Brody je jedan od osnivača digitalne slovolivnice FontShop,

prvotno nazvane FontFont. Ovaj grafički dizajner je poznat po mnogim
tipografskim pismima koje je dizajnirao za ovu kuću. Neki od poznatijih uradaka
su Insignia, Industria, Arcadia, Autotrace, Dirty... Jedan je od osnivača
poznatog časopisa Fuse, koji ga je lansirao u megazvijezde moderne
tipografije. Njegova pisma su spoj vizualnih i arhitektonskih elemenata. Takav
pristup u dizajnu tipografije, Brody je njegovao, prvenstveno motiviran
industrijskim dizajnom od 1981. – 1986. godine, kada je surađivao na dizajnu
časopisa The Face. Nakon toga postaje urednik u magazinu Arena i počinje
dizajnirati pisma čije su odlike minimalističke prirode. Kako je informacijska
tehnologija napredovala, sve se više vraćao dekorativnom dizajnu pisama da bi
što više naglasio vizualni dojam tipografije.

54
Slika 9.100. – Naslovnica časopisa "The Face", dizajn Neville Brody, 1982.g. [130]

Slika 9.101. – Naslovnica časopisa "Arena", dizajn Neville Brody, 1987.g. [131]

Slika 9.102. – Naslovnica časopisa "Fuse", dizajn Neville Brody, 1990.g. [132]

55
10. DOBA RAČUNALA

Velikim napretkom računala u kasnijim 90-tim godinama prošlog stoljeća, stiglo

je stolno izdavaštvo na kompjutorske zaslone [133] [134]. Samim time stasale
su neke nove generacije grafičkih dizajnera. Manipulacija i kreacija 3D slika je
postala jednostavna i dostupna svakome. Grafički dizajneri su tako momentalno
mogli svoje zamisli pretvoriti u vizualnu formu i virtualno kreirati beskonačno
mnogo svojih koncepata. Vizualne forme digitalnih sustava možemo promatrati
kroz informacijsku tehnologiju i komunikacijski dizajn. Informacijski sustavi koji
nam omogućuju pregledavanje digitalnog sadržaja su bombardirani milijunima
posjeta svakoga dana. Bila to web sjedišta, blogovi, forumi, društvene mreže,
računalne igre, svi oni imaju neka nova pravila koja utječu na preglednost i
dostupnost sadržaja krajnjem korisniku.

Interaktivnost je uzela maha i jedna je od najboljih načina da se

maksimizira broj informacija. Tako računala omogućuju vizualizaciju sve većeg
broja objekata a vrijeme i energija koju će korisnici utrošiti u pregledavanja u
mnogome će ovisiti o korištenom grafičkom dizajnu i tipografiji.

Osnovu svakog informacijskog sustava čini sadržaj koji je u najvećem

dijelu sačinjen od teksta. Da bi korisnik imao najbolji doživljaj pregledavajući
neku stranicu, odabir tipografije dolazi na prvo mjesto. No danas se pisma više
ne kreiraju kaligrafskim metodama već postoje mnogi softveri tzv. font editori,
pomoću kojih se danas kreiraju tipografska pisma i njeni rezovi. Neke aplikacije
omogućuju dizajnerima da digitalno kreiraju neke međurezove ali na kraju sve
završne korekcije se ipak odrađuju ručno. U samom dizajnu tipografskih
pisama, aplikacije ne mogu stvoriti „duh“ prošlih vremena već se sam softver po
potrebi prilagođava potrebama tipografa. Korisnici koji mnogo koriste zaslone
za čitanje su bili spremni odreći se mirisa tiskanog materijala, osjećaja teksture
papira, pogleda na „vrhunski“ dizajn omota knjige ili časopisa. No, ovi moderni
uređaji koji sve više zamjenjuju klasične tiskarske forme, ipak su neke stvari
morali žrtvovati. Klasična tipografska pravila su dolaskom prijenosnih ekrana
gurnuta u drugi plan.

Tipografija u novim informacijskim tehnologijama postaje predmetom

istraživanja. Različiti operacijski sustavi, postavke uređaja, predinstalirani
fontovi sustava, rezolucije zaslona, presudni su u dobrom prikazivanju
tipografije a ujedno su najveća prepreka dobrom računalnom dizajnu.
Korisnikov osjećaj dobre ili loše tipografije se događa momentalno, zato što,
pregledavajući sadržaj na webu, prikladan odabir pisama i rezova se odvija u
samom pregledniku. Stoga je lako zaključiti da je najbolja jednadžba za dobru
web tipografiju, podrška web preglednika prikazivanju fontova.

Kada bismo čitali neku knjigu ili časopis koji bi bili dizajnerski i tipografski
vrhunski uređeni, bilo bi normalno da su elementi tipografije poput, bjelina,
kolona, poravnanja, kontrasta i sličnih vizualnih pomagala usklađeni ka lakšem i
ugodnijem vizualnom doživljaju sadržaja. Tipografsko vizualni elementi poput
kerninga, ligatura, medievalnih brojki, umanjenih verzala, interpunkcijskih i
dijakritičkih znakova, su elementi koji danas predstavljaju najveći problem u

56
ispravnom doživljaju tipografije na mobilnim zaslonima. Možda se ne čini puno,
ali ova tipografsko vizualna pomagala nam pomažu u čitanju, procesuiranju i
razumijevanju informacija koje prihvaćamo.

Moderni web dizajneri koriste moderna rješenja kako bi doskočili ovim

problemima. Današnji tipografski problemi se rješavaju na programerskom
nivou. Tako su nastale razne JavaScript biblioteke koja omogućuju tipografske
ispravke. Ove biblioteke uključuju razne tipografske elemente, neovisnost od
operativnih sustava i pretpostavki web preglednika i tako omogućuju ispravne
tipografske prikaze na zaslonima.

Iz navedenih razloga je nastao globalni projekt koji je otvorenog sadržaja.

Open Typography je projekt koji okuplja grafičke i web dizajnere, web
programere te tipografske dizajnere u otvorenu zajednicu kojoj je cilj donijeti
najbolja tipografska pisma na sve vrste digitalnih ekrana.

Slika 10.103. – Open Typography [135]

Web zajednica koja je okružena oko ovakvih projekata, dizajnira i stvara

nova tipografska rješenja koja nisu prilagođena samo za pregledavanje na
računalima i preglednicima već se mogu implementirati u bilo koje aplikacije za
korištenje na pametnim telefonima ili tablet uređajima. Ovakvi projekti su
potaknuli otvaranje specijaliziranih digitalnih slovolivnica namijenjenih isključivo
prijenosnim ekranima i responzivnim rezolucijama.

Danas najpoznatije digitalne slovolivnice ovog tipa su Fontdeck, Typekit i

Google web fonts. Web tipografija koju nude ovi servisi je u potpunosti
prilagođena i optimizirana za razne rezolucije grafičkih uređaja. Moderna web
pisma su prilagođena standardima, koristeći CSS (@ font-face) ili JavaScript
rješenja.

Slika 10.104. – FontDeck Slika 10.106. – Google web

[136] Slika 10.105. – Typekit [137] fonts [138]

57
 Odlike „novih“ i modernih web fontova nisu nikakve novotarije već su
obrade i manipulacije karakteristika starih i povijesno priznatih pisama.
Najčešće su to obrade antikvi i grotesknih pisama iz doba Bauhausa i Swiss
škole. Optimalna čitljivost na malim zaslonima i prilagodljivost pisama
responzivnim rezolucijama je karakteristika pisama s blagim i slabo zaobljenim
serifima te grotesknim pismima s ujednačenim uzlaznim i spojnim potezima. U
tipografiji se češće koriste mali i veliki verzali te medievalne brojke. Medievalni
brojevi su brojčani znakovi koji njeguju „stari“ stil konstrukcije pisama. Tako su
brojke 0, 1 i 2 poravnate s baznom linijom kurenta (linija teksta), brojke 6 i 8 su
poravnate s gornjom linijom kurenta (ascender), dok su ostale brojke poravnate
s donjom linijom kurenta (descender). Tako se brojčani znakovi ponašaju kao
kurentna slova u tekstu i zato se optički lijepo uklapaju u ostali tekst. Mana
ovakvog medievalnog brojčanog grafema je u njegovoj vertikalnoj orijentaciji,
što nije čest slučaj u prikazima na zaslonima malih dimenzija. Učestala je
upotreba brojnih ligatura, koje odišu duhom prošlosti a tako lijepo zrače
modernizmom.

Primjeri pisama korištenih u web aplikacijama a dostupnih kroz spomenute

digitalne slovolivnice:

Pisma dostupna iz slovolivnice Fontdeck

Slika 10.107. [139]

Pisma dostupna iz slovolivnice Typekit

Slika 10.108. [140]

58
Pisma dostupna iz slovolivnice Google web fonts

Slika 10.109. [141]

Današnji dizajneri su određeni tipografijom jednako kao i osnovnim

likovnim elementima. Nekada uspješne filmske plakate, naslovnice časopisa i
magazina, zamijenili su dizajni web portala, koji bi bez korištenja modernih web
tehnologija i upotrebe web tipografije, bili samo jedinice i nule u vrućim
serverima.

Ovo su primjeri nekih web portala koji su implementirali modernim web

tehnologijama klasičnu tipografiju u svoj sadržaj i učinili je „svježom“ i
futurističkom.

Slika 10.110. [142] Slika 10.111. [143]

Slika 10.112. [144]

59
11. ANKETA

Anketa je provedena među studentima Multimedije, oblikovanja i primjene sa

Sveučilišta Sjever, te među nekim mojim bližim suradnicima. Cilj ankete je bio
provjeriti kakvo je poznavanje mladih ljudi, studenata i grafičkom dizajnu
orijentirano društvo o tipografiji i njenim trendovima.

Pitanja su bila jednim dijelom iz tematike vezane uz povijest (najosnovnije

informacije) i drugim dijelom vezana uz svakodnevnu upotrebu pisama.

U nastavku slijedi popis pitanja i odgovora ankete sa statističkim izvještajima.

1. Spol ispitanika:

2. Dob:

3. Pratite li tradicionalne medije (novine, televiziju...)?

4. Ako pratite, da li Vas dizajn naslova privuče čitanju ili gledanju sadržaja
članka?

60
5. Kojem bi jeziku pridružili pismo Bodoni?

6. Kojem bi jeziku pridružili pismo Garamond?

7. Kojem bi jeziku pridružili pismo Baskerville?

8. Kojem govornom području pripada tekst sa slike?

61
9. Koji je poznati tipograf podijelio 1 inch na 72 dijela i tako odredio 1
tipografsku točku?

10. Kojoj vrsti pisma pripada ovaj logotip?

11. Kojoj vrsti pisma pripada ovaj logotip?

12. Kojoj vrsti pisma pripada ovaj logotip?

62
13. Koje pismo od ponuđenih najčešće koristite u pisanju teksta i kreiranju
grafika?

14. Jeste li ikada kupili koje pismo (obitelj ili rez)?

15. Po Vašoj procjeni, koliko vremena je potrebno da se dizajnira jedno pismo

sa svim slovnim znakovima i u svim potrebnim rezovima? Odgovorite u
mjesecima.

Moram priznati da su me rezultati ankete malo razočarali. Kako su u anketi

sudjelovali ljudi koji su upoznati s djelovanjem na području tipografije, očekivao
sam bar da većina njih poznaje razliku između grotesknih i plakatnih pisama.
Iako sam u radu pisao kako su gotička fraktura i Schwabacher obilježili
njemačku naciju i postali dobrim dijelom dio identiteta konzervativnijih

63
njemačkih organizacija, veći dio anketiranih smatra gotiku pismom latinskih ili
engleskih korijena. Pripisujem to prvenstveno mladosti ispitanika i
nezainteresiranosti za poviješću. Pogotovo ako se sjetimo 2. svjetskog rata i
nacističkih plakata koji su vrištali sa svojim gotičkim naslovima, tako prizivajući
veličinu njemačke nacije iz srednjeg vijeka.

Poznavanje serifnih pisama je razumljivo jer su ona prisutna u svakodnevnoj

štampi a veliki broj se izjasnio kao pratitelj svakodnevnih „konzervativnih“
medija. Prikazujući logotipove naših triju najpoznatijih kompanija koja se bave
telefonijom želio sam dobiti osnovna znanja iz kategorizacije pisama. Na ovom
pitanju je većina pala i mislim da je potpuno nezainteresirana za klasifikaciju
pisama. Naime, namjerno sam nazivao pisma grotesknim jer mislim da bi veći
broj ispitanika atribut, sans serif, lako protumačila kao pismo bez serifa i samim
time točno odgovorila. Smatram da plakatna pisma većina koristi u
svakodnevnoj grafičkoj obradi a pisma Stencil su trebala bar potaknuti ispitanike
na ispravan zaključak.

Iako izbor pisama za korištenje u svakodnevnom radu nije bio prevelik,

ponuđena pisma su na neki način jedinstvena a toliko različita. Kako se većina
ispitanika odlučila za pismo Times New Roman, misli da danas mladi nemaju
hrabrosti zaploviti u malo uzburkanije grafičke vode. Žalosno je da su pisma
Bodoni i Century na dnu odabira a danas se smatraju jednim od najljepših
pisama ikada kreiranih.

Na kraju ankete zaključujem da mlađim ljudima danas treba više kreativnosti a

to se može postići većim brojem radionica kako bi ih se motiviralo na različitije
pristupe u dizajnu.

64
12. ZAKLJUČAK

U dugoj ljudskoj povijesti, vizualne informacije su bile presudne za napredak

čovjeka. Čovjek se oduvijek identificirao sa svojim okolišem, svojim spoznajama
i dostignućima. Od kamenog doba, kada je osnovni ljudski problem, odnosno
težnja, bila egzistencija, umjetničke forme nisu bile „u prvom planu“ ali su
nastajale i ostale su zabilježene. U njihovu procesu stvaranja, kreatori takvih
poruka su stvarali dijela na primitivan način i organizirali se na razne načine.
Prvi likovni oblici koje pronalazimo u prapovijesnim pećinama su prve vizualne
forme, odnosno vidljivi sadržaji zapisani na zidovima.

Ovim završnim radom je prikazana tipografija i vizualni izričaji koji su s

njom povezani, kroz dugu ljudsku povijest. Može se zaključiti da je tipografija
kao znanost ili umjetnički pravac bila prilično jasno određena kroz ljudska i
tehnološka razdoblja. Kako su mnoge egzistencijalne i kulturološke potrebe
čovjeka tjerale društvo da napreduje, tako je tipografija neizbježno napredovala.
Mnogi vrsni klesari, kaligrafi i dizajneri su zaslužni za „ubrzani“ razvoj svih
ljudskih potencijala. Da nije bilo pisane riječi, informacije bi još dugo tražile svoj
put do vratiju napretka, usmenim putem. Iako su neki rekli da je nastanak
zapisa, pisanja i tiska, gubitak duha, ljudske prisnosti i samosvijesti pojedinaca,
ne bi bilo pošteno prema svim znatiželjnicima i osobama gladnim znanja i novih
spoznaja, ne prenositi informacije vizualnim putem. Ljepota umjetnosti je u
njenom izričaju i autonomnosti. Umjetnost znači sloboda, imaginarnost,
individualnost, pobuna, otkriće, ljepota... Tipografija je umjetnost. To je
umjetnost zapisivanja riječi, vizualne forme koja prenosi informacije. Prvi
umjetnici bili su pisari, klesari koji su bilježili kraljevske zapovijedi. U povijesti
pisanog medija, tipografija je bila spona između tradicijskih nositelja informacija,
poput skripti, knjiga, drvopisa, litografija, fotografija i modernih zapisa poput
grafičkih vizuala.

Kao što je napredovala medicina, astrologija, farmacija, tehnologija i tako

danas olakšala ali i ubrzala ljudski život, tako je i moderna tipografija razvijala i
još uvijek razvija i ubrzava načine ljudske komunikacije. Narodi koji su vladali
kroz povijest razvili su svoje generacije dizajnera i tipografa. Priznati umjetnici
su u svojem vremenu ostvarili najveće radove na poljima razvoja i dizajna
tipografskih pisama. Stoga je lako prepoznati i identificirati jednu Njemačku po
Schwabacheru ili Italiju po Bodoniju ili Švicarsku po Helvetici ili Francusku po
Garamondu. Do današnjih dana stare generacije dizajnera su ispekle svoj zanat
u poznatim Europskim školama ali nastankom globalnog sela, mlađe generacije
imaju puno više informacija o tipografiji, imaju svestrani pristup informacijama i
stoga su ova vremena pravi trenutak za razvijanje umjetničkih i vizualnih formi,
povezivanjem prošlosti i sadašnjosti. Mladi hrvatski potencijali, mnogobrojni
nagrađivani dizajneri i tipografi su u najboljoj prilici da izgrade jedinstveni
nacionalni vizualni identitet po kojoj bi se konačno stvorila i definirala hrvatska
prepoznatljivost.

U Varaždinu, 25. 9. 2014. g. _____________________

65
POPIS SLIKA

Slika 3.1. - Čovjek s ptičjom glavom, ptica na palici i ranjeni bizon, na lijevoj strani nosorog;
Lascaux, 20 000 prije Krista [2]..............................................................................................6
Slika 3.2. - Obluci pronađeni u južnoj Francuskoj u pećini Mas d’Azil, 10 000 g. prije Krista
[3]............................................................................................................................................6
Slika 3.3. - Pločica od slonove kosti, Nacionalni muzej Wurttemberg, Stuttgart, 32 000 g.
prije Krista [4]..........................................................................................................................7
Slika 3.4. – Ideogrami [5]........................................................................................................8
Slika 3.5. – Klinasto pismo Sumerana [6]...............................................................................8
Slika 3.6. – Egipatski hijeroglifi [7]..........................................................................................9
Slika 3.7. - Fenički grafemi, najstariji pronađeni zapis je pronađen u Biblosu a potječe 1 100
godina prije Krista [8]..............................................................................................................9
Slika 3.8. - Sinajsko pismo i semitski alfabet (lijevo); stari grčki i italički (desno) [9]...........10
Slika 3.9. - Natpis iz Delphi-a, koji upozorava gledatelje protiv dovođenja vino u stadion.
Iznos novčane kazne u drahma je istaknuo (Pente DRAXMAS)! [10].................................11
Slika 3.10. – Uncijala [11].....................................................................................................11
Slika 3.11. – Poluuncijala [12]..............................................................................................11
Slika 3.12. – Minuskula [13]..................................................................................................12
Slika 3.13. – Karolinška minuskula [14]................................................................................13
Slika 3.14. - Alkuinova biblija, prikazuje u prijelaznom razdoblju tri različita pisma: rimsku
kapitalu, uncijalu i karolinšku minuskulu [15]........................................................................13
Slika 3.15. - Stranica iz gotske Biblije (Codex Argenteus) [16]............................................14
Slika 3.16. - Irska poluuncijala [17].......................................................................................14
Slika 3.17. - MEROVINŠKO PISMO, Diploma Karla Velikoga iz 781., Marburg, Državni
arhiv [18]...............................................................................................................................14
Slika 3.18. - langobardsko pismo [19]..................................................................................14
Slika 3.19. - Beneventana je srednjovjekovno latinično pismo oblih i uglatih slova, u
upotrebi od 8. do 14. stoljeća [20]........................................................................................15
Slika 3.20. – Gotička minuskula [21]....................................................................................16
Slika 3.21. – Gotička bastarda [22].......................................................................................16
Slika 3.22. – Gotička tekstura [23]........................................................................................16
Slika 4.23. - Jikji, prva knjiga tiskana pomičnim metalnim slovima, 1377. – Nacionalna
biblioteka u Parizu [25].........................................................................................................17
Slika 4.24. - Johannes Gutenberg [26].................................................................................18
Slika 4.25. – Gutenbergova Biblija [27]................................................................................18
Slika 4.26. – Gutenbergov tiskarski stroj [28].......................................................................18
Slika 4.27. - Melencolia I, Albrecht Dürer, 1514.g. najstudiranija rezbarija ikad napravljena
koja je stoljećima utjecala na europsku umjetnost [30]........................................................19
Slika 4.28. - Michael Wolgemut, prikaz Istambula na drvorezu za knjigu Svjetska kronika
[31]........................................................................................................................................19
Slika 4.29. - Wilhelm Pleydenwurff, Pope Pius II i imperator Frederick III, 1493.g. [32]......19
Slika 4.30. – Biblija na njemačkom jeziku, Anton Koberger, Nuremberg, 1483.g. [33]........19
Slika 4.31. – Nuremberške kronike, Hartmann Schedel, ilustracije - Michael Wolgemut,
1493.g. [34]...........................................................................................................................20
Slika 4.32. – Primjeri Jensonovog pisma iz 1471. i 1475. godine, Venecija [36].................21
Slika 4.33. - Venecijanski tiskar Aldo Manuzio i njegov tipograf Francesco Griffo su zaslužni
za prvo ukošeno pismo, kurzivnu antikvu [37]......................................................................21

66
Slika 4.34. - The Hypnerotomachia Poliphili, Ilustrirana knjiga izuzetne popularosti, krajem
15. stoljeća. Knjiga je postala u renesansno doba najslavnija po svojem grafičkom dizajnu i
bizarnoj tematici [38].............................................................................................................22
Slika 4.35. - Stranica iz rada "Theuerdank", 1517.g. [40].....................................................23
Slika 4.36. – Dokument iz 1768.g. [41].................................................................................23
Slika 4.37. - Prvo izdanje novina iz Zuricha, 1780.g. [42]....................................................23
Slika 4.38. – Komunistički manifest, London, 1848.g. [43]...................................................23
Slika 4.39. - Tisak pismom Schwabacher, Johann Schoeffer, Mainz 1521.g [44]...............23
Slika 4.40. – Rukopis pismom Schwabacher, 1489.g. [45]..................................................23
Slika 4.41. – Molitveni priručnik tipa liber horarum (The Book of Hours), jako popularan u
srednjem vijeku [45]..............................................................................................................24
Slika 4.42. – Jensonova antikva [47]....................................................................................25
Slika 4.43. – Bembo antikva [48]..........................................................................................25
Slika 4.44. – Garamond antikva [49]....................................................................................25
Slika 4.45. – Dio knjige „Champffleury auquel est contenu l’ art et la science de la deue et
vraye proportion des lettres selon le corps et le visage humain“, Geoffroy Tory, Pariz,
1520.g. [51]...........................................................................................................................25
Slika 5.46. - Primjer knjige iz baroknog doba (nepoznat autor). Prevladavaju bjeline i veće
margine dok precizna i jasna upotreba tipografije daje dojam pokreta [53].........................26
Slika 5.47. – Uzorci pisama i jezika, William Caslon, Enciklopedija, London, 1728.g. [55]. 27
Slika 5.48. – Prva tiskana verzija Deklaracije o nezavisnosti, 1776.g. [56]..........................28
Slika 5.49. – Naslovna strana Vergilijevih djela tiskana pismom Baskerville, 1757.g. [58]..29
Slika 5.50. – Moderni uzorci pisma Baskerville [59].............................................................29
Slika 5.51. – Konstrukcijska mreža Fournierova pisma [61].................................................29
Slika 5.52. – Čelično slovo za stila pisma "Romain du Roy" iz 1692.g. kojeg je izradio
Philippe Grandjean [63]........................................................................................................30
Slika 5.53. – Izvadak iz knjige izdane od Gerarda Josepha Bardoua, 1765.g. sa
Fournierovom notacijom [64]................................................................................................30
Slika 5.54. – „Manuel Typographique“, Pierre Simon Fournier, 1764. - 1768.g. [65]...........31
Slika 5.55. – Obiteljsko stablo, iz kataloga materijala obitelji Didot od 1698. - 1998. g. [67]
..............................................................................................................................................31
Slika 5.56. – tipometar [68]...................................................................................................32
Slika 5.57. – Dio Bodonijeve knjige "Manuale tipografico", 1813.g. [71]..............................33
Slika 6.58. – Prvi Koenigov stroj iz 1812.g. [73]...................................................................34
Slika 6.59. – Primjeri popularnih tipografija, krajem 19. stoljeća [74]...................................35
Slika 7.60. – Natpis iznad vrata pivnice u Karlsruheu s tipografskim slovima Jugend stila iz
1896. koji je ukrašen Art Nouveau motivima [79].................................................................36
Slika 7.61. – Zaglavlje novina Félegyházi, 1914.g. [80].......................................................36
Slika 7.62. – Knjiga za studente anatomije, Lewis F. Day, London, 1903.g. [81]................36
Slika 7.63. – Naslovnica knjige pjesama od Mayakovskog, El Lissitzky [82].......................37
Slika 7.64. – Zang Tumb Tumb, Filippo Tommaso Marinetti, 1914.g. [84]..........................38
Slika 7.65. – Francuski dnevni list "Le Figaro", u kojem je 1909.g. objavljen "Futuristički
manifest" F.T. Marinettija [85]...............................................................................................39
Slika 7.66. – Prvo izdanje mjesečnika „Merz“, Kurt Schwitters, 1923.g. [87].......................39
Slika 7.67. – Walter Gropius (1883. – 1969.) [91]................................................................40
Slika 7.68. – Hannes Meyer (1889. – 1954.) [92].................................................................40
Slika 7.69. – Ludwig Mies van der Rohe (1886. – 1969.) [93].............................................40
Slika 7.70. – Laszlo Moholy-Nagy (1895. – 1946.) [94]........................................................41
Slika 7.71. – Herbert Bayer (1900. – 1985.) [95]..................................................................41

67
Slika 7.72. – Naslovnica izdanja "Staatliches Bauhaus Weimar 1919-1923", Moholy-Nagy,
1923.g. [96]...........................................................................................................................41
Slika 7.73. – Naslovnica knjige "Staatliches Bauhaus Weimar 1919-1923", Herbert Bayer,
1923.g. [97]...........................................................................................................................41
Slika 7.74. – Joost Schmidt, reklamni oglas za šahovsku ploču, 1923.g. [98].....................42
Slika 7.75. – Letak koji je dizajnirao Moholy-Nagy 1929.g. [99]...........................................42
Slika 7.76. – Razglednica iz 1923.g., Wasilly Kandinsky [100]............................................43
Slika 7.77. – Utjecaj Bauhausa na Obamu, 2008.g. [101]....................................................43
Slika 7.78. – Utopia, knjiga čiju je naslovnicu u Bauhaus stilu dizajnirao Oskar Schlemmer,
1921.g. [102].........................................................................................................................44
Slika 7.79. – Poster koji prezentira Charlie Chaplina, 1936.g. [103]....................................44
Slika 7.80. – Kovanica od 10 eura, izdana 2004.g. [104].....................................................44
Slika 7.81. – El Lissitzky, naslovnica iz 1920. godine. [105]................................................45
Slika 7.82. – Pismo "Universal", Herbert Bayer, 1925.g. [106].............................................45
Slika 7.83. – Kombinacijsko pismo od 10 oblika, Josef Albers [107]...................................46
Slika 8.84. – Primjer korištenja pisma Frutiger na putokaznoj tabli u Švicarskoj, 2011.g.
[112]......................................................................................................................................47
Slika 8.85. – Poster za koncert, Joseph Mueller Brockmann, 1955.g. [113]........................47
Slika 8.86. – Logo sveučilišta Yale koji se koristio od 1985. - 2009. g., Paul Rand [114]....47
Slika 8.87. – Helvetica korištena na znaku u Beču, 1973.g. [117].......................................48
Slika 8.88. – Helvetica korištena na znaku u Čikagu (podzemna željeznica), 2007.g. [118]
..............................................................................................................................................48
Slika 8.89. – Logo Kanadske filmske udruge, 2009.g. [119]................................................49
Slika 8.90. – Naslovnica knjige Typographie, Emil Ruder, 1967.g. [120].............................49
Slika 8.91. – Logo Deutsche Bank, Anton Stankowski, 1974.g. [121].................................49
Slika 8.92. – Plakat za Olimpijske igre u Munchenu 1972, Max Bill, 1972.g. [122].............50
Slika 8.93. – Plakat za namještaj, Armin Hofmann, 1962.g. [123].......................................50
Slika 8.94. – Antiratni poster, Paul Rand, 1968.g. [124].......................................................50
Slika 8.95. – Logotip američke tvrtke American Airlines, Massimo Vignelli, 1967.g. [125]. .50
Slika 8.96. – Primjer naslovnice časopisa U&LC, Herb Lubalin, 1978.g. [126]....................51
Slika 9.97. – Jumbo plakat, Cornell Windlin [127]................................................................52
Slika 9.98. – Publikacija Fuse, Neville Brody [128]..............................................................52
Slika 9.99. – Naslovnica časopisa Emigre [129]..................................................................53
Slika 9.100. – Naslovnica časopisa "The Face", dizajn Neville Brody, 1982.g. [130]..........54
Slika 9.101. – Naslovnica časopisa "Arena", dizajn Neville Brody, 1987.g. [131]................54
Slika 9.102. – Naslovnica časopisa "Fuse", dizajn Neville Brody, 1990.g. [132].................54
Slika 10.103. – Open Typography [135]...............................................................................56
Slika 10.104. – FontDeck [136]............................................................................................56
Slika 10.105. – Typekit [137]................................................................................................56
Slika 10.106. – Google web fonts [138]................................................................................56
Slika 10.107. [139]................................................................................................................57
Slika 10.108. [140]................................................................................................................57
Slika 10.109. [141]................................................................................................................58
Slika 10.110. [142]................................................................................................................58
Slika 10.111. [143]................................................................................................................58
Slika 10.112. [144]................................................................................................................58

68
LITERATURA I REFERENCE

[1]MILAN PELC: Pismo – knjiga – slika, Uvod u povijest informacijske kulture, Golden
marketing, Zagreb, 2002.
[2]http://www.hkv.hr/images/stories/Slike05/Slavonija_2/27_Saman-Lascaux_Slavonija.jpg,
6. travanj 2013.
[3]http://www.megalithic.co.uk/a558/a312/gallery/France/Midi/DerMenschderVor00Ober_02
63.jpg, ožujak 2013.
[4] http://donsmaps.com/images24/adorantfrontandback.jpg, kolovoz 2011.
[5] http://img.tfd.com/ggse/d5/gsed_0001_0010_0_img2129.png, srpanj 2010.
[6] http://www.tipometar.org/tema/KlinastoPismo/img/02.jpg, kolovoz 2013.
[7] http://velikaborba.com/wp-content/uploads/2013/03/kamen-iz-rozete.jpg, 2014.
[8] http://raska.greatnow.com/Vinca/Vinca_Fenicani.jpg, studeni 2003.
[9] http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/alfabet.jpg, veljača 2014.
[10] http://www.vroma.org/~abarker/wineinscriphilt.jpg, ožujak 2001.
[11] http://proleksis.lzmk.hr/slike/l_0321.JPG, lipanj 2012.
[12]http://www.mmdc.nl/static/media/1/99/PA_Uncial_UBL_BPL_21_schutblad_f002r_detail
.jpg, rujan 2014.
[13] http://proleksis.lzmk.hr/slike1/m1140.JPG, rujan 2013.
[14] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9e/Muspilli.jpg, listopad 2013.
[15] http://www.biblical-data.org/LATIN_Resources/Tours_1.jpg, ožujak 2008.
[16] http://historyofinformation.com/images/codex_argenteus.jpg, veljača 2011.
[17] http://www.biblical-data.org/LATIN_Resources/Cathach.jpg, ožujak 2008.
[18] http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE7_0840.jpg, veljača 2014.
[19] http://www.cristoraul.com/readinghall/Western-Civilization-Jewels/A-history-of-all-
nations-from-the-earliest-times/AGE-OF-CHARLEMAGNE/CAROLINGIAN-DOOR-
Dateien/tmpEB75-11.jpg, prosinac 2012.
[20] http://www.let.unicas.it/dida/links/didattica/palma/testi/orsini/tav09.jpg, svibanj 2001.
[21]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/46/Calligraphy.malmesbury.bib
le.arp.jpg/220px-Calligraphy.malmesbury.bible.arp.jpg, listopad 2013.
[22]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/46/Calligraphy.malmesbury.bible.arp.j
pg, listopad 2013.
[23] http://retinart.net/media/images/blackletter/textura-printed-02.jpg, studeni 2010.
[24] http://en.wikipedia.org/wiki/Jikji, ruja 2014.
[25] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/9f/Korean_book-Jikji-
Selected_Teachings_of_Buddhist_Sages_and_Seon_Masters-1377.jpg, listopad 2013.
[26] http://1.bp.blogspot.com/-
PGYEDXWvIsE/T3svWrvnkgI/AAAAAAAADbc/etXNjuS7HRg/s1600/gutenberg.jpg, rujan
2014.
[27]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b6/Gutenberg_Bible,_Lenox_Copy,_
New_York_Public_Library,_2009._Pic_01.jpg, listopad 2013.
[28] https://c2.staticflickr.com/6/5178/5493732318_ba87824db8_z.jpg, ožujak 2011.
[29] http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32151, 2014.
[30]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/14/Melencolia_I_(Durero).jpg,
listopad 2013.
[31]http://www.lithuanianmaps.com/images/1493_Hartmann_Schedel_Polonia_sanderus_D
ETAIL2.jpg, lipanj 2014.
[32]http://www.artgallery.nsw.gov.au/media/collection_images/6/6451%23%23S.jpg, rujan
2006.
[33] http://www.christies.com/lotfinderimages/d49876/d4987685r.jpg, listopad 2007.
[34] https://lh3.googleusercontent.com/-
vsth7KzCZpg/TYkgWW9IKmI/AAAAAAAAAEs/8IaEqmDFzJw/s1600/hb_1981.1178.29.jpg,
rujan 2014.
[35] http://en.wikipedia.org/wiki/Nicolas_Jenson, kolovoz 2014.

69
[36]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/89/Jenson_1475_venice_laertius.png
, listopad 2013.
[37] http://cdn.c.photoshelter.com/img-get/I0000JQgKSRJ8n4Q/s/600/480/AldoManuzio-
OrpheiArgonautica02.jpg, travanj 2012.
[38] http://www.codex99.com/typography/images/incunabula/hp/hp_4_lg.jpg, siječanj 2011.
[39] http://www.codex99.com/typography/images/incunabula/hp/hp_4_lg.jpg, ožujak 2013.
[40] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/1a/Theuerdank-1.jpg, listopad 2013.
[41] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/0d/Initialen.jpg, listopad 2013.
[42]http://collinsnoname.files.wordpress.com/2013/12/nzz_erstausgabe_titelseite.jpg,
prosinac 2013.
[43] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/86/Communist-manifesto.png,
siječanj 2014.
[44] http://luc.devroye.org/SchwabacherDruckschrift-JohannSchoeffer-Mainz-1521.gif,
srpanj 2013.
[45] http://luc.devroye.org/SchwabacherHandschrift-1489.gif, srpanj 2013.
[46] http://en.wikipedia.org/wiki/Garamond, rujan 2014.
[47]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/89/Jenson_1475_venice_laertius.png
, listopad 2013.
[48] http://wpcontent.answcdn.com/wikipedia/commons/thumb/f/f8/Bembo-
originalschnitt.jpg/250px-Bembo-originalschnitt.jpg, studeni 2013.
[49] http://3.bp.blogspot.com/-
sRn8SzqoouU/TaFerDg_a4I/AAAAAAAAA4U/i4WXIiHLlqA/s1600/6%2BFuhrmann
%2B1616%2B-%2BAntiqua%2BGaramond%2B-%2B1200.jpg, rujan 2014.
[50] http://en.wikipedia.org/wiki/Geoffroy_Tory, rujan 2014.
[51] http://geofroy.tory.free.fr/04_fichiers/lettres1.jpg, studeni 2006.
[52] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/masters.html, siječanj 2011.
[53] http://www.loc.gov/exhibits/dres/images/dre104.jpg, ožujak 2013.
[54] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/masters.html, siječanj 2011.
[55] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/fe/Caslon-schriftmusterblatt.jpeg,
listopad 2013.
[56] http://www.samoborinfo.hr/wp-content/uploads/2013/07/4.7..gif, srpanj 2013.
[57] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/masters.html, siječanj 2011.
[58]https://www.papress.com/thinkingwithtype/teachers/type_lecture/lecture_images/Baske
rvilleVirgil.gif, veljača 2005.
[59]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/BaskervilleSpec.svg/220px-
BaskervilleSpec.svg.png, listopad 2013.
[60] http://en.wikipedia.org/wiki/Pierre_Simon_Fournier, svibanj 2014.
[61]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/51/Konstruktion_fournier.png,
listopad 2013.
[62] http://www.garamond.culture.fr/en/page/le_romain_du_roi, 2013.
[63] http://www.garamond.culture.fr/en/page/le_romain_du_roi, 2013.
[64] http://www.musicologie.org/Biographies/f/fournier_02.gif, listopad 2004.
[65]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/88/Manuel_Typographique_cover.pn
g, listopad 2013.
[66] http://en.wikipedia.org/wiki/Didot_family, ožujak 2014.
[67] https://pplspcoll.files.wordpress.com/2011/09/img_1223.jpg, rujan 2011.
[68] http://www.cleverprinting.de/images/93_cp_typometer2.jpg, kolovoz 2009.
[69] http://en.wikipedia.org/wiki/Giambattista_Bodoni, rujan 2014.
[70] http://www.tipometar.org/reprint/Bodoni/IndexLat.html, 2014.
[71] http://www.paulshawletterdesign.com/wp-content/uploads/2013/11/Bodoni-MT1818-
3177med.jpg, studei 2013.
[72] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/press.html, siječanj 2011.
[73]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/79/Koenig%27s_steam_press_-
_1814.png, listopad 2013.
[74]http://1.bp.blogspot.com/_AFepa9sf8ug/TOqslsKqyEI/AAAAAAAADJU/E6Xo4oPpFcQ/
s1600/specially_good-500x385.jpg, rujan 2014.
[75] http://hr.wikipedia.org/wiki/Avangarda, srpanj 2014.

70
[76] http://hr.wikipedia.org/wiki/Secesija, 2014.
[77]http://commons.wikimedia.org/wiki/Category:Art_Nouveau_typography?uselang=hr,
2014.
[78] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/avantgarde.html, siječanj 2011.
[79]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/59/Karlsruhe_Moninger_Jugen
dstil.jpg/200px-Karlsruhe_Moninger_Jugendstil.jpg, listopad 2013.
[80] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/49/Az_Otthon_-_A_F%C3%A9legyh
%C3%A1zi_K%C3%96zl%C3%B6ny_mell%C3%A9klete_1914.JPG, listopad 2013.
[81] http://media.tumblr.com/tumblr_l0rvna8rQW1qb5a6d.jpg, travanj 2010.
[82] http://uploads6.wikiart.org/images/el-lissitzky/illustration-to-for-the-voice-by-vladimir-
mayakovsky-1920-2.jpg, studeni 2011.
[83] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/avantgarde.html, siječanj 2011.
[84]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e9/Zang_Tumb_Tumb.jpg, listopad
2013.
[85]http://www.shafe.co.uk/crystal/images/lshafe/Marinetti_Futurist_Manifesto_Le_Figaro_2
0_February_1909.jpg, 2014.
[86] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/avantgarde.html, siječanj 2011.
[87] http://www.designers-books.com/wp-content/uploads/2009/12/z-00cover.jpg, svibanj
2011.
[88] http://en.wikipedia.org/wiki/Bauhaus, rujan 2014.
[89] http://www.snap2objects.com/2009/09/the-bauhaus/, rujan 2014.
[90] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/avantgarde.html, siječanj 2011.
[91] http://www.quotessays.com/images/walter-gropius-5.jpg, 2014.
[92]http://images.encyclopedia.com/utility/image.aspx?id=2796119&imagetype=Hero,
2014.
[93] http://www.quotessays.com/images/ludwig-mies-van-der-rohes-quotes-3.jpg, 2014.
[94] http://www.nndb.com/people/301/000113959/laszlo-moholy-nagy.jpg, ožujak 2006.
[95] http://www.nuevaescuela.net/imagenes-articulos/hof_main_bayer.jpg, listopad 2011.
[96] https://c2.staticflickr.com/4/3394/3296340533_fd489bd34a.jpg, veljača 2009.
[97] http://25.media.tumblr.com/tumblr_lh7ejwOvO51qbwujvo1_500.jpg, veljača 2011.
[98]http://classconnection.s3.amazonaws.com/894/flashcards/763894/jpg/joost_schmidt-
advertisement_for_the_bauhaus_chess_set1317188022777.jpg, rujan 2011.
[99] http://peterbella.com/wp-content/uploads/2013/03/moholy-nagy-
brochure_cover_for_the_series_of_fourteen_bauhaus_books-19291317188247231.jpg,
ožujak 2013.
[100] http://www.artvalue.com/photos/auction/0/47/47276/kandinsky-wassily-1866-1944-ru-
postkarte-fur-die-bauhaus-auss-2479223-500-500-2479223.jpg, prosinac 2012.
[101] http://www.chaddustin.com/bauhaus/images/type-inspired-obama.jpg, ožujak 2013.
[102] http://streetsofsalem.files.wordpress.com/2012/03/utopia-schlemmer-1.jpg, ožujak
2012.
[103] http://fc08.deviantart.net/fs4/i/2004/184/c/f/Bauhaus_Charlie_Chaplin.jpg, srpanj
2014.
[104] http://www.smashingmagazine.com/wp-
content/uploads/images/bauhaus/brd_10_euro_2004_pp_bauhaus_dessau.jpg, lipanj
2011.
[105]http://www.moma.org/collection_images/resized/498/w500h420/CRI_276498.jpg,
2014.
[106]https://m1.behance.net/rendition/modules/36748101/disp/f6bc44a80a92665bd902663
616f65627.jpg, 2014.
[107] http://s-e-l-f.us/wp-content/uploads/2011/02/albers_stencil_.jpg, veljača 2011.
[108] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/modernists.html, siječanj 2011.
[109] http://en.wikipedia.org/wiki/Adrian_Frutiger, 2014.
[110] http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Rand, 2014.
[111] http://www.designishistory.com/1940/joseph-mueller-brockmann/, 2014.
[112] http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b0/Loc.-Lugano.PNG, listopad
2013.
[113] http://www.designishistory.com/images/brockmann/beethoven.jpg, 2014.

71
[114]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/8/8d/Yale_University_Press_%28logo
%29.png, 2014.
[115] http://en.wikipedia.org/wiki/Helvetica, 2014.
[116] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/modernists.html, siječanj 2011.
[117]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5f/ENTRANCE_TO_THE_UN
DERGROUND_PARKING_LOT_WHICH_WAS_BUILT_BENEATH_THE_FAMOUS_BEET
HOVEN_STATUE_AND_PARK_-_NARA_-_549663.tif/lossy-page1-640px-
ENTRANCE_TO_THE_UNDERGROUND_PARKING_LOT_WHICH_WAS_BUILT_BENEA
TH_THE_FAMOUS_BEETHOVEN_STATUE_AND_PARK_-_NARA_-_549663.tif.jpg,
2014.
[118]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/48/Granville_CTA_sign.jpg, 2014.
[119]http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/53/Office_national_du_film_
montreal.jpg/1024px-Office_national_du_film_montreal.jpg, 2014.
[120] http://www.designers-books.com/wp-content/uploads/2009/10/typographie.jpg,
svibanj 2011.
[121]http://www.stankowski06.de/basis/englishhtml/kategorien/marken_grafikdesign/deutsc
he_bank.jpg, srpanj 2006.
[122] http://www.harveyabramsbooks.com/1972Bill.jpg, listopad 2012.
[123]http://www.aiga.org/uploadedImages/AIGA/Content/Inspiration/aiga_medalist/AH_Mill
erCollection_640_New.gif, veljača 2012.
[124]http://giveusart.files.wordpress.com/2011/07/3057509165_16bc8d8c2d.jpg, srpanj
2011.
[125] http://idsgn.org/images/design-love-vignelli-associates/vignelli-aa.jpg, 2014.
[126] http://blog.fonts.com/wp-content/uploads/2011/02/5-3page1_blog.png, 2014.
[127] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/images/computer/ver-dec-
cornellwindlin02.jpg, siječanj 2007.
[128] http://www.citrinitas.com/history_of_viscom/images/computer/neville-brody04-
fuseid.jpg, siječanj 2007.
[129] http://jadecheema.files.wordpress.com/2010/02/emigre-202x3001.jpg, lipanj 2011.
[130] http://testpressing.org/wp-content/uploads/2011/09/Kraftwerk1.jpg, listopad 2011.
[131]http://classconnection.s3.amazonaws.com/343/flashcards/1536343/png/screen_shot_
2012-05-07_at_81045_pm1336458030891.png, svibanj 2012.
[132] http://3.bp.blogspot.com/-
uvOQw01__Xo/USNzx_7DLjI/AAAAAAAAA_g/2FLcuf98kfI/s1600/fuse_1lg.jpg, 2014.
[133] http://www.smashingmagazine.com/2012/01/30/the-future-of-screen-typography-is-in-
your-hands/, 2014.
[134] http://opentypography.org/, 2014.
[135] http://opentypography.org/imgs/logo.png, prosinac 2011.
[136]http://2012.newadventuresconf.com/assets/images/content/sponsor_fontdeck.png,
kolovoz 2011.
[137] http://www.segura-inc.com/pics/5758/530/typekit-logo.png, prosinac 2012.
[138] http://mattersofgrey.com/wp-content/uploads/2011/03/google-web-fonts.png, ožujak
2011.
[139] http://opentypography.org/fontlist.html, siječanj 2012.
[140] http://opentypography.org/fontlist.html, siječanj 2012.
[141] http://opentypography.org/fontlist.html, siječanj 2012.
[142] http://www.glassworks-studios.com/, 2014.
[143] http://www.astonmartin.com/, 2014.
[144] http://www.smashingmagazine.com/, 2014.

72