1.

E-UČENJE
1.1. PROMJENA U ŠKOLSKOM OBRAZOVANJU
E-učenje predstavlja promjenu u školskom obrazovanju. E-učenje tj.
učenje na daljinu je vrsta učenja odnosno obrazovanja koje se nudi
učenicima, studentima i osobama koji su fizički udaljeni od učitelja ili
izvora informacija, a najčešće uključuje korištenje novih
informacijskih tehnologija i novih interaktivnih nastavnih metoda.
Drugim riječima učenje na daljinu jest u biti prijenos vještina i znanja
putem mreže, što uključuje primjenu elektroničkih aplikacija i
procesa u svrhu učenja. Potiče komunikaciju i suradnju među ljudima
sa svih dijelova svijeta te nudi fleksibilnost i neovisnost o vremenu i
prostoru. Dolazi u obliku on-line nastave, videokonferencija, on-line
tečajeva. Klasifikacija učenja na daljinu obuhvaća sinkrono (učenje u
stvarnom vremenu) i asinkrono (učenje nepovezano u vremenu)
učenje.

1.2. OBLICI, CILJEVI I NAČELA E-UČENJA

Oblici učenja na daljinu jesu klasično predavanje, mješovita/hibridna nastava (kombinirano predavanje s tehnologijom) i on-line
predavanje.
tehnologija
Tri su cilja E-učenja:
1.pomoći pojedincima da ostvare svoj puni potencijal
2.reducirati nejednakost
3.osigurati poklapanje potreba svijeta sa zanjima i vještinama na tržištu

Načela e-učenja jesu: sadržaj usluge

1.razdvajanje nastavnika i polaznika tijekom većeg dijela podučavanja
2.uporaba obrazovnih medija za ponovno ujedinjavanje nastavnika i polaznika te za izvođenje sadržaja
3.pružanje dvosmjerne komunikacije
4.odvajanje nastavnika i polaznika u prostoru i vremenu
 https://www.linkedin.com/pulse/breakthrough-technology-future-learning-jason-pfaff

1.3. POVIJESNI RAZVOJ UČENJA NA DALJINU

Poznato je da klasično obrazovanje započinje Platonom koji je tvrdio da je obrazovanje temelj svega. Tada su jedino vladari bili obrazovani, a
svha obrazovanja je bila obrazovanje za društvene uloge. 1762. J.J.Rousseau u djelu Emil ili o odgoju iznosi da je odgoj u prirodi. Učenje na
daljinu nastalo je davno, međutim ne u obliku u kojem ga mi danas poznajemo i koristimo, ali je ono imalo istu ulogu a to je prenošenje znanja i
informacija putem tehnologije (bez izravnog kontakta) te na takav način olakšavanje svakodnevnog života. Razvoj učenja na daljinu obuhvaća
razdoblje od 1840. do 1983. I može se podijeliti na pet temeljnih faza. To je razdoblje koje je obuhvaćalo obrazovanje u obliku treninga kojeg je
vodio predavač. 1728. je objavljen oglas u časopisu Boston Gazette od strane Cleba Philipsa da nudi obrazovanje iz stenografije. Obrazovanje na
daljinu je međutim prvi uspio ostvariti Isaac Pintman 1840. godine u Velikoj Britaniji. On je odlučio osnovati kurs na daljinu šaljući svojim
studentima potrebne materijale za učenje i zadaću. Kada bi studenti to riješili, poslali bi mu natrag rješenja putem pošte. Ovo je možda prvi
dokumentirani uspješni pokušaj učenja na daljinu. Prava revolucija u ovom području počinje u 60-im godinama prošloga stoljeća izumom
računala kada su dokumentirani i prvi pokušaji korištenja računala u svrhu učenja. Prve korake napravili su profesori psihologije na Sveučilištu u
Stanfordu, Patrick Suppes i Richard Atkinson koji su eksperimentirali s pružanjem znanja osnovnoškolskoj djeci putem računala.