SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - PRVI URUČAK

1. Kako Van Valin ukratko opisuje sintaksu?

Van Valin smatra sintaksu središnjom sastavnicom ljudskoga jezika, iako funkcionalistička, ova teza
implicira kako rečenicama prenosimo neku obavijest, odnosno uobličujemo svoje stavove, misli,
osjećaje.

2. U kojoj mjeri poredak riječi u rečenici različitim kombiniranjem utječe na oblikovanje

značenja?

Npr. Petar kupiti knjiga je niz koji ima niz značenjskih jedinica koje se odnose na neke pojavnosti
izvanjezičnog svijeta, a niz sam po sebi ne nosi značenje jer nije uspostavljena sveza među
značenjskim jedinicama, odnosno značenjske jedinice nisu kombinirane na takav način da se stvori
neko novo značenje, a to se u hrvatskome ogleda nedostatkom fleksije.

—> Različitim načinom kombiniranja značenjskih jedinica (riječi) one mogu ostvarivati različite
funkcije, najbolji primjer je engleski jezik.

3. Kako “stupnjujemo“ jezike prema razini fuzije? Primjer: kineski i turski, doći + prošlost.

Izolativne, flektivne i aglutinativne - razlike su prema stupnju fuzije leksičkih i gramatičkih

monema.
Kineski lai + li = doći + prošlost; predstavlja dvije odvojene riječi
Turski geldi = gel (doći) ima aglutiniran sufiks za prošlost di = jedna riječ unutar koje imamo dvije
prepoznatljive značenjske jedinice
Francuski vint (je došao) - amalgamirani su doći i prošlost do razine nemogućnosti razabiranja
elemenata.

4. Objasni Tesniereov pojam aglutinacija.

Prirodni progresivni proces u svim jezicima koji nastaje zbog čestote kombiniranja određenih
značenjskih jedinica; čijimgod, kimegod, nažalost.
5. Koja je Katičićeva definicija sintakse?

Katičić sintaksu vidi kao dio gramatike i naziv za jednu od četiri temeljne lingvističke discipline, a
bavi se pročavanjem rečeničnog ustrojstva, odnosno proučava rečenične strukture.
Odnosno - kako se riječi u nekom od svojih oblika slažu u rečenicu.

6. Što je u suštini ovisnosnih sintaksi?

Cilj im je opisati rečenični ustroj na temelju različitih tipova ovisnosti koji se ostvaruju među
elementima u rečenici.

7. Dihotomija funkcija i priroda.

Ptica leti.
Ptica je po svojoj prirodi imenica, po funkciji subjekt, izolirano ptica i dalje ostaje imenicom, ali
gubi funkciju koja joj je dana u kontekstu.

—> Jezični kontekst ptici daje kvalitetu imenice, a ne priroda onoga što označava, a ako moramo
označiti kao prirodu ono što ostaje od monema kada ga se izdvoji iz konteksta, a da ta priroda ovisi
o kontekstu govorimo o cirkularnosti koja predstavlja kategorijsku opoziciju između prirode i
funkcije.
Na temelju te cirkularnosti Martinet upozorava da o vrstama riječi možemo govoriti tek kada ih u
nekom kontekstu povežemo s njihovom funkcijom. (Ne razumijem ovaj koncept cirkularnosti)

8. Paulus bonus. Što je bonus u ovoj latinskoj rečenici?

Postoje jezici u kojima se svi leksički elementi mogu pojaviti kao predikati, imamo ovdje primjer
gdje se u latinskom bonus, dakle pridjev pojavljuje kao predikat.
9. Koji jezici imaju korijene koji nose imensko ili glagolsko značenje?

Vakašanski jezici.

10. Moris Swadesh i Martinet - jezik nutka.

Moris Swadesh je tvrdio da jezik nutka ne radi nikakvu razliku između imenica i glagola;
No kasnije se pokazalo u skladu s Martinetovim postavkama da u nutki funkcija određuje koji će se
afiks koristiti; tako ako imamo korijen koji izražava glagolsko značenje, a dolazi kao subjekt u
rečenici on mora imati član koji mu prethodi.

11. Ruska sintagma dom nov/ dom novyi.

Sintagma dom nov u kojoj je nov predikat, a kada imamo dom novyi onda je novyi dio imenske
sintagma i dobiva funkciju atributa jer je dobio funkcionalni monem koji ga je povezao s imenicom
koju opisuje.

12. Što je diskurs i sintaksa diskursa?

Diskurs je potpuni jezični izričaj koji sadrži sve što je trebalo i što se htjelo reći.
Sintaksa diskursa se bavi sintaktičkim uvjetovanostima koje prelaze granice jedne rečenice.

13. Objasni dihotomije značenje/smisao, rečenica/iskaz i koja je zapravo dihotomija polazište

za stvaranje ovih?

Polazišna dihotomija je de Saussureova dihotomija jezika i govora.

Značenje se odnosi na različite mogućnosti povezivanja ove rečenice s elementima izvanjezičnoga
svijeta - pripada jeziku.
Smisao podrazumijeva konkretizaciju, točno odnošenje na neki postojeći i kod govornika prizvan
element stvarnoga svijeta - ostvaruje se u govoru.
Rečenice su uopćene potencijalne jedinice, koje pretpostavljaju različite načine ostvarivanja u u
komunikaciji i isključene su iz izvanjezičnog konteksta i konkretne situacije.
Iskaz je stvarna komunikativna jedinica, jedna od mogućih realizacija rečenice kao jezične jedinice.
14. Koju definiciju sintakse Andre Martinet iznosi u Syntaxe Generale 1985. godine?

Sintaksa proučava gramatičke postupke prema kojima se riječi unutar jedne rečenice vežu kako bi
izrazili odnose među pojmovima koje izražavaju.

Važno da su te jezične jedinice povezane tako da primatelj poruke može rekonstruirati iskustvene
podatke koje mu odašilje pošiljalac.

Takva definicija ima funkcionalno obilježje jer inzistira na mogućnosti da primalac rekonstruira
iskustvo koje je predmet komunikacije - ističe funkcionalnu konepciju lingvističkih istraživanja
općenito i opisa sintakse.
SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - DRUGI URUČAK

15. Koji američki lingvisti govore o strukturi nesporednih sastavnica?

Bloomfield, Harris i kasnije Chomsky.

16. Koja je osnovna pretpostavka strukture neposrednih sastavnica? Ili objasni S=NP+VP.

Sintaktička analiza prema strukturi neposrednih sastavnica proučava sveze, kombinacije i

distribuciju određenih sintaktičkih elemenata unutar rečenica.
Osnovna pretpostavka strukture neposrednih sastavnica je da je temeljna struktura svake tipične
rečenice S = VP + NP, sintagme VP i NP se mogu sastojati samo od svojih glava V i N, ali se mogu
sastojati od različitih tipova proširaka;
NP može imati proširke kao što su A, Num, Pro.
VP ima PP, Adv.

17. Koja su tri tipa ustrojbenih odnosa među sastavnicama? Objasni ih.

Dominacija, slijed i određivanje žarišta. (Dominance, order, headedness.)

Dominacija je odnos između majčinskog čvora i svih ostalih čvorova koji izlaze iz majčinskog
čvora.

[Distribucija je važan pojam koji povezujemo s Bloomfieldovom lingvistikom = linearni slijed

sastavnica, odnosno njihovo supojavljivanje]
Slijed se odnosi na to supojavljivanje ili o distribuciji manjih značenjskih jedinica s drugim
jedinicama tako da tvore složenije značenjske jedinice - fraze ili rečenice.

Određivanje žarišta - svaki element koji može funkcionirati kao nositelj fraze i tvoriti tako
gramatički ovjerenu rečenicu može biti žarište.
18. Što je obilježje rekurzivnosti?

Rečenične strukture nekog jezika se mogu beskonačno proširivati umetanjem novih sastavnica u
već postojeće sastavnice. (Chomsky)

Mihaljević; gramatika koja je konačna mora zadovoljavati uvjet rekurzivnosti, odnosno mora biti
sposobna proizvesti beskonačan broj rečenica.

19. Koji jezik ima inkorporativna obilježja i što to dokazuje kada govorimo o stukturama
neposrednih sastavnica?

Jezik nauatl ima inkorporativna obilježja, što znači da se na glagol inkorporiraju obilježja subjekta,
izravnog objekta i vršitelja radnje = dokaz da nemaju svi jezici isti sintaktički ustroj, niti leksičke
kategorije, što predviđa struktura neposrednih sastavnica. —> Dakle univerzalnost ne može biti
prihvaćena na razini opisa sastavnica i sintaktičkih struktura.

20. Tko otkriva jezik koji nema rekurzivna obilježja, o kojem jeziku se radi? Dakle, time više
rekurzivnost nije univerzalno obilježje rečeničnog ustroja.

Daniel Everett; amazonski jezik piraha.

SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - TREĆI URUČAK

1. Što je teorija valentnosti?

Prema načelima sintaktičkog opisa Lucienea Tesnierea glagol je sintaktičko središte rečenične
strukture i o njemu ovise svi ostali dijelovi rečenice, dok glagol ne ovisi o nijednom drugom
elementu u toj rečenici.

2. Što su argumenti prema Tesniereu?

Značenjske jedinice koje posjeduju neka određena sintaktičko-značenjska obilježja s obzirom na

glagol ili neki drugi predikat s kojim se slažu.

3. Objasni semantičke uloge s obzirom na aktiv/pasiv, odnosno kako argumenti mijenjaju

svoje gramatičke funkcije.

Primjer:
—> Predsjednik ih je sve odlikovao. —-> Svi su odlikovani od predsjednika.
Argumenti aktivne i pasivne rečenice zadržali su svoje semantičke uloge - vršitelj i trpitelj radnje,
ali su promijenile gramatičke funkcije.

4. Što su sastavnice i struktura prema sastavnicama?

Sastavnice su gramatički ispravne i smislene cjeline.

Struktura prema sastavnicama je hijerarhijski ustroj rečenice prema sastavnicama.
Taj pojam, ustroj rečenice prema sastavnicama, se koristi kada se govori o distribuciji rečeničnih
elemenata ili njihovoj mogućnosti supojavljivanja; nerijetko se takvom tipu struktura govori kao o
fraznim strukturama.

5. Kojim “testom“ provjeravamo ispravnost određenja sastavnice ili konstituenta?

Testom supstitucije, npr. moj maleni brat se može zamjeniti sa on.

6. Osnovna razlika između strukture prema sastavnicama i ovisnosne sintakse.

Strukture prema sastavnicama podrazumijevaju istovrijednost NP i VP fraze u strukturiranju

rečenice S, dok ovisnosni pristupi kažu da je glagol, predikat središte rečenične strukture i nije
ovisan o nijednom drugom elementu u rečenici, a svi elementi su o njemu ovisni.

7. Tko je začetnik strukturalističkih načela u lingvistici, a tko kasnije razvija ta načela u

okviru generativne gramatike?

Leonard Bloomfield, a kasnije ta načela dalje razvija Noam Chomsky.

8. Kakvi jezici nisu pogodni za opis prema sastavnicama?

Jezici koji imaju obilježje inkorporacije (uto-aztečki jezici, majanski jezici, nauatl); na glagolu se
izražavaju i subjekt i objekt rečenice.

9. Razlozi utjecaja “modela frazne strukture“ ili “opisa sintaktičkih struktura“.

(1) Nastaje na temelju opisa engleskog jezika

(2) odbacivanje introspekcije kao lingvističke metode = objektivan
(3) algoritamski opis ustroja jezika što omogućava lakše pronalaženje univerzalnosti u jezicma
svijeta i pridonosi objektivnosti
(4) Sintaksa kao središnja sastavnica gramatike
(5) Stvaranje univerzalne gramatike (UG)

10. Razlozi utjecaja “ovisnosnih pristupa“.

(1) dokidanje anglocentrizma

(2) Nemaju svi jezici NP + VP strukturu
(3) Jezik se može kvalitetno opisati bez velikih formalizacija
(4) Jezik se ne mora nužno promatrati kao algoritamski sustav
(5) Promatranje jezika kroz komunikacijsku funkciju - a to je temeljna funkcija jezika
(6) Ne zanemaruje se značenje
SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - ČETVRTI URUČAK

10. Nabroji neke europske strukturaliste.

De Saussure, Hjemslev, Martinet, Tesniere, Benveniste.

11. Koja je polazište zajedničko svim “strukturalizmima“?

Svi strukturalisti polaze od toga da je jezik sustav koji ima strukturu, to znači da se elementi tog
sustava i njihovi uzajamni odnosi mogu opisati na temelju određenog - ograničenog broja pravila.

12. Svi strukturalistički pristupi temelje svoj lingvistički opis na proučavanju ostvarenih

izričaja, dakle dovršenih i zatvorenih tekstova, osim jednog?

Glosematike.

13. Zbog Saussurove dihotomije što svi strukturalizmi razlikuju bez obzira na različitu

terminologiju?

Jezični kod (jezik) i njegovu primjernu —-&—— realizaciju u komunikacijskom aktu ili činu
(govor).

14. Jezik/govor? Ovo bi moglo biti esejsko.

Jezik i govor su međuovisni, jedan pretpostavlja postojanje durgoga i jedan bez drugoga nemaju
svrhu.
Jezik nije funkcija govornika, jezik je proizvod što ga pojedinac pasivno preuzima.
Govor je pojedinačni, voljni i razumni čin u kojemu se ističu kombinacije s pomoću kojih govornik
iskorištava svoj jezični kod u svrhu izražavanja vlastitih misli. Govor je foničko-akustičko
ostvarenje.
15. Iz strukturalističke perspektive, kada govorne promjene postaju relevantne? Primjer.

Kad se uspostave u jeziku kao opće i kolektivne promjene. Gospon, jeste nam dobro?

16. Bit funkcionalizma: Temeljna funkcija jezika je _________ __________ _________. (!)

Temeljna funkcija jezika je komunikacijska funkcija jezika, a sve ostale su iz nje izvedene.

17. ANDRE MARTINET:

18. a) kakvi ga elementi u jezičnoj razmjeni zanimaju?

Samo elementi relevantni za funkcioniranje, bavi se funkcioniranjem ljudskog jezika kao sredstva
za komunikaciju.

19. b) Što znači baviti se funkcionalnom sintaksom?

To znači opisati kako govornici nekoga jezika ovladaju jezikom u svrhu komuniciranja njime te koji
su to mehanizmi koji im omogućuju komunikaciju jezikom.

20. c) Što je Martinetov realizam?

Lingvist se mora pokoravati činjenicama i pri opisu danog jezika ne smije tražiti ono čega nema u
tom jeziku, lingvist je dužan promatrati jezik samo u njegovom funkcioniranju, time je izraženo
zaziranje prema zavodljivim i smjelim pretpostavkama formalista.

21. d) Što za Martineta znači funkcija?

Za Martineta funkcija znači način prenošenja izvanjezičnog iskustva, tj. kako funkcionira ljudska
komunikacija , treba opisati koji su elementi relevantni za komunikaciju i kakva im je uloga unutar
jezika.

22. e) Što je, prema njemu, zadaća sintakse?

Ispitati način na koji se kombiniraju značenjske jedinice u govoru u svrhu formiranja iskaza.
23. f) Koje dvije točke iznosi u svojoj definiciji sintakse? Sintaksa proučava gramatičke

postupke… + važnost rekonstrukcije čega?

Sintaksa proučava gramatičke postupke prema kojima se riječi unutar jedne rečenice vežu kako bi
izrazili odnose među pojmovima koje izražavaju.

Važno je da su te jezične jedinice povezane tako da primatelj poruke može rekonstruirati iskustvene
podatke koje mu odašilje pošiljalac.

24. Chomsky ističe postojanje koje dvije kategorije; koju u potpunosti zanemaruje? I što svi

strukturalisti odbacuju kod Chomskoga?

Svi strukturalistički pristupi odbacuju čomskijansku sintaktocentričnost.

Ističe postojanje competence (jezično znanje) i performance (jezična uporaba); jezično znanje
omogućuje pravilnu upotrebu jezika, no performance zanemaruje.

25. Koja je osnovna razlika između funkcionalizama i formalizama?

FUNKCIONALIZAM : jezična uporaba (performance), odnosno realno korištenje jezika određuje

jezični sustav
FORMALIZAM: jezični sustav određuju teorijska pravila

26. Sve suvremene funkcionalizme odlikuje priznavanje kojih čimbenika? Komunikacijskih i/

ili_____.

Kognitivnih čimbenika.

27. Ukratko nešto o Simonu Diku i Hallidayju i njihovim ogledima na funkcionalizam.

Simon Dik - prirodni jezik tumačiti po pravilima koja nameće komunikacija.

Halliday - jezična uporaba zadovoljava ljudske potrebe, dakle način organizacije jezika je
funkcionalan.
28. Što arbitrarnost omogućuje govornom jeziku?

Arbitrarnost omogućuje govornom jeziku stabilnost jezičnog znaka i da se ostvari prema linearnom
načelu.
Linearno načelo isključuje mogućnost da dvije riječi izgovorimo istovremeno.

29. Sintagmatski i asocijativni odnosi? Koji je in praesentia, a koji in absentia?

Sintagma se sastoji od dviju ili više susljednih jedinica, a susljednost dobivamo zahvaljujući
linearnom načelu.
Asocijacija se odnosi na povezivanje riječi koje imaju nešto zajedničko, i asociranje se dešava u
memoriji, u mozgu, a nije uvjetovano linearnošću. Npr. riječ hrana može asocirati čitav niz
pojmova u nečijem mozgu. (Virtualni mnemonički niz)
Sintagmatski odnos je in praesentia, a asocijativni odnos povezuje termine in absentia.

30. Objasni načelo idiomatičnosti.

Značenje konstrukcije ne proiziliazi iz zbroja značenjskih elemenata koji je tvore.

(Slobodne i “okamenjene“ sintagme.)

31. Guillame i njegovo viđenje jezika i jezičnog ostvaraja.

Guillame tvrdi da je jezik en puissance (virtualno potencijalno) (blisko tvrdnji da imamo sve tipove
sintagmi mentalno pohranjene) , a prema njemu je jezični ostvaraj en effet, nešto što se odvija u
stvarnosti, realizira.
Ta realizacija je podložna slobodnim kombinacijama i individualnom utjecaju svakog govornika do
onog trenutka kada taj govornik mora iskoristiti odnose koji postoje en puissance kako bi mogao
koristiti jezik u komunikacijske svrhe (komunikacija s drugima).

23. Objasni pojam volje kod Saussurea.

Rečenice i sintagme pripadaju govoru po onome što je u njima ovisno o VOLJI pojedinca i prema
tome ne pripadaju cjelokupnoj svojoj stvarnosti govoru.
SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - PETI URUČAK

21. Na koga utječe Tesniereova sintaksa?

Na RRG Van Valina, Langackerovu Kognitivnu gramatiku i druge.

22. Koji je drugi naziv za ovisnosne pristupe?

Relacijski.

23. Što znači verbocentričnost? Ovisno o čemu riječi koje se kontekstualiziraju unutar neke
rečenične strukture dobivaju svoju funkciju (ulogu)?

Glagol odnosno predikat je strukturno središte rečenice i njegova sintaktičko-semantička obilježja

određuju strukturu rečenice.
Riječi koje se kontekstualiziraju unutar neke rečenične strukture dobivaju svoju ulogu, svoju
funkciju ovisno upravo o toj sintaktičko-semantičkoj naravi glagola.

24. Koja je uloga riječi?

Ako ih sagledavamo u okviru načela jezičnog funkcioniranja mogu se promatrati kao oruđa od kojih
je svako oblikovano na neku određenu uporabu za koju je usko prilagođena.

25. Što je statična, a što dinamična sintaksa?

Statična sintaksa se bavi proučavanjem gramatičkih kategorija.

Dinamička sintaksa se bavi proučavanjem funkcija.

26. Na koje dvije svelike skupine Tesniere dijeli riječi? Objasni ukratko.

Rekli smo da se statična sintaksa sastoji u determiniranju kategorija riječi, a Tesniere riječi dijeli u
dvije velike skupine:
(1) Pune riječi - imenice, pridjevi, prilozi, glagoli iz tradicionalne gramatike
(2) Prazne riječi koje se dijele na:
(1) Junktive - odgovaraju koordinativnim veznicima, zadaća im je povezati dvije ili više punih
riječi
(2) Translative - Tesnierova originalna kategorija u koju spadaju pojedini prijedlozi i
suboordinativni veznici - imaju funkciju promijeniti kategoriju punim riječima.

27. Koja su tri ključna fenomena dinamične sintakse? Ukratko objasni.

Koneksija
Junkcija
Translacija - promjena gramatičke kategorije uslijed promjene sintaktičkog konteksta, npr
postponiorani translativ ov kad se doda na imenicu Petar translatira ju u pridjev Petrov.

28. Što je ekonomija sustava po Tesniereu?

Počiva na pomnoj raspodjeli funkcija svakog elementa koji je čimbenik ili sastavni dio nekog
sustava, ukoliko svaki element ne ispunjava funkciju stuktura se raspada.

29. Objasni strukturna sintaksa podrazumijeva funkcionalnu sintaksu.

Kao što smo rekli kod ekonomije sustava ako svaki element ne ispunjava funkciju, struktura se
raspada. Odnosno ne postoji struktura bez funkcija.
Strukturna sintaksa podrazumijeva u isto vrijeme funkcionalnu sintaksu i njoj je jedina zadaća
proučavati različite funkcije koje su neophodne za život rečenice.

30. Objasni Tesnierovo viđenje odnosa strukturne i značenjske razine.

Strukturna razina je ona u kojoj se razrađuje misao u jezično oblikovani izraz, proizilazi iz
gramatike i njoj je intrinzična.
Značenjska razina je svojstvena misli, ne proizilazi iz gramatike kojoj je ekstrinzična, već iz
psihologije i logike.
Teoretski strukturna i semantička razina su nezavisne jedna o drugoj. Rečenica može biti semantički
apsurdna, ali joj struktura može biti savršena (Crveni stolac žustro skakuće po telefonu.), no
Tesniere kaže da se ova nezavisnost može promatrati samo teorijski jer za njega strukturna razina
izražava značenjsku.

31. Objasni pojam ODABIRA kod Tesnierea.

Odabir je značenjski motiviran. Npr. Crvena jabuka, dakle ona nije zelena, trula, mala, slatka, nego
crvena.
SINTAKSA - PRVI KOLOKVIJ - ŠESTI URUČAK

32. Što je bicentričnost rečenice?

Shvaćanje subjekta i predikata kao glavnim i jednakovažnim sastavnicama rečeničnog ustroja.

33. Koje suvremene teorije reafirmiraju bicentričnu definiciju rečenice?

Distribucionalizam i TG teorija (polazi od rečenice kao strukture složene od dvaju makrosegmenata
S = NP + VP)

34. Što je verbocentričnost?

Pristup koji smatra da je glagol središte rečenične strukture i da njegova semantičko-sintaktička
obilježja određuju ustroj rečenice.

35. Što je koneksija?

Sveza koja među riječima utemeljuje odnos zavisnosti, bez koje bi rečenice bile skupine riječi.

36. Što je stema?

Vizualizacija koneksije.

37. Što je regens? Regiranje?

Nadređeni član (u toj vizualizaciji).
Regiranje je “nadređivanje“, svaki član kojeg regens regira…

38. Što je dépendens?

Podređeni član.

39. Što je čvor ili node?

Po Tesniereu čvor je svaki regens koji nešto regira, a središnji čvor (central node) je onaj glagol koji
je na vrhu svih stema.
40. Što su aktanti, a što cirkumstanti? Koje su tri vrste aktanata?
Aktanti su osobe ili stvari koje sudjeluju u određenom stupnju u nekom procesu, broj aktanata je
ograničen i ovisi o glagolu.
Tri vrste aktanata: prvi (subjekt), drugi (bliži objekt) i treći (dalji objekt).
Cirkumstanti označavaju okolnosti u kojima se određeni proces odvija, njihov broj je neograničen.

41. Što je valentnost glagola po Tesniereu?

Sposobnost glagola da svojom pojavom u rečenici zahtjeva morfološki i brojem određene aktante.
(To Tesniere uspoređuje s valentnošću molekule pa se zato naziva valentnost.)

42. Podijela glagola po valentnosti.

Nevalentni glagoli, jednovalentni glagoli, dvovaletni glagoli, trovalentni glagoli.

43. Objasni to esejski.

Nevalentni glagoli —> glagoli koji ne regiraju ni jedan aktant, uglavnom su to meteorološki glagoli
(za njihovo ostvarenje nije potrebna nijedna osoba ni stvar. Stema ovakvih glagola se svodi na jedan
čvor.)
Jednovalentni glagoli —> glagol koji se veže na prvog aktanta (subjekt) (tradicionalno se nazivaju i
neprijelazni glagoli, ili glagoli kretanja) (Magdalena šepa.)
Dvovalentni glagoli —> oni glagoli koji regiraju dva aktanta (tradicionalno se nazivaju prijelaznim
glagolima - Alfred udara Bernarda; dakle rečenica u kojem radnja s prvog aktanta, subjekta prelazi
na drugi aktant, objekt); Tesniere priračunava tome i one glagole s povratnom zamjenicom se,
odnosno ona predstavlja drugi aktant Marija se češlja., Oni se kupaju.
Trovalentni glagoli —> glagoli koji regiraju tri aktanta, tradicionalna gramatika ih ne razlikuje od
dvovalentnih, no Tesniere radi distinkciju, to su glagoli davanja i govorenja, načelno govoreći, prvi
i treći aktant s takvim glagolima su osobe, a drugi je stvar. (Mirko objašnjava teoriju valentnosti
Mariji.)
44. Zašto se Tesnierova gramatika naziva gramatikom ovisnosti? Što je prividni subjekt?
Tesnierova gramatika se naziva ovisnosnom zbog toga što se broj aktanata nekog glagola određuje
upravo njegovom valentnošću.
Prividni subjekt je pojava kod nevalentnih glagola, primjerice u francuskom il pleut (kiši),
zamjenica il se ne odnosi ni na stvar ni osobu koja omogućuje da se proces ostvari, zato se ova
konstrukcija u francuskom prikazuje jednim čvorom.

45. Što je bilo važno za prihvaćanje glagola kao strukturnog središta rečenice? (Helbig)
Važno je bilo tumačenje da je valencijski validan sam po sebi, bez obzira na oblik, odnosno
morfosintaktička obilježja. (Dobar primjer je perfekt; prezent, futur i kako aktant ostaje isti)

46. Zašto “je zaključeno“ da je valentnost glagola semantičko obilježje?

Čak ni uporaba modalnog glagola ne izmjenjuje valentnost glagola (primjer Tesniere i Engel)

47. Imenski predikat = Tesniere vs. Martinet?

Martinet imenski predikat tumači tako da je kod njega imenska riječ središte rečenične strukture, a
pomoćni glagol samo ističe vremenske i druge gramatičke kategorije; odnosno pomoćni glagol
samo aglutinira gramatička obilježja na imenski dio predikata koji predstavlja semantički puni
monem i nositeljem je obavijesti o izvanjezičnom iskustvu.

Tesniere kopulativni glagol smješta kao čvor unutar rečenice jer smatra da on regira imenicu i
pridjev ili imensku riječ koja se s imenica povezuje; Tesniere kaže da sam termin kopula znači da je
riječ o elementu u rečenici o kojem imenica (prvi aktant) i imenski dio predikata ovise.. Imenski
predikati tvore jezeru koja sadrži onda i sintaktičku (KOPULA) i semantičku (imenska riječ)
sastavnicu.

48. Što je razdružena jezgra?

Najbolji primjer za to je pomoćni glagol kao središnji čvor i regirajući element, a stema se naziva
razdružena jezgra ili razvijena stema.
49. Objasniti na primjeru glagola “mutiti“ promjenu valentnosti glagola?
Valentnost glagola nije nepromjenjivo svojstvo, ali se ono u pravilu mijenja jako sporo.
Primjerice, glagol mutiti je od dvovalentnog koji je imao dopune u nominativu i akuzativu postao
glagol koji ima dopunu i u dativu; Konji mute vodu. , On je mutio djevojci, a ne mora nužno ni imati
dopunu On muti.
I još jedan dokaz kako je valentnost usko vezana uz semantički aspekt, odnosno promjena
valentnosti nekog glagola je vezana uz promjenu u semantičkoj stukturi. Odnosno kada je glagol
mutiti dopuna u dativu, glagol ostvaruje metaforičko značenje.

50. Što je glagolska rekcija? Kako se razlikuje od valentnosti?

Glagolska rekcija se sastoji u tome da glagol zahtijeva dopunu u određenom padežu s prijedlogom
ili bez njega. (Odnosno glagol kao sintaktični nadređen može regirati neki padež.)
Valentnost uvjetuje aktante i cirkumstante, odnosno širi spektar nekih sintaktičkih sastavnica, te
valentnost uključuje i značenjsku dimenziju.

51. Esejsko: Tesniere - granica između aktanata i cirkumstanata.

52. Objasni “njemačku terminologiju“, koji su novi pojmovi?

U njemačkom modelu je termniologija nešto izmjenjena, čime se malo pomiče od originalnog
Tesniereovog modela i možda malo više približava hrvatskom jeziku. Novi pojmovi su
komplimenti i dopune.