SISTEMATIČARI ILI TAKSONOMI– su znanstvenici koji proučavaju i razvrstavaju organizme u

određene sistematske kategorije.

SISTEMATIKA ILI TAKSONOMIJA – je grana biologije koja razvrstava živa bića u sistematske skupine ili
taksone.

CARL VON LINNE – je švedski biolog i istraživač koji je razvio sustav imenovanja vrsta. U 18.st uveo je
imenovanje i sistematiziranje organizama u obliku binarne nomenklature ili dvoimenog nazivlja.

BINARNA NOMENKLATURA ILI DVOIMENO NAZIVLJE – imenovanje biljnih i životinjskih vrsta kroz
dva imena, ime roda + ime vrste.

OSNOVNA SISTEMATSKA KATEGORIJA ILI TAKSON je vrsta ili species.

VIŠE SISTEMATSKE SKUPINE su:

 rod
 porodica
 red
 razred
 koljeno
 carstvo.

ROD - prva riječ, odnosno prvi dio imena, piše se velikim slovom (npr. Apis, pčela).
VRSTA – druga riječ, drugi naziv imena, piše se malim slovom, najčešće je pridjev (mellifica,
medarica).
PORODICE – su veće sistematske kategorije koje uključuju više rodova. U porodice su združeni srodni
rodovi, a porodice su združene u više sistematske kategorije nazvane redovi.
REDOVI – su sistematske kategorije u koje su porodice združene. Redovi su združeni u razrede.
RAZREDI – su združeni redovi, a združeni razredi čine sistematsku kategoriju koljeno.
CARSTVO - je najviša i najobuhvatnija sistematska kategorija u biološkoj klasifikaciji organizama.

VEĆINA JE BIOLOGA DONEDAVNO KORISTILA PODJELU ŽIVOG SVIJETA NA PET CARSTAVA KOJU JE
1969, GODINE PREDLOŽIO R. H. WHITTAKER:
1. PROKARIOTI – (Monera) –prokariotski jednostanični organizmi kao što su bakterije i
cijanobakterije.
2. PROTOKTISTI – (Protista) – eukariotski jednostanični i višestanični organizmi jednostavne
građe poput praživotinja i algi.
3. GLJIVE – (Fungi) – izdvojene su od biljaka u zasebno carstvo jer su heterotrofni eukariotski
organizmi koji apsorbiraju organsku hranu.
4. ŽIVOTINJE – (Animalia) – heterotrofni organizmi koji se hrane drugim organizmima.
5. BILJKE – (Plantea) – fotosintetski autotrofni organizmi koji anorganske molekule uz pomoć
Sunčeve energije pretvaraju u organske molekule.

BIOLOZI DANAS PRIHVAĆAJU RAZDIOBU ŽIVOG SVIJETA NA ŠEST CARSTAVA:

1. ARCHEBACTERIA ILI PRABAKTERIJE – (metanske bakterije, termofilne bakterije) razlikuju se
od ostalih bakterija i većina ih znanstvenika danas smatra zasebnim carstvom.
2. EUBACTERIJA ILI PRAVE BAKTERIJE
3. PROTISTI
4. GLJIVE
5. BILJKE
6. ŽIVOTINJE
TRI NADCARSTVA:
1. ARCHEA – ubrajaju se prabakterije koje se smatraju najstarijimorganizmima izuzetno
prilagođenim ekstremnim uvjetima
2. EUBACTERIA ILI PRAVEBAKTERIJE – to su bakterije i cijanobakterije, prokarioti
3. EUCARIA (EUKARYOTA) – obuhvaća sve eukariote: protiste, gljive, biljke i životinje.

ZNANOST – (eng.science) dolazi od latinske riječi scientia što znači znanje

ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA – primjenjuju znanstvene metode i nastoje riješiti neke nove probleme,
doći do novih činjenica ili rezultata i objasniti neku novu pojavu.

ZNANSTVENICI – su ljudi s novim idejama za rješenje problema.

STRUČNO ISTRAŽIVANJE – temelji se na već poznatim činjenicama, metodama i opažanjima. Provodi

se po utvrđenim postupcima i ne donosi nove neočekivane rezultate

ZNANSTVENI RADOVI – su prezentacije dobivenih rezultata istraživanja koje su znanstvenici dobili, a

objavljuju se u znanstvenim časopisima i na znanstvenim skupovima, kongresima, konferencijama isl.

POSTUPCI KOJI SU ZAJEDNIČKIM ISTRAŽIVANJIMA U BIOLOGIJI, ALI I U DRUGIM PODRUČJIMA

PRIRODNIH ZNANOSTI SU:
 pitanje
 pretpostavka ili predviđanje
 eksperiment
 zaključak

ISTRAŽIVAČKO PITANJE – postavlja se na temelju interesa za neku temu ili određeni problem.

PRETPOSTAVKA ILI PREDVIĐANJE – podrazumijeva donošenje vlastitog mišljenja na zadani problem,

a uključuje obrazloženje predviđanja.

RAD NA TERENU – IZVOĐENJE EKSPERIMENTA – rad na terenu sastoji se od izlaska na teren s

potrebnim priborom i kemikalijama za kemijsko-fizikalnu analizu, uzimanje uzoraka i određivanje
zadanih parametara.

ZAKLJUČAK – donosi se na temelju rezultata.

ZNANSTVENI RADOVI SADRŽE SLJEDEĆE DJELOVE:

- NASLOV – u kojem se nalaze ključni pojmovi samog rada, ispod naslova navode se ujedno
imena autora i adresa jedne ili više ustanova u kojima je rad izrađen
- UVOD – sadrži opis znanstvenog područja iz kojega je tema istraživačkog rada. U uvodu se
navode dosad objavljeni rezultati drugih autora, objašnjavaju se pojmovi važni za
razumijevanje problema. Potrebno je navesti i istraživačko pitanje i vlastito predviđanje koje
se potkrepljuje teoretskim znanjima u uvodu se navodi cilj ili svrha.
- MATERIJALI I METODE RADA – poglavlje su u kojemu je potrebno dati detaljan opis svih
materijala i metoda, kao i opreme, koji su se koristili u istraživanju.
- REZULTATI – sadrže detaljan opis prikupljenih podataka, uključujući i njihovu analizu. U
tekstu je potrebno pozvati se na ilustracije i priloge ( slike i tablice). Sve slike i prilozi trebaju
biti označeni brojem i opisani.
- RASPRAVA – je poglavlje u kojem se raspoređuju dobiveni rezultati s onima iz literature.
Obrazlažu se podudarnosti i razlike te ističu posebnosti dobivenih rezultata.
 - ZAKLJUČCI – na osnovi dobivenih rezultata donose se odgovarajući zaključci
- SAŽETAK – sadrži potpun sadržaj rada izražen u samo nekoliko rečenica, bez navođenja
literature, ilustracija i priloga.
- POPIS LITERATURE – je popis svih knjiga, časopisa, znanstvenih radova, enciklopedija i ostale
literature korištene ili citirane u radu.

STANIČNO FRAKCIONIRANJE – je postupak rastavljanja stanica na nastavne dijelove, izdvajanje

pojedinih staničnih organela ili još manjih staničnih dijelova u homogene frakcije.

CENTRIFUGIRANJE – stanice se u postupku frakcioniranja kidaju/razgrađuju i manje stanične

komponente se, na temelju različite gustoće odvajaju nizom centrifugiranja.

CENTRIFUGA – je uređaj u kojem se organeli razdvajaju kružnom vrtnjom velikom brzinom, a na

osnovi brzina njihova taloženja.

SUPERNATANT – neistaloženi dio koji se ponovno centrifugira na većoj brzini kako bi se istaložili
sljedeći najveći organeli.

AUTORADIOGRAFIJA – je metoda koja primjenom i ugradnjom radioaktivnih izotopa u molekule

omogućuje praćenje biokemijskih procesa u stanicama.

RADIOIZOTOPI – su elementi koji imaju nestabilne jezgre koje se raspadaju na pojavu ionizirajućeg
zračenja.

KULTURA STANICA – odnosi se na metodu nasađivanja stanica (biljnih ili životinjskih) na

odgovarajuće hranjive podloge na kojima stanice rastu i dijele se.

PROTOČNA CITOMETRIJA – jedna je od novijih metoda pomoću koje se određuje broj, veličina i oblik
stanica, prisutnost staničnih pigmenata ili različite faze staničnog ciklusa.

PROTOČNA CITOMETRIJA KORISTI SE - u različite svrhe u biologiji i medicini, u dijagnostici raznih

bolesti, pri tipizaciji tkiva kod transplatacije organa, liječenju karcinoma, u mljekarskoj industriji za
utvrđivanje ukupnog broja bakterija u sirovom mlijeku.

BIOINFORMATIKA – je jedinstvena disciplina koju čine biologija, računalne znanosti i informatičke

tehnologije.

PROMATRANJE – pomoću oka, dalekozora ili mikroskopa promatraju se pojave u prirodi, građa i oblik
organizama, seobe ptica, parenje životinja i sl.

SECIRANJE – je postupak kojim upoznajemo unutarnju građu biljnog ili životinjskog organizma.

POD METODAMA ISTRAŽIVANJA STANICA PODRAZUMJEVAMO :

- promatranje
- seciranje
- stanično frakcioniranje
- kulturu stanica i tkiva
- protočnu citometriju
- autoradiografiju
- mikroskopiranje

RAZVOJ I USAVRŠAVANJE METODA OVISI O – napretku tehnologije.

POVIJEST MIKROSKOPA:
- 13.st. bušenjem stakla jedan je nizozemski trgovac oblikovao leće koje su se najprije koristile
za izradu naočala
- Među prvima koji je leće primjenjivao za promatranje sitnih predmeta bio je Leonardo da
Vinci
- 17.st. 1600.god nizozemski optičari, otac i sin Hans i Zacharias Jannsen, postavili su dvije leće
na određenu međusobnu udaljenost i dobili znatno povećanje
- 1611.god Johannes Kepler predložio je plan izgradnje prvog složenog mikroskopa koji ima
okular i objektiv.
- 17.st 1665.god engleski je znanstvenik Robert Hooke promatrao tanke presjeke pluta (kore
hrasta plutnjaka) koji su izgledali poput pčelinjeg saća. Hook je otkrio biljne stanice, stanične
stjenke u biljnom tkivu pluta i nazvao ih stanicama lat. cellula
- 17.st nizozemski trgovac Anton van Leeuwenhoek prvi je promatrao živu stanicu, konstruirao
je jednostavan mikroskop i pomoću samo jedne leće promatrao naslage sa zubi,
mikroorganizme u kapljici vode, vlastiti spermu i krv, dakle žive stanice.
- 19.st optičar Carl Zeiss i fizičar Ernest Abbe unaprjeđuju svjetlosni mikroskop
- 20.st mikroskopi se industrijski proizvode, povezani su s računalima, videokamerama ili
digitalnim kamerama, rasvjeta na mikroskopu je kvalitetnija, slika se obrađuje digitalno.

MIKROSKOP –(grč. micros = malo, skopein=promatrati) optički je instrument za promatranje

objekata koji su premali da bismo ih mogli vidjeti prostim okom.

PREMA ULOZI KOJU OBAVLJAJU, DJELOVI SE MIKROSKOPA DIJELE:

- OPTIČKE ILI LEĆE MIKROSKOPA –
o okular,
o objektiv,
o kondenzor
- MEHANIČKE –
o stalak,
o zrcalo/rasvjeta,
o stolić,
o irisni zaslon,
o nosač objektiva ili revolver,
o tubus,
o mali vijak ili mikrovijak,
o veliki vijak ili makrovijak.

OBJEKTIV – je leća koja stvara povećanu realnu-stvarnu sliku predmeta

OKULAR – je leća koja tu sliku još više povećava i omogućava njeno promatranje.

UKUPNO POVEĆANJE MIKROSKOPA JEDNAKO JE – umnošku povećanja objektiva i okulara.

MOĆ RAZDVAJANJA ili razlučivanja je sposobnost mikroskopa da dvije slike predmeta prikaže
odvojeno, a iznosi 0,5 mikrometara.

STALAK – nalazi se na čvrstom podnožju

ZRCALO – noviji mikroskopi nemaju zrcalo već ugrađenu rasvjetu
STOLIĆ – nalazi se na stalku, na njega postavljamo predmet promatranja
KONDENZOR – je leća koja skuplja snop svjetlosti sa zrcala i usmjerava ga na predmet promatranja
IRIS ILI ZASLON – pomoću njega prilagođavamo jačinu osvjetljenja
REVOLVER ILI NOSAČ OBJEKTIVA – na njemu se nalaze pričvršćeni objektivi
TUBUS – gornji dio mikroskopa na čijem se gornjem kraju nalazi okular.
VELIKI VIJAK ILI MAKROVIJAK – pomoću njega grublje izoštrimo sliku.
MALI VIJAK ILI MIKROVIJAK – pomoću njega finije izoštrimo sliku.
POSTOJI VIŠE RAZLIČITIH TIPOVA SVJETLOSNIH MIKROSKOPA:
- svjetlosni mikroskop sa svijetlim poljem
- fazno kontrastni mikroskop
- polarizacijski mikroskop
- fluorescentni mikroskop

ELEKTRONSKI MIKROSKOP – umjesto vidljive svjetlosti i optičkih leća koristi zraku elektrona koju
usmjerava elektromagnetsko polje te su tako leće elektromagnetske. Elektronski mikroskop ima oko
1000 puta veću moć razlučivanja od svjetlosnog mikroskopa.

ELEKTRONSKA MIKROSKOPIJA OTKRILA JE stanične strukture koje su premalene da bi se mogle

zamijeniti svjetlosnim mikroskopom:
- ribosome
- membrane
- mikrotuble
- mikrofilamente

TRI SU OSNOVNA OBLIKA ELEKTRONSKIH MIKROSKOPA:

- TRANSMISIJSKI ELEKTRONSKI MIKROSKOP (TEM) – omogućuje promatranje unutarnje
strukture stanice
- SKENIRAJUĆI ELEKTRONSKI MIKROSKOP (SEM) – predstavlja noviju tehnologiju mikroskopa.
Skenira površinu preparata i oblikuje sliku otkrivajući elektrone koji se odbijaju od vanjske
površine preparata.
- TUNELSKI ELEKTRONSKI MIKROSKOP – omogućuje promatranje rasporeda atoma u molekuli.

SPONTANA GENERACIJA – nastanak živih organizama iz nežive tvari koja sama po sebi sadrži „klicu
života“.

FRANCESCO REDI – talijanski fizičar jedan je od prvih koji je zastupao suprotnu teoriju nazvanu
biogeneza, da život može nastati samo iz prethodno živog organizma.

BIOGENEZA – teorija po kojoj život može nastati samo iz prethodnog živog organizma.