Pejo Ćos[wV1ić

TOMAŠEV PROGON SLJEDBENIKA CRKVE BOSANSKE

1459.
Među više drugih pitanja iz povijesti srednjovjekovne bosanske države,
koja - gledano u širem kontekstu teme o migracijama - s pravom zaslu-
žuju pažnju istraživača, spada i ono Ikoje se odnoSIi na neočekivan progon
pripadnika heretičke sljedbe bosanskih krstjana što ga je u drugoj polo-
vici 1459. poduzeo pretposljednji bosanski kralj Stjepan Tomaš. Zahvalju-
jući, prvenstveno, ,:iznimnom zanimanju istaknutih domaćih li stranih (povjes-
ničara za problematiku »crkve bosanske« ni ovo pitanje nije ostalo neza-
paženo. Unatoč tome, neke nove okolnosti u vezi s podaciJma raspoložive
izvorne građe, kao i lIleki drugi Iranije nekorišteni izvorni mater,ijal omo-
gućuju da se naslovljena problematika iznova cjelovitije pretrese. U namje-
ri da to ovom prilikom ostvarimo, naslovljenu tematiku kanimo ,izložiti
tako da postignuti rezultati pruže odgovore na: 1. stanje pitanja u dosa-
dašnjoj historiografiji; 2. svjedočanstva izvorne građe; 3. motive progona;
4. Tomaševu akciju u ši:rem kontekstu političkih previranja u Bosni i nje-
zinom susjedstvu.
1.1IstraživaČii se nisuiscrpljiva1i rpodrahnije objašnjavajući sve poje-
d1nosti oko Tomaševa progona bosanskih krstjana, nego su to, uglavnom,
prihvaćali kao objašnjenje propasti »crkve bosanske«. Iako raspoloživi iz-
v:orni materijal nedvosmisleno svjedoči da je Tomaš iz svoje zemlje pro-
tjerao »pogubni manihejski rod« u drugoj poloviCIi 1459, bilo je, osobito
među ,naniijim :ilsi1lmŽlil\naoima, vliše olThiJh lm'jli su smatrali da se taj događaj
zbio u toku 1450. godine.!) Kod Solovjeva se osjeća proces napuštanja tak-
vog shvaćamja,2) da bi se kasnije u historiografiiji ustalilo mišljenje da
Tomašev progon krstjana treba dovesti l i najtješnju vezu s padom Sme-

l) Pored drugih, .ovdje navodimo I li ć, Bogumilen, 77; G r u j i Ć, Pravoslav-

na srpska crkva, 40; B a b i Ć, Bosanski heretici, 143-144.
2) S o l .o v j e v, Postanak II, 16, zastupa mišljenje da je Tomaš protjerao
krstjane iz svoj'ih zemalja 1450 ,a kasnije to mišljenje mijenja, usp. i s t i, Nes-
tanak, 61.
43
dereva u turske ruke sredinom 1459, što ima čvrstu podlogu u izvornoj
građio »crkvi bosamskoj«.
1.2 Osnovrni predmet zamirnanja, ali i spora II dosadašnjoj historiogra-
fiji izaZlivalo je shvaćanje istraživača i njihovo tumačenje odgovarajućeg
mjesta u dostupnom izvoru gdje se govori o razmjerama Tomaševa progo-
na. S tim u vezi, karakteristično je za stariju historiografiju da su tadašn}i
istraživači češće zastupali mišljenje da je tom prilikom preko 40.000 kra-
ljevih podanika moralo napustiti Bosnu i skloniti se kod hercega Stjepana.3)
. Od onih koji su razmatrali navedene podatke većina ih ispravno smatra
da je u drugoj poloviC!i 1459. zemlje pod neposrednom vlašću kralja Tomaša
moralo napustiti četrdesetak osoba, kao što o tome nedvosmisleno svjedoči
suvremeni izvorni podatak.
2.1 Histo:rijski izvori koji neposredno govore o To:maševu progonu
sljedbenika heretičke crkve bosanskih krstjana su malobrojni, tek dva pis-
ima Pija II upućena 7. lipnja 1460. kralju Matiji i kardinalu sv. Anđela,
Carvajalu, te kratka bilješka u papinu Dnevniku. 4 ) Iz navedenog pisma za
kralja Matiju proizlazi da je papu o progonu obavijestio sam bosansl(ji kralj
preko svojih poslanika. Premda je u vrijeme pisanja spomenutih pisama
PiO' II već znaO' sve pojedinosti u vezi s Tomaševim progonom, ipak illi u
jednDm Old njih ne spominje broj prognanika, uz napomenu da od kardi-
;nala Carvajala traži da nagovori hercega neka II svoju oblast ne prima
patarene koje je bosanski vladar iz svojih zemalja protjeraD.5) čudno je
da je papa tek u svoj Dnevnik sasvim određeno zabilježio koliiko je osoba
napustilO' kraljeve zemlje i sklonilo se kod hercega Stjepana. Iz stilizacije
dotične bilješke nameće se pomisao da je formulirana pod snažnim doj-
mDm probuđenog ;nepovjerenja prema bosanskom kralju zbog optužbe da
je Turcima sramno predao Smederevo.
2.2 Danas su znanstvenoj javnosti pmmate dvije verzije podataka pa-
pina Dnevnika u kojiima se podaci o Bosni i TomaŠeVl,l progonu donekle
međusobno razlik!uju. Prema ranijem Gobelinovu izdanju Komentara ,kaže
se da je »duo circiter mil1ia baptisati sunt, quadraginta aut paulo plures
pertinacite errantes ad Stephanum Bosanae ducem perfidiae socium con-
fugere«.6) Danas, međutim, postoje izdanja, englesko i talijaJl1sko, u kojima
je broj pokrštenih pripadnika »crkve bosanske« osjetno veći, spom~nje se
»duodecimmillia«,7) dok se ostali podaci u vezi s tim međusobno ne raz-
likuju. Zahvaljujući Josipu Matasoviću8 ) u našu historiografiju je ušla ver-
zija navedenih podataka prema Gobelinovu izdanju, pa su ih kasniji istra-
živači, uglavnom, odatle preuzimal,i.

3) F a b i a n i c h, Firmani inediti, 21; Il i ć, Bogumilen, 77; G r u j i ć, Pra-

voslavna srpska crkva, 40; S o lov.i e v, Nestanak, 61; M a n d i ć, Bogomilska
crkva, 419; F i n e, Bosnian Church, 332-335, je neodlučan između 40 i 40.000.
4) T h e i n e r, Mon. Hung. II, 358-359; P i c c o lom i n i, Comentarii, 227.
5) T h e i n e r, Mon. Hung. II, 358-358.
6) P i e e o lom i n i, Commentarii, 227.
7) Englesko izdanje mi je u ovom trenutku nedostupno, pa s tim u vezi
upućujem na D ž a j a, Bosansko srednjovjekovlje, 97-98, nap. 34; P j e e o 10' m i-
n j, Comentarii II, 127.
8) M a t a s o v j ć, Tri humanista, 247.

44
 3.1 Piccolomini u svojoj bilješci o Tomaševu progonu članova »crkve
bosanske« donosi dva oprečna mišlje.p.ja o motivima iz kojih je bosanski
kralj odlučio iz svojih zemalja protjerati »pogubni manihejski :rod«. Prema
jednom, proizlazi da je TOImaš na taj način želio sa sebe (skinuti krivicu
za gubitak Smedereva i pružiti dokaz svog katoličanstva, dok je prema
drugim svjedočamstvima, zapravo, bio potaknut pohlepom za novcem do
koga je želio doći progonom svojih podanika.9) Na te podatke povjesničari
nisu posebice obraćalli pažnju, nego su ih jednostavno preuzimali i navo-
idili kao potvrdu za svoje stavove, ne uočavajući, pr,i tom, da oni u sebi
sadrže više oprečnosti. Nesporno je da je formulacija o tim događajima
po porijeklu tnformacija slojevita li otuda potječe uočljiva različitost tvr-
đenja u ovisnosti o izvorima iz ,kojih ih je papa preuzeo u svoj tekst.

3.2 Papa je u pismu kralju Matiji 7. lipnja 1460, pored ostaloga, pisao
da su bosanski poslanici pokušavaLi opravdati svog gospodara tvrdeći da
OIno što se dogodilo sa Smederevom nije posljedica zle volje, nego nužde;
osim toga - pisao je dalje Pio II - nastojali su dokazati dobru volju u
promicanju prave vjere, navodeći kao dokaz za to da je kralj sa cijelog
svog područja protjerao »pogubni patarenski rod«.lO) Iz toga se može za-
ključiti da su Tomaševi poslallJici došli pred papu da mu kažu kako su
optužbe na račun njihova gospodara u pogledu predaje Smedereva neosno-
vane, baš kao i one koje su se ticale njegove privrženosti katoličkoj crkvi.
Razumljivo je što su se Tomaševi protivnici, da bi tobože dokazali. kralje-
vu krivicu, smišljeno poslužili njegovom tolerantnom vjerskom politikom
koja je već jednom bila predmet kraljeva spora s franjevcima, optuživši
ga za krivovjerje.
3.3 U postojećim okolnostima Tomaš uistinu nije mogao dokazati svoju
nedužnost u pogledu gubitka Smedereva i ostataka Despotovine, ali je zato
želio odbiti optužbu koja ga je teretila da je heretik. Po našem mišljenju,
da bi odbio takve glasine '0dlučio se na tako velik lmrak da iz svih svojih
zemalja protjera sljedbenike »crkve bosanske«. Da taj gest :nije uvjerio
njegove protivnike u njegovo pravovjerje rječito svjedoče glasine prema
kojima se na taj korak tobože odlučio iz pohlepe za njihovim novcem i
imetkom. Kreatorima te tvrdnje nije smetao očiti nesklad ,između moguć­
Inosti da se krst jani obrate i progona ako ustraju u herezi, jer je tek u
tom slučaju Tomaš mogao raspolagati njihovom imovinom. Pri tome treba
tmati u Vlklu da je '0ko 2000 (Hi po nOV'0m izdanju oko 12.000) njih bilo
p'0kršteno, dok je prema obje verzije zemlju napusti10 tek četrdesetak
osoba, svakako pripadnika crkve u užem smislu riječi, dakle bez vjernika
koji su, također, bili na udaru kraljevih mjera.
3.4 Kolika je '0bjektivno bila kraljeva dobit stečena na taj naČiin u
izvjesnom smislu svjedoči jedan drugi podatak iz 1404, u kome se dosl'0vce
kaže da člaJl10vi krstjanskih zajednica po hižama sa svojim gostima jedu
kraljev kruh. ll) U dosadašnjoj hist'0riografijli j'0Š uvijek se vrlo malo zna
o zemljišnim p~osjedima redovnika »crkve bosanske«, ali pri rješavanju tog
važnog i s1oženog pitanja neophodno je razlikovati slučajeve u kojima se

9) P i c c o l o f i i II i, Commentarii, 227.
10) T h e i II e r, Mon. Hung. II, 358.
11) Ć i r k o v i ć, Bosanska crkva u bosanskoj državi, 225, nap. 118.

45
govori o ]movnom stanju članova »reda crkve« od onih u kojima je I1lJec
o imanjima laika, njihovih vjernika. Bilo je među članovima »reda crkve«,
jnsno,i onih koji su, djelujući u službi pojedil1Jih svjetovnih velikaša, stekli
solidno bogatstvo poput čuvenog gosta Radiina Butkovića ili gosta Milu-
t~na Crničanina, ali takvi su doista vrlo rijetki. Zanimljivo je da nijedan
od njih svoje bogatstvo nije stckcco brigom oko crkvenog zemljoposjeda.
S tim u vezi, važno je istaći da i turski izvori, također, znaju za zemljiišta
koja je krst j anima svojedobno odzeo »prokleti kralj«p) ali je iz tog po-
datka teško ustan:oviti da li je tu riječ o pravim redovIlJicima ili njihovim
vjernicima, uz napomenu da ima istraživača koji su skloni takv.om miš-
ljenju, jer »Ii terminologija i postupak u ovom slučaju odaju 'krstjanski'
Jmlektiv nasuprot pojedinačnim seljacima«.B)
4.1 Tomašev progon krstjana nije moguće ni shvatiti ni objasniti bez
poznavanja šireg konteksta tadašnjih političko-konfesionalnih prilika u Bos-
m l njezinu susjedstvu. Kralj, doduše, nije vodio veliku varnjsku politiku,
niti je snagom svoga oružja značajnije pridonosio uspjesima kršćanske
lige, ali se nije ni odricao prilike kad bi mu se ukazala da okuša sreću i
na taj način popravi svoj ugled i položaj lmd suv:remenika. Posliije smrti
Hunyadijo., Kapistrana i despota Đurđa postao je prava krunjena glava
kojoj se nCJJmjeraval0 povjeriti zapovjedništvo u borbi s Turcima, za što
je i sam morao biti živo zainteresiran, jer je i njegovoj zemljii prijetila
iZfa\nna opasnost od zajedničlmg neprijatelja za koju katolička Evropa nije
imala sluha, a balkanski narodi snage da je od sebe odbiju. Epilog je dobro
poznat: Evropa je strepila i ,suosjećala, Balkan je plaćao djenu slobodom.
Uskoro se pokazalo da Tomaš nije ispunio očekivanja koja su u .njega po-
lagana, pa su u kombinaciju za to mjesto ušli kralj Ladislav i Juraj Sken-
derbeg, dok se bosanski kralj obračunav2,0 s hercegom Stjepanom.
4.2 Tomašu se ponovno ukazala pril1ka da zaigra na kartu balkanske
antiturske politike nakon što, mu je ugarski kralj, zauzet sređiivanjem svo-
jih odnosa s carem F'riedrichom i drugim protivnicima, prepustio Despo-
tov~nu koju je Tomaš odlučio tješnje vezati s Bosnom ženidbenom vezom
svog sina s Marom, kćerkom despota Lazara. Stvari su u tom pogledu
dahro napredovale, pa je, nakon preuztimanja vlasti, bez većeg protivljenja,
1. travnja 1459. svečano obavljeno vjenčanje bosanskog prijestolonasljed-
nika i nasljednice Despotovi.ne. Sudbinu tog političkog braka i državnog
zajedništva uskoro je ugrozio dolazak turskih odreda pod Smederevo, koje
bosaJllski nasljednik prijestola objektivno nije mogao braniti, pa - dok su
se Tomaš li Korvin obračunavali sa svoj~m protivnicima na drugim stra-.
nama - nesuđeni vladar ostataka Despotovine je, spasavjući glavu, stupio
u pregovore .o predaji grada Turcima, pod uvjetom da ga može slobodno
napustiti. Kada se proču]:o da je Smederevo palo u turske ruke, ugarski
kralj je, zaplašen turskom prisutnošću na južnim granicama svog kraljev-
stva požurio optužiti bosanskog vladara i brata :mu Radivoja za izdaju.
4.3 Na katoličke suvremenike optužba je snažno djelovala, pa je čak
u nju povjerovao i sam papa,14) tako da Tomašu nije preostalo ništa drugo

12) O lc i c, Les Kristians, 128

13) Ć i r k o v i ć, Bosanska crkva u bosanskoj držaVi, 237, nap. 152.
14) K a t o n a, Hist. crit. XIV, 343.

46
nego da nepovjerljivoj Evropi pruži ,očit dokaz neosnovanosti optužbi koje
su ga teretile za izdaju i krivovjerje. Pred evropskom javnošću Tomaš nije
branio gubitak Smedereva nego svoje osporavano pravovjerje. Progon krst-
jana koji je poduzeo za njega je nesumnjivo bio vrlo težak poEtički korak,
budući da je do tada uspješno vodio tolerantnu vjersku politiku zbog koje
se na početku svoje vladavine sukobio s franjevcima, koji su od katolič­
kog kralja očekivali radikalnije nastupe prema sljedbenicil11.a »crkve bosan-
ske«. Kako se iz drugih !izvora razabire, Tomašev prDgon nije jednakom
snagom zahvatio sve njegDve zemlje. PrCiIIla jednom svjedočanstvu, »pro··
kleti kralj« je u selu Orahovici u kDrijičkom kraju oduzeo krstjanima zem-
lje na lokalitetu BabLno Brdo i podijelio. ih tamošn}im stanovnicima,15) dok
je rodbina gosta Radina ButkoViića ostala u Seonici do pl10pasti BDsne 1463,
kada se preselHa u Dkolicu Dubrovnika.16)
4.4 Gledano u tom kontekstu,čini nam se da navedeni broj od 2.000
(odnosno 12.000) pokrštenih uključuje ne samo one koji su se obratili pod
utjecajem kraljevih mjera, nego i kDnvertite koji su to. postali ranije u
namjeri da se .ostaVii što impozanlmiji dojam o uspjehu. Broj od četrdese­
tak pl1Ognanih, takođe, nije lwnačam., budući da ne uključuje i laike }>crkve
bosanske« koji su, također, moraE napustiti svoje krajeve. Nažalost, njihov
(broj nije moguće ni približno ustanoviti, ali je sasvim lizvjesno da su l i
takvim slučajevima ugroženi dijelili istu sudbinu, što potvrđuje primjer
s rodbinom gosta Radina, koju je saČIinjavalo 50-60 osoba »legis et secte
sue«P) Sudbina »crkve bosanske« je u osnovi odlučena tijekDm prethodnih
godina T.omaševe vladavine snažnim zamahom djelovanja katoličke i pra-
voslavne cr.kve, kako o tome svjedoči čuveno Kapistranovo pismo papi s
nadnevkom od 4. srpnja 1455. papi Kalikstu18) i odgovor carigradslwg pa-
tnijarha Genadija II sinaj skim kaluđerimaP) Sudeći po prvim ,reakcijama,
Tomaš tim činom, ipak, nije postigao željeni učinak, jer osim što nije
'Uvjerio papu i ugarskog kralja u iskrenost svojih p.ostupaka, propala su i
njegova očekivanja da ponovno pokrene pitanje kraljevske krune, koju je
i ranije u više navrata traŽ!io.
4.5 Tomaš je vjerovao da je nakon progona krstjana iz svojih zemalja
nestalo i posljednje prepreke da se konačno kruniše kraljevskom krunom
pod patronatom papinske univerzalne vlasti. Pio II, doduše, u svom pismu
za Matiju Korvina od 7. lipnja 1460. demantira da su mu bosanski poslanici
Will prilikom spominjali krunu, ali je to !pitanje po svemu sudeći u to vri-
jeme ponovno bilo aktuelizirano, jer, II suprotnom, papa nije i:l11.ao nikakvos
razloga podsjećati ugarskog kralja kako je Tomaš i ranije tražio od nje-
govih prethodnika znake kraljevskog dostojanstva. 20) Papa je dobro znao
da je Matija Korvtn još ljut .na bosanskog kralja, a i sam je b10 sklon
vjerovati u njegovu kcrivicu, pa je stoga sasViim logičan odgovor koji je u
tom smislu poslao ugarskom kralju do koga mu je u svojim planovima
bilo više stalo. Tomaš je, očito, loše procijen10 svoj položaj u međunarod-

15) O ki c, Les Kristians, 128.

16) D i II i ć, Iz Dubrovačkog arhiva III, 216-220, 233-236.
17) Š u II j i ć, J edan novi podatak, 267, nap. 9.
18) Fer f i e n d ž i n, Acta Bosnae, 224-226.
19) S c h o. l a r i o. s, Oeuvres IV, 200-20I.
20) T h e i n e r, Mon. Bung. II, 358.

47
noj konstelaciji snaga i tu stvarnost nije mogla izmijeniti Illi ,njegova po-
(novno probuđena želja da se okruni krunom iz !tima, koja mu je, kako
se razabire iz govora pred papom poslanika njegova sina Stjepana Toma-
ševića,2!) ostala neostvarena čežnja. U tom pogledu nije mu pomoglq čak
ni protjerivanje pl1ipa:dniha heretičke »crkve bosanske«, što, doduše, nije
učinio iz žudnje za vlašću ,nego .iz nužde, bnl!neći na taj način mnogo odluč­
nije svoje katoličanstvo nego li zemlju.

2!) Ray n a 1 d, Annal. eeeZ. X, 337. ,

48
 MIGRACIJE
I
BOSNA I HERCEGOiVINA
(Materijali :s naučnog skupa Migracioni proces.i i Bosna i Hercegovina od
ranog srednjeg vijeka do najnovijih dana - njihov uticaji posljedice na
demografska kretanja i prom.jene u našoj zemlji, održanog 'll Sarajevu 26.
i 27. oktobra 1989. godine)

Institut za istoriju u Sarajevu

Institut za proučavanje nacionalnih odnosa Sarajevo

Sarajevo 1990.
 SADRŽAJ
Riječ redakcije . 3
NllJslI1et šebJiJć, Pozdravna riječ S
IljraJS HadlŽJiibegoviJć, Migracije i Bosna i Hercegovina. 7
Mil'OImd Ekmeoić, Apologija istorijske demografije . 11
MirosLarv NiJš:lQaJnlOrvk, Pregled etnoloških istraživanja migracija i pori-
jekla stanovništva Bosne i Hercegovine . 31
Pejo ćOIšI:lQQlVli,ć, Tomašev progon sljedbenika »crkve bosanske« 14.59 • 43
PaV10 ži:vdlwv;ić, Gospodarske prilike kao osnovni uzrok migracijskih
kretanja iz Primorja u zaleđe i obratno . 49
Bods Ni,1evlić, Iz migrants ke psihologije srpskog naroda u Bosni i Her·
cegoViini u XV i XVI stoljeću . Sl
Adem HmdlŽJilĆ, O kretanju stanovništva u regionu srednjeg toka Bosne
(međuprostor: Maglaj.Doboj-Tešanj) od druge polovine XV do krao
ja XVI stoljeća 57
Ignacij VIOIje, Migracioni procesi iz Bosne u slovenačkim zemljama za
matinsku Zagoru u XIV, XV i XVI veku . . 67
Igl11jaorj Voje, Migracioni procesi iz Bosne u slovenačkim zemljama za
. vrijeme turskih provala u 16. stoljeću . 89
DJ'~l11a RaJclJojIiKJi>Ć,
Migraciona kretanja iz Hercegovine u hercegnovski
kraj krajem XVII i početkom XVIII vijeka . 101
Avdo SlllJćeSika, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih
odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine . 109
Enes PeliiClJij,a, O migracionim kretanjima stanovništva bosanskog eja-
leta u prvim decmijama XVIII stoljeća. . 119
Gailiiib šIti,ivo, Emigriranje sjeverne Bosne u prekosavske krajeve u
toku krimskog rata . 133
Dušan Berić, Oslobodilački pokret u Bosni Hercegovini 1848-1862.
i migracije stanovništva. . . . 149
Tom~s[~ Kmlj,a6iić, Povratak muslimanskih iseljenika iz Bosne i Her-
cegovine u toku prvog balkanskog rata . 151
S,ređko M. D~aja, Kvalifikacioni profil i porijeklo nastavnog kadra na
srednjim školama u BiH u austrougarskom razdoblju . 163
Đorđe Md:lcić, O kolonizaciji stranih seljaka u Bosni i Hercegovini u
vrijeme austrougarske uprave 181
Nl1.]s~et š;ehić, Politika iseljavanja i useljavanja na području Bosne i
Hercegovine 1918-1921 195
Božidar šelkuiliaJnac, Migracije iz prošlosti i sadašnjosti iz Crne Gore u
Bosnu i Hercegovinu . 223
Ljulbomilr AinJtić, Iseljenička poWika stare jugoslavenske države 229
Safet BamlcWJović, O mig,racionim kretanjima u Bosni i Hercegovini 1941.
~d~e n7
Milloš HamO'Vlić, O demografskim promjenama i problemima Sarajeva
1941-1945. godine kao posljedici izbjeglištva . 259
Radomi,r Bula;uo'Vii,ć, Ekonomska osnova migracija u Bosni i Hercegovini
1941-1945 281
Rudii Sitojlaik, Teorijsko-metodološki problemi istraživanja migracija 297
SVeltJooaJr Li'ViadJa, Dramatična strana migracija . 315
SdI'Va MežmJalI'ić, Sooiološki problemi imigracija iz BiH u Sloveniju:
kako pristupiti imigrantskoj politici . 321
Aleksa Miilioje'Vić, Demografske i ekonomske posljedice migracije . 333
MUSltafa Imarri.o'V1ić, Bosanskomuslimanska dijaspara u SAD 349
Uij'aiS BOIŠil:lIjev,i,ć, Migracije stanovništva Bosne i Hercegovine od 1940.
i ranije do 1981. godine . 357
Joko Spamvalo, Deagrarizacija - osnov socijalne i prostorne pokretlji.
vosti stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu poslije drugog
svjetskog rata . 365
N:~kJ0I1a L. Gaoeša, Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine u Vojvodinu 1945-
-1948. 389
AntJe Laušić, Iseljavanje bosanskohercegovačkih izbjeglica (muhadžira)
iz Hrvatske u vrijeme agrarne reforme i kolonizacije 1945-1948. 405
Bronlko Bošlković, Naseljenici na Kosovu i Metohiji (1918-1941) i nji-
hov progon (1941-1944), s posebn.žm osvrtom na bosanskohercego-
vačke naseljenike 411
Milutdn FoHć, Zabrana povratka kolonista (naseljenika) na Kosovu i
Metohiji, s posebnim osvrtom na bosanskohercegovačke naseljenike
tokom 1945-1947. godine . 439
Ejup MiušOlV1ić, O posleratnim migraoijama sandžačkih Muslimana u
Tursku i Makedoniju . 453
MilKjš MaoUlm, Predmoderne migraCije u savremenom jugOSlovenskom
društvu . 461
Duš'an BJ:1ezJl1!ik, Migraoije inacionalnehomogenizacije. 471
Muhamed FilrlipoVii!ć, Migracija i duhovna situacija u Bosni i Hercego-
vini 475
Maria Oliiv,ei'l1a-RI()IOa, Stanovnici Bosne i Hercegovine na radu u udru-
ženom radu Hrvatske . 479
Janez Mall'a6ić, Selektivnost migracija 485
KaImeJIlMediica, Migra~ije na narodnostno mešanem obmCičju Sloven-
ske Istre . : . 497
JadlI1aJIl!lm OaČlić-JOIsJi!P K'1lmpeSl, Osvrt na jugoslavenske migracije u
Francusku 505
Milena Da'VIiido'Vić, Etnički aspekt migracija: rezultati jednog istraživanja 519
Jovo Puđar, Nezaposlenost kao determinirajući faktor ekonomske emig-
racije 526
R'1l~a PetIrO\1lić, Uklapanje Srba i Crnogoraca iseljenih s Kosova u sre-
dinu doseljenja . 537
MeliHa švoib, Karmen Brčić i Sonja Po:dgardec, Jugoslavenske žene u
migraciji i povratku . 547
t;e~jlka MudiDOIVIČtiĆ, Socijalna politika - osnOVa migrantske politike 553
Stojlan T. TomiiĆ, ZeON - oblik prinudne participacije van mjesta sta-
novanja i migarcije 561
Jasmm Cehaj:ić, Imigrantsko stanovništvo deset udruženih op,~tina s
područja grada Sarajeva neka obilježja prema popisu stanov-
ništva 1981. godine 571
D,iskusija. 585
[R>aslim Mumrnovli:ć (587--'590); NikoIla L.Oaceša{590--592); ~leksa
MiilujeVlić (592-593); R>adam~r BuI1a1tIOVli'ć (594-595); Ejuip Mulšavlić
(596-597); Nediim Šarac (597-598); Bogumil Hna!halk (598-599); NlUs-
,ret šlehić ~600-602); J:anez Mal!aloić (602-606); Dušan BlDeZlnik (606-
--608); iHrarriko Boš,k'O\1Iić (608-615); Slneđko M. DŽJada (615-616); Dže-
vad JlUZbaŠlIć (616-621); BranJils:Lav Đurđev (621-631); Attif PlunilVlat1ra
(631-634)] ." ..... .
ImeJIJsikJi regilSJtarr 635
653