Sadržaj:

1. REZIME
1.1. Ključne riječi

2. UVOD

3. ZADATAK

4. CILJ

5. PODJELA KLIZIŠTA PREMA P. SAVARENSKOM I G.S. ZOLOTARJEVU I

SHARPU

4.1. Podjela klizišta prema građi prirodne padine i položaju klizne površine, prema
P. Savarenskom
- Asekventna klizišta
- Konsekventna klizišta
- Insekventna klizišta

4.2. Genetska podjela klizišta, prema G.S. Zolotarjevu

4.3. Podjela klizišta prema aktivnosti procesa kliženja prema Sharpu

- Aktivna klizišta
- Neaktivna klizišta

6. ZAKLJUČAK

7. LITERATURA

8. PRILOZI
 1. REZIME

1.1. Ključne riječi – asekventna, konsekventna, insekventna, aktivna i neaktivna

klizišta

2. UVOD

Geodinamičke pojave (fenomeni) su ona obilježja geološkog okoliša koja nastaju kao rezultat
aktivnih geoloških procesa: erozije i akumulacije, eolskih procesa, klizanja, permafrosta,
formiranja krških uvjeta, sufozije, volumnih promjena u tlu, seizmičke i vulkanske promjene u
tlu. Najčešći geodinamički proces je klizanje – gravitaciono premještanje masa stijena ili tla, ili
mješavine stijena niz padine različitog nagiba i u različitim morfološkim uslovima, nakon kojeg
kao posljedica ostaju klizišta. I u slučaju kada nisu katastrofalna, klizanja predstavljaju ozbiljan
problem u gotovo svim dijelovima svijeta, jer uzrokuju socijalne i ekonomske gubitke, izravne ili
neizravne, na provatnim ili javnim dobrima.
Stoga će u ovom dijelu geodinamičkih pojava biti obrađen samo mali dio klizišta, odnosno
podjele prema P. Savarenskom, G.S. Zolotarjevu i Sharpu.

3. ZADATAK

U literaturi postoji veliki broj klasifikacija klizišta razrađenih po raznovrsnim kriterijumima.

Zadatak ovog rada je prikazati mali dio podjela koje olakšavaju shvaćanje klizišta.

4. CILJ

Iako nisu navedene sve podjele klizišta, cilj je da se zna koliko su studije o klizištima napredne i
opširne, te da se prema tome ne trebaju olako shvatiti.
5. PODJELA KLIZIŠTA PREMA P. SAVARENSKOM I G.S. ZOLOTARJEVU I
SHARPU

5.1. Podjela klizišta prema građi prirodne padine i položaju klizne površine, prema P.
Savarenskom:

- Asekventna klizišta nastaju u litološki homogenim sredinama. To su klizišta rotacijskog

tipa sa kružnocilindričnom kliznom površinom, jednostavnim mehanizmom premještanja,
manjih razmjera i relativno se lako saniraju.

- Konsekventna klizišta su klizišta kontaktnog tipa. Nastaju duž diskontinuiteta koji

razdvajaju stijene različitog materijalnog sastava i fizičko-mehaničkih svojstava. U najvećem
broju slučajeva su ispoljena duž kontakata između rastresitih površinskih pokrivača i matičnih
stijena supstrata. Nastaju i unutar samog geološkog supstrata duž nepovoljno orijentisanih
planarnih elemenata sklopa: slojevitosti, pukotina, rasjeda, škriljavosti itd. Nepovoljni uslovi
prostornog položaja ovih diskontinuiteta stiču se kada slojevitost ili bilo koji drugi strukturni
element ima pružanje saglasno sa pružanjem padine, identičan smjer pada, a blaži ugao nagiba
od prirodne kosine. U supstratu izgrađenom od polifacijalnih litoloških sredina može također
doći do pojave klizišta duž litoloških članova sa vrlo promjenjivim i generalno nepovoljnim
fizičko-mehaničkim i vodno-fizičkim svojstvima. Konsekventna klizišta mogu imati velike
razmjere, složeni mehanizam gravitacionog kretanja, blokovsku izdjeljenost u manje
pojedinačne cjeline, plitka do duboka i dosta su složena za sanaciju uz primjenu više
raznovrsnih rješenja.

- Insekventna klizišta su klizišta u litološki heterogenim i anizotropnim sredinama.

Kliženje pored površinskog pokrivača zahvata i sam supstrat, zbog čega su to izuzetno složene
pojave kako po razmjerima i dubini, tako i po mehanizmu klizanja, promjenivoj faznoj
aktivnosti i složenosti sanacionih radova. Kliženje zemljanih masa vrši se u dva ili više
hipsometrijskih nivoa po dubini, duž kliznih ravni vrlo promjenjivog oblika i podužnog
nagiba. Ova klizišta se izuzetno teško mogu uspješno i trajno sanirati zbog neophodnosti
 velikih financijskih ulaganja. To znači da se svrsishodnost i ekonomska opravdanost sanacije
ovih klizišta mora rješavati za svaku utvrđenu pojavu posebno.
- Klizišta prema nagibu padine na kojoj su stvorena dijele se,
1. Klizišta na vrlo blagim padinama <5°
2. Klizišta u blagim padinama 5-15°
3. Klizišta u strmim padinama 15-45°
4. Klizišta u vrlo strmim padinama >45°
a prema položaju u padini dijele se na:
1. Vršnopadinska
2. Srednjepadinska
3. Pridnupadinska
- nožična
- podnožična

5.2. Genetska podjela klizišta, prema G.S. Zolotarjevu

Izdvajanje pojedinih genetskih grupa izvršeno je prema slijedećim kriterijumima:

- građi kliznog tijela, odnosno područja, sastavu, strukturi, teksturi, i prostornom položaju
stijena,
- karakteru deformacija i mehanizmu premještanja kliznih masa,
- tipu i obliku površine (zone kliznog tijela)

Prema ovim kriterijumima izdvojene su slijedeće genetske grupe:

1. Detruzivna klizišta I. reda ili istiskivanja - za ova klizišta je karakteristično razlamanje i

istiskivanje zemljanih masa u zoni kliznog premještanja sa pojavama tečenja što je
najčešće uslovljeno prisutstvom stijena manje čvrstoće.

2. Konsekventna klizišta ili klizišta u čvrstim stijenama za koje je karakteristično klizanje

padinskih drobinskih naslaga. Ova klizišta imaju blokovsku građu.
3. Delapsiona klizišta (klizni potoci i tečenja) su vrlo česta, nastaju na blago nagnutim
padinama i vještačkim kosinama, nagiba 10-15°, a prema značaju su drugostepena.
Formiraju se u glinovito-pjeskovitim sredinama i razvijaju se od podnožja padina prema
hipsometrijski višim dijelovima terena. Manifestacije tečenja blatno-kašastih masa nastaju
promjenom konzistencije pri stalnom kvašenju i smanjenoj otpornosti na smicanje.

4. Tečenja – prema sastavu i vodozasićenosti kliznih masa, kao i karakteru kliženja, slična
su prethodnoj pojavi ali se od njih razlikuju po manjoj dubini kliženja i neuporedivo
manjim razmjerima. Tečenja nastaju u toku odmrzavanja stijena na blago nagnutim
padinama.

5. Klizišta “iznenadnog” tečenja – podrazumijevaju se sve pojave tečenja ogromnih

razmjera uslijed naglog poremećaja čvrstoće glinovitih stijena kao rezultat dugotrajnih
procesa izluživanja (rastvaranja), a zatim postepenog povećanja vodozasićenosti do
kritičnih granica, za određena prirodna opterećenja.

6. Sufoziona klizišta i ispiranja nastaju na padinama uslijed podlokavanja mekanih slojeva,

glinovitih vodozasićenih živih pijesaka i sl., matricom rijeka ili mora, kada postoje
povoljni preduslovi za njihovo istiskivanje i tečenje. Hidrodinamički pritisak i sufozioni
procesi pogoduju ispiranju pijeska i općem poremećaju stabilnosti padina.

7. Klizišta kore magmatskih i metamorfnih stijena odnose se na vrlo strme padinske starane
izgrađene od pomenutih stijena. Klizišta obično nastaju u kišnom periodu godine i
odlikuju se specifičnom građom i mehanizmom.

8. Klizišta složenih i prijelaznih tipova

 - Podjela klizišta prema vrstama stijena u kojima nastaju:
 Klizišta u genetski različitim tipovima površinskog pokrivača,
 Klizišta u zoni raslabljenog supstrata,
 Klizišta u geološkom supstratu,
 Mješovita klizišta.

4.3.1.Podjela klizišta prema aktivnosti procesa kliženja prema Sharpu

- Aktivna klizišta pokazuju tragove kretanja zemljanih masa. Prema veličini vremenskog
pomaka repera, podijeljena su na spora, brza i nagla. Kod sporih klizišta pomaci kliznog tijela
nisu vidljivi ili lako uočljivi, a kod brzih, položaj pokrenutih masa lako se uočava organoleptički,
za relativno kratko vrijeme. U kategoriju naglih klizišta spadaju svi oni procesi koji se odvijaju za
vrlo kratko vrijeme u trajanju od nekoliko minuta pa čak i sekundi.

- Neaktivna klizišta ne pokazuju nikakvu uočljivu aktivnost,a dijele se na umirena i fosilna.

6. ZAKLJUČAK

U navedenom tekstu data je podjela klizišta prema kriterijumima Sharpa, Zolotarjeva i

Savarenskog koji su ih promatrali sa aspekta aktivnosti procesa kliženja, sa aspekta genetske
građe i sa aspekta građe prirodne padine i položaja klizne površine. Ovim seminarskim radom je
zaključeno da se klizišta detaljno proučavaju jer se klizanjem oblikuje sveukupni reljef.

7. LITERATURA

- Ćerimagić, Đ. (2009) – Inženjerska geologija, Sarajevo

- Wikipedia.org, te ostale internet stranice vezane za geologiju
8. PRILOZI
8.1. Karakteristični tipovi građe (strukture klizišta)

8.2. Tabela podjele klizišta prema brzini kliženja prema Sharpu:

Naziv klizišta Brzina kliženja

Izvanredno spora <0,06 m/god
Vrlo spora 0,06 m/god – 1,5 m/god
Spora 1,5 m/god – 1,5 m/mjes
Umjereno brza 1,5 m/mjes – 1,5 m/dan
Brza 1,5 m/dan – 0,3 m/min
Vrlo brza 0,3 m/min – 3,0 m/sec
Izvanredno brza >3,0 m/sec
 8.3. Inženjerskogeološka klasifikacija klizišta i drugih padinskih procesa po G.S.
Zolotarjevu, koja se bazira na genetskim karakteristikama pojava, shematski je
prikazana u tabeli:
Grupe procesa i pojava Tipovi i vrste
Odronjavanje – sipari i preturanje blokova,
odvajanje blokova i odroni, lavine, drobinsko –
glinovite drobine od blokovske, snježno kamene
osnove, njihovo lavine
obrušavanje, drobljenje i
naknadno kotrljanje prelazni klizišta - odroni
(različitih zapremina)
Klizišta u čvrstim stijenama
blokovske građe; sa puzanjima
Opterećenja
u glinenim i prašinasto-
(detruzivna)
pjeskovitim i tektonskim
zonama
Klizanje – odvajanje i Klizišta smicanja blokovske
smicanje stijena građde sa klizanjem po
Konsekventna
različitog sastava, građe, postojećim površinama i
složenosti i zapremine oslabljenim zonama u masivu
po postojećoj ili novo Visokoznozrnoplastična
formiranoj površini ili (delapsivna); s klizišta – tecišta i “spliv”;
zoni, različitog oblika i preovladavajućim smičućim i tecišta raskvašenog lesa i
debljine, sa različitim djelomično plastičnim slabolitificiranih glina
karakterom deformacija deformacijama visokozasićene (muljevi)
stijena drobinsko – glinovite mase
konsekventno – detruzivni;
seizmički pobuđena tecišta i
Složeni i prelazni tipovi lavine; delapsivno –
detruzivna sa velikim
energijama
Deserpciono –
soliflukciono lagano
smicanje (visokozno
tečenje i smicanje) “Kurumi i oslabljeni blokovi;
šljunkovito – blokovskih glečeri;
i drobinsko – glinovitih “oplivni”
vodozasićenih masa na soliflukcioni talasasti brežuljci i terase
blagim padinama u
nivalnim i planinskih
oblastima
Izdvajanje kockastih slojeva na površini padine
(plastične deformacije);
Specifična smicanja
pomješani i prelazni vidovi kretanja
(od brzih klizišta – tecišta ka bujicama)