• Interferencija talasa je međudjelovanje dva ili više talasa (redovito iste talasne dužine) koji istovremeno prolaze kroz isti prostor. Dešava se kod svih talasa (mehaničkih, elektromagnetskih, talasa na vodi) i općenito kod svih periodičkih kretanja. Amplituda rezultantnoga talasa može biti veća ili manja od amplituda pojedinih izvornih talasa, što ovisi o odnosu među njihovim fazama. Na primjer dva interferirajuća talasa jednake talasne dužine, amplitude i faze pojačavaju se, a ako su jedan prema drugom u fazi pomaknuti za polovicu talasne dužine, njihovo se djelovanje poništava. Interferencija se može zapaziti samo ako u svakoj tački prostora u kojem se šire interferirajući talasi postoji stalna razlika u fazi među tim talasima (uvjet koherentnosti), jer se time osigurava stalni prostorni raspored minimuma i maksimuma rezultantnoga talasa. Interferencija radio talasa • Rezultat interferencije talasa može biti njihovo slabljenje, pojačavanje ili poništavanje. Interferencija je vrlo složen fizički proces.
Interferencija lijevog (zeleni) i desnog
(plavi) talasa, te rezultirajući talas Interferencija talasa (crveni). iz dva tačkasta izvora Interferencija radio talasa Kad direktni elektromagnetski talas emitiran iz predajnika i reflektirani talas dođu do prijemnika, primljeni signal sastavljen je od dva impulsa. Ako su direktni i reflektirani talas u fazi prijem se pojacava. Ako je reflektirani talas u protufazi direktnom talasu, snaga signala se međusobno poništi (ako su amplitude signala jednake). Ako se dva signala razlikuju za neku faznu vrijednost signal se u većoj ili manjoj mjeri pojačava ili slabi. Taj se proces naziva interferencija , a izaziva pojavu koja se zove dutching . Pojava je posebno izražena ako se elektromagnetski talas rasprostire na veliku udaljenost i na prijemnik dolazi s više strana: direktinim rasprostiranjem te refleksijama od joniziranih slojeva atmosfere. Interferencija je manje izražena kod niskih frekvencija. Za frekvencije iznad VHF frekventnog podrucja interferenciju može osnažiti i položaj antene ako je talas vertikalno polariziran. Refleksiju mogu također izazvati planinski masivi, šume i ostale prirodne prepreke. Ova vrsta smetnji sasvim je zanemariva za niska frekventna područja, ali porastom frekvencije smetnje zbog refleksije od prirodnih prepreka postaju sve izraženije. Kod radio komunikacija ovaj se problem može riješiti upotrebom usmjerenih antena. U atmosferi postoje različiti reflekcijski slojevi. Kod visokih frekvencija signali se reflektiraju od kiše ili oblaka, posebno onih koji uzokuju kišu. Refleksija se javlja i kod zračnih masa različitih svojstava, na primjer kad tople i vlažne zračne mase struje iznad hladne i suhe. Glavni izvor refleksije radiotalasa u atmosferi su slojevi jonosfere. Interferencija je prisutna u svakom radio prenosu, pa tako i u mobilnim celularnim sistemima. Mobilni sistemi su vrlo često više ograničeni interferencijom nego samom snagom signala. Kako se u mobilnim celularnim sistemima primjenjuje princip ponovne upotrebe frekvencija, to je za očekivati da će veliki problem, ukoliko se pažljivo ne dizajniraju ćelije, klasteri i udaljenost ko-kanalnih ćelija, predstavljati pojava interferencije. U mobilnim celularnim sistemima se javljaju: • Ko-kanalna interferencija • Interferencija na susjednom kanalu • Intersimbolska interferencija ( koja je karakteristična za svaki digitalni prenos, bio on žičani ili bežični.