ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA

DRŽAVNOG SABORA
Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O SANITARNOJ INSPEKCIJI

Proglašavam Zakon o sanitarnoj inspekciji, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga

državnog sabora na sjednici 5. ožujka 1999.

Broj: 081-99-522/1
Zagreb, 11. ožujka 1999.

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON
O SANITARNOJ INSPEKCIJI

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju poslovi, ustrojstvo, način rada, ovlasti i dužnosti tijela državne
uprave koja obavljaju poslove sanitarne inspekcije (u daljnjem tekstu: sanitarna inspekcija) te
posebni uvjeti za postavljanje u zvanje sanitarnih inspektora.

Članak 2.

Nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa kojima se utvrđuje zaštita zdravlja ljudi
obavlja sanitarna inspekcija.

Sanitarni nadzor obuhvaća nadzor nad osobama i djelatnostima, građevinama, prostorijama,

prostorima, postrojenjima i uređajima koji mogu na bilo koji način štetno utjecati na zdravlje
ljudi.

Članak 3.

Sanitarni nadzor obavlja se kao nadzor nad:

1. provedbom mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti,

2. proizvodnjom i prometom namirnica i predmeta opće uporabe,

3. ispunjavanjem sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta u postupku izdavanja građevne
dozvole, odnosno lokacijske dozvole za građevine za koje se, prema posebnom propisu, ne
izdaje građevna dozvola, tijekom gradnje te u postupku izdavanja uporabne dozvole za
građevine iz točke 9., 10., 11. i 14. ovoga stavka i druge građevine iz članka 2. ovoga Zakona
koje podliježu sanitarnom nadzoru,

4. izvorima ionizirajućih i neonizirajućih zračenja,

5. provedbom posebnih mjera zaštite na radu zaposlenih i ostalog pučanstva koji su u tijeku
rada ili pod drugim uvjetima izloženi djelovanju ionizirajućeg i neonizirajućeg zračenja u
skladu s propisima o zaštiti od ionizirajućeg i neonizirajućeg zračenja,

6. proizvodnjom i prometom lijekova, medicinskih i homeopatskih proizvoda,

7. proizvodnjom i prometom otrova,

8. provođenjem mjera za zaštitu od buke,

9. vodom za piće, te dijelovma građevina i uređajima za opskrbu vodom za piće,

10. otpadnim vodama i krutim otpadom te građevinama i uređajima za njihovu obradu,

odlaganje ili otklanjanje,

11. građevinama, postrojenjima, prostorom, prostorijama, uređajima i opremom osoba koje

obavljaju gospodarske djelatnosti i djelatnosti na području zdravstva, odgoja, obrazovanja,
socijalne skrbi, ugostiteljstva, turizma, obrta i usluga, športa i rekreacije te djelatnost prometa
i na ostalim javnim mjestima,

12. osobama zaposlenim na radnim mjestima na kojima mogu s obzirom na svoje zdravstveno

stanje ugroziti zdravlje ostalog pučanstva,

13. provedbom mjera zaštite pučanstva od štetnog djelovanja duhanskih prerađevina,

14. sanitarnim čvorovima u građevinama,

15. ekshumacijom i prijenosom umrlih osoba koja se obavlja na području Republike Hrvatske

i nad prijenosom umrlih osoba preko državne granice.

Građevine u kojima sanitarni čvorovi podliježu sanitarnom nadzoru propisom određuje

ministar zdravstva.

Ministar zdravstva posebnim propisom određuje građevine iz stavka 1. točke 3. ovoga članka
koje podliježu sanitarnom nadzoru te način obavljanja sanitarnog nadzora tijekom njihove
gradnje uz prethodno mišljenje ministra prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja. Ako
ministar ne izda prethodno mišljenje u roku od 30 dana, smatrat će se da je isto izdano.

Članak 4.

U postupku donošenja građevne dozvole nadležno državno tijelo za sanitarni nadzor daje
potvrdu o usklađenosti glavnog projekta sa sanitarno-tehničkim uvjetima gradnje.
Iznimno, ova se potvrda ne daje u postupku donošenja građevne dozvole za obiteljsku zgradu,
prema posebnom propisu.

Ministar zdravstva posebnim propisom utvrdit će sadržaj i način davanja potvrde iz stavka 1.
ovoga članka, kao i vrste građevina koje podliježu sanitarnom nadzoru.

Članak 5.

U obavljanju sanitarnog nadzora može se zatražiti mišljenje istaknutih stručnjaka drugih tijela
ili pravnih osoba, ako je za utvrđivanje bitnih činjenica ili okolnosti potrebna posebna
stručnost.

USTROJSTVO

Članak 6.

Poslove sanitarne inspekcije u prvom stupnju obavljaju županijski uredi i ured Grada Zagreba
nadležni za poslove zdravstva, a u drugom stupnju Ministarstvo zdravstva, ako ovim
Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 7.

U slučaju ako se u županijskom uredu ili uredu Grada Zagreba ukaže potreba povećanja broja
sanitarnih inspektora kojoj nije moguće udovoljiti, Ministarstvo zdravstva privremeno daje
ovlast za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti sanitarnim inspektorima drugoga
županijskog ureda, odnosno ureda Grada Zagreba.

Članak 8.

Županija, odnosno Grad Zagreb, osigurava najmanje jednog inspektora na 15.000 stanovnika
vodeći računa o strukturi, odnosno o broju objekata pod nadzorom.

Članak 9.

Poslove sanitarnog inspektora u županijskom uredu, odnosno uredu Grada Zagreba obavljaju
županijski, odnosno gradski sanitarni inspektori, a u Ministarstvu zdravstva sanitarni
inspektori, viši sanitarni inspektori, granični sanitarni inspektori i viši granični sanitarni
inspektori.

Poslove višega sanitarnog inspektora u Ministarstvu zdravstva mogu obavljati doktori

medicine koji se bave javnim zdravstvom, odnosno doktori medicine s poslijediplomskim
studijem iz javnog zdravstva, te osobe s visokom stručnom spremom farmaceutsko-
biokemijskog, prehrambeno-biotehnološkog, prirodoslovno-matematičkog fakulteta, fakulteta
kemijskog inženjerstva i tehnologije, građevinskog i arhitektonskog fakulteta s najmanje pet
godina radnog iskustva na poslovima sanitarne inspekcije.

Poslove sanitarnog inspektora u Ministarstvu zdravstva mogu obavljati osobe s visokom

stručnom spremom iz stavka 2. ovoga članka s najmanje tri godine radnog iskustva u struci.
Poslove višega graničnoga sanitarnog inspektora i graničnoga sanitarnog inspektora u
Ministarstvu zdravstva mogu obavljati doktori medicine specijalisti preventivnih grana,
odnosno doktori medicine s poslijediplomskim studijem iz javnog zdravstva.

Poslove sanitarnog inspektora oružanih snaga Republike Hrvatske mogu obavljati osobe s
visokom stručnom spremom iz stavka 2. ovoga članka s najmanje tri godine radnog iskustva u
struci.

Poslove sanitarnog inspektora u županijskom uredu, odnosno uredu Grada Zagreba mogu
obavljati osobe s visokom stručnom spremom iz stavka 2. ovoga članka i diplomirani
sanitarni inženjeri s najmanje jednom godinom radnog iskustva u struci.

Članak 10.

Poslovi koje obavljaju sanitarni inspektori i viši sanitarni inspektori, granični sanitarni
inspektori i viši granični sanitarni inspektori u Ministarstvu zdravstva te sanitarni inspektori u
županijskim uredima i uredu Grada Zagreba poslovi su s posebnim uvjetima rada.

Članak 11.

Sanitarne inspektore, više sanitarne inspektore, granične sanitarne inspektore te više granične
sanitarne inspektore u Ministarstvu zdravstva postavlja u zvanje ministar zdravstva, a
sanitarne inspektore u županijskom uredu i uredu Grada Zagreba postavlja u zvanje župan,
odnosno gradonačelnik Grada Zagreba, uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva.

Ako sanitarni inspektor u županijskom uredu i uredu Grada Zagreba u obavljanju poslova
postupa protivno zakonu i propisima kojima se utvrđuje zaštita zdravlja ljudi suglasnost iz
stavka 1. ovoga članka može se povući, o čemu će ministar zdravstva donijeti posebno
rješenje.

Članak 12.

Sanitarni nadzor za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske obavljaju

županijski, odnosno gradski sanitarni inspektori, sanitarni inspektori i viši sanitarni inspektori
Ministarstva zdravstva koje postavlja u zvanje ministar zdravstva uz suglasnost ministra
unutarnjih poslova.

Sanitarni nadzor u oružanim snagama Republike Hrvatske obavljaju sanitarni inspektori

oružanih snaga Republike Hrvatske koje postavlja u zvanje ministar obrane.

Ustrojstvo i rad sanitarne inspekcije u oružanim snagama Republike Hrvatske, obrazac

iskaznice, postavljanje u zvanje sanitarnih inspektora oružanih snaga Republike Hrvatske,
obrazac iskaznice, izgled znaka sanitarnog inspektora oružanih snaga Republike Hrvatske te
obrazac akata koje izdaje sanitarni inspektor oružanih snaga Republike Hrvatske propisuje
ministar obrane uz prethodnu suglasnost ministra zdravstva.

Članak 13.
Županijski uredi, odnosno ured Grada Zagreba, obavljaju neposredno sve poslove iz
nadležnosti sanitarne inspekcije osim onih za koje je ovim Zakonom određeno da ih obavlja
Ministarstvo zdravstva.

Ako županijski ured ili ured Grada Zagreba ne obavi ili djelomično obavi pojedine
inspekcijske poslove iz svoje nadležnosti, te poslove može neposredno obaviti Ministarstvo
zdravstva ako ocijeni da se na drugi način ne može osigurati izvršenje određenoga
inspekcijskog posla.

Članak 14.

Sanitarna inspekcija u županijskim uredima, odnosno u uredu Grada Zagreba obvezno

podnosi Ministarstvu zdravstva, te županu, odnosno gradonačelniku Grada Zagreba
tromjesečna izvješća o svom radu.

Propis o sadržaju izvješća o radu sanitarne inspekcije donosi ministar zdravstva.

Članak 15.

Radi bolje dostupnosti javnosti županijski ured i ured Grada Zagreba nadležni za poslove
zdravstva obvezni su u lokalnim sredstvima javnog priopćavanja pučanstvo izvijestiti o imenu
i prezimenu nadležnoga sanitarnog inspektora i njegovu službenom telefonskom broju.

NADLEŽNOST

Članak 16.

Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva obavlja sanitarni nadzor nad:

1. provedbom mjera za zaštitu pučanstva Republike Hrvatske od širenja zaraznih bolesti u

slučaju epidemija koje zahvaćaju dvije ili više županija,

2. proizvodnjom i prometom na veliko lijekova, medicinskih i homeopatskih proizvoda,

3. proizvodnjom, prometom te uporabom otrova iz skupine I.,

4. izvorima ionizirajućih i neonizirajućih zračenja i nad provedbom mjera zaštite

profesionalno izloženih djelatnika i ostalog pučanstva od štetnog djelovanja ionizirajućeg i
neonizirajućeg zračenja,

5. izvorištima, dijelovima građevina, uređajima i cjevovodima za opskrbu vodom za piće ako

opskrbljuje više od 50.000 ekvivalentnih stanovnika,

6. dijelovima građevina i uređajima za pročišćavanje voda i odlaganje mulja za više od 50.000

ekvivalentnih stanovnika,

7. gradnjom građevina i uređaja za proizvodnju i promet lijekova ili proizvodnju i promet na

veliko medicinskih i homeopatskih proizvoda,

8. gradnjom građevina za proizvodnju, promet i uporabu otrova grupe I.,

9. gradnjom građevina za proizvodnju, uporabu i skladištenje izvora ionizirajućeg zračenja,

10. gradnjom dijelova građevina magistralnih cjevovoda i građevina za pročišćavanje

otpadnih voda za više od 50.000 ekvivalentnih stanovnika.

Članak 17.

Granična sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva obavlja sanitarni nadzor nad:

1. osobama, njihovim stvarima i prijevoznim sredstvima u prometu preko državne granice, a u

cilju zaštite zdravlja pučanstva od unošenja i širenja zaraznih bolesti,

2. zdravstvenom ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe, te sirovina za njihovu

proizvodnju u prometu preko državne granice,

3. uvozom otrova i radioaktivnih tvari i nad prijevozom i provozom otrova i radioaktivnih

tvari preko državne granice,

4. prijenosom umrlih osoba iz inozemstva u Republiku Hrvatsku.

Članak 18.

Osim poslova iz članka 16. i 17. ovoga Zakona Ministarstvo zdravstva obavlja i sljedeće
poslove:

1. prati i usklađuje rad sanitarne inspekcije u županijskim uredima i uredu Grada Zagreba i
osigurava jedinstveno postupanje u obavljanju sanitarnog nadzora,

2. brine o unapređenju rada i stručnom osposobljavanju i usavršavanju sanitarnih inspektora,

3. osigurava jedinstvenu provedbu zakona i drugih propisa iz nadležnosti sanitarne inspekcije,

prati stanje na područjima koje nadzire sanitarna inspekcija, te predlaže nadležnim državnim
tijelima donošenje ili izmjenu propisa iz nadležnosti sanitarne inspekcije,

4. potiče i daje prijedloge za unapređivanje rada sanitarne inspekcije,

5. inicira i organizira održavanje stručnih savjetovanja radi jedinstvene primjene zakona i

drugih propisa čiju provedbu nadzire sanitarna inspekcija, te potiče međusobnu suradnju s
inspekcijama drugih tijela državne uprave u pitanjima od zajedničkog interesa,

6. obavlja i druge poslove koji se odnose na rad sanitarne inspekcije,

7. vodi registar sanitarnih inspektora.

OVLASTI I DUŽNOSTI SANITARNOG INSPEKTORA

Članak 19.

U obavljanju sanitarnog nadzora sanitarni inspektor ovlašten je pregledati sve radne i

pomoćne prostorije, odnosno prostore, dokumentaciju, propisane evidencije, opremu kao i
predmete rada i poslovanja koji su podvrgnuti sanitarnom nadzoru, te uzimati izjave
odgovornih zaposlenika i iskaze svjedoka, uzorke za analizu, a po potrebi koristiti i usluge
istaknutih stručnjaka i pravnih osoba iz članka 5. ovoga Zakona kao i utvrđivati identitet
osoba kad je to u interesu sanitarnog nadzora.

Članak 20.

Sanitarni inspektor obavlja sanitarni nadzor bez prethodne najave, ali je prije početka
obavljanja nadzora obvezan o svojoj nazočnosti izvijestiti odgovornog djelatnika u pravnoj
osobi, odnosno fizičku osobu čija je djelatnost podvrgnuta sanitarnom nadzoru.

U slučaju odsutnosti odgovornog djelatnika u pravnoj osobi, odnosno fizičke osobe čija je
djelatnost podvrgnuta nadzoru sanitarne inspekcije, sanitarni je inspektor obvezan u svojoj
nazočnosti izvijestiti djelatnika kojeg je zatekao na radu u pravnoj osobi, člana obitelji ili
domaćinstva.

O izvršenom sanitarnom nadzoru i o utvrđenom stanju, kao i o podacima i obavijestima

dobivenim prigodom obavljanja nadzora, sanitarni inspektor obvezno sastavlja zapisnik.

Jedan primjerak zapisnika iz stavka 3. ovoga članka sanitarni inspektor obvezno uručuje
stranci kod koje je obavio sanitarni nadzor.

Članak 21.

O obavljenom sanitarnom nadzoru i poduzetim mjerama radi zaštite zdravlja ljudi sanitarni
inspektor vodi očevidnik.

Način vođenja i sadržaj očevidnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar zdravstva.

Članak 22.

Nadzirane pravne i fizičke osobe obvezne su sanitarnom inspektoru osigurati nesmetano

obavljanje sanitarnog nadzora, dozvoliti inspektoru uvid u poslovne knjige, isprave i drugu
dokumentaciju i omogućiti njihovo privremeno oduzimanje kao i oduzimanje drugih
predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u sudbenom postupku.

Pravne i fizičke osobe, tijela državne uprave te tijela jedinica lokalne samouprave i uprave
obvezne su na zahtjev sanitarnog inspektora, u roku koji on odredi, dostaviti podatke, te opće
i pojedinačne akte koji su potrebni za obavljanje sanitarnog nadzora.

Sanitarni inspektor može privremeno obustaviti poslovanje u nadziranom objektu, prostoru ili
postrojenju za vrijeme dok traje sanitarni nadzor ako se isti ne bi mogao obaviti na drugi
način ili se ne bi moglo utvrditi činjenično stanje.

Članak 23.

Ako sanitarni inspektor tijekom obavljanja sanitarnog nadzora utvrdi povredu propisa iz
djelokruga drugog tijela državne uprave, dužan je o tome bez odgode izvijestiti nadležno
tijelo.
 Članak 24.

U obavljanju sanitarnog nadzora, sanitarni inspektor u okviru nadležnosti sanitarne inspekcije

rješenjem naređuje:

1. otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u skladu sa zakonima i drugim

propisima kojima se utvrđuje zaštita zdravlja ljudi,

2. zabranu uporabe radnih i pomoćnih prostorija, odnosno prostora, postrojenja i uređaja za

obavljanje djelatnosti dok se ne ispune svi propisani uvjeti,

3. poduzimanje i drugih mjera, odnosno izvršenje druge radnje za koje je posebnim propisima
ovlašten.

U rješenju kojim se naređuje provođenje mjera, odnosno radnje određuje se i rok za njeno
izvršenje.

Sanitarni je inspektor obvezan donijeti i dostaviti stranci rješenje na čije je donošenje ovlašten
ovim ili drugim zakonom bez odgađanja, odnosno u roku koji u pravilu ne može biti duži od
30 dana od dana sastavljanja zapisnika.

Članak 25.

U slučaju postojanja neposredne opasnosti za zdravlje pučanstva sanitarni inspektor donosi

usmeno rješenje i odmah naređuje njegovo izvršenje u sljedećim slučajevima:

1. neispunjavanja propisanih sanitarno-tehničkih i higijenskih uvjeta, a koji se ne mogu

ispuniti uz redovito obavljanje djelatnosti,

2. neosiguravanja zdravstveno ispravne vode za piće,

3. uporabe vode za piće koja ne odgovara propisanim uvjetima glede kemijskih, fizikalnih,
bakterioloških, bioloških i radioaktivnih osobina,

4. neosiguravanja higijenskih dispozicija otpadnih voda,

5. grubih propusta u tehnološkom procesu koji dovode do neposrednog zagađivanja namirnica

i predmeta opće uporabe,

6. grubog kršenja higijenskih pravila u svim radnim i pomoćnim prostorijama građevina,

uključujući uređaje, pribor i zaposleno osoblje, koji dovode do neposrednog ugrožavanja
zdravstvene ispravnosti namirnice i predmeta opće uporabe,

7. kada se na temelju liječničke dojave o pojavi trovanja hranom, odnosno alimentarne

intoksikacije i utvrđenog stanja u objektu osnovano sumnja da je izvor oboljenja u tom
objektu,

8. kada se ne temelju liječničke dojave o pojavi bolesti Lasse, Ebole ili kuge i utvrđenog
stanja u objektu osnovano sumnja da je izvor ili vektor oboljenja u tom objektu,
9. grubih propusta u provedbi dezinfekcije i sterilizacije u zdravstvenim ili drugim
ustanovama,

10. kvara ili okolnosti zbog koje je vjerojatno da je došlo do povišenoga ionizirajućeg
zračenja u okolini,

11. kvara ili okolnosti zbog kojih su sigurno, ili se opravdano sumnja, okolinu zagadili otrovi
skupine I.,

12. namjere uvoza namirnica ili sirovina za proizvodnju namirnica koje vidljivo ili na temelju
deklaracije ne odgovaraju važećim propisima Republike Hrvatske,

13. nepropisnog uvoza i provoza otrova te uvoza, izvoza ili provoza izvora ionizirajućeg
zračenja,

14. ispuštanja otpadnih voda u zone sanitarne zaštite,

15. potpune odsutnosti rezidualnog klora u javnom bazenu u uporabi (športsko-rekreacioni,

zdravstveni, kozmetički i slično),

16. drugih okolnosti utvrđenih posebnim propisima.

Članak 26.

U slučaju donošenja mjera iz članka 24. i 25. ovoga Zakona ili odgovarajućih mjera određenih
posebnim propisom sanitarni inspektor može istim rješenjem privremeno, do uklanjanja
utvrđenih nepravilnosti, narediti da se pečaćenjem ili na drugi pogodan način zatvore
poslovne prostorije i onemogući korištenje postrojenja, uređaja i drugih sredstava za rad u
kojim se, ili kojima se, obavlja djelatnost.

Članak 27.

Protiv prvostupanjskog rješenja koje je donio sanitarni inspektor u županijskom uredu,

odnosno uredu Grada Zagreba, može se izjaviti žalba Ministarstvu zdravstva.

Ako sanitarni inspektor iz stavka 1. ovoga članka nije povodom žalbe novim rješenjem
izmijenio prvostupanjsko rješenje koje se žalbom pobija, obvezan je bez odgađanja, a
najkasnije u roku od 15 dana od primitka, žalbu proslijediti na rješavanje Ministarstvu
zdravstva.

Protiv prvostupanjskog rješenja koje je donio sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva nije
dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor.

Članak 28.

Žalba protiv prvostupanjskog rješenja koje je donio sanitarni inspektor podnosi se u roku od
15 dana od dana dostave rješenja.

Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Iznimno, sanitarni inspektor protiv čijeg je rješenja podnesena žalba, kao i Ministarstvo
zdravstva kad rješava o žalbi, može dopustiti odgodu izvršenja naređenih mjera ako stranka
učini vjerojatnim da bi uslijed provođenja naređenih mjera nastupila znatna materijalna šteta
koja se na drugi način ne može otkloniti, a odgodom se ne ugrožava zdravlje pučanstva.

Ako se žalbom pobija pravilnost stručnog nalaza i mišljenja, Ministarstvo zdravstva može i
samo zatražiti stručni nalaz i mišljenje o tom predmetu od strane pravne osobe registrirane i
ovlaštene za davanje stručnih nalaza i mišljenja.

Članak 29.

Ako sanitarni inspektor pri sanitarnom nadzoru ocijeni da je počinjena povreda propisa koja
povlači odgovornost za prekršaj, obvezan je podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog
postupka.

Ako sanitarni inspektor pri sanitarnom nadzoru ocijeni da je počinjena povreda propisa koja
povlači kaznenu odgovornost ili odgovornost za privredni prijestup, dužan je o tome podnijeti
kaznenu prijavu, odnosno prijavu za privredni prijestup nadležnom državnom odvjetništvu.

Tijelo kojemu je podnesen zahtjev, odnosno prijava prema odredbama stavka 1. i 2. ovoga
članka obvezno je izvijestiti sanitarnog inspektora o tijeku i ishodu postupka.

Članak 30.

Ako je tijekom sanitarnog nadzora, vođenog po službenoj dužnosti, obavljena analiza ili
vještačenje, a rezultat istoga je nepovoljan za stranku, troškove analize ili vještačenja snosi
stranka.

Stranka ima pravo tražiti superanalizu ili obnovu vještačenja ako smatra da analiza ili
vještačenje nisu zadovoljavajući.

Troškove superanalize ili obnovljenog vještačenja snosi stranka na čije je traženje obavljena
takva analiza ili vještačenje.

Članak 31.

Ako se tijekom sanitarnog nadzora, vođenog po prijavi stranke, utvrdi da nema opravdanog
razloga za daljnje vođenje postupka izvođenjem dokaza putem vještačenja, a stranka isto
zahtijeva, postupak se nadalje vodi po zahtjevu stranke.

Ako rezultat vještačenja bude nepovoljan za stranku na čiji se zahtjev vodi postupak, troškove
vještačenja snosi stranka.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sanitarni inspektor može zatražiti od stranke da unaprijed
položi polovicu novčanog iznosa za troškove vještačenja.

Članak 32.
Ako se naređena mjera sastoji u izvršenju radnje, a pravna ili fizička osoba koja je obvezna
izvršiti tu radnju, istu propusti izvršiti u određenom roku i na određeni način, nadležni
sanitarni inspektor može ovu radnju izvršiti neposredno ili putem drugih tijela i osoba.

Troškove izvršenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka snosi pravna ili fizička osoba koja je
bila obvezna izvršiti ovu mjeru.

Sanitarni inspektor može od pravne ili fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka zatražiti da
unaprijed položi polovicu novčanog iznosa za troškove izvršenja rješenja iz stavka 2. ovoga
članka.

Sredstva za osiguranje troškova izvršenja putem treće osobe osiguravaju se iz državnog

proračuna Republike Hrvatske, odnosno proračuna županija i Grada Zagreba.

Ako se sanitarnog inspektora ometa u postupku izvršenja rješenja isti može zatražiti pomoć
nadležnog tijela za unutarnje poslove.

Članak 33.

U slučaju kada je na temelju izvršnog rješenja sanitarnog inspektora, kojem je predmet

nenovčana obveza, pravna ili fizička osoba obvezna dopustiti ili trpjeti određenu radnju, ili
ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršiti druga osoba,
sanitarni inspektor prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze novčanom kaznom.

Prinudna novčana kazna iz stavka 1. ovoga članka koja se izriče prvi put izriče se u iznosu od
10.000,00 kuna za pravnu osobu te 5.000,00 kuna za fizičku osobu koja je u obvezi izvršenja
rješenja sanitarnog inspektora. Svaka kasnija prinudna novčana kazna izriče se u istom
iznosu.

Ako se izvršenje nenovčane obveze ne može uopće ili ne može pravovremeno provesti
primjenom novčanih kazni iz stavka 1. ovoga članka izvršenje će se provesti neposrednom
prisilom.

Članak 34.

Sanitarni inspektor ima službenu iskaznicu i značku čiji oblik i sadržaj te način izdavanja i
vođenja upisnika o izdanim iskaznicama i značkama propisuje ministar zdravstva.

Pri obavljanju sanitarnog nadzora sanitarni inspektor mora imati iskaznicu i značku iz stavka
1. ovoga članka kojom dokazuje službeno svojstvo i identitet.

Viši granični sanitarni inspektor i granični sanitarni inspektor Ministarstva zdravstva ima
posebnu odjeću koju je obvezan nositi za vrijeme rada.

Propis o posebnoj odjeći sanitarnih inspektora iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar
zdravstva.

KAZNENE ODREDBE

Članak 35.
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna
osoba:

1. ako spriječi ili ometa sanitarnog inspektora pri obavljanju inspekcijskog nadzora, ako ne
dopusti uvid u poslovne knjige, isprave i drugu dokumentaciju ili ako spriječi njihovo
privremeno oduzimanje kao i oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u
sudbenom postupku (članak 22. stavak 1.),

2. ako na zahtjev sanitarnog inspektora ne dostavi u određenom roku poslovnu dokumentaciju

ili podatke koji su potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora (članak 22. stavak 2.),

3. ako ne postupi po izvršnom rješenju nadležnog sanitarnog inspektora kojim je naređeno

izvršenje neke radnje ili mjere (članak 24. i 25.).

Za radnju iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj

osobi, te fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna.

Članak 36.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna sanitarni inspektor kaznit će za prekršaj na

mjestu izvršenja prekršaja odgovornu osobu u pravnoj osobi, odnosno fizičku osobu -
korisnika objekta iz kojeg se kućne otpadne vode odvode u septičku ili sabirnu jamu:

- ako sabirnu jamu ili nefermentirani sadržaj septičke jame prazni po svom zemljištu,
zemljištu drugog korisnika ili pak na javnu, prometnu ili zelenu površinu,

- ako nema dokaz (račun) ovlaštene pravne ili fizičke osobe o redovitom pražnjenju sabirne
jame,

- kada se otpadne vode ispuštaju iz sabirne jame preko poklopca ili namjerno ostavljenog
otvora na sabirnoj jami,

- kada se kućne otpadne vode ispuštaju u kopnene vode ili u more.

O naplaćenoj novčanoj kazni iz stavka 1. ovoga članka sanitarni inspektor je dužan izdati
potvrdu.

Ako osoba kažnjena za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka ponovno počini prekršaj u roku od
jedne godine, računajući od naplaćene kazne, odnosno od pravomoćnosti rješenja o prekršaju,
kaznit će se na mjestu izvršenja prekršaja kaznom od 3.000,00 kuna.

Članak 37.

U slučaju postojanja neposredne opasnosti za zdravlje pučanstva, pravnoj ili fizičkoj osobi
može se pored novčane kazne za prekršaj iz članka 35. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona izreći
zaštitna mjera oduzimanja stvari, odnosno predmeta kojima je učinjen prekršaj, te zaštitna
mjera oduzimanja dozvole za bavljenje određenim zanimanjem, odnosno djelatnošću u
trajanju od jednog mjeseca do jedne godine.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

 Članak 38.

Propise za čije je donošenje ovlašten, ministar zdravstva obvezan je donijeti u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Ovlašćuje se ministar zdravstva da propisima iz stavka 1. ovoga članka propiše prekršaje i

novčane kazne za te prekršaje.

Članak 39.

Do stupanja na snagu propisa iz članka 38. ovoga Zakona primjenjuje se:

- Uputstvo o načinu vođenja evidencije o radu sanitarnih inspektora i stanju objekata koji su
podvrgnuti sanitarnom nadzoru ("Narodne novine", br. 22/82.),

- Uputstvo o sadržaju i rokovima dostavljanja izvješća o radu organa sanitarne inspekcije

("Narodne novine", br. 18/83.),

- Pravilnik o načinu obavljanja sanitarnog nadzora nad izgradnjom objekata ("Narodne

novine", br. 5/84.),

- Pravilnik o objektima koji po svojoj veličini i namjeni ne predstavljaju opasnost po zdravlje

ljudi i njihovu okolinu ("Narodne novine", br. 24/87.),

- Pravilnik o iskaznici sanitarnog inspektora ("Narodne novine", br. 37/91.),

- Pravilnik o iskaznici i znaku graničnog sanitarnog inspektora ("Narodne novine", br.

11/92.).

Članak 40.

Poslove sanitarnog inspektora Ministarstva zdravstva i sanitarnog inspektora u županijskim

uredima, odnosno uredu Grada Zagreba mogu obavljati osobe koje ne ispunjavaju uvjete za
postavljanje u zvanje propisane ovim Zakonom, a koje su u to zvanje postavljene do dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 41.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o sanitarnoj inspekciji
("Narodne novine", br. 55/79., 42/86., 53/86. - pročišćeni tekst, 47/89., 26/93. i 29/94.).

Članak 42.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

Klasa: 540-01/98-02/01
Zagreb, 5. ožujka 1999.

ZASTUPNIČKI DOM
HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
 Potpredsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Vladimir Šeks, dipl. iur., v. r.