Far1
Fabula
Vezir Jusuf, porijeklom iz Žepe, na čelu je
Otomanskog carstva i, nakon što je uspio
povratiti izgubljenu vlast, odlučuje da
pomogne svom rodnom mjestu. Šalje im
ćilime za džamiju I novac za česmu, ali pored
toga odlučuje da za njih uradi najvažniju stvar
– izgradi most preko rijeke Žepe. Za taj posao
unajmljuje neimara Italijana, vrsnog ali
prilično čudnog graditelja mostova. Italijan
nakon godinu I po dana uspijeva sagraditi
veličanstven most koji je izazivao divljenje
svakog ko bi ga vidio. Međutim, Italijan se na
povratku u Carigrad razboli od kuge I umire u
bolnici italijanskih franjevaca, te na neki način
plati visoku cijenu izgradnje mosta. Od
ostatka plate koji mu nije isplaćen za gradnju
mosta, vezir odluči da jedan dio plati bolnici
koja je prihvatila neimara, a drugi dio kao
pomoć sirotinji. Vezir je dobio molbu od
jednog učenog mualima da stihove koje je
naposao ureže u most. Nepovjerljivost vezira
nakon tamnovanja I povratka nav vlast,
učinila je da vezir najprije izbriše jedan dio
stihova, ostavi samo natpis “U ćutanju je
sigurnost”, ali da na kraju ipak precrta I to, pa
most ostade bez imena I znaka.
Vrijeme I mjesto radnje
Selo Žepa, pred kraj vladavine Osmanog
carstva
Tema
Izgradnja mosta na Žepi
Ideja
Nijedna velika građevina, nijedno veliko djelo,
ne može se završiti bez žrtava (smrt neimara
Italijana, vezirove crne misli)
Stilske figure
- Epiteti: sjajan, miran, jednoličan
- Među radnicima i u narodu pođe šapat
da Žepa ne da mosta na se.
- … beli od kamene prašine kao vodeničari
- … gladak zid od tesana kamena, opleten
sa svih strana skelama kao paučinom
- … i iz toga spleta od greda i dasaka pojavi
se most, vitak i beo
- Ali predeo nije mogao da se priljubi uz
most, ni most uz predeo. Gledan sa
strane njegov beo i smelo izvijen luk je
izgledao uvek izdvojen i sam, i
iznenađivao putnika kao neobična misao,
zalutala i uhvaćena u kršu i divljini.
-
Far2
Priča počinje nakanom vezira Jusufa, inače
porijeklom iz Žepe, da, pored ostalih poklona,
izgradi most preko rijeke Žepe, kao najvažniju
građevinu za ljude iz tog kraja. Za taj posao
unajmi neimara Italijana, koji se proslavio
gradnjom mostova u Carigradu. Nakon godinu
i po i početnih problema, kada je bujica
odnijela grede preplete prućem, neimar
uspijeva da izgradi most, koji je bio prelijep,
ali I odudarao iz svog okruženja. Nakon što
odluči da se odmah nakon završetka mosta
vrati u Carigrad, neimar se na tom putu
razboli od kuge I umire u bolnici italijanskih
franjevaca. O njegovom čudnom karakteru
mještanima Žepe I okruženja pričao je ciganin
Selim, koji je jedini zalazio u njegovu brvnaru.
Nakon Italijanove smrti, vezir odluči da
ostatak novca koji mu je dugovao za gradnju
mosta isplati bolnici I kao pomoć
siromašnima. Vezir je primio pismo od učenog
mualima, gdje on podnosi veziru molbu da se
natpis u stihovima koje je mualim poslao
uklešu u most na Žepi. Vezirovi sumnje I
strahovi nakon zarobljavanja I povratka nav
last, bili su razlog da vezir najprije precrta
jedan dio, a onda I cijeli natpis – tako most
ostade bez imena I znaka.
Selo Žepa, pred kraj vladavine Osmanog
carstva
Kako je izgrađen most na Žepi
U ćutanju je sigurnost. U ovoj ideji sigurnost
predstavlja most kao građevina, a ćutanje je
njegovo kamenje koje „ćuti“, kao I
nepostojanje imena I znaka na mostu
Na svašta se moglo pomisliti pre negoli na
tako čudesnu građevinu u rastrganu i pustu
kraju. Izgledalo je kao da su obe obale izbacile
jedna prema drugoj svaka po zapenjen mlaz
vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i
ostali tako za jedan trenutak, lebdeći nad
ponorom. Ispod luka se videlo, u dnu vidika,
parče modre Drine, a duboko pod njim je
grgoljila zapenjena i ukroćena Žepa. Dugo nisu
oči mogle da se priviknu na taj luk smišljenih i
tankih linija, koji izgleda kao da je u letu samo
zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukrikovine i
pavite, i da će prvom prilikom nastaviti let i
iščeznuti.
 Glavni likovi
Vezir Jusuf
- Borben, sposoban
“Četvrte godine svoga vezirovanja posrnu
veliki vezir Jusuf i kao žrtva jedne opasne
intrige pade iznenada u nemilost. Borba
je trajala cijelu zimu i proljeće. (Bilo je
neko zlo i hladno proljeće, koje nije
nikako dalo ljetu da grane.) A sa
mjesecom majem iziđe Jusuf iz zatočenja
kao pobjednik.”
- Plemenit
“Poslije buna i ratova bejahu naišli nered,
oskuda, glad i svakojake bolesti. On
odredi znatnu pomoć svima svojima,
koliko god ih još ima u Žepi, i u isto
vrijeme naredi da se vidi šta im je
najpotrebnije od građevina.”
“Posle dužeg razmišljanja, odredi vezir da
se od preostala tri dela jedan isplati
bolnici, a druga dva daju u zadužbinu za
sirotinjski hleb i čorbu.”
- Otuđen, uplašen
“Ali što je više odmicalo vrijeme, njemu
se – umjesto da zaboravlja – u sjećanju
sve češće javljala pomisao na tamnicu.
Ako je i uspijevao ponekad da rastjera
misli, on nije imao moći da spriječi snove.
U snu poče da mu se javlja tamnica, a iz
noćnih snova je, kao neodređen užas,
prelazila u javu, i trovala mu dane.”
Neimar Italijan
- Genijalan (graditelj mostova)
“U Carigradu je tada živeo jedan Italijan,
neimar, koji je gradio nekoliko mostova u
okolini Carigarda i po njima se pročuo.”
- Vrijedan
“Zidari odoše kućama, na zimovanje, a
neimar je zimovao u svojoj brvnari, iz koje
nije gotovo nikud izlazio, povazdan
pognut nad svojim planovima i računima.
Samo je radnju prigledao često. Kad, pred
proleće, stade led pucati, on je svaki čas,
zabrinut, obilazio skele i nasipe. Pokatkad
i noću, sa lučem u ruci.”
- Čudan, osobenjak
“Asli i nije on čovek k'o što su drugi ljudi.
Ono zimus dok se nije radilo, pa mu ja ne
otiđi po desetak-petn'est dana. A kad
dođem, a ono sve neraspremljeno k'o što
sam i ostavio. U studenoj brvnari on sjedi
sa kapom od međedine na glavi, umotan
do pod pazuha, samo mu ruke vire,
pomodrile od studeni, a on jednako
struže ono kamenje, pa piše nešto; pa
struže, pa piše.”
 Kompozicija djela
Uvod:  Uvod: 
Odluka vezira Jusufa da izgradi most na Žepi I Veliki vezir Jusuf odlučuje da izgradi most na
da za taj posao angažuje neimara Italijana. Žepi, te za taj posao angažuje neimara
Zaplet:  Italijana, čuvenog carigradskog graditelja
mostova.
Nakon niza poteškoća, Italijan uspijeva
izgraditi most na Žepi, ali se na povratku u Zaplet: 
Carigrad razboli od kuge I umire u bolnici na Nakon godinu I po dana I niza poteškoća,
rukama italijanskog franjevca. Italijan uspijeva izgraditi most na Žepi.
Vrhunac:  Međutim, na povratku u Carigrad se razboli
od kuge I umire u bolnici italijanskih
Veliki vezir Jusuf, primivsi vijest o Italijanovoj franjevaca.
smrti, naredi da se ostatak neimarove plate
razdjeli bolnici i sirotinji. Takođe, vezir prima Vrhunac: 
molbu od učevnog carigradskog muslimana Veliki vezir Jusuf naređuje da se ostatak
da se na mostu ureže natpis koji je napravio. neimarove plate razdjeli bolnici i sirotinji.
Rasplet:  Malo poslije, vezir prima molbu od uvaženog
carigradskog mualima da se na mostu ureže
Vezir je dugo razmišljao o molbi mualima, ali natpis koji je napravio.
na kraju odlučuje da most ostane bez natpisa
odnosno bez imena i znaka. Rasplet: 
Kraj:  Nakon razmišljanja opterećenog sumnjama I
nepovjerenjem zbog zarobljavanja, vezir na
Pisac, nakon povratka iz planine I predaha na kraju odlučuje da most ostane bez imena i
mostu, odlučuje da opiše izgrađeni most i znaka.
predio oko mosta.
Kraj: 
Pisac, nakon prijatnog odmora na mostu,
odlučuje da opiše njegovu istoriju.