Dragutin Tadijanović,Balada o zaklanim ovcama

1. Kakav je ugođaj u pjesmi?

2. Kako je već u prvoj strofi ostvaren kontrast sela i grada?Izdvoji epitete koje pjesnik pridaje gradu i selu.
3. Izdvoji iz druge strofe riječi koje je pjesnik upotrijebio za prikaz stada. Što nam njima sugerira?
4. Izdvoji riječi kojima su prikazani mesari ?Koje je stilsko izražajno sredstvo autor upotrijebio u slikanju
mesara i stada?
5. U posljednjoj strofi također je upotrijebljen kontrast.Pronađi ga i objasni njegovu funkcionalnost.
6. Usporedi ovu pjesmu s Pjesmom o kuji S.Jesen jina (str.31.)

D.Tadijanović,Dugo u noć,u zimsku bijelu noć

1. Koja su dva prostora suprotstavljena u pjesmi?

2. Koja su obilježja svakog od tih prostora.
3. Kako objasniti uvođenje motiva anđela u pjesmu?
4. Koje osjećaje prepoznajete u pjesmi?
5. Možemo li vidjeti gdje je u pjesmi lirski subjekt?
6. Koje stilsko izražajno sredstvo prepoznajemo na kraju pjesme?
7. Što je još moguće uočiti u pjesmi?

»Jedan je kompleks evanđeoski (biblijski, novozavjetni) i tiče se arhetipskog odnosa mati – sin. Taj
kompleks uključuje, dakako, sinovljevu ljubav prema majci, majčinu patnju (zbog sina), ali i biblijsko-
kršćanski doživljaj (ikonografiju) božićne noći kao svečanosti, bjeline, svjetlosti, svetosti,
transcendentnosti te nepomućena dječjeg sna i sigurnosti (»Pazeć da ne bi zlato moje probudili«).
Drugi je odnos povezan s odnosom žena – platno. Dakako, i ovdje se mogu nazreti
biblijske konotacije: Isusa su, prije no što su ga položili u grob, zavili u ’čisto (vjerojatno bijelo!) platno’.
No, primjereniji je, nema dvojbe, drugi poznati kontekst iz europske književne tradicije – situacija iz
Homerove Odiseje: Penelopino tkanje platna (ona ga je, doduše, da bi prevarila nasrtljive prosce, danju
tkala, a noću raspletala), njezina tuga, dvadesetogodišnje iščekivanje muža (tadijanovićevski problem
vremena!) i nenadmašna vjernost. Indikativno je da se i ovdje (kao i u evanđelju) platno, odnosno
njegovo tkanje, povezuje sa smrću: Penelopa tka mrtvački pokrov za svog svekra Laerta (Odisejeva
oca).«
Josip Užarević
D.Tadijanović,Prsten
1. Citiraj stihove u kojima se opisuje izgled prstena.
2. Tko je sve nosio prsten prije lirskoga subjekta?
3. Kako su ljudi iz njegove okoline doživljavali prsten?
4. Kako je prsten doživljavao lirski subjekt?
5. Objasni motiv Javora iz pjesme.
6. Zašto je ovo pjesma i o čitateljevu prstenu?
7. Koji se biblijski motiv ponavlja u pjesmi i zašto?
8. Odredi temu i vrstu lirske pjesme.Objasni.
9. Odredi vrstu stihova i strofa te ritam u pjesmi i način na koji se on postiže.
10. Pronađi stilska izražajna sredstva.

D. Tadijanović, Prsten

Kad me pitaju kakav je

Prsten moj, i odakle je, odgovaram:
Srebrni prsten, zar ne vidite. A kamen, kap
Tamne krvi koju zovu karneol,
Nosio je, u davno doba, na polasku
U križarski rat, vitez neki (tko zna išta
O njemu?). Kasnije, mnogo kasnije,
Nuernberški zlatar kamen je okovao
U srebro. I prsten, u malom nizu stoljeća,
Prelazaše s ruke na ruku. (Te su ruke prah
I pepeo, mogla bi za njih reći živa usta.)
Pa je došao, jednoga dana, i na moju ruku;
Ona je o njemu (godine, godine!) napisala stih:
"Na ruci mojoj žalosnoj crveni prsten Javorov."
A nitko nije pomišljao da je doista
Na ruci mojoj žalosnoj
Crveni prsten Javorov.
Nego me ispitivahu: Koliko bi on stajao,
I odmah dodavali: Hiljade, teške hiljade.
Ne bi slušali moj zbunjeni odgovor,
Da nisam o tome mislio, i da ne znam,
Hoće li on sa mnom leći
U zemlju ili će biti na nepoznatoj ruci
Kad moja bude pepeo i prah. Ona neće znati
Da se i meni činilo, kao i onima
Preda mnom, da se ruka moja neće nikada
Rastati od prstena, od prstena od srebra,
S kamenom tamnim kao krv, a zovu ga karneol
Oni koji poznaju drago kamenje. Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
 D.Tadijanović,Večer nad gradom
1. Pjesma je oblikovana kao lirska ispovijed u četiri dijela.U prvom dijelu pjesme javlja se retoričko
pitanje.Kome je ono upućeno ? O čemu nam to pitanje govori i kakvo nam atmosferu predočava? Kako se
osjeća lirski subjekt ?
2. Gdje se lirski subjekt nalazi?Kakav je njegov odnos prema tom gradu?
3. Kako Tadijanović povezuje mjesto svog rođenja s Firenzom?Koje stvarne podatke doznajemo o Rastušju?
Kakav je pjesnikov emotivni stav prema njemu?
4. Koje motive vezuje uz motiv ruku? Kako taj motiv povezuje Michelangela i majku? Zašto za pjesnika ruke
ne mogu biti mrtve? Koje intimne dileme pjesnik iznosi tim riječima?
5. Kakvo raspoloženje prevlaadava u čitavoj pjesmi.Mijenja li se u posljednjoj strofi?Kako tumačiš stihove:
Ruka će sigurno/Ugasiti svjetiljke.Spavaj./Spavaj,srce moje.Vjetar,i zlato ,i kosti./I pepeo.Spavaj ?
6. Odredi vrstu stihova i strofa te ritam u pjesmi i način na koji se on postiže.
7. Pronađi stilska izražajna sredstva.

D. Tadijanović, Večer nad gradom

Što Te sputava, srce moje, da ne progovori iz dubina

Kao orgulje skrivene u crnom lišću noći?
Noćas gledaš kako se odražava u Armu red svjetiljaka
Firentinskih.
Zar nisi o tome davno sanjarila
U djetinjstvu, dok su nad glavom
Drhtale zvijezde, u vinogradu?
Noćas, gle! Kako osjećaš vjetar što dolijete s Arna ,
Sa rijeke koju gledaš otvorenim očima,
A moglo bi je rukama grabiti kao vodu
S potoka u Rastušju. U Rastušju je mati,
Moja mati, i moje sestre, i kuća. Jeste li spremile
Ljetinu, vas tri koje ste same
Ostale kod starinske kuće mojih djedova,
Čuvajući oganj da ne zgasne med zidovima
Doma koji ostaviše muške ruke? Gledao sam
Danas u San Lorenzu „ Zoru ¨, koju stvoriše Ruke
U tamnim tišinama mutnoga stoljeća;
Bez prestanka mislim na ruke te
I ne mogu da vjerujem da su zaista
Mrtve. Mrtve ruke.
Oprostite mi, gospodine Michelangelo, što ja
Raskidane misli redam nevješto u tihe rečenice.
Vi možda već znate da sam ja pjesnik iz Hrvatske,
Koji ne može vjerovati da su vaše ruke
Mrtve. Mrtve ruke.
Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke. Spavaj.
Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti,
I pepeo. Spavaj.