Škola za cestovni promet

Kennedyjev trg 8

Fizika I

Jure Ajduk, prof.

1
 Put i pomak
Položaj tijela određujemo pomoću koordinatnog sustava u ravnini ili prostoru
(slika 1.1). Tijelo se nalazi na mjestu točke A. Njegove koordinate su x1 i y1, što znači
da su za opis njegovog položaja u ravnini potrebna dva broja x1 i y1.

y/m

y1 A(x1,y1)

x1 x/m
Slika 1.1

Za opis položaja tijela u prostoru potreban je koordinatni sustav u prostoru. U tom slučaju
koristimo tri broja (x, y, z) koje nazivamo prostorne koordinate tijela. Spajanjem svih
točaka kroz koje je tijelo prošlo dobijemo putanju tijela. Put je dio putanje. Pomak je
najkraća udaljenost između dvije točke (slika 1.2). Put je skalarna, a pomak vektorska
fizička veličina.

A
pomak

put

Slika 1.2

2
 Nejednoliko gibanje

Nejednoliko gibanje je ono kod kojeg se brzina mijenja tijekom gibanja. Primjer
takvog gibanja je vožnja automobilom. Tijekom vožnje automobil mijenja svoju brzinu
ovisno o situaciji u prometu ( slika 2.1 ). Ovakvo gibanje opisujemo pomoću srednje
brzine. Ona je omjer prijeđenog puta i proteklog vremena i skalarna je fizička veličina.
Mjerna jedinica joj je metar po sekundi ( m/s).

s s 2  s1
v 
t t 2  t1
s2 - konačni položaj tijela
s1 - početni položaj tijela
t2 – vremenski trenutak u kojem je tijelo bilo u položaju s2
t1 - vremenski trenutak u kojem je tijelo bilo u položaju s1

Trenutna brzina se računa na isti način kao i srednja brzina. Ona je također
omjer prijeđenog puta i proteklog vremena, samo za razliku od srednje brzine
promatramo je na vrlo malom vremenskom intervalu. Što je vremenski interval manji
trenutna brzina je bolje određena. Ona je vektorska fizička veličina.

s
v , t  0
t

v/ m/s

t/s

Slika 2.1

3
 Jednoliko pravocrtno gibanje

Jednoliko pravocrtno gibanje je ono kod kojeg se brzina ne mijenja ni po iznosu

ni po smjeru. Srednja brzina jednaka je trenutnoj brzini.

v  v  konst.

Ako se tijelo u početnom trenutku nalazilo u ishodištu tada je formula za prijeđeni put:

s  vt .

s
Izraz za brzinu je: v .
t

Gibanje prikazujemo grafički pomoću s,t-grafa i v,t-grafa (Slika 3.1). s,t –graf prikazuje
ovisnost prijeđenog puta o vremenu, a v,t-graf prikazuje ovisnost brzine o vremenu.

s/m v/m/s

v= konst.
s = v∙t

s = v∙t

t/s t1 t/s
Slika 3.1

s,t –graf za ovakvo gibanje je pravac koji sa vremenskom osi zatvara neki kut. Taj
kut je veći što je brzina gibanja veća ( pravac je strmiji ), a manji ( položeniji ) ako je
brzina gibanja tijela manja.
v,t – graf je pravac usporedan sa vremenskom osi. Površina ispod pravca do
nekog vremena t1 predstavlja prijeđeni put do tog vremena t1.

4
 Jednoliko ubrzano gibanje

Jednoliko ubrzano gibanje je ono kod kojeg tijelo u jednakim vremenskim

intervalima povećava svoju brzinu za jednaki iznos. Fizička veličina koja opisuje
promjenu brzine zove se akceleracija ili ubrzanje.
Srednja akceleracija je promjena brzine u proteklom vremenu. Kao i kod srednje
brzine promatra se na većem vremenskom intervalu. Mjerna jedinica je metar po sekundi
na kvadrat.

v  m  v 2  v1
a a
t  s 2  t 2  t1

v2 – konačna brzina
v1 – početna brzina
t2 - vremenski trenutak u kojem je brzina bila v2
t1 - vremenski trenutak u kojem je brzina bila v1.

Trenutna akceleracija je omjer promjene brzine i proteklog vremena. Promatra

se na vrlo malom vremenskom intervalu.

v
a , t  0
t

Ako je tijelo krenulo iz stanja mirovanja u trenutku t = 0, formula za akceleraciju je:

v
a .
t
Formule za prijeđeni put i za brzinu su:

1 2
s at v  at .
2

Na slici 4.1 vidimo v,t-graf i a,t - graf za jednoliko ubrzano gibanje. v,t - graf je pravac
koji s vremenskom osi zatvara kut koji je veći, što je veće ubrzanje tijela. Površina ispod
v,t -grafa predstavlja prijeđeni put. Pošto se akceleracija ne mijenja tijekom gibanja a,t –
-graf je pravac usporedan s vremenskom osi. Površina što je on zatvara s njom je brzina u
datom trenutku t1.

5
 v/m/s a/m/s2

v = a∙t a = konst.

vt v = a∙t
s
2
t1 t/s t1 t/s
Slika 4.1

s,t – graf ovakvog gibanja je dan na slici 4.2 . Vidimo da je graf parabola jer put ovisi o
vremenu na kvadrat.

Slika 4.2

18
16
14
12
10
s/m

8
6
4
2
0
0 2 4 6
t/s

Slobodni pad

Slobodni pad je jednoliko ubrzano gibanje sa ubrzanjem od 9.81 m/s2. Dobijemo

ga tako da pustimo tijelo da se slobodno giba pod utjecajem sile teže bez početne brzine.
Pri tome sila otpora sredstva usporava gibanje.
Npr. ispustimo li s iste visine pero i metalnu kuglicu, kuglica će pasti prva, jer na
pero jače djeluje sila otpora zraka, pa se giba sporije. Da ponovimo ovaj pokus u
zrakopraznom prostoru pero i metalna kuglica padali bi jednakom brzinom. Znači sva

6
tijela padaju u zrakopraznom prostoru jednakim brzinama, bez obzira na masu. Sila
otpora zraka je vrlo velika i ovisi o brzini ( veća brzina, veća sila otpora zraka ).
Jednadžbe kojima opisujemo takvo gibanje su iste kao i za jednoliko ubrzano gibanje
samo što u njima zamijenimo a sa g:

1 2
h gt v  gt v  2 gh .
2

h – visina sa koje je tijelo palo

140
v/m/s
120

100
v = g∙t
80

h/m 60
vt
h 40
2
t1 20
t/s
Slika 5.1 0
0 2 4 6
t/s
2
g – ubrzanje zemljine sile teže ( 9.81 m/s )
v – brzina tijela Slika 5.2
t - vrijeme

Slika 5.1 prikazuje v,t – graf za slobodni pad, dok slika 5.2 prikazuje h,t – graf .

Jednoliko kružno gibanje

Jednoliko kružno gibanje je ono kod kojeg tijelo u jednakim vremenskim

intervalima prevaljuje jednake dijelove luka kružnice. Iznos brzine je stalan, a njen smjer
se mijenja dok tijelo kruži.
Podijelimo li opseg kružnice sa vremenom jednog ophoda tijela dobijemo
linearnu ili obodnu brzinu:
r – polumjer putanje tijela
2r t
v T . T – period ili vrijeme jednog ophoda tijela
T N
po kružnici
N – broj ophoda tijela po kružnici

7
 Na slici 6.1 vidimo smjer vektora brzine koji se mijenja tijekom kruženja tijela po
kružnici. Još jedna važna fizička veličina je frekvencija ( f ). Ona je općenito broj
događaja u jedinici vremena, a u našem slučaju broj ophoda u jedinici vremena.


 v
v
1
f 
T

v


v

v

Slika 6.1

Omjer kuta koji tijelo prebriše gibajući se po kružnici i vremena u kojem ga prebriše je
kutna brzina ω. Mjerna jedinica za kutnu brzinu je radijan po sekundi .

  rad 
  s  .
t  

Ako tijelo putuje po kružnici i napravi puni krug tada možemo pisati :

2 A

T ω

Uvrštavajući tu formulu u izraz za obodnu brzinu Δφ

dobijemo vezu između obodne i kutne brzine:
A'
v  r

Iz formule se vidi da ako je tijelo udaljenije od središta

vrtnje da mu je brzina gibanja veća.
Slika 7.2

8
 Zbrajanje sila

Sila je vektorska veličina kojom opisujemo međudjelovanje tijela. Označavamo je

slovom F. Mjerna jedinica za silu je Newton (znak N). Pošto je sila vektorska fizička
veličina to znači da je možemo prikazati pomoću vektora. Vektor je određen iznosom,
smjerom i usmjerenošću ( orijentacijom ) ( Slika 7.1). Iznos vektora predstavlja njegova
duljina, a smjer mu je određen pravcem koji prolazi kroz njegov početak i kraj.
Usmjerenost vektora je određena strelicom. Uočimo na slici 7.1 sa ako je strelica u točki
A umjesto u točki B da je riječ o suprotnom vektoru od vektora F tj. vektoru  F
( F  ( F )  0 ).

Sile prikazane pomoću vektora zbrajamo

p grafički na isti način kao i vektore, pa
ovisno o tome imamo par uobičajenih
F situacija.
B

A Slika 7.1

Zbrajanje sila iste usmjerenosti (orijentacije)

Sile iste orijentacije zbrajamo tako da kraj vektora prve sile spojimo s početkom
vektora druge sile. Iznos rezultantnog vektora ( R ) jednak je zbroju iznosa pojedinih sila.

F1

F2

R  F1  F2

9
 Zbrajanje sila suprotne usmjerenosti

Sile suprotne orijentacije zbrajamo tako da početak vektora kraće sile stavljamo na
kraj vektora dulje sile. Iznos rezultantnog vektora je jednak razlici iznosa duljeg i kraćeg
vektora.

F1

F2

F1

R  F1  F2 F2

Zbrajanje sila koje djeluju pod nekim kutom

Djeluju li sile pod nekim kutom tada rezultantu tražimo tako da ih zbrajamo
pomoću pravila paralelograma. Iznos rezultantne sile možemo pronaći pomoću
pitagorinog poučka ako sile djeluju pod pravim kutom.

F2 R F2 R

F1 F1

10
 Količina gibanja

Količina gibanja je umnožak mase i brzine tijela. Ona je vektorska fizička

veličina i ima orijentaciju vektora brzine:
m
p  mv Mjerna jedinica za količinu gibanja je kg .
s
Iznos količine gibanja je dana formulom p  mv . Da bismo pokrenuli tijelo iz stanja
mirovanja odnosno da bismo mu dali količnu gibanja trebamo djelovati na njega silom.
To je dano slijedećom formulom: Ft  mv . Ona govori da je impuls sile Ft
jednak količini gibanja mv ,odnosno sila daje tijelu svojim djelovanjem količinu
gibanja.
Količina gibanja je očuvana fizička veličina. Ako se dva tijela sudare zbroj
količina gibanja prije sudara i zbroj količina gibanja poslije sudara su jednaki.

Prvi Newtonov zakon

Prvi Newtonov zakon: Ako na tijelo ne djeluje sila tada se ono nalazi u stanju
mirovanja ili jednolikog pravocrtnog gibanja.
Ovaj zakon nazivamo zakonom tromosti ili inercije.Ako je neko tijelo teško
pokrenuti ili zaustaviti kažemo da je tromo. Masa je mjera tromosti tijela. Fizička
oznaka za masu je m. Mjerna jedinica za masu je kilogram ( kg ).

Primjer 1: Zamislimo drvenu kocku koju poguramo po parketu. Nakon kratkog vremena
ona se zaustavlja. Zamislimo sada istu kocku koju gurnemo po ledenoj površini. Ona će
se duže gibati zbog manjeg trenja između kocke i leda. Kada bi sada pogurali tu istu
kocku po beskonačnoj plohi koja je savršeno glatka ona bi se gibala beskonačno dugo
jednoliko pravocrtno. Vidimo da za to gibanje nije potrebna sila, a tijelo se giba
beskonačno istom brzinom.

Primjer 2: Astronaut u svemirskoj šetnji baci komad alata. Taj komad alat će se nastaviti
gibati beskonačno dugo jednoliko pravocrtno istom brzinom kojom je izbačen iz ruke.

Drugi Newtonov zakon

Drugi Newtonov zakon govori o gibanju tijela pod utjecajem stalne sile: Ako na
tijelo djeluje stalna sila tada se ono giba jednoliko ubrzano.

Akceleracija je razmjerna sili: a ~ F, uz stalnu masu ( m = konst. ).

11
Koliko puta povećamo silu onoliko puta će se povećati ubrzanje.
1
Ubrzanje je obrnuto razmjerno masi: a~ . Koliko puta smanjimo masu
m
toliko puta će se povećati ubrzanje, a koliko puta povećamo masu toliko puta će se
smanjiti ubrzanje.
Ove dvije razmjernosti možemo napisati zajedno u jednadžbi:
F
a , što je matematički izraz za drugi Newtonov zakon.
m

Primjer: Guramo li automobil sami iz stanja mirovanja možemo postići neko ubrzanje
automobila. Ako nam pomogne netko iste snage, postižemo dva puta veće ubrzanje
( ubrzanje je razmjerno sili ) . Ako sada sami pokušamo pogurati veći automobil
npr. terenac primijetiti ćemo da postižemo manje ubrzanje automobila ( ubrzanje je
obrnuto razmjerno masi ).

Treći Newtonov zakon

Treći Newtonov zakon: Ako jedno tijelo djeluje na drugo tijelo silom, tada i drugo
tijelo djeluje na prvo silom jednakog iznosa, ali suprotne orijentacije.

F1   F 2

Primjer: Dječak sjedi na čamcu i nogama odguruje drugi čamac. Čamci se međusobno
počinju udaljavati. Kad je dječak odgurivao čamac nogama djelovao je silom. Pošto su se
oni udaljavali vidimo da je djelovala i protusila koja je udaljavala dječakov čamac od
drugog.

Gravitacijska sila

Gravitacijska sila je sila kojom se privlače sva tijela u svemiru. Ona je razmjerna
umnošku masa tijela, a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti tijela. Djeluje između
spojnica središta tijela. Jednako djeluje između nebeskih tijela kao i na površini Zemlje.
Odgovorna je za kruženje planeta oko Sunca, padanje tijela na površini Zemlje kao i za
stvaranje plime i oseke.

12
 m2 m1

m1 m2
Gravitacijska sila: F G .
r2
Konstanta razmjernosti naziva se opća gravitacijska konstanta i ona iznosi:

G  6.67  10 11 Nm 2 kg 2

Težina je sila kojom tijelo mase m djeluje zbog gravitacijskog privlačenja na podlogu na
kojoj stoji ili na ovjesište na kojem visi. Izraz za težinu je : Fg  mg .

Sila trenja

Sila trenja je sila koja nastoji zaustaviti tijelo koje se kliže po nekoj podlozi. Dva
su razloga za postojanje sile trenja, a to su:

 hrapavost dodirnih površina

 međumolekularne privlačne sile između dodirnih površina

Što su dodirne površine hrapavije to je sila trenja veća. Ako su dodirne plohe uglačane, a
posebno i velike, tada one kao da se lijepe međusobno zbog privlačnih sila koje imaju
električno porijeklo, pa je i sila trenja veća.

Ftr – sila trenja

Fv – vučna sila
F tr Fv
Fp – pritisna sila
µ - faktor ( koeficijent ) sile trenja
Fp

13
Formula za silu trenja glasi: Ftr  Fp . Sila trenja je jednaka umnošku koeficijenta sile
trenja i pritisne sile. µ je broj bez mjerne jedinice i on govori sve što trebamo znati o
dodirnim površinama. Pritisna sila je kada tijelo stoji na horizontalnoj podlozi
jednostavno njegova težina. Ako se tijelo nalazi na kosini tada je pritisna sila projekcija
težine u smjeru okomitom na kosinu.

Trenje može biti:

 statičko trenje
 dinamičko trenje
 trenje kotrljanja

Statičko trenje je ono koje mjerimo prilikom pokretanja tijela. Ono je veće nego
dinamičko trenje odnosno ono koje mjerimo kada je tijelo već pokrenuto. Trenje
kotrljanja je najmanje od navedenih vrsta trenja. Njega imamo npr.u kugličnim ležajima.

Tlak

Tlak je omjer sile i površine plohe na koju ta sila djeluje:

F
p . F –sila
A
A- površina plohe

Mjerna jedinica za tlak je izvedena iz mjernih jedinica za silu i površinu na koju ta sila
djeluje:

 p  N
2
 Pa i zove se Pascal (Pa). 1Pa  2
1N
m 1m
Dopuštena mjerna jedinica za tlak je 1 bar, a on iznosi 10 5 Pa. Koriste se još dvije mjerne
jedinice, a to su: torr i atm ( atmosfera )

1 torr = 133.3 Pa = 1 mmHg

1 atm = 101325 Pa

Osobito je važna situacija u kojoj vanjski tlak djeluje na fluide. Tekućine i plinove
jednim imenom nazivamo fluidi. Taj vanjski tlak možemo iskoristiti u hidrauličkim
uređajima kao što su hidraulični tijesak, kočnica i hidraulička dizalica za dobivanje veće
sile uz pomoć manje sile. Princip rada takvih uređaja počiva na Pascalovom zakonu:

Vanjski tlak na fluid prenosi se na sve strane jednako.

14
 Vanjskom silom na fluid (F1)
djelujemo nekim klipom kao što je
prikazano na slici 13.1. Zbog
F1 Pascalovog zakona tlakovi p1 i p2
F2
su jednaki. Ako su oni jednaki
p1 A1 A2 p2 vrijedi:

p1  p 2
F1 F2
fluid 
A1 A2
A2
Slika 13.1 F2  F1
A1

Vidimo da uz pomoć sile F1 možemo dobiti silu F2 koja je onoliko puta veća od F1 ,
koliko je površina A2 veća od površine A1.

Mehanički rad

U svakodnevnom životu pojam rada je nejasno određen. U fizici mehanički rad je

točno određen pojam. On je umnožak sile i puta po kojem je ta sila djelovala. Fizička
oznaka za rad je W, a mjerna jedinica je Joule ( J ). Sila obavlja rad samo ako se tijelo za
vrijeme djelovanja sile giba. Formula za rad je :

W  Fs

Slika 14.1

15
Rad je jednak nuli ako je sila okomita na smjer u kojem djeluje.

Primjer: Čovjek koji gura zid ne obavlja mehanički rad iako se umorio, jer nije djelovao
silom po nekom putu. Ako taj isti čovjek gura ormar tada je obavio mehanički rad, ako ga
je pomaknuo, jer je djelovao silom na nekom putu.

Što ako sila djeluje pod nekim kutom u odnosu na put? Kako u tom slučaju
računamo rad?

F2 F
F1

Slika 14.2

Iz slike 14.2 vidimo da u smjeru puta djeluje komponenta sile F koja je označena sa
F 1 .Rad tada računamo množeći tu komponentu sile sa prijeđenim putem:
W  F1 s .
Rad grafički prikazujemo u F,s – grafu.

F F

W=Fs W

s s
Slika 14.3

Iz dijagrama na slici 14.3 vidimo da je mehanički rad površina ispod F,s – grafa.

16
 Energija

Energija je sposobnost tijela da obavlja rad. Postoje razne vrste energije kao što su
kinetička , potencijalna, kemijska, energija vjetra, električna itd. Fizička oznaka za
energiju je E, a mjerna jedinica je Joule ( J ). Energija se može pretvarati iz jednog oblika
u drugi i u mehanički rad:
E  W .

Kinetička energija
Kinetičku energiju ima tijelo zbog svog gibanja. Nju ima automobil u gibanju,
lopta, bicikl, bačeni kamen, rotor propelera, vjetar… Da bi tijelo mase m koje miruje
dobilo kinetičku energiju moramo djelovati silom F na nekom putu s. Koristeći
v2
jednadžbu gibanja F  ma i izraz za akceleraciju a  . Pošto je rad koji obavlja sila
2s
na putu W  Fs te uvrštavajući prošle dvije formule dobijemo:
mv 2
W . Dakle rad se pretvorio u promjenu kinetičke energije tijela W  Ek .
2
Prema tome kinetička energija je dana izrazom:

mv 2
Ek  .
2

Gravitacijska potencijalna energija

Kad se tijelo nalazi pod utjecajem neke sile kažemo da ima potencijalnu energiju
te sile. Sila može biti gravitacijska, magnetska, elastična i slično.
Da bismo neko tijelo mase m podigli na neku visinu h, moramo savladati težinu
tijela odnosno uložiti rad.Taj rad je jednak onom radu koji bi obavila gravitacijska sila
kad bi tijelo samo padalo sa te iste visine pod utjecajem gravitacijske sile.
Rad koji bi obavili bio bi: W  Fs . Pošto je sila koju savladavamo težina tada je rad:
W  mgh . Radom smo promijenili energiju tijela, dali smo mu gravitacijsku potencijalnu
energiju:
E p  mgh .
Gravitacijsku potencijalnu energiju uvijek gledamo u odnosu na neku visinu ( Slika
17.1). Mjerna jedinica je ista kao i za rad i za kinetičku energiju ( 1J - 1 Joule ).
Primjer: Ako držimo knjigu podignutu iznad stola na visini od 30 cm, ona nema istu
gravitacijsku potencijalnu energiju u odnosu na tlo i u odnosu na stol. Veću potencijalnu
energiju ima u odnosu na tlo jer je na većoj visini.

17
 m
E p  mgh

Slika 17.1

Snaga i korisnost

Snaga je definirana kao omjer obavljenog rada i vremena u kojem je taj rad
obavljen.

W J 
P  s   W  .
t  
Iz formule vidimo da onaj stroj koji obavi veći rad u kraćem vremenu ima veću snagu.

Mjerna jedinica za snagu je 1Watt ( 1 W).Ona je izvedena iz omjera mjernih

jedinica za rad i vrijeme. Stara mjerna jedinica je 1 konjska snaga ( 1KS ). Odnos
između te dvije jedinice je 1KS = 736W.
Pri prijelazu energije iz jednog oblika u drugi, dio energije uvijek ostaje
neiskorišten. Zato govorimo o korisnosti ili djelotvornosti stroja ( η ). Ona je omjer
dobivenog i uloženog rada. Uvijek je   1 jer je dobiveni rad Wd uvijek manji od
uloženog rada Wu .

Wd

Wu

18
 Temperatura i unutrašnja energija

Sva tijela su građena od atoma. U čvrstom tijelu njihov položaj je točno određen
kao što to možemo vidjeti na slici 19.1. Ona prikazuje jednostavan dvodimenzionalan
model kristalne rešetke nekog krutog tijela. Kuglice predstavljaju atome ( ione ), a crte
međuatomne privlačne sile ( vezu između atoma ).

Slika 19.1

Čestica unutar kristalne rešetke ima kinetičku energiju ( Ek ) zbog svog titranja
oko ravnotežnog položaja. Također ima i potencijalnu energiju zbog privlačne sile sa
ostalim česticama u kristalnoj rešetci ( Ep ). Kad atom dobije kinetičku energiju on će
zatitrati oko ravnotežnog položaja. Ako je ona manja od potencijalne energije on ne može
napustiti svoje mjesto. Stalno gibanje čestica ima za posljedicu postojanje unutarnje
energije tijela. Ona je zbroj kinetičke i potencijalne energije međumolekularnog (
međuionskog ) djelovanja. Ona je ukupna energija svih molekula tijela. Fizička oznaka
za unutarnju energiju je U. Mjerna jedinica je Joule.
O međusobnom odnosu tih dvaju energija ovisi u kojem će agregatnom stanju
biti tijelo. Ako je kinetička energija titranja čestica veća od potencijalne tada tijelo prelazi
u tekuće stanje. Ako je ona puno veća od potencijalne energije tada tekućina prelazi u
plinovito stanje.
Je li neko tijelo više ili manje zagrijano teško utvrđujemo pomoću naših osjetila.
Zato uvodimo pojam temperature. Temperatura je mjera unutarnje energije tijela.
Povezana je sa kinetičkom energijom čestica. Što je temperatura veća to je i kinetička
energija čestica veća pa i njegova unutarnja energija i obratno.

19
 Temperaturne ljestvice

Mjerna jedinica za temperaturu je Kelvin ( K ). Ona je jedna od sedam osnovnih

mjernih jedinica. Fizička oznaka za temperaturu je T. Ishodišna točka za kelvinovu
ljestvicu je 0 K. To je temperatura na kojoj prestaje sve toplinsko gibanje čestica i naziva
se apsolutna nula. Toj temperaturi odgovara temperatura od –273.15 °C. Jednom
stupnju Celzijevom odgovara po rasponu jedan Kelvin.
U svakodnevnom životu koristi se i stupanj Celzijev. Celzijeva temperaturna
ljestvica je određena temperaturama ledišta vode ( 0 °C ) i vrelišta vode ( 100 °C ).
Fizička oznaka za temperaturu u °C je t . Pretvorba iz jedne mjerne jedinice u drugu
obavlja se po formulama:
T t
  273.15
K C
t T
  273.15
C K

Uređaje za mjerenje temperature nazivamo termometrima. Ovisno o konstrukciji

razlikujemo:

 termometar punjen živom

 termometar punjen alkoholom
 bimetalni termometar
 termometar sa termočlankom

Prve dvije vrste sastoje se od uske staklene cjevčice koja je punjena živom ili
alkoholom. Kada se živa ili alkohol ugriju oni se šire u cjevčici sve dok ne postignu
temperaturu tijela. Tada očitamo temperaturu na ljestvici koja je označena pokraj
cjevčice.
Bimetalni termometar sastoji se od bimetalne trake. Ona je spoj dva različita metala.
Pošto oni imaju različiti temperaturni koeficijent rastezanja, tako se traka prilikom
zagrijavanja savija u jednu stranu, a prilikom hlađenja u drugu. To se iskorištava za
pomicanje kazaljke koja pokazuje trenutačnu temperaturu.
Termočlanak se sastoji od dva različita metala koji su spojeni na jednom kraju.
Zagrijavanjem spoja se javlja napon na slobodnim krajevima metala. Taj napon se mjeri
voltmetrom čija je skala baždarena u temperaturnim mjernim jedinicama.

20
 Termočlanak
metal A Slika 20.1

metal B
plamenik

Toplinski kapacitet tijela

Toplina je vrsta energije u prijelazu. Ona postoji samo dok prelazi sa toplijeg
tijela na hladnije dok se ne postigne temperaturna razlika. Taj prijelaz topline je spontan.
Obrnuti prijelaz topline ( sa hladnijeg tijela na toplije ) se ne događa bez ulaganja
energije. Primljena toplina nekog tijela je:

Q  C (T2  T1 ) .

Q označava primljenu toplinu, a T2 -T1 promjenu temperature tijela.

Toplinski kapacitet tijela pokazuje za koliko se promijeni unutarnja energija
tijela ako mu se temperatura promijeni za 1 K i razmjeran je masi tijela: C  cm .
Prethodna formula sada postaje:

Q  mc(T2  T1 ) .

Iz te formule dobijemo formulu za specifični toplinski kapacitet:

Q
c .
m(T2  T1 )

Specifični toplinski kapacitet nam govori koliko topline treba dovesti tijelu mase
1kg da bi mu se temperatura povisila za 1K.

21
 Prijenos topline

Prijenos topline vođenjem ili kondukcijom se događa ako su dijelovi različitih

tijela različite temperature u kontaktu ili ako je jedna strana tijela na različitoj temperaturi
od druge. Primjer: Zagrijavanjem jedne strane metalne šipke nakon nekog vremena
primjećujemo da je i druga strana topla.
Tijela mogu biti dobri i loši vodiči topline. Stiropor je loš vodič topline, pa nam se
čini topliji na dodir od recimo kamena koji je dobar vodič topline.

Prijenos topline strujanjem ili konvekcijom je kada zrak svojim zagrijavanjem

odnosi toplinu. On tada postaje lakši i diže se, a na njegovo mjesto dolazi hladni zrak koji
se opet zagrijava, pa imamo kruženje zraka koji prenosi toplinu.
Primjer: Zagrijavanjem radijatora zrak oko njega kruži na taj način.

Prijenos topline zračenjem se zbiva kada toplina prelazi s jednog tijela na drugo
bez posredstva medija. Primjer je toplina koja dolazi sa Sunca na Zemlju u obliku
infracrvenog zračenja koje nije ništa drugo nego elektromagnetski val kojemu za prijenos
nije potreban medij.

22
 1. RAZRED VMV,TCP

PITANJA IZ FIZIKE 1

1. Što su put i pomak? Jednoliko pravocrtno gibanje. Formula za srednju brzinu

nejednolikog gibanja.
2. Nejednoliko gibanje. Brzina nejednolikog gibanja. Opis i formula.
3. Ubrzanje. Formula i a,t-graf jednoliko ubrzanog gibanja.
4. Jednoliko ubrzano gibanje. v,t-graf jednoliko ubrzanog gibanja.
5. Slobodni pad. Opis gibanja.
6. Jednoliko rotacijsko gibanje. Formula za kutnu brzinu.
7. Zbrajanje sila, grafički način ( prikaz sila pomoću vektora).
8. Količina gibanja. Opis i formula.
9. Prvi Newtonov zakon. Primjer.
10. Drugi Newtonov zakon. Primjer.
11. Treći Newtonov zakon. Primjer.
12. Gravitacijska sila. Formula.Težina tijela.
13. Sila trenja. Formula i opis.
14. Tlak. Formula i opis.
15. Mehanički rad. Formula i mjerna jedinica.
16. Što je kinetička energija? Mjerna jedinica.
17. Što je potencijalna energija? Mjerna jedinica.
18. Što je snaga? Mjerna jedinica.
19. Što je temperatura? Veza sa kinetičkom energijom čestica..
20. Toplinska i unutrašnja energija.
21. Temperaturne ljestvice.
22. Uređaji za mjerenje temperature.
23. Prijenos topline.
24. Toplinski kapacitet tijela.

23