Uzalud traže za sebe konak. Iza prozora gore vesele luči, Ali nitko im ne dopušta ući. Uzalud vatre plamsaju mnoge, Nose ih dalje umorne noge. Gledaju ih, idu, sred kasnog sata, Svi su im noćas zatvorili vrata. Pognuti nose vlastite muke, Svu nadu su dali u Božje ruke. U pastirskoj štalici, na hladnoj slamici, Smiješi se djetešce sretnoj majčici. Ako i tebi neki hladni ljudi Zalupe vrata, miran budi… U tvom će se srcu kao u štalici Roditi Dijete Nebeskoj Kraljici.
Kratko pismo svetom Nikoli
Kad ulicom noćas prođeš, zaviri u prozor moj. U čizmicu nalaštenu tiho stavi poklon svoj. Ne mogu te čekat više jer mi oči sklapa san. Za dar hvala! I još nešto: Čestitam ti imendan! Dragi sveti Nikola, Tvoj te dijete prosi Pidžamu i čarape Više ne donosi! Od prošle sam godine Jako dobar bio I zato sam, vjerujem, Bicikl zaslužio. Da je meni zaista Potrebna pidžama, Već bi mi je kupili Il’ tata il’ mama! Svetom Nikoli
Pogledajte djeco sada,
Nikola nam sveti stiže, Svakog trena prema nama, Sve je bliže, bliže, bliže. On darova mnogo nosi, Pa ne može brzo ići, Teško mu je, jedva hoda, Kasnije će malo stići.
Kada dođe svi ga lijepo,
Od sveg srca pozdravimo, I na lijepim darovima, Toplu hvalu uputimo. Pjesma o svetom Nikoli
Tiho djeco, tiho sada,
Tamna noć već svuda pada! Već po gradu Niko bijeli, Dobroj djeci dare dijeli. Biskupska mu kapa bijela, Uzdiže se iznad čela. Poput snijega bijela brada, Dolje mu do pasa pada. Duga mu do zemlje halja, Hodajuć se za njim valja. Jošte Niko sjedokosi, štap u jednoj ruci nosi. Vesele se, raduju se, Djeca mala svetom Niki. Al´ne samo mala djeca, Raduju se i veliki. Djeca znadu da je dobar, I predobar Niko sveti, I djetetu da će dobrom Nešto lijepo on donijeti. Zar veliki ljudi od njeg´ Ništa na dar dobit´neće?! Hoće, hoće: da zajedno Veselje im bude veće. Naša radost i veselje, I vaša će radost biti, Time hoće Niko sveti, Vas velike veseliti. Pa vas, eto, pozdravljamo: Dobro došli danas k nama, Roditelji, prijatelji, Radujte se sada s nama.