Professional Documents
Culture Documents
Kromatografija
Kromatografija
Kromatografija
KROMATOGRAFSKI POSTUPCI
8.1. Uvod
• Najdjelotvorniji postupak separacije (razdvajanja) sličnih spojeva
• Tswett – ruski botaničar, 1903. prvi je proveo odjeljivanje
biljnih pigmenata na CaCO3; chroma (grč.) = boja
• Tiselius – začetnik kolonske kromatografije 1952.
• Stahl – začetnik tankoslojne kromatografije (TLC) 1950.
• Martin i James – začetnici plinske kromatografije (GC) 1952. (Nobelova
nagrada)
• 12 Nobelovih nagrada za radove s kromatografijom (1937-1972.)
2
(ii) Prema tipu SF/MF i načinu uspostavljanja ravnoteže
KROMATOGRAFIJA
ADSORPCIJSKA RAZDJELNA
SF-čvrsta SF-tekuća
3
8.3. Adsorpcijska kromatografija
• Kolonska kromatografija
SF (Al2O3), MF (heksan, etil-acetat,...)
4
• Elucija ("ispiranje") – razdvajanje smjese djelovanjem MF
• Brzina elucije (tR) – ovisi o adsorpciji na SF
• Adsorpcijske sile: Van der Waalsove i vodikove veze (Al2O3) ili
elektrostatske veze (izmjenjivači iona)
• TLC (Thin Layer Chromatography) – poseban slučaj
6
8.5.1. Kinetička teorija
• Najvjerojatnije ponašanje molekula razdvajanog spoja
• Molekule prelaze in MF SF kad dobiju potrebnu aktivacijsku energiju
• Zadržavanje molekule u SF/MF
7
8.5.2. Model teorijskih tavana
• Temelji se na teoriji protustrujne Craigove distribucije (frakcijska
destilacija).
8
• Pojedinačna uravnoteživanja (odjeljivanja) zbivaju se na odsječcima
kolone, teorijskim tavanima (HETP).
• Nakon n odjeljivanja, molekule se rasporede prema Gaussovoj krivulji.
9
• Djelotvornost kolone raste s brojem tavana (N) a obrnuto je
proporcionalna njihovoj visini (H).
L= HxN
10
• U elucijskoj kromatografiji veća djelotvornost kolone znači uže
kromatografske vrpce (bolje odjeljivanje), mada je neizbježno njihovo
širenje.
11
tR = ukupno vrijeme
zadržavanja (retencijsko
vrijeme)
tM = vrijeme prolaska MF
τ = standardna varijancija
-2τ +2τ
12
• Faktor zadržavanja – opisuje brzinu putovanja analita kroz kolonu
k = (tR – tM)/tM
13
• Separacijski faktor (faktor razdvajanja) – mjera za separaciju
analita A i B; pretpostavlja se da B putuje brže α>1
α = kB/kA
2 2
L w tR
H = 16t 2 N = 16 w
R
H = B/u + CS u + CM u
optimalna brzina 16
(ii) Temperatura sustava
• idealni proces – smanjenje disperzije odnosno povećanje brzine
prijelaza SF MF
• realni proces – povećanje difuzije; potrebno naći optimum
8.6.2. Razlučivanje
• Mjera za uspješnost kromatografije jest razlučivanje RS (tvari A i B):
Rs = 2 ∆Z/wA + wB
18
• Za bolje razlučivanje treba povećati N (broj tavana), α (separacijski faktor)
i k (faktor zadržavanja):
19
N α-1 kB
R= 1+kB
4 α
21
• Primjena: (i) određivanje tragova nečistoća
(ii) uklanjanje nepoželjnog sastojka (mala količina) iz smjese
(npr. EtOH iz CHCl3)
22
• Učinak: D se najjače adsorbira pa istiskuje slijedom sve slabije adsorpcije
C, B, A te se dobivaju vrpce čistih tvari
23
8.7.5. Odabir MF i SF u adsorpcijskoj kromatografiji
SF MF ANALIT
Al2O3 petroleter RH
aktivna SiO2 cikloheksan RX
Mg-silikat CCl4 ROR
ClCH=CCl2 RCOOR
CaO benzen RCOR
srednje CH2Cl2
aktivna MgO polarnost
CaCO3 CHCl3 (bez EtOH) RCHO
Et2O RCONHR
talk EtOAc RNH2
nereaktivna škrob piridin ROH
celuloza Me2CO
EtOH ArOH
MeOH RCO2H
MeCN
H2O
24
STAHLOV TROKUT
SF MF
nepolarna (lipofilna)
neaktivna
polarna (hidrofilna)
nepolarna (lipofilna)
SMJESA
25