KNJI@EVNI VREMEPLOV

Antika
(grčka književnost)
Sofoklo Sofoklo prikazuje ljude
kakvi bi trebali biti.
Književnopovijesno razdoblje
(496. – 406. g. pr. Krista))
• od 8. st. pr. Kr. (Homer) do 476. g.
(pad Zapadnoga Rimskog Carstva)

ANTIGONA
KONTEKST
AUTOR
• antika
• uvodi trećega glumca, a time KNJIŽEVNOTEORIJSKI
• grčka književnost POJMOVI
omogućuje složeniju radnju
• tragedija • tragedija
• lik je idealiziran, ali ima i
ljudske mane – neodlučnost, • dionizijske svečanosti • likovi
patnju • dramski sukob
• kompozicija
• dijalog
• monolog
• katarza

Klasično razdoblje LIKOVI

(oko 450. g. pr. Krista – 323. g. pr. Krista)
Atena je kulturno i političko središte. U
središtu je književnoga stvaralaštva čo-
vjek, a djela se bave aktualnim i opće-
ljudskim problemima. Dominiraju dram-
ske vrste (tragedija i komedija).
Grčka tragedija
• Teme su uglavnom iz mitova.
• Likovi su mitološki junaci visokih mo-
ralnih načela koji slijede svoje uzvišene
ideale, ali upravo to ih vodi u propast.
Dakle, tragedija ima tragičan završe-
tak ne zato što je tragički junak nešto
skrivio, nego zato što je djelovao u skla-
du sa svojim načelima. U tom je njego-
va tragička krivnja.
• Tema se obrađuje uzvišenim stilom.
• Cilj izvođenja tragedije jest katarza, tj.
pročišćenje osjećaja kod gledatelja. Do
katarze dolazi jer gledatelj proživljava
s likovima sve što se zbiva na sceni te
tako postaje bolji i plemenitiji.
• Antigona
DRAMSKA RADNJA (kompozicija)
• Kreont
Uvod: U dijalogu Antigone i Izmene vidljiva je Antigonina odlučnost
• Izmena da prekrši Kreontovu naredbu i pokopa brata Polinika.
• Tiresija Zaplet: Stražari dovode Antigonu pred Kreonta.
• Hemon Kulminacija: Antigona se ne boji Kreonta i smatra da je ispravno
• Euridika postupila. Kreont naređuje da ju živu zazidaju. Hemon moli oca da
• zbor/kor staraca odustane od kazne, ali Kreont to ne želi.
tebanskih Peripetija: Tiresija upozorava Kreonta da se bogovi ljute zbog
njegovih odluka (nepokopan Polinik, zatvorena Antigona) i Kreont
ga odlučuje poslušati.
Rasplet: Glasnik objašnjava što se dogodilo u grobnici: Antigona se
objesila, Hemon se ubio.
Nakon te vijesti ubija se Euridika. Kreont ostaje sam.
DRAMSKI SUKOB
• božanski zakoni (Antigona) i
ljudski zakoni (Kreont)
AKTUALNOST DJELA
• Antigona kao tragična junakinja:
njezina tragička krivnja vodi ju u • altruizam
smrt • žrtvovanje za bližnje
• Kreont kao vladar koji se postavio • pojedinci koji se postavljaju iznad
iznad božanskih zakona i zato (nepisanih, ali moralnih) zakona
mora biti kažnjen.

tragički junak
tragička krivnja
Značajke
tragedije tragičan završetak
uzvišen stil

Eshil Sofoklo Euripid

(525. – 456. g. pr. Krista) (496. – 406. g. pr. Krista) (485./4. – 406. g. pr. Krista)

Uvodi drugoga glumca. Uvodi tre}ega glumca.

 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Renesansa
Književnopovijesno razdoblje
• renesansa (15. i 16. st.) najveći hrvatski
Marin Držić
• preporod europske kulture komediograf
(1508. – 1567.)
Kontekst
• izumi i otkrića: kompas, tiskarski
stroj, otkriće Amerike
• razvitak gradova (trgovina, obrt)
• obnova antičke kulture
DUNDO MAROJE
Komedija prikazana u vijećnici od kompanjije »Pomet-družina«

ERUDITNA • 5 činova
KOMEDIJA • stalni likovi (škrtac, zaljubljeni mladić, lukavi sluga)
• renesansne antiteze

• Prolog negromanta Dugoga Nosa (podjela ljudi na ljude nazbilj i ljude nahvao)
DVA PROLOGA
• Prolog (sadržaj komedije)

• stalni likovi: škrti starac (Dundo Maroje), zaljubljeni mladić (Maro Marojev),
LIKOVI lukavi sluga (Pomet)
U sredi{tu su slike Atenska {kola gr~ki filozofi Platon i Aristotel.
Platon upire prstom prema gore (svijet ideja), a Aristotel dr`i
ruku u ravnini sa zemljom (isti~e va`nost fizi~koga svijeta).
MARO t ot a DUNDO MAROJE
Platon i Aristotel zajedno simboliziraju anti~ki ideal jedinstva
os c
duha i tijela, koji renesansa nastoji obnoviti. gospodari sluge n
l a d o s t , r a sip

,s
gospodari

ta ro
Dundo Maroje Bok~ilo

st, {kr
Maro Marojev Popiva ljudi nahvao
Renesansni stil Laura Petrunjela
,m

tos
Pomet
t
Ugo Tude{ak sin
• oponašanje antičkih uzora
• svjetovne teme
Ne djeci u ruke dinare. Dinar u mladu djetetu bi-
• čovjek u središtu zanimanja
jesni kao zli duh, da znaš, u inspiritanu čovjeku.
(renesansni humanizam)
• psihološka karakterizacija lika
• pregledna kompozicija
• odmjerenost, jasnoća ilj i lj u di
zb
lj u d i n a

nah

Književne vrste
• renesansni ep Dubrovnik,
vao

• renesansni roman 16. st.

(viteški, pastoralni,
pikarski) renesansne aniteze
• renesansna drama: • mladost – starost
• eruditna (učena) komedija • selo – grad
(commedia erudita)
• komedija umijeća
• razum – ludost
(commedia dell’ arte)

Pomet Trpeza
• esej
• sluga bogatoga njemačkog plemića Uga Tudeška
• lirske vrste (petrarkizam)
• glavni lik (utjecaj N. Machiavellija) – njegov je pogled na
svijet zasnovan na vrlini i fortuni
• životna filozofija: hedonizam
• samo sposoban čovjek poput njega može vladati drugim
ljudima
Spoznaj sama sebe, o božanski
rode u čovječjem duhu! POMET: Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko
(M. Ficino) hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. (...)
Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme
uživa. (...)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Romantizam glavni predstavnik pokreta

tvorac »weimarske klasike«
Sturm und Drang
Književnopovijesno razdoblje
• javlja se krajem 18. stoljeća, a punu
afirmaciju doživljava od 1800. do 1840. g.
• prva moderna književna epoha Johann Wolfgang Goethe
Kontekst
(1749. – 1832.)
• Francuska revolucija, Napoleonova
osvajanja, nacionalni pokreti
• opća društvena melankolija kao
PATNJE MLADOGA WERTHERA
posljedica razočaranja u suvremene
društvene vrijednosti
KOMPOZICIJA Obraćanje »izdavača« čitatelju (pripovjedač u 3. licu): izvješćuje čitatelja o
• razočarani pojedinac osjeća nesklad
autentičnosti pisama i traži od njega suosjećanje za Werthera.
između sebe i svijeta, izdvaja se od
društva i traži mir u prirodi Prvi dio: svibanj 1771. – rujan 1771.
• romantičar je prožet svjetskom boli (pripovjedač u 1. licu)
(osjećaj tuge i malodušnosti zbog Vrijeme radnje: proljeće, ljeto.
nesklada ideala i stvarnosti) koja rađa kult Sadržaj: Werther je doputovao u provincijski gradić kako bi sredio neke obiteljske
patnje poslove. U idiličnoj prirodi provodi sretne trenutke. Na seoskom plesu upoznaje
Lottu i fatalno se zaljubljuje. Lottin je zaručnik Albert na putu, a Werther nastoji što
Romantičarske teme više vremena provoditi u njezinu društvu.
• osobne preokupacije (intima, ljubav) Nakon Albertova povratka i zajedničkih druženja Werther je odlučio otputovati kako
• buntovništvo i odmetništvo bi zaboravio Lottu.
• priroda (egzotični pejsaž)
• mistične i okultne teme Drugi dio: listopad 1771. – prosinac 1772.
(pripovjedač u 1. licu)
• nacionalne teme (povijest i folklor)
Vrijeme radnje: uglavnom jesen i zima.
Romantičarska poetika Sadržaj: Werther se nakon odlaska zaposlio, ali i u novoj je sredini nezadovoljan . Na
• umjetnik kao genijalni nadahnuti poslu doživljava neugodnost zbog pripadnosti »nižem«, tj. građanskom staležu te
pojedinac odlučuje napustiti službu.
• kult osjećaja Čezne za Lottom i vraća se u Wahlheim iako zna da se ona u međuvremenu udala za
Alberta. Pokušava što više vremena provoditi s njom, ali uviđa da je Lotta podvojena
• subjektivizam
između odanosti mužu i svojih osjećaja prema Wertheru. Nesretan zbog nemogućno-
• sloboda književnoga izraza: prodor sti ostvarenja svoje ljubavi, Werther je počinio samoubojstvo.
lirskoga u epiku i dramu (epistolarni
roman, roman u stihu)

WERTHER – • osjećajan mladi intelektualac (predimenzionirana osjećajnost)

ROMANTIČARSKI • umjetnik • idealist • plemenit
LIK • neprilagođen društvu: kada naiđe na prepreke (problem), povlači se u svoj svijet
• često patetičan u izjavama i djelovanju
• pesimističan, autodestruktivan

Verterizam je pojava koja označuje svjetonazor i životni stil po uzoru na lik mladoga Werthera.

VRSTA • epistolarni roman (roman u obliku pisama)

STIL • emocionalan, prožet lirizmom, patetičan, retoričan

LJUBAV PRIRODA
Patnje mladoga Ljubav
Werthera Za romanti~are je ona najsvetije du-
hovno stanje, stapanje du{a, o~itovanje
UMJETNOST bo`anskoga u du{ama ljudi. Jedino lju-
bav ~ini ~ovjeka potrebnim na ovom svi-
U Patnjama mladoga Werthera u liku glavnoga junaka jetu, izjavljuje Werther. Ipak, ona je
ispreple}u se tri romanti~arske teme: LJUBAV, PRIRODA ~esto fatalna i ne dopu{ta kompromis.
i UMJETNOST. Romanti~arska je vizija ljubavi tragi~na.
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Romantizam Edgar Allan Poe

američki književnik
(1809. – 1849.)
Književnopovijesno razdoblje
• javlja se krajem 18. stoljeća, a punu
afirmaciju doživljava od 1800. do 1840. g.
• prva moderna književna epoha

Kontekst CRNI MAČAK

• Francuska revolucija, Napoleonova
osvajanja, nacionalni pokreti
• opća društvena melankolija kao Pl
posljedica razočaranja u suvremene

ut

)
čovjeka
on
društvene vrijednosti

e
Ton novele

erj
Tema crni
• razočarani pojedinac osjeća nesklad

(vlada
• stalno smjenjivanje
između sebe i svijeta, izdvaja se od • čovjekova svijest i mačak

ovj
racionalnoga i
društva i traži mir u prirodi podsvijest
iracionalnoga

i u
n
z
pra

r
• romantičar je prožet svjetskom boli

az
vi

s
ih

)
(osjećaj tuge i malodušnosti zbog jet
a m r v ji

ul
ug t
nesklada ideala i stvarnosti) koja rađa kult riz o
(demon k
patnje

Romantičarske teme Racionalno viđenje neke iracionalne sile – to je najveća koncentracija strave.
(E. A. Poe)
• osobne preokupacije (intima, ljubav)
• buntovništvo i odmetništvo UVODNI DIO (ispovijest čovjeka koji čeka izvršenje smrtne kazne): (...) Ali sutra mi je umrijeti, i danas želim
• priroda (egzotični pejsaž) olakšati sebi dušu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu, jednostavno, sažeto i bez popratnih primjedbi,
• mistične i okultne teme niz običnih svakidašnjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja užasavala – ta su me zbivanja mučila
• nacionalne teme (povijest i folklor) – ta su me zbivanja uništila.

Romantičarska poetika
SREDIŠNJI DIO (retrospekcija) – psihološka analiza glavnoga lika:
• umjetnik kao genijalni nadahnuti • zloduh neumjerenosti (alkohol)
pojedinac
• duh nastranosti (čini ono što zna da ne smije)
• kult osjećaja
• privrženost drugoga mačka u pripovjedaču izaziva ljutnju,
• subjektivizam a potom i mržnju: Da mi jedna nerazumna zvijer – čijeg sam
• sloboda književnoga izraza: prodor sudruga s prezirom umorio – da mi jedna nerazumna zvijer nanese
lirskoga u epiku i dramu (epistolarni – meni, čovjeku, stvorenom na sliku i priliku Svevišnjeg Boga –
roman, roman u stihu)
KOMPOZICIJA

toliko nepodnošljiva jada!

• zločin (silazak u podrum)
• reakcija zločinca: hladnokrvno planiranje kako se riješiti ženina
tijela
• otkrivanje zločina: pripovjedač se ne može oteti pobjedničkom
F.Goya: Spavanje razuma stvara nemani

raspoloženju i kuca po zidu u kojem je zazidao suprugu.

Pripovjedač se od dobra čovjeka i ljubitelja životinja pod

utjecajem alkohola i duha nastranosti pretvorio u drugačiju
osobu. Promjena u pripovjedačevu karakteru ključni je trenutak u
noveli.

ZAVRŠNI DIO (obrat): – Nakon kucanja po zidu iznutra se čuje plač

pa krik: jezovit, ali pobjednički (kao iz pakla od prokletih duša ili od
zlih duhova koji se raduju muci tih duša). Policajci ruše zid: vide leš,
a na njegovoj glavi crvenih, razjapljenih usta i s jednim jedinim, ra-
splamsanim okom, sjedila je ona gnusna zvijer čija me prepredenost
namamila na umorstvo, i čiji me izdajnički glas izručio krvniku.

Čežnja za nečim dalekim i nedostižnim tipična Iracionalni motivi:

je za romantičare. Čeznuli su tako za prošlim • ugriz mačka (demon koji ulazi u pripovjedača) • požar u noći
vremenima – za srednjim vijekom, na primjer, • divovski lik mačka s omčom oko vrata na zidu koji nije srušen u požaru
koji su vrlo cijenili, za razliku od prosvjetitelj- • pojava drugoga crnog mačka • bijela mrlja koja sve više sliči vješalima
stva. Romantičari su, osim toga, čeznuli za da- • zazidani mačak koji otkriva ubojstvo
lekim kulturama – Orijentom i njegovom mi-
stikom, primjerice. Inače, privlačila ih je noć,
sumrak, stare ruševine, natprirodni elementi.
Pjesnik strave i užasa, raspaljene mašte i bolesnih živaca, stvorio je fantastičan i morbidan svijet
Zaokupljala ih je takozvana »mračna strana«
koji je u Charlesu Baudaleireu našao oduševljenog poklonika i genijalnog prevodioca. Poe je i u
života, to jest ono nejasno, neugodno, zago-
hrvatskoj književnosti imao velikoga obožavatelja – Antuna Gustava Matoša.
netno. (Nikola Milićević)
(Jostein Gaarder, Sofijin svijet)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

začetnik psihološkoga najveći francuski

Realizam realizma majstor stila
Književnopovijesno razdoblje
• realizam (1830. – 1870.)
• vodeće nacionalne književnosti: Gustave Flaubert
francuska, ruska, engleska
književnost (1821. – 1880.)
Kontekst (duhovna podloga)
• doba razvoja industrije, stjecanja
kapitala, razvijanja gradova
GOSPOĐA BOVARY
• procvat znanosti (osobito prirodnih) načelo istinitosti načelo tipičnosti
• ideja o svemoći znanosti koja predmet prikazivanja
može riješiti nagomilane društvene • poticaj: novinski članak • tip nezadovoljne provincijalke
probleme • malograđansko iz crne kronike • tip malograđanina, provincijalca
• materijalistička filozofija (pozitivizam društvo u francuskoj • tip lihvara
– proučavanje činjenične stvarnosti) provinciji

Gospođa Bovary
detaljno opisivanje (francuski realistički roman) kompozicija

• detalji opisane zbilje često • kronološka, trodijelna

dobivaju metaforička • bez izraženih
značenja pripovjedač
kompozicijskih faza (po
• sceničnost opisa, slikarski uzoru na jednolično
opisi, filmska tehnika montaže • sveznajući i potpuno neutralan
protjecanje života)
u masovnim scenama • nikad se »ne vidi« u tekstu i ne
komunicira s čitateljem

Realistička poetika
• književnici polaze od promatranja
i proučavanja društva – težnja
za objektivnim prikazivanjem
vanjskoga svijeta (vidljive stvarnosti)
• umjetnost je oponašanje prirode
• književnik je znanstvenik koji
analizom dolazi do spoznaje
• analitička metoda (analitičko-
-spoznajna uloga književnosti)
• načela: istinitost, tipičnost,
objektivnost

Psihološki realizam
• tip realizma u kojem se ističe
psihološka karakterizacija, tj.
unutarnja proživljavanja glavnoga
junaka ili nekoliko važnijih likova

Književne vrste
• prevladavaju novela, pripovijetka i
roman
• roman preuzima ulogu epa i postaje
»zrcalo stvarnosti« (Stendhal)
Da, gospodine, roman je kao ogledalo koje
čovjek prenosi cestom. U njemu ćete vidjeti
kako se odražava tren nebesko plavetnilo, a
tren blato drumskih kaljuža. Zar ćete čovjeka
koji u svom košu nosi ogledalo optužiti da je
nemoralan? Njegovo ogledalo odražava bla-
to, a vi optužujete ogledalo! Bilo bi mnogo
bolje da optužite cestu na kojoj je ta kaljuža, a
još više nadglednika cesta koji dopušta da se
voda ustoji i da se stvaraju kaljuže.
(Stendhal, Crveno i crno)
Emma Bovary mlada je, lijepa i Razočarana monotonijom bračnoga
romantična žena, kći imućnoga Udaje se za Charlesa, čestito- života, Emma sreću o kakvoj je čitala
seoskog gazde, odgojena u sa- ga, ali nezanimljivog liječnika u literaturi pokušava pronaći u ljubav-
mostanu. koji ju obožava te oni započi- nicima (Léone, Rodolphe). U početku
Svoje zamisli o životu i ljubavi nju zajednički život u francu- je sretna, ali ljubavnici ne opravdavaju
gradi na temelju romantičarske skoj provinciji. Nakon nekog njezina očekivanja.
literature koju je čitala za vrije- vremena Emma počinje pro- Prezadužena i ostavljena, Emma sve više
me školovanja. pitivati svoj brak i život. tone. Život završava samoubojstvom.
Bovarizam označuje nemoćnu čežnju osrednjih duhova prema visinama, odnosno čovjekovu sklonost da,
poput Emme, smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga što mu život donosi.
Roman Gospođa Bovary počeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego što je tiskan u cijelosti, optužen
je zbog nemorala, raskalašenosti i poetiziranja brakolomstva. Na sudskom procesu održanom u Parizu
1857. godine vješti je odvjetnik uspio obraniti Flaubertovo djelo koje je dobilo dopuštenje za tiskanje.
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

najznačajniji prethodnik moderne proze

Fjodor Mihajlovič Dostojevski
(1821. – 1881.) Mene nazivaju psihologom: to nije točno, ja sam samo
realist u višem smislu riječi, tj. ja slikam svu dubinu čo-
vjekove duše.
(Dostojevski o sebi)

ZLOČIN I KAZNA
KOMPOZICIJA, FABULA TEMA • središnja tema – etičko pitanje:
Ima li čovjek pravo u ime viših ciljeva
• fabula je oblikovana oko ubojstva • želja za društvenom afirmacijom ubiti drugoga čovjeka?
(sličnost s fabulom kriminalističkoga • pitanje čovjekova identiteta • Raskoljnikovljeva teorija po kojoj
romana) se ljudi dijele na »nižu« i »višu«
• pitanje čovjekove odgovornosti
• pregledna radnja (pretežito kronološka, vrstu, a iznimnim pojedincima sve
uz povremene retrospekcije) je dopušteno (Jedna smrt za stotinu
života) jer su oni pokretačka snaga
• fabularni tijek: Jedna smrt za stotinu života!
čovječanstva
• priprema za ubojstvo Samo sam jednu običnu gnjidu ubio, Sonja,
• ubojstvo beskorisnu, odvratnu, štetnu gnjidu.
• psihološko slamanje Raskoljnikova
koji je stalno na rubu priznavanja
zločina

VRSTA ROMANA
• psihološki roman
• socijalni (društveni) roman
• roman ideja

LIKOVI
• likovi su tipovi (nositelji zajedničkih osobina):
• Rodion Romanovič Raskoljnikov – siromašni student željan
društvene afirmacije
• Sonja – prostitutka, žena s dna društvene ljestvice; žena patnica
• psihološko-socijalna motivacija lika
• likovi su zastupnici određene ideje:
• filozofsko-etička karakterizacija lika

Realizam
STILSKA OBILJEŽJA
Književnopovijesno
(realistička, modernistička) razdoblje
• detaljno opisivanje prostora i likova • realizam (1830. – 1870.)
• pripovjedački postupci: unutrašnji monolog, dijalog, pripovijedanje, opisivanje • vodeće nacionalne
književnosti: francuska,
• opis prostora oblikuje lik: naglašava njegove osobine (socijalna uvjetovanost lika) ruska, engleska
• modernistička obilježja: literarno oblikovan »život« samih ideja, esejistički elementi (filozofske ideje), književnost
subjektivno vrijeme, nepouzdani pripovjedač (uz pripovijedanje u 3. licu), unutrašnji monolog
Književne vrste
• elementi simbolizma (san, halucinacije, groteska)
• prevladavaju novela,
pripovijetka i roman
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Modernistička proza
Milutin Cihlar Nehajev
javlja se kao odgovor na realističku (1880. – 1931.)
poetiku objektivnoga pristupa temi i
književnika kao analitičara društvenih
zbivanja
u književnost se uvodi subjektivizam
pisci se bave psihologijom junaka
junak nije više samo društveno već i
BIJEG
duhovno, intelektualno biće
težište se prebacuje s vanjskoga Bijeg je roman lika. U njegovu je središtu sudbina Đure
svijeta na unutrašnje proživljavanje Andrijaševića, intelektualca koji završava tragično u
lika sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom.

Osnovni se sukob smješta unutar lika; na-

U središtu su uglavnom likovi intelektua-
petost je u samom karakteru, u njegovoj
laca kakve je u književnost uveo Janko Le-
unutrašnjoj slojevitosti.
skovar. To su pasivni pojedinci koji se ne
uklapaju u društvenu sredinu, zaokuplje- Svekoliki svijet promatra se iznutra, kroz
ni su svojim unutrašnjim životom, a uglav- optiku samo jednog lika.
nom završavaju tragično.

Sadržaj romana predstavlja unutarnju analizu

Dezintegracija realističke proze
• fabula više nije primarna
• prevladavaju opisi stanja likova
(psihologizacija)
• impresionistički pejsaž – psihološko stanje
lika predstavljeno je slikom pejsaža
Đure Andrijaševića, traženje odgovora na pita-
nje što je dovelo do njegova sloma.
U trenucima kada treba donijeti važne život-
ne odluke, kada se od njega očekuje akcija,
Andrijaševiću nedostaje volje i energije i on
se prepušta snatrenju i kontemplaciji.

Budući da je Andrijašević poražen i prije nego

što je počela radnja, preostaje još samo »od-
matanje filma«: autoanaliza, traženje uzroka
propadanja, prekapanje po prošlosti, misa-
ona aktivnost.

Kao literarni tip Andrijašević i nije neka novost: on je samo modernizirana varijanta »suvišnog čovjeka«,
lika koji je tematiziran u brojnim ruskim romanima 19. stoljeća. Riječ je o talentiranim sanjarima, ljudima
značajna intelektualnog potencijala, ali koji zbog imanentnih slabosti nisu dorasli problemima praktič-
nog života i zahtjevima sredine u kojoj djeluju. Njihova je osnovna značajka pasivnost, preosjetljivost,
egoizam, neurotičnost, nesposobnost konformističke socijalizacije, predisponiranost za poraz.
(Krešimir Nemec, Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine)

stilska obilježja:
• defabularizacija
• psihološka analiza
• unutrašnji monolog
Autorsko pripovijedanje na mnogim
se mjestima prekida monolozima
glavnoga lika, pismima, ulomcima
dnevnika.
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Franz Kafka klasik modernizma

Avangarda (1883. – 1924.)

Književnopovijesno
razdoblje
• avangarda (1910. – 1930.)
PREOBRAZBA
Avangardni smjerovi
• futurizam (Italija, Rusija)
Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirna sna, ustanovio
• ekspresionizam (Austrija, je da se u svom krevetu pretvorio u golema kukca.
Njemačka)
• nadrealizam (Francuska)

Pobuna protiv tradicije

(poetika osporavanja)

Najznačajnija djela
• pripovijetke:
Preobrazba
Seoski liječnik
Umjetnik u gladovanju
• romani:
Proces
Dvorac
Amerika

• doživljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti

TEMATIKA
• odnosi unutar obiteji (nerazumijevanje, nemogućnost komunikacije)
Probuditi spavače i ukazati im na istinski
život. (temeljna poruka Kafkina djela)
GLAVNI LIK • trgovački putnik Gregor Samsa

• tri dijela u kojima se prati postupnost preobrazbe

KOMPOZICIJA
1. fizička preobrazba
2. promjena glasa (nemogućnost komunikacije)
3. sužavanje vida i odnosa prema prostoru

STILSKA • hladno, neutralno pripovijedanje: sve se bilježi vrlo precizno i objektivno, opisi
su detaljizirani i slikoviti
OBILJEŽJA
• stvaralački postupak utemeljen na paradoksu: spaja se nespojivo (realistično i
(magijski realizam)
fantastično), ali to nikoga ne začuđuje
• elementi ekspresionizma (strah, tjeskoba) i nadrealizma (san, halucinacije)
• tjeskobna, kafkijanska atmosfera
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Književnopovijesno razdoblje
pjesnik, esejist, kritičar
• AVANGARDA
• hrvatski ekspresionizam
(1914. – 1928.)
Antun Branko Šimić
Kontekst (1898. – 1925.)
• Prvi svjetski rat, poratno razdoblje
• ekspresionizam kao umjetnički
odgovor na postojeće stanje

Poetika ekspresionizma
Pjesnici
• pobuna protiv kulta ljepote Pjesnici su čuđenje u svijetu
• antimimetičko načelo: Umjetnost
nije preslika iskustvenog svijeta Oni idu zemljom i njihove oči
• umjetnik u djelu daje unutrašnju velike i nijeme rastu pored stvari
(duhovnu) stvarnost, ekspresiju
• autonomija boje – njome se Naslonivši uho
izražava duhovna stvarnost, ovisna na ćutanje što ih okružuje i muči
samo o umjetniku
pjesnici su vječno treptanje u svijetu

e (okru`uje
motivi PJESNICI tanj , SVIJET motivi
}u

mu
o,
uh

~i)
metafore metafore
o~ i ( v e l i ke ,

^U\ENJE Pjesnici ]UTANJE

s tv ar i
TREPTANJE su ~u|enje ([UTNJA)
u svijetu red
nij
po

aktivni eme ) r a s t u tu pasivan i tajanstven

pj e

i je
ic i
sn

sv

su u
v je ~no t r ept a nj e

Duša stvari govori duši čovjeka. Ako svaki čovjek ne čuje ono što govore stvari, zar to znači da stvari ne
Iskazati i oglasiti sve krikove ovoga svijeta! govore čovjeku?
(Vijavica, 1918.)

PREOBRAŽENJA (1920.)
Tematika
• pjesnički svijet otvara
Moja preobraženja
programatskim pjesmama Pjesnici i
Moja preobraženja Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
• središnji dio zbirke čine pjesme koje iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
obrađuju različite teme – ljubav, i pogledima plivam preko polja livada i voda
smrt, tijelo, pjesništvo, odnos
prema Bogu ... Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta
• zbirka završava pjesmama Opomena i bezbroj puta uskrsnem
i Budući, svevremenskim porukama
upućenim imaginarnom čitatelju O bože daj me umorna od mijèna
Stilska obilježja preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vječnu zvijezdu
• škrtost izraza – racionalizacija riječi, što s dalekog će neba noću sja
eliptičan izraz u crne muke noćnih očajnika
• boja kao simbol (jake boje, kontrasti)
• dojam krika (sažetost, glagoli)
• slobodni stih Pjesnik je čisto i osjetljivo ogledalo u kojem se prelama mračno lice stvarnosti. On ne protestira, on suosjeća, izjednačuje se,
preuzima sudioništvo u očajanju, u krugovima koji se zatvaraju.
• uglavnom nema interpunkcije
(Jure Kaštelan)
• grafički izgled pjesme (ukazuje na
sadržaj)

Činitelji pjesničkoga ritma

• duljina stihova
• zvučne figure: asonanca, aliteracija,
onomatopeja
• ponavljanja
• opkoračenje, prebacivanje, prijenos
• grafički raspored stihova
KNJI@EVNI VREMEPLOV

Antun Branko Šimić

pjesnik, esejist, kritičar
(1898. – 1925.)

Ključni pojmovi
• pjesnikova ekspresija
• duhovna stvarnost
• simbolika boje
• škrtost izraza
• grafički raspored stihova
• odsutnost interpunkcije
• slobodni stih
• pjesnički ritam
Vizualna slika (osjetilna
stvarnost) preobražava
se u pjesnikovoj svijesti
u ekspresiju (duhovnu
stvarnost).
Naslikana ptica nije ptica nego:
slika. Realno tlo (pjesnikov život,
biografija) i pjesničko tlo (stva-
ralaštvo) – to su dvije različite
stvarnosti.
(Jure Kaštelan)
PREOBRAŽENJA (1920.)
Hercegovina
Ja koračam livadama plav od sutona
Na rubu livada je kuća parnog mlina
Iz daljine
to je krvlju namrljana uglasta i gruba
slikarija na nebu
I što god bliže sžem, sve glasnije viču
nebrojene užarene opeke
Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu
Ispod brežuljaka crni vlak se vuče
odmjereno udara
i vriš
svoj dolaz još dalekoj nevidljivoj stanici
Noć i ja na brdu
Poda mnom načas izrone iz mraka
kuće stabla dvorišta i njive
I opet utonu u mraku
ko u svijes
Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora:
ko nekoliko bijelih svečanih časova
iz crnog života ljudi
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Drame
Simbolističko-ekspresionistička
faza (ciklus legendi)
• Legenda Miroslav Krleža
• Maskerata
• Kraljevo (1893. – 1981.)
• Kristofor Kolumbo
• Michelangelo Buonarroti
• Adam i Eva
Ekspresionističko-realistička faza
(ratni ciklus)
GOSPODA GLEMBAJEVI
• Galicija (kasnije U logoru)
• Vučjak
MJESTO RADNJE, • Dramska se radnja odvija na jednom mjestu (palača imućne bankarske obitelji
• Golgota
Glembay) u svega nekoliko sati (između 1 i 5 sati ujutro).
Psihološka faza (analitičko-realističke VRIJEME RADNJE
• Sužavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose među likovima,
drame) – ciklus o Glembajevima
na njihova psihološka proživljavanja.
• U agoniji
• Gospoda Glembajevi
• Leda
Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj Prikazujući uspon i pad Glembayevih, koji su potekli od međimurskih seljaka, a
ptici (posljednja Krležina drama) TEMATIKA zločinima, prijevarama i ženidbama popeli se na vrh društvene ljestvice i postali
zagrebačka gospoda, Krleža ukazuje na slom Austro-Ugarske Monarhije: slom u
glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaća Monarhiju u cjelini.

U prvom se planu nalaze psihološki produbljeni likovi, članovi obitelji Glembay:

LIKOVI • Naci (Ignjat Jacques) Glembay – bankar, tajni savjetnik • Barunica Castelli-Glembay – njegova druga supruga
• Leone Glembay – Ignjatov sin iz prvoga braka • sestra Angelika – udovica starijega Glembayeva sina Ivana.

U središtu je dramske radnje lik Leonea Glembaya. Temom povratka sina u zavičaj otvara se prostor za psihološki sukob (između likova i unutar lika), a istovremeno se
pokreće radnja otkrivanjem tajni iz prošlosti. Leoneov je lik poveznica svih elemenata drame.

vanjski sukob

1. čin: Leone – Silberbrandt

2. čin: Leone – otac
3. čin: Leone – barunica Castelli
• nagon • razum
• tjelesno Leone • duhovno
• animalno • ljudsko
Leone
glembajevska priroda –
glembajevska priroda daniellijevska priroda
daniellijevska priroda

unutarnji sukob

Ostali su likovi određeni socijalno i psihološki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral društvenoga kruga kojemu Glembayevi pripadaju.

U odnosu prema čitavoj trilogiji, drama Gospoda Glembajevi ekspozicija je u kojoj ne upoznajemo samo mnoga lica koja su se te jubilarne noći našla
KOMPOZICIJA u domu Glembaya nego i čitavu historiju Glembajevih. U prvom činu to je upoznavanje još u punom sjaju, a muti ga samo Leonov sarkazam pred
obiteljskim portretima: tek u drugom, kada između oca i sina započinje dugo odgađani obračun, diže se potpuno zavjesa u glembajevsku prljavšti-
nu, otkrivaju se detalji nekih smrti, bankrotstva, histerija, koji su bili pod obiteljskim dekorom sakriveni za profane oči, kao obiteljske tajne. Treći čin
već je početak brodoloma.
(Marijan Matković)

• klasična dramska struktura (tri čina, poštivanje pravila trojnoga jedinstva)

STILSKA OBILJEŽJA
• dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa među
likovima, sukoba unutar lika)
• govorna karakterizacija likova (agramerski obojen njemački jezik)
• naturalistička obilježja (biološka motivacija glavnih likova)
• vrsta: psihološka drama
Dramska radnja na sceni nije kvantitativna. (…) Ne može
dakle biti dobre drame bez unutarnjeg psihološkog vo-
lumena kao glazbala i dobrog glumca kao svirača koji na
tom glazbalu svira.
(Miroslav Krleža)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Miroslav Krleža
POVRATAK
(1893. – 1981.) FILIPA LATINOVICZA
Roman Povratak Filipa Latnovicza (1932.) prvi je moderni hrvatski roman. U njegovu je središtu lik slikara Filipa Latinovicza koji se nakon mnogo vremena vraća u rodni
grad u potrazi za vlastitim identitetom.

Otuđenje, živčana rastrojenost, kriza identiteta, raspad svih vrijednosti, ra-

majka stari oslikani paravan zočaranje europskom kulturom i civilizacijom, umjetničko klonuće – to je
duhovni »prtljag« s kojim se Latinovicz vraća iz svijeta ne bi li, u ponovnom
Karolina djetinjstvo kontaktu sa zavičajnom podlogom i oživljenim uspomenama iz djetinjstva,
akumulirao novu životnu i umjetničku snagu. Zato se i može reći da je slikarev
bordel dolazak u rodni kraj »povratak fizički i povratak psihički“: bijeg od civilizacije
velikih sivih gradova i sentimentalna potraga za izgubljenim uporištem, život-
povratak nom neposrednošću i svježinom prvih emocija.
rodni grad (Krešimir Nemec)

Kostanjevec zavičaj

Panonija egzistencijalna tema

umjetnost (traganje za vlastitim identitetom)

Promatrajući svijet očima slikara, Filip naglašava važnost

boje u doživljavanju svijeta: želi na slikarskom platnu
izraziti slikarski doživljaj svijeta kao »simultanitet čovjekove
svijesti« (sliku, zvuk). U romanu se nalaze brojne digresije o
slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika.
Stoga se Povratak Filipa Latinovicza može odrediti kao
roman o umjetniku i umjetnosti, čime se uklapa u
tradiciju europskoga romana 1. polovice 20. stoljeća.
Povratak Filipa Latinovicza
U središtu je romana Filipova svijest: on je
hipersenzibilan intelektualac, umjetnik, čovjek
kojega muči težnja za samospoznajom.
Osjećaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu moć
umjetničkoga izražavanja.
Sav je u suprotnostima: u njemu se sukobljavaju
tjelesno i duhovno, umjetničko i racionalno,
primitivno i civilizacijsko.

likovi

Filipp Filip
ppovratak nakon 23 ggodine
ddo`ivljaj
o`ivljaj zavi~aja
odnos
d prema
pprrema tjelesnom
tjel
j lessnom
majka
j
jk

Postupci Baločanskoga motivirani su biološki: on Majka, Bobočka

Kiryales (Filipov alter ego, njegova podsvijest):
žrtvuje svoju građansku egzistenciju i odriče se svega • slični likovi
Svaku Filipovu misao utemeljenu na
zbog otkrića tjelesnoga. Njime vladaju animalni • naglašena tjelesnost umjetničkom doživljaju svijeta Kiryales ruši
nagoni koji kulminiraju u završnici romana. • psihoanalitički pristup logikom racionalne svijesti.

kompozicija

Pripovjedna proza • Roman se sadržajno može podijeliti na dva dijela: u prvom

Miroslava Krleže dijelu dominira retrospekcija (povratak u prošlost), a u drugom
dijelu prikazuje se kostanjevačka sredina i pripovijedanje teče
uglavnom linearno.
Novele
• Osnovno je obilježje kompozicije njezina dramska struktura:
• Hrvatski bog Mars
nakon ekspozicije (Filipov povratak) nižu se prizori puni
• Novele dramatike (Filip – majka, Bobočka – Filip – Baločanski, Filip –
Romani Kiryjales), a roman završava dramatičnim krvavim raspletom.
• Tri kavalira gospođice Melanije
• Povratak Filipa Latinovicza
• Na rubu pameti U romanu se očituje Krležina želja za tematiziranjem ključnih europskih intelektualnih ideja i etičkih dilema, a na razini
• Banket u Blitvi oblikovnog postupka očita je snažna veza s Proustom (duga rečenica zasićena detaljnim opisima boja, zvukova i mirisa,
• Zastave neprekidne reevokacije prošlih zbivanja).
(Velimir Visković)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Kasni Albert Camus Albert Camus dobitnik

je Nobelove nagrada za
modernizam (1913. – 1960.)
književnost 1957. godine.
Književnopovijesno razdoblje
• traje od četrdesetih do
sedamdesetih godina 20. stoljeća

Obilježja
STRANAC
• obnavlja se dijalog s tradicijom:
književnici se vraćaju velikim
književnim temama (odnos • prikaz života kao besmislenog i apsurdnog
TEMA
pojedinca i društva – pojedinac • čovjekova otuđenost – čovjek kao stranac u svijetu
u suvremenoj civilizaciji, smisao
postojanja književnosti, smisao
ljudske povijesti)
• književnost se isprepleće s Roman je podijeljen u dva dijela: u prvom se dijelu prikazuje Mersaultov život kao
KOMPOZICIJA život slobodnoga čovjeka, a u drugom njegov život u zatvoru te osuda.
filozofijom
• književna tehnika: prodor esejizma
u roman
• Camus unosi promjene u karakterizaciju lika: čitatelj očekuje psihološku razradu lika,
KARAKTERIZACIJA LIKA ali ona izostaje. Prikazujući Mersaultov psihički život, Camus se koristi tehnikom
(tehnika redukcije) redukcije – svodi njegov psihički život na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako
se lik kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji – u sadašnjosti.
• Mersault je predstavnik otuđenoga čovjeka: doživljavajući život kao besmisleno postojanje, on je otuđen od društva,
ravnodušan je prema svim njegovim institucijama.

VRSTA
Književnost je za njega
napor da se izrazi besmi-
slenost života i svijeta.
• roman lika
Ona je čovjekovo povla-
• egzistencijalistički šteno iskustvo lucidno-
roman sti, pokušaj oblikovanja
stvari i dosezanje ljepote.
(Jere Tarle)

Stvaralaštvo Alberta Camusa

(Od apsurda do pobune)
Camusovo se stvaralaštvo može Filozofija apsurda – Mit o Sizifu
podijeliti na ciklus apsurda (djela Zašto živjeti? Što čovjeku ostaje nakon raspada kršćanskih i građanskih
kojima se naglašava nihilizam u vrijednosti? Ta se pitanja javljaju kada čovjek osjeća da mu je priroda
SIZIFOV POSAO = @IVOT
vremenu kada djela nastaju) i na ciklus strana, a svijet neprijateljski. Tada se javlja nepremostiv jaz između čo-
pobune. vjeka i svijeta: čovjek se u svijetu osjeća strancem, svoje postojanje
doživljava besmislenim i u njemu se javlja osjećaj apsurda svijeta i vla-
• Ciklus apsurda
stitoga postojanja. APSURD
Stranac (roman)
Polazeći od apsurda kao jedine izvjesnosti, čovjek na sebe (poput Sizifa)
Mit o Sizifu (esej)
preuzima patnju življenja u svijetu bez boga i smisla. Takav je junak ap-
Kaligula (drama) surda Sizif.
Rje{enje?
• Ciklus pobune Međutim, kada se (u trenutku svijesti) Sizif iznova vraća kamenu i ponov-
Kuga (roman) no ga gura, on prihvaća život i jači je od svoje sudbine: Nema sudbine koja PRIHVA]ANJE SVOJE STIJENE,
Pobunjeni čovjek (esej) se ne bi mogla nadmašiti prezirom. Dakle, temeljni je ljudski stav upravo TJ. SVOJE SUDBINE
Opsadno stanje, Pravednici (drame) otpor protiv apsurda jer čovjek mora svome životu dati smisao.

Prije mnogo godina rezimirao sam Stranca rečenicom za koju znam da je paradoksalna: »U našem društvu svaki čovjek koji ne plače na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti
da bude osuđen na smrt.« Htio sam samo reći da je junak te knjige osuđen zato što ne pristaje sudjelovati u igri. U tom je smislu on stranac u društvu u kojem živi, on lunja po
strani, po periferiji svog privatnog života, osamljeničkog i senzualnog. I zato su čitatelji u napasti da ga smatraju izgubljenim bijednikom. Međutim, predodžba o tom liku bila bi toč-
nija, odnosno bila bi bliža onome što je autor želio, kad bi se čitatelj upitao u kakvoj to igri Mersault ne želi sudjelovati. (...) On govori ono što jest, on odbija prikrivati svoje osjećaje, a
društvo se zbog toga odmah osjeća ugroženo. Traže, na primjer, od njega da kaže kako žali zbog počinjenog zločina, prema već posvećenoj formuli. On im odgovara da, što se toga
tiče, osjeća više nezadovoljstvo nego pravo žaljenje. I ta ga nijansa stoji glave.
(iz Camusova predgovora američkom izdanju Stranca)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Jerome David Salinger

• američki književnik
(rođen u New Yorku) Jerome David Salinger
• sudjelovao u Drugom svjetskom ratu (1919. – 2010.)
• Lovac u žitu (1951.)
• začetnik proze u trapericama

Proza u trapericama
Mislim time reći da su traperice stav, a ne
hlače.
(U. Plenzdorf: Nove patnje mladoga W.)
LOVAC U ŽITU
Proza u trapericama naziv je za popularnu
prozu koja nastaje šezdesetih godina prošloga
stoljeća kao opreka intelektualističkoj prozi. Holden Caulfield
Naziv je dobila po trapericama – odjevnom • srednjoškolac iz New Yorka
predmetu tipičnom za mladu generaciju koju • inteligentan, ali emocionalno nezreo
ta proza opisuje.
• izbačen iz privatne škole (kritika autoriteta,
licemjerja, načina ponašanja u školi, snobizma)
• odlučuje napustiti internat prije vremena pa odlazi
u grad
• luta gradom i susreće se sa svijetom odraslih

Kompozicija Svijet odraslih (New York)

Haulden Caulfield, sedamnaestogodišnjak, • licemjerje
na početku romana nalazi se na liječenju i
• lažne vrijednosti
priča o događajima, odnosno krizi koju je
proživio prošle godine (uoči Božića) kada je • lažni autoriteti
(ponovno) izbačen iz privatne škole jer nije • svijet »zabave«: hoteli, barovi,
položio završni ispit iz većine predmeta. prostitucija,
opijanje

Pripovjedač Način izražavanja (jezik)

• pripovijedanje u 1. licu (ispovijest glavnoga lika) • primjeren pripadnicima njegove generacije
• nepouzdani pripovjedač: odražava način na koji • blizak usmenom izražavanju (govoru)
Holden vidi i doživljava svijet • urbani sleng

Naslov romana
Sad svejedno, stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a
nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. Što mi je dužnost,
trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti od-
nekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino
što bih doista želio biti.
(Lovac u žitu)
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Ranko Marinković
RUKE (1913. – 2001.)
viški Voltaire

ANĐEO
Naglasak je u noveli na unu-
trašnjem majstorovu proživ-
ljavanju. Iako pokušava sam
sebe zavarati, bolesni maj-
stor sve jasnije uviđa da je
Upravo zbog toga majstor ne
može završiti svoj nadgrobni
spomenik kojim bi izrazio sebe
kao umjetnika – umjesto izraza
lica koji je želio dobiti (tuga, sna-
RUKE
U noveli su dijelovi tijela antropomorfizirani (ruke, noge, obraz), a
sve je uklopljeno u stvaran kontekst (Drugi svjetski rat).
s

KOMPOZICIJA
Lojz neiskren, da samo čeka ga anđela), anđeo na spomeni- m Uvodni dio: pripovjedač gleda ispred sebe (čovjeka čije su) ruke
njegovu smrt. ku imao je glupavo, prijetvorno prebačene na leđa, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj.
Lojzekovo lice. i Lijeva se mazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije.

j Središnji dio: pripovjedač prati razgovor, a kasnije i svađu Lijeve i Desne

Desne.

Anđeo je priča o klesaru Albertu Knezu, knezu među klesarskim e

obrtnicima, majstoru kojega su i neki kipari smatrali umjetni- Lijeva Desna
kom. Istovremeno, to je novela koja se bavi temom života kao
ironije: majstor smatra da je pomogao malome Lojzu, a Lojz
h • raspjevana,
raspje
raspjj van
va a,, e
emo
moti
tiv
ivna
emotivna • ozbiljna,
ozb
ozb
zbilj
iljjna,
a, razumna
a, razu
raz
razumna
zum
u naa
ga se, kao odrastao čovjek, samo želio što prije riješiti. • ne zna pisati
p saat
pi ati i čita
ččitati,
itaat
atii,, alilil zna • zna pisati (iako one zna
ne z čitati), zn
naa lilli--
n
zna
drž
dr
drž
ržati
a kn
ati
držati kknjigu
jjig
iig
g
gu stati knjigu ...
• ne vvjeruje
je
eruje
ruj
u e rriječima:
ijije
ečim
čiima: one • vjeruje riječima
riječim
ma
n p var
pre are
ar
prevare re čovj
ččovjeka,
ovjjekaekkaa, čovjek
č če- • vodi konverzaci
ciju,
ju na
konverzaciju, n stupa, širii ho
nastupa, ori-
i
hori-
o kaže
sto kaže e ono
ono št to ne misli
što
Time majstorov život postaje bez-
a (Rij
Riječi
eči su
(Riječi u ma aska
maska.) k .))
zo
zon
onte
e
zonte
Ironičan smisao novele • postavila
po
pos
postav
osstav
tav
tavila
a ila
ilaa se
se iz
iizmeđu
izmeđ
zmeđ
među čovj
među ččovjeka
ovjeka
ov
ovj
jeka
eka i pri
pr rod
rode
od
de
prirode
vrijedan, a Lojzek postaje osoba nije izgu
• nije iizgubila
zgubil
b a vvezu
bil ezu s prirod
dom
m
prirodom
koja mu to daje na znanje, osoba Lojz je pravo lice anđela (nad-
d • pazi
pazzi da
p
pa da netk
n etko
netkoo ne
ne uvri
uvrijed
jedii čast
uvrijedi č
koja nasljeđuje njegov posjed, ali grobnoga spomenika maj- • potpisuje
pot
po
ottpis
pisuje
pisuje
pi je smrtne
smrtn
smrtne
e pres
presude
u
presude
i njegov život (majstorova supru- storu) – sve je privid, stvarna eva
Lijevav ide
va ide za
za intuicijom,
intuicijom, p o-
po-
ga Frida). je samo sebičnost. Des
D es
esna
Desnanaa je
je racionalna:
racional
ra na na: on
ona radi, čini i
a kre
rettto
govvo
go
tom
o
om
kretom, m,, naslućenim,
ore
re
enim
nim
nas
nim.
govorenim.
asl
slućenim, a ne iz-
im.
iz-
iz
dje
eluj
lu
uje.
djeluje.
p
• prolazak Djevojčice i Dječaka, Dječakova • ruke se ujedinjuju tijekom
s drskost (pljuvanje), okrutnost Desne fizičkoga sukoba s Ocem
(udara Dječaka), dolazak Oca
u
r • Pad: Dvije okrvavljene ruke nnaa
asfaltu.
d Završni dio – incident na ulici
• Pomirenje i zajednički odlazak:
odlaza
A Obraz tada pljune u njih,
njih da b
bi
o ih oprao od blata i krvi.

m
• Tematska riječ: čast (Kada joj je povrijeđena čast, Desna djeluje – potpisuje
smrtnu presudu, udara ...)
Još jedno zvonce s groblja; ovo je danas valjda posljednje, već pada sumrak.
• Metafora»okrvavljene ruke« ovdje dobiva doslovno značenje.
A onaj kome zvoni već je u kutiji kao lutka, kao da ga šalju na dar nekom lu-
đaku što pravi kolekcije tih strašnih igračaka.
No koliko god duh bio dominantan i inventivan u svojim dovijanjima, ipak se obraća ruci da za
(Ranko
(Ran
nko Marinković) njega radi
radi.
(Ranko Marinković, Traktat o ruci
ruci)

Pripovjedna proza Samotni život tvoj

Novele Suknja
• Pod balkonima • Ruke (1953.) • Poniženje Sokrata Prah ...

Anđeo S dopuštenjem lijeve riječi niže desna

Romani Ruke i mrlja se širi a sparno je ljeto:
novelistička Koštane zvijezde
• Kiklop • Zajednička kupka • Never more fratrić hoda Issom a mladost obijesna
zbirka Benito Floda von Reltih
u prašinu baca sve što nam je sveto,
Drame Ruke
a i što bi drugo: podsmješljiva usta
• Albatros • Glorija Zagrljaj (kad nam glas ostari i snaga kad susta)
• Politeia ili Inspektorove spletke • Pustinja
upravljat će svijetom ko posljednjom slamkom:
U prvom izdanju objavljene su još tri novele (Mrtve duše i U znaku Što smo mi životu – što nismo, šjor Ranko? ...
Kazališne kritike i eseji vage – kasnije uklopljene u roman Kiklop te Karneval – prebačena
• Geste i grimase • Nevesele oči klauna u zbirku Poniženje Sokrata), a u konačnu autorsku redakciju zbirke (Jakša Fiamengo, Zavičajna pjesma (Ranku
uklopljena je uvodna novela Samotni život tvoj. Marinkoviću, Melkioru viškom))
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Ranko Marinković
viški Voltaire
(1913. – 2001.) RUKE
PRAH
Drugi je sloj novele odnos staroga i novoga vremena: staro je
vrijeme predstavljeno likovima Tonka i starice (na brodu), a
novo vrijeme likom geometra, Anina muža.
Ana jje p j vremena: ona jje istovremeno ideali-
poveznica tih dvaju
Početak novele – neobično pred- zacija staroga vremena i »običnost« novoga vremena.
U središtu je novele lik staroga
stavljanje lika jezičnom igrom: Ah,
čudaka Tonka pl. Jankina koji
pozna ga, pozna ga! To je ono oblo,
nije mogao ni nakon jedanaest
pravilno n kao krila galeba. Na n ju
godina preboljeti svoju veliku
je upozoravao neka ga ne piše u Završetak novele simbolično pokazauje kako Tonko pripada ne-
ljubav Anu. Sadržaj je novele
njegovoj adresi kao u. On nije Tou- kom drugom vremenu
vremenu, a sada se našao u zagrljaju novoga doba
usmjeren na pokazivanje nje-
ko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jan- koje je promijenilo sve ono do čega mu je nekada bilo stalo.
gova unutrašnjeg svijeta.
kin, Tonko plemeniti Jankin, a ne
neki tamo Touko Jau-Kiu, Kiu-Šiu, Marinković uvodi pirandelovski potez lika koji se želi izboriti za
Šiu-Micu (...). igranje svoje uloge do kraja.

Novela bi moga imati i drugi naslov, zapravo citat iz djela koji najbolje opisuje Tonko-
vo psihičko stanje: ... na mučnoj stazi jedne prošlosti (s koje je vrijeme ispralo svu bjelinu).

ZAGRLJAJ (posljednja novela u zbirci)

autorsko ja pripovjedačko ja
Pripovjedač (lik, književnik koji (pripovjedač koji Crna mrlja
Marinković polazi od Pirandellove teze da je pokušava pisati) vodi dijalog s likom, (Književnost i društvo)
čovjekovo »ja« rascijepljeno na bezbroj ličnosti. tj. autorskim ja) Kapljica tinte (METONIMIJA
treće ja
U svojoj je noveli uveo tri uloge: autorsko ja, KNJIŽEVNOSTI) razlijeva se
pripovjedačko ja i treće ja. sam književnik Ranko
Tema po papiru (ŽIVOT).
Marinović koji piše novelu
pisanje – opservacija, pro-
matranje, analiza postupka
)
ka
Kompozicija novele ti
e ma :
Uvodni dio: pisac pokušava nešto napisati, a pripovjedač ga promatra. Nakon neuspjelog poku- (t m
mo pre j
d
?
ti te
šaja pisanja (samo prva rečenica) pisac izlazi na ulicu i sa t i vara šeta
p a
st rast pro viču !«
mu po
Središnji dio: pisac izlazi, gleda ljude na ulici i razmišlja o tome kako odabrati temu za djelo. če ;
že T se peza svi men ti
e
O o
m OS e , , o
e l o e t
š e
Stvarnost (ulica, obala) Sv VARN kao okol »men a, j na
ST bom om u šta l
• šjor Bepo i šjor • financ • žandar • žandar (sam hoda • pisac »zagrli« žandara – ša tebe š ov
to gled dali e t o U bira I. j)
Bernardo obalom), a pisac ga prati izabrao je TEMU po gle da j iti. i: S T Zagrl
ja
z n k N O
i sle uči ars JET (
s
Završni dio: Posljednje stranice novele propituju odnos umjetnosti i života. Temeljno je pitanje Mi niš me k UM
simbolike zagrljaja na kraju novele. ka gled veni
po žrt
Plašio si mi maštu, razgonio i proždirao rečenice još dok su se rađale u glavi, trovao mi sve izvore misli ... Mašta mi se šuljala pod- za
vijena repa dok si se ti šepurio po svijetu, bježala od tebe, od onoga što ti doista jesi i što se dešava zbog tebe i sklanjala se po
brijačnicama, po trafikama, motala se oko nogu smiješnim starcima, čudacima, prosjacima, prosjačila i krala komadiće života na
rubu stvarnosti, ali ovo tu, ovo ovako ... u posljednjem zagrljaju – nije mogla smisliti. A sad se, gle, to i dogodilo, ali napisati više
ne mogu! Moram te držati i umrijeti ... (Zagrljaj)

Umjetnost otvara više mogućnosti nego stvarnost, ali stvarnost sugerira da se izmišljeni likovi doživljavaju kao zbiljski,
granice su krhke i jedva uočljive, postoji samo trajni dijalog između zbilje i umjetnosti, odnosno pripovjedača i Crne
Mrlje s početka priče. (Julijana Matanović)

Pripovjedna proza Samotni život tvoj

Novele Suknja
...
• Pod balkonima • Ruke (1953.) • Poniženje Sokrata Prah
Uz limenu glazbu, bubnjeve, fanfare
Anđeo
Romani Ruke pod krabuljom smijeha iskri nujna sjeta:
novelistička Koštane zvijezde što će od nas biti kad se posve spare
• Kiklop • Zajednička kupka • Never more
zbirka Benito Floda von Reltih samotni naš život, sjena vrućeg ljeta?
Drame Ruke Ironijom treba branit dah života
• Albatros • Glorija Zagrljaj kad život iscuri i usud nas smota
• Politeia ili Inspektorove spletke • Pustinja i iznova pitat, žustro i potanko:
Zagrljaj je narativna slika ključnog literarno-humanističkog Što smo mi životu – što nismo, šjor Ranko? ...
Kazališne kritike i eseji problema i metode Marinkovićeve umjetnosti uopće.
(Jakša Fiamengo, Zavičajna pjesma (Ranku
• Geste i grimase • Nevesele oči klauna (Bruno Popović)
Marinkoviću, Melkioru viškom))
 KNJI@EVNI VREMEPLOV

Druga Antun Šoljan

(1932. – 1993.)
moderna
Književnopovijesno razdoblje
naslov romana ... ovdje kretanje, osvajanje prostora, po-
• 1952. g. – 1969. g.
Za druge, znao sam, nema više pravog povratka. staje samo sebi svrhom, upravo poput
Nisu se imali kamo vratiti, ostavljeni u bespuću, iz- besmislena ali upornoga kotrljanja ka-
Proza u trapericama gubljeni. Za njih više ništa nije moglo početi iz po- menja uz brijeg Camusovu Sizifu.
četka, kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, (Krešimir Nemec)
Mislim time reći da su traperice stav, a ne
hlače. ostaje da umre. Ovo što je za Roka bio samo kra-
(U. Plenzdorf: Nove patnje mladoga W.) tak izlet, za njih je bilo konačno putovanje nakon
kojeg se ne putuje više. likovi
Proza u trapericama naziv je za popularnu
prozu koja nastaje šezdesetih godina prošloga tri tematska plana romana • pripovjedač: mladi novinar,
stoljeća kao opreka intelektualističkoj prozi. sudionik ekspedicije, predstavnik
• roman s egzistencijalističkom umorne mladosti
temom • Roko
• roman o izgubljenoj generaciji • ostali članovi ekspedicije
(model proze u trapericama) • stari fratar
• politička alegorija
KRATKI
kompozicija

egzistencijalistička simbolika
IZLET • uokvirena pripovjedačevim
razmišljanjima o Roku
• putovanje – potraga za • kronološki prati tijek ekspedicije i
identitetom, traženje smisla života slijedi model pikarskoga romana
• prepreke na putu – životni
problemi, odluke i izbori
• kružno gibanje – uzaludnost života vrsta
• kratki izlet – život
• egzistencijalistički roman
(s elementima drugih proznih modela)

Obilježja:
• prikazivanje generacije mladih, inteligentnih Lutanje – alegorijsko traganje za identitetom i osobnom slobodom
ljudi bez ciljeva, planova i sigurne (…) i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam
budućnosti da stojim na rotoru krajolika, u samom središtu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svo-
me mjestu.
• nezadovoljni su svijetom, ne priznaju
društvene vrijednosti I što sam drugo mogao nego da ga prihvatim? Što mi je, nakon svega, preostalo? Pognuo sam glavu i zako-
• ograđuju se od malograđanske kulture koju
račivši u krajolik prihvatio sam kamenu stazu pod nogama (...), prihvatio sam cijeli taj dobro poznati, banal-
ni i jalovi krajolik koji mi je bio pred očima sve otkako smo krenuli na ovaj pohod.
doživljavaju kao kulturu odraslih
• sveznajući pripovjedač zamjenjuje
se nepouzdanim pripovjedačem koji
pripovijeda u 1. licu
• u jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani
govor i dijalekt

Sve je u izletničkoj pustolovini Šoljanove

male skupine od početka bilo promaše-
no i apsurdno, ali kao da je bilo neizbjež-
no, sudbinski predodređeno. To vijugavo
traganje za nečim neodređenim djeluje »Panika i apatija su Prokrustova postelja
poput sna i zapravo je projekcija egzi- na kojoj se raspinje duh moje genera-
stencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljud- cije« – kaže prvoosobni pripovjedač na
ske egzistencije. (...) jednome mjestu u romanu i tako ulazi
u bit problema »umorne mladosti« koja
Krajnji ishod pustolovine nije nimalo
nije sposobna nijednog trena živjeti u
ohrabrujući: kretanje se zapravo odvija u
emocionalnoj stabilnosti i duhovnoj
začaranom krugu, pitanja o smislu osta-
ravnoteži. Njoj je eskapizam imanentan,
ju bez odgovora, a na kraju puta/života
pa zato ni ovdje kao u Izdajicama, nije
čeka nas ništavilo.
važan cilj nego sam proces kretanja.
(Krešimir Nemec) (Krešimir Nemec)