Tacit

Historije Latina et Graeca 1987

Priredio i preveo Miklić Josip

BIBLIOTEKA

L&G
biblioteka Latina et Graeca Knjiga XII Tacit / Historije

UreĊuju
Darko Novaković, Damir Salopek, Zlatko Šešelj, Dubravko Škiljan

Izvršni izdavaĉ
VPAZagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4
Likovna oprema Alfred Pal

Tisak: RO »Informator«, OOUR Tiskara »Zagreb«

Preradovićeva 21-23. BMK 17

SADRŽAJ

1.Kornelije Tacit i njegovo djelo

2.HISTORIAE / HISTORIJE

3.Fontes lectionum

4.Komentar

5.Kazalo

6.Bibliografija

1
KORNELIJE TACIT I NJEGOVO DJELO

Rukopisna nam tradicija ne omogućava da s nedvojbenošću utvrdimo osobno ime Tacitovo. U

rukopisu Laurentianus 68.1 (Mediceus I) nalazi se praenomen P. (P. Cornelii Taciti Ab excessu divi Aug.),
upisan u novije vrijeme. U supskripcijama ostalih rukopisa sreće se takoĊer P. Corneli, djelomiĉno od kasnije
ruke. Inicijalno C. u Neapolitanus IV C 21 (Lipsiusov cod. Farnesianus): C. Cornelii Taciti ... liber primus
incipit i navodno C. ili Caius Tacitus ... Ulpianorum temporum consularis u rukopisima kod Sidonija
Apolinara (ep. IV 14.) i cum Cornelius C. Secundo paria suasisset (ep. IV 22.) prije će biti skraćenica od
gentilnog imena Cornelius. Kod starih pisaca koji spominju Tacita: Plinija MlaĊeg, Flavija Vopiska (Aurelian.
2, 1.), Orozija (VII 10, 19.), Sidonija Apolinara (carm. XXIII 154.) ne sreće se nigdje njegov praenomen. U
supskripcijama Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) nalazimo isto tako jednostavno Cornelius Tacitus.
Flavije Vopisko (Tac. 10, 3) pripovijeda o caru Tacitu (275 - 276) slijedeće: »Cornelium Tacitum,
scriptorem historiae augustae, quod parentem suum eundem diceret, in omnibus bybliothecis conlocari iussit,
et ne lectorum iniuria deperiret librum per annos singulos decies scribi publicitus in cunctis archivis iussit et in
bybliothecis poni.«1 Budući da je ovaj car bio porijeklom iz Interamne i u tom gradu imao, zajedno sa svojim
bratom Florijanom, statuu s kenotafom (Vopisc. Florian. 2, 1 = Tac. 15, 1.), smatralo se da je i naš historik
porijeklom iz ovoga grada, te su mu novovjeki potomci stare Interamne (dan. Terni) podigli 1514. spomenik
(Angeloni, Storia di Terni, str. 42, sqq).
No, kad bi tvrdnja o rodbinskoj vezi izmeĊu historika i cara i bila toĉna, iz toga se još uvijek ne moţe
izvoditi zakljuĉak o identiĉnosti njihova mjesta roĊenja. Prezriva opaska Tacitova o Sejanu kao o »municipalis
adulter«2 {A. IV 3) ĉini nevjerojatnom pomisao da bi sam Tacit potjecao iz kakva municipija. Iako nemamo
potvrda za to, ipak je daleko vjerojatnije pretpostaviti kao mjesto Tacitova rodenja grad Rim.
1
Vopisc. Tac. 10, 3: »Dao je da se u sve knjiţnice smjesti Kornelije Tacit, pisac carske povijesti, jer ga je nazivao svojim pretkom; a
da knjiga ne bi propala zbog nemarnosti ĉitatelja, dao je da se svake godine na drţavni trošak u svim arhivima izradi deset prijepisa i
postavi u knjiţnice.«
2
Malogradski bludnik

Ni o precima njegovim nemamo pouzdanih vijesti. Plinije Stariji (n.h. VII 17, 76), govoreći o sluĉaju
neprirodno rane tjelesne dozrelosti i njoj odgovarajuće prerane smrti, spominje i: »ipsi non pridem vidimus
eadem ferme omnia ... in filio Comeli Taciti equitis Romani, Belgicae Galliae rationes procurantis«3, iz ĉega
neki zakljuĉuju da bi ovdje mogla biti rijeĉ o ocu našega povjesnika, iako pri identifikaciji iskrsavaju
poteškoće vremenskog nesklada. U svakom sluĉaju Tacit je morao potjecati iz vrlo ugledne i utjecajne kuće, o
ĉemu govori njegovo obrazovanje i politiĉka karijera. Pribliţna godina Tacitova roĊenja moţe se utvrditi tek
kombinacijom razliĉitih ĉinjenica: ako je, kao što navodi u Dial. 17, razgovor izmeĊu Kurijacija Materna,
Marka Apera, Julija Sekunda i Vipstana Mesale, odrţan »in sextam iam felicis huius principalus stationem,
qua Vespasianus rem publicam fovet«* (= 75. ili 76. n.e.), Tacit slušao kao »iuvenis admodum«5, a ta oznaka
odgovara uzrastu od 18. do 20. godine - kako se dade zakljuĉiti i iz Agr. 7, gdje Tacit opisuje osamnaesto-
devetnaesto godišnjeg Domicijana istim rijeĉima - to bi se pribliţna godina Tacitova roĊenja dala postaviti u
razdoblje od 56. do 59. n.e. Ima meĊutim i drugih kombinacija (isp. G. S. Knabe, Kornelij Tacit, Moskva
1981, str. 54, sqq).
Iz Agr. 9. doznajemo od samoga Tacita da se oţenio Agrikolinom kćeri: »consul [77. n.e.] egregiae tum spei
filiam iuveni mihi despoadit ac post consulatum [78. n.e.] collocavit et statim Britanniae praepositus est».6 Do
kraja Agrikolina ţivota izvjesno je da djece iz tog braka nije imao, jer bi se u epilogu Agrikolina ţivotopisa
ona morala spomenuti. Vjerojatno ipak nije bio bez potomstva, za što govori ponos caru Tacita na svoje
porijeklo i navod Sidonija Apolinara iz 5. st. koji spominje povjesnika kao jednoga od predaka Polemija,
prefekta Galija.

2
 1
Plin. ,N.H. VII 17, 76: »Sami gotovo da ranije nismo vidjeli takvo što... u sina Kornelija Tacita, rimskoga viteza, upravitelja nad
carskim dohocima u Galiji Belgici.«
4
Dial. 17: »i šestu već godinu sadašnje plodonosne vlade, kako Vespazijan sretno upravlja drţavom.«
5
sasvim mlad
6
Agr. 9: »Kao konzul zaruĉio je sa mnom, koji sam bio još mlad, svoju kćer od koje se tada puno oĉekivalo, a poslije konzulata
nas vjenĉao; odmah potom postavljen je za namjesnika u Britaniji.«

Stekao je temeljitu retorsku naobrazbu, o ĉemu sam svjedoĉi u Dial. 2. : »M. Aper et lulius Secundus ... quos
ego in iudiciis non ulrosque modo studiose audiebam sed domi quoque et in publico assectabar, mira
studiorum cupiditate et quodam ardore iuvenili (etc.)« 7 a na što nas upućuju i mjesta iz pisama Plinija
Mladega: »equidem adolescentulus, cum iam tu fama gloriaque [kao govornik] floreres, te sequi, tibi 'longo,
sed proximus, intervallo' et esse et haberi concupiscebams‖ 8 (ep. VII 20, 4.); »rogo ut ex copia studiosorum
quae ad te ex admiratione ingenii tui convenit circumspicias praeceptores quos sollicitare possimus« 9 (VI 13,
11.); »numquam maiorem cepi voluptatem quam nuper ex sermone Corneli Taciti. narrabat sedisse se cum
quodam circensibus proximis. hunc post varios eruditosque sermones requisisse; ,Italicus es an provincialis?'
se respondisse: ,nosti me, et quidem ex studiis.' ad hoc illum:,Tacitus es an Plinius?'.»10 (IX 23, 2).
Plinije spominje i govor koji je Tacit izgovorio kao konzul na pogrebu Verginiju Rufu, na ĉije je
mjesto upravo bio postavljen: »laudatus est [Verginije Rufo] a consule Cornelio Tacito; nam hic supremus
felicitati eius cumulus accessit, laudator eloquentissimus. «11 (ep. II 1, 6.).
7
Dial. 2: »Marko Aper i Julije Sekundo ... koje sam ja oba ne samo pomno slušao na sudskim raspravama nego ih i pratio i u kući i
na ulici, s izvanrednom ţeljom za naukom i s nekim mladenaĉkim ţarom.«
8
Plin. Ep. VII 20,4: »Što se mene tiĉe, dok sam još bio vrlo mlad, a ti si odavno već uţivao slavu, najviše sam ţeleo da se ugledam
na tebe, da ti budem 'najbliţi na velikom rastojanju' [Verg. Aen. V 320], da budem zaista takav i da me smatraju takvim.« (Prev. A.
Vilhar, Beograd, 1982).
9
Plin. Ep. IV 13, 10: »A ja traţim i molim te, radi velike vaţnosti same stvari, da medu mnogobrojnim uĉenicima koji tebi dolaze
zbog divljenja tvome duhu, potraţiš uĉitelje koje bismo mogli pozvati.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
10
Plin. IX 23, 2: »Ali nikada nisam osetio veću radost nego nedavno razgovarajući sa Kornelijem Tacitom. Priĉao mi je da je
prilikom poslednjih cirkuskih igara pored njega sedeo neki rimski vitez koji ga je posle raznih i uĉenih razgovora upitao: 'Jesi li ti iz
Italije ili iz neke provincije?' On mu je odgovorio: "Ti me poznaješ, i to po mojim knjigama!' I sada je ovaj rekao: 'Dobro, jesi li ti
Tacit ili si Plinije?' (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
11
Plin. Ep. II 1, 6: »0proštajni govor odrţao mu je veoma reĉiti govornik, konzul Komelije Tacit. Tim govorom krunisan je srećni
ţivot ovoga ĉoveka.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).

Isti nas pisac obavještava kako su on i Tacit bili odreĊeni za zastupnike Afrikancima u istraţnom
postupku protiv prokonzula Marija Priska: ―ego et Cornelius adesse provincialibus iussis‖ 12 (ep. II 11, 2.), i u
nastavku: »respondit Cornelius Tacitus eloquentissime et, quod eximium orationi eius inest 6E^voi)c;.« 13
(ibid. 11, 17.); »quod ego et Tacitus iniuncta advocatione diligenter et for-titer functi essemus« 14 (ibid. 11,
19.).
Iz Tacitovih rijeĉi u Hist. II.: »dignitatem nostram a Vespasiano incohatam, a Tito auctam, a Domitiano
longius provectam non abnuerim» 15 saznajemo za njegov cursus honorum. Ako se kao poĉetak viših drţavnih
sluţbi uzme kvestura, koja je zahtijevala najmanju dob od 25 godina, onda ovaj podatak navodi na 54. godinu
kao vrijeme Tacitova roĊenja. Neki struĉnjaci u izrazu »incohata dignitas« gledaju vigintivirat ili
kvindecimvirat, niţu magistraturu kroz koju je, od Augustova doba, trebalo proći da se dode do kvesture.
Slijedeći je stupanj nakon kvesture predstavljao puĉki tribunat ili edilitet, te se izraz »aucta« mora povezati s
obnašanjem ovih sluţbi, vjerojatno ediliteta, i to najkasnije do 81. n.e. Pod Domicijanom (»longius
provectams) domogao se Tacit preture i svećeniĉkog kvindecimvirata.
A. XI 11: »is quoque [Domicijan] edidit ludos saeculares [septimos Domitianus se XIV ei L. Minucio Rufo
coss., anno DCCCXXXXI, Censorin. d.n. 17, 11; dakle 88. n.e. = 841. a.u.c.], iisque intentius affui sacerdotio
quindecimvirali praeditus ac tunc praetor.16

3
12
Plin. Ep. II 11, 2: »Ja i Kornelije Tacit, koji smo bili odreĊeni kao branioci tih stanovnika provincije.« (Prev. A. Vilhar, Beograd,
1982).
13
Plin. II 11, 17: »0dgovorio je Kornelije Tacit, rjecito i - što je osobito obiljeţje njegova govora - dostojanstveno .«
14
Plin. Ep. II 11, 19: »da smo ja i Tacit svoj zadatak savesno i valjano obavili.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
15
Tac. Hisl. l 1: »Ne mogu poreći da je moje dostojanstvo zasnovano pod Vaspazijanom, pod Titom uvećano, pod Domicijanom još
dalje uznapredovalo. « (Prev. J. Miklic, Zagreb, 1987).
16
A. XI 11: »Jer i on dade stoljetne igre, kojima sam vrlo revno prisustvovao. Obnašao sam kvindecimvirsku svećeniĉku ĉast i u to
vrijeme bio pretor.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).

Godine 93, kada je preminuo njegov tast, Tacit je odsutan već ĉetiri godine: »nobis tam longae
absentiae conditione ante quadriennium amissus est«17 (Agr. 45), vjerojatno kao legatus pro praetore u
Germaniji. Uskoro potom, za posljednjih godina Domicijanove vladavine, vratio se Tacit u Rim. »mox [nakon
Agrikoline smrti] nostrae duxere Helvidium in carcerem manus, nos Maurici Rusticique visus, nos innocenti
sanguine Senecio perfudit ... praecipua sub Domitiano miseriarum pars erat videre et aspici‖ 18 (Agr. 45).
Poslije Domicijanova pada nastupaju sretnija vremena. Pod Nervom dostiţe Tacit vrhunac politiĉke karijere -
obnaša konzulat, sluţbu koja se i u ta vremena još uvijek smatrala vrhuncem dostojanstva i krunom graĊanske
ambicije. Kao konzul odrţao je posmrtni govor Verginiju Rufu (Plin. ep. II 1,6), panegirik muţu veliĉanstvena
karaktera, proslavljenom vojskovoĊi koji se usudio suprotstaviti volji svojih vojnika i odbiti carsku vlast koju
su mu bili ponudili. Nakon konzulata upućen je Tacit u provinciju Aziju, gdje se u sluţbi prokonzula zadrţao
godinu dana (112-113. n.e.). Ĉini se da je doţivio i Hadrijanovo stupanje na prijestolje (kolovoz 117. n.e.), ali
je umro negdje izmeĊu 117. i 120. n.e.
***
Raspravu Razgovor o govornicima (Dialogus de oratoribus) Tacit je vjerojatno napisao prije Domicijanova
pada.* Ostala Tacitova djela pripadaju vremenu njegovih zrelih godina, epohi Nerve i Trajana, kad su
politiĉke prilike bile povoljnije za historiografiju. Drugi Tacitov spis O ţivotu i znaĉaju Agrikole (De vita et
moribus lulii Agricolae) objavljen je 98. n.e., a potom slijede Germanija ili o porijeklu i postojbini Germana
(De origine et situ Germanorum**-, napisana iste godine, i na kraju dva monumentalna povijesna djela:
Historije (Historiae), sastavljene u prvom desetljeću 2. st. n.e., i Anali (Annales ili Ab excessu divi Augusti),
koje je Tacit napisao zadnjih godina svojega ţivota.
17
Agr. 45: »što smo te, zbog dugog odsustvovanja, izgubili ĉetiri godine ranije.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
18
Agr. 45: »Uskoro su naše ruke odvukle u zatvor Helvidija; nas poništi pogled Maurikov i Rustikov, nas okvasi Senecijon nevinom
krvlju ... a za Domicijana bijaše osobita ĉest nevolja gledati ih i biti gledanu.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
* Rasprava o autentiĉnosti i dataciji ovog manjeg Tacitova djela traju do danas. (R. Syme, The Senator as Historian, Entretiens
Hardt IV, 1956, str. 203, i Tacitus 1 str. 112 sqq.; A. Michel, Le dialogue des orateurs, Paris, 1962. str. 197.)
** U razliĉitim rukopisima sreću se razliĉiti naslovi ove geografske i etnografske Tacitove studije. Najpotpuniji naslov nalazimo
npr. u cod. Stuttgartensis, Hist. Q. 152: »De origine situ et moribus Germanorum«. U nekim se inskripcijama kodeksa navodi i »de
gestis«.
Zbog našeg nedostatna poznavanja Tacitova ţivota i javnoga rada, njegovih osobnih odnosa s
vladarima i moćnicima iz vladareve okoline, nije lako precizno ocrtati Tacitov politiĉki stav. Koristeći
oskudne podatke iz Tacitova djela i djela njegovih suvremenika teško je doći do zadovoljavajućeg i opće
prihvatljiva rješenja. U optjecaju su tri suprotstavljene teze.***
Slijedimo jednu koja nam se ĉini najutemeljenijom: Senatorska aristokracija, kojoj je pripadao Tacit,
prilagoĊavajući se uvjetima principata, teorijski je i dalje njegovala republikanske misli, potajno ţaleći za
svojom izgubljenom moći. Stoiĉka joj je filozofija i stilizacija ţivotnog ponašanja pruţala sliku starorimskoga
morala. Osjetivši da joj se, nakon teških iskušenja pod Flavijevcima, osobito pod Domicijanom, s dolaskom
Nerve i Trajana pruţa mogućnost obnove politiĉke uloge, ona se ponadala uspješnom pomirenju slobode
(libertas) i vladavine prvoga ĉovjeka drţave (principatus). Tom je idejom bio osobito zagrijan krug oko Plinija
MlaĊega, bliskog caru Trajanu. Tacit se nije zanosio prevelikom nadom, jer se njegova razmišljanja
zadrţavaju na »prividu slobode« (loco libertatis) pod principatom (Historije), a njegova skepsa ide i dalje (u
Analima) do potpuno pesimistiĉkog pogleda na mogućnost izmirenja slobode i monarhijske ideje i do

4
spoznaje da se formalnim obnavljanjem senatskih prava nije i stvarno obnovila senatska moć. Zadrţavajući
opozicijski stav prema principatu, Tacit, kao predstavnik društvenog sloja kojem je po roĊenju i odgoju
pripadao, zazire meĊutim i od prevelike republikanske slobode koju i ne smatra slobodom (libertas), nego
bezakonjem (licentia). S druge pak strane uvida da u principatu gradani upadaju u sve veći ropski poloţaj
(servitus). Iz te antinomije parova libertas - licentia i principatus - servitus izvire i Tacitovo tragiĉno poimanje
rimske povijesti u njegovu velikom historijskom djelu.
Iako slijedi tragove svojih prethodnika analista, osobito Salustija, Tacit ne niţe dogaĊaje
objašnjavajući ih neposrednim, najbliţim uzrocima ili samo povodima, nego nastoji dati dublja tumaĉenja.
*** W. Jens, Hermes 84, 1956, str. 331.

Pri tom dolazi do izraţaja njegova virtuoznost u kompoziciji dramatiĉnih prizora i znalaĉkoj
karakterizaciji likova, psihologiji pojedinca i mase obuzete vlastitim strastima ili zavedene podrivanjem
vještih smutljivaca. Oba su velika historijska djela Tacitova puna takvih pomno komponiranih dramatiĉnih
scena. Crtajući beskrupulozne postupke skorojevića iz vladareve okoline, on ne ţeli ĉitatelja zabaviti
sablaţnjivim dvorskim anegdotama, kao što su ĉinili drugi analisti prije njega i kao što će neposredno poslije
njega uĉiniti Svetonije; prije ţeli ĉitatelja potresti, prenijeti mu ono što sam osjeća u duši. Zna da u sveopćoj
pokvarenosti carskih vremena ima mjesta i za velike, nepotkupljive duhove, a ne zaboravlja ni na plemenite
postupke inaĉe tamnim bojama ocrtanih likova. Antiquus i priscus kod Tacita su uvijek epiteti pohvalna
znaĉenja (H. II 5. 64; A. VI 32). Plemenito porijeklo kao da u Tacitovim aristokratskim oĉima ima vrijednost
samo po sebi (A. IV 3. VI 27. XIV 14). Za robove i barbare uglavnom ima rijeĉi osude (A. 1 76. II 85. XI 36;
Germ. 23. 33; H. 2. sqq. 13) i vrlo rijetko razumijevanja za njihovu ljubav prema slobodi (Agr. 30; A. II 88.
IV 72). Iz prije spomenutog Tacitova osvjedoĉenja da je povratak republike samo pusta tlapnja i da se osjećaj
slobode moţe nositi samo duboko zapretan u srcu razumljiv je i njegov rezerviran stav prema onima koji
odveć otvoreno izraţavanju svoju slobodoljubivost, kao Helvidije Prisko (H. IV 6) ili Peto Trazeja (A. XIV
12). Ali ima razumijevanja i rijeĉi divljenja za one koji su zbog svojih uvjerenja spremni poći u smrt (A. IV
34. sqq. XV 57. XVI 16).
Sam kao da se, osobito pod Domicijanom, drţao rijeĉi iskusnog Seneke: »sapiens numquam potentium
iras provocabit, immo declinabit, non aliter quam in navigando procellam«19 (ep. 14, 7), i: »sapiens nocituram
potentiam vitat, hoc primum cavens ne vitare videatur. pars enim securitatis et in hoc est non ex professo eam
fugere, quia quae quis fuglt damnat»20 (ibid. 8).
19
Sen.. Ep. 14, 7: ―I zato mudar ĉovek nikad neće izazivati gnev moćnih ljud, nego će ga izbegavati kao oluju koja besni na moru‖
(Pisma prijatelju, prev. Albin Vilhar, Novi Sad, MS, 1978).
20
Sen. Ep. 14, 8: »Na isti naĉin postupa i mudar ĉovek: on beţi od moći i sile koje bi mu mogle naškoditi, ali na takav naĉin da se ne
moţe videti da ih izbegava. Jer jedan deo sigurnosti nalazi se i u tome da ne pokaţemo da teţimo da je postignemo i da smatramo za
zlo ono što izbegavamo.« (Prev. A. Vilhar, Novi Sad, 1978).

U filozofskim poimanjima Tacit je eklektik, ne slijedi slijepo nijednu sljedbu, iako su u njegovo doba,
osobito u krugovima rezigniranih i prema javnom ţivotu rezerviranih aristokrata, velikog odjeka bila našla
uĉenja Zenonove i, nešto manje, Epikurove škole. Ni u religioznim uvjerenjima nema kod Tacita pune
dosljednosti. Gledajući oko sebe tolike primjere nekaţnjene neĉovjeĉnosti i trpljenja neduţnih, Tacit je -
nikakvo ĉudo - morao doći do predodţbe kako su bogovi ravnodušni prema ljudskoj sudbini: »adprobatum est
non esse curae deis securitatem nostram, esse ultionem« 21 (H. 1 3); »eadem illos deum ira, eadem hominum
rabies, eaedem scelerum causae in discordiam egere« 22 [ibid, II 38); »propitiis, si per mores nostros liceret,
deis« 23 (ibid, III 72); »deum ira in rem Romanam« 24 (A. IV 1); »aequitate deum erga bona malaque
documenta»25 (ibid, XVI 33); »quae [prodigiaJ adeo sine cura deum eveniebant, ut multos post annos Nero
imperium et scelera contmuaverit»26 (ibid, XIV 12). RjeĊa su mjesta gdje se Tacit o bogovima izraţava kao
Rimljanin vjernik.
Kao izvore za svoja historijska djela navodi Tacit: acta diurna (A. III 3. XIII 31. XVI 22), acta senatus
(A. V 4. XV 74), Agrippinae commentarii {A. IV 53), Gaja Plinija (H. III 28. A. 1 69), Korbulona (A. XV

5
16), Vipstana Mesalu (H. III 25. 28), Kluvija (A. XIII 20. XIV 2), Fabija Rustika (A. XIII 20. XIV 2. XV 61),
Sizenu (H. III 51), no u pravilu govori općenito o scriptores annalium (A. IV 53), scriptores senatoresque
eorundem temporum (A. II 88), celeberrimi auctores {A. IV 10), temporum illorum scriptores (A. XII 67. XIII
17). Nerijetko se poziva i na usmene izvore: »audire me memini ex senioribus« (A. III 16; isp. i XI 27. XV 41.
73).
21
Tac. Hist. 1 3: »potvrĊeno je da bogovima nije na brizi naša sigurnost nego osveta.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).
22
Tac. Hist. II 38: »Ista srdţba bogova, isti bijes ljudi, iste s ih prilike za zloĉinstva tjerale u razdor.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).
23
Tac. Hist. III 72: »uz milostivu naklonost bogova - ako je to moguće s obzirom na naš naĉin ţivota -« (Prev. J. Miklić, Zagreb,
1987).
24
»srdţba boţja spram rimske drţave«
25
A. XVI 33: »Zbog ravnodušnosti bogova prema dobrim i opakim primjerima.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
26
A. XIV 12: »Za te je pojave (ĉudna znamenja) bogovima bilo tako malo stalo da je Neron još mnogo godina nakon toga i dalje
vladao i zloĉine poĉinjao.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970),

Ĉesto se usteţe dati svoj sud o nekom dogaĊaju (A. 1 81. V 10. VI 7. XIII 20). Na nekim mjestima
suprotstavlja svoj sud izvješću drugih autora ili svjedoka: »scriptores ... tradiderunt. nobis videnturs (H. II
101); »invenio apud quosdam auctores ... ego reor« (A. II 37). Produbljeni je pragmatizam u izlaganju
dogaĊaja (isp. H. 1 4: »ut non modo casus eventusque rerum, qui plerumque fortuiti sunt, sed ratio causaeque
noscantur«27 na mnogim mjestima zamagljen fatalizmom: »mihi, quanto plura recentium seu veterum revolvo,
tanto magis ludibria rerum mortalium cunctis in negotiis obversantur‖ 28 (A. III 18); »dubitare cogor, fato et
sorte nascendi ... an sit aliquid in nostris consiliis‖ 29 (ibid, IV 20); »fatali quodem motu ... seu prava sollertia‖
30
(ibid, V 4); »mihi haec ac talia audienti in incerto iudicium est fatone res mortalium et necessitate
immutabili an forte vol-vantur»31 (VI 22). Nije rijetka pojava da Tacit daje jedan uz drugi prirodan i
trnscendentalan uzrok: »Varus fato et vi Arminii cecidit«32 (A. 1 55), ili fatalistiĉki i teistiĉki: »fatum et ira
dei« (H. IV 26). Preteţno se ipak opredjeljuje za imanentno objašnjenje, a samo tamo gdje nije posve jasno,
pomišlja na djelovanje udesa.
Istanĉan osjećaj za koncizne, gotovo gnomske, nenametljive psihološke opaske Tacit dokazuje na više
mjesta: »neque femina amissa pudicitia alia abnuerlt«33 (A. IV 3); »proprium humani ingenii est odisse quem
laeseris«34 (Agr. 42); »haud ignarus summa scelera incipi cum periculo, peragi cum praemio«35 (A. XII 67);
»facetiis acerbis, quarum apud praepotentes in longum memoria est»36 (ibid, V 2); »quod in seditionibus
accidit, unde plures erant omnes fuere»37 (H. 1 56). Neprovjerene vijesti i prepriĉavanja koristi jedino u svrhu
temeljitijeg i nepristranijeg izvještavanja i uvijek na to upozorava ĉitatelja: »ut conquirere fabulosa et fictis
oblectare legentium animnos procul gravitate coepti operis crediderim, ita volgatis traditisque demere fidem
non ausim«38 (H. II 50), tako da obećanje dano na poĉetku obaju velikih povijesnih djela - »sine ira et studio«
i »neque amore quisquam et sine odio dicendus est« - nikako ne djeluje poput floskule nego kao iskrena
namjera, koju je pisac u preteţnoj mjeri i ispunio. Kod Tacita srazmjerno su rijetki i historijski ekskursi; nala-
zimo ih nešto u Historijama (II 3. 38. III 72. IV 83 sqq.) i Analim (III 26 sqq. - de principiis iuris', 21 sq. — de
astrologia; XI 22. - de quaestura). U opisima bitaka iz graĊanskih ratova izbija njegovo turobno raspoloţenje i
tragiĉna vizija bliske propasti. U dramatiĉnim slikama s pomno odabranim karakteristiĉnim i upeĉatljivim
detaljima vidljiva je sva veliĉina ovog historika. Poetiĉnost i patetiĉnost njegova stila bliska je pjesništvu i
njegovu zanosu. Ta je intencija, iako potjeĉe još iz peripatetiĉkih teorijskih stavova i helenistiĉkog doba koje
je davalo historije s traţenim uzbudljivim scenama i dramskim efektima, našla vidnog odjeka i u Tacitovu
Rimu. Dovoljno je sjetiti se Kvintilijanovih rijeĉi: »historia est proxima poetis et quodammodo carmen
solutum»39 (inst. orat. X 1, 31). I ranije je već Ciceron preporuĉao ovaj postupak rimskim piscima, osobito pri
sastavljanju historijskih monografija (isp. Cic. ad fam. V 12).
27
Tac. Hist. 1 4: »da se upoznaju ne samo izvanjski tokovi dogaĊaja - koji su ponajviše sluĉajni - nego smisao i uzroci.« (Prev. J.
Miklić, Zagreb, 1988).
28
A. III 18: »S obzirom na me, što više mislim na stare i novije dogaĊaje. to mi se više, u svakoj zgodi, ukazuju hiri ljudskoga
udesa.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).

6
29
A. IV 20: »To me potiĉe na sumnju da li sluĉaj koji ravna sudbinom već od roĊenja ... ili što stoji do naše mudrosti.« (Prev. J.
Kostović, Zagreb, 1970).
30
A. V 4: »po nekom kobnom nadahnuću ... ili nespretnom gorljivosti.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
31
A. VI 22: »Ali, kada ĉujem za te i sliĉne primjere, nadoĊe mi sumnja da li ljudskim stvarima upravlja usud i nepromjenljiva
nuţda, ili puki sluĉaj.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
32
A. 1 55: »Var je pao po usudu i od nasilja Arminijeva.«
33
A. IV 3: »ţena koja je izgubila stid ne bi mogla drugo da uskrati.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
34
Agr. 42: »0sobina je ljudskoga duha na onoga mrziti, koga si uvrijedio.« (Prev. M. Šrepel, Zagreb, 1889).
35
A. XII 67: »Doista ,osvjedoĉen da, iako je opasno zapoĉeti najveća zloĉinstva, isplati se izvršiti ih.« (Prev. J. Kostović, Zagreb,
1970).
36
A. V 2: »(obiĉavao se izrugivati Tiberiju) zajedljivim šalama koje mogućnici dugo pamte.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
37
Tac. Hist. I 56: »što se dogada u pobunama, tamo gdje ih bijaše više, bili su svi.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1988).
38
Tac. Hist. II 50: »Mada vjerujem da bi bilo daleko od ozbiljnosti zapoĉeta djela pretraţivati priĉanjima i izmišljotinama
naslaĊivati srca ĉitatelja, ipak se ne bih usudio lišiti vjerodostojnosti saopćenja i predanja.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1988).
39
Quintilian. Inst. orat. X 1, 31: »povijest je vrlo bliska poeziji i na neki naĉin pjesma u prozi.«

Ostvarenju bliskosti historiografije i pjesništva sluţi i Tacitov jezik, u izboru rijeĉi i naĉinu njihove
uporabe. Obojen je izrazito pjesniĉki (color poeticus), kao i jezik suvremenih govornika. Tacit ĉesto izbjegava
klasiĉnu rijeĉ zamjenjujući je kakvim izrazom iz stare Nevijeve, Enijeve ili Lukrecijeve jeziĉne riznice, kao
što je prije njega ĉinio i Salustije, a njegovo ugledanje na pjesnike ogleda se i u ĉestoj upotrebi jednostavnog
glagolskog oblika umjesto sloţenog (simplex pro composito). Njegov je vokabular obogaćen i mnogim
rijeĉima iz Vergilija i grecizmima svojstvenim pjesniĉkoj dikciji. Tacit izbjegava monotoniju nijansiranjem
(varietas coloris), izmjenom tempa: sad ţivahnim i brzim, sad mirnim i veliĉanstvenim pripovijedanjem. Radi
dramatskog efekta ĉesto pokraćuje iskaz (brevitas), prekida ga, zamjenjuje slikom, ispušta pomoćni glagol,
sluţi se asindetonom. Eliptiĉna, nagla, zgrĉena, nesimetriĉna reĉenica krije duboke, pronicljive, ali ĉesto samo
natuknute misli do kojih se ĉitatelj mora probiti vlastitim otkrivaĉkim postupkom. Odatle neopravdan sud o
Tacitovoj nedovoljnoj jasnoći. Tacit slika jednim, krepkim potezom. Stoga je i nikla poznata poslovica da
svaka Tacitova rijeĉ vrijedi koliko i ĉitava Livijeva reĉenica.

***

HISTORIJE
»neque amore quisquam et sine
odio dicendus est« (Hist. 1 1, 3)
Tacit je napisao Historije nakon Agrikole i Germanije, negdje izmeĊu 101. i 109. n.e. U tom se djelu
prikazuju dogadaji od Neronove smrti do smrti cara Domicijana, od 69. do 96. n.e., razdoblje dakle poslije
onoga koje će Tacit tek kasnije opisati u Analima. Vrijeme je poštedjelo samo ĉetiri prve i poĉetak pete knjige.

U prvoj se knjizi, koja obuhvaća vrijeme od sijeĉnja do oţujka 69. n.e., prikazuje stanje u prijestolnici
nakon Neronove smrti, pohod Galbin iz Hispanije u Rim, njegova kratkotrajna vladavina, zavjera Otonova
protiv Galbe i njegov uspon na prijestolje, ubojstvo Galbe, ustanak Vitelijev na ĉelu germanskih vojski i
pripreme Otonove za ratni pohod protiv Vitelija.

Druga knjiga, koja iznosi pobunu istoĉnih legija pod vodstvom Vespazijana, ratne operacije u
sjevernoj Italiji, Otonovu smrt, Vitelijev put prema Italiji i Vespazijanov konaĉan otpad od Vitelija, obuhvaća
vrijeme od oţujka do rujna 69. n.e.

Treća knjiga (kolovoz - prosinac 69. n.e.) posvećena je opisu borbi izmeĊu vitelijevaca i flavijevaca u
Italiji, na putu prema Rimu i na ulicama samoga Rima, poţaru Kapitolijskog hrama, smrti Vitelijevoj i
ustoliĉenju dinastije Flavijevaca.

7
 U ĉetvrtoj knjizi (sijeĉanj - srpanj 70. n.e.) govori se o sporovima u senatu, politiĉkim potezima nove
vlasti, no najvaţniji je njezin sadrţaj ustanak Gala i Germana pod vodstvom Julija Civila.

I na kraju, u saĉuvanom dijelu pete knjige (sijeĉanj -rujan 70. n.e.), dan je širok opis Judeje, njena
glavnog grada Jeruzalema i analiza vojno politiĉkog poloţaja njegova na poĉetku Titove opsade grada. Knjiga
završava opisom vojnih operacija u Germaniji i pregovorom izmeĊu rimskoga vojskovode Cerijala i ustanika
Civila.
Naslov se ovoga djela oslanja na istoimena djela Tacitovih prethodnika Sizene, Salustija i Azinija
Poliona, a vjerodostojnost mu potvrduje i Tertulijan koji pedesetak godina poslije Tacita, pobijajući bajku o
Ţidovima koji navodno oboţavaju magareću glavu, veli da tu laţnu priĉu donosi »Cornelius Tacitus in quinta
Historiarum suarum« (Terlullian. Apol. 16). Sadrţaj samoga pojma precizira Aulo Gelije u svom djelu Noctes
Atticae oznaĉavajući da je »historia« pripovijedanje suvremenih dogadaja.Pojam »annales« Rimljani su,
naprotiv, pridrţavali za razdoblja koja prethode pišĉevu vremenu. Drugo nam svjedoĉanstvo o naslovu ovog
djela pruţa prijatelj Tacitov Plinije MlaĊi u ep. VII 33,1: »auguror nec me fallit augurium historias tuas
immortales futuras‖.40 Na kraju krajeva i sam Tacit omeĊuje svoje djelo na »nostra aetas« (H. 1 43).
Oslanjajući se na Jeronimove komentare uz Zahariju 3, 14: »Cornelius Tacitus, qui post Augustum usque ad
mortem Domitiani vitas Caesarum triginta voluminibus exaravit«41 (Comm. V 2. p. 913 sq. Vall.) struĉnjaci
zakljuĉuju da od tog broja 16 knjiga otpada na Anale, a 14 na Historije. I u cod. Laurentianus 68. 2. (Mediceus
II) i u drugim rukopisima zastupljen je ovakav naĉin brojenja.
40
Plin. Ep. VII 33, 1: »Slutim, a moja me slutnja ne vara, da će tvoji istorijski spisi biti besmrtni.« (Prev. A. Vilhar, Beograd, 1982).
41
Hieronym. Comm. V 2: »Kornelije Tacit, koji je u trideset knjiga opisao ţivote careva od Augusta do Domicijana.«

Redoslijed i povezanost sadrţaja obaju djela razabire se iz A. XI 11.: »utriusque principis [Augusta i
Klaudija] rationes [u vezi s ludi saeculares} praetermitto, satis narratas libris quibus res imperatoris Domitiani
composui. [u dijelu Historija koji obuhvaća povijest vladavine cara Domicijana]. nam is quoque edidit ludos
saeculares« .42
Navode iz nesaĉuvanih knjiga Tacitovih Historija nalazimo kod Paula Orozija (VII 3, 7. 9, 7. 10, 19.
19, 4. 34, 5), a izvjesno je da ih je koristio i Sulpicije Sever (Chron. 11 30, 3. i 6).
Prilog sadrţaju ovoga djela mogla su biti i dva pisma koja je Plinije MlaĊi uputio Tacitu na njegovu
molbu (Ep. VI 16; 20), 106. ili 107. n.e. i treće, već spomenuto (VII 33), u kojem ga prijatelj, ţeleći da i
njegovo ime naĊe dostojno mjesto u Tacitovim Historijama, upozorava na sluĉaj kojemu je bio sudionik. Dio
Historija mogla je predstavljati i knjiga koju je Tacit poslao Pliniju »ad adnotandum» (prema Ep. VII 20; 1.
VIII 7).
Karakteristiku vremena koje će opisati u Historijama i ozraĉja u kojemu će ostvariti ovo djelo Tacit navješćuje
u Agrikoli: »memoriam prioris servitutis ac testimonium praesentium bonorum»43 (Agr. 3). Pristupajući
sadrţaju ne »vetera et scripta aliis« nego »nova«, iako ne i »intacta (aliis)« - da se posluţimo rijeĉima Plinija
Mladeg (Ep. V 8, 12) - Tacita nisu morale pri pisanju zaokupljati tjeskobne misli na mogući nepovoljan prijem
i odjek njegova djela kod osobito zainteresirana.ĉitateljstva. Protagonisti i sateliti tragiĉne epohe nestali su u
poţaru koji su sami potpalili ili su preostali, ali samo kao spaljeni panjevi iz kojih se zelene mladice više nisu
mogle razrasti, te je tako za Tacita otpao strah da bi na sebe mogao »navući teške uvrede«, kao i potreba da
izazove neĉiju makar i »beznaĉajnu zahvalnost«, iako se i u to vrijeme sigurno našlo onih »koji su priĉali da je
bio suviše škrt kad hvali i suviše izdašan kad kudi« (Plin. Ep. V 8, 13).
42
A. XI 11: »Neću kazati koji su kriteriji vodili oba vladara, dosta sam ih ispripovjedio u knjigama gdje sam napisao povijest cara
Domicijana. Jer i on dade stoljetne igre.« (Prev. J. Kostović, Zagreb, 1970).
43
Agr. 3: »spomen preĊašnjega ropstva i svjedoĉanstvo sadašnje sreće« (Prev. M, Šrepel, Zagreb, 1889).

8
 Tacit i Plutarh pisali su u isto vrijeme, mada je vjerojatno da je Plutarh biografije Galbe, Otona (i
Vitelija?) napisao nešto prije Tacita. Podudarnosti u njihovim izvještajima ne bi se ipak morale objasniti
ovisnošću jednoga o drugom, kako su ţeljeli dokazati neki struĉnjaci u prošlom stoljeću (O. Clason, Plutarch
u. Tacitus, Eine Quellenuntersuchung, Berlin 1870, str. 73) nego korištenjem zajedniĉkih izvora, od kojih je
na prvom mjestu enciklopedijsko djelo Plinija Starijeg. Njega je Tacit prije svega skratio, nadomještajući
analistiĉki poredak saţetim i sadrţajnim preciziranjem širokih opisa, izbacujući nevaţne detalje - citate,
geografske i historijske ekskurse - saţimljući opise ratnih operacija sl. Pri tom je izmijenio i politiĉko gledište:
umjesto flavijevskog karaktera svog izvora (isp. H. II 101: »Scriptores temporum, qui potiente rerum Flavia
domo monimeta bielli huiusce composuerunt, curam pacis et amorem rei publicae, corruptas in adulatio-nem
causas, tradidere‖ 44 - što se svakako odnosi na Plinija Starijeg) dao je oduška svojim aristokratskim i
senatorskim simpatijama prema Galbi, svaljujući vjerolomnost plemstva i njegovih vojskovoda na podrivaĉku
aktivnost Otona i njegovih pokvarenih pomagaĉa.
Paţnja se Tacitova u Historijama zadrţava na gibanjima masa. Tacit ponire u psihologiju gomile koja
uţiva u prevratima, u prizorima krvoprolića, koja je uvijek spremna da ode za onim tko joj ponudi više u
novcu, plijenu, poloţaju. Ne izmiĉe njegovu oštrom oku ni servilnost, povodljivost i prevrtljivost
provincijskog gradskog vijeća (II 52). Snaga je Tacitova što u koncentraciji na kakav zastrašujući detalj zna
pruţiti presjek raspoloţenja aktera i statista: »Takvo je bilo rasploţenje da se najgoreg zlodjela smjelo laćala
nekolicina, «većina ga htjela, svi dopuštali« (I 28); što i logiĉkim zakljuĉkom na neoĉekivanu mjestu zna
zateći ĉitatelja: »U graĊanskim se naime ratovima zarobljenici ne pretvaraju u plijen« (11 44); što uzgrednom
opaskom zna potencirati strahotu promatrana zbivanja: »Dok je vojnik naime bio zaokupljen krvlju i klanjem.
ratni je plijen padao u ruke svjetini« (III 83).
44
Tac. Hist. II 101: »Povjesnici koji su za vladavine flavijevske kuće sastavili povijesti ovog rata naveli su laskom izopaĉene
uzroke: brigu za inir i ljubav prema drţavi.« (Prev. J. Miklić, Zagreb, 1987).

No, mada manje negoli u Analima, Tacit nam je i u Historijama podario nekoliko mraĉnih, tragiĉnih,
ali i nezaboravnih likova. Na prvom je mjestu, i najzaokruţeniji, lik cara Otona, pretvornog i podlog
uzurpatora, punog pritajenih strasti, koji, uspevši se na prijestolje, gotovo daje naslutiti da bi, za to mraĉno
doba, mogao postati umjeren i uzoran vladar, a svojim dragovoljnim odlaskom u smrt za dobrobit drţave
pobuĊuje u velikoj mjeri saţaljenje i simpatije.
Vitelije je bestijalna figura odana niskim strastima. Njegov lik u svoj njegovoj okrutnosti Tacit
ogoljuje kontrastirajući ga s likom njegove majke Sekstilije - opet prefinjenim detaljem: »Priĉalo se paĉe da je
na prva pisma svog sina rekla kako nije rodila Germanika nego Vitelija« (II 64) - s drţanjem njegove ţene
Galerije (ibid.), pa i -paradoksalno - sa sudbinom brata mu Lucija Vitelija, »po manama jednaka bratu, koji je
za njegove vladavine bio priliĉno oprezan i koji s njime nije toliko dijelio njegovu sreću koliko je silom bio
uvuĉen u njegovu propast« (IV 2).
Na trećem je mjestu po doraĊenosti lik budućeg cara Vespazijana, prekaljena ratnika kojega je samo
tragiĉno stanje rimske drţave, što se našla u rasulu zbog stranaĉkih razmirica, natjeralo da se odazove pozivu
vojskovoda i vojnika i prihvati carsku vlast.
Njegov je lik ostao neokaljan jer je sve higijenske mjere, neophodne za uĉvršćenje nove vlasti, Tacit
pripisao Mucijanu, namjenjujući Vespazijanu ulogu donosioca konaĉnog mira i kakva-takva boljitka nakon
burnih godina gradanskih ratova. Velika je šteta što zbog gubitka ostalih knjiga Historija o likovima koji su u
saĉuvanim tek skicirani moramo samo nagaĊati - o liku plemenitog i samozatajnog Tita, ambicioznog i
himbenog Domicijana -i po sjaju prvih knjiga naslućivati veliĉinu lakune u rimskoj i svjetskoj knjiţevnosti.
***
Sve ove kvalitete koje izdiţu Tacitovo historijsko djelo daleko iznad njegovih prethodnika i nastavljaĉa bile su
glavnim uzrokom što su ga potonje generacije, navikle da u djelima historika traţe samo dvorske intrige,
anegdotske i biografske bizarnosti ili antikvarske zanimljivosti, zaboravile. Kršćanska su ga pak stoljeća
ignorirala zbog njegova negativna prikaza vjerovjesnika nove religije i izrugivanja Mojsijeva kulta. Ni u
vrijeme preporoda, kad se ponovo pojavljuju i prepisuju rukopisi Tacitovih djela, Tacit nije na osobitoj cijeni,

9
jer su humanisti bili redom okrenuti ciceronijanizmu, te im je Livijevo povijesno djelo, stilski bliţe Ciceronu,
bilo prihvatljivije. Tek s pojavom protureformacije i velikih duhovnih gibanja i potresa što su zahvatili ĉitav
zapadnoevropski kulturni prostor staloţena i simetriĉna Ciceronova reĉenica prestaje biti primjerena strasnom
uzletu misli i prevratniĉkih ideja. Na Tacitu i Seneki nadahnjuju se Corneille (Othon, 1664), Racine
(Britanicus, 1669), Alfieri (Ottavia), Montaigne, Francis Bacon, Milton, Pascal, La Bruyere. Taci-tov
antimonarhistiĉki stav koriste francuski enciklopedisti i revolucionari u borbi protiv apsolutizma. Devetnaesto
stoljeće, koje donosi velik napredak u politiĉkim, historijskim i filološkim znanostima, konaĉno pristupa
Tacitu mirnije, uoĉavajući u njegovu djelu vrijednosti i nedostatke povijesnog rada i istiĉući veliĉinu i
originalnost nje-gova umjetniĉkog genija.

RUKOPISNA PREDAJA

Za uspostavu teksta Tacitovih Historija stoje danas struĉnjacima na raspolaganju 2 kodeksa, od kojih
ipak jedino Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) i Leidensis BPL 16. B pruţaju izvornu i neporemećenu tradiciju,
dok su ostali ili od ovih derivirani ili - da se opreznije izrazimo - u vrlo bliskoj vezi s njima. Prvo mjesto meĊu
njima bez sumnje i danas drţi cod. Laurentianus, mada i Leidensis pruţa mnoge lekcije od velikog znaĉenja i
nikako ga ne bi valjalo zanemariti.
Cod. Laurentianus 68. 2. (Mediceus II) napisan je u montekasinskom samostanu izmeĊu 1038. i 1058.
godine (E. A. Lowe, The Unique Manuscript of Tacitus' Histories, Casinensia I, 1929, str. 260. sqq.)
pravilnom beneventanom na dobro obraĊenom pergamentu. Obuhvaća 30 kvaterniona i jedan slobodan list.
Listovi 1v – 47r sadrţavaju Anale kirj. 11-16, a listovi 48r – 103v Historije knj. 1-5. Listovi 3 i 6 osmoga
kvaterniona nestali su u nepoznato vrijeme. Na poĉetku teksta nema inskripcije, a knjige su numerirane prema
redoslijedu 11-21. Listovi 1r i 47v (kao i drugi stupac listova 47r i 103v) ostali su neispisani. Tekst je ispisan u
dvama stupcima koji, osim na nekoliko listova, imaju po 35 redaka. Prema svemu sudeći kodeks se u ĉuvenom
samostanu zadrţao kojih tri stotine godina i zainteresirani su ga ĉitaoci priliĉno ĉesto koristili. Kasnije su
naime ruke u razliĉita vremena mnogo toga u tekstu ispravile ili izmeĊu redaka ponovo ispisale izblijedjela i
nejasna mjesta teksta (Giarratano, Hist. edit,. Romae 1939. p.VI). Nestali su i prijepisi kodeksa sa prije
spomenutih listova (Hist. 1 69-75,2. 1 86,2:-II 2,2). Da su takvi prijepisi postojali još na poĉetku 15. st., vidi se
iz pisma što ga je Poggio uputio Niccolu Niccoliju 1427. (ep. III 14), a istu ĉinjenicu potvrĊuje i cod.
Vaticanus 1958. (napisan 1449), ĉiji knjiţniĉar na koncu manuskripta svjedoĉi da je »ab exemplo
transscripsisse quod inter cetera de quibus scitur non est pessimum neque mendo.sissimum« (sliĉno i cod.
Bodleianus 27605). Lako je pak dokazati da se cod. Vaticanus ne smije svesti na cod. Laurentianus niti na
stari prijepis nego na neki primjerak deriviran iz njih. Giovanni Boccaccio uzeo je prije godine 1370. ovaj
kodeks iz samostanske knjiţnice koja je u to vrijeme bila posve zapuštena i prekrivena prašinom. (H.
Rostagno, Codices graec. et lat. photographice depicti VII 2., Lugduni Batavorum, 1902. p. VI). Niccolo
Niccoli je 1378, poslije smrti Boccacciova baštinika Martina de Signa, došao u posjed njegovih kodeksa, a on
sam, koliko se zna, nije prikupio nijedne knjige iz montekasinskog samostana. Niccoli je kodeks oporuĉno
ostavio firentinskom Konventu Svetoga Marka. Odatle je, u pobliţe neodreĊeno vrijeme, prešao u biblioteku
Laurentianu, gdje ga je prvi 1599. vrlo pomno kolacionirao Curtius Pichena. Od vremena Pichene kod svih se
izdavaĉa uvrijeţilo mišljenje da ostali kodeksi koji sadrţavaju ova Tacitova djela potjeĉu jedino od
Medicejskog kodeksa. Ovo je mišljenje u novije vrijeme osporio C.W. Mendell (Amer. J. Phil. 72, 1951, str.
337 sqq. i 75, 1954, str. 250 sqq, Tacitus, New Haven, 1957, str. 328) dokazujući samosvojan karakter cod.
Leidensis BPL. 16. B., koji se danas ĉuva u knjiţnici leidenskog Sveuĉilišta. Ostale manje znaĉajne kodekse
nabrajamo ovdje prema podjeli koju je, s obzirom na završetke teksta, proveo gore spomenuti znanstvenik. Za
iscrpnu obavijest upućujemo na isto autorovo djelo str. 294-344:

I. Bodleianus 27605
Bodleianus 34372

10
 Gudianus 118
Harleianus 2764
Jesu Collegii Oxoniensis 109
Laurent. 63,24 i 68,5
Malatestinus Caesenas II 13,5
Parmensis 861
Urbinas Lat. 412
Vaticanus Lat. 1958
Yalenses I. II. III.

II. Neapolitanus IV C 22. 23.

Parisiensis Regius 6118
Vaticanus Lat. 1863
Venetus 381
Vindobonensis 49
III. Budensis 9
Hauniensis S 496
Neapolitanus IV C 21
Ottoboniani 1422 i 1748
Vaticanus Lat. 1864
Vaticanus Lat. 2965
Laurent. 68,4

Cori. Leidensis BPL 16. B. papirni je kodeks napisan u Italiji 1474. god. ili nešto kasnije, tj. poslije
editio Spirensis, (oko 1470) ali, kako se ĉini, prije izdanja F. Puteolanusa (oko 1480). Nosi inskripciju: Ex
Cor. Taciti libro undecimo, ali slijedeće knjige nisu oznaĉene brojevima, iako je ostavljen razmak izmeĊu njih.
Druga je ruka ispravila neke iskvarene lekcije (ali je, nerijetko, tim intervencijama podala lošiji tekst) i na
margini ispisala mnoge rijeĉi koje je prepisivaĉ kodeksa bio ispustio. U tekstu se priliĉno ĉesto sreću
interpolacije, manje u Historijama negoli u drugom dijelu Anala. Od velikog je znaĉaja to što se i ovdje mnoge
lekcije podudaraju s konjekturama koje su struĉnjaci saĉinili od vremena Puteolanusova izdanja pa sve do
današnjeg dana, radeći na upotpunjavanju i popravljanju teksta Medicejskog rukopisa.
Ne teţeći za iscrpnim prikazom, spomenut ćemo ovdje nekoliko vaţnijih izdanja cjelokupnih Tacitovih djela
što su uslijedila nakon veĉ spomenutih editio princeps i editio Puteolani i proširila corpus Taciteum ili bilo na
koji naĉin unaprijedila njegovo prouĉvanje.
Izdanju koje je 1515. Beroaldus pripremio za papu Leona X dodano je prvih pet knjiga Anala iz manuskripta
Mediceus 1 (Laurentianus 68. 1) što ga je spomenuti papa neposredno prije toga bio nabavio iz nekog
samostana u Njemaĉkoj.
1533. pojavljuje su u Baselu u tiskari Hieronymusa Frobeniusa bogato komentirano kritiĉko izdanje koje je
pripremio Beatus Rhenanus. Za rekonstukciju teksta redaktor uvodi cod. Budensis i prvi pokreće pitanje
autorstva Razgovora o govornicima. 1574. u Antwerpenu u tiskari Christophorusa Plantinusa objavljeno je
cjelovito izdanje Tacitovih djela za koje se prireĊivaĉ, uĉeni Justus Lipsius, posluţio, uz ostale, i cod.
Farnesianusom (dan. Neapolitanus IV. C. 21). U poširem uvodu, u kojem se govori o ţivotu i djelima
Tacitovim, navode se i svjedoĉanstva starih pisaca o Tacitu i fragmenti iz njegovih djela. Razgovor o
govornicima Lipsius, s ogradom, pripisuje Kvintilijanu, uvjeren da je Tacitovo autorstvo laţno (Fabii
Quinctiliani, ut videtur, Dialogus; an sui saeculi oratores antiquis et quare concedant: Cor. Tacito falso
inscriptus). Ovo je iscrpno izdanje ostalo dugo vremena osnovom mnogim potonjim izdanjima. Vaţnost
nevelikog, dvotomnog izdanja, tiskanog kod Hacka u Leydenu 1686-87, leţi u ĉinjenici što se prireĊivaĉ
Theodor Ryck, bazirajući tekst na Med. II, uz neznatne konzultacije cod. Parisiensis Regius, koristio

11
manuskriptom koji je pripadao Ruodolphusu Agricoli. Taj je rukopis, dugo vremena smatran izgubljenim ili
izmišljotinom redaktora, nedavno tek prepoznat u cod. Leidensis B.P.L. 16. B., neobiĉno vaţnom rukopisu
koji pokazuje zamjetnu neovisnost o Med. II. 1752. biljeţi se prvi pokušaj modemo koncipiranog kritiĉkog
izdanja. Izdavaĉ je Weidmann iz Leipziga. PrireĊivaĉ Ernesti u obimnom predgovoru nabraja i opisuje sve
dotad poznate manuskripte, ali se iz kritiĉkog aparata vidi da za emendaciju teksta koristi samo cod. Gudianus
118. Ernestijev tekst revidiran je u izdanju Fridricha Augusta Wolfa i J.J. Oberiina 1801. ponovnim
korištenjem cod. Budensis 9. 1832-39. pojavljuju se kompletna Tacitova djela u redakciji G. A. Rupertija. U
predgovoru je dan potpun pregled manuskripata poznatih do tog vremena, a u dodatku bibliografija radova o
Tacitu.
Uistinu moderno pripremljen tekst objavljuje kod Teubnera 1850-51. Karl Felix Halm. Ista se osnovna
redakcija teksta pojavljuje u drugom izdanju 1857, u trećem 1874, u ĉetvrtom 1883, godinu dana nakon
Halmove smrti. Peto potpuno revidirano izdanje prireĊuje G. Andresen 1926-28, šesto (1934-37), sedmo
(1949-50) i sva potonja E. Kostermann.
Od vaţnijih modernih izdanja Tacitovih većih djela spomena su vrijedni: Oxfordski tekst Anala (1906) i
Historija (1910) u redakciji C. D. Fishera, Goelzerov tekst Anala (1923-25) u Libraire Bude s francuskim
prijevodom i tekst Historija (1920) s komentarom u Libraire Hachette, tekst Anala od Haralda Fuchsa
objavljen u Editiones Helveticae (Frauenfeld) 1949, školska izdanja Carla Heraeusa (Historije - prvo 1864;
ĉetvrto II, sv. 1899 i peto I. sv. 1904. u obradi sina mu Wilhelma Heraeusa) i Emilea Jacoba (Anali - prvo izd.
Paris, 1875-77, drugo izd. 1885-86), Holbrookovo izdanje Anala (Macmillan, 1882) i Furneauxovo izdanje
istog djela (Oxford Press, 1884), te Spoonerovo izdanje Historija (Macmillan, 1891). Naše je izdanje Historija
pripremljeno prema Köstermannovu kritiĉkom izdanju iz 1969. Na nekim smo se mjestima poveli za
Heraeusom. Biljške su uglavnom saĉinjene prema školskom izdanju C. Heraeusa.

TACIT

historije
12
LIBER PRIMVS
1. Initium mihi operis Servivs Galba iterum Titvs
Vinivs consules erunt. Nam post conditam urbem
octin-gentos et viginti prioris aevi annos multi
auctores rettule-runt, dum res populi Romani
memorabantur, pari elo-quentia ac libertate:
postquam bellatum apud Actium atque omnem
potentiam ad unum conferri pacis interfuit, magna
illa ingenia cessere; simul veritas pluribus modis
infracta, primum inscitia rei publicae ut alienae,
mox libi-dine adsentandi aut rursus odio adversus
dominantes: ita neutris cura posteritatis inter
infensos vel obnoxios. Sed ambitionem scriptoris
facile averseris, obtrectatio et livor pronis auribus
accipiuntur; quippe adulationi foedum cri-men
servitutis, malignitati falsa species libertatis inest.
Mihi Galba Otho Vitellius nec beneficio nec iniuria
cogniti. Dignitatem nostram a Vespasiano
inchoatam, a Tito auctam, a Domitiano longius
provectam non abnue-rim: sed incorruptam fidem
professis neque amore quis-quam et sine odio
dicendus est. Quod si vita suppeditet, principatum
divi Nervae et imperium Traiani, uberiorem
securioremque materiam, senectuti seposui, rara
tem-porum felicitate, ubi sentire quae velis et quae
sentias dicere licet.
2. Opus adgredior opimum casibus, atrox proeliis,
dis-cors seditionibus, ipsa etiam pace saevom.
Quattuor prin-cipes ferro interempti; trina bella
civilia, plura externa ac plerumque permixta;
prosperae in Oriente, adversae in Occidente res:
turbatum Illyricum, Galliae nutantes, per-domita
Britannia et statim missa, coortae in nos Sarma-
tarum ac Sueborum gentes, nobilitatus cladibus
mutuis Dacus, mota prope etiam Parthorum arma
falsi Neronis ludibrio. lam vero Italia novis
cladibus vel post longam saeculorum seriem
repetitis adflicta; hausta aut obruta [urbes],
fecundissima Campaniae ora; et urbs incendiis
vastata, consumptis antiquissimis delubris, ipso
Capitolio civium manibus incenso. Pollutae
caerimoniae, magna adulteria; plenum exiliis mare,
infecti caedibus scopuli.
PRVA KNJIGA
1. Poĉetak će moga djela biti drugi konzulat Servija
Galbe s Titom Vinijem. Onih osam stotina i
dvadeset godina preĊašnjega doba poslije osnutka
grada mnogi su pisci naime prikazali - dok su
pripovijedali o povijesti rimskoga naroda - s
jednakom rjeĉitošću kao i slobodoumnošću. Pošto
je kod Akcija pala odluka u ratu, a prilog je mira
bilo da se sva vlast prenese na jednoga, plemeniti
se oni duhovi povukoše. Istovremeno se istina na
više naĉina iskvarila, prije svega nerazumijevanjem
javnoga ţivota, koji je postao stran, zatim ţeljom
za ulagivanjem ili, s druge strane, mrţnjom prema
vlastodršcima. Tako ni jednima ni drugima - ni
mrziteljima ni udvoricama - nije bilo stalo do
budućnosti. No, ulagivanje pisca lako se moţe
odbaciti, kleveta i jal primaju se otvorenim srcem.
Ta ulizivanje nosi u sebi odvratan prijekor zbog
ropstva, pakost - laţnu sliku iskrenosti. Galba,
Oton i Vitelije nisu mi poznati ni po dobroĉinstvu
ni po nepravdi. Ne mogu poreći da je moje
dostojanstvo zasnovano pod Vespazijanom, pod
Titom uvećano, pod Domicijanom još dalje
uznapredovalo. No oni koji su se obavezali na
nepokolebivu istinoljubivost ni o kome ne smiju
govoriti ni s ljubavlju ni s mrţnjom. Ako mi
dotekne ţivota, principat boţanskoga Nerve i
Trajanovu carsku vlast - plodniju i manje osjetljivu
gradu - ostavio sam za starost, u rijetkoj sreći
vremena, u kojima je slobodno misliti ono što ţeliš,
a ono što misliš reći.
2. Prihvaćam se djela bogata nesrećama, puna
strašnih bitaka, razdora i buna, ĉak i u miru uţasna.
Ĉetiri cara smaknuta maĉem, tri graĊanska rata,
više vanjskih ratova, a ponajĉešće i jednih i drugih
istovremeno. Uspjesi na Istoku, neuspjesi na
Zapadu, uznemiren Ilirik, Galije nepouzdane,
Britanija pokorena i smjesta napuštena;
podigla se na nas plemena Sarmata i Sveba,
proslavio se svojim i našim porazima Daĉanin.
Umalo se na oruţje ne digoše i Parti, zavedeni
vještom varkom laţnoga Nerona. Italija sasvim
dotuĉena novim nesrećama ili onima koje se
ponoviše nakon dugog niza vjekova. Progutana ili
zatrpana preplodna obala Kampanije i grad
opustošen poţarima u kojima su uništena najstarija
svetišta, a i sam Kapitolij spaljen rukama graĊana;
oskrvnjeni sveti obredi, neĉuvena preljubništva,
more puno prognanika,
13
Atrocius in urbe saevitum: nobilitas, opes, omissi
gestique honores pro crimine, et ob virtutes
certissimum exitmm. Nec minus praemia
delatorum invisa quam scelera, cum alii sacerdotia
et consulatus ut spolia adepti, procuratio-nes alii et
interiorem potentiam, agerent verterent cuncta odio
et terrore. Corrupti in dominos servi, in patronos
liberti; et quibus deerat inimicus, per amicos
oppressi.
3. Non tamen adeo virtutum sterile saeculum, ut
non et bona exempla prodiderit. Comitatae
profugos liberos mat-res, secutae maritos in exilia
coniuges; propinqui auden-tes, constantes generi,
contumax etiam adversus tormenta servorum fides;
supremae clarorum virorum necessitates, ipsa
necessitas fortiter tolerata et laudatis antiquorum
mortibus pares exitus. Praeter multiplices rerum
huma-narum casus caelo terraque prodigia et
fulminum monitus et futurorum praesagia, laeta
tristia, ambigua manifesta;
nec enim umquam atrocioribus populi Romani
cladibus magisve iustis indiciis adprobatum est non
esse curae deis securitatem nostram, esse ultionem.
4. Ceterum antequam destinata componam,
repeten-dum videtur, qualis status urbis, quae mens
exercituum, quis habitus provinciarum, quid in toto
terrarum orbe validum, quid aegrum fuerit, ut non
modo casus eventus-que rerum, qui plerumque
fortuiti sunt, sed ratio etiam causaeque noscantur.
Finis Neronis ut laetus primo gau-dentium impetu
fuerat, ita varios motus animorum non modo in
urbe apud patres aut populum aut urbanum mili-
tem, sed omnes legiones ducesque conciverat,
evolgato imperii arcano, posse principem alibi
quam Romae fieri. Sed patres laeti, usurpata statim
libertate licentius ut erga prindpem novum et
absentem; primores equitum proximi gaudio
patrum; pars populi integra et magnis domibus
adnexa, clientes libertique damnatorum et exulum
in spem erecti: plebs sordida et circo ac theatris
sueta, simul deterrimi servorum, aut qui adesis
bonis per dedecus Neronis alebantur, maesti et
rumorum avidi.
5. Miles urbanus longo Caesarum sacramento
imbutus et ad destituendum Neronem arte magis et
impulsu quam
školjevi okaljani prolivenom krvlju. U gradu još
groznije mahnitanje. Plemstvo, bogatstvo, poĉasti -
i skrivane i pokazivane - krivice, a zbog vrlina -
najizvjesnija smrt. Nagrade prokazivaĉima ne
manje omraţene negoli njihovi zloĉini. Jedni se
dokopali kao plijena svećeništva i konzulata, drugi
upraviteljstava i tajnog utjecaja i sve progonili i
upropaštavali iz mrţnje i straha. Robovi podmićeni
protiv gospodara, osloboĊenici protiv zaštitnika,
napokon, i one koji nisu imali neprijatelja
upropastiše prijatelji.
3. Ne bijaše vijek ipak tako lišen vrlina da ne bi
pokazao i dobrih primjera. Pratile su izbjeglu djecu
majke, išle za muţevima u progonstvo ţene;
smioni srodnici, postojani zetovi, nepokolebiva,
ĉak i na mukama, vjernost robova; krajnje nevolje i
smrtne opasnosti znamenitih muţeva hrabro
podnesene, a svršeci ţivota dostojni proslavljenih
smrti pradjedova. Pored mnogovrsnih nesreća
ĉovjeĉanstva kobna znamenja na nebu i zemlji, i
opomene munja i proroĉanstva budućih dogaĊaja,
radosna i ţalosna, dvosmislena i oĉita. I nikad
naime nije strašnijim porazima rimskog naroda i
jasnijim znakovima potvrĊeno da bogovima nije na
brizi naša sigurnost nego osveta.
4. Ali, prije negoli ovo što sam naumio opišem,
ĉini se da treba ponoviti kakvo je bilo stanje grada,
kakvo raspoloţenje vojski, kakvo drţanje
provincija, što zdravo u ĉitavu svijetu, što bolesno,
da se upoznaju ne samo izvanjski tokovi dogadaja -
koji su ponajviše sluĉajni -nego smisao i uzroci.
Svršetak je Neronov bio doduše ugodan u prvoj
navali veselja, ali je izazvao i razliĉita
raspoloţenja, ne samo u gradu - kod otaca i naroda
ili u gradskoga vojnika - nego i kod legija i
vojskovoĊa, jer se narodom pronijela tajna carstva
da se vladarom moţe postati i drugdje, ne samo u
Rimu. No oĉevi se radovahu, posluţivši se smjesta
slobodom priliĉno neobuzdano, kako to već biva
spram vladara nova i nenazoĉna. Prvaci vitezova
najbliţi veselju oĉeva. Svanula je nada za bogati
dio naroda povezana s moćnim obiteljima,
štićenike i osloboĊenike osuĊenika i prognanika.
Siromašan puk, navikao na cirk i kazalište, zajedno
s onim najpokvarenijima od robova ili onima koji
su se upropastivši svoja dobra, hranili uz sramotno
sluţenje Neronu, utuĉeni i ţeljni ogovaranja.
5. Pošto gradski vojnik - navikao na dugogodišnju
sluţbu carevima i više varkom i na vanjski poticaj
negoli
14
suo ingenio traductus, postquam neque dari
donativom sub nomine Galbae promissum neque
magnis mentis ac praemiis eundem in pace quem in
bello locum praeven-tamque gratiam intellegit
apud principem a legionibus fac-tum, pronus ad
novas res scelere insuper Nymphidii Sabini
praefecti imperium sibi molientis agitatur. Et Nym-
phidius quidem im ipso conatu oppressus, set
quamvis capite defectionis ablato manebat
plerisque militum con-scientia, nec deerant
sermones senium atque avaritiam Galbae
increpantium. Laudata olim et militari fama cele-
brata severitas eius angebat aspernantes veterem
discipli-nam atque ita quattuordecim annis a
Nerone adsuefactos ut haud minus vitia principum
amarent quam olim virtutes verebantur. Accessit
Galbae vox pro re publica honesta, ipsi anceps, legi
a se militem, non emi; nec enim ad hanc formam
cetera erant.
6. Invalidum senem Titus Vinius et Cornelius
Laco, alter deterrimus mortalium, alter
ignavissimus, odio flagi-tiorum oneratum
contemptu inertiae destruebant. Tardum Galbae iter
et cruentum, interfectis Cingonio Varrone consule
designato et Petronio Turpiliano consulari: ille ut
Nymphidi socius, hic ut dux Neronis inauditi atque
inde-fensi tamquam innocentes perierant. Introitus
in urbem trucidatis tot milibus inermium militum
infaustus omine atque ipsis etiam, qui occiderant,
formidolosus. Inducta legione Hispana, remanente
ea, quam e classe Nero con-scripserat, plena urbs
exercitu insolito; multi ad hoc numeri e Germania
ac Britannia et Illyrico, quos idem Nero electos
praemissosque ad claustra Caspiarum et bellum,
quod in Albanos parabat, opprimendis Vindicis
coeptis revocaverat: ingens novis rebus materia, ut
non in unum aliquem prono favore, ita audenti
parata.
7. Forte congruerat ut Clodii Macri et Fontei
Capitonis caedes nuntiarentur. Macrum in Africa
haud dubie tur-bantem Trebonius Garutianus
procurator iussu Galbae, Capitonem in Germania,
cum similia coeptaret, Cornelius Aquinus et Fabius
Valens legati legionum interfecerant,
po svojoj naravi naveden na izdaju Nerona - shvati
da mu se ne daje dar obećan od Galbe, niti mu je
po veliĉini plaća i nagrada jednak poloţaj u miru
kakav i u ratu te da je vladar zahvalniji legijama
koje su ga uzdigle na vlast, a inaĉe sklon na
prevrat, zloĉinaĉkim se povrh toga djelovanjem
prefekta Nimfidija Sabina, koji se trudio da doĊe
na vlast, dao poticati na bunu. Nimfidije je
sprijeĉen u samom pokušaju, ali, premda je bila
uklonjena glava odmetništva, u većine je vojnika
ostala zla savjest, a ĉinila su svoje i govorkanja
onih koji su grdili starost i lakomost Galbinu.
Hvaljena nekoć i u vojniĉkim priĉanjima slavljena
strogost njegova plašila je one koji su prezirali
staru vojniĉku stegu i koji su se kroz ĉetrnaest
godina pod Neronom bili navikli da ništa manje ne
vole mane vladara nego što su nekoć poštovali
vrline. Ĉula se k tomu i Galbina rijeĉ, ĉasna za
drţavu, njemu samom pogibeljna: da on kupi, a ne
kupuje vojnike. Ostalo, meĊutim, nije bilo s ovim u
skladu.
6. Nemoćna starca upropaštavahu Tit Vinije i
Kornelije Lakon - prvi jedan od najpokvarenijih
meĊu smrtnicima, drugi jedan od najvećih
kukavica - navlaĉeći na nj mrţnju zbog svojih
sramotnih djela i prezir zbog svoje mlitavosti. Spor
bijaše put Galbin i krvav zbog ubojstva budućeg
konzula Cingonija Varona i bivšeg konzula
Petronija Turpilijana. Jedan kao drug Nimfidijev,
drugi kao vojskovoda Neronov bez saslušanja i bez
sudske obrane stradaše kao neduţne ţrtve. Ulazak
u grad, nakon pokolja tolikih tisuća nenaoruţanih
vojnika, bijaše kobno znamenje, a i onima koji su
ubijali uţasan. Pošto je dovedena hispanska legija,
a i dalje se zadrţala ona koju je iz flote sastavio
Neron, grad bijaše pun neuobiĉajene vojske. K
ovomu još i mnogi odjeli iz Germanije, Britanije i
Ilirika, što ih je takoder Neron odabrao i poslao na
Kaspijska vrata i u rat koji je spremao protiv
Albanaca, a onda ih pozvao natrag da suzbije
Vindeksove pokušaje. Vladalo je opće prevratno
stanje, ne doduše naklonjeno odreĊenomu
pojedincu, ali zato na raspolaganju odvaţnomu.
7. Sluĉaj je htio te u isto vrijeme pristigoše vijesti
o smrti Klodija Macera i Fonteja Kapitona.
Macera, koji je u Africi nesumnjivo izazivao nered,
ubio je prokurator Trebonije Garucijan na Galbinu
zapovijed, Kapitona pak u Germaniji, budući da se
laćao sliĉna pothvata, ubiše Kornelije Akvin i
Fabije Valens, legijski legati, prije
15
antequam iuberentur. Fuere qui crederent
Capitonem ut avaritia et libidine foedum ac
maculosum ita cogitatione rerum novarum
abstinuisse, sed a legatis bellum suadenti-bus,
postquam impellere nequiverint, crimen ac dolum
ultro compositum, et Galbam mobilitate ingenii, an
ne alfius scrutaretur, quoquo modo acta, quia
mutari non poterant, comprobasse. Ceterum
utraque caedes sinistre accepta, et inviso semel
principi seu bene seu male facta parem invidiam
adferebant. Venalia cuncta, praepotentes liberti,
servorum manus subitis avidae et tamquam apud
senem festinantes, eademque novae aulae mala,
aeque gravia, non aeque excusata. Ipsa aetas
Galbae inrisui ac fastidio erat adsuetis iuventae
Neronis et imperatores forma ac decore corporis, ut
est mos volgi, comparanti-bus.
8. Et hic quidem Romae, tamquam in tanta
multitu-dine, habitus animorum fuit. E provinciis
Hispaniae prae-erat Cluvius Rufus, vir facundus et
pacis artibus clarus, bellis inexpertus. Galliae super
memoriam Vindicis obli-gatae recenti dono
Romanae civitatis et in posterum tri-buti
levamento. Proximae tamen Germanicis exercitibus
Galliarum civitates non eodem honore habitae,
quaedam etiam finibus ademptis pari dolore
commoda aliena ac suas iniurias metiebantur.
Germani(ci) exercitus, quod periculosissimum in
tantis viribus, solliciti et irati, super-bia recentis
victoriae et metu tamquam alias partes fovis-sent.
Tarde a Nerone desciverant, nec statim pro Galba
Verginius. An imperare voluisset dubium: delatum
ei a milite imperium conveniebat. Fonteium
Capitonem occisum, etiam qui queri non poterant,
tamen indignaban-tur. Dux deerat, abducto
Verginio per simulationem ami-citiae; quem non
remitti atque etiam reum esse tamquam suum
crimen accipiebant.
9. Superior exercitus legatum Hordeonium
Flaccum spemebat, senecta ac debilitate pedum
invalidum, sine constantia, sine auctoritate; ne
quieto quidem milite regi-men: adeo furentes
infirmitate retinentis ultro accende-
negoli im je bilo nareĊeno. Bilo ih je koji su
vjerovali da se Kapiton, omraţen doduše i odvratan
zbog lakomosti i pohote, klonio razmišljanja o
prevratu, ali da su legati, koji su ga nagovarali na
rat, pošto ga ne mogoše natjerati na nj, na svoju
ruku izmislili optuţbu i podmuklo ubojstvo, a
Galba da je to, iz prevrtljivosti svoga duha, ili da
dalje ne istraţuje - kako se god zbilo, kad se već
nije moglo promijeniti - odobrio. I jedna i druga
smrt primljene su inaĉe nepovoljno, i jedanput
omraţenom vladaru bilo dobri bilo zli postupci
donašahu jednaku mrţnju. Sve na prodaju,
svemoćni osloboĊenici, ruke robova grabeţljive u
iznenadnom preokretu i, kako to već biva, kod
starca u silnoj ţurbi. Ista zla i na novom carskom
dvoru, jednako teška, ali ne i jednako opravdana.
Sama je dob Galbina bila na podsmijeh i prezir
onima koji su bili navikli na mladost Neronovu i
koji su usporeĊivali careve po ljepoti i stasitosti,
kako je to već obiĉaj u svjetine.
8. U Rimu je dakle, kako se moglo i oĉekivati
kod tolika stanovništva, bilo ovakvo stanje duhova.
Glede provincija: Hispanijom upravljaše Kluvije
Ruf, muţ okretan u govoru i graĊanskoga kova,
posve neviĉan ratu. Galije su, pored sjećanja na
Vindeksa, bile obavezane skorašnjim poklonom
rimskog graĊanskog prava i daljnjom olakšicom u
porezu. Galske općine u susjedstvu germanskih
vojski nisu ipak uţivale istu ĉast; neke, kojima su
dapaĉe bila oduzeta njihova podruĉja, s jednakim
su bolom procjenjivale tuĊe pogodnosti i povrede
svojih prava. Germanske vojske - najopasniji dio
meĊu tolikim snagama - bijahu uznemirene i srdite
zbog ohola ponašanja nakon nedavne pobjede i u
strahu da im ne predbace kako su pomagale drugu
stranku. Kasno otpadoše od Nerona, a ni Verginije
se ne izjasni odmah za Galbu. Ostalo je dvojbeno
da li je uistinu htio carsku vlast. Opĉe je mišljenje
bilo da su mu vojnici ponudili carstvo. Ubojstvo
Fonteja Kapitona osuĊivali su ipak ĉak i oni koji
zbog toga nisu mogli ţaliti. Nedostajao im je
vojskovoda, pošto je Verginije bio povuĉen pod
izlikom prijateljstva, a ĉinjenicu što ga ne šalju
natrag i što ga dapaĉe okrivljuju primali su kao
optuţbu uperenu protiv njih samih.
9. Vojska Gornje Germanije preziraše legata
Hordeonija Flaka, nemoćna zbog starosti i slaboće
nogu, neustrajna i bez ugleda. Vojnikom ne
mogaše upravljati ni u miru;
16
bantur. Inferioris Germaniae legiones diutius sine
consu-lari fuere, donec missu Galbae A. Vitellius
aderat, censo-ris Vitellii ac ter consulis filius; id
satis videbatur. In Bri-tannico exercitu nihil irarum.
Non sane aliae legiones per omnes civilium
bellorum motus innocentius egerunt, seu quia
procul et Oceano divisae, seu crebris
expeditionibus doctae hostem potius odisse. Quies
et Illyrico, quamquam excitae a Nerone legiones,
dum in Italia cunctantur, Ver-ginium legationibus
adissent. Sed longis spatiis discreti exercitus, quod
saluberrimum est ad continendam milita-rem
fidem, nec vitiis nec viribus miscebantur.
10. Oriens adhuc immotus. Syriam et quattuor
legiones obtinebat Licinius Mucianus, vir secundis
adversisque iuxta famosus. Insignes amicitias
iuvenis ambitiose colue-rat; mox adtritis opibus,
lubrico statu, suspecta etiam Claudii iracundia, in
secretum Asiae sepositus tam prope ab exule fuit
quam postea a principe. Luxuria industria, comitate
adrogantia, malis bonisque artibus mixtus: ni-miae
voluptates, cum vacaret; quotiens expedierat, mag-
nae virtutes. Palam laudares, secreta male
audiebant: sed apud subiectos, apud proximos,
apud collegas variis inle-cebris potens, et cui
expeditius fuerit tradere imperium quam obtinere.
Bellum ludaicum Plavius Vespasianus (ducem eum
Nero delegerat) tribus legionibus administra-bat.
Nec Vespasiano adversus Galbam votum aut
animus:
quippe Titum filium ad venerationem cultumque
eius miserat, ut suo loco memorabimus. Occulta
fati et ostentis ac responsis destinatum Vespasiano
liberisque eius impe-rium post fortunam
credidimus.
11. Aegyptum copiasque, quibus coerceretur,
iam inde a divo Augusto equites Romani obtinent
loco regum: ita visum expedire, provinciam aditu
difficilem, annonae fecundam, superstitione ac
lascivia discordem et mobilem,
tek su se onda pravo raspravljali kad ih je, onako
goropadne svojom nemoći pokušavao obuzdati.
Legije Donje Germanije duţe su vrijeme bile bez
konzularnog legata, sve dok se po Galbinu nalogu
ondje nije pojavio Aulo Vitelije, sin Vitelija
cenzora i trostrukoga konzula. Ĉinilo se da je to
dovoljno. U britanskoj vojsci ni traga gnjevu: i
zaista, nijedne se druge legije za svih nemira
graĊanskih ratova nisu vladale besprekornije, bilo
zato što su bile daleko i razdvojene Oceanom, bilo
stoga što su se ĉestim vojnim pohodima nauĉile
više mrziti neprijatelja. Mir i u Iliriku, premda su
se legije koje je prizvao Neron, dok su boravile u
Italiji, u poslanstvima obraćale Verginiju. Ali,
razdvojene velikim prostorom - što je najzdravije
za uzdrţavanje vojniĉke odanosti - vojske nisu
utjecale jedna na drugu ni manama ni vrlinama.
10. Istok još uvijek miran. Sirijom i ĉetirima
legijama upravljaše Licinije Mucijan, muţ na
jednaku glasu po sreći i nesreći. Utjecajna
prijateljstva njegovao je iz ĉastoljublja još kao
mladić. Upropastivši ubrzo imanje i našavši se u
neodrţivom poloţaju, a naslutivši i bijes Klaudijev,
izmakao je u samoću Azije, te je tamo ţivio
ţivotom toliko bliskim ţivotu prognaniĉkom koliko
kasnije vladarskom. Mješavina raspuštenosti i
radinosti, ljubaznosti i drskosti, dobra i zla;
prekomjerne naslade u besposlici, velike hrabrosti
u svakom vojnom pohodu. Vidljivi postupci mogli
su se pohvaliti, potajno ponašanje njegovo na
lošem glasu. No kod potĉinjenih, kod prijatelja,
kod drugova - zahvaljujući razliĉitim mamcima -
utjecajan: ukratko, takav da mu je lakše bilo odreći
se vlasti negoli je zadobiti. Judejski je rat vodio
Flavije Vespazijan (vojskovoĊom ga bijaše izabrao
Neron), trima legijama. Vespazijan nije gajio
prema Galbi ni sklonosti ni netrpeljivosti; štoviše,
sina je Tita bio poslao da ga pozdravi i izrazi mu
poštovanje - kako ćemo spomenuti na prikladnom
mjestu. Da je znamenjima i proroštvima tajnovite
sudbine carska vlast bila predodreĊena Vespazijanu
i njegovoj djeci, uvjerili smo se nakon njegova
uspona na prijestolje.
11. Egiptom i ĉetama, kojima se morao drţati na
uzdi, sve tamo od boţanskog Augusta upravljaju
rimski vitezovi, vladajući njime kao kraljevi.
Ĉinilo se naime svrsishodnim provinciju teško
pristupaĉnu, ţitorodnu, nesloţnu i prevrtljivu
17
insciam legum, ignaram magistratuum, dom(u)i
retinere. Regebat tum Tiberius Alexander, eiusdem
nationis. Africa ac legiones in ea interfecto Clodio
Macro contenta qualicumque principe post
experimentum domini minoris. Duae Mauretaniae,
Raetia, Noricum, Thracia et quae aliae
procuratoribus cohibentur, ut cuique exercitui vici-
nae, ita in favorem aut odium contactu valentiorum
age-bantur. Inermes provinciae atque ipsa in primis
Italia, cui-cumque servitio exposita, in pretium
belli cessurae erant. Hic fuit rerum Romanarum
status, cum Servius Galba iterum Titus Vinius
consules inchoavere annum sibi ulti-mum, rei
publicae prope supremum.
12. Paucis post kalendas lanuarias diebus Pompei
Pro-pinqui procuratoris e Belgica litterae
adferuntur, superio-ris Germaniae legiones rupta
sacramenti reverentia impe-ratorem alium flagitare
et senatui ac populo Romano arbi-trium eligendi
permittere, quo seditio mollius acciperetur.
Maturavit ea res consilium Galbae iam pridem de
adop-tione secum et cum proximis agitantis. Non
sane crebrior tota civitate sermo per illos menses
fuerat, primum licen-tia ac libidine talia loquendi,
dein fessa iam aetate Gal-bae. Paucis iudicium aut
rei publicae amor: multi stulta spe, prout quis
amicus vel cliens, hunc vel illum ambitiosis
rumoribus destinabant, etiam in Titi Vini odium,
quin dies quanto potentior, eodem actu invisior
erat. Quippe hiantes in magna fortuna amicorum
cupiditates ipsa Gal-bae facilitas intendebat, cum
apud infirmum et credulum minore metu et maiore
praemio peccaretur.
13. Potentia principatus divisa in Titum Vinium
consu-lem, Cornelium Laconem praetorii
praefectum; nec minor gratia Icelo Galbae liberto,
quem anulis donatum equestri nomine Marcianum
vocitabant. Hi discordes et rebus mi-noribus sibi
quisque tendentes, circa consilium eligendi
successoris in duas factiones scindebantur. Vinius
pro M. Othone, Laco atque Icelus consensu non
tam unum ali-
zbog praznovjerja i razvratnosti, nevještu zakonima
i poglavarstvu, drţati ĉvrsto uz vladarsku kuću.
Upravljaše tada Tiberije Aleksandar, pripadnik
istoga naroda. Afrika i legije u njoj bile su nakon
ubojstva Klodija Macera zadovoljne bilo kakvim
vladarom, otkako su iskusile gospodara iz niţeg
staleţa. Dvije Mauretanije, Recija, Norik, Trakija i
one druge koje su drţali prokuratori, kako je koja
bila u susjedstvu kojoj vojsci, tako se doticajem s
moćnijima dala navoditi na naklonost ili mrţnju.
Neoruţane provincije - a navlastito sama Italija,
izloţena svakojakom ropstvu - bile su odreĊene za
ratnu nagradu. Takav je bio poloţaj rimske drţave
kad su Servije Galba drugi put i Tit Vinije kao
konzuli nastupili godinu sebi posljednju, drţavi
gotovo krajnju.
12. Nekoliko dana nakon januarskih kalenda
pristignu iz Belgike pisma prokuratora Pompeja
Propinkva s obaviješću da legije Gornje Germanije,
prekršivši poštovanje prema zakletvi, zahtijevaju
drugog zapovjednika i da senatu i rimskom narodu
prepuštaju slobodan izbor, ne bi li se pobuna što
blaţe prihvatila. Taj je dogaĊaj pospješio Galbinu
odluku, jer je on već i prije u sebi i u društvu
prijatelja razmišljao o usvojenju. I zaista tih
mjeseci u ĉitavu gradu ne bijaše uĉestalijega
razgovora, ponajprije zbog bezvlašća i ţelje za
takvim pripovijestima, a potom i zbog Galbine
iznemogle starosti. Malo se tko vodio ispravnim
sudom i ljubavlju prema drţavi: mnogi su u
budalastoj nadi, kako je već komu tko bio prijatelj
ili štićenik, odreĊivali u laskavim brbljanjima
ovoga ili onoga, ne bi li dali oduška i svojoj mrţnji
prema Titu Viniju, koji je iz dana u dan postajao
koliko moćniji toliko i omraţeniji. Ta, nezasitne
ţelje prijatelja koji se nadoše na tako visoku
poloţaju pojaĉavala je upravo Galbina
popustljivost; jer, kod nejaka i lakovjerna griješi se
s manje straha i uz veću nagradu.
13. Vrhovna je vlast podijeljena izmeĊu Tita
Vinija, konzula, i Kornelija Lakona, pretorijskog
prefekta; ne manja poĉast iskazana je Icelu,
Galbinu osloboĊeniku, kojega su obdarili
prstenjem i nazivali ga viteškim imenom
Marcijanom. Ovi se, nesloţni i vukući svaki na
svoju stranu i u neznatnijim pitanjima, stadoše
dijeliti u odluci o izboru nasljednika u dvije
stranke. Vinije bijaše za Marka Otona, Lakon i Icel
jednodušno podupirahu ne
18
quem fovebant quam alium. Neque erat Galbae
ignota Othonis ac Titi Vini amicitia; et rumoribus
nihil silentio transmittentium, quia Vinio vidua
filia, caelebs Otho, gener ac socer destinabantur.
Credo et rei publicae curam subisse, frustra a
Nerone translatae, si apud Othonem relinqueretur.
Namque Otho pueritiam incuriose, adule-scentiam
petulanter egerat, gratus Neroni aemulatione luxus.
Eoque Poppaeam Sabinam, principale scortum, ut
apud conscium libidinum deposuerat, donec
Octaviam uxorem amoliretur. Mox suspectum in
eadem Poppaea in provinciam Lusitaniam specie
legationis seposuit. Otho comiter administrata
provincia primus in partes transgres-sus nec segnis
et, donec bellum fuit, inter praesentes
splendidissimus, spem adoptionis statim conceptam
acrius in dies rapiebat, faventibus plerisque
militum, prona in cum aula Neronis ut similem.
14. Sed Galba post nuntios Germanicae
seditionis, quamquam nihil adhuc de Vitellio
certum, anxius quonam exercituum vis erumperet,
ne urbano quidem militi confi-sus, quod remedium
unicum rebatur, comitia imperii tran-sigit;
adhibitoque super Vinium ac Laconem Mario
Celso consule designato ac Ducenio Gemino
praefecto urbis, pauca praefatus de sua senectute,
Pisonem Licinianum accersiri iubet, seu propria
electione sive, ut quidam cre-didere, Lacone
instante, cui apud Rubellium Plautum exercita cum
Pisone amicitia; sed callide ut ignotum fove-bat, et
prospera de Pisone fama consilio eius fidem addi-
derat. Piso M. Crasso et Scribonia genitus, nobilis
utrim-que, voltu habituque moris antiqui, et
aestimatione recta severus, deterius interpretantibus
tristior habebatur: ea pars morum eius, quo
suspectior sollicitis, adoptanti pla-cebat.
15. Igitur Galba adprehensa Pisonis manu in
hunc modum locutus fertur: 'Si te privatus lege
curiata apud pontifices, ut moris est, adoptarem, et
mihi egregium erat Cn. Pompei et M. Crassi
subolem in penates meos adscis-cere, et tibi insigne
Sulpiciae ac Lutatiae decora nobilitati
toliko nekog odreĊenog koliko nekog drugog. A ni
Galbi ne bijaše nepoznato prijateljstvo izmeĊu
Otona i Tita Vinija i u govorkanjima onih koji ništa
ne propuštaju u tišini već se odreĊivao zet i tast,
budući da je Vinije imao neudatu kćer, a Oton
bijaše neţenja. Vjerujem da ga je obuzela i briga za
drţavu koja bi bila uzalud predana od Nerona, ako
bi bila prepuštena Otonu. Jer, Oton je djeĉaštvo
proveo lakomisleno, mladost raskalašeno, drag
Neronu zbog takmiĉenja u razvratu. Zato mu je i
povjerio na ĉuvanje Popeju Sabinu, carsku kurvu,
kao svom dobrom znancu u bludniĉenju, dok se
trudio da ukloni ţenu Oktaviju. Kad mu je potom
upravo zbog Popeje postao sumnjiv, udalji ga u
provinciju Luzitaniju pod izlikom namjesništva.
Oton je blago i predano upravljao provincijom i
prvi je prešao u stranku, a dok je trajao rat, kao
najugledniji u vladarovu krugu, ĉim mu se ukazala
nada u usvojenje, iz dana u dan sve je strastvenije
grabio k tom cilju, raĉunajući na protporu većine
vojnika i naklonost carskoga dvora prema njemu
kao slici i prilici Neronovoj.
14. Nakon vijesti o germanskom ustanku,
premda se još ništa pouzdano nije znalo o Viteliju,
Galba, zabrinut kojim će pravcem nahrupiti silna
vojska, a ne uzdajući se ni u gradskoga vojnika,
odrţi carsko vijeće, što se u tom ĉasu smatralo
jedinim spasom. I prizvavši - pored Vinija i Lakona
- Marija Celza, budućeg konzula, i Ducenija
Gemina, gradskoga prefekta, nakon kraćeg govora
o svojoj starosti dade dozvati Pizona Licinijana,
bilo po vlastitu izboru, bilo kako su neki mislili,
pod pritiskom Lakona, koji je u kući Rubelija
Plauta prijateljevao s Pizonom. No, podrţavao ga
je lukavo, kao da mu je nepoznat, a dobar glas o
Pizonu potkrijepio je njegovo mišljenje. Pizon
bijaše sin Marka Krasa i Skribonije, plemenita roda
s obiju strana, izgledom i drţanjem starinskoga
kova, po nepristranoj ocjeni ozbiljan; onima koji su
naginjali nepovoljnijem tumaĉenju ĉinio se odveć
neprijaznim. Ta se crta njegova znaĉaja to više
dopadala pooĉimu što je bila sumnjivija
uznemirenima.
15. Galba dakle uhvati Pizona za ruku i
progovori, kako se pripovijeda, na ovaj naĉin: »Da
te kao privatna osoba po kurijatskom zakonu pred
svećenicima, kako je obiĉaj, posinjujem, i meni bi
bila ĉast primiti u svoju obitelj potomka Gneja
Pompeja i Marka Krasa, i tebi odlikovanje
19
tuaa adiecisse: nunc me deorum hominumque
consensu ad imperium vocatum praeclara indoles
tua et amor patriae impulit, ut principatum, de quo
maiores nostri armis certabant, bello adeptus
quiescenti offeram, exem-plo divi Augusti, qui
sororis filium Marcellum, dein generum Agrippam,
mox nepotes suos, postremo Tibe-rium Neronem
privignum in proximo sibi fastigio colloca-vit. Sed
Augustus in domo successorem quaesivit, ego in re
publica, non quia propinquos aut socios belli non
habeam, sed neque ipse imperium ambitione
accepi, et iudicii mei documentum sit non meae
tantum necessitudi-nes, quas tibi postposui, sed et
tuae. Est tibi frater pari nobilitate, natu maior,
dignus hac fortuna, nisi tu potior esses. Ea aetas
tua, quae cupiditates adulescentiae iam effugerit, ea
vita, in qua nihil praeteritum excusandum habeas.
Fortunam adhuc tantum adversam tulisti: secun-dae
res acrioribus stimulis animos explorant, quia mise-
riae tolerantur, felicitate corrumpimur. Fidem
libertatem amicitiam, praecipua humani animi
bona, tu quidem eadem constantia retinebis, sed alii
per obsequium immi-nuent: inrumpet adulatio,
blanditiae et pessimum veri affectus venenum, sua
cuique utilitas. Etiam (si) ego ac tu simplidssime
inter nos hodie loquimur, ceteri libentius cum
fortuna nostra quam nobiscum: nam suadere
principi quod oporteat multi laboris, adsentatio
erga quemcumque principem sine adfectu
peragitur.
16. Si immensum imperii corpus stare ac librari
sine rectore posset, dignus eram a quo res publica
inciperet:
nunc eo necessitatis iam pridem ventum est, ut nec
mea senectus conferre plus populo Romano possit
quam bonum successorem, nec tua plus iuventa
quarn bonum principem. Sub Tiberio et Gaio et
Claudio unius familiae quasi hereditas fuimus: loco
libertatis erit quod eligi coe-pimus: et finita
luliorum Claudiorumque domo optimum quemque
adoptio inveniet. Nam generari et nasci a prin-
cipibus fortuitum, nec ultra aestimatur: adoptandi
iudi-cium integrum et, si velis eligere, consensu
monstratur. Sit ante oculos Nero, quem longa
Caesarum serie tumen-
svojem plemstvu prikljuĉiti sjaj Sulpicijeva i
Lutacijeva roda. Ovako me pak, jednodušnošću
bogova i ljudi pozvanog za cara, savršene tvoje
sposobnosti i ljubav prema domovini tjeraju dati
carsku vlast, o kojoj su naši preci odluĉivali
oruţjem, i koju sam zadobio ratom, ponudim kao
ĉovjeku mira, po uzoru na boţanskog Augusta, koji
je sestrina sina Marcela, zatim zeta Agripu, pa
unuke svoje, naposljetku pastorka Tiberija Nerona,
uzdigao na sebi najbliţe dostojanstvo. No August
je nasljednika potraţio u kući, ja u drţavi, ne stoga
što ne bih imao roĊaka ili ratnih drugova, već zato
što ni sam nisam primio carsku vlast iz
ĉastohleplja, a dokaz mojoj tvrdnji neka bude ne
samo moja rodbina, koju zapostavljam tebi, nego i
tvoja. Ti imaš brata, jednaka plemstva, starijega,
koji bi bio dostojan ove sreće da ti nisi preĉi. Ta
tvoja dob koja se oslobodila mladenaĉkih strasti,
taj ţivot u kojem nema niĉega cega bi se morao
stidjeti. Dosad si podnosio samo nesreću; sreća
iskušava srce još zamamljivijim draţilima; jer,
bijeda se strpljivo snosi, u sreći se kvarimo.
Vjernost, iskrenost, prijateljstvo - najvrednija dobra
Ijudskoga srca - ti ćeš bez sumnje saĉuvati istom
nepokolebivošću, no drugi će ih slabiti ropskom
usluţnošću. Širit će se ulagivanje i laskanje i -
najgori otrov istinskog osjećaja - sebiĉni probitak.
lako ja i ti govorimo danas meĊusobno potpuno
iskreno, ostali će radije biti s našom srećom negoli
s nama. Svjetovati naime vladaru što bi trebalo
muĉan je zadatak; ulagivanje prema bilo kojemu
vladaru ne iziskuje duboka osjećaja.
16. Kad bi neizmjerni ustroj carstva mogao
opstati i drţati se u ravnovjesju bez upravljaĉa,
dostojan bih bio da sa mnom zapoĉne republika.
Ali već odavna nuţda nas je dovela dotle da ni
moja starost ne moţe rimskom narodu pruţiti više
doli vrijedna nasljednika, niti tvoja mladost više
doli dobra vladara. Pod Tiberijem i Gajem i
Klaudijem bili smo tako reći baština jedne jedine
obitelji. Naknada za slobodu bit će poĉetak izbora
nasljednika i, nakon svršetka julijevske i
klaudijevske kuće, onoga najboljega pronaći će
usvojenje. Jer, raĊati se i lozu vući od vladara ĉista
je sluĉajnost i nema nikakve veće vrijednosti. Kod
usvojenja odluka je potpuno slobodan ĉin i, ţeli li
se birati, jednodušnost pruţa jasan znak. Neka nam
pred oĉima bude Neron: njega, naduta zbog duga
niza careva, s grbaĉe domovine nije zbacio ni
20
tem non Vindex cum inermi provincia aut ego cum
una legione, sed sua immanitas, sua luxuria
cervicibus publicis depulerunt; neque erat adhuc
damnati principis exem-plum. Nos bello et ab
aestimantibus adsciti cum invidia quamvis egregii
erimus. Ne tamen territus fueris, si duae legiones in
hoc concussi orbis motu nondum quiescunt: ne ipse
quidem ad securas res accessi, et audita adoptione
desinam videri senex, quod nunc mihi unum
obicitur. Nero a pessimo quoque semper
desiderabitur: mihi ac tibi providendum est, ne
etiam a bonis desideretur. Monere diutius neque
temporis huius, et impletum est omne con-silium,
si te bene elegi. Utilissimus idem ac brevissimus
bonarum malarumque rerum dilectus est cogitare
quid aut volueris sub alio principe aut nolueris;
neque enim hic, ut gentibus quae regnantur, certa
dominorum domus et ceteri servi, sed imperaturus
es hominibus, qui nec totam servitutem pati
possunt nec totam libertatem.' Et Galba quidem
haec ac talia, tamquam principem faceret, ceteri
tamquam cum facto loquebantur.
17. Pisonem ferunt statim intuentibus et mox
coniectis in eum omnium oculis nullum turbati aut
exsultantis animi motum prodidisse. Sermo erga
patrem imperatoremque reverens, de se moderatus;
nihil in voltu habituque mutatum, quasi imperare
posset magis quam vellet. Con-sultatum inde, pro
rostris an in senatu an in castris adop-tio
nuncuparetur. Iri in castra placuit: honorificum id
mili-tibus fore, quorum favorem ut largitione et
ambitu male adquiri, ita per bonas artes haud
spernendum. Circumste-terat interim Palatium
publica exspectatio, magni secreti impatiens; et
male coerdtam famam supprimentes auge-bant.
18. Quartum idus lanuarias, foedum imbribus
diem, tonitrua et fulgura et caelestes minae ultra
solitum turba-verant. Observatum id antiquitus
comitiis dirimendis non terruit Galbam, quo minus
in castra pergeret, contempto-rem talium ut
fortuitorum, seu quae fato manent, quamvis
significata, non vitantur. Apud frequentem militum
con-
Vindeks s nenarouţanom provincijom, ni ja s
jednom legijom, nego njegova vlastita
neĉovjeĉnost, njegova razvratnost. A dosad i ne
bijaše primjera osuĊena vladara. Mi, koje je rat i
oni koji nas cijene prizvao k carstvu, bit ćemo
izloţeni mrţnji, ma koliko bili zasluţni. Ne budi
ipak preplašen ako dvije legije u ovoj svjetskoj
pometnji još uvijek ne miruju. Ni sam nisam
zatekao sigurno stanje, a ĉim se ĉuje za usvojenje,
prestat će u meni gledati starca, što mi se sada
jedino i predbacuje. Za Neronom će oni
najpokvareniji uvijek ĉeznuti; meni i tebi valja se
pobrinuti da za njim ne ţude i ĉestiti. Za dalja
upozorenja ovo nije povoljan ĉas, a moja je
namjera potpuno ostvarena ako sam u tebi našao
pravi izbor. Najprikladniji je, a ujedno i najkraći,
put do odabira izmeĊu dobra i zla ako se temeljito
promisli što se prihvaća a što osuĊuje pod drugim
vladarom. Jer ovdje nema, kao u naroda kojima
upravljaju kraljevi, stalne vladarske kuće i ropskog
poloţaja za sve ostale, već ti je sudeno vladati
Ijudima koji ne mogu podnositi ni potpuna ropstva
ni neograniĉene slobode.« Galba reĉe upravo to i
takvim rijeĉima kao da postavlja vladara, a ostali
mu se stadoše obraćati kao da on to već i jest.
17. Ni u trenutku kad su ga promatrali, a ni
kasnije, kad je ĉitava javnost upirala oĉi u nj,
Pizon, kako priĉaju, ne odade ni jednim pokretom
smućenosti ili oduševljenja. Govor prema ocu i
caru pun poštovanja, o sebi umjeren. Nikakve
promjene u izrazu lica i drţanju: kao da je više
kadar vladati negoli za tim ţudi. Vijećalo se zatim
da li da se usvojenje sveĉano obznani sa govornice,
u senatu ili u taboru. Pala je odluka da se ide u
tabor: bit će to poĉast za vojnike; njihovu je
naklonost doduše nepošteno stje-cati dareţljivošću
i udvaranjem, ali pridobiti je ĉasnim sredstvima ne
treba prezirati. Palacij je u meĊuvremenu okruţilo
mnoštvo, puno napeta išĉekivanja, nesposobno da
podnese tako veliku tajnu, a nedovoljno prigušenu
glasinu širili su oni koji su bili pozvani da je
zatome.
18. Ĉetvrti dan prije januarskih ida, gadan i
kišovit, uznemiriše preko oĉekivanja gromovi i
munje i nebeske prijetnje. Ova pojava, koja je od
davnine sluţila za ukidanje skupština, nije odvratila
Galbu od toga da krene u tabor, bilo zato što je
prezirao to kao puku sluĉajnost, bilo stoga što se ne
moţe izbjeći ono što je suĊeno, ma kako to bilo
nagoviješteno znamenjima. Na brojnom
21
tionem imperatoria brevitate adoptari a se Pisonem
exem-plo divi Augusti et more militari, quo vir
virum legeret, pronuntiat. Ac qe dissimulata seditio
in maius crederetur, ultro adseverat quartam et
duoetvicensimam legiones, paucis seditionis
auctoribus, non ultra verba ac voces errasse et brevi
in officio fore. Nec ullum orationi aut lenocinium
addit aut pretium. Tribuni tamen centuriones-que et
proximi militum grata auditu respondent: per cete-
ros maestitia ac silentium, tamquam usurpatam
etiam in pace donativi necessitatem bello
perdidissent. Constat potuisse conciliari animos
quantulacumque parci senis liberalitate: nocuit
antiquus rigor et nimia severitas, cui iam pares non
sumus.
19. Inde apud senatum non comptior Galbae, non
lon-gior quam apud militem sermo; Pisonis comis
oratio. Et patrum favor aderat; multi voluntate,
effusius qui nolue-rant, medii ac plurimi obvio
obsequio, privatas spes agi-tantes sine publica cura.
Nec aliud sequenti quadriduo, quod medium inter
adoptionem et caedem fuit, dictum a Pisone in
publico factumve. Crebrioribus in dies Germa-
nicae defectionis nuntiis et facili civitate ad
accipienda credendaque omnia nova, cum tristia
sunt, censuerant patres mittendos ad Germanicum
exercitum legatos. Agi-tatum secreto num et Piso
proficisceretur, maiore prae-textu, illi auctoritatem
senatus, hic dignationem Caesaris laturus. Placebat
et Laconem praetorii praefectum simul mitti: is
consrlio intercessit. Legati quoque (nam senatus
electionem Galbae permiserat) foeda inconstantia
nomi-nati excusati substituti, ambitu remanendi aut
eundi, ut quemque metus vel spes impulerat.
20. Proxima pecuniae cura; et cuncta scrutantibus
iustis-simum visum est inde repeti, ubi inopiae
causa erat. Bis et vicies milies sestertium
donationibus Nero effuderat:
appellari singulos iussit, decuma parte liberalitatis
apud quemque eorum relicta. At illis vix decumae
super portio-
zboru vojnika kratkoćom svojstvenom
zapovjednicima izjavi da usvaja Pizona po
primjeru boţanskog Augusta i po vojniĉkom
obiĉaju, po kojem junak odabire junaka. A da se
prikrivan ustanak ne bi shvatio suviše ozbiljno,
nastojaše ih k tome uvjeriti da ĉetvrta i
dvadesetdruga legija pod nekolicinom kolovoĊa
pobune nisu napravile veći grijeh osim pustih rijeĉi
i povika i da će se ubrzo vratiti k duţnosti. Govoru
ne doda nikakva laskanja ni obećanja novĉanog
poklona. Ipak mu tribuni, centurioni i najbliţi od
vojnika odvratiše ono što mu je bilo ugodno ĉuti. U
ostalih ţalost i šutnja, kao da su nezaboilazan dar,
koji su uţivali ĉak i u miru, izgubili u ratu. Jasno je
da su se srca vojnika mogla pridobiti ma koliko
neznatnom dareţljivošću škrta starca: naškodile su
mu starinska oporost i pretjerana strogost kojoj više
nismo dorasli.
19. U senatu potom govor Galbin ne bijaše ni
uglaĊeniji ni duţi negoli onaj pred vojnicima.
Pizonova besjeda bijaše ugodna i pobudi naklonost
oĉeva. Mnogi mu iskazivahu odanost od srca, oni
koji mu ne bijahu skloni ĉak i prekomjernim
rijeĉima, nepristrani, koji bijahu i najbrojniji,
susretljivom poslušnošću, gajeći osobne nade bez
skrbi za drţavne poslove. Slijedeća ĉetiri dana, što
su preostala izmeĊu usvojenja i ubojstva, Pizon u
javnosti ne reĉe niti uĉini išta. Budući da su vijesti
o odmetništvu u Germaniji postajale iz dana u dan
sve uĉestalije - a sta-novništvo je bilo pripravno
prihvatiti i povjerovati u svaku novost, premda je
bila bolna - zakljuĉiše oĉevi da germanskoj vojsci
treba uputiti legate. Raspravljalo se potajno da li da
otputuje i Pizon, da bi tako u što većem sjaju
ponijeli sa sobom: oni ugled senata, on cezarsko
dostojanstvo. Predlagali su da se zajedno s njima
pošalje i Lakon, pretorijski prefekt, no on se
usprotivi toj namjeri. I poslanici su se takoĊer
(senat je naime izbor bio prepustio Galbi) sramnom
neodluĉnošću imenovali, povlaĉili se uz ispriku,
nadomještali drugima, u teţnji da ostanu ili odu,
kako je već koga strah ili nada poticala na to.
20. Slijedeća se briga ticala novca. I dok su
pretresali sve mogućnosti uĉinilo im se
najopravdanijim da ga namaknu odonud gdje bijaše
uzrok oskudice. Dvije tisuće i dvjesta milijuna
sestercija rasuo je Neron darivanjima. Galba naredi
da se svi pojedinaĉno opomenu, ostavivši svakomu
od njih desetinu poklona. No njima jedva da je
22
nes erant, isdem erga aliena sumptibus quibus sua
prode-gerant, cum rapacissimo cuique ac
perditissimo non agri aut faenus, sed sola
instrumenta vitiomm manerent. Exactioni triginta
equites Romani praepositi: novum offi-cii genus et
ambitu ac numero onerosum: ubique hasta et
sector, et inquieta urbs actionibus. Ac tamen
grande gau-dium, quod tam pauperes forent quibus
donasset Nero quam quibus abstulisset. Exauctorati
per eos dies tribuni, e praetorio Antonius Taurus et
Antonius Naso, ex urbanis cohortibus Aemilius
Pacensis, e vigilibus lulius Fronto. Nec remedium
in ceteros fuit, sed metus initium, tam-quam per
artem et formidine singuli pellerentur omnibus
suspectis.
21. Interea Othonem, cui compositis rebus nulla
spes, omne in turbido consilium, multa simul
exstimulabant, luxuria etiam principi onerosa,
inopia vix privato tole-randa, in Galbam ira, in
Pisonem invidia; fingebat et metum, quo magis
concupisceret: praegravem se Neroni fuisse, nec
Lusitaniam rursus et alterius exilii honorem
exspectandum. Suspectum semper invisumque
dominanti-bus qui proximus destinaretur. Nocuisse
id sibi apud senem principem, magis nociturum
apud iuvenem ingenio trucem et longo exilio
efferatum: occidi Othonem posse. Proinde
agendum audendumque, dum Galbae auctoritas
fluxa, Pisonis nondum coaluisset. Opportunos
magnis conatibus transitus rerum, nec cunctatione
opus, ubi per-niciosior sit quies quam temeritas.
Mortem omnibus ex natura aequalem oblivione
apud posteros vel gloria distin-gui; ac si nocentem
innocentemque idem exitus maneat, acrioris viri
esse merito perire.
22. Non erat Othonis mollis et corpori similis
animus, et intimi libertorum servorumque,
corruptius quam in pri-vata domo habiti, aulam
Neronis et luxus, adulteria matri-monia ceterasque
regnorum libidines avido talium, si auderet, ut sua
ostentantes, quiescenti ut aliena exprobra-
i preostao deseti dio, budući da su jednako rasipno
gospodarili tuĊim dobrima kao što su bili rasuli i
svoja, tako da onima najgrabeţljivijima i
najpokvarenijima nisu ostale ni zemlja ni glavnica,
nego sama sredstva poroka. Za utjerivanje novca
bijahu zaduţena tridesetorica rimskih vitezova -
nova vrsta duţnosti i teška zbog traţenja naklonosti
i broja pogodenih. Posvuda koplje i preprodavaĉ, i
grad uznemiren sudskim raspravama. A ipak veliko
veselje što će jednako siromašni biti i oni kojima je
Neron darovao i oni kojima je oteo. Svrgnuti su
onih dana: tribuni Antonije Taur i Antonije Nazon,
zapovjednici pretorijskih kohorata, Emilije
Pacenzis, zapovjednik gradskih kohorata, i Julije
Fronton, zapovjednik gradskih straţara. No to nije
bilo pravo sredstvo protiv ostalih, nego zaĉetak
straha, jer je vladalo mišljenje da se dobrim
nastojanjem i iz bojazni progone pojedinci, dok su
svi sumnjivi.
21. U meduvremenu je Otona, kojemu ne bijaše
nikakve nade ako se prilike smire, a sav mu je
naum ovi-sio o meteţu, mnogo toga istovremeno
poticalo: raskošan ţivot koji bi teško izdrţao ĉak i
vladar, oskudica jedva snošljiva privatnoj osobi,
mrţnja prema Galbi, zavist prema Pizonu. Hinio je
i strah, ne bi li što više raspirio ţelje: odveć je
nepriliĉan bio za Nerona i ne treba ponovo ĉekati
na Luzitaniju i poĉast drugoga progonstva.
Sumnjiv je uvijek i mrzak vlastodršcima onaj
kojega odreĊuju za najbliţeg nasljednika
prijestolja. Naškodilo mu je to kod stara vladara,
još će mu više škoditi kod mlada, po naravi mrka i
podivljala zbog dugotrajna progonstva. Otona
moţe dati ubiti. Zato treba djelovati odvaţno, dok
se Galbin ugled ruši, a Pizonov se još uvijek nije
uĉvrstio. Prikladna su za velike pothvate vremena
smjene na vlasti i ne treba oklijevati, kad je
pogubnije mirovanje negoli nepromišljenost. Smrt,
svima po prirodi ista, razlikuje se po zaboravu ili
slavi kod potomstva. A ako krivca i pravednika
ĉeka isti svršetak, većemu junaku dolikuje mrijeti
po zasluzi.
22. Ne bijaše duh Otonov slab i sliĉan tijelu. A i
naj-pnsniji od osloboĊenika i robova, koje je drţao
u slabijoj stezi negoli je uobiĉajeno za privatnu
kuću, ukazivali su njemu, ţeljnu takva ĉega, na
dvor Neronov i raskoš, preljubništva, brakolomstva
i ostale kraljevske naslade, kao na njegovo, samo
ako se odvaţi, i predbacivali mu što će
23
bant, urgentibus etiam mathematicis, dum novos
motus et clarum Othoni annum observatione
siderum adfirmant, genus hominum potentibus
infidum, sperantibus fallax, quod in civitate nostra
et vetabitur semper et retinebitur. Multos secreta
Poppaeae mathematicos, pessimum princi-palis
matrimonii instrumentum, habuerant: e quibus Pto-
lemaeus Othoni in Hispania comes, cum
superfuturum eum Neroni promisisset, postquam
ex eventu fides, coniectura iam et rumore Galbae
senium et iuventam Othonis computantium
persuaserat fore ut in imperium adscisceretur. Sed
Otho tamquam peritia et monitu fatorum praedicta
accipiebat, cupidine ingenii humani libentius
obscura cre(den)di. Nec deerat Ptolemaeus, iam et
sceleris instinctor, ad quod facillime ab eius modi
voto transitur.
23. Sed sceleris cogitatio incertum an repens:
studia militum iam pridem spe successionis aut
paratu facinoris adfectaverat, in itinere, m agmine,
in stationibus vetustis-simum quemque militum
nomine vocans ac memoria Ne-roniani comitatus
contubernales appellando; alios adgno-•scere ,•
quosdam requirere et pecunia aut gratia iuvare,
mserghdo saepius querelas et ambiguos de Galba
sermo-nes quaeque alia turbamenta volgi. Labores
itinerum, ino-pia commeatuum, duritia imperii
atrocius accipiebantur, cum Campaniae lacus et
Achaiae urbes classibus adire soliti Pyrenaeum et
Alpes et immensa viarum spatia aegre sub armis
'eniterentur.
24. Flagrantibus iam militum animis velut faces
addide-rat Maevius Pudens, e proximis Tigellini. Is
mobilissimum quemque ingenio aut pecuniae
indigum et in riovas cupi-ditates praecipitem
alliciendo eo paulatim progressus est, ut per
speciem convivii, quotiens Galba apud Othonem
epularetur, cohorti excubias agenti viritim centenos
num-mos divideret. Quam velut publicam
largitionem Otho secretioribus apud singulos
praemiis intendebat, adeo ani-mosus corruptor, ut
Cocceio Proculo speculatori de parte finium cum
vicino ambigenti universum vicini agrum sua
sve to, bude li mirovao, biti tude. Navaljivali su na
nj i zvjezdoznanci, dok su iz motrenja zvijezda
dokazivali prevrat i godinu znamenitu za Otona,
soj ljudi nepouzdan moćnicima, laţljiv onima koji
se nadaju, soj koji će se u našem gradu usprkos
zabranama uvijek zadrţavati. Popejino kućanstvo
sadrţavalo je mnoštvo zvjezdoznanaca, taj
najpokvareniji miraz carskoga braka. Jedan od njih,
Ptolemej, pratilac Otonov u Hispaniji, prorekao mu
je da će nadţivjeti Nerona. Pošto je iz razvoja
dogaĊaja zadobio povjerenje, oslanjajući se već na
nagaĊanja i govorkanja onih koji proraĉunavahu
starost Galbinu i mladost Otonovu, uvjerio ga je da
će biti prihvaćen za cara. No Oton uzimaše to kao
proroĉanstvo zasnovano na iskustvu i opomeni
sudbine, u naravnoj ljudskoj ţelji tako sklonoj
vjerovanju u tajanstveno. A i Ptolemej je ĉinio
svoje, potiĉući ga već i na zloĉin, na što je od
onakve ţelje vrlo lako prijeći.
23. Razmišljanje pak o zloĉinu moţda i nije bilo
tako skorašnje. Ljubav je vojnika nastojao zadobiti
već i prije nadajući se nasljedstvu ili pripremajući
zlodjelo; na putu, za vrijeme marša, na straţarskim
mjestima dozivao je poimence najstarije od vojnika
i obraćao se ratnim drugovima podsjećajući ih na
nekadašnju Neronovu pratnju; jedne je ponovo
prepoznavao, za neke se raspitivao i pomagao ih
novcem ili uslugom, ubacujući ĉešće jadikovke i
dvosmislene glasove o Galbi i ostala sredstva za
pobunu svjetine. Napore putovanja, oskudicu
ţiveţa, strogost carske vlasti, prihvaćali su s
prigušenom srdţbom, dok su se, navikli inaĉe da s
brodovljem obilaze kampanska jezera i ahejske
gradove, pod oruţjem i uz ogromne napore penjali
preko Pirineja i Alpa prevaljujući neizmjerne
razdaljine.
24. Strasne već duhove vojnika raspalio je još
jaĉe Mevije Pudens, jedan od prijatelja
Tigelinovih. Primamljujući one najprevrtljivije ili
one kojima je trebalo novca i nagle na nove
poţude, malo-pomalo on je dotle zabrazdio da je
pod izlikom ĉašćenja, kad bi god Galba bio na
gozbi kod Otona, dijelio svakom vojniku iz kohorte
koja je drţala straţu po sto novĉića. To gotovo
javno podmićivanje pojaĉavao je Oton potajnim
poklonima pojedincima, toliko se drsko odajući
tom poslu da je uhodi Kokceju Prokulu, koji je
vodio sa susjedom parnicu zbog meĊe, darovao
ĉitavo susjedovo zemljište, otkupivši ga
24
pecunia emptum dono dederit, per socordiam
praefecti, quem nota pariter et occulta fallebant.
25. Sed tum e libertis Onomastum futuro sceleri
prae-fecit, a quo Barbium Proculum tesserarium
speculatorum et Veturium optionem eorundem
perductos, postquam vario sermone callidos
audacesque cognovit, pretio et pro-missis onerat,
data pecunia ad pertemptandos plurium animos.
Suscepere duo manipulares imperium populi
Romani transferendum et transtulerunt. In
conscientiam facinoris pauci adsciti: suspensos
ceterorum animos diver-sis artibus stimulant,
primores militum per beneficia Nym-phidi ut
suspectos, volgus et ceteros ira et desperatione
dilati totiens donativi. Erant quos memoria Neronis
ac desiderium prioris licentiae accenderet: in
commune omnes metu mutandae militiae
terrebantur.
26. Infecit ea tabes legionum quoque et auxiliorum
motas iam mentes, postquam volgatum erat labare
Ger-manici exercitus fidem. Adeoque parata apud
malos sedi-tio, etiam apud integros dissimulatio
fuit, ut postero iduum die redeuntem a cena
Othonem rapturi fuerint, ni incerta noctis et tota
urbe sparsa militum castra nec facilem inter
temulentos consensum timuissent, non rei publicae
cura, quam foedare principis sui sanguine sobrii
parabant, sed ne per tenebras, ut quisque Pannonici
vel Germanici exercitus militibus oblatus esset,
ignorantibus plerisque, pro Othone destinaretur.
Multa erumpentis seditionis indicia per conscios
oppressa: quaedam apud Galbae aures praefectus
Laco elusit, ignarus militarium animorum
consiliique quamvis egregii, quod non ipse
adferret, inimi-cus et adversus peritos pervicax.
27. Octavo decimo kalendas Februarias sacrificanti
pro aede Apollinis Galbae haruspex Umbricius
tristia exta et instantes insidias ac domesticum
hostem praedicit, audiente Othone (nam proximus
adstiterat) idque ut lae-tum e contrario et suis
cogitationibus prosperum interpre-tante. Nec multo
post libertus Onomastus nuntiat exspec-
svojim novcem, zahvaljujući nemaru nadstojnika
koji nije opazio ni ono što je bilo oĉito ni ono što je
bilo skrovito.
25. Tada je izmeĊu osloboĊenika odredio
Onomasta za izvršitelja namjeravana zloĉina; on
mu je doveo Barbija Prokula, znakonošu uhoda, i
Veturija, njihova narednika. Pošto je u
svakovrsnom razgovoru s njima spoznao da su
lukavi i odvaţni, obaveţe ih nagradom i
obećanjima, davši im novca da potkupe i mnoge
druge. Odluĉiše dva prosta vojnika da prenesu vlast
rimskog naroda - i prenesoše je. Zlodjelo je
povjereno nekolicini; neodluĉne duhove ostalih
potakoše na razliĉite naĉine: predvodnike vojnika,
podsjećajući ih da su sumnjivi zbog odlikovanja
primljenih od Nimfidija, ostalo mnoštvo prostih
vojnika, oţivljavajući u njima srdţbu i oĉajanje
zbog toliko već puta odgoĊena dara. Bilo je i onih
koje je raspaljivalo sjećanje na Nerona i ĉeţnja za
prijašnjom raspusnošću. Općenito, svi su strepjeli u
strahu od promjene vojne sluţbe.
26. Zarazila je ta kuga uzrujana srca legija, pa i
pomoćnih ĉeta, pošto se proširio glas da se
germanske vojske kolebaju. I kod nevaljalih
vojnika buna je već toliko uznapredovala, a kod
poštenih je vladao potpun nehat, da bi bili
slijedećega dana nakon januarskih ida Otona, koji
se vraćao s ruĉka, pozdravili kao cara, da se nisu
plašili nepouzdane noći i vojniĉkih poloţaja
rasijanih po ĉitavu gradu, te teško ostvarive
suradnje meĊu pijanim vojnicima. Nisu se vodili
brigom za drţavu, koju su se i trijezni spremali
okaljati krvlju svoga vladara, nego strahom da
vojnici panonske ili germanske vojske - budući da
ga većina nije poznavala - prvoga na kojega naiĊu
ne proglase za Otona. Mnoge znakove prodiruće
pobune prigušili su njezini sudionici. Nešto je od
toga Galbi prikazao manje opasnim prefekt Lakon,
slab poznavalac vojniĉke ćudi: iako je bio izvrstan
savjetnik, kad ne bi savjet pruţao sam, postajao bi
neprijazan i tvrdoglav prema ostalima.
27. Osamnaestoga dana prije februarskih kalenda
haruspik Umbricije proreĉe Galbi, koji je ţrtvovao
pred hrampm Apolonovim, iz zloslutne iznutrice
prijeteće zasjede i domaćeg neprijatelja, dok je
Oton slušao (stajao je naime u samoj blizini) i sve
to objašnjavao kao prijatno i po njegovu shvaćanju,
povoljno. Malo zatim osloboĊenik Onomast dojavi
da ga oĉekuju graditelji i graĊevni
25

tari eum ab architecto et redemptoribus, quae
significatio coeuntium iam militum et paratae
coniurationis convene-rat. Otho, causam digressus
requirentibus, cum emi sibi praedia vetustate
suspecta eoque prius exploranda finxis-set, innixus
liberto per Tiberianam domum in Velabrum. inde
ad miliarium aureum sub aedem Saturni pergit. Ibi
tres et viginti speculatores consalutatum
imperatorem ac paucitate salutantium trepidum et
sellae festinanter impo-situm strictis mucronibus
rapiunt; totidem ferme milites in itinere
adgregantur, alii conscientia, plerique miraculo,
pars clamore et gladiis, pars silentio, animum ex
eventu sumpturi.
28. Stationem in castris agebat lulius Martialis
tribu-nus. Is magnitudine subiti sceleris, an
corrupta latius castra et, si contra tenderet, exitium
metuens, praebuit plerisque suspicionem
conscientiae. Anteposuere ceteri quoque tribuni
centurionesque praesentia dubiis et hone-stis, isque
habitus animorum fuit, ut pessimum facinus
auderent pauci, plures vellent, omnes paterentur.
29. Ignarus interim Galba et sacris intentus
fatigabat alieni iam imperii deos, cum adfertur
rumor rapi in castra incertum quem senatorem,
mox Othonem esse qui rape-retur, simul ex tota
urbe, ut quisque obvius fuerat, alii formidine
augentes, quidam minora vero, ne tum quidem
obliti adulationis. Igitur consultantibus placuit
pertemptari animum cohortis, quae in Palatio
stationem agebat, nec per ipsum Galbam, cuius
integra auctoritas maioribus remediis servabatur.
Piso pro gradibus domus vocatos in hunc modum
adlocutus est: 'Sextus dies agitur, commili-tones,
ex quo ignarus futuri, et sive optandum hoc nomen
sive timendum erat, Caesar adscitus sum; quo
domus nostrae aut rei publicae fato, in vestra manu
positum est, non quia meo nomine tristiorem
casum paveam, ut qui adversas res expertus cum
maxime discam ne secundas quidem minus
discriminis habere: patris et senatus et ipsius
imperii vicem doleo, si nobis aut perire hodie
necesse est aut, quod aeque apud bonos miserum
est, occidere. Soladum proximi motus habebamus
incruentam
poduzetnci, što je bio dogovoreni znak da su se
vojnici stali okupljati i da je urota pripremljena.
Onima koji su se raspitivali za razlog njegova
odlaska Oton slaţe da kupuje ljetnikovac koji mu
je sumnjiv zbog starosti i da ga zbog toga mora
prije pregledati, te se upre o osloboĊenika i krene
kroz Tiberijevu kuću u Velabar, a odatle k zlatnom
miljokazu pred hramom Saturnovim. Tu ga
dvadeset i trojica uhoda pozdravi kao cara, no kad
vidješe da je uznemiren zbog malog broja onih koji
ga doĊoše pozdraviti, ţurno ga posadiše na
sjedjeljku i s isukanim ga maĉevima ponesoše
dalje. Gotovo isto toliko vojnika pridruţi im se na
putu, jedni po sporazumu, većina iz znatiţelje, dio
njih s radosnom vikom, dio s namjerom da se
odluĉe kad vide ishod.
28. Straţu je u taboru drţao tribun Julije Marcijal.
Zbog razmjera iznenadnog nedjela ili bojeći se
smrti, ako se suprotstavi, svjestan da je
podmićenost odveć zahvatila tabor, on ostade
mnogima sumnjiv zbog dioništva u uroti. I ostali
tribuni i centurioni pretpostavljali su zbilju
neizvjesnosti i poštenju. Takvo je bilo raspoloţenje
da se najgoreg zlodjela smjelo laćala nekolicina,
većina ga htjela, svi dopuštali.
29. U meĊuvremenu Galba je, ne znajući ni za što,
zaokupljen ţrtvovanjem, i dalje ţelio smekšati
bogove već otuĊenog carstva, kadli mu do ušiju
dopre ţamor da u tabor dovode nekoga senatora;
uskoro da je Oton taj kojega nose. U isto vrijeme iz
ĉitava grada, kako su ga koji sretali, tako su mu
jedni u uţasu sve uvećavali, neki pak ublaţavli
stvarno stanje, ne zaboravivši ni tada na laskanje.
Promišljajući dakle što da uĉine, odluĉiše ispitati
raspoloţenje kohorte koja je u Palaciju drţala
straţu, ali ne preko samoga Galbe, kojega su
neokrnjen ugled ĉuvali za ozbiljniju potrebu.
Dozvavši ih, Pizon im se sa stepeništa kuće ovako
obrati: »Šesti je već dan, drugovi u oruţju, otkad
sam, ne znajući što me ĉeka i treba li ovo ime
ţeljeti ili ga se bojati, uzet za cezara. S kojom pak
srećom za naš dom ili drţavu, u vašoj je ruci, ne
zato što bih se plašio dogaĊaja još bolnijeg za sebe,
kad se nakon prevaljenih nesreća, istom sad uĉim
da ni sreća ne nosi sa sobom manje opasnosti.
Ţalim nad usudom oca i senata i samoga carstva
ako nam je danas suĊeno poginuti ili, što je
jednako bijedno u oĉima poštenih, ubijati. Imali
smo utjehu za nedavnoga prevrata što je Grad ostao
neokrvavljen
26
urbem et res sine discordia translatas: provisum
adoptione videbatur, ut ne post Galbam quidem
bello locus esset.
30. Nihil adrogabo mihi nobilitatis aut
modestiae;
neque enim relatu virtutum in comparatione
Othonis opus est, vitia, quibus solis gloriatur,
evertere imperium, etiam cum amicum imperatoris
ageret. Habitune et incessu an illo muliebri ornatu
mereretur imperium? Falluntur qui-bus luxuria
specie liberalitatis imponit: perdere iste sciet,
donare nesciet. Stupra nunc et comissationes et
femi-narum coetus volvit animo: haec principatus
praemia putat, quorum libido ac voluptas penes
ipsum sit, rubor ac dedecus penes omnes; nemo
enim umquam imperium fla-gitio quaesitum bonis
artibus exercuit. Galbam consensus generis
humani, me Galba consentientibus vobis Caesa-
rem dixit. Si res publica et senatus et populus
vacua nomina sunt, vestra, commilitones, interest,
ne imperato-rem pessimi faciant. Legionum seditio
adversus duces suos audita est aliquando: vestra
fides famaque inlaesa ad hunc diem mansit. Et
Nero quoque vos destituit, non vos Neronem.
Minus triginta transfugae et desertores, quos
centurionem aut tribunum sibi eligentes nemo
ferret, imperium adsignabunt? Admittitis
exemplum et quie-scendo commune crimen facitis?
Transcendet haec licentia in provincias, et ad nos
scelerum exitus, bellorum ad vos pertinebunt. Nec
est plus, quod pro caede principis quarn quod
innocentibus datur, sed proinde a nobis donativom
ob fidem quam ab aliis pro facinore accipietis.'
31. Dilapsis speculatoribus cetera cohors non
aspernata contionantem, ut turbidis rebus evenit,
forte magis et nullo adhuc consilio rapit signa
(quam), quod postea cre-ditum est, insidiis et
simulatione, missus et Celsus Marius ad electos
Illyrici exercitus Vipsania in porticu tendentes;
praeceptum Amullio Sereno et Domitio Sabino
primipila-ribus, ut Germanicos milites e Libertatis
atrio accerserent. Legioni classicae diffidebatur,
infestae ob caedem commi-litonum, quos primo
statim introitu trucidaverat Galba. Pergunt etiam in
castra praetorianorum tribuni Cetrius Severus,
Subrius Dexter, Pompeius Longinus, si incipiens
i što je smjena na vlasti protekla bez razdora:
ĉinilo se da se usvojenjem doskoĉilo tomu da ni
nakon Galbe ne bude razloga ratu.
30. Ne tvrdim da je samo u mene plemenitosti i
razboritosti i ne treba mi priĉe o vrlinama i
poredivanja s Otonom. Poroci, kojima se jedinima
diĉi, upropastili su carstvo i onda kad se prikazivao
prijateljem carevim. Zar je izgledom i nastupom ili
onom ţenskom nošnjom zavrijedio carstvo? Varaju
se oni u kojih rastrošnost izaziva dojam
dareţljivosti. Znat će taj rasuti, darivati neće znati.
Stalno su mu sada na misli blud, pijanĉevanja i
ţensko društvo. Smatra da su to prednosti
principata, od kojih njega dopadaju pohota i
naslada, sve ostale stid i poniţenje. Nitko nikad
naime od onih koji su carstvo stekli lupeštvom nije
vladao na pošten naĉin. Galbu je cezarom
proglasila jednodušnost ljudskog roda, mene Galba
uz vašu suglasnost. Ako li su drţava i senat i narod
tek isprazne rijeĉi, za vas je drugovi po oruţju,
vaţno, da cara ne izaberu oni najgori. Za pobunu
legija protiv svojh vojskovoda ĉulo se i nekada.
Vaša je vjernost i dobar glas ostao do dana
današnjega neokrnjen. Ta Neron je ostavio na
cjedilu vas, ne vi Nerona. Zar će manje od trideset
prebjega i uskoka, kojima nitko ne bi dopustio da
izabiru sebi centuriona ili tribuna, slobodno
odluĉiti komu da doznaĉi carstvo? Zar da pruţite
primjer i mirno sjedeći poĉinite sveopći zloĉin?
Prijeći će ovo bezakonje u provincije, i nas će
pogoditi posljedice zloĉina, vas posljedice ratova.
A nagrada koja se daje za ubojstvo vladara nije
veća od one namijenjene vama ako ostanete
neduţni, i jednak ćete dar za vjernost dobiti od nas
kao što bi od drugih dobili za nedjelo.«
31. Pošto su se uhode razbjegle, ostatak je kohorte,
ne prezrevši govornika, što se inaĉe dogada u
pomutnji, pograbio zastave, više sluĉajno i još
uvijek bez ikakve namjere, negoli, u što se kasnije
vjerovalo, spremajući zamku i prijevaru. Poslan je i
Celzo Marije k izabranim vojnicima ilirske vojske
koji su taborovali u Vipsanijevu trijemu. Naloţeno
je primipilarima Amuliju Serenu i Domiciju Sabinu
da pozovu germanske vojnike iz atrija Slobode.
Pomorskoj se legiji nije vjerovalo jer je bila
neprijateljski raspoloţena zbog pokolja svojih
drugova, koje je odmah prilikom ulaska bio pobio
Galba. PoĊu i u tabor pretorijanaca tribuni Cetrije
Sever, Subrije Dekster
27
adhuc et necdum adulta seditio melioribus consiliis
flecte-retur. Tribunorum Subrium et Cetrium adorti
milites minis, Longinum manibus coercent
exarmantque, quia non ordine militiae, sed e
Galbae amids, fidus principi suo et desciscentibus
suspectior erat. Legio classica nihil cunctata
praetorianis adiungitur; Illyrici exercitus electi
Celsum infestis pilis proturbant. Germanica vexilla
diu nutavere, invalidis adhuc corporibus et placatis
animis, quod eos a Nerone Alexandriam
praemissos atque inde rursus longa navigatione
aegros impensiore cura Galba refovebat.
32. Universa iam plebs Palatium implebat, mixtis
servi-tiis et dissono clamore caedem Othonis et
coniuratomm exitium poscentium, ut si in circo aut
theatro ludicrum ali-quod postularent: neque illis
iudicium aut veritas, quippe eodem die diversa pari
certamine postulaturis, sed tradito more
quemcumque principem adulandi licentia adclama-
tionum et studiis inanibus.
Interim Galbam duae sententiae distinebant:
Titus Vinius manendum intra domum, opponenda
servitia, fir-mandos aditus, non eundum ad iratos
censebat: daret malorum paenitentiae, daret
bonorum consensui spatium:
scelera impetu, bona consilia mora valescere;
denique eundi ultro, si ratio sit, eandem mox
facultatem, regres-sus, si paeniteat, in aliena
potestate.
33. Festinandum ceteris videbatur, antequam
cresceret invalida adhuc coniuratio paucorum:
trepidaturum etiam Othonem, qui furtim digressus,
ad ignaros inlatus, cuncta-tione nunc et segnitia
terentium tempus imitari principem discat. Non
exspectandum ut compositis castris forum invadat
et prospectante Galba Capitolium adeat, dum
egregius imperator cum fortibus amicis ianua ac
limine tenus domum occludit, obsidionem nimirum
toleraturus. Et praeclarum in servis auxilium, si
consensus tantae mul-titudinis et, quae plurimum
valet, prima indignatio elan-guescat. Perinde intuta
quae indecora; vel si cadere necesse sit,
occurrendum discrimini: id Othoni invidiosius
i Pompej Longin, ne bi li pobunu, koja je bila tek u
zaĉetku i još uvijek neojaĉala, odvratili razumnijim
savjetima. Vojnici nasrnuše prijetnjama na Subrija
i Cetrija, Longina stegoše rukama i razoruţaše, jer
nije bio iz vojniĉkog staleţa nego jedan od
Galbinih prijatelja, te je kao pouzdanik svoga
vladara bio odveć sumnjiv odmetnicima. Pomorska
se legija bez ikakva oklijevanja pridruţi
pretorijancima. Izabranici ilirske vojske odagnaše
Celza uperenim kopljima. Germanski su se odjeli
dugo kolebali, još uvijek premorenih tjelesa, ali
smirenih duhova; Neron ih je naime bio poslao u
Aleksandriju, te ih je Galba, pošto su se vratili
odande bolesni zbog dugotrajne plovidbe, uz veliki
trošak briţno krijepio.
32. Sav je već puk poĉeo ispunjavati Palacij,
umiješali su se i robovi i ĉula se neskladna vika
onih koji su zahtijevali Otonovu smrt i propast
urotnika, kao da u cirku ili kazalištu traţe kakvu
zabavu. Ne bijaše u njih zdrava suda i iskrenosti -
ta istoga će dana jednakom revnošću traţiti sasvim
suprotno - nego se to dogodilo po ustaljenu obiĉaju
da laskaju kojem mu drago vladaru neumjerenim
poklicima odobravanja i nekorisnom ljubavi.
Galbu su u meĊuvremenu raspinjala dva mnjenja:
Tit Vinije smatraše da treba ostati u kući,
suprotstaviti robove, uĉvrstiti prilaze, ne prilaziti
razjarenima. Neka dade priliku da se nevaljali
pokaju, pošteni usaglase. »Zloĉinstva rastu
naglošću, dobre odluke ĉekanjem. Naposljetku, za
napad bude li probitaĉno, bit će i kasnije jednake
prilike - uzmak, ako se predomisle, u tudim je
rukama.«
33. Ostalima se ĉinilo da treba poţuriti, prije
negoli osili nejaka još uvijek urota nekolicine.
»Strepit će dapaĉe i Oton, koji se kradom udaljio,
došao k onima koji ga ne poznaju, te sad uĉi kako
da oponaša vladara nad onima koji u oklijevanju i
besposlici trate vrijeme. Ne treba ĉekati da uredi
tabor i stupi na Trg, te se popne na Kapitolij, dok
ga izvrsni zapovjednik Galba izdaleka gleda,
zatvoren u kući s hrabrim prijateljima, ne
prekoraĉujući praga, razumije se, ĉekajući da izdrţi
opsadu. I prekrasne li pomoći u robovima, ako
jednodušnost tolika mnoštva i, ono što najviše
vrijedi, poĉetni gnjev, splasne. Ono što je neĉasno,
u jednakoj je mjeri i nepouzdano. Štoviše, ako se
mora poginuti, opasnosti treba odluĉno pogledati u
oĉi. To će baciti u veću nemilost Otona, a za njih
će biti
28
et ipsis honestum. Repugnantem huic sententiae
Vinium Laco minaciter invasit, stimulante Icelo
privati odii perti-nacia in publicum exitium.
34. Nec diutius Galba cunctatus speciosiora
suadenti-bus accessit. Praemissus tamen in castra
Piso, ut iuvenis magno nomine, recenti favore et
infensus Tito Vinio, seu quia erat, seu quia irati ita
volebant; et facilius de odio creditur, vixdum
egresso Pisone occisum in castris Otho-nem vagus
primum et incertus rumor; mox, ut in magnis
mendaciis, interfuisse se quidam et vidisse
adfirmabant, credula fama inter gaudentes et
incuriosos. Multi arbitra-bantur compositum
auctumque rumorem mixtis iam Otho-nianis, qui
ad evocandum Galbam laeta falso volgaverint.
35. Tum vero non populus tantum et imperita plebs
in plausus et immodica studia, sed equitum
plerique ac sena-torum, posito metu incauti,
refractis Palatii foribus ruere intus ac se Galbae
ostentare, praereptam sibi ultionem querentes,
ignavissimus quisque et, ut res docuit, in peri-culo
non ausurus, nimii verbis, linguae feroces; nemo
scire et omnes adfirmare, donec inopia veri et
consensu errantium victus sumpto thorace Galba
inruenti turbae neque aetate neque corpore
insistens, sella levaretur. Obvius in Palatio lulius
Atticus speculator, cruentum gla-dium ostentans,
occisum a se Othonem exclamavit; et Galba
'Commilito', inquit 'quis iussit?' Insigni animo ad
coercendam militarem licentiam, minantibus
intrepidus, adversus blandientes incorruptus.
36. Haud dubiae iam in castris omnium mentes
tantus-que ardor, ut non contenti agmine et
corporibus in sug-gestu, in quo paulo ante aurea
Galbae statua fuerat, medium inter signa Othonem
vexillis circumdarent. Nec tribunis aut
centurionibus adeundi locus: gregarius miles caveri
insuper praepositos iubebat. Strepere cuncta cla-
moribus et tumultu et exhortatione mutua, non
tamquam
ĉasno.« Na Vinija, koji se protivio ovom
prijedlogu, s prijetnjama navali Lakon, jer ga je na
to poticao Icel, s tvrdoglavošću osobne mrţnje koja
je vodila u zajedniĉku propast.
34. Ne kolebajući se odveć dugo, Galba se prikloni
zamamljivijim savjetima. Pošalju ipak u tabor
Pizona, kao mladića znamenita imena, u svjeţoj
milosti i neraspoloţena prema Titu Viniju, bilo
zbog toga što je bio takav, bilo zbog toga što su u
svojoj srditosti htjeli da je takav. I odista, vjeruje se
da je postojala mrţnja. Tek što je Pizon izašao,
pojavio se u poĉetku nesiguran glas da je Oton
ubijen u taboru; potom, kao što već biva pri
dalekoseţnim obmanama, našlo se ljudi koji su
tvrdili da su u tome sudjelovali i vidjeli svojim
oĉima, a glasina je nailazila na lak prijem sred
veselih i bezbriţnih. Mnogi su drţali da je vijest
izmišljena i proširena kad su se već umiješali
otonovci, koji su laţno proširili radosne vijesti ne
bi li izmamili Galbu.
35. Tada pak ne pade samo narod i neuk puk u
povlaĊivanje i neumjerenu naklonost nego i većina
vitezova i senatora, odbacivši strah i slomivši vrata
Palacija, poĉe neoprezno grnuti unutra i nudati se
Galbi, jadikujući da im se sprema osveta. Najveće
kukavice i oni koji, kako je pokazalo zbivanje, u
opasnosti neće pokazati ni najmanje hrabrosti bili
su strašni junaci na rijeĉima. Nitko se ni u što nije
razumio, a svi su ga s pouzdanjem uvjeravali, dok
Galba, savladan nepoznavanjem pravoga stanja i
jednodušnošću varavih savjetnika, ne uze oklop i
dade se pred nadirućom gomilom, budući da zbog
starosti i slabosti ne mogaše stajati na nogama,
podići na stolicu. Ususret mu u Palaciju naide
uhoda Julije Atik pokazujući okrvavljen maĉ, i
povika da je ubio Otona; a Galba mu reĉe: »Druţe
po oruţju, tko je to naredio?«, pokazujući
dostojanstvo u susprezanju vojniĉke raspuštenosti,
ne strepeći pred prijetnjama, ostajući nepokvaren
medu laskavcima.
36. U taboru su namjere svih bile već nedvojbene i
vladalo je toliko oduševljenje da su Otona na
ramenima donijeli na tribunal, na kojem je malo
prije stajao zlatan kip Galbin, i tu ga usred bojnih
znakova okruţili zastavama. Tribuni ili centurioni
nisu imali mogućnosti pristupa. Prosti je vojnik
povrh toga pozivao na oprez spram
pretpostavljenih. Sve se orilo od buĉnih povika i
uzajamnih sokoljenja, ne kao u naroda ili puka,
raznolikim rijeĉima
29
in populo ac plebe variis segni adulatione vocibus,
sed ut quemque adfluentium militum adspexerant,
prensare manibus, complecti armis, conlocare
iuxta, praeire sacra-mentum, modo imperatorem
militibus, modo milites imperatori commendare.
Nec deerat Otho protendens manus adorare
volgum, iacere oscula, et omnia serviliter pro
dominatione. Postquam universa classicorum legio
sacramentum eius accepit, fidens viribus, et quos
adhuc singulos exstimulaverat, accendendos in
commune ratus pro vallo castrorum ita coepit:
37. 'Quis ad vos processerim, commilitones, dicere
non possum, Quia nec privatum me vocare sustineo
princeps a vobis nominatus, nec principem alio
imperante. Vestrum quoque nomen in incerto erit,
donec dubitabitur, imperatorem populi Romani in
castris an hostem habea-tis. Auditisne, ut poena
mea et supplicium vestrum simul postulentur?
Adeo manifestum est neque perire nos neque
salvos esse nisi una posse; et cuius lenitatis est
Galba, iam fortasse promisit, ut qui nullo
exposcente tot milia innocentissimorum militum
trucidaverit. Horror ani-mum subit, quotiens
recordor feralem introitum et hanc solam Galbae
victoriam, cum in oculis urbis decumari deditos
iuberet, quos deprecantes in fidem acceperat. His
auspiciis urbem ingressus, quam gloriam ad
principatum attulit nisi occisi Obultronii Sabini et
Cornelii Marcelli in Hispania, Betui Cilonis in
Gallia, Fontei Capitonis in Germania, Clodii Macri
in Africa, Cingonii in via, Turpi-liani in urbe,
Nymphidi in castris? Quae usquam provin-cia,
quae castra sunt nisi cruenta et maculata aut, ut
ipse praedicat, emendata et correcta? Nam quae alii
scelera, hic remedia vocat, dum falsis nominibus
severitatem pro saevitia, parsimoniam pro avaritia,
supplicia et contume-lias vestras disciplinam
appellat. Septem a Neronis fine menses sunt, et iam
plus rapuit Icelus quam Polycliti et Vatinii et
Aegiali perdiderunt. Minore avaritia ac licentia
grassatus esset T. Vinius, si ipse imperasset: nunc
et subi-ectos nos habuit tamquam suos et viles ut
alienos. Una illa domus sufficit donativo, quod
vobis numquam datur et cotidie exprobratur.
u mlakom ulagivanju, nego, kako bi ugledali kojeg
od vojnika što su hrpimice dolazili, tako su ga
hvatali rukama, grlili, postavljali pored sebe, pred
njim govorili zakletvu, povjeravali zapovjednika
vojnicima, vojnike zapovjedniku. Oton ništa nije
propuštao: pruţajući ruke zazivao je gomilu, slao
poljupce, ukratko, sve u ropskoj teţnji za vlašću.
Pošto je cijela pomorska legija primila njegovu
zakletvu, uzdajući se u snagu i misleći da one koje
je dosad pojedinaĉno hrabrio treba zajedniĉki
ojunaĉiti, s taborskog nasipa zapoĉe ovako:
37. »U kakvu sam svojstvu izašao pred vas,
drugovi vojnici, ne mogu reći, jer, imenovan od vas
vladarom, nisam više ni privatno lice, a nisam ni
vladar dok drugi vlada. I vaše će ime takoĊer ostati
neodreĊeno dok se god bude premišljalo drţite li u
taboru cara rimskoga naroda ili neprijatelja. Ĉujete
li kako se istovremeno traţi i moja i vaša glava?
Stoga je oĉevidno da ni propasti ni spasiti se ne
moţemo doli zajedno. A kakve je blagosti, Galba
nas je već moţda i obrekao, kao onaj koji je ni na
ĉiji zahtjev pobio toliko tisuća najneduţnijih
vojnika. Jeza me hvata kad god pomislim na
poguban ulazak i tu jedinu Galbinu pobjedu, kad je
pred oĉima grada dao da se desetkuju zarobljenici
kojima je na njihove ponizne molbe bio obećao
zaštitu. Ušavši pod ovakvim auspicijima u Grad,
kakvo je slavno djelo uĉinio za svoju carsku vlast
osim ubojstva Obultronija Sabina i Kornelija
Marcela u Hispaniji, Betua Cilona u Galiji, Fonteja
Kapitona u Germaniji, Klodija Macera u Africi,
Cingonija na putu, Turpilijana u Gradu, Nimfidija
u taboru? Postoji li igdje ikoja provincija, ikoji
tabor koji nije okrvavljen i okaljan ili, kako on
istiĉe, 'oĉišćen' i 'ureden'? Ono što drugi, naime,
zovu zloĉinima, on naziva Ijekarijama, dok pod
laţnim imenima zove okrutnost strogošću, škrtost
štedljivošću, kaţnjavanje vaše i zlostavljanje
stegom. Sedam je mjeseci od Neronove smrti, a
već je Icel ugrabio više nego što su rasuli Polikliti i
Vatiniji i Egijali. S manje bi lakomosti i
raspuštenosti postupao Tit Vinije da sam vlada.
Ovako pak postupa s nama kao s podloţnicima i
svojim vlasništvom i drţi nas za ništavne i kao da
ga se ne tiĉemo. Sam onaj dom dostaje za dar, koji
vam se nikad ne daje, a svaki vam se dan
predbacuje.
30
38. Ac ne qua saltem in successore Galbae spes
esset, accersit ab exilio, quem tristitia et avaritia sui
simillimum iudicabat. Vidistis, commilitones,
notabili tempestate etiam deos infaustam
adoptionem aversantes. Idem sena-tus, idem populi
Romani animus est: vestra virtus exspec-tatur, apud
quos omne honestis consiliis robur et sine qui-bus
quamvis egregia invalida sunt. Non ad bellum vos
nec ad periculum voco: omnium militum arma
nobiscum sunt. Nec una cohors togata defendit
nunc Galbam, sed detinet:
cum vos adspexerit, cum signum meum acceperit,
hoc solum erit certamen, quis mihi plurimum
imputet. Nullus cunctationis locus est in eo
consilio, quod non potest lau-dari nisi peractum.'
Aperiri deinde armamentarium iussit. Rapta statim
arma, sine more et ordine militiae, ut pra-etorianus
aut legionarius insignibus suis distingueretur:
miscentur auxiliaribus galeis scutisque, nullo
tribunorum centurionumve adhortante, sibi quisque
dux et instigator;
et praecipuum pessimorum incitamentum, quod
boni maerebant.
39. lam exterritus Piso fremitu crebrescentis
seditionis et vocibus in urbem usque resonantibus,
egressum mterim Galbam et foro appropinquantem
adsecutus erat; iam Marius Celsus haud laeta
rettulerat, cum alii in Palatium redire, alii
Capitolium petere, plerique rostra occupanda
censerent, plures tantum sententiis aliorum contra
dice-rent, utque evenit in consiliis infelicibus,
optima vide-rentur quorum tempus effugerat.
Agitasse Laco ignaro Galba de occidendo Tito
Vinio dicitur, sive ut poena eius animos militum
mulceret, seu conscium Othonis credebat, ad
postremum vel odio. Haesitationem attulit tempus
ac locus, quia initio caedis orto difficilis modus; et
turbavere consilium trepidi nuntii ac proximorum
diffugia, languen-tibus omnium studiis, qui primo
alacres fidem atque ani-mum ostentaverant.
40. Agebatur huc illuc Galba vario turbae
fluctuantis impulsu, completis undique basilicis ac
templis, lugubri prospectu. Neque populi aut plebis
ulla vox, sed attoniti
38. A da ne bi bilo, dajbudi, kakve nade u
nasljednika Galbina, iz progonstva doziva onoga za
kojega je sudio da mu je po neprijaznosti i škrtosti
najsliĉniji. Vidjeli ste, drugovi vojnici, kako se
zloslutnim nevremenom ĉak i bogovi odvraćaju od
nesretna posinjenja. Isto je raspoloţenje senata, isto
rimskoga naroda. Na vaše se junaštvo ĉeka, na vas
u kojih je sva snaga ĉasna nauma i bez kojih je sve,
ma bilo izvanredno, ipak nemoćno. Ne pozivam
vas u rat ni u opasnost. Oruţje je svih vojnika s
nama. A jedna jedina mirnodopska kohorta Galbu
sada ne brani, nego drţi. Kad vas ugleda, kad primi
moju lozinku, to će biti jedina borba, uvjeravam
vas, ako me tko moţda neopravdano okrivljuje.
Nema nikakva mjesta oklijevanju u onoj odluci
koja se moţe hvaliti samo ako je izvršena.«
Nato zapovjedi da se otvori oruţarnica. Smjesta
pogra-biše oruţje, ne drţeći se ni pravila ni reda u
vojniĉkoj sluţbi, tako da se po svojim znakovima
nije mogao raz-likovati pretorijanac od legionara.
Pridruţiše se vojnicima pomoćnih ĉeta oruţajući se
kacigama i štitovima, bez ikakva poticaja od strane
tribuna ili centuriona, svatko sebi voda i podbadaĉ,
a najveća je pobuda dolazila od onih najgorih, što
su pošteni ţalili.
39. Već je Pizon, preplašen bukom pobune što je
pre-otimala maha i glasovima koji su se razlijegali
sve do grada, dostigao Galbu koji je bio izišao i
pribliţavao se Trgu; već je Marije Celzo dojavio
nevesele vijesti, kad su jedni savjetovali da se vrate
u Palacij, drugi da se udari put Kapitolija, neki da
se zaposjedne govornica, većina samo proturjeĉila
prijedlozima drugih - kako to već biva u nesretnim
odlukama, kad se ĉini najboljim ono ĉemu je pravi
ĉas već umakao. Priĉa se da je Lakon bez znanja
Galbina snovao ubojstvo Titu Viniju, bilo da
njegovom kaznom smiri duhove vojnika, bilo zato
što je vjerovao da je on pouzdanik Otonov ili, na
kraju krajeva, iz ĉiste mrţnje. Neodluĉnost je
izazvalo nezgodno vrijeme i mje-sto, jer je naĉin za
poĉetak krvoprolića bio opasan, a namjeru su
pokvarili i uznemireni glasnici i bijeg najbli-ţih. U
svih se gasio ţar, i u onih koji su u poĉetku vatreno
pokazivali samopouzdanje i srĉanost.
40. Pod naizmjeniĉnim naletima uzgibane gomile
Galba je nošen ĉas ovamo ĉas onamo, pruţajući
ţalostan prizor Ijudstvu što je odasvud nagrnulo i
ispunilo bazilike i hra-move. A od naroda i puka ni
glasa, samo zapanjeni
31
voltus et conversae ad omnia aures; non tumultus,
non quies, quale magni metus et magnae irae
silentium est. Othoni tamen armari plebem
nuntiabatur: ire praecipites et occupare pericula
iubet. Igitur milites Romani, quasi Vologaesum aut
Pacorum avito Arsacidarum solio depul-suri ac non
imperatorem suum inermem et senem truci-dare
pergerent, disiecta plebe, proculcato senatu, truces
armis, rapidi equis forum inrumpunt. Nec illos
Capitolii adspectus et imminentium templorum
religio et priores et futuri principes terruere, quo
minus facerent scelus, cuius ultor est quisquis
successit.
41. Viso comminus armatorum agmine
vexillarius co-mitatae Galbam cohortis (Atilium
Vergilionem fuisse tra-dunt) dereptam Galbae
imaginem solo adflixit. Eo signo manifesta in
Othonem omnium militum studia, desertum fuga
populi forum, destricta adversus dubitantes tela.
Iuxta Curtii lacum trepidatione ferentium Galba
proiectus e sella ac provolutus est. Extremam eius
vocem, ut cuique odium aut admiratio fuit, varie
prodidere. Alii suppliciter interrogasse, quid mali
meruisset, paucos dies exsolvendo donativo
deprecatum; plures obtulisse ultro percussoribus
iugulum: agerent ac ferirent, si ita (e) re publica
videre-tur. Non interfuit occidentium quid diceret.
De percus-sore non satis constat: quidam
Terentium evocatum, alii Laecanium, crebrior fama
tradidit amurium quintae deci-mae legionis militem
impresso gladio iugulum eius hausisse. Ceteri crura
brachiaque (nam pectus tegebatur) foede laniavere;
pleraque vulnera feritate et saevitia trunco iam
corpori adiecta.
42. Titum inde Vinium invasere, de quo et ipso
ambi-gitur, consumpseritne vocem eius instans
metus, an pro-clarnaverit non esse ab Othone
mandatum ut occideretur. Quod seu finxit
formidine seu consdentiam coniurationis confessus
est, huc potius eius vita famaque inclinat, ut
conscius sceleris fuerit, cuius causa erat. Ante
aedem divi lulii iacuit primo ictu in poplitem, mox
ab lulio Caro legionario milite in utrumque latus
transverberatus.
pogledi i napeto osluškivanje svega. Ni buka, m
mir, već muk kakav se javlja u velikom strahu i
velikoj mrţnji. Otonu su ipak stizali glasovi da se
puk oruţa: on zapov-jedi da se ţurno krene i da se
preduhitre opasnosti. Rimski dakle vojnici, kao da
su pošli da zbace Vologeza ili Pakora s
djedovskoga prijestolja Arsakida, a ne da smaknu
cara svoga nenaoruţana i stara, razagnavši puk,
pregazivši senat, grozna izgleda pod oruţjem,
jašući na konjima provališe na Trg. 1 ni pogled na
Kapitolij, ni svetost obliţnjih hramova, ni bivši ni
budući vladari nisu ih odvratili da ne poĉine zloĉin,
kojemu je osvetnik prvi nasljednik.
41. Vidjevši da se povorka naoruţanih vojnika
pri-makla sasvim blizu, zastavnik kohorte iz
Galbine pratnje (pripovijedaju da je to bio Atilije
Vergilion) istrgne Gal-bino poprsje i udari njime o
zemlju. Tim je znakom naklonost svih vojnika
spram Otona postala bjelodana;
narod u bijegu napusti Trg, na one koji su
neodluĉni sta-jali trgoše maĉeve. Pokraj Kurcijeva
zdenca preplašeni nosioci zbaciše Galbu s nosiljke
i on se otkotrlja po tlu. Posljednje njegove rijeĉi
razliĉito su nam prenijeli, ovisno o tome jesu li
prema njemu gajili mrţnju ili divljenje:
jedni da je ponizno upitao što je to zlo poĉinio i da
je zamolio za nekoliko dana, da im isplati dar;
većina da je dragovoljno krvnicima pruţio vrat:
neka samo obave svoj zadatak i neka udare, ako li
se ĉini da je to na probitak drţave. Onima koji su
ga ubijali nije bilo stalo do toga što govori. Ne zna
se toĉno tko je bio krvnik, neki tvrde da je to bio
evokat Terencije, drugi Lekanije. Uĉestaliji glas
navodi da mu je Kamurije, vojnik petnaeste legije,
utis-nuo maĉ i prerezao grkljan. Ostali su mu
gadno izmrcva-rili noge i ruke (prsa mu je naime
pokrivao oklop), a u divljem su bijesu mnoge rane
pale i po već osakaćenu tijclu.
42. Potom napadose Tita Vinija. I o njemu se
takoĊer dvoji nije li mu smrtni strah oduzeo glas,
ili je povikao kako Oton nije naredio da ga ubiju.
Bilo da je to izmislio u stravi, bilo da je time
priznao dioništvo u uroti, naĉin njegova ţivota i
glas o njemu govore više za to da je znao za
zlodjelo kojemu je bio uzrok. Pred hramom
boţanskog Julija sruši se pod prvim udarcem u
potkoljenicu, a zatim mu Julije Kar, legionarski
vojnik, probode oba boka.
32
43. Insignem illa die virum Sempronium Densum
aetas nostra vidit. Centurio is praetoriae cohortis, a
Galba custodiae Pisonis additus, stricto pugione
occurrens arma-tis et scelus exprobrans ac modo
manu modo voce ver-tendo in se percussores
quamquam vulnerato Pisoni effu-gium dedit. Piso
in aedem Vestae pervasit, exceptusque
misericordia publici servi et contubernio eius
abditus non religione nec caerimoniis, sed latebra
imminens exitium differebat, cum advenere missu
Othonis nominatim in caedem eius ardentis
Sulpicius Florus e Britannicis cohor-tibus, nuper a
Galba civitate donatus, et Statius Murcus
speculator, a quibus protractus Piso in foribus
templi tru-cidatur.
44. Nullam caedem Otho maiore laetitia excepisse,
nullum caput tam insatiabilibus oculis perlustrasse
didtur, seu tum primum levata omni sollicitudine
mens vacare gaudio coeperat, seu recordatio
maiestatis in Galba, ami-citiae in Tito Vinio
quamvis immitem animum imagine tri-sti
confuderat, Pisonis ut inimici et aemuli caede
laetari ius fasque credebat. Praefixa contis capita
gestabantur inter signa cohortium iuxta aquilam
legionis, certatim ostentantibus cruentas manus qui
occiderant, qui interfue-rant, qui vere, qui falso ut
pulchrum et memorabile faci-nus iactabant. Plures
quam centum viginti libellos pra-emium
exposcentium ob aliquam notabilem illa die ope-
ram Vitellius postea invenit, omnesque conquiri et
inter-fici iussit, non honore Galbae, sed tradito
principibus more munimentum ad praesens, in
posterum ultionem.
45. Alium crederes senatum, alium populum: ruere
cuncti in castra, anteire proximos, certare cum
praecurren-tibus; increpare Galbam, laudare
militum iudicium, exo-sculari Othonis manum;
quantoque magis falsa erant quae fiebant, tanto
plura facere. Nec aspernabatur singulos Otho,
avidum et minacem militum animum, voce vultu-
que temperans. Marium Celsum, consulem
designatum et Galbae usque in extremas res
amicum fidumque, ad supp-licium expostulabant,
industriae eius innocentiaeque quasi malis artibus
infensi. Caedis praedarum initium et optimo
43. Znamenita je onoga dana junaka Sempronija
Denza vidio naš vijek. Kao centurion pretorijske
kohorte, komu je Galba povjerio da ĉuva Pizona,
isukanim se bodeţom suprotstavio naoruţanim
vojnicima i - predbacujući im zloĉin, te navlaĉeći,
ĉas rukom ĉas glasom, na se krvnike - ranjenom je
Pizonu pruţio priliku za bijeg. Pizon dospje u hram
Veste, gdje ga milosrdno doĉeka drţavni rob i sakri
u svom stanu. Uzdajući se u skrovište a ne u
svetost mjesta, odlagao je blisku smrt, kad li po
zapovijedi Otona, koji je posebno ţudio za
njegovim ubojstvom, doĊoše Sulpicije, Flor, jedan
od vojnika britanskih kohorata, obdaren nedavno
od Galbe gradanskim pravom, i Stacije Murko,
uhoda. Oni Pizona dovukoše do vratiju hrama i tu
ga zaklaše.
44. Priĉa se da nijedno ubojstvo Oton nije primio s
većom radošću, da nijednu glavu nije razgledao s
tako nezasitnim oĉima, bilo da mu se duh, tek tada
osloboĊen svakog nemira, stao odavati veselju, bilo
da mu je sjećanje na uzvišenost u Galbe,
prijateljstvo spram Tita Vinija uznemiravalo
mraĉnom predodţbom inaĉe okrutan duh: vjerovao
je da je pošteno i pravo radovati se nad smrću
Pizona, neprijatelja i suparnika. Nataknute na
koplja, glave se nošahu izmeĊu znakova kohorata
pored legijskog orla, dok su ubojice i njihovi
pomagaĉi takmeći se pokazivali okrvavljene ruke i
razmetali se - neki istinito, neki laţno - ubojstvom
kao lijepim i i znamenitim djelom. Više od stotinu i
dvadeset molbenica onih koji su traţili nagradu za
neko osobito djelo u onom danu prona-šao je
kasnije Vitelije i zapovijedio da ih sve potraţe i
pobiju, ne iz poĉasti prema Galbi nego po
ustaljenom obi-ĉaju kod vladara da uĉvršćuju
sadašnji poloţaj i svete se za budućnost.
45. Pomislio bi ĉovjek:drugi je to senat,drugi narod
stadoše svi grnuti u tabor, pretrĉavati jedni druge,
takmiti se s poodmaklima, psovati Galbu, hvaliti
presudu vojnika, cjelivati Otonovu ruku. Koliko je
ono što se dogaĊalo bilo neiskrenije, toliko su to
nametljivije ĉinili. A Oton, ne odbijajući pojedince,
pokušavaše smiriti grabeţljive i krvoloĉne vojnike
rijeĉju i pogledom. Traţili su glavu Marija Celza,
budućeg konzula i, sve do njegova zadnjega ĉasa,
prijatelja i pouzdanika Galbina, ogorĉeni na nje-
govu poslenost i pravednost, osobine koje smatrahu
zlo-ĉinom. Postajalo je oĉevidno da se traţi povod
za krvoproliće
33
cuique perniciem quaeri apparebat, sed Othoni
nondum auctoritas inerat ad prohibendum scelus:
iubere iam pote-rat. Ita simulatione irae vinciri
iussum et maiores poenas daturum adfirmans
praesenti exitio subtraxit.
46. Omnia deinde arbitrio militum acta: praetorii
prae-fectos sibi ipsi legere, Plotium Firmum e
manipularibus quondam, tum vigilibus praepositum
et incolumi adhuc Galba partes Othonis secutum;
adiungitur Licinius Procu-lus, intima familiaritate
Othonis suspectus consilia eius fovisse. Urbi
Flavium Sabinum praefecere, iudicium Neronis
secuti, sub quo eandem curam obtinuerat, pleris-
que Vespasianum fratrem in eo respicientibus.
Flagitatum ut vacationes praestari centurionibus
solitae remitteren-tur; namque gregarius miles ut
tributum annuum pende-bat. Quarta pars manipuli
sparsa per commeatus aut in ipsis castris vaga, dum
mercedem centurioni exsolveret, neque modum
oneris quisquam neque genus quaestus pensi
habebat: per latrocinia et raptus aut servilibus mini-
steriis militare otium redimebant. Tum
locupletissimus quisque miles labore ac saevitia
fatigari, donec vacatio-nem emeret. Ubi sumptibus
exhaustus socordia insuper elanguerat, inops pro
locuplete et iners pro strenuo in manipulum
redibat, ac rursus alius atque alius, eadem egestate
ac licentia corrupti, ad seditiones et discordias et ad
extremum bella civilia ruebant. Sed Otho, ne volgi
lar-gitione centurionum animos averteret, [et|
fiscum suum vacationes annuas exsoluturum
promisit, rem haud dubie utilem et a bonis postea
principibus perpetuitate discipli-nae firmatam.
Laco praefectus, tamquam in insulam sepo-neretur,
ab evocato, quem ad caedem eius Otho praemi-
serat, confossus; in Marcianum Icelum ut in
libertum palam animadversum.
47. Exacto per scelera die novissimum malorum
fuit laetitia. Vocat senatum praetor urbanus, certant
adulatio-nibus ceteri magistratus, adcurrunt patres:
decernitur Othoni tribunicia potestas et nomen
Augusti et omnes principum honores, adnitentiubus
cunctis abolere convicia ac probra, quae promisce
iacta haesisse animo eius nemo
i pljaĉkanja i propast velikaša. No u Otona još
uvijek ne bijaše ugleda za spreĉavanje zloĉina.
NareĊivati je već mogao. Stoga, hineći srdţbu,
zapovjedi da ga veţu i, tvrdeći da će platiti i veću
kaznu, ukloni ga pred sigur-nom smrću.
46. Sve je nakon toga provedeno po svojevoljnoj
odluci vojnika:pretorijske su prefekte sami sebi
izabrali:
Plocija Firma, koji je nekoć bio jedan od
manipulara, a tada zapovjednik gradske straţe i za
ţivota Galbina sljedbenik otonove stranke; pridruţe
mu Licinija Prokula, za kojega se nagadalo da je
zbog prisnog prijateljstva s Oto-nom podupirao
njegove namjere. Za gradskoga prefekta postaviše
Flavija Sabina, povevši se za odlukom Nerona, pod
kojim je obavljao istu sluţbu, jer se većiha preko
njega obazirala na brata mu Vespazijana.
Zahtijevalo se da se dokine otkupnina koja se
obiĉno plaćala centurio-nima; prosti ju je vojnik
naime isplaćivao kao godišnji porez. Ĉetvrtina je
manipula bila rasuta po dopustima ili u skitnji po
samom taboru i, samo da isplati cijenu cen-turionu,
malo je tko mario za veliĉinu opterećenja i naĉin
zarade. Razbojstvom su i otimaĉinom ili ropskim
sluţe-njem otkupljivali vojniĉku dokolicu. Pa i
najimućniji se vojnik pod okrutnim postupkom i
radom namuĉio dok nije kupio oprost od sluţbe.
Kad bi se iscrpili od troškova, a i zbog lijenosti
omli-tavjeli, vraćali bi se u manipul, siromašni
umjesto bogati, lijeni umjesto radini, i ponovo bi se
tako jedan za drugim istom oskudicom i
raspusnošću kvarili i srijali u pobune i razdore i
napokon u graĊanske ratove. No Oton, da ne bi
dareţljivošću spram prostih vojnika odvratio od
sebe srca centuriona, obeća da će iz svoje blagajne
isplaćivati godišnje dopuste - stvar bez sumnje
korisnu, koju su i kasniji dobri vladari potvrdili
neprekinutim odrţavanjem. Prefekta Lakona, pod
izlikom da ga udaljuju na otok, usmrti evokat,
kojega je Oton bio unaprijed poslao da ga ubije.
Protiv Marcijana Icela kao osloboĊenika primje-
njena je javna kazna.
47. Pošto je dan protekao u zloĉinima, vrhunac
nedjela bilo je veselje. Gradski pretor sazove senat,
ostali se magistrati stanu takmiĉiti u ulagivanjima,
dotrĉe oci. Dodijele Otonu tribunsku vlast i naziv
Augusta i sve vla-darske poĉasti, dok su se svi
trudili da se zaborave psovke i pogrde kojima su se
bez razlike nabacivali, a nitko nije
34
sensit: omisisset offensas an distulisset, brevitate
imperii in incerto fuit. Otho cruento adhuc foro per
stragem iacentium in Capitolium atque inde in
Palatium vectus concedi corpora sepulturae
cremarique permisit. Pisonem Verania uxor ac
frater Scribonianus, Titum Vinium Cri-spina filia
composuere, quaesitis redemptisque capitibus,
quae venalia interfectores servaverant.
48. Piso unum et tricesimum aetatis annum
explebat, fama meliore quam fortuna. Fratres eius
Magnum Clau-dius, Crassum Nero interfecerant:
ipse diu exul, quadri-duo Caesar, properata
adoptione ad hoc tantum maiori fratri praelatus est,
ut prior occideretur. Titus Vinius quinquaginta
septem annos variis moribus egit. Pater illi
praetoria familia, maternus avus e proscriptis.
Prima mili-tia infamis: legatum Calvisium
Sabinum habuerat, cuius uxor mala cupidine
visendi situm castrorum per noctem militari habitu
ingressa, cum vigilias et cetera militiae munia
eadem lascivia temptasset, in ipsis principiis stu-
prum ausa: et criminis huius reus Titus Vinius
arguebatur. Igitur iussu C. Caesaris oneratus
catenis, mox mutatione temporum dimissus, cursu
honorum inoffenso legioni post praeturam
praepositus probatusque servili deinceps pro-bro
respersus est, tamquam scyphum aureum in
convivio Claudii furatus, et Claudius postera die
soli omnium Vinio fictilibus ministrari iussit. Sed
Vinius proconsulatu Galliam Narbonensem severe
integreque rexit; mox Galbae amici-tia in abruptum
tractus, audax callidus promptus et, prout animum
intendisset, pravus' aut industrius, eadem vi.
Testamentum Titi Vini magnitudine opum inritum,
Piso-nis supremam voluntatem paupertas firmavit.
49. Galbae corpus diu neglectum et licentia
tenebrarum plurimis ludibriis vexatum dispensator
Argius e pri(m)o-ribus servis humili sepultura in
privatis eius hortis conte-xit. Caput per lixas
calonesque suffixum laceratumque ante Patrobii
tumulum (libertus is Neronis punitus a Galba
fuerat) postera demum die repertum et cremato
znao jesu li mu ostale na srcu; da li je potpuno
zabacio osvetu za uvrede ili ju je samo odgodio,
zbog kratkoće njegove vlasti ostalo je neizvjesno.
Oton se preko još uvi-jek okrvavljena Trga i preko
hrpe lešina odveze na Kapi-tolij, a odande u Palacij
i dopusti da se trupla pokopaju i spale. Pizona
sahraniše ţena mu Veranija i brat Skribonijan, Tita
Vinija kći Krispina, pošto su pronašli i otkupili
glave što su ih ubojice ĉuvale da ih prodaju.
48. Pizon bijaše u trideset i prvoj godini ţivota,
boljega glasa nego li sudbine. Braću njegovu:
Magna - ubi Klaudije, Krasa - Neron. On je sam
dugo bio izgnanik, ĉetiri dana cezar; uranjenim je
usvojenjem utoliko samo pretekao starijega brata,
što je prije ubijen. Tit Vinije proţivio je pedeset i
sedam godina u prevrtljivu ponašanju. Otac mu
bijaše iz pretorske obitelji, djed s materine strane
jedan s liste proskribiranih. Poĉetak vojniĉkog
ţivota ozloglašen. Sluţio je pod legatom
Kalvizijem Sabinom, kojega se ţena u nestašnoj
ţelji da razgleda poloţaj tabora uputila noću u
vojniĉkom odijelu, okušala se s istom obijesti u
straţarenju i drugim vojniĉkim duţnostima, te se u
samom glavnom stanu upustila u blud. Za ovaj je
prekršaj okrivljavan Tit Vinije. Stoga je po naredbi
Gaja Cezara baĉen u okove, no uskoro je zatim
zbog promjene prilika pušten. U neprekinutu
slijedu ĉasti nakon preture postavljen je za
zapovjednika legije, gdje se i dokazao, a onda je
navukao na se prijekor zbog ludorije dostojne roba;
navodno je na gozbi Klaudijevoj ukrao zlatnu ĉašu,
te je Klaudije sutradan zapovijedio da od svih
jedino njemu sluţe u zemljanom sudu. No kao
prokonzul Vinije je upravljao Narbonskom
Galijom strogo i besprijekorno. Uskoro je zbog
prijateljstva s Galbom krenuo putem propasti,
drzak, lukav, spreman na sve, i kako bi već upravio
duh - opak ili marljiv jednakom silinom. Oporuka
Tita Vinija prema veliĉini njegova imutka bijaše
ništetna. Pizonovu posljednju volju potkrijepilo je
siromaštvo.
49. Galbino je truplo, dugo vremena zanemareno i
u bezakonju mraka brojnim igrarijama
zlostavljano, sahranio skromnim pokopom u
njegovim privatnim vrtovima upravitelj Argije
jedan od najuglednijih robova. Glava, koju su
nataknutu na koplje skrnavili peĉenjari i konjušari
pred humkom Patrobija (bijaše to osloboĊenik
Neronov, kaţnjen od Galbe), slijedećeg je dana
konaĉno
35
iam corpori admixtum est. Hunc exitum habuit
Servius galba, tribus et septuaginta annis quinque
principes pro-spera fortuna emensus et alieno
imperio felicior quam suo. Vetus in familia
nobilitas, magnae opes; ipsi medium ingenmm,
magis extra vitia quam cum virtutibus. Famae nec
incuriosus nec venditator; pecuniae alienae non
adpe-tens, suae parcus, publicae avarus; amicorum
libertorum-que, ubi in bonos incidisset, sine
reprehensione patiens, si mali forent, usque ad
culpam ignarus. Sed claritas nata-lium et metus
temporum obtentui, ut, quod segnitia erat, sapientia
vocaretur. Dum vigebat aetas, militari laude apud
Germanias floruit; pro consule Africam moderate,
iam senior citeriorem Hispaniam pari iustitia
continuit, maior privato visus, dum privatus fuit, et
omnium con-sensu capax imperii, nisi imperasset.
50. Trepidam urbem ac simul atrocitatem recentis
sce-leris, simul veteres Othonis mores paventem
novus insu-per de Vitellio nuntius exterruit, ante
caedem Galbae sup-pressus, ut tantum superioris
Germaniae exercitum desci-visse crederetur. Tum
duos omnium mortalium impudici-tia ignavia
luxuria deterrimos velut ad perdendum impe-rium
fataliter electos non senatus modo et eques, quis
ali-qua pars et cura rei publicae, sed volgus quoque
palam maerere. Nec iam recentia saevae pacis
exempla, sed repetita bellorum civilium memoria
captam totiens suis exercitibus Urbem, vastitatem
Italiae, direptiones provin-ciarum, Pharsaliam
Philippos et Perusiam ac Mutinam, nota
publicarum cladium nomina, loquebantur. Prope
eversum orbem etiam cum de principatu inter
bonos cer-taretur, sed mansisse C. lulio, mansisse
Caesare Augusto victore imperium; mansuram
fuisse sub Pompeio Bruto-que rem publicam: nunc
pro Othone an pro Vitellio in templa ituros?
Utrasque impias preces, utraque dete-standa vota
inter duos, quorum bello solum id scires,
deteriorem fore qui vicisset. Erant qui
Vespasianum et arma Orientis augurarentur, et ut
potior utroque Vespa-sianus, jta bellum aliud atque
alias clades horrebant. Et
pronaĊena i pridruţena već spaljenu truplu. Ovakav
je svršetak imao Servije Galba, koji je u
sedamdeset i tri godine sretno nadţivio petoricu
vladara i bio uspješniji pod tuĊom vlašću nego li
pod svojom. Staro plemstvo u obitelji, veliko
bogatstvo, on sam osrednjih sposobnosti, više bez
poroka nego li s vrlinama. Spram javnog mnijenja
ni ravnodušan ni hvalisav. TuĊega novca nije bio
ţeljan, sa svojim je škrtario, na drţavni je bio
lakom. Prema prijateljima i osloboĊenicima, kad bi
naišao na ĉestite, besprijekorno blag, ako bi bili zli
- slijep sve do prijestupa. No uzvišeno porijeklo i
strahovita vremena bila su izlika da se ono što je
bilo mlitavost naziva mudrošću. Dok je bio u
naponu snage, vojniĉkom se slavom istakao u
Germanijama. Kao prokonzul s pravom je mjerom
upravljao Afrikom, već stariji s jednakom blagosti
ovostranom Hispanijom; ĉinilo se da je ugledniji
nego privatna osoba, dok je bio privatnik i, po
općem mišljenju, sposoban za vlast da nije vladao.
50. Uznemiren Grad, koji se plašio i grozote
nedavna zloĉina i poznata znaĉaja Otonova,
zastrašila je povrh svega i nova vijest o Viteliju,
prigušena prije Galbina ubojstva, kako bi se
vjerovalo da se odmetnula samo vojska Gornje
Germanije. Zbog dvojice - po besramno-sti,
kukaviĉluku i rasipnosti najgorih od svih smrtnika,
koji kao da su po usudu bili odabrani da upropaste
Carstvo - otvoreno su se ţalostili ne samo senat i
vitezovi, koji su imali nekakva udjela i posla u
drţavnoj upravi, nego štoviše i svjetina. Nisu više
govorili o svjeţim prim-jerima krvava mira, nego,
obnavljajući sjećanje na graĊanske ratove, i o
Gradu toliko puta osvojenom od vla-stite vojske, o
pustošenju Italije, pljaĉkanju provincija, Farsalu,
Filipima, Peruziji i Mutini, o tim poznatim ime-
nima drţavnih nesreća. Gotovo je uništen cijeli
svijet i onda kad se vodila borba za vlast izmeĊu
junaka; no uz-drţala bi se i republika pod
Pompejem i Brutom. A sada:
hoće li ići u hramove za Otona ili za Vitelija?
I jedna i druga molitva bezboţna, i je'dan i drugi
zavjet proklet kad su ta dvojica, i kad i nakon rata
izmeĊu njih moţeš znati to da će biti gori onaj koji
pobijedi. Bilo je onih koji su naslućivali
Vespazijana i oruţje Istoka i, ma koliko da je
Vespazijan bio moćniji od obojice, ipak su se
uţasavali novoga rata i novih nesreća. A o
Vespazijanu je
36
ambigua de Vespasiano fama, solusque omnium
ante se principum in melius mutatus est.
51. Nunc initia causasque motus Vitelliani
expediam. Caeso cum omnibus copiis lulio Vindice
ferox praeda glo-riaque exercitus, ut cui sine labore
ac periculo ditissimi belli victoria evenisset,
expeditionem et aciem, praemia quam stipendia
malebat. Diu infructuosam et asperam militiam
toleraverant ingenio loci caelique et severitate
disciplinae, quam in pace inexorabilem discordiae
civium resolvunt, paratis utrimque corruptoribus et
perfidia im-punita. Viri arma equi ad usum et ad
decus supererant. Sed ante bellum centurias tantum
suas turmasque nove-rant; exercitus finibus
provinciarum discernebantur: tum adversus
Vindicem contractae legiones, seque et Gallias
expertae, quaerere rursus arma novasque
discordias; nec socios, ut olim, sed hostes et victos
vocabant. Nec deerat pars Galliarum, quae Rhenum
accolit, easdem partes secuta ac tum acerrima
instigatrix adversum Galbianos;
hoc enim nomen fastidito Vindice indiderant. Igitur
Sequanis Aeduisque ac deinde, prout opulentia
civitatibus erat, infensi expugnatioes urbium,
populationes agrorum, raptus penatium hauserunt
animo, super avaritiam et adrogantiam, praecipua
validiorum vitia, contumacia Gallorum inritati, qui
remissam sibi a Galba quartam tribu-torum partem
et publice donatos in ignominiam exercitus
iactabant. Accessit callide volgatum, temere
creditum, decumari legiones et promptissimum
quemque centurio-num dimitti. Undique atroces
nuntii, sinistra ex urbe fama; infensa Lugdunensis
colonia et pertinaci pro Nerone fide fecunda
rumoribus; sed plurima ad fin-gendum
credendumque materies in ipsis castris, odio metu
et, ubi vires suas respexerant, securitate.
52. Sub ipsas superioris anni kalendas Decembres
Aulus Vitellius inferiorem Germaniam ingressus
hiberna legionum cum cura adierat: redditi
plerisque ordines, remissa ignominia, adlevatae
notae; plura ambitione, quaedam iudicio, in quibus
sordes et avaritiam Fontei Capitonis adimendis
adsignandisve militiae ordinibus
vladalo dvojbeno mišljenje, no on se jedini od svih
svojih prethodnika preobrazio u dobra vladara.
51. Sada ću razjasniti poĉetke i uzroke
vitelijevskog prevrata. Pošto je bio sasjeĉen Julije
Vindeks sa svim svojim ĉetama, opijena pljaĉkom i
slavom vojska je, kao onaj komu se posreći da bez
napora i opasnosti stekne pobjedu u vrlo
probitaĉnom ratu, voljela pohod i bitku i plijen
nego li vojniĉku plaću. Dugo su vremena podnosili
vojnu sluţbu besplodnu i surovu zbog naravi
zemlje i pod-neblja te ozbiljnosti stege, koju
nesloge graĊana u mirno doba, bila ona i
neumoljivo stroga, uništavaju, kad sa svih strana
spremno ĉekaju potkupljivaĉi i nekaţnjena nevjera.
Ljudstvo, naoruţanje, konjaništvo dostajalo je i za
upotrebu i za gizdu. No prije rata znali su samo za
centurije i svoje turme. Vojske su rastavljale meĊe
provincija. Tada legije koje su bile sakupljene
protiv Vindeksa, upoznavši sebe i Galije, stadoše
ponovo traţiti rat i nove raz-dore, i ne nazivahu ih
saveznicima, kao nekoć, već neprijateljima i
pobijeĊenima. A ĉinio je svoje i onaj dio Galija u
susjedstvu Rajne koji je pristajao uz istu stranku i
tada bio najoštriji podbadaĉ protiv galbinaca: to su
im naime ime bili nadjenuli pošto se o Vindeksu
stalo s prezirom govoriti. Ogorĉeni, dakle, na
Sekvance i Eduance, a potom i na ostale općine,
ovisno o njihovu bogatstvu, naslaĊivali su se u srcu
osvajanjima gradova, pustošenjem polja,
pljaĉkanjem domova, razdraţeni - pored pohlepe i
drskosti, poroka svojstvenih nadmoćnijima - i
prkošću Gala, koji su se, ne bi li uvrijedili vojsku,
razmetali što im je Galba oprostio ĉetvrtinu poreza
i nadario ih graĊanskim pravom. Uz to je i lukavo
proširena glasina, kojoj se lakoumno povjerovalo,
da se desetkuju legije i otpuštaju najodluĉniji od
centuriona. Odasvud zastrašujuće vijesti,
nepovoljan glas iz Grada, ogorĉena lugdunska
kolonija i zbog nepopustive vjernosti Neronu
plodno tlo glasinama. No najviše je graĊe za
izmišljanje i lakoumno prihvaćanje bilo u samom
taboru, iz mrţnje, straha i, kako opaziše svoje
snage, iz osjećaja sigurnosti.
52. Pred same decembarske kalende prethodne
godine Aulo je Vitelije, ušavši u Donju Germaniju,
briţljivo pregledao zimovnike legija: mnogima su
povraćene vojniĉke ĉasti, ukinute kazne, ublaţeni
ukori. Većinu je toga uĉinio iz ĉastoljublja, nešto iz
uvjerenja, ĉime je nesebiĉno pre-kinuo sa
sramotnom gramzljivošću Fonteja Kapitona u
37
integre mutaverat. Nec consularis legati mensura,
sed in maius omnia accipiebantur. Et Vitellius ut
apud severos humilis, ita comitatem bonitatemque
faventes vocabant, quod sine modo, sine iudicio
donaret sua, largiretur aliena; simul aviditate
imper{it)andi ipsa vitia pro virtu-tibus
interpretabantur. Multi in utroque exercitu sicut
modesti quietique, ita mali et strenui. Sed profusa
cupi-dine et insigni temeritate legati legionum
Alienus Caecina et Fabius Valens; e quibus Valens
infensus Galbae, tam-quam detectam a se Verginii
cunctationem, oppressa Capitonis consilia ingrate
tulisset, instigare Vitellium, ardorem militum
ostentans: ipsum celebri ubique fama, nullam in
Flacco Hordeonio moram; adfore Britanniam,
secutura Germanorum auxilia; male fidas
provincias, pre-carium seni imperium et brevi
transiturum: panderet modo sinum et venienti
Fortunae occurreret. Merito dubi-tasse Verginium
equestri familia, ignoto patre, imparem, si
recepisset imperium, tutum, si recusasset: Vitellio
tres patris consulatus, censuram, collegium
Caesaris et impo-nere iam pridem imperatoris
dignationem et auferre pri-vati securitatem.
Quatiebatur his segne ingenium, ut con-cupisceret
magis quam ut speraret.
53. At in superiore Germania Caecina, decora
iuventa, corpore ingens, animi imodicus, (s)cito
sermone, erecto incessu, studia militum inlexerat.
Hunc iuvenem Galba, quaestorem in Baetica
impigre in partes suas transgres-sum, legioni
praeposuit; mox compertum publicam pecu-niam
avertisse ut peculatorem flagitari iussit. Caecina
aegre passus miscere cuncta et privata volnera rei
publicae malis operire statuit. Nec deerant in
exercitu semina dis-cordiae, quod et bello adversus
Vindicem universus adfuerat, nec nisi occiso
Nerone translatus in Galbam atque in eo ipso
sacramento vexillis inferioris Germaniae
praeventus erat. Et Treveri ac Lingones, quasque
alias civitates atrocibus edictis aut damno finium
Galba percu-lerat, hibernis legionum propius
miscentur: unde seditiosa
oduzimanju i dodjeljivanju vojniĉkih poĉasti. 1 ne
bijaše tu mjerila konzularnoga legata, već se sve
procjenjivaše s višeg stajališta, i ma koliko da je
Vitelije u oĉima strogih bio nizak, njegovi
pristalice ipak nazivahu Ij'ubaznošću i
dobrostivošću što bez mjere i bez promišljanja
poklanja svoje, dijeli tuĊe. U pohlepi za vlašću
same su poroke tumaĉili kao vriine. Mnogo je
doduše u jednoj i drugoj vojsci bilo poslušnih i
mirnih, ali i zlih i poduzetinih. No neobuzdanom se
pohlepom i osobitom lakoumnošću isti-cahu
legijski legati Alijen Cecina i Fabije Valens. Jedan
od njih - Valens - ogorĉen na Galbu, jer je ovaj
navodno nezahvalnošću uzvratio na njegovo
otkrivanje Verginijeva oklijevanja i spreĉavanje
Kapitonovih namjera, poĉe pod-badati Vitelija,
ukazujući mu na oduševljenje vojnika:
»Posvuda je proslavljeno njegovo ime, u Flaka
Hordeo-nija nema nikakva krzmanja, pristupit će
mu Britanija, slijedit će ga germanske pomoćne
ĉete, provincije nisu osobito odane, starĉeva je
vlast ovisna o tuĊoj milosti i ubrzo će mu izmaći iz
ruku; neka samo rastvori krilo i neka potrĉi ususret
nadolazećoj sreći. S razlogom se ska-njivao
Verginije, iz viteške obitelji, od nepoznata oca,
nedorastao carskoj vlasti da ju je primio, siguran
kad ju je odbio. Vitelija tri oĉeva konzulata,
cenzura, zajedniĉka sluţba s Cezarom i uzdiţu već
odavno do carskog dosto-janstva i oduzimaju mu
bezbriţnost privatna ţivota.« Ovim se rijeĉima
budila mlitava narav većma da poţeli negoli da se
nada.
53. A u Gornjoj Germaniji strasti je u vojnika
raspirio Cecina, pristao mladić snaţna tijela,
naprasita duha, okretna jezika, ponosita hoda.
Njega je Galba kao mla-dića, pošto je kao kvestor
u Betici spremno prišao k nje-govoj stranci,
postavio na ĉelo legije. Saznavši potom da je utajio
drţavni novac, dade ga goniti kao krijumĉara.
Cecina je to teško podnio, te je odluĉio da izmiješa
sve zajedno i osobne rane zastre nevoljama drţave.
Ni u vojsci nije nedostajalo sjemena razdora, zato
što je i u cijelosti sudjelovala u ratu protiv
Vindeksa i nije prešla Galbi sve dok nije bio ubijen
Neron i što je pri samom ĉinu zakletve bila
zapostavljena ĉetama Donje Germa-nije. K tomu
Treverci i Lingonci i ostale općine, koje je Galba
bio pogodio oštrim propisima ili gubitkom zemlje,
stupe u bliţi doticaj sa zimovnicima legija. Odatle:
bun-tovni razgovori, i vojnik meĊu graĊanima sve
pokvareniji,
38
colloquia et inter paganos corruptior miles, et in
Vergi-nium favor cuicumque alii profuturus.
54. Miserat civitas Lingonum vetere instituto
dona legionibus dextras, hospitii insigne. Legati
eorum in squa-lorem maestitiamque compositi per
principia per contu-bernia modo suas iniurias,
modo vicinarum civitatium pra-emia, et ubi pronis
militum auribus accipiebantiir, ipsius exercitus
pericula et contumelias conquerentes accende-bant
animos. Nnec procul seditione aberant, cum
Hordeo-, nius flacus abire legatos, utque occultior
digressus esset, nocte castris excedere iubet. Inde
atrox rumor, adfirman-tibus plerisque interfectos,
ac ni si(bi) ipsi consulerent, fore ut acerrimi
militum et praesentia conquesti per tene-bras et
inscitiam ceterorum occiderentur. Obstringuntur
inter se tacito foedere legiones, adsciscitur
auxiliorum miles, primo suspectus, tamquam
circumdatis cohortibus alisque impetus in legiones
pararetur, mox eadem acrius volvens faciliore inter
malos consensu ad bellum quam in pace ad
concordiam.
55. Inferioris tamen Germaniae legiones
sollemni kalendarum lanuariarum sacramento pro
Galba adactae, multa cunctatione et raris primorum
ordinum vocibus, ceteri silentio proximi Cuiusque
audaciam exspectantes, insita mortalibus natura
propere sequi quae piget inchoare. Sed ipsis
legionibus inerat diversitas animorum:
primani quintanique turbidi adeo, ut quidam saxa
in Gal-bae imagines iecerint: quinta decuma ac
sexta decuma legiones nihil ultra fremitum et
minas ausae initium erum-pendi circumspectabant.
At in superiore exercitu quarta ac duoetvicensima
legiones isdem hibernis tendentes ipso kalendarum
lanuariarum die dirumpunt imagines Galbae, quarta
legio promptius, duoetvicensima cunctanter, mox
consensu. Ac ne reverentiam imperii exuere
viderentur, senatus populique Romani obliterata
iam nomina sacra-mento advocabant, nullo
legatorum tribunorumve pro Galba nitente,
quibusdam, ut in tumultu, notabilius tur-bantibus.
Non tamen quisquam in modum contionis aut
suggestu locutus; neque enim erat adhuc cui
imputaretur.
56. Spectator flagitii Hordeonius Flaccus
consularis legatus aderat non compescere ruentes,
non retinere
i sklonost prema Verginiju, koja je imala koristiti
kojem mu drago drugomu.
54. Općina Lingonaca po starom je obiĉaju poslala
legijama desnice, znak gostoprimstva. Njihovi
poslanici u prljavim su odijelima i s tugom na licu
obilazili po glav-nom stanu i šatorima, jadikujući
ĉas nad svojim neprav-dama, ĉas nad povlasticama
susjednih općina i - gdje bi ih vojnici slušali
otvorenim srcem - nad opasnostima same vojske i
njezinim zlostavljanjem, te tako pokušavali raspi-
riti strasti. 1 ne bijahu daleko od pobune, kad
Hordeonije Flak zapovjedi da poslanici odu i, da bi
odlazak bio što neprimjetniji, noću napuste tabor.
Odatle se porodi uţasan glas, jer su mnogi tvrdili
da su pobijeni, a ako sami ne pripaze na svoju
sigurnost, da će ubiti i najsrĉanije vojnike i one
koji su se tuţili na sadašnje prilike, u mraku i bez
znanja ostalih. Obveţu se legije meĊusobno
potajnim savezom, prime k sebi vojnika pomoćnih
ĉeta, koje ih opkoljavahu, spremaju napad na
legije, no uskoro ovaj još ţešće stane snovati isto,
jer j'e medu pokvarenima lakše doći do
jednodušnosti za rat nego u miru do sloge.
55. Legije Donje Germanije ipak su se sveĉanom
prisegom na januarske kalende zaklele Galbi, uz
veliko okli-jevanje i rijetke glasove iz prvih
redova, dok su ostali šuteći ĉekali na odvaţnost
svojih susjeda, prema svojstvu uroĊenom
smrtnicima da se ţurno povode za onim što im je
mrsko zapoĉeti. No i u samim legijama vladalo je
raz-liĉito raspoloţenje: vojnici prve i pete legije
bijahu tako uzrujani da su neki bacali kamenje u
Galbina poprsja;
petnaesta i šesnaesta legija, ne odvaţivši se ni na
što više doli na mrmljanje i prijetnje, vrebala je na
poĉetak pro-vale bijesa. A u vojsci Gornje
Germanije ĉetvrta i dvade-setdruga legija, koje su
taborovale u istom zimovniku, na sam dan
januarskih kalenda razbiju Galbina poprsja, ĉetvrta
legija odvaţnije, dvadesetdruga oklijevajući, potom
sloţno. A da ne bi izgledalo kako su zabacile
poštovanje prema carstvu, u zakletvi prizivahu u
zaborav već pala imena senata i rimskog naroda.
Nitko se pritom od legata ili tribuna nije zauzimao
za Galbu, dok su neki svojski rovarili, kako to već
biva u meteţu. Ipak nitko nije govorio kao na
zboru ili s govornice. Još uvijek ne bijaše naime
onoga koji bi se time obavezao.
56. Kao promatraĉ u toj je sramoti sudjelovao
Hordeonije Flak, konzularni legat, ne usudivši se
obuzdati bjeso-
39
dubios, non cohortari bonos ausus, sed segnis,
pavidus et socordia innocens. Quattuor centuriones
duoetvicensimae legionis, Nonius Receptus,
Donatius Valens, Romilius Marcellus, Calpurnius
Repentinus, cum protegerent Gal-bae imagines,
impetu militum abrepti vinctique. Nec cui-quam
ultra fides aut memoria prioris sacramenti, sed
quod in seditionibus accidit, unde plures erant,
omnes fuere.
Nocte, quae kalendas lanuarias secuta est, in
coloniam Agrippinensem aquilifer quartae legionis
epulanti Vitellio nuntiat quartam et
duoetvicensimam legiones proiectis Galbae
imaginibus in senatus ac populi Romani verba
iurasse. Id sacramentum inane visum: occupari
nutantem fortunam et offerri principem placuit.
Missi a Vitellio ad legiones legatosque, qui
descivisse a Galba superiorem exercitum
nuntiarent: proinde aut bellandum adversus
desciscentes aut, si concordia et pax placeat,
faciendum imperatorem; et minore discrimine sumi
principem quam quaeri.
57. Proxima legionis primae hiberna erant et
promptis-simus e legatis Fabius Valens. Is die
postero coloniam Agrippinensem cum equitibus
legionis auxiliariorumque ^in)gressus imperatorem
Vitellium consalutavit. Secutae ingenti certamine
eiusdem provinciae legiones; et superior exercitus
speciosis senatus populique Romani nominibus
relictis tertium nonas lanuarias Vitellio accessit;
scires illum pdore biduo non penes rem publicam
fuisse. Ardo-rem exercituum Agrippinenses,
Treviri, Lingones aequa-bant, auxilia equos, arma
pecuniam offerentes, ut quisque corpore opibus
ingenio validus. Nec principes modo colo-niarum
aut castrorum, quibus praesentia ex adfluenti et
parta victoria magnae spes, sed manipuli quoque et
gre-garius miles viatica sua et balteos phalerasque,
insignia armorum argento decora, loco pecuniae
tradebant, instinctu et impetu et avaritia.
58. Igitur laudata militum alacritate Vitellius
ministeria principatus per libertos agi solita in
equites Romanos disponit, vacationes
centurionibus ex fisco numerat, saevi-tiam militum
plerosque ad poenam exposcentium saepius
adprobat, raro simulatione vinculorum frustratur.
Pom-peius Propinquus procurator Belgicae statim
interfectus;
lulium Burdonem Germanicae classis praefectum
astu
muĉne, zadrţati kolebljive, osokoliti ĉestite, mlitav,
plaš-Ijiv i neduţan u svojoj nemarnosti. Na
ĉetvoricu cen-turiona dvadesetdruge legije: Nonija
Recepta, Donacija Valensa, Romilija Marcela,
Kalpurnija Repentina, dok su zaštićivali Galbina
poprsja, navališe vojnici, odvukoše ih i svezaše. 1
nitko više nije mario za vjernost niti se sjećao
prijašnje zakletve, nego, što se dogada u
pobunama, tamo gdje ih bijaše više, bili su svi.
U noći koja je slijedila za januarskim kalendama,
u Agripinsku Koloniju stiţe orlonoša ĉetvrte legije
i za goz-bom dojavi Viteliju da su se ĉetvrta i
dvadesetdruga legija, porušivši Galbina poprsja,
zaklele na odanost senatu i rimskom narodu. Ta se
prisega drţala ispraznom. Pala je odluka da se
ĉvrsto pograbi kolebljiva sreća i da se ponudi
vladar. Vitelije uputi poslanike k legijama i
legatima da jave kako se vojska Gornje Germanije
odmetnula od Galbe; stoga: ili valja ratovati protiv
odmetnika ili, ako je za volju sloga i mir, izabrati
vladara;a manje je pogibeljno prihvatiti vladara
negoli traţiti ga.
57. Najbliţi je bio zimovnik prve legije i
najodvaţniji od legata Fabije Valens. Ušavši
slijedećega dana s konja-nicima legije i pomoćnih
ĉeta u Agripinsku koloniju, on pozdravi Vitelija
kao cara. U velikom nadmetanju pove-doše se za
njim legije iste provincije, a i vojska Gornje
Germanije, zabacivši zvuĉna imena senata i
rimskoga naroda, trećega dana prije januarskih
nona pristupi Vite-liju. Bilo je jasno da prije dva
dana i nije ozbiljno mislila na republiku.
Oduševljenje vojski dijelili su i Agripinci, Treverci
i Lingonci, nudeći pomoćne ĉete, konje, oruţje,
novac, kako je već tko bio jak u Ijudstvu, imutku,
sa-vjetu. I ne samo prvaci kolonija i tvrdava -
kojima je i sadašnji trenutak pruţao izobilje, a i
izvojštena bi im po-bjeda jamĉila velike nade -
nego ĉak i manipuli i prost vojnik predavahu
umjesto novca svoju popudbinu, poja-seve i
konjske oglavnice - ratnu opremu ukrašenu sre-
brom - u oduševljenju i zanosu, ali i u pohlepi.
58. Pohvalivši dakle vatrenost vojnika, Vitelije
razdijeli pomoćne sluţbe carstva, koje su obiĉno
obavljali oslobo-denici, meĊu rimske vitezove;
otkupnine za centurione isplati iz carske blagajne,
okrutnost vojnika, koji su za mnoge traţili kaznu,
ĉešće odobri, rijetko osujeti privid-nim okovima.
Pompej Propinkvo, namjesnik Belgike, smjesta je
ubijen. Julija Burdona, prefekta germanske
40
subtraxit. Exarserat in eum iracundia exercitus,
tamquam crimen ac mox insidias Fonteio Capitoni
struxisset. Grata erat memoria Capitonis, et apud
saevientes occidere palam, ignoscere non nisi
fallendo licebat: ita in custodia habitus et post
victoriam demum, stratis iam militum odiis,
dimissus est. Interim ut piaculum obicitur centurio
Crispinus: sanguine se Capitonis cruentaverat
eoque et postulantibus manifestior et punienti vilior
fuit.
59. lulius deinde Civilis periculo exemptus,
praepotens inter Batavos, ne supplicio eius ferox
gens alienaretur. Et erant in civitate Lingonum octo
Batavorum cohortes, quartae decumae legionis
auxilia, tum discordia tem-porum a legione
digressae, prout inclinassent, grande momentum
sociae aut adversae. Nonium, Donatium, Ro-
milium, Calpurnium centuriones, de quibus supra
rettuli-mus, occidi iussit, damnatos fidei crimine,
gravissimo inter desciscentes. Accessere partibus
Valerius Asiaticus, Belgicae provinciae legatus,
quem mox Vitellius generum adscivit, et lunius
Blaesus, Lugdunensis Galliae rector, cum Italica
legione et ala Tauriana Lugduni tendentibus. Nec
in Raeticis copiis mora, quo minus statim
adiungeren-tur. Ne in Britannia qiiidem dubitatum.
60. Praeerat Trebellius Maximus, per avaritiam ac
sor-des contemptus exercitui invisusque.
Accendebat odium eius Roscius Caelius legatus
vicensimae legionis, olim dis-cors, sed occasione
civilium armorum atrocius prorupe-rant: Trebellius
seditionem et confusum ordihem discipli-nae
Caelio, spoliatas et inopes legiones Caelius
Trebellio obiectabat, cum interim foedis legatorum
certaminibus modestia exercitus corrupta eoque
discordiae ventum, ut aimliarium quoque militum
conviciis proturbatus et adgregantibus se Caelio
cohortibus alisque desertus Tre-bellius ad
Vitellium perfugerit. Quies provinciae quam-quam
remoto consulari mansit: rexere legati legionum,
pares iure, Caelius audendo potentior.
61. Adiuncto Britannico exercitu ingens viribus
opibus-que Vitellius duos duces, duo itinera bello
destinavit:
flote, izbavi varkom. Planuo je bio protiv njega
gnjev vojske, jer je navodno snovao tuţbu, a potom
i zamke Fonteju Kapitonu. Draga je bila uspomena
na Kapitona i pred pobješnjelima moglo se ubijati
javno, praštati nikako doli prijevarom. Stoga je
drţan u zatvoru i nakon pobjede, napokon, kad su
se duhovi vojnika već bili smi-rili, osloboden. U
meĊuvremenu je kao ţrtva pomirnica izvrgnut
centurion Krispin. Okaljao se bio krvlju Kapito-
novom i po tome bio oĉitiji krivac za one koji su ga
optuţivali, a manje vaţan onomu koji ga je
kaţnjavao.
59. Potom je pogibli osloboĊen Julije Civil, vrlo
moćan medu Batavcima, da se njegovom smrću ne
bi otuĊio ratoboran narod. U općini Lingonaca
bijaše osim toga i osam kohorata Batavaca,
pomoćnih ĉeta ĉetrnaeste legije, koje su se tada
zbog općeg razdora udaljile od legije, a prema
tomu kamo bi se priklonile, mogle su imati golemo
znaĉenje kao saveznice ili protivnice. Centurione
Nonija, Donacija, Romilija i Kalpurnija, o kojima
smo ispripo-vjedili gore, dade ubiti, osudivši ih pod
optuţbom nevjer-nosti, najteţom optuţbom meĊu
odmetnicima. Pristupiše stranci Valerije Azijatik,
legat provincije Belgike, kojega je uskoro Vitelije
uzeo za zeta, i Junije Blez, upravitelj Lugdunske
Galije, s Italskom legijom i Taurovom alom, koje
su taborovale u Lugdunu. Ni u retskim ĉetama ne
bijaše premišljanja bi li se odmah pridruţile; a ni u
Bri-taniji nije vladalo dvoumljenje.
60. Tamo upravljaše Trebelije Maksim, zbog
gramzljivosti i prostote prezren i omraţen kod
vojske. Raspirivaše rnrţnju prema njemu Roscije
Celije, legat dvadesete legije, već odavna s njime u
neslozi, u koju su još nesmi-Ijenije srnuli kad se
pruţila prilika za graĊanski rat. Trebelije
spoĉitavaše Celiju buntovnost i narušavanje reda u
nadleţnosti, Celije Trebeliju izrabljivanje i
oskudan polo-ţaj legija, dok je u meĊuvremenu
zbog sramotne borbe legata oslabila vojniĉka
poslušnost, a razdor poprimio takvu teţinu da je
Trebelije, otjeran grdnjama vojnika pomoćnih ĉeta
i napušten od kohorata i ala koje su se prikljuĉivale
Celiju, pobjegao k Viteliju. Mir se u provin-ciji
zadrţa iako je konzular bio svrgnut. Upravljali su
legijski legati, jednaki po pravu, no Celije moćniji
zbog svoje smjelosti.
61. Pošto se prikljuĉila i britanska vojska,
raspolaţući golemom vojnom silom i sredstvima,
Vitelije odredi dvojicu
41
Fabius Valens allicere vel, si abnuerent, vastare
Gallias et Cottianis Alpibus Italiam inrumpere,
Caecina propiore transitu Poeninis iugis degredi
iussus. Valenti inferioris exercitus electi cum
aquila quintae legionis et cohortibus alisque, ad
quadraginta milia armatorum data; triginta milia
Caecina e superiore Germania ducebat, quorum
robur legio unaetvicensima fuit. Addita utrique
Germa-norum auxilia, e quibus Vitellius suas
quoque copias supplevit, tota mole belli secuturus.
62. Mira inter exercitum imperatoremque
diversitas:
instare miles, arma poscere, dum Galliae trepident,
dum Hispaniae cunctentur: non obstare hiemem
neque ignavae pacis moras: invadendam Italiam,
occupandam urbem;
nihil in discordiis civilibus festinatione tutius, ubi
facto magis quam consulto opus esset. Torpebat
Vitellius et for-tunam principatus inerti luxu ac
prodigis epulis prae-sumebat, medio diei
temulentus et sagina gravis, cum tamen ardor et vis
militum ultro ducis munia implebat, ut si adesset
imperator et strenuis vel ignavis spem metumve
adderet. Instructi intentique signum profectionis
exposcunt. Nomine Germanici Vitellio statim
addito Caesarem se appellari etiam victor
prohibuit. Laetum augurium Fabio Valenti
exercituique, quem in bellum agebat, ipso profec-
tionis die aquila leni meatu prout agmen incederet,
velut dux viae praevolavit, longumque per spatium
is gauden-tium militum clamor, ea quies interritae
alitis fuit, ut haud dubium magnae et prosperae rei
omen acciperetur.
63. Et Treviros quidem ut socios securi adiere:
Divo-duri (Mediomatricorum id oppidum est)
quamquam omni comitate exceptos subitus pavor
terruit, raptis repente armis ad caedem innoxiae
civitatis, non ob praedam aut spoliandi cupidine,
sed furore et rabie et causis incertis eoque
difficilioribus remediis, donec precibus ducis miti-
gati ab excidio civitatis temperavere; caesa tamen
ad quat-tuor milia hominum. Isque terror Gallias
invasit, ut venienti mox agmini universae civitates
cum magistratibus et predbus occurrerent, stratis
per vias feminis puerisque,
voĊa i dva puta za ratovanje: Fabiju Valensu zapo-
vjeĊeno je da pridobije ili, ako uskrate, opustoši
Galije i preko Kotijskih Alpa prodre u Italiju;
Cecini da ode bli-ţim prijelazom preko Peninskih
bila. Valensu su povje-reni izabrani vojnici iz
vojske Donje Germanije s orlom pete legije te
kohortama i alama, oko ĉetrdeset tisuća oruţanika;
trideset je tisuća iz Gornje Germanije vodio
Cecina, kojih je jezgru ĉinila dvadesetprva.
Jednomu i drugomu dodane su pomoćne ĉete
Germana, iz kojih je i Vitelije popunio svoje ĉete, s
namjerom da ih prati u punoj ratnoj snazi.
62. Ĉudnovata je bila opreka izmeĊu vojske i
zapovjednika: vojnik je tjerao naprijed, zahtijevao
borbu, dok Galije drhte, dok Hispanije oklijevaju:
ne prijeĉi ih zima niti odlaganja iz kukaviĉke
miroljubivosti; u graĊanskim razdorima, gdje je
veća potreba za djelom negoli promišljanjem, ništa
nije pouzdanije od hitnje. Vitelije je oba-mirao od
mlitavosti i u besposlenoj raskoši i obilnim goz-
bama unaprijed uţivao sreću carske vlasti, pijan
usred podneva i pretrpana trbuha, dok je unatoĉ
tomu silno oduševljenje vojnika dragovoljno
ispunjavalo duţnosti vojskovoĊe, kao da je
zapovjednik nazoĉan i ulijeva nadu hrabrima, strah
kukavicama. Naoruţani i spremni za bitku zatraţe
znak za polazak nadjenuvši smjesta Viteliju ime
Germanika; da ga zovu Cezarom, zabranio je i kao
po-bjednik. Kao povoljno znamenje ispred Fabija
Valensa i vojske koju je vodio u rat na sam dan
polaska orao je u sporom Ićtu, kako se povorka
kretala, letio poput voĊe puta. 1 za dugotrajna puta
takva je bila vika razdraganih vojnika, takav mir
neustrašive ptice, da se to primalo kao nesumnjivo
znamenje velikog i sretnog dogaĊaja.
63. 1 doista, tako bezbriţni poĊoše i k
Trevercima, kao k saveznicima. U Divoduru ih
(grad je to Mediomatriĉana), premda bijahu
doĉekani sa svom Ijubaznošću, obuze iznenadan
strah: naglo pograbiše oruţje, spremni na
krvoproliće neduţna gradanstva, ne radi plijena ili
u poţudi za pljaĉkom, već iz pomame i bijesa,
ukratko, iz nedokuĉivih razloga, ĉemu je bilo to
teţe naći lijeka, dok se molbama vojskovoĊe ne
smiriše i suzdrţaše od uni-štenja grada. 1 takva je
strava zahvatila Galije da su nakon toga ĉitavi
gradovi s poglavarstvima trĉali ususret nadolazećoj
vojski traţeći milost, dok su se po putevima niĉice
bacala djeca i ţene, a pruţalo im se i sve ostalo što
42
quaeque alia placamenta hostilis irae non quidem
in bello, sed pro pace tendebantur.
64. Nuntium de caede Galbae et imperio Othonis
Fabius Valens in civitate Leucorum accepit. nec
militum animus in gaudium aut formidine
permotus: bellum volvebat. Gallis cunctatio
exempta: e{ra)t in Othonem ac Vitellium odium
par, ex Vitellio et metus. Proxima Lingonum civi-
tas erat, fida partibus. Benigne excepti modestia
certa-vere, sed brevis laetitia fuit cohortium
intemperie, quas a legione quarta decima, ut supra
memoravimus, digressas exercitui suo Fabius
Valens adiunxerat. lurgia primum, mox rixa inter
Batavos et legionarios, dum his aut illis stu-dia
militum adgregantur, prope in proelium exarsere,
ni Valens animadversione paucorum oblitos iam
Batavos imperii admonuisset. Frustra adversus
Aeduos quaesita belli causa: iussi pecuniam atque
arma deferre gratuitos insuper comeatus praebuere.
Quod Aedui formidine, Lugdunenses gaudio
fecere. Sed legio Italica et ala Tau-ri{a)na
abductae: cohortem XVIII Lugduni, solitis sibi
hibernis, relinqui placuit. Manlius Valens legatus
Italicae legionis, quamquam bene de partibus
meritus, nullo apud Vitellium honore fuit: secretis
eum criminationibus infa-maverat Fabius ignarum,
et, quo incautior deciperetur, palam laudatum.
65. Veterem inter Lugdunenses Viennensesque
discor-diam proximum bellum accenderat. Multae
in vicem cla-des, crebrius infestiusque, quam ut
tantum propter Nero-nem Galbamque pugnaretur.
Et Galba reditus Lugdunen-sium occasione irae in
fiscum verterat; multus contra in Viennenses
honor: unde aemulatio et invidia et uno amne
discretis conexum odium. Igitur Lugdunenses
exstimulare singulos militum et in eversionem
Viennensium impellere, obsessam ab illis coloniam
suam, adiutos Vindicis cona-tus, conscriptas nuper
legiones in praesidium Galbae refe-rendo. Et ubi
causas odiorum praetenderant, magnitudi-nem
praedae ostendebant: nec iam secreta exhortatio,
sed publicae preces: irent ultores, exscinderent
sedem Gallici belli. Cuncta illic externa et hostilia:
se, coloniam Roma-
bi moglo smiriti neprijateljsku srdţbu, i to ne u
ratnom stanju, već da bi se osigurao mir.
64. Vijest o ubojstvu Galbe i o vlasti Otonovoj
Fabije Valens primi u gradu Leuĉana. No vojnici
niti se obradovaše niti prestrašiše. Mislili su samo
na rat. Gale to oslo-bodi oklijevanja: vladaše
jednaka mrţnja spram Otona i Vitelija, od Vitelija i
strah. Susjedna općina Lingonaca bijaše vjerna
stranci. Dobrostivo doĉekani, takmiĉili su se u
smjernosti, no kratka je bila radost zbog hirovitosti
kohorata, koje je, pošto su se udaljile iz ĉetmaeste
legije, kako smo gore spomenuli, Fabije Valens
prikljuĉio svojoj vojsci. Poĉetna rjeĉkanja, a zatim
kavga izmeĊu Batavaca i legionara - dok su se
strasti vojnika priklanjale ovima ili onima -
prerasla bi gotovo u otvoren sukob da Valens nije
kaznio nekolicinu Batavaca i podsjetio ih na zapo-
vjedništvo na koje su bili zaboravili. Uzalud su
traţili raz-log za rat protiv Eduanaca: zapovjediše
im da predaju novac i oruţje, a oni povrh toga
pruţiše i besplatan ţiveţ. Što Eduanci uĉiniše iz
straha, Lugdunci uĉinise s veseIjem. No Italska je
legija i Taurova ala odvedena, te odlu-ĉiše da
osamnaestu kohortu ostave ii Lugdunu, za nju
uobiĉajenom zimovniku. Manlije Valens, legat
Italske legije, iako vrlo zasluţan za stranku, kod
Vitelija nije bio ni u kakvoj ĉasti. Potpuno
nesvjesna potajnim ga je optu-ţivanjima ocrnio
Fabije, hvaleći ga u javnosti da ga što
neopreznijega prevari.
65. Stare je razmirice izmeĊu Lugdunaca i
Vijenjana podjario posljednji rat. Mnogi uzajamni
porazi; borba se vodila odveć ĉesto i odveć
bezobzirno a da bi se moglo pomisliti kako se bore
samo za Nerona i Galbu. Uz to Galba je,
iskoristivši priliku da iskali svoj bijes, dohotke
Lugdunaca utjerao u carsku blagajnu. S druge
strane velika poĉast spram Vijenjana. Odatle
nadmetanje i zavist i mrţnja kao spona izmeĊu
onih koji su bili razdvojeni jedino rijekom.
Lugdunci dakle poĉeše draţiti pojedine vojnike i
poticati ih na uništenje Vijenjana, govoreći da su
im oni zaposjeli njihovu koloniju, pomagali
Vindek-sove pothvate, a nedavno unovaĉene legije
da su bile u obranu Galbe. A kad su im razastrli
uzroke mrţnje, stadoše im ukazivati na veliĉinu
plijena. Nije to već bilo potajno sokoljenje nego
javna preklinjanja. »Neka poĊu kao osvetnici, neka
zatru sjedište galskoga rata. Sve je ondje strano i
neprijateljsko. Oni su pak rimska kolonija,
43
nam et partem exercitus et prosperarum
adversarurnque rerum socios, si fortuna contra
caderet, iratis ne relinque-rent.
66. His et pluribus in eundem modum
perpulerant, ut ne legati quidem ac duces partium
restingui posse iracun-diam exercitus arbitrarentur,
cum haud ignari discriminis sui Viennenses,
velamenta et infulas praeferentes, ubi agmen
incesserat, arma genua vestigia prensando flexere
militum animos; addidit Valens trecenos singulis
militibus sestertios. Tum vetustas dignitasque
coloniae valuit et verba Fabii salutem
mcolurnitatemque Viennensium comendantis
aequis auribus accepta; publice tamen arrnis
multati, privatis et promiscuis copiis iuvere
militem. Sed fama constans fuit ipsum Valentem
magna pecunia emptum. Is diu sordidus, repente
dives mutationem fortu-nae male tegebat, accensis
egestate longa cupidinibus immoderatus et inopi
iuventa senex prodigus. Lento deinde agmine per
fines Allobrogum ac Vocontiorum duc-tus
exercitus, ipsa itinerum spatia et stativorum
mutatio-nes vendidante duce, foedis pactionibus
adversus posses-sores agrorum et magistratus
civitatum, adeo minaciter, ut Luco (municipium id
Vocontiorum est) faces admoverit, donec pecunia
mitigaretur. Quotiens pecuniae materia deesset,
stupris et adulteriis exorabatur. Sic ad Alpes per-
ventum.
67. Plus praedae ac sanguinis Caecina hausit.
Inritave-rant turbidum ingenium Helvetii, Gallica
gens olim armis virisque, mox memoria nominis
clara, de caede Galbae ignari et Vitellii imperium
abnuentes. Initium bello fuit avaritia ac festinatio
unaetvicensimae legionis: rapuerant pecuniam
missam in stipendium castelli, quod olim Helve-tii
suis militibus ac stipendiis tuebantur. Aegre id
passi Helvetii, interceptis epistulis, quae nomine
Germanici exercitus ad Pannonicas legiones
ferebantur, centurionem et quosdam militum in
custodia retinebant. Caecina belli avidus proximam
quamque culpam, antequam paeniteret, ultum ibat:
mota propere castra, vastati agri, direptus longa
pace in modum municipii exstructus locus, amoeno
sastavni dio vojske i saveznici u sreći i nesreći; ako
li se sreća preokrene, neka ih ne prepuštaju
razdraţenim pro-tivnicima.«
66. Ovim i mnogim sliĉnim rijeĉima doveli su do
toga, te se smatralo kako ni legati ni voĊe stranke
ne mogu smi-riti srditost vojske, kad li Vijenjani,
svjesni opasnosti koja im prijeti, ĉim je vojska
krenula, ponesoše pred sobom maslinove granĉice i
vrpce, obujmiše im oruţje, koljena i tabane i tako
odvratiše gnjev vojnika. Valens je k tomu svakom
pojedinom vojniku dao i tri stotine sestercija. Tada
je istom priznata starina i zasluga kolonije, i rijeĉi
Fabija koji im je povjeravao spas i nepovredivost
Vije-njana zdušno su saslušane. Ipak, za kaznu,
potpuno su razoruţani i privatnim su sredstvima
svakojako pomagali vojnika. No vladao je glas da
je velikim novcem bio podmićen i sam Valens. On
je, dugo vremena siromašan, iznenada bogat,
nedovoljno prikrivao promjenu sreće:
neumjeren u poţudama, raspaljenima zbog duge
neimaštine, i, nakon oskudne mladosti, u starosti
rasipan. U sporoj je povorci vojska potom prošla
kroz zemlju Alobroţana i Vokonaca, dok se
vojskovoda cjenkao oko pravaca kretanja i izmjene
odmorišta, uz sramotne ugovore s vlasnicima
zemlje i poglavarstvima općina, s takvim
prijetnjama da je Luku (municipij je to Vokonaca)
primakao zublje, dok ga ne smekšaše novcem. Kad
bi god ponestalo novca, udobrovoljili bi se obeš-
ćašćenjem ţena i djevojaka. Tako stigoše do Alpa.
67. Sa još se više plijena i krvi zasladio Cecina.
Raz-draţili su naprţitu narav Helvećani, galsko
pleme nekoć slavno po oruţju i junacima, a potom
po uspomeni na ime, koji nisu znali za ubojstvo
Galbino, a vlast su Vite-lijevu odbijali. Povod je
ratu bila pohlepa i nestrpljivost dvadesetprve
legije: oteli su bili novac poslan za isplatu tvrĊave
koju od davnina uzdrţavahu Helvećani svojim
vojnicima i svojim novcem. Teško to podnesoše
Helvećani: uhvativši pismo, koje je u ime
germanske vojske bilo nošeno panonskim legijama,
drţahu u zatvoru centuriona i neke od vojnika.
Ţeljan rata, Cecina je ţurio da se osveti za prvi
zgodan prekršaj, prije negoli se pokaju. Naglo je
dignut tabor, opustošena su polja, razoreno za
dugotrajna mira poput municipija sagraĊeno
mjesto, vrlo posjećeno zbog ugodna poloţaja i
korištenja Ijekovitih
44
salubnum aquarum usu frequens; missi ad Raetica
auxilia nuntii, ut versos in legionem Helvetios a
tergo adgrede-rentur.
68. Illi ante discrimen feroces, in penculo pavidi,
quamquam primo tumultu Claudium Severum
ducem legerant, non arma noscere, non ordines
sequi, non in unum consulere. Exitiosum adversus
veteranos proelium, intuta obsidio dilapsis
vetustate moenibus; hinc Caecina cum valido
exercitu, inde Raeticae alae cohortesque et ipsorum
Raetorum iuventus, sueta armis et more militiae
exercita. Undique populatio et caedes: ipsi medio
vagi, abiectis armis, magna pars saucii aut palantes,
in montem Vocetium perfugere. Ac statim immissa
cohorte Thracum depulsi et consectantibus
Germanis raetisque per silvas atque in ipsis latebris
trucidati; multa hominum milia caesa, multa sub
corona venundata. Cumque dirutis omni-bus
Aventicum gentis caput in{fe)sto agmine peteretur,
missi qui dederent civitatem, et deditio accepta. In
lulium Alpinum e principibus ut concitorem belli
Caecina ani-madvertit: ceteros veniae vel saevitiae
Vitellii reliquit.
69. Haud facile dictu est, legati Helvetiorum minus
pla-cabilem imperatorem an militem invenerint.
Civitatis exci-dium poscunt, tela ac manus in ora
legatorum intentant. Ne Vitellius quidem verbis ac
minis temperabat, cum Claudius Cossus, unus e
legatis, notae facundiae, sed dicendi artem apta
trepidatione occultans atque eo vali-dior, militis
animum mitigavit. Ut est mos, volgus muta-bile
subitis et tam pronum in misericordiam quam
immo-dicum saevitia fuerat, effusis lacrimis et
meliora constan-tius postulando impunitatem
salutemque civitati impetra-vere.
70. Caecina paucos in Helvetiis moratus dies, dum
sen-tentiae Vitellii certior fieret, simul transitum
Alpium parans, laetum ex Italia nuntium accepit
alam Silianam circa Padum agentem sacramento
Vitellii accessisse. Pro consule Vitellium Siliani m
Africa habuerant; mox a Nerone, ut in Aeqyptum
praemitterentur, exciti et ob bellum Vindicis
revocati ac tum in Italia manentes, instinctu
decurionum, qui Othonis ignari, Vitellio obstricti
voda; poslani su glasmci retskim pomoćnim
ĉetama da s leda napadnu Helvećane ako ovi krenu
na legije.
68. Ratoborni prije odluĉne bitke, u opasnosti
plašljivi, mada su na poĉetku uzbune bili izabrali
za voĊu Klaudija Severa, nisu bili upućeni u
oruţje, nisu odrţavali bojni red i vrstu, nisu slijedili
jedinstvenu osnovu. Napad na veterane bijaše
pogibeljan, poloţaj pri opsadi nesiguran zbog
zidina koje su propale od starosti. Odavde Cecina s
moćnom vojskom, odande retske ale i kohorte, pa
ĉak i momĉad Rećana navikla na oruţje i vojniĉki
izvjeţbana. Posvuda pustošenje i ubijanje.
Opkoljeni, u neredu odbaciše oruţje, te, velikim
dijelom izranjeni ili raštrkani, pobjegoše na brijeg
Vocecij; smjesta udari na njih kohorta Traĉana,
otjera ih odatle, a onda se za njima dadoše u
potjeru Germani i Rećani, te ih poklaše po šumama
i u samim skrovištima. Mnogo je tisuća Ijudi
pobijeno, mnogo ih je tisuća prodano u ropstvo. A
kad su, pošto su sve razorili, s vojskom spremnom
na navalu kretali na Aventik, glavni grad plemena,
presretoše ih oni koji su bili poslani da predaju
grad, i predaja je prihvaćena. Cecina kazni smrću
Julija Alpina, jednoga od prvaka, kao huškaĉa na
rat, ostale prepusti Vitelijevoj milosti ili okrutnosti.
69. Teško je reći jesu li poslanici Helvećana našli
man]e pomirljiva zapovjednika ili vojnike. Zatraţe
pro-past grada, upere oruţje i ruke u lica poslanika.
Ni Vite-lije se ĉak ne suzdrţavaše od prijetećih
rijeĉi, kad li Klau-dije Kos, ]edan od poslanika -
poznat po rjeĉitosti, no priknvajući vještinu
govorenja pnkladnim strahom i zbog toga još
d]elotvorniji - smekša srditost vojnika. I, kako je
već obiĉaj, svjetina, prevrtljiva pod iznenadnim
dojmo-vima, tako je bila sklona milosrdu, kako ]e
pri]e bila neumjerena u bijesu: obiljem suza i sve
upornije traţeći povoljnije uvjete postigoše oprost i
spas za grad
70. Zadrţavši se nekoliko dana u helvećanskom
kraju, dok se ne obavijesti o Vitelijevim odlukama,
spremajući istovremeno prijelaz preko Alpa,
Cecina pnmi iz Italije veselu vijest da je Silijeva
ala, koja je boravila oko Pada, pristupila Viteliju.
Silijevci su Vitelija imali za prokonzula u Africi;
potom ih je Neron pozvao da ih pošalje u Egipat,
ali, opozvani zbog rata protiv Vindeksa i ostajući
tada u Italiji, na potica] dekuriona - koji, ne znajući
za Otona a tvrdo vezani uz Vitelija, uzdizahu
udarnu moć
45
robur adventantium legionum et famam Germanici
exer-citus attollebant, transiere in partes et ut
donum aliquod novo principi firmissima
Transpadanae regionis municipia, Mediolanum ac
Novariam et Eporediam et Vercellas, adiunxere. Td
caecinae per ipsos compertum. Et quia prae-sidio
alae unius latissima Italiae pars defendi nequibat,
praemissis Gallorum Lusitanorumque et
Britannorum co-hortibus et Germanorum vexillis
cum ala Petriana, ipse paulum cunctatus est, num
Raeticis iugis in Noricum flec-teret adversus
Petronium Urbi^cum) procuratorem, qui concitis
auxiliis et interruptis fluminum pontibus fidus
Othoni putabatur. Sed metu, ne amitteret
praemissas iam cohortes alasque, simul reputans
plus gloriae retenta Ita-lia, et ubicumque certatum
foret, Noricos in certa victo-riae praemia cessuros,
Poenino itinere subsignanum mili-tem et grave
legionum agmen hibernis adhuc Alpibus
transduxit.
71. Otho interim contra spem omnium non
deliciis neque desidia torpescere: dilatae
voluptates, dissimulata luxuria et cuncta ad
decorem imperii composita, eoque plus formidinis
adferebant falsae virtutes et vitia reditura. Marium
Celsum consulem designaturn, per speciem vincu-
lorum saevitiae militum subtractum, acciri in
Capitolium iubet; clemantiae titulus e viro claro et
partibus inviso petebatur. Celsus constanter
servatae erga Galbam fidei crimen confessus,
exemplum ultro imputavit. Nec Otho quasi
ignosceret, sed deos testes mutuae reconciliationis
adhibens statim inter intimos amicos habuit et mox
bello inter duces delegit, mansitque Celso velut
fataliter etiam pro Othone fides integra et infelix.
Laeta primoribus civi-tatis, celebrata in volgus
Celsi salus ne militibus quidem ingrata fuit,
eandem virtutem admirantibus, cui irasceban-tur.
72. Par inde exsultatio disparibus causis
consecuta impetrato Tigellini exitio. Ofonius
Tigellinus obscuris pa-rentibus, foeda pueritia,
impudica senecta, praefecturam vigilum et praetorii
et alia praemia virtutum, quia velocius erat, vitiis
adeptus, crudelitatem rnox, deinde avaritiam,
virilia scelera, exercuit, corrupto ad omne facinus
Nerone,
legija što se primicahu i slavno ime germanske
vojske -prijeĊoše k stranci i, kao kakav dar novom
vladaru, prikljuĉiše najtvrde municipije
prekopadskog podruĉja: Mediolan, Novariju,
Eporediju i Vercele. To je Cecina doznao od samih
ţitelja, a budući da se posadom jedne ale
najprostraniji dio Italije nije mogao braniti, on
uputi naprijed kohorte Gala, Luzitanaca i
Britanaca, te ĉete Germana s Petrinom alom, a sam
malo promisli ne bi li retskim scdlom skrenuo put
Norika protiv upravitelja Petronija Urbika, za
kojega se smatralo da je bio vjeran Otonu jer je
okupio pomoćne ĉete i porušio mostove preko
rijeka. No u strahu da ne izgubi naprijed već po-
slane kohorte i ale - raćunajući istovremeno da će
mu više slave donijeti ako saĉuva Italiju, a bilo
gdje da se pobije, Noriĉani će mu i onako dopasti
kao sigurna nagrada za pobjedu - Peninskim
putom, preko još uvijek snjeţnih Alpa, prevede
odio priĉuve i teško natovarene legije.
71. Oton u meĊuvremenu, nasuprot općem
oĉekivanju, nije mlitavio u razbludi i Ijenĉarenju:
odgoĊene su na-slade, prikrivena raskoš i sve
namješteno prema dostoj-anstvu carske vlasti. Tom
više straha zadavahu laţne vrline i poroci koji su se
imali vratiti. Marija Celza, budu-ćeg konzula,
kojega je pod prividom okova uklonio ispred
srdţbe vojnika, dade pozvati na Kapitolij. Od
slavna muţa, neprijetelja stranke, traţila se slava
zbog milosrĊa. Priznavši krivnju da je saĉuvao
nepokolebivu vjernost prema Galbi, Celzo pripiše
to štoviše kao uzoran postu-pak sebi u zaslugu. A
Oton, ne kao da oprašta, nego prizivajući bogove
za svjedoke uzajamnog pomirenja, primi ga medu
najprisnije prijatelje i uskoro ga u ratu izabra meĊu
vojskovoĊe: i ostade Celzu kao po usudu i prema
Otonu odanost nepromjenjiva i beskorisna. Veselo
primljeno od prvaka drţave, slavljeno u narodu,
Celzovo spasenje nije bilo nemilo ni vojnicima,
koji su se divili istoj vrlini na koju su se bili
gnjevili.
72. Uslijedilo je potom jednako oduševljenje,
unatoĉ suprotnim povodima, zbog poluĉene smrti
Tigelinove. Ofonije Tigelin, od nepoznatih
roditelja, sramotna djeĉaštva, besramne starosti,
doĉepavši se, zahvaljujući porocima - bio je naime
priliĉno okretan -, zapovjedništva nad gradskom
straţom i pretorijem i drugih odlikovanja za
junaĉka djela, izvjeţbao se ubzro u okrutnosti, a
zatim u gramzljivosti - muţevnim opaĉinama - te
naveo Nerona
46
quaedam ignaro ausus, ac postremo eiusdem
desertor ac proditor: unde non alium pertinacius ad
poenam flagita-vere, diverso affectu, quibus odium
Neronis inerat et qui-bus desiderium. Apud
Galbam Titi Vini potentia defen-sus, praetexentis
servatam ab eo filiam. Et haud dubie servaverat,
non clementia, quippe tot interfectis, sed effu-gium
in futurum, quia pessimus quisque diffidentia prae-
sentium mutationem pavens adversus publicum
odium pri-vatam gratiam praeparat: unde nulla
innocentiae cura, sed vices impunitatis. Eo
infensior populus, addita ad vetus Tigellini odium
recenti Titi Vinii invidia, concurrere ex tota urbe in
Palatium ac fora et, ubi plurima volgi licentia, in
circum ac theatra effusi seditiosis vocibus strepere,
donec Tigellinus accepto apud Sinuessanas aquas
supre-mae necessitatis nuntio inter stupra
concubinarum et oscula et deformes moras sectis
novacula faucibus infa-mem vitam foedavit etiam
exitu sero et inhonesto.
73. Per idem tempus expostulata ad supplicium
Calvia Crispinilla variis frustrationibus et adversa
dissimulantis principis fama periculo exempta est.
Magistra libidinum Neronis, transgressa in Africam
ad instigandum in arma Clodium Macrum, famem
populo Romano haud obsucure molita, totius
postea civitatis gratiam obtinuit, consulari
matrimonio subnixa et apud Galbam Othonem
Vitellium illaesa, mox potens pecunia et orbitate,
quae bonis malis-que temporibus iuxta valent.
74. Crebrae interim et muliebribus blandimentis
infec-tae ab Othone ad Vitellium epistulae
offerebant pecuniam et gratiam et quemcumque {e)
quietis locis prodigae vitae legisset. Paria Vitellius
ostentabat, primo mollius, stulta utrimque et
indecora simulatione, mox quasi rixantes stu-pra ac
flagitia in vicem obiectavere, neuter falso. Otho,
revocatis quos Galba miserat legatis, rursus ad
utrumque Germanicum exercitum et ad legionem
Italicam easque,
na svako zlodjelo, odvaţivši se na neka i bez
njegova znanja, da bi ga naposljetku napustio i
izdao. Zbog toga su njegovu glavu jednako uporno
traţili - voĊeni razliĉi-tim strastima - i oni koji su
mrzili Nerona i oni koji su za njim ĉeznuli. Kod
Galbe je bio zaštićen zahvaljujući utje-caju Tita
Vinija, koji se izgovarao da mu je on spasio kćer.
Bez sumnje spasio je jest, no ne iz milosrĊa - ta
tolike je poubijao - nego kao sredstvo da u
budućnosti izmakne kazni, jer najveći pokvarenjak,
kad poĉne gubiti pouzdanje u sadašnjost, plašeći se
promjene, protiv javne mrţnje unaprijed stvara
omiljelost kod pojedinaca. Odatle nikakva briga za
neporoĉnost, već za uzajamnu nekaţnjivost. To
ogorĉeniji narod: prikljuĉila se staroj mrţnji spram
Tigelina svjeţa omraţenost Tita Vinija;
strĉaše se iz ĉitava grada u Palacij i na trgove i
razliše se tamo gdje je razuzdanost svjetine najveća
- po cirku i kazalištima - te buntovnim rijeĉima
dizahu galamu, dok Tigelin, primivši kod
Sinueskih Toplica glasnika nemi-novne smrti, u
bludu s prileţnicama, Ijubakanju i sramot-nom
zatezanju ne prereza britvom grlo i tako okalja sra-
motan ţivot zakašnjelom i neĉasnom smrću.
73. U isto je vrijeme zatraţena smrtna kazna za
Kalviju Krispinilu, no zahvaljujući razliĉitim
smicalicama i protiv-nom mišljenju vladara, koji je
sve zataškavao, izmakla je pogibli. Bila je
uĉiteljica naslada na Neronovu dvoru, zatim je
prešla u Afriku da potakne na oruţani ustanak
Klodija Macera, nesumnjivo radeći na tome da
rimskom narodu zaprijeti glad, no kasnije je
uţivala milost cijeloga grada; zaštićena
konzularnim brakom, ostavljena je na miru i pod
Galbom i Otonom i Vitelijem, a uskoro je postala i
moćna zahvaljujući novcu i ţivotu bez djece, što je
podjednako na cijeni u sretnim i nesretnim
vremenima.
74. U nieĊuvremenu Oton je uĉestalim pismima
punim nemuţevnih mamaca nudio Viteliju novac i
milost i mogućnost da izabere koje mu drago
mjesto za miran i bogat ţivot. Jednaka je obećanja
davao i Vitelije u poĉet-nom priliĉno blagom,
obostrano ludom i neĉasnom pre-tvaranju. Uskoro,
kao u prepirci, stadoše jedan drugomu predbacivati
bludna i sramotna djela, ni jedan ni drugi ne
govoreći laţi. Opozvavši legate koje je bio uputio
Galba, Oton ih, toboţe u ime senata, ponovo
pošalje k jednoj i drugoj germanskoj vojsci i
Italskoj legiji i onim ĉetama
47
quae Lugduni agebant, copias specie senatus misit.
Legati apud Vitellium remansere, promptius quam
ut retenti viderentur; praetoriani, quos per
simulationem officii legatis Otho adiunxerat,
remissi, antequam legionibus miscerentur. Addidit
epistulas Fabius Valens nomine Ger-manici
exercitus ad praetorias et urbanas cohortes de viri-
bus partium magnificas et concordiam offerentes;
increpa-bat ultro, quod tanto ante traditum Vitellio
imperium ad Othonem vertissent.
75. Ita promissis simul ac minis temptabantur, ut
bello impares, in pace nihil amissuri; neque ideo
praetoria-norum fides mutata. Sed insidiatores ab
Othone in Ger-maniam, a Vitellio in urbem missi.
Utrisque fmstra fuit, Vitellianis impune, per tantam
hominum multitudinem mutua ignorantia
fallentibus: Othoniani novitate voltus, omnibus in
vicem gnaris, prodebantur. Vitellius litteras ad
Titianum fratrem Othonis composuit, exitium ipsi
filioque eius minitans, ni incolumes sibi mater ac
liberi servaren-tur. Et stetit domus utraque, sub
Othone incertum an metu: Vitellius victor
clementiae gloriam tulit.
76. Primus Othoni fiduciam addidit ex Illyrico
nuntius, iurasse in eum Dalmatiae ac Pannoniae et
Moesiae legio-nes. Idem ex Hispania adlatum
laudatusque per edictum Cluvius Rufus; et statim
cognitum est conversam ad Vitel-lium Hispaniam.
Ne Aquitania quidem, quamquam ab lulio Cordo in
verba Othonis obstricta, diu mansit, nus-quam fides
aut amor: metu ac necessitate huc illuc muta-
bantur. Eadem formido provinciam Narbonensem
ad Vitellium vertit, facili transitu ad proximos et
validiores. Longinquae provinciae et quidquid
armorum mari diri-mitur penes Othonem manebat,
non partium studio, sed erat grande momentum in
nomine urbis ac praetexto senatus, et occupaverat
animos prior auditus. ludaicum exercitum
Vespasianus, Syriae legiones Mucianus sacra-
mento Othonis adegere; simul Aegyptus omnesque
versus Orientem provinciae nomine eius
tenebantur. Idem Afri-cae obsequium, initio
Carthagine orto neque exspectata Vipstani
Aproniani proconsulis auctoritate: Crescens
Neronis libertus (nam et hi malis temporibus
partem se
koje su boravile u Lugdunu. Legati ostadoše kod
Vitelija odveć spremno a da bi se ĉinilo kako su na
silu zadrţani. Pretorijanci, koje je Oton prikljuĉio
legatima da im budu toboţnja poĉasna pratnja,
upućeni su natrag, prije negoli su došli u 'doticaj s
legijama. Fabije Valens doda i pisma u ime
germanske vojske za pretorijske i gradske kohorte,
u kojima se uzdizahu snage stranke i nuĊaše sloga.
Grdio ih je štoviše što su se priklonili Otonu, iako
je carska vlast mnogo ranije bila predana Viteliju.
75. Tako su se istovremeno obećanjima i
prijetnjama iskušavali, nedorasli za rat, ne hoteći u
miru ništa izgubid, a da unatoĉ tomu odanost
pretorijanaca nije popustila. Ipak je Oton poslao
vrebaĉe u Germaniju, Vitelije u Grad. Jednomu i
drugomu bilo je to uzaludno. Vitelijevci proĊoše
nekaţnjeno, jer su u tolikom mnoštvu Ijudi koji se
meĊusobno ne poznavahu ostali neopaţeni;
otonovce je odavala novost lica meĊu onima koji
su se svi dobro poznavali. Vitelije sastavi pismo za
Ticijana, brata Oto-nova, grozeći se smrcu njemu i
njegovu sinu, ako mu majka i djeca ne ostanu
netaknuti. 1 doista, preţivjela je jedna i druga kuća,
pod Otonom moţda iz straha; Vitelije je kao
pobjednik ponio slavu zbog milostivosti.
76. Otonu je ulila samopouzdanje prva vijest iz
Ilirika da su mu se na vjernost zaklele legije
Dalmacije, Panonije i Mezije. Isto je dojavljeno ih
Hispanije, te je objavom pohvaljen Kluvije Ruf, a
odmah zatim saznalo se da se Hispanija okrenula k
Viteliju. Ni Akvitanija, premda ju je Julije Kordo
bio obavezao na odanost Otonu, ne ostade dugo u
tom stanju. Nigdje ni vjernosti ni Ijubavi:
u strahu i nuţdi sve se premetalo ĉas ovamo ĉas
onamo. Isti je strah Narbonsku Provinciju bacio u
naruĉje Vite-liju, jer je bilo lako prijeći k
najbliţimtf i moćnijima. Udaljene provincije i sva
oruţana sila odvojena morem, ostala je u mkama
Otona, ne iz Ijubavi prema stranci, nego je golema
vaţnost pridavana imenu Grada i izva-njem ugledu
senata, a u srca se duboko usjekla vijest koju su
prvu ĉuli. Judejsku je vojsku zakleo na vjernost
Otonu Vespazijan, sirijske legije Mucijan. U isto su
vrijeme pod njegovim imenom drţani u pokornosti
Egipat i sve provin-cije na Istoku. Pokoma je bila i
Afrika nakon poticaja koji je dala Kartaga, ne
ĉekajući na odluku prokonzula Vipstana
Apronijana. Krescens, Neronov osloboĊenik (i ovi
se naime u teška vremena uĉine dionicima drţavnih
48
rei publicae faciunt) epulum plebi ob laetitiam
recentis imperii obtulerat, et populus pleraque sine
modo festina-vit. Carthaginem ceterae civitates
secutae.
77. Sic distractis exercitibus ac provinciis
Vitellio qui-dem ad capessendam principatus
fortunam bello opus erat, Otho ut in multa pace
munia imperii obibat, quae-dam ex dignitate rei
publicae, pleraque contra decus ex praesenti usu
properando. Consul cum Titiano fratre in kalendas
Martias ipse; proximos menses Verginio destinat ut
aliquod exercitui Germanico delenimentum;
iungitur Verginio Pompeius Vopiscus praetexto
veteris amicitiae;
plerique Viennensium honori datum
interpretabantur. Ceteri consulatus ex destinatione
Neronis aut Galbae mansere, Caelio ac Flavio
Sabinis in lulias, Arrio Anto-ni(n)o et Mario Celso
in Septembres, quorum honori-<bu)s ne Vitellius
quidem victor intercessit. Sed Otho pontificatus
auguratusque honoratis iam senibus cumulum
dignitatis addidit, aut recens ab exilio reversos
nobiles adulescentulos avitis ac paternis sacerdotiis
in solacium recoluit. Redditus Cadio Rufo, Pedio
Blaeso, Scaevino Paquio senatorius locus, qui
repetundarum criminibus sub Claudio ac Nerone
ceciderant: placuit ignoscentibus verso nomine,
quod avaritia fuerat, videri maiestatem, cuius tum
odio etiam bonae leges peribant.
78. Eadem largitione civitatum quoque ac
provinciarum animos adgressus Hispalensibus et
Emeritensibus fami-liarum adiectiones, Lingonibus
universis civitatem Roma-nam, provinciae Baeticae
Maurorum civitates dono dedit;
nova iura Cappadociae, nova Africae, ostentui
magis quam mansura. Inter quae necessitate
praesentium rerum et instantibus curis excusata ne
tum quidem immemor amorum statuas Poppaeae
per senatus consultum repo-suit; creditus est etiam
de celebranda Neronis memoria agitavisse spe
volgum alliciendi. Et fuere qui imagines Neronis
proponerent; atque etiam Othoni quibusdam die-
bus populus et miles, tamquam nobilitatem ac
decus adstruerent, Neroni Othoni adclamavit. Ipse
in suspenso tenuit, vetandi metu vel adgnoscendi
pudore.
poslova), priredio je za puk sveĉanu gozbu da u
radosti proslave novu carsku vlast, a narod je
mnogo štošta neumjereno poĉinio u ţurbi. Kartagu
su slijedili ostali gra-dovi.
77. Pri takvu rascjepu vojski i provincija Vitelije se
morao ratom doĉepati sreće principata, a Oton, kao
u nepomućenu miru, obavljaše duţnosti carstva,
nešto prema dostojanstvu drţave, većinu toga u
suprotnosti s ĉašću, ţureći za trenutaĉnim
probitkom. Bijaše konzul s bratom Ticijanom do
martovskih kalenda; slijedeće mje-sece odredi za
Verginija, kao mamac za germansku vojsku;
Verginiju pridruţi Pompeja Vopiska, pod izlikom
staroga prijateljstva. Mnogi su to tumaĉili kao
poĉast uka-zanu Vijenjanima. Ostali su konzulati
ostali prema odredbi Nerona ili Galbe: Celiju i
Flaviju Sabinu do julijskih kalenda, Ariju Antoninu
i Mariju Celzu do sep-tembarskih. Njihovim se
sluţbama ne usprotivi ni Vitelije kao pobjednik.
No Oton pridoda pontifikat i augurat ods-luţenim
već starcima kao vrhunac dostojanstva, a i pleme-
nite mladiće koji su se netom vratili iz progonstva
za utjehu poĉasti djedovskim i oĉinskim
svećeništvima. Vra-ćen je senatorski poloţaj
Kadiju Rufu, Pediju Blezu i Sce-vinu Pakviju, koji
su pod Klaudijem i Neronom bili pod-legli optuţbi
zbog pronevjere. Opraštajući im, odluĉiše da
promjenom naziva u onom što je bila pohlepa
gledaju zakon o povredi veliĉanstva; iz tadašnje
mrţnje prema tomu propadahu i dobri zakoni.
78. Istom dareţljivošću pokuša pridobiti srca
gradova i provincija: Hispalcima i Emerićanima
dopusti primanja novih obitelji, Lingoncima u
cjelini dade rimsko graĊan-sko pravo, provinciji
Betici podari maurske općine. Nova su prava
Kapadokiji, nova Africi bila više na ogled nego što
su se imala odrţati. Sred tih postupaka, koji su se
opravdavali nuţdom tranutaĉnih prilika i
predstojećim brigama, ne zaboravljajući ni tada na
Ijubavne strasti, po senatskoj odluci ponovo
postavi kipove Popeje, a vladalo je uvjerenje da je
razmišljao i o ĉašćenju uspomene na Nerona, u
nadi da primami svjetinu. 1 bilo je zaista onih koji
su sluţbeno postavljali poprsja Neronova, a Otonu
su dapaĉe nekih dana narod i vojnik, kao da mu
ţele uvećati dostojanstvo i ĉast, klicali kao Neronu
Otonu. On se sam drţao neodluĉno, iz straha da
odbije ili iz stida da pri-hvati.
49
 79. Conversis ad civile bellum animis externa
sine cura habebantur. Eo audentius Rhoxolani,
Sarmatica gens, priore hieme caesis duabus
cohortibus, magna spe Moe-siam inruperant, ad
novem milia equitum, ex ferocia et successu
praedae magis quam pugnae intenta. Igitur vagos et
incuriosos tertia legio adiunctis auxiliis repente
invasit. Apud Romanos omnia proelio apta:
Sarmatae dispersi cupidine praedae aut graves
onere sarcinarum et lubrico itinerum adempta
equorum pernicitate velut vincti caedebantur.
Namque mirum dictu, ut sit omnis Sarma-tarum
virtus velut extra ipsos. Nihil ad pedestrem pugnam
tam ignavom: ubi per turmas advenere, vix ulla
acies obstiterit. Sed tum umido die et soluto gelu
neque conti neque gladii, quos praelongos utraque
manu regunt, usui, lapsantibus equis et
catafractarum pondere. Id principius et nobilissimo
cuique tegimen, ferreis lamminis aut prae-duro
corio consertum, ut adversus ictus impenetrabile,
ita impetu hostium provolutis inhabile ad
resurgendum; simul altitudine et mollitia nivis
hauriebantur. Romanus miles facilis lorica et
missili pilo aut lanceis adsultans, ubi res posceret,
levi gladio inermem Sarmatam (neque enim scuto
defendi mos est) comminus fodiebat, donec pauci,
qui proelio superfuerant, paludibus abderentur. Ibi
saevi-tia hiemis aut volnerum absumpti. Postquam
id Romae compertum, M. Aponius Moesiam
obtinens triumphali statua, Fulvus Aurelius et
lulianus Tettius ac Numisius Lupus, legati
legionum, consularibus ornamentis donan-tur, laeto
Othone et gloriam in se trahente, tamquam et ipse
felix bello et suis ducibus suisque exercitibus rem
publicam auxisset.
80. Parvo interim initio, unde nihil timebatur,
orta seditio prope urbi excidio fuit. Septumam
decumam co-hortem e colonia Ostiensi in urbem
acciri Otho iusserat;
armandae eius cura Vario Crispino tribuno e
praetorianis data. Is quo magis vacuus quietis
castris iussa exsequere-tur, vehicula cohortis
incipiente nocte onerari aperto armamentario iubet.
Tempus in suspicionem, causa in cri-
79. Budući da je paţnja bila upravljena prema
graĊan-skom ratu, vanjski su se poslovi
zanemarivali. Roksolani, sarmatsko pleme koje je
prthodne zime bilo posjeklo dvije kohorte, još su
smjelije s velikom nadom provalili u Meziju: oko
devet tisuća konjanika iz obijesti zbog usp-jeha
više zaokupljenih pljaĉkom negoli bitkom.
Raštrkane ih stoga i bezbriţne iznenadno napade
treća legija ojaĉana pomoćnim ĉetama. Kod
Rimljana sve opremljeno za bitku; Sarmati -
raspršeni u pohlepi za plijenom ili izne-mogli pod
teretom prtljage, a i stoga što su im konji izgu-bili
brzinu na klizavim putovima - sjeĉeni su kao da su
u okovima. 1 ĉudno je u stvari kako sva hrabrost
Sarmata ovisi o ĉisto vanjskim ĉimbenicima. Nema
niĉeg tako kukaviĉkog kada je u pitanju pješaĉka
bitka; kad su god došli u turmama jedva da im je
ikoja vojska odoljela. No tada, pri vlaţnu danu i
rastopljenu ledu, ni koplja ni vrlo dugi maĉevi koje
drţe objema rukama ne bijahu im od koristi, zbog
konja koji posrtahu i teţine katafrakta. To je
pokrivalo za prvake i one najznamenitije,
sastavljeno od ţeljeznih ploĉa ili vrlo tvrde koţe,
koliko neprobojno na udarce toliko nespretno za
ustajanje kad ih neprijatelj u navali zbaci s konja.
Usto propadahu u dubok i mekan snijeg. Rimski
vojnik - okretan u koţnom oklopu, nasr-ćući
sulicom za bacanje ili kopljima, gdje je prilika
zahti-jevala - lakim je maĉem probadao
nenaoruţanu Sarmatu (nije im obiĉaj braniti se
štitom), dok se nekolicina koja je bila preţivjela
bitku nije posakrivala u moĉvarama. Tamo
izginuše od ţestoke zime ili od rana. Pošto se za to
saznalo u Rimu, Marko Aponije, upravljaĉ Mezije,
nada-ren je trijumfalnim kipom, Fulvo Aurelije i
Julijan Tetije, te Numizije Lup, legijski legati,
konzulskim odliĉjima, na veselje Otona, koji je
slavu prisvajao sebi, kao da je i sam uspješan u
ratu, svojim vojskovoĊama i svojim vojskama
proširio drţavu.
80. U meduvremenu iz neznatna je povoda, odande
odakle se nije oĉekivala nikakva bojazan, iskrsla
pobuna koja je gotovo upropastila Grad. Oton je
bio zapovjedio da se iz ostijske kolonije u Grad
dozove sedamnaesta kohorta. Briga za njezino
naoruţanje povjerena je tri-bunu Variju Krispinu,
jednom od pretorijanaca. Da izvrši zapovijedi što
nesmetanije, dok je tabor na poĉinku, on zapovjedi
da se kola kohorte natovare u sumrak pri otvo-
renoj oruţarnici. Trenutak pobudi sumnju, povod
ispade
50
men, affectatio quietis in tumultum evaluit, et visa
inter temulentos arma cupidinem sui movere.
Fremit miles et tribunos centurionesque proditionis
arguit, tamquam familiae senatorum ad perniciem
Othonis armarentur, pars ignari et vino graves,
pessimus quisque in occasionem praedarum,
volgus, ut mos est, cuiuscumque motus novi
cupidum; et obsequia meliorum nox abstulerat.
Resisten-tem seditioni tribunum et severissimos
centurionum obtruncant; rapta arma, nudati gladii;
insidentes equis urbem ac Palatium petunt.
81. Erat Othoni celebre convivium primoribus
feminis virisque; qui trepidi, fortuitusne militum
furor an dolus imperatoris, manere ac deprehendi
an fugere et dispergi periculosius foret, modo
constantiam simulare, modo for-midine detegi,
simul Othonis voltum intueri; utque evenit
inclinatis ad suspicionem mentibus, cum timeret
Otho, timebatur. Sed haud secus discrimine senatus
quam suo territus et praefectos praetorii ad
mitigandas militum iras statim miserat et abire
propere omnes e convivio iussit. Tum vero passim
magistratus proiectis insignibus, vitata comitum et
servorum frequentia, senes feminaeque per
tenebras diversa urbis itinera, rari domos, plurimi
ami-corum tecta et ut cuique humillimus cliens,
incertas late-bras petivere.
82. Militum impetus ne foribus quidem Palati
coercitus, quo minus convivium inrumperent,
ostendi sibi Othonem expostulantes, volnerato lulio
Martiale tribuno et Vitellio Saturnino praefecto
legionis, dum ruentibus obsistunt. Undique arma et
minae, modo in centuriones tribunos-que, modo in
senatum universum, lymphatis caeco pavore
animis, et quia neminem unum destinare irae
poterant, licentiam in omnis poscentibus, donec
Otho contra decus imperii toro insistens precibus et
lacrimis aegre cohibuit, redieruntque in castra inviti
neque innocentes. Postera die velut capta urbe
clausae domus, rarus per vias populus, maesta
plebs; deiecti in terram militum voltus ac plus tri-
stitiae quam paenitentiae. Manipulatim adlocuti
sunt Lici-nius [et] Proculus et Plotius Firmus
praefecti, ex suo quis-que ingenio mitius aut
horridius. Finis sermonis in eo, ut
zloĉin, namjeran izbor ĉasa za poĉinak - ustanak, a
pogled na oruţje izazva kod pijanih strast za njime.
Uzvika se vojnik i optuţi tribune i centurione za
izdaju — kao da se robovi senatora oruţaju da
unište Otona - neki nesvjesno i u pijanstvu, oni
najpokvareniji radi prilike za pljaĉkom, gomila,
kako je već obiĉaj, u ţelji bilo za ka-kvim
prevratom; ĉak je i poslušnost onih poštenijih odu-
zela noć. Tribuna koji se suprostavljao pobuni i
najstroţe od centuriona sasijeku. Pograbljeno je
oruţje, isukani maĉevi; jašući na konjima krenu u
Grad i u Palacij.
81. Oton na sveĉanoj gozbi, s prvim ţenama i
muţe-vima. Preplašeni - nije li to sluĉajna
mahnitost vojnika ili prevara cara, neće li biti
opasnije ako ostanu i dadu se uhvatiti, ili ako
pobjegnu i rasprše se - ĉas glumeći hra-brost, ĉas
izdajući se strahom, oni neprestano promatrahu
Otonovo lice. 1 kao što se dogada duhovima
sklonima na sumnju, kad se prestraši Oton, zavlada
strah. Ali, prepla-šen, ne toliko zbog opasnosti za
senat koliko za sama sebe, Oton smjesta pošalje i
pretorijske prefekte da smire srdţbu vojnika i
zapovjedi da svi ţurno odu sa gozbe. Tada pak
nasta bezglavi bijeg na sve strane: magistrati
odbaciše znakove dostojanstva, ukloniše se
mnoštvu pra-tilaca i robova; starci i ţene tumarahu
kroz mrak po zaba-ĉenim gradskim ulicama, samo
pojedinci pohitaše svojim domovima, većina se
njih skloni u kuće svojih prijatelja i - kako je tko
već imao kakva najsiromašnijeg štićenika - u
njihova zabita skrovišta.
82. Vojnike u napadu ĉak ni vrata Palacija ne
sprijeĉiše da ne provale u blagovaonicu traţeći da
im pokaţu Otona, ranivši tribuna Julija Marcijala i
Vitelija Satur-nina, legijskoga prefekta, dok su se
opirali njihovu nasr-taju. Odasvud oruţje i
prijetnje, ĉas centurionima i tri-bunima, ĉas cijelom
senatu, mahniti od slijepa straha, pa, budući da
nijednoga pojedinca ne mogahu odrediti za ţrtvu
svojoj srdţbi, iskahu da je iskle na svima, dok ih
Oton, protivno dostojanstvu carske vlasti - stojeći
na postelji - molbama i suzama teškom mukom ne
uspregnu, te se vrate u tabor, nevoljko i nimalo
bezazleno. Slijede-ćega dana - kao u osvojenu
gradu: zatvoreni domovi, malo naroda po ulicama,
snuţden puk. Pogledi vojnika oboreni k zemlji i
više tuge negoli kajanja. Po manipu-lima obratiše
im se prefekti Licinije Prokul i Plocije Firmo, svaki
prema svojoj naravi, jedan blaţe drugi oš-
51
quina milia nummum singulis militibus
numerarentur: tum Otho ingredi castra ausus.
Atque illum tribuni centurio-nesque circumsistunt,
abiectis militiae insignibus otium et salutem
flagitantes. Sensit invidiam miles et compositus in
obsequium auctores seditionis ad supplicium ultro
postu-labat.
83. Otho, quamquam turbidis rebus et diversis
militum animis, cum optimus quisque remedium
praesentis licen-tiae posceret, volgus et plures
seditionibus et ambitioso imperio laeti per turbas et
raptus facilius ad civile bellum impellerentur, simul
reputans non posse principatum sce-lere quaesitum
subita modestia et prisca gravitate retineri, sed
discrimine urbis et periculo senatus anxius,
postremo ita disseruit: 'Neque ut affectus vestros in
amorem mei accenderem, commilitones, neque ut
animum ad virtutem cohortarer (utraque enim
egregie supersunt), sed veni postulaturus a vobis
temperamentum vestrae fortitudinis et erga me
modum caritatis. Tumultus proximi initium non
cupidi(ta)te vel odio, quae multos exercitus in dis-
cordiam egere, ac ne detrectatione quidem aut
formidine penculorum: nimia pietas vestra acrius
quam conside-rat(e) excitavit; nam saepe honestas
rerum causas, ni iudicium adhibeas, pemiciosi
exitus consequuntur. Imus ad bellum. Num omnes
nuntios palam audiri, omnia con-silia cunctis
praesentibus tractari ratio rerum aut occa-sionum
velocitas patitur? Tam nescire quaedam milites
quam scire oportet: ita se ducum auctoritas, sic
rigor dis-ciplinae habet, ut multa etiam centuriones
tribunosque tantum iuberi expediat. Si, cur
iubeantur, quaerere singu-lis liceat, pereunte
obsequio etiam imperium intercidit. An et illic
nocte intempesta rapientur arma? Unus alterve
perditus ac temulentus (neque enim plures
consternatione proxima insanisse crediderim)
centurionis ac tribuni san-guine manus imbuet,
imperatoris sui tentorium inrumpet?
84. Vos quidem istud pro me: sed in discursu ac
tene-bris et rerum omnium confusione patefieri
occasio etiam adversus me potest. Si Vitellio et
satellitibus eius eligendi facultas detur, quem nobis
animum, quas mentes impre-
trije. Govor završi time što se svakom pojedinom
vojniku izbrojilo po pet tisuća novĉića. Istom se
tada Oton usudi stupiti u tabor. Okruţe ga tribuni i
centurioni, odbacivši vojniĉka znamenja, proseći
otpust i milost. Vojnik osjeti prijekor, upokori se i
stade sam zahtijevati smrtnu kaznu za kolovoĊe
pobune.
83. Premda je vladao meteţ i razliĉita su bila
raspolo-ţenja u vojnika - jer su oni najpošteniji
traţili lijek za vla-dajuće bezakonje, a većina se
svjetine, vesele zbog pobuna i vlasti koja joj se
umiljavala, preko nemira i pri-like za pljaĉku lakše
navodila na gradanski rat -, Oton raĉunaše
istovremeno da se carska vlast zadobivena zlo-
ĉinstvom ne moţe uzdrţati iznenadnom
zakonitošću i sta-rodrevnom strogošću, ali bijaše i
zabrinut nad opasnošću za Grad i nad pogibli za
senat, te naposljetku progovori ovako: »Ne doĊoh
niti da raspalim vaše osjećaje na Ijubav prema
meni, drugovi u omţju, niti da vam duh osokolim
na muţevnost (jedno je i drugo naime ušĉuvano u
punome sjaju), već dodoh da zatraţim od vas
umjerenost u vašoj hrabrosti i pravu mjeru u
odanosti prema meni. Posljednji nemir nije nastao
iz pohlepe ili mrţnje koja je mnoge vojske
natjerala u razdor ni iz neposlušnosti ili straha od
opasnosti; potakla ga je prekomjerna vaša Iju-bav,
više strasna negoli promišljena. Ćesto naime ĉasne
povode, ako pravo ne promisliš, slijede pogubne
poslje-dice. Spremamo se za rat. Zar razboritost ili
hitrost pri-lika dopuštaju da se sve vijesti javno
iznose, o svim odlu-kama raspravlja pred svima?
Vojnici nešto treba da znaju, nešto i ne treba. Tako
se odrţava ugled vojskovoĊa, tako ĉvrsta stega, te
je probitaćno i da se mnogo toga zapov-jedi samo
centurionima i tribunima. Kad bi pojedincima bilo
slobodno traţiti objašenjene za naredbe, s
nestankom poslušnosti propalo bi i ratno
zapovjedništvo. Zar će se i tamo u gluho doba noći
grabiti oruţje? Zar će jedan ili dvojica propalica i
pijanaca (ne mogu povjerovati da ih je za
posljednje pobune pomahnitalo više) okaljati ruke
krvlju centuriona ili tribuna, provaliti u šator svoga
zapo-vjednika?
84. Vi ste to, dabome, uĉinili za mene, ali u strci i u
mraku i u sveopćoj pomutnji moţe se pojaviti i
prilika protiv mene. Ako bi se Viteliju i njegovoj
zloĉinaĉkoj druţbi dala mogućnost da biraju, kakav
bi duh, kakve
52
centur, quid aliud quam seditionem et discordiam
opta-bunt? Ne miles centurioni, ne centurio tribuno
obsequa-tur, ut confusi pedites equitesque in
exitium ruamus. Parendo potius, commilitones,
quam imperia ducum scisci-tando res militares
continentur, et fortissimus in ipso dis-crimine
exercitus est, qui ante discrimen quietissimus.
Vobis arma et animus sit: mihi consilium et virtutis
vestrae regimen relinquite. Paucorum culpa fuit,
duorum poena erit: ceteri abolete memoriam
foedissimae noctis. Nec illas adversus senatum
voces ullus usquam exercitus audiat. Caput imperii
et decora omnium provinciarum ad poenam vocare
non hercule illi, quos cum maxime Vitel-lius in nos
ciet, Germani audeant: ulline Italiae alumni et
Romana vere iuventus ad sanguinem et caedem
depoposce-rit ordinem, cuius splendore et gloria
sordes et obscurita-tem Vitellianarum partium
praestringimus? Nationes ali-quas occupavit
Vitellius, imaginem quandam exercitus habet,
senatus nobiscum est. Sic fit, ut hinc res publica,
inde hostes rei publicae constiterint. Quid? Vos
pulcher-rimam hanc urbem domibus et tectis et
congestu lapidum stare creditis? Muta ista et
inani^m)a intercidere ac repa-rari promisca sunt:
aeternitas rerum et pax gentium et mea cum vestra
salus incolumitate senatus firmatur. Hunc auspicato
a parente et conditore urbis nostrae institutum et a
regibus usque ad principes continuum et
immortalem, sicut a maioribus accepimus, sic
posteris tradamus; nam ut ex vobis senatores, ita ex
senatoribus principes nascun-tur.'
85. Et oratio ad perstringendos mulcendosque
militum animos et severitatis modus (neque enim
in plures quam in duos animadverti iusserat) grate
accepta compositique ad praesens qui coerceri non
poterant. Non tamen quies urbi redierat: strepitus
telorum et facies belli, [et] militi-bus ut nihil in
commune turbantibus, ita sparsis per domos
occulto habitu et maligna cura in omnes, quos
nobilitas aut opes aut aliqua insignis claritudo
rumoribus obiecerat. Vitellianos quoque milites
venisse in urbem ad studia partium noscenda
plerique credebant: unde plena omnia suspicionum
et vix secreta domuum sine formidine. Sed
plurimum trepidationis in publico, ut quemque
nun-tium fama attulisset, animum voltumque
conversis, ne dif-
misli ţeljeli da imamo, što bi drugo poţeljeli nego
buntov-ništvo i razdor? 1 da se vojnik ne pokorava
centurionu, centurion tribunu, te da u općem
neredu s konjaništvom i pješaštvom srnemo u
propast. Vojniĉki se poslovi, dru-govi po oruţju,
sastoje više u pokoravanju nego li u ispi-tivanju
zapovijedi vojskovoĊa, i u trenutku odluke naj-
hrabrija je ona vojska koja je prije odlućne bitke
najhlad-nokrvnija. Vaše neka bude oruţje i
srĉanost, meni prepu-stite odluku i upravljanje
vašom hrabrošću. Skrivila je nekolicina, dvojica će
platiti kaznu; ostali utrnite sjećanje na
najsramotniju noć! I neka one rijeĉi protiv senata
nijedna vojska nigdje ne ĉuje! Glavu vlasti i diku
svih provincija pozivati na kaznu ne bi se usudili,
Herkula mi, ni oni koje upravo sada Vitelije diţe
na nas - Germani. Zar bi ikoji hranjenici Italije i
rimska mladost zatraţili da joj se izvrgne
krvoproliću staleţ, kojega ugledom i slavom
nadmašujemo prostotu i neuglednost vitelijevske
stranke? Vitelije je zauzeo neke zemlje, ima neku
utvaru od vojske; s nama je senat. Tako se, eto.s
ove strane posta-vila drţava, s one neprijatelji
drţave. Što? Vi vjerujete da najljepši ovaj Grad
vrijedi zbog domova i krovova i gomile kamenja.
Svejedno je da li te nijeme i beţivotne stvari
propadaju ili se obnavaljaju. Za vjeĉnost vlasti i
svjetski mir i moj i vaš spas jamĉi sigurnost senata.
Njega, utemeljena i posvećena od oca i osnivaĉa
našega grada i, od kraljeva pa sve do drţavnih
prvaka, neprekidana i besmrtna, kako ga primismo
od predaka tako ga pre-dajmo potomcima. Jer kako
se od vas raĊaju senatori, tako se od senatora
raĊaju vladari.«
85. Govor prikladan za kuĊenje i smirivanje
vojniĉkih strasti i prava mjera u strogosti (bio je
naime zapovjedio da se smrću ne kazne više negoli
dvojica) zahvalno su primljeni, te se privremeno
umiriše oni koji se nisu mogli zauzdati. Ipak se
Gradu nije vratio mir: zveket oruţja i slika i prilika
rata, jer se vojnici, koji na okupu doduše ništa nisu
remetili, rasuše po kućama, zakrabuljeni, s
pakosnom radoznalošću prema svima koje je
plemenitost ili bogatstvo ili kakva izvanredna slava
izloţila ogovara-nju. Mnogi su vjerovali da su i
vitelijevski vojnici došli u grad da ispitaju
naklonost prema stranci: stoga je posvuda vladala
podozrivost i jedva je osamljenost kućnog ognjišta
pruţala sigurnost od straha. No najviše strepnje na
jav-nom mjestu: kako bi koju vijest nanijela
glasina, tako bi
53
fidere dubiis ac parum gaudere prosperis
viderentur. Coacto vero in curiam senatu arduus
rerum omnium modus, ne contumax silentium, ne
suspecta libertas; et privato Othoni nuper atque
eadem dicenti nota adulatio. Igitur versare
sententias et huc atque illuc torquere, hostem et
parricidam Vitellium vocantes, providentissi-mus
quisque volgaribus conviciis, quidam vera probra
iacere, in clamore tamen et ubi plurimae voces, aut
tu-multu verborum sibi ipsi obstrepentes.
86. Prodigia insuper terrebant diversis auctoribus
vol-gata: in vestibulo Capitolii omissas habenas
bigae, cui vic-toria institerat, erupisse cella lunonis
maiorem humana speciem, ; tatuam divi lulii in
insula Tiberini amnis sereno et immoto die ab
occidente in orientem conversam, pro-locutum in
Etruria bovem, insolitos animalium partus, et plura
alia rudibus saeculis etiam in pace observata, quae
nunc tantum in metu audiuntur. Sed praecipuus et
cum praesenti exitio etiam futuri pavor subita
inundatione Tiberis, qui immenso auctu proruto
ponte sublicio ac strage obstantis molis refusus,
non modo iacentia et plana urbis loca, sed secura
eius modi casuum implevit. Rapti e publico
plerique, plures in tabernis et cubilibus intercepti.
Fames m volgus inopia quaestus et penuria alimen-
torum. Corrupta stagnantibus aquis insularum
funda-menta, dein remeante flumine dilapsa. Utque
primum vacuus a periculo animus fuit, id ipsum,
quod paranti expeditionem Othoni campus Martius
et via Flaminia, iter belli, esset obstmctum, a
fortuitis vel naturalibus causis in prodigium et
omen imminentium cladium vertebatur.
87. Otho lustrata urbe et expensis bello consiliis,
quando Poeninae Cottiaeque Alpes et ceteri
Galliarum aditus Vitellianis exercitibus
claudebantur, Narbonensem Galliam adgredi statuit
classe valida et partibus fida, quod reliquos
caesorum ad pontem Mulvium et saevitia Galbae
mijenjali raspoloţenje i izraz lica da se ne bi ĉinilo
kako ne vjeruju nepouzdanim vijestima i premalo
se radu)u povoljnima. Pa i pošto se okupio senat,
teško je bilo zadr-ţati pravu mjeru u svemu - da se
šutnja ne bi shvatila kao prkos, otvorenost postala
sumnjiva. A Otonu, koji je nedavno bio privatna
osoba i drţao iste govore, bilo je poznato
ulagivanje. Stoga stadoše izvrtati izjave i okretati
ih ovamo-onamo, nazivajući Vitelija neprijateljem
i veleizdajnikom, oni najoprezniji općenitim
pogrdama;
neki nabaciše istinite prijekore, ali ipak u galami i
tamo gdje se ĉulo najviše glasova, ili tako da se u
bujici rijeĉi nadvikavahu sa samima sobom.
86. Povrh svega strah zadavahu i kobna znamenja
raz-glašena razliĉitim vjesnicima: u predvorju
Kapitolija spale uzde s dvoprega na kojem je
stajala Viktorija, iz Junonine kapele banula
spodoba veća od ĉovjeĉje, kip boţan-skog Julija na
otoku Tiberove rijeke za vedra i mirna dana
okrenuo se od zapada k istoku, u Etruriji progovo-
rio bik, pojavili se nakazni porodi ţivotinja i još
više dru-gih ĉudesa zapaţenih u neprosvijećena
vremena ĉak i u miru, o kojima se sada slušalo
samo u strahu. No osobita je strava i od trenutaĉne
i od buduće propasti zavladala zbog iznenadne
poplave Tibera, koji jeneizmjerno nabu-jao, srušio
drveni most i, razlivši se preko nasipa, prepla-vio
ne samo niska i ravna mjesta grada nego i ona koja
su se smatrala sigurnima od takvih nepogoda.
Odvuĉeni su mnogi s ulice, još ih je više bilo
zateĉeno u dašĉarama i na posteljama. Kod puka
glad zbog oskudne zarade i nestašice namirnica;
temelji stambenih zgrada oštećeni stajaćim
vodama, raspali se pošto se rijeka povukla. A ĉim
se duh oslobodio opasnosti, upravo to što su Otonu,
koji je spremao pohod, Martovo polje i Flaminijeva
cesta - ratni put - bili zagraĊeni izvrtalo se iz
sluĉajnih ili pri-rodnih uzroka u kobno znamenje i
predznak prijetećih nesreća.
87. Oĉistivši ţrtvom pomirnicom Grad i
odvagnuvši ratne osnove, Oton, budući da su
vitelijevske vojske za-tvarale Peninske i Kotijske
Alpe i ostale prilaze Galijama, odluĉi krenuti na
Narbonsku Galiju s flotom, moćnom i odanom
stranci, jer je u odjele legije bio uvrstio one koji su
preţivjeli krvoproliće kod Mulvijskoga mosta i
zbog bijesa Galbina bili zadrţani u zatvoru,
pobudivši tako i
54
in custodia habitos in numeros legionis
composuerat, facta et ceteris spe honoratae in
posterum militiae. Addidit classi urbanas cohortes
et plerosque e praetorianis, viris et robur exercitus
atque ipsis ducibus consilium et custodes. Summa
expeditionis Antonio Novello, Suedio Clementi
primipilaribus, Aemilio Pacensi, cui ademptum a
Galba tribunatum reddiderat, permissa. Curam
navium Moschus libertus retinebat ad observandam
honestiorum fidem immutatus, peditum
equitumque copiis Suetonius Pauli-nus, Marius
Celsus, Annius Gallus rectores destinati; sed
plurima fides Licinio Proculo praetorii praefecto. Is
urba-nae militiae impiger, bellorum insolens,
auctoritatem Pau-lini, vigorem Celsi, maturitatem
Galli, ut cuique erat, cri-minando, quod facillimum
factu est, pravus et callidus bonos et modestos
anteibat.
88. Sepositus per eos dies Comelius Dolabella in
colo-niam Aquinatem, neque arta custodia neque
obscura, nullum ob crimen, sed vetusto nomine et
propinquitate Galbae monstratus. Multos e
magistratibus, magnam con-sularium partem Otho
non participes aut ministros bello, sed comitum
specie secum expedire iubet, in quis et Lucium
Vitellium, eodem quo ceteros cultu, nec ut impe-
ratoris fratrem nec ut hostis. Igitur motae urbis
curae;
nullus ordo metu aut periculo vacuus: primores
senatus aetate invalidi et longa pace desides, segnis
et oblita bel-lorum nobilitas, ignarus militiae eques,
quanto magis occultare et abdere pavorem
nitebantur, manifestius pavidi. Nec deerant e
contrario qui ambitione stolida con-spicua arma,
insignes equos, quidam luxuriosos apparatus
conviviorum et inritamenta libidinum ut
instrumentum belli mercarentur. Sapientibus
quietis et rei publicae cura;
levissimus quisque et futuri improvidus spe vana
tumens;
multi adflicta fide in pace anxii, turbatis rebus
alacres et per incerta tutissimi.
89. Sed volgus et magnitudine {imperii) nimia
commu-nium curarum expers populus sentire
paulatim belli mala, conversa in militum usum
omni pecunia, intentis alimen-torum pretiis, quae
motu Vindicis haud perinde plebem adtriverant,
secura tum urbe et provinciali bello, quod
kod ostalih nadu u buduću uglednu vojniĉku
sluţbu. Floti dodade gradske kohorte i mnoge od
pretorijanaca -udarnu silu vojske i samim
vojskovoĊama savjetnike i ĉuvare. Vodstvo pohoda
povjereno je primipilarima Antoniju Novelu i
Svediju Klemensu, te Emiliju Pacen-zisu, komu je
vratio tribunat, oduzet mu od Galbe. Upravljanje
brodovima zadrţao je oslobodenik Mosho,
nezamjenjivu nadzoru nad odanošću Ijudi višega
staleţa. Za upravitelja pješaĉkih i konjaniĉkih ĉeta
odreĊeni su Svetonije Paulin, Marije Celzo i Anije
Gal, no najveće je povjerenje uţivao pretorijski
prefekt Licinije Prokul. Okretan u gradskoj
vojniĉkoj sluţbi, neobikao ratovima, on je,
ocrnjujući ugled Paulinov, vatrenost Celzovu, zre-
lost Galovu, kako je tko već imao kakvu prednost -
što je vrlo lako ĉiniti -, opakošću i lukavošću
nadilazio poštene i poslušne.
88. U one je dane u Akvinsku Koloniju udaljen
Kor-nelije Dolabela, pod malobrojnom i blagom
paskom, ni zbog kakve krivnje već prokazan
drevnošću imena i srodstvom s Galbom. Oton
zapovjedi da s njime krenu u rat mnogi od
magistrata, velik dio konzulara, ne kao dio-nici ili
pomoćnici rata, nego kao pratnja, medu kojima i
Lucije Vitelije, u istoj ĉasti kao i ostali, ni kao brat
vrhov-nog zapovjednika, ni kao brat neprijatelja.
Grad se stoga zabrinu. Nijedan staleţ bez straha
od pogibli. Prvaci senata - onemoćali od starosti i
lijeni zbog dugotrajna mira, plemstvo - mlitavo,
odviklo od ratova, vitezovi - neiskusni u vojništvu;
koliko se više upirahu da sakriju i zataje plahost,
toliko oĉitije pokazivahu prepla-šenost. S druge
strane ne nedostajahu oni koji iz lude taštine
kupovahu sjajno oruţje, krasne konje ili pak ras-
kosan pribor za gozbe i draţila ĉulnosti kao
sredstva za rat. Razboritima bijaše na pameti briga
za mir i drţavu. Oni najlakomisleniji i nezabrinuti
za budućnost zanosili su se ispraznom nadom.
Mnogi, koji zbog uzdrmana kredita bijahu zabrinuti
u miru, postadoše raspoloţeni u nemir-nim
prilikama i najsigurniji u neizvjesnosti.
89. No svjetina i narod, zbog prekomjerne
veliĉine carstva lišen brige za opće dobro, malo je
pomalo poĉeo osjećati ratne nevolje, jer je sav
novac bio namijenjen vojnicima, a uvećane su i
cijene namirnica. Ove nevolje za Vindeksova
prevrata nisu puk bile pogodile u jednakoj mjeri,
jer je Grad bio siguran, a rat je bio ogranićen na
55
inter legiones Galliasque velut externum fuit. Nam
ex quo divus Augustus res Caesarum composuit,
procul et in unius sollicitudinem aut decus populus
Romanus bella-verat; sub Tiberio et Gaio tantum
pacis adversa in rem publicam pertinuere;
Scriboniani contra Claudium incepta simul audita
et coercita; Nero nuntiis magis et rumoribus quam
armis depulsus: tum legiones classesque et, quod
raro alias, praetorianus urbanusque miles in aciem
deducti, Oriens Occidensque et quidquid utrimque
virium est, a tergo, si ducibus aliis bellatum foret,
longo bello materia. Fuere qui proficiscenti Othoni
moras religionem-que nondum conditorum
ancilium adferrent: aspernatus est omnem
cunctationem ut Neroni quoque exitiosam; et
Caecina iam Alpes transgressus exstimulabat.
90. Pridie idus Martias commendata patribus re
publica reliquias Neronianarum sectionum nondum
in fiscum con-versas revocatis ab exilio concessit,
iustissimum donum et in speciem magnificum, sed
festinata iam pridem exac-tione usu sterile. Mox
vocata contione maiestatem urbis et consensum
populi ac senatus pro se adtollens, adversum
Vitellianas partes modeste disseruit, inscitiam
potius legionum quarn audaciam increpans, nulla
Vitellii men-tione, sive ipsius ea moderatio, seu
scriptor orationis sibi metuens contumeliis in
Vitellium abstinuit, quando, ut in consiliis militiae
Suetonio Paulino et Mario Celso, ita in rebus
urbanis Galerii Trachali ingenio Othonem uti
crede-batur; et erant qui genus ipsum orandi
noscerent, crebro fori usu celebre et ad implendas
populi aures latum et sonans. Clamor vocesque
volgi ex more adulandi nimiae et falsae: quasi
dictatorem Caesarem aut imperatorem Augustum
prosequerentur, ita studiis votisque certabant, nec
metu aut amore, sed ex libidine servitii, ut in
familiis, privata cuique stimulatio et vile iam decus
publicum. Pro-fectus Otho quietem urbis curasque
imperii Salvio Titiano fratri permisit.
provincije, te je kao sukob izmeĊu legija i Galija
djelovao poput vanjskog rata. Otkako je naime
boţanski August uspostavio vlast careva, rimski je
narod ratovao daleko i na brigu ili diku pojedinca,
pod Tiberijem i Gajem drţave su se ticale samo
opasnosti za mir, Skribonijanovi poku-šaji protiv
Klaudija sprijeĉeni su ĉim se za njih doznalo,
Neron je svrgnut više vijestima i govorkanjima
negoli oruţjem. Sada su u borbu odvedene legije i
brodovlja i -što se inaĉe rijetko dogaĊalo -
pretorijski i gradski vojnik, Istok i Zapad i sve
snage s obiju strana stajahu u pozadini kao sredstvo
za dugotrajan rat, da se ratovalo pod drugim
vojskovodama. Bilo je i onih koji su Otona, u
trenutku kad je polazio na put, nagovarali da
priĉeka, zbog poboţna obzira prema još uvijek
nepohranjemm svetim štitovima. Odbio je svako
oklijevanje, jer je po njegovu mnjenju ono bilo
pogubno i Neronu. Nije mu dao mira ni Cecina koji
je prešao Alpe.
90. Uoĉi martovskih ida, povjerivši drţavu
ocima, zao-stale novce od Neronovih draţbi, koji
još nisu bili predani u carsku blagajnu, ustupi
povratnicima iz progonstva -vrlo pravedan dar i
naizgled veliĉanstven, no, budući da je utjerivanje
novca već i ranije ţurno obavljeno, potpuno
nekoristan. Sazvavši potom skupštinu na kojoj je
uzdizao dostojanstvo Grada i jednodušnu naklonost
naroda i senata prema njemu, umjerenim se
rijeĉima osvrne na vitelijevsku stranku, koreći
većma nesvjesnost negoli drzovitost legija, ne
spominjući uopće Vitelija, ili stoga što mu je bila
svojstvena umjerenost ili se pisac govora, bojeći se
za svoju glavu, uzdrţao od uvreda spram Vite-lija.
Vjerovalo se naime da se Oton koristi, kako u pita-
njima vojništva - Svetonijem Paulinom i Marijem
Cel-zom, tako u gradskim poslovima -
govorniĉkim darom Galerija Trahala. 1 bilo je
zaista onih koji su prepoznali tu osobitu vrstu
govora, glasovitu po ĉestoj upotrebi na Trgu,
razvuĉenu i gromoglasnu kako bi ugodila ušima
naroda. Vika i pocikivanje svjetine po uobiĉajenu
ulagi-vanju pretjerani i neiskreni: kao da ispraćaju
diktatora Cezara ili imperatora Augusta, tako se
nadmetahu u iska-zivanju naklonosti i dobrih ţelja,
i to ne iz straha ili Iju-bavi nego iz teţnje za
ropskom podloţnošću. Kao kod kućnih robova, u
svakoga osoban poriv, a javna je ĉast izgubila već
svaku cijenu. Otputovavši, Oton povjeri mir Grada
i poslove uprave bratu Salviju Ticijanu.
56
LIBER SECVNDVS
1. Struebat iam fortuna in diversa parte terrarum
initia causasque imperio, quod varia sorte laetum
rei publicae aut atrox, ipsis principibus prosperum
vel exitio fuit. Titus Vespasianus, e ludaea
incolumi adhuc Galba missus a patre, causam
profectionis officium erga principem et maturam
petendis honoribus iuventam ferebat, sed volgus
fingendi avidum disperserat accitum in
adoptionem. Materia sermonibus senium et orbitas
principis et intem-perantia civitatis, donec unus
eligatur, multos destinandi. Augebat famam ipsius
Titi ingenium quantaecumque for-tunae capax,
decor (or)is cum quadam maiestate, prospe-rae
Vespasiani res, praesaga responsa, et inclinatis ad
cre-dendum animis loco ominum etiam fortuita.
Ubi Corinthi, Achaiae urbe, certos nuntios accepit
de interitu Galbae et aderant qui arma Vitellii
bellumque adfirmarent, anxius animo paucis
amicorum adhibitis cuncta utrimque perlu-strat: si
pergeret in urbem, nullam officii gratiam m alterius
honorem suscepti, ac se Vitellio sive Othoni obsi-
dem fore: sin rediret, offensam haud dubiam
victoris, sed incertam adhuc victoriam et
concedente in partes patre filium excusatum. Sin
Vespasianus rem publicam suscipe-ret,
obliviscendum offensarum de bello agitantibus.
2. His ac talibus inter spem metumque iactatum
spes vicit. Fuere qui accensum desiderio Berenices
reginae ver-tisse iter crederent; neque abhorrebat a
Berenice iuvenilis animus, sed gerendis rebus
nullum ex eo impedimentum:
laetam voluptatibus adulescentiam egit, suo quam
patris imperio moderatior. Igitur oram Achaiae et
Asiae ac laeva maris praevectus, Rhodum et
Cyprum insulas, inde Syriam audentioribus spatiis
petebat. Atque illum cupido incessit adeundi
visendique templum Paphiae Veneris, inclitum per
indigenas advenasque. Haud fuerit longum initia
religionis, templi ritum, formam deae (neque enim
alibi sic habetur) paucis disserere.
DRUGA KNJIGA
1. Na suprotnom kraju svijeta sudbina je već
polagala prve temelje carske vlasti, koja je uz
promjenjivu sreću bila plodonosna ili kobna za
drţavu, samim vladarima sretna ili pogubna. Tit
Vespazijan, kojega je otac poslao iz Judeje dok je
Galba bio još ţiv, navodio je kao razlog putovanja
duţnost prema vladaru i mladost doraslu natje-
canju za drţavne sluţbe, no svjetina, ţeljna
izmišljanja, raznijela je bila glas kako je pozvan na
usvojenje. GraĊu za govorkanja pruţahu starost
vladareva i njegov ţivot bez potomstva, te
nestrpljivost gradana da odreĊuju mnoge dok se ne
izabere jedan. Glasinu je uvećavala i narav samoga
Tita, dorasla kakvu mu drago visoku polo-ţaju,
Ijupkost udruţena s odredenim dostojanstvom, us-
pjesi Vespanzijanovi, proroĉki odgovori, pa ĉak i
sluĉaj-nosti, koje su lakovjerni duhovi drţali za
znamenja. Kad je u Korintu, ahejskom gradu,
primio pouzdane vijesti o propasti Galbinoj, a
nazoĉni mu potvrdili oruţani ustanak Vitelijev i
rat, duboko zabrinut, dozva nekolicinu prija-telja i
promotri sve za i protiv: »Ako produţi u grad, neće
doţivjeti nikakve zahvalnosti za iskaz štovanja
namijenjen drugomu i postat će taocem Viteliju ili
Otonu; ako li se vrati, bit će to bez sumnje uvreda
za pobjednika, no budući da je pobjeda još uvijek
neizvjesna, a otac se pokorava stranci, sin je
ispriĉan. Kad bi Vespazijan pre-uzeo drţavnu vlast,
oni koji bi razmišljali o ratu morali bi zaboraviti na
uvrede.«
2. Dok se tim i takvim razmišljanjima borio izmedu
nade i straha, nadvlada u njemu nada. Bilo je i
takvih koji su vjerovali da je krenuo natrag
raspaljen ĉeţnjom za kraljicom Berenikom. 1
doista, mladenaĉko srce ne bijaše hladno prema
Bereniki, no iz toga ne nastajaše nikakva zapreka
vodenju drţavnih poslova. U vedrom je uţivanju
proveo mladost, umjereniji za svoje nego li za
oĉeve vla-davine. Provezavši se dakle uzduţ obale
Aheje i Azije i mora poloţena slijeva, hitaše na
otoke Rod i Cipar, a odatle smjelijim pravcem u
Siriju. Pritom ga obuze ţelja da posjeti i razgleda
hram Pafske Venere, ĉuven meĊu starosjediocima i
strancima. Neće biti preopširno ukratko razloţiti
porijeklo bogosluţja, hramski obred, oblik boţice
(drugdje se naime takvo što ne javlja).
57
 3. Conditorem templi regem Aeriam vetus
memoria, quidam ipsius deae nomen id perhibent.
Fama recentior tradit a Cinyra sacratum templum
deamque ipsam concep-tam mari huc adpulsam;
sed scientiam artemque haruspi-cum accitam et
Cilicem Tamiram intulisse, atque ita pac-tum, ut
familiae utriusque posteri caerimoniis praeside-
rent. Mox, ne honore nullo regium genus
peregrinam stir-pem antecelleret, ipsa, quam
intulerant, sdentia hospites cessere: tantum
Cinyrades sacerdos consulitur. Hostiae, ut quisque
vovit, sed mares deliguntur: certissima fides
haedorum fibris. Sanguinem arae obfundere
vetitum: pre-cibus et igne puro altaria adolentur,
nec ullis imbribus quamquam m aperto madescunt,
simulacrum deae non effigie humana, continuus
orbis latiore initio tenuem in ambitum metae modo
exsurgens, et ratio in obscuro.
4. Titus spectata opulentia donisque regum
quaeque alia laetum antiquitatibus Graecorum
genus incertae vetustati adfingit, de navigatione
primum consuluit. Pstquam pandi viam et mare
prosperum accepit, de se per ambages interrogat
caesis compluribus hostiis. Sostratus (sacerdotis id
nomen erat), ubi laeta et congruentia exta
magnisque consultis adnuere deam videt, pauca in
prae-sens et solita respondens, petito secreto futura
aperit. Titus aucto animo ad patrem pervectus
suspensis provin-ciarum et exercituum mentibus
ingens rerum fiducia accessit.
Profligaverat bellum ludaicum Vespasianus,
obpugna-tione Hierosolymorum reliqua, duro
magis et arduo opere ob ingenium montis et
pervicaciam superstitionis quam quo satis virium
obsessis ad tolerandas necessitates supe-resset.
Tres, ut supra memoravimus, ipsi Vespasiano
legiones erant, exercitae bello; quattuor Mucianus
obtine-bat in pace, sed aemulatio et proximi
exercitus gloria depulerat segnitiam, quantumque
illis roboris discrimina et labor, tantum his vigoris
addiderat integra quies et inexperti belli favor.
Auxilia utrique cohortium alarum-que et classes
regesque ac nomen dispari fama celebre.
3. Drevna je predaja kako je utemeljitelj hrama
kralj Aerija; neki tvrde da je to ime same boţice. U
novije se vrijeme pripovijeda da je hram posvetio
Kinira, a boţicu da su samu, roĊenu iz mora,
ovamo bacili valovi, no znanje i vještina proroĉka
da je donesena izvana i da ju je uveo Kiliĉanin
Tamira, te da je sklopljen sporazum da potomd
obiju obitelji nadgledaju svete obrede. Uskoro
potom, da bi kraljevski rod svakom ĉašću
nadvisivao strano potomstvo, gosti ustupiše i samo
znanje koje bijahu unijeli. Samo se svećeniku
Kinireviću obraća za savjet. Ţrtvene su ţivotinje,
kako je tko već zavjetovao, no odabiru se muţjaci.
Najĉvršća se vjera pridaje iznu-tricama jaraca.
Zabranjeno je lijevati krv po ţrtveniku:
molitve se i ĉisti oganj diţu s oltara i, premda su na
otvo-renom, nikakve ih kiše ne kvase. Kip boţice
nije Ijud-skoga obliĉja: okruglo tijelo iz jednog
komada koje se iz široke podnice uzdiţe u uzak
vršak u obliku ĉunjasta stupa; a zašto je takav, nije
jasno.
4. Razgledavši blago i darove kraljeva i ostale
pred-mete koje grĉki narod u radosnom ponosu na
drevne spo-menike pripisuje dubokoj starosti, Tit
najprije upita za savjet o plovidbi. Pošto sazna da
mu je put otvoren i more povoljno, postavi
dvosmisleno pitanje o sebi, davši poklati mnoge
ţrtvene ţivotinje. Kad Sostrat (bijaše to ime
svećenika) opazi povoljnu i skladnu utrobu i vidje
da boţica odobrava velike namisli, odgovori mu za
trenutak s nekoliko uobiĉajenih rijeĉi, a pošto bi
zamoljen da porazgovaraju nasamu, otkrije mu
budućnost. Obodren, Tit doplovi k ocu, te
kolebljivim provincijama i vojskama pristupi kao
moćna uzdanica uspjeha. Vespazijan bijaše
judejski rat gotovo dovršio, preostalo je
podsijedanje Jeruzalema, muĉan i teţak zadatak,
više zbog naravi brda i tvrdoglava praznovjerja,
negoli što bi opsjednutima pre-ostalo dovoljno sila
da podnesu nevolje. U samoga Vespazijana - kako
gore spomenusmo - bijahu tri legije, izvjeţbane u
ratu. Ĉetiri drţaše Mucijan, u miru, no suparništvo
i slava susjedne vojske bila je odagnala mli-tavost
i, koliko su onima snagu uvećale pogibli i napor,
toliko su ovima ĉilosti ulili nepomućeni mir i ţelja
za ne-okušanim ratom. U jednoga i drugoga
pomoćne ĉete sastavljene iz kohorata i ala, te flote i
kraljevi i slavno ime na nejednaku glasu.
58
 5. Vespasianus acer militiae anteire agmen,
locum cas-tris capere, noctu diuque consilio ac, si
res posceret, manu hostibus obniti, cibo fortuito,
veste habituque vix a gregario milite discrepans;
prorsus, si avaritia abesset, antiquis ducibus par.
Mucianum e contrario magnificentia et opes et
cuncta privatum modum supergressa extolle-bant;
aptior sermone, dispositu provisuque civilium
rerum peritus: egregium principatus
temperamentum, si demptis utriusque vitiis solae
virtutes miscerentur. Ceterum hic Syriae, ille
ludaeae praepositus, vicinis provinciarum
administrationibus invidia discordes, exitu demum
Nero-nis positis odiis in medium consuluere,
primum per ami-cos, dein, praecipua concordiae
fides, Titus prava certa-mina communi utilitate
aboleverat, natura atque arte compositus
adliciendis etiam Muciani moribus. Tribuni
centurionesque et volgus militum industria licentia,
per virtutes per voluptates, ut cuique ingenium
adsciscebantur.
6. Antequam Titus adventaret, sacramentum
Othonis acceperat uterque exercitus, praecipitibus,
ut adsolet, nuntiis et tarda mole civilis belli, quod
longa concordia quietus Oriens tunc primum
parabat. Namque olim vali-dissima inter se civium
arma in Italia Galliave viribus Ocddentis coepta; et
Pompeio, Cassio, Bruto, Antonio, quos omnes
trans mare secutum est civile bellum, haud prosperi
exitus fuerant; auditique saepius in Syria ludaea-
que Caesares quam inspecti. Nulla seditio
legionum, tan-tum adversus Parthos minae, vario
eventu; et proximo civili bello turbatis aliis
inconcussa ibi pax, dein fides erga Galbam. Mox,
ut Othonem ac Vitellium scelestis armis res
Romanas raptum ire volgatum est, ne penes ceteros
imperii praemia, penes ipsos tantum servitii
necessitas esset, fremere miles et vires suas
circumspicere: septem legiones statim et cum
ingentibus auxiliis Syria Iudaeaque;
inde continua Aegyptus duaeque legiones, hinc
Cappado-cia Pontusque et quidquid castrorum
Armeniis praetendi-tur; Asia et ceterae provinciae
nec virorum inopes et
5. Vespazijan je kao odrešit vojnik predvodio
vojsku, odabirao mjesto za tabor, noću i danju
razboritim se sa-vjetom i, ako bi okolnosti
zahtijevale, rukom opirao neprijateljima, hraneći se
onim što mu je bilo pri ruci, odijelom se i pojavom
jedva razlikujući od prostoga voj-nika: ukratko, da
nije bilo pohlepe, jednak starodrevnim
vojskovoĊama. S druge strane Mucijana uzvisivaše
giz-davost i bogatstvo i sve ono što je prelazilo
mjeru pri-vatne osobe: okretniji u govoru, u
uredivanju i voĊenju graĊanskih poslova vrio
iskusan - izvrsna smjesa vladar-skih osobina, kad
bi se obama oduzele mane i objedinile same vrline.
Inaĉe, ovaj kao namjesnik Sirije, onaj Judeje, pri
upravi nad susjednim provincijama zbog zavi-sti
nesloţni, po smrti napokon Neronovoj odbaciše
mrţnju i posavjetovaše se za opće dobro, isprva
preko prijatelja;
potom Tit, kao izvrstan jamac sloge, zauvijek
ukloni neĉasno suparništvo na zajedniĉku korist,
naravi i umije-ćem sposoban pridobiti ĉak i
Mucijanov znaĉaj. Tribuni, centurioni i prosti
vojnici pridobivahu se preko njihove poslenosti,
raspusnosti, preko vrlina, preko naslada, kakva je
već u koga bila narav.
6. Prije negoli je došao Tit, zakletvu je Otonu bila
poloţila jedna i druga vojska, zbog brzih - kako to
već obiĉno biva - vijesti i trome sile graĊanskoga
rata, na koji se u dugotrajnoj slozi miran Istok tada
prvi put spremaše. Jer, nekadašnji najsilovitiji
graĊanski ratovi u Italiji ili Galiji zapoĉeti su
snagama Zapada; i Pompej, Kasije, Brut, Antonije,
koje je sve graĊanski rat pratio preko mora, nisu
imali sretna svršetka, a u Siriji i Judeji ĉešće se
ĉulo za Cezare nego što su se mogli vidjeti.
Nikakve pobune legija, samo prijetnje Partima s
promjenjivim uspjehom; i za posljednjega
graĊanskoga rata, dok su se drugi uskomešali,
ondje vladaše nepomućen mir, potom odanost
prema Galbi. Uskoro - kad se proširio glas da Oton
i Vitelije zlocinaĉkim oruţjem ţele prigrabiti
rimsku vlast - da drugima ne dopadnu pogodnosti
vlasti, a njima samo teret podloţnosti, vojnik stade
negodovati i ogledati svoje snage. »Sedam im je
legija odmah pri ruci, te Sirija i Judeja s jakim
pomoćnim ĉetama, u neposrednoj blizini Egipta s
dvjema legijama, s ove strane Kapadokija i Pont, i
svi oni tabori što se proteţu po Armenijama, Azija
i ostale provincije nimalo oskudne u Ijudstvu i
bogate u novcu, sve otoĉje što ga opasuje more, pa
i puĉina sama,
59
pecunia opulentae; quantum insularum mari
cingitur, et parando interim bello secundum
tutumque ipsum mare.
7. Non fallebat duces impetus militum, sed
bellantibus aliis placuit exspectari. Bello civium
victores victosque numquam solida fide coalescere,
nec referre Vitellium an Othonem superstitem
fortuna faceret. Rebus secundis etiam egregios
duces insolescere: discordia militis, igna-via,
luxurie et suismet vitiis alterum bello, alterum
victo-ria periturum. Igitur arma in occasionem
distulere, Vespa-sianus Mucianusque nuper, ceteri
olim mixtis consiliis, optimus quisque amore rei
publicae, multos dulcedo prae-darum stimulabat,
alios ambiguae domi res: ita boni mali-que causis
diversis, studio pari, bellum omnes cupiebant.
8. Sub idem tempus Achaia atque Asia falso
exterritae, velut Nero adventaret, vario super exitu
eius rumore eoque pluribus vivere eum
confingentibus credentibusque. Ceterorum casus
conatusque in contextu operis dicemus:
tunc servus e Ponto sive, ut alii tradidere, libertinus
ex Italia, citharae et cantus peritus, unde illi super
similitu-dinem oris propior ad fallendum fides,
adiunctis deserto-ribus, quos inopia vagos
ingentibus promissis conruperat, mare ingreditur;
ac vi tempestatum Cythnum insulam detrusus et
militum quosdam ex Oriente commeantium
adscivit vel abnuentes interfici iussit, et spoliatis
negotia-toribus rhancipiorum valentissimum
quemque armavit. Centurionemque Sisennam
dextras, concordiae insignia, Syriaci exercitus
nomine ad praetorianos ferentem variis artibus
adgresuss est, donec Sisenna clam relicta insula
trepidus et vim metuens aufugeret. Inde late terror:
multi ad celebritatem nominis erecti rerum
novarum cupidine et odio praesentium. Gliscentem
in dies famam fors discussit.
9. Galatiam ac Pamphyliam provincias Calpurnio
Asprenati regendas Galba permiserat. Datae e
classe Misenensi duae triremes ad prosequendum,
cum quibus Cythnum insulam tenuit; nec defuere
qui trierarchos nomine Neronis accirent. Is in
maestitiam compositus et fidem suorum quondam
militum invocans, ut eum in Syria aut Aegypto
sisterent, orabat. Trierarchi, s{eu) nutantes
koja pogoduje i pruţa zaklon da se u meduvremenu
pri-preme za rat.«
7. VojskovoĊe jasno zapaţahu oduševljenje
vojnika, no dok ratovahu drugi, oni odluĉiše ĉekati.
»U graĊan-skorn se ratu ni s pobjednicima ni s
pobijeĊenima nikad ne povezuje ĉvrstom vjerom, i
nije vaţno hoće li sudbina uĉiniti da preţivi
Vitelije ili Oton. U sreći se uzobijeste ĉak i
izvanredni vojskovode: zbog vojniĉke nesloge,
mlitavosti, raskoši i vlastitih mana jedan će
propasti u ratu, drugi u pobjedniĉkom slavlju.« Rat
dakle odloţiše za bolju priliku, Vespazijan i
Mucijan nedavno, ostali odavna, izmijenjavši
savjete. Oni najpošteniji iz Ijubavi prema drţavi;
mnoge poticaše primamljivost plijena, ostale teţak
osobni poloţaj. Tako su svi - dobri i zli - iz
razliĉitih povoda, s jednakim oduševljenjem, ţeljeli
rat.
8. Upravo u to vrijeme laţnom se viješću
uznemiriše Aheja i Azija: kao da dolazi Neron.
Razliĉit je bio glas o njegovu svršetku, te je većina
izmišljala i vjerovala da je ţiv. Sudbinu i pokušaje
ostalih spomenut ćemo u sklopu djela: tada je to
bio rob s Ponta ili - kako izvje-stiše drugi -
slobodnjak iz Italije, vješt kitari i pjesmi, te mu je
zbog toga, pored sliĉnosti u licu, bilo to lakše krivo
povjerovati. Pošto mu se pridruţise prebjezi, koje
je kao bijedne skitnice podmitio silnim obećanjima,
krene na more. Jaka ga oluja baci na otok Kitno,
gdje neke voj-nike koji su s Istoka išli na dopust
prihvati, a one koji mu uskratiše poslušnost dade
pobiti, te, oplijenivši trgovce, naoruţa najsnaţnije
meĊu robovima. 1 centuriona je Si-zenu, koji je u
ime sirijske vojske pretorijancima nosio desnice -
znamenja sloge - iskušao razliĉitim spletkama, dok
Sizena, preplašen, potajno ne napusti otok i, bojeći
se nasilja, ne pobjeţe. Na to se proširi strah; mnogi
se, privuĉeni slavom imena, digoše u ţelji za
prevratom i u mrţnji ovome sadašnjem stanju.
Glasinu, koja je iz dana u dan rasla, dokinu sluĉaj.
9. Provinciju je Galatiju i Pamfiliju Galba bio
povjerio na upravu Kalpurniju Asprenatu. Za
pratnju su mu dodi-jeljene dvije troveslarke iz
mizenske flote s kojima prispje na otok Kitno. 1
nije nedostajalo onih koji su pozivali tri-jerarhe u
ime Nerona. Pretvarajući se da je ţalostan i
zazivajući odanost svojih nekadašnjih vojnika,
molio ih je da ga dovedu do Sirije ili Egipta. Bilo
iz kolebljivosti, bilo varkom, trijerarsi ga uvjeriše
da im valja razgovarati s
60
seu dolo, adloquendos sibi milites et paratis
omnium ani-mis reversuros firmaverunt. Sed
Asprenati cuncta ex fide nuntiata; cuius
cohortatione expugnata navis et interfectus
quisquis ille erat. Caput, insigne oculis comaque et
torvi-tate vultus, in Asiam atque inde Romam
pervectum est.
10. In civitate discordi et ob crebras principum
muta-tiones inter libertatem ac licentiam incerta
parvae quoque res magnis motibus agebantur.
Vibius Crispus, pecunia potentia ingenio inter
claros magis quam inter bonos, Annium Faustum
equestris ordinis, qui temporibus Nero-nis
delationes factitaverat, ad cognitionem, senatus
voca-bat; nam recens Galbae principatu censuerant
patres, ut accusatorum causae noscerentur. Id
senatus consultum varie iactatum et, prout potens
vel inops reus inciderat, infirrnum aut validum,
retinebatur adhuc terrori. Et pro-pria vi Crispus
incubuerat delatorem fratris sui pervertere,
traxeratque magnam senatus partem, ut indefensum
et inauditum dedi ad exitium postularent. Contra
apud alios nihil aeque reo proderat quam nimia
potentia accusatoris:
dari tempus, edi crimina, quamvis invisum ac
nocentem more tamen audiendum censebant, et
valuere primo dila-taque in paucos dies cognitio:
mox damnatus est Faustus, nequaquam eo adsensu
civitatis, quem pessimis moribus meruerat: quippe
ipsum Crispum easdem accusationes cum praemio
exercuisse meminerant, nec poena criminis, sed
ultor displicebat.
11. Laeta interim Othoni principia belli, motis ad
impe-rium eius e Dalmatia Pannoniaque
exercitibus. Fuere quattuor legiones, e quibus bina
milia praemissa; ipsae modicis intervallis
sequebantur, septima a Galba con-scripta,
veteranae undecima ac tertia decima et praecipui
fama quartadecumani rebellione Britanniae
compressa. Addiderat gloriam Nero eligendo ut
potissimos, unde longa illis erga Neronem fides et
erecta in Othonem stu-dia. Sed quo plus virium ac
roboris, e fiducia tarditas ine-rat. Agmen legionum
alae cohortesque praeveniebant. Et ex ipsa urbe
haud spernenda manus, quinque praetoriae
vojnicima i da će se, pošto se sa svima
sporazumiju, vra-titi. No Asprenatu je sve vjerno
dojavljeno. Na njegovo je hrabrenje osvojen brod i
ubijen onaj, tko god da je bio. Glava ĉudnovatih
oĉiju i kose i mrka pogleda preni-jeta je u Aziju, a
odatle u Rim.
10. U Gradu, nesloţnom i zbog ĉestih smjena
vladara raspetom izmeĊu slobode i bezakonja, i
neznatne su pojave izazivale velike pokrete. Vibije
Krispo, koji se zbog imutka, moći i govorniĉkog
dara prije ubrajao meĊu znamenite negoli medu
plemenite, pozivaše na istragu pred senatom Anija
Fausta, pripadnika viteškog staleţa, koji se u
Neronovo vrijeme bavio prokazivanjima. Nedavno
naime, za Galbine vladavine, oci bijahu zaklju-ĉili
da se ispitaju pamice tuţitelja. Ta se odluka senata
razliĉito provodila i - kako bi se pojavio već koji
bogat ili siromašan okrivljenik - kao nedjelotvorna
ili vaţeća, zadrţavala se još uvijek kao sredstvo
zastrašivanja. 1 tako se Krispo osobnim utjecajem
zauzeo da uništi prokazivaĉa svojega brata, te je
naveo velik dio senata da zatraţe da se nebranjen i
nesaslušan izruĉi na smrtnu kaznu. Nasu-prot, kod
drugih, okrivljeniku ništa nije toliko koristilo
koliko prevelika moć tuţitelja. Predlagahu da se
dade vre-mena, kako bi se iznijele optuţbe i,
premda je bio omra-ţen i kriv, da ga ipak po
obiĉaju valja saslušati. 1 zaista, njihovo se
mišljenje isprva prihvatilo, te je istraga odgo-Ċena
za nekoliko dana. Uskoro je Faust osuĊen, ali nipo-
što uz onakvu jednodušnost graĊanstva kakvu je
bio za-sluţio po svom pokvarenom ţivotu. Dakako,
sjećali su se da se upravo Krispo bavio istim
optuţbama uz nagradu, te ih nije ozlovoljavala
kazna za zloĉin, nego osvetnik.
11. Poĉeci su rata u meduvremenu za Otona bili
sretni, jer su se njegovoj zapovijedi odazvale
vojske iz Dalmacije i Panonije. Bile su tu ĉetiri
legije, iz kojih su po dvije tisuće upućene naprijed.
Same legije pratile su ih u umje-renim razmacima:
sedma unovaĉena od Galbe, veteranske jedanaesta i
trinaesta, te vojnici ĉetrnaeste legije, na izvanrednu
glasu zbog ugušena ustanka u Britaniji. Uve-ćao im
je slavu Neron izabirući ih kao najvrsnije, te stoga
dugo zadrţaše odanost prema Neronu, a potom im
oţivje naklonost prema Otonu. No, što je više bilo
snage i ĉvrstine, to je u njih bilo više tromosti.
Povorku legija predvodile su ale i kohorte. A i iz
samoga Grada krenula je nimalo zanemariva ĉeta:
pet pretorijskih kohorata i
61
cohortes et equitum vexilla cum legione prima, ac
deforme insuper aimlium, duo milia gladiatorum,
sed per civilia arma etiam severis ducibus
usurpatum. His copiis rector additus Annius
Gallus, cum Vestricio Spurinna ad occupandas
Padi ripas praemissus, quoniam prima consi-liorum
frustra ceciderant, transgresso iam Alpes Caecina,
quem sisti intra Gallias posse speraverat. Ipsum
Othonem comitabantur speculatorum lecta corpora
cum ceteris prae-toriis cohortibus, veterani e
praetorio, classicorum ingens numerus nec illi
segne aut corroptum luxu iter, sed lorica ferrea
usus est et ante signa pedes ire, horridus,
incomptus famaeque dissimilis.
12. Blandiebatur coeptis fortuna, possessa per mare
et naves maiore Italiae parte penitus usque ad
initium mari-timarum Alpium, quibus temptandis
adgrediendaeque pro-vinciae Narbonensi Suedium
Clementem, Antonium No-vellum, Aemilium
Pacensem duces dederat. Sed Pacensis per
licentiam militum vinctus, Antonio Novello nulla
auc-toritas: Suedius Clemens ambitioso imperio
regebat, ut adversus modestiam disdplinae
corruptus, ita proeliorum avidus. Non Italia adiri
nec loca sedesque patriae vide-bantur: tamquam
externa litora et urbes hostium urere vastare rapere,
eo atrocius, quod nihil usquam provisum adversum
metus. Pleni agri, apertae domus; occursantes
domini iuxta coniuges ac liberos securitate pacis et
belli malo circumveniebantur. Maritimas tum
Alpes tenebat procurator Marius Maturus. Is
concita gente (nec deest iuventus) arcere
provinciae finibus Othonianos intendit, sed primo
impetu caesi disiectique montani, ut quibus temere
collectis, non castra, non ducem noscitantibus
neque in victoria decus esset neque in fuga
flagitium.
13. Inritatus eo proelio Othonis miles vertit iras in
municipium Albintimilium. Quippe in acie nihil
praedae, inopes agrestes et vilia arma; nec capi
poterant, pernix genus et gnari locorum; sed
calamitatibus insontium expleta avaritia. Auxit
invidiam praeclaro exemplo femina Ligus, quae
filio abdito, cum simul pecuniam occultari
odjeli konjanika s prvom legijom i, povrh svega,
dvije tisuće gladijatora - sramotna pomoć, koju su
meĊutim u graĊanskim ratovima koristili i ozbiljni
vojskovode. Za upravitelja ovim ĉetama postavljen
je Anije Gal, te je s Vestricijem Spurinom poslan
naprijed da zaposjedne obale Pada, budući da su se
izjalovile prvotne osnove, pošto je Cecina bio već
prešao Alpe, a on se nadao da ga moţe zaustaviti
unutar Galija. Samoga Otona pratili su izabrani
uhode s preostalim pretorijskim kohortama, islu-
ţeni pretorijanci i velik broj mornara. A njegov put
ne bijaše ni spor ni okaljan razvratom: nosio je
ţeljezni oklop i pješice išao pred bojnim
znakovima, ĉupav, zapu-šten, nenaliĉan glasu o
sebi.
12. Pothvatu se osmjehivala sreća, jer je
zahvaljujući moru i brodovlju bio zaposjeo veći dio
Italije sve do pod-noţja primorskih Alpa. Za
njihovo je osvajanje i napad na Narbonsku
Provinciju bio odredio vojskovoĊe Svedija
Klemensa, Antonija Novela i Emilija Pacenzisa.
No Pacenzisa su razuzdani vojnici bacili u okove.
U Antonija Novela ne bijaše nikakva ugleda.
Svedije Klemens zapo-vijedaše teţeći za
omiljenošću u vojnika, ali bijaše, uspr-kos
popustljivosti u odrţavanju stege, ţeljan bitaka.
Ĉinilo se da se ne ide na Italiju niti na krajeve i
mjesta domovine: kao da se radi o tuĊim obalama i
neprijatelj-skim gradovima - paljenje, pustošenje,
pljaĉkanje, to strašnije što se nigdje nisu poduzele
nikakve mjere protiv strahota: puna polja, otvorene
kuće; posjednici koji su ih sa ţenama i djecom
presretali ispunjeni osjećajem sigur-nosti mira
bivahu zateĉeni ratnom nesrećom. Primorskim je
tada Alpama upravljao prokurator Marije Matur.
Podi-gavši narod (a mladeţi sposobne za oruţje ne
nedostaje), on nakani odbiti od meĊa provincije
otonovce, no u prvom okršaju gorštaci su potuĉeni
i razbijeni: kao u onih koji se nasumce saberu, a ne
znaju ni za vojnu sluţbu ni za vojskovoĊu, niti je
ĉasti u pobjedi niti sramote u bijegu.
13. Razdraţen tom bitkom, Otonov vojnik iskali
svoj bijes na gradiću Albintimiliju. Ta u bici
nikakva plijena, siromašni mještani, bezvrijedno
oruţje, a ne mogahu se ni pohvatati, Ijudi, brzonogi
i viĉni mjestu! No pohlepa je utaţena stradanjima
neduţnih. Ogorĉenje je uvećala sjajnim primjerom
ţena Ligurka, koja je sakrila sina, a budući da su
vojnici bili uvjereni da zajedno s njim prikriva
62
milites credidissent eoque per cruciatus
interrogarent, ubi filium occuleret, uterum
ostendens latere respondit, nec ullis deinde
terroribus aut morte constantiam vocis egre-giae
mutavit.
14. Imminere provinciae Narbonensi in verba
Vitellii adactae classem Othonis trepidi nuntii
Fabio Valenti attu-lere; aderant legati coloniarum
auxilium orantes, duas Tungrorum cohortes,
quattuor equitum turmas, univer-sam Trevirorum
alam cum lulio Classico praefecto misit, e quibus
pars in colonia Foroiuliensi retenta, ne omnibus
copiis in terrestre iter versis vacuo mari classis
adcelera-ret. Duodecim equitum turmae et lecti e
cohortibus adversus hostem iere, quibus adiuncta
Ligurum cohors, vetus loci aimlium, et quingenti
Pannonii, nondum sub signis. Nec mora proelio:
sed acies ita instructa, ut pars classicorum mixtis
paganis in colles mari propinquos exsurgeret,
quantum inter colles ac litus aequi loci praeto-
rianus miles expleret, in ipso mari ut adnexa classis
et pugnae parata conversa et minaci fronte
praetenderetur:
Vitelliani, quibus minor peditum vis, in equite
robur, Alpinos proximis iugis, cohortes densis
ordinibus post equitem locant. Trevirorum turmae
obtulere se hosti incaute, cum exciperet contra
veteranus miles, simul a latere saxis urgeret apta ad
iaciendum etiam paganorum manus, qui sparsi inter
milites, strenui ignavique, in vic-toria idem
audebant. Additus perculsis terror invecta in terga
pugnantium classe: ita undique clausi, deletaeque
omnes copiae forent, ni victorem exercitum
attinuisset obscurum noctis, obtentui fugientibus.
15. Nec Vitelliani quamquam victi quievere: accitis
auxi-liis securum hostem ac successu rerum
socordius agentem invadunt. Caesi vigiles, perrupta
castra, trepidatum apud naves, donec sidente
paulatim metu, occupato iuxta colle defensi, mox
inrupere. atrox ibi caedes, et Tungrarum cohortium
praefecti sustentata diu acie telis obruuntur. Ne
Othonianis quidem incruenta victoria fuit, quorum
improvide secutos conversi equites circumvenere.
Ac
i novac, te je stoga pitali gdje skriva sina, pokazu-
jući na utrobu ona odgovori da se krije unutra, i
nikakvim potonjim zastrašivanjima niti smrću ne
naruši postojanost izvanredne rijeĉi.
14. Uznemireni glasnici dojaviše Fabiju Valensu da
Otonovo brodovlje prijeti Narbonskoj Provinciji
koja se zaklela na vjernost Viteliju. Pristigoše
izaslanici kolonija moleći za pomoć. On im posla
dvije kohorte Tungara, ĉetiri turme konjanika,
ĉitavu alu Treveraca s prefektom Julijem
Klasikom, od kojih je dio zadrţan u Forojulijskoj
Koloniji, da ne bi, uputi li sve ĉete kopnenim
putem, ubr-zao dolazak brodovlja preko nebranjena
mora. Dvanaest turma konjanika i odabrani vojnici
iz kohorata podoše protiv neprijatelja; njima se
pridruţi kohorta Liguraca -pomoć viĉna mjestu - i
pet stotina Panonaca, koji još ne bijahu pod
zastavama. Sukobiše se bez krzmanja. No bojni je
red ureden tako da se dio mornara, s kojima se
izmiješaše mještani, popeo na breţuljke uz more,
sve ravno zemljište izmeĊu breţuljaka i obale
ispunio preto-rijski vojnik, na samom moru
brodovlje, prislonjeno uz obalu, izvilo okrenuto i
prijeteće ĉelo. Vitelijevci - u kojih bijaše slabije
pješaštvo, udarna snaga u konjaništvu - postave
Alpince po obliţnjim bilima, kohorte u zbijenim
redovima iza konjanika. Turme Treveraca izloţiše
se neprijatelju neoprezno, jer ih sprijeda
doĉekivaše vete-ranski vojnik, a s boka
istovremeno kamenjem napadaše za bacanje
opremljena ĉeta mještana, koji, razmješteni medu
vojnicima, srĉani i malodušni, u pobjedi
pokazivahu istu odvaţnost. Preplašene, još veći
strah zahvati kad ih u bici s leĊa napade brodovlje.
Tako su opkoljeni sa svih strana, i sve bi ĉete bile
uništene da pobjedniĉku vojsku nije bila zadrţala
noćna tmina koja je bjeguncima poslu-ţila kao
zaklon.
15. Ni vitelijevci, premda pobijeĊeni, ne mirovahu:
dozvavši pomoćne ĉete napadnu neprijatelja koji se
osje-ćao sigurnim i zbog uspjeha postao
nepaţljiviji. Posjeĉeni su straţari, probijen nasip,
nasta strka kod brodova, dok, kako je strah malo-
pomalo jenjavao, ne zaposjedoše obliţnji breţuljak,
odbiše napad, a potom navališe. Usli-jedi strašan
pokolj, a zapovjednike tungarskih kohorata, pošto
su dugo vremena uspijevali odrţati bojni red, zaspe
kiša strijela. Ali ni otonovci ne dodoše do pobjede
bez krvi, jer one od njih koji se nesmotreno dadoše
u potjeru
63
velut pactis indutiis, ne hinc classis, inde eques
subitam formidinem inferrent, Vitelliani retro
Antipolim Narbo-nensis Galliae munidpium,
Othoniani Albingaunum inte-rioris Liguriae
revertere.
16. Corsicam ac Sardiniam ceterasque proximi
maris insulas fama victricis classis in partibus
Othonis tenuit. Sed Corsicam prope adflixit
Decumi Pacarii procuratoris temeritas, tanta mole
belli nihil in summam profutura, ipsi exitiosa.
Namque Othonis odio iuvare Vitellium cor-sorum
viribus statuit, inani auxilio, etiam si provenisset.
Vocatis principibus insulae consilium aperit et
contra dicere ausos, Claudium Pyrrichum
trierarchum Libumi-carum ibi navium, Quintium
Certum equitem Romanum, interfici iubet: quorum
morte exterriti qui aderant, simul ignara et alieni
metus socia imperitorum turba in verba Vitelli
iuravere. Sed ubi dilectum agere Pacarius et incon-
ditos homines fatigare militiae muneribus occepit,
labo-rem insolitum perosi infirmitatem suam
reputabant: insu-lam esse quam incolerent, et longe
Germanian viresque legionum; direptos
vastatosque classe etiam quos cohortes alaeque
protegerent. Et aversi repente animi, nec tamen
aperta vi: aptum tempus insidiis legere. Digressis
qui Pacarium frequentabant, nudus et auxilii inops
balineis interficitur; trucidati et comites. Capita ut
hostium ipsi interfectores ad Othonem tulere;
neque eos aut Otho praemio adfecit aut puniit
Vitellius, in multa conluvie rerum maioribus
flagitiis permixtos.
17. Aperuerat iam Italiam bellumque
transmiserat, ut supra memoravimus, ala Siliana,
nullo apud quemquam Othonis favore, nec quia
Vitellium mallent, sed longa pax ad omne
servitium fregerat faciles occupantibus et melio-
ribus incuriosos. Florentissimum Italiae latus,
quantum inter Padum Alpesque camporum et
urbium, armis Vitel-lii (namque et praemissae a
Caecina cohortes advenerant) tenebatur. Capta
Pannoniorum cohors apud Cremonam;
intercepti centum equites ac mille classici inter
Placentiam Ticinumque. Quo successu Vitellianus
miles non iam flu-
opkoliše konjanici što se okrenuše. 1 kao da je
sklopljeno primirje, da ne bi odavde brodovlje,
odande konjaništvo nanosilo nenadan strah,
vitelijevci se vratiše u Antipol, gradić Narbonske
Galije, otonovci u Albingaun, u unu-trašnjosti
Ligurije.
16. Korziku i Sardiniju i ostale otoke susjednoga
mora glas o pobjedniĉkoj floti zadrţa u Otonovoj
stranci. No Korziku gotovo upropasti
nepromišljenost prokuratora Dekuma Pakarija, koja
pri tolikoj silini rata nije nimalo mogla utjecati na
krajnji ishod, a za nj bijaše pogubna:jer, iz mrţnje
prema Otonu odluĉio je poduprijeti Vitelija
snagama Korza - ništavnom pomoći, da mu se i
posrećilo. Sazvavši prvake otoka, otkrije svoju
osnovu, a one koji mu se usudiše proturjeĉiti -
Klaudija Piriha, trijerarha tamošnjih liburnskih
brodova i Kvincija Certa, rimskoga viteza - dade
ubiti. Zastrašeni njihovom smrću, oni koji su bili
nazoĉni, kao i nesvjesna gomila neukih koja se
povela za strahom drugih, zakleše se na vjernost
Viteliju. No, kad Pakarije poĉe novaĉiti i
nepokorne Ijude muĉiti vojniĉkim duţnostima,
ovima omrznu neuobiĉajeni napor te stadoše
razmišljati o svojoj slabosti: »0vo što nastavaju jest
otok, i daleko je Germanija i sila legija. Brodovlje
je poharalo i opljaĉkalo ĉak i one koje štite kohorte
i ale.« 1 iznenada im se promijeni raspoloţenje. Ne
nastupiše ipak otvorenom silom; izabraše ĉas
pogodan za zasjedu:
pošto se razidoše oni koji ga posjećivahu, ubiju
Pakarija, pri kupanju, gola i bespomoćna. Poklani
su i pratioci. Glave, kao da pripadaju
neprijateljima, sami ubojice donesoše Otonu, no
niti ih Oton nagradi niti ih kazni Vitelije; u velikom
meteţu dogaĊaja izmiješaše se s još većim
sramotnim djelima.
17. Izloţila je već napadu Italiju i ovamo
prebacila rat, kako gore spomenusmo, Silijeva ala,
jer ni u koga ne bijaše Ijubavi prema Otonu, a nisu
voljeli ni Vitelija, već je dugotrajan mir uĉinio
Ijude popustljivima prema sva-kom ropstvu,
spremnima da ih bilo koji pridobiju i neza-
brinutima za to tko je od njih bolji. Najbogatiji dio
Italije, sva polja i gradove izmeĊu Pada i Alpa,
drţala je Vitelijeva vojska (pristigle su naime bile i
kohorte koje je uputio Cecina). Zarobljena je
kohorta Panonaca kod Kre-mone, pohvatano
stotinu konjanika i tisuću mornara iz-meĊu
Placencije i Ticina. Zbog ovoga uspjeha vitelijev-
skoga vojnika ne zaustavljahu više ni rijeka ni
obale. Izazivaše
64
mine aut ripis arcebatur; inritabat quin etiam
Batavos Transrhenanosque Padus ipse, quem
repente contra Pla-centiam transgressi raptis
quibusdam exploratoribus ita ceteros terruere, ut
adesse omnem Caecinae exercitum trepidi ac falsi
nuntiarent.
18. Certum erat Spurinnae (is enim Placentiam
obtine-bat) necdum venisse Caecinam et, si
propinquaret, coer-cere intra munimenta militem
nec tris praetorias cohortes et mille vexillarios cum
paucis equitibus veterano exercitui obicere. Sed
indomitus miles et belli ignarus correptis sig-nis
vexillisque ruere et retinenti duci tela intentare,
spretis centurionibus tribumsque: [qui] pro{di)
Othonem et acci-tum Caecinam clamitabant. Fit
temeritatis alienae comes Spurinna, primo coactus,
mox velle simulans, quo plus auctoritatis inesset
consiliis, si seditio mitesceret.
19. Postquam in conspectu Padus et nox
adpetebat, vallari castra placuit. Is labor urbano
militi insolitus con-tundit animos. Tum
vetustissimus quisque castigare credu-litatem
suam, metum ac discrimen ostendere, si cum exer-
citu Caecina patentibus campis tam paucas
cohortes cir-cumfudisset. Iamque totis castris
modesti sermones, et inserentibus se centurionibus
tribunisque laudari provi-dentia ducis, quod
coloniam virium et opum validam robur ac sedem
bello legisset. Ipse postremo Spurinna, non tam
culpam exprobrans quam rationem ostendens,
relictis exploratoribus ceteros Placentiam reduxit
minus turbidos et imperia accipientes. Solidati
muri, propugna-cula addita, auctae turres, provisa
parataque non arma modo, sed obsequium et
parendi amor, quod solum illis partibus defuit, cum
virtutis haud paeniteret.
20. At Caecina, velut relicta post Alpes saevitia
ac licentia, modesto agmine per Italiam incessit.
Ornatum ipsius municipia et coloniae in superbiam
trahebant, quod versicolori sagulo, bracas,
barbarum tegumen, indutus togatos adloqueretur.
Uxorem quoque eius Saloninam, quamquam in
nullius iniuriam insignis equo ostroque veheretur,
tamquam laesi gravabantur, insita mortalibus
natura recentem aliorum felicitatem acrioribus
oculis introspicere modumque fortunae a nullis
magis exigere,
dapaĉe Batavce i Prekorajnce upravo Pad, te ga
iznenada preplivaše nasuprot Placencije, pohvataše
nekoje uhode i tako zastrašiše ostale da preplašeni i
zava-rani dojavljivahu kako je sva vojska Cecinina
već tu.
18. Jasno bijaše Spurini (on naime upravljaše
Placencijom) da Cecina još nije došao, a stade li se
primicati, da mu valja drţati vojnika unutar
utvrĊenja i tri pretorijske kohorte i tisuću
veksilaraca s nekolicinom konjanika ne izlagati
veteranskoj vojsci. Ali vojnik, nepokoran i neis-
kusan u ratu, pograbivši bojne znakove i zastave.,
stade nasrtati i vojskovoĊi, koji ga pokušavaše
zadrţati, prijetiti oruţjem, ne obazirući se na
centurione i tribune. Vikahu da se izdaje Oton i da
je pozvan Cecina: Spurina se pri-druţi tudoj
lakomislenosti, isprva prinuĊen, potom gra-deći se
da je suglasan, kako bi se njegovi savjeti što više
uvaţavali, ako se pobuna smiri.
19. Pošto je Pad bio na vidiku, a noć se
pribliţavala, odluĉiše utvrditi tabor. Taj napor,
nepoznat gradskom vojniku, slomi prkos. Oni
najstariji poĉeše tada prekora-vati svoju
lakomislenost, ukazivati na zastrašujuću opas-nost
ako Cecina s vojskom na otvorenim poljima opkoli
tako malobrojne kohorte. 1 već su se po ĉitavu
taboru ĉuli smjemi razgovori, a kad se u njih
poĉeše upletati centur-ioni i tribuni, stala se hvaliti
razboritost vojskovoĊe što je koloniju, moćnu u
oruţanoj sili i sredstvima, bio izabrao kao ĉvrsto
uporište za rat. Naposljetku sam Spurina, ne koreći
ih toliko zbog krivice, koliko ukazujući na razbo-
ritost, ostavivši uhode, povuĉe ostale u Placenciju,
manje buntovne i prijemĉive za zapovijedi.
Pojaĉani su bedemi, prizidani grudobrani, povišeni
tornjevi; povela se briga ne samo o pripremi oruţja
nego i o pokornosti i Ijubavi spram poslušnosti, a
to je bilo jedino što je nedostajalo onoj stranci, jer
hrabrosti nije bilo zamjerke.
20. A Cecina, kao da je iza Alpa ostavio okrutnost i
razuzdanost, stupao je s pokornom povorkom kroz
Ita-liju. U njegovoj su nošnji municipiji i kolonije
vidjeli oholost, jer se u šarenom ogrtaĉu, obuĉen u
hlaĉe - odi-jelo barbara - obraćao onima u togi; a i
na njegovu ţenu Saloninu - stoga što je ponosito
jahala na grimizom pokri-venom konju, iako nikom
nije nanosila nepravde - Ijutili su se kao da su
povrijeĊeni, po uroĊenoj Ijudskoj naravi da
novonastali uspjeh drugih promatraju oštrijim
okom, a stupanj sreće ne prosuduju ni po kome
više negoli po
65
quam quos in aequo videre. Caecina Padum
transgressus, temptata Othonianorum fide per
conloquium et promissa, isdem petitus, postquam
pax et concordia speciosis et inri-tis nominibus
iactata sunt, consilia curasque in obpugna-tionem
Placentiae magno terrore vertit, gnarus, ut initia
belli provenissent, famam in cetera fore.
21. Sed primus dies impetu magis quam veterani
exer-citus artibus transactus: aperti incautique
muros subiere, cibo vinoque praegraves. In eo
certamine pulcherrimum amphitheatri opus, situm
extra muros, conflagravit, sive ab obpugnatoribus
incensum, dum faces et glandes et mis-silem ignem
in obsessos iaculantur, sive ab obsessis, dum
retorta ingerunt. Municipale volgus, pronum ad
suspicio-nes, fraude inlata ignis alimenta credidit a
quibusdam e vicinis coloniis invidia et
aemulatione, quod nulla in Italia moles tam capax
foret. Quocumque casu accidit, dum atrociora
metuebantur, in levi habitum, reddita securitate,
tamquam nihil gravius pati potuissent, maerebant.
Cete-rum multo suorum cruore pulsus Caecina, et
nox parandis operibus absumpta. Vitelliani pluteos
cratesque et vineas subfodiendis muris
protegendisque obpugnatoribus, Otho-niani sudes
et immensas lapidum ac plumbi aerisque moles
perfringendis obruendisque hostibus expediunt.
Utrimque pudor, utrimque gloria, et diversae
exhortatio-nes hinc legionum et Germanici
exercitus robur, inde urbanae militiae et
praetoriarum cohortium decus attol-lentium; illi ut
segnem et desidem et circo ac theatris cor-ruptum
militem, hi peregrinum et externum increpabant.
Simul Othonem ac Vitellium celebrantes
culpantesve ube-rioribus inter se probris quam
laudibus stimulabantur.
22. Vixdum orto die plena propugnatoribus
moenia, fulgentes armis virisque campi: densum
legionum agmen, sparsa auxiliorum manus altiora
murorum sagittis aut saxis incessere, neglecta aut
aevo f]uxa comminus adgredi, ingerunt desuper
Othoniani pila librato magis et certo ictu adversus
temere subeuntes cohortes Germanorum, cantu
truci et more patrio nudis corporibus super umeros
scuta quatientium. Legionarius pluteis et cratibus
tectus subruit muros, instruit aggerem, molitur
portas: contra praeto-
onima koje su gledali kao sebi ravne. Prešavši Pad
i isku-šavši odanost Otonovaca kroz razgovor i
obećanja - ĉemu je bio i sam izvrgnut - pošto se o
miru i slozi izreklo mnogo zvuĉnih i beskorisnih
rijeĉi, Cecina sve misli i brige, uz veliko
zastrašivanje, usmjeri napadu na Placen-ciju.
svjestan da će mu buduća slava ovisiti o poĉetnim
ratnim uspjesima.
21. No prvi je dan protekao većma u nasrtaju
negoli u vještim potezima veteranske vojske:
nezaštićeni i neoprezni primakoše se zidinama
pretovareni hranom i vinom. U toj borbi izgorje
prekrasna zgrada amfiteatra, smještena izvan
zidina, upaljena bilo od napadaĉa, dok su na
opsjednute bacali zublje i uţarena glinena zrna, te
goruće strijele, bilo od opsjednutih, dok su ih
bacali natrag. Gradska je svjetina, sklona sumnji,
vjerovala da su neki iz susjednih kolonija na
prijevaru unijeli graĊu za oganj, iz zavisti i
suparništva, jer nijedno zdanje u Italiji ne bijaše
tako prostrano. Kojim se god sluĉajem dogo-dilo,
sve dok je vladao strah od još gorega, to se olako
primalo, no kad se vratila sigurnost, tugovali su
nad tim kao da ništa teţe nisu mogli pretrpjeti.
Cecina je meĊutim odbijen uz velike ţrtve svojih
vojnika i noć je utrošena na pripremanje ratnih
sprava. Vitelijevci spreme zaslone, pletere i
zaštitne krovove za potkopavanje zidova i
zaklanjanje opsjedatelja, otonovci kolce i goleme
hrpe kamenja, olova i mjedi za rušenje i zasipanje
neprijatelja. Na obje strane ponos, na obje strane
slavoljublje i razli-ĉita hrabrenja: jedni uzdizahu
ĉvrstinu legija i germanske vojske, drugi junaštvo
gradske vojske i pretorijskih koho-rata. Oni ga
ismjehivahu kao mlitava i lijena vojnika, is-
kvarena cirkom i kazalištem, ovi kao tudina i
stranca. Sla-veći i kudeći istovremeno Otona i
Vitelija, poticahu se meĊusobno obilatije pogrdama
nego pohvalama.
22. Jedva što se razdanilo, a zidine pune branitelja,
polja blještava od naoruţanih muţeva: zbijena
povorka legija i prorijeĊen odio pomoćnih ĉeta
stadoše napadati strijelama ili kamenjem više
dijelove zidina, udarati izbliza na nebranjene i
trošne. Saspu odozgo otonovci snaţnijim i
odmjerenijim udarcima strijele na kohorte
Germana ko je su se nepromišljeno primicale uz
strašan urlik i, po pradjedovskom obiĉaju, nagih
tjelesa, mašući štitovima iznad ramena. Legionar,
zaštićen zaslonima i pleterima, stade potkapati
zidove, graditi nasip, razbijati
66
riani dispositos ad id ipsum molares ingenti
pondere ac fragore provolvunt. Pars subeuntium
obruti, pars confixi et exsangues aut laceri: cum
augeret stragem trepidatio eoque acrius e moenibus
volnerarentur, redi{e)re infracta partium fama. Et
Caecina pudore coeptae temere obpu-gnationis, ne
inrisus ac vanus isdem castris adsideret, traiecto
rursus Pado Cremonam petere intendit. Tradi-dere
sese abeunti Turullius Cerialis cum compluribus
clas-sicis et lulius Briganticus cum paucis equitum,
hic praefec-tus alae in Batavis genitus, ille
primipilaris et Caecinae haud alienus, quod ordines
in Germania duxerat.
23. Spurinna comperto itinere hostium defensam
Pla-centiam, quaeque acta et quid Caedna pararet,
Annium Gallum per litteras docet. Gallus legionem
primam in auxilium Placentiae ducebat, diffisus
paucitati cohortium, ne longius obsidium et vim
Germanici exercitus parum tolerarent. Ubi pulsum
Caecinam pergere Cremonam acce-pit, aegre
coercitam legionem et pugnandi ardore usque ad
seditionem progressam Bedriaci sistit. Inter
Veronam Cremonamque situs est vicus, duabus
iam Romanis cladi-bus notus infaustusque.
Isdem diebus a Martio Macro haud procul
Cremona prospere pugnatum; namque promptus
animi Martius transvectos navibus gladiatores in
adversam Padi ripam repente effudit. Turbata ibi
Vitellianorum auxilia, et cete-ris Cremonam
fugientibus caesi qui restiterant. Sed repressus
vincentium impetus, ne novis subsidiis firmati
hostes fortunam proelii mutarent. Suspectum id
Othonia-nis fuit, omnia ducum facta prave
aestimantibus. Cer-tatim, ut quisque animo
ignavus, procax ore, Annium Gallum et Suetonium
Paulinum et Marium Celsum - nam eos quoque
Otho praefecerat - variis criminibus incesse-bant.
Acerrima seditionum ac discordiae incitamenta,
interfectores Galbae, scelere et metu vecordes,
miscere cuncta, modo palam turbidis vocibus,
modo occultis ad Othonem litteris; qui humillimo
cuique credulus, bonos metuens trepidabat, rebus
prosperis incertus et inter
vrata. Sa suprotne strane pretorijanci izbace uz
velik lom upravo za to pripremljeno mlinsko
kamenje goleme teţine. Dio je napadaĉa zatrpan,
dio prostrijeljen i iskr-vario ili izranjen. Kako je
plašljiva ţurba uvećavala hrpu oborenih, tako su
ţešće bili ranjavani sa zidina, te se povukoše,
narušivši slavan glas o svojoj stranci. A Cecina, iz
srama zbog nepromišljeno zapoĉete opsade, da ne
bi ismijan zbog neuspjeha sjedio u istom taboru,
prešavši ponovno Pad, ţurno krene prema
Kremoni. Na polasku mu se predadoše Turulije
Cerijal s mnoštvom mornara i Julije Brigantik s
nekolicinom konjanika, ovaj zapovjed-nik ale,
roĊen meĊu Batavcima, onaj primipilar i vrlo bli-
zak Cecini jer je u Germaniji vodio centurije.
23. Saznavši za put neprijatelja, Spurina javi preko
pisama -Aniju Galu da je Placencija obranjena, što
se dogodiho i što sprema Cecina. Gal je vodio prvu
legiju u pomoć Placenciji, ne uzdajući se u
malobrojnost kohorata i sumnjajući da će duţe
vremena izdrţati opsadu i silu ger-manske vojske.
Kad sazna da je Cecina odbijen i da kreće na
Kremonu, teškom mukom zauzda legiju, koja se u
strasti za bitkom gotovo pobunila, i smjesti se u
Bedri-jaku. To je mjestance, poznato dosad
Rimljanima i zlo-sretno zbog dvaju poraza,
smješteno izmeĊu Verone i Kremone.
Istih se dana nedaleko Kremone uspješno borio
Marcije Macer. Odvaţni je naime Marcije preveo
brodovima na suprotnu obalu Pada gladijatore i
nenadano ih pustio s uzde. Poplašene su ondje
pomoćne ĉete vitelijevaca i, dok su drugi bjeţali u
Kremonu, oni koji su se oduprli bili su pobijeni.
No, navala je pobjednika suspregnuta da^nepri-
jatelji, ojaĉani svjeţim priĉuvama, ne bi okrenuli
bojnu sreću. Sumnjivo je to bilo otonovcima koji
su sve ĉine vojskovoĊa krivo prosuĊivali. Takmeći
se - kako je već tko bio u srcu kukavica, drznik na
jezku - stadoše razli-ĉitim optuţbama napadati
Anija Gala, Svetonija Paulina i Marija Celza - i
njih je naime za zapovjednike bio postavio Oton.
Najljući huškaĉi na pobunu i prevrat -ubojice
Galbe - izbezumljeni zbog zloĉina i iz straha,
poĉeše posvuda izazivati meteţ, ĉas javno,
buntovniĉkim rijeĉima, ĉas pota]nim pismima
Otonu, koji je - lako-vjeran prema onima
najpodlijima, bojeći se ĉestitih - bio u stalnom
strahu, neodluĉan u uspjesima, a odvaţniji sred
67
adversa melior. Igitur Titianum fratrem accitum
bello praeposuit.
24. Interea Paulini et Celsi ductu res egregie
gestae. Angebant Caecinam nequiquam omnia
coepta et senes-cens exercitus sui fama. Pulsus
Placentia, caesis nuper auxiliis, etiam per
concursum exploratorum, crebra magis quam digna
memoratu proelia, inferior, propinquante Fabio
Valente, ne omne billi decus illuc concederet, reci-
perare gloriam avidius quam consultius properabat.
Ad duodecimum a Cremona (locus Castorum
vocatur) fero-cissimos auxiliarium imminentibus
viae lucis occultos com-ponit: equites procedere
longius iussi et inritato proelio sponte refugi
festinationem sequentium elicere, donec insidiae
coorirentur. Proditum id Othonianis ducibus, et
curam peditum Paulinus, equitum Celsus sumpsere.
Ter-tiae decimae legionis vexillum, quattuor
auxiliorum co-hortes et quingenti equites in sinistro
locantur; aggerem viae tres praetoriae cohortes altis
ordinibus obtinuere;
dextra fronte prima legio incessit cum duabus
auxiliaribus cohortibus et quingentis equitibus:
super hos e praetorio auxiliisque mille equites,
cumulus prosperis aut subsidium laborantibus,
ducebantur.
25. Antequam miscerentur acies, terga
vertentibus Vi-tellianis, Celsus doli prudens
repressit suos: Vitelliani temere exsurgentes
cedente sensim Celso longius secuti ultro in
insidias praecipitantur; nam a lateribus cohortes,
legionum adversa frons, et subito discursu terga
cinxerant equites. Signum pugnae non statim a
Suetonio Paulino pediti datum; cunctator natura et
cui cauta potius consilia cum ratione quam
prospera ex casu placerent, compleri fossas, aperiri
campum, pandi aciem iubebat, satis cito incipi
victoriam ratus, ubi provisum foret, ne vincerentur.
Ea cunctatione spatium Vitellianis datum in vineas
nexu traducum impeditas refugiendi; et modica
silva adhaere-bat, unde rursus ausi promptissimos
praetorianorum equi-tum interfecere. volneratur rex
Epiphanes, impigre pro Othone pugnam ciens.
nevolja. Stoga dozva brata Ticijana i postavi ga za
zapovjednika u ratu.
24. U meĊuvremenu pod vodstvom Paulina i Celza
ratni su pothvati tekli nadasve uspješno. Cecinu su
tištali svi jalovi pokušaji i izblijedjela slava
njegove vojske: odbijen od Placencije, pošto su mu
nedavno sasjeĉene pomoćne ĉete, pa i nakon
okršaja uhoda — bitaka većma ĉestih negoli
dostojnih spomena - pao je priliĉno nisko, te je s
pribliţavanjem Fabija Valensa, da ne bi sva vojna
poĉast dopala ovomu, ţurio povrathi slavan glas, s
više strasti negoli razboritosti. Na dvanaestom
miljokazu od Kre-mone (poloţaj se zove mjestom
Kastora), u šumarcima uz cestu posakriva
najratobornije vojnike pomoćnih ĉeta. Konjanici su
imali krenuti dalje, izazvati bitku, povući se
svojevoljno i izmamiti ţurbu progonitelja, dok ne
navale oni iz zasjede. Ta je tajna odana otonovskim
vojskovo-dama, te nadzor nad pjesacima preuze
Paulin, nad konja-nicima Celzo. Odio trinaeste
legije, ĉetiri kohorte po-moćnih ĉeta i pet stotina
konjanika smjeste slijeva, nasip ceste u dubokom
poretku zaposjedoše pretorijske kohor-te, s
desnoga se ĉela postavi prva legija s dvije pomoćne
kohorte i pet stotina konjanika. Povrh ovih vodili
su i tisuću konjanika iz pretorija i pomoćnih ĉeta da
okrune uspjeh ili budu zaklon u nevolji.
25. Prije negoli se vojske pograbiše, dok su
vitelijevci grnuli u bijeg, Celzo, znajući za varku,
zaustavi svoje. Vitelijevci, nepromišljeno ustajući
iz zasjede - kako se Celzo malo-pomalo povlaĉio, a
oni ga sveudilj pratili -sami od sebe padnu u
zamku. Kohorte naime prodriješe s bokova, legije
im se suprotstaviše s ĉela, a konjanici, u
iznenadnom zaokretu, opkoliše ih s leĊa. Znak za
bitku Svetonije Paulin nije pješaku dao odmah:
oklijevalo po prirodi, tako da mu se više dopadahu
oprezne i promiš-Ijene odluke negoli povoljne
sluĉajnosti, zapovijedaše da se popune jarci,
proĉisti polje, raširi bojni red, misleći da je za
pobjedu dovoljno kad se unaprijed povede briga da
ne budu pobijeĊeni. Tim je zatezanjem
vitelijevcima dana prilika da pobjegnu u vinograde,
neprohodne od ispreple-tenih loza, a bio je u blizini
i šumarak iz kojega su se ponovo osmjelili ubijati
najodvaţnije od pretorijskih ko-njanika. Ranjen je
kraljević Epifan dok je neumorno poticao bitku za
Otona.
68
 26. Tum Othonianus pedes erupit: protrita
hostium acie versi in fugam etiam qui
subveniebant; nam Caecina non simul cohortes, sed
singulas acciverat, quae res in proelio
trepidationem auxit, cum dispersos nec usquam
validos pavor fugientium abriperet. Orta et in
castris seditio, quod non universi ducerentur:
vinctus praefectus castro-rum lulius Gratus,
tamquam fratri apud Othonem mili-tanti
proditionem ageret, cum fratrem eius, lulium Fron-
tonem tribunum, Othoniani sub eodem crimine
vinxis-sent. Ceterum ea ubique formido fuit apud
fugientes occursantes, in acie pro vallo, ut deleri
cum universo exercitu Caecinam potuisse, ni
Suetonius Paulinus recep-tui cecinisset, utrisque in
partibus percrebruerit. Timuisse se Paulinus ferebat
tantum insuper laboris atque itineris, ne Vitellianus
miles recens e castris fessos adgrederetur et
perculsis nullum retro subsidium foret. Apud
paucos ea ducis ratio probata, in volgus adverso
rumore fuit.
27. Haud proinde in damnum Vitellianos in
metum compulit quam ad modestiam composuit,
nec solum apud Caecinam, qui culpam in militem
conferebat, seditioni magis quam proelio paratum:
Fabii quoque Valentis copiae (iam enim Ticinum
venerat) posito hostium con-temptu et recuperandi
decoris cupidine reverentius et aequalius duci
parebant. Gravis alioquin seditio exarserat, quam
altiore initio (neque enim rerum a Caecina
gestarum ordinem interrumpi oportuerat) repetam.
Co-hortes Batavorum, quas bello Neronis a quarta
decima legione digressas, cum Britanniam peterent,
audito Vitel-lii motu in civitate Lingonum Fabio
Valenti adiunctas ret-tulimus, superbe agebant,
ut,,cuius(que) legionis tentoria accessissent,
coercitos a se quartadecimanos, ablatam Neroni
Italiam atque omnem belli fotunam in ipsorum
manu sitam iactantes. Contumeliosum id militibus,
acerbum duci; conrupta iurgiis rixis disciplina; ad
postre-mum Valens e petulantia etiam perfidiam
suspectabat.
28. Igitur nuntio adlato pulsam Trevirorum alam
Tun-grosque a classe Othonis et Narbonensem
Galliam circu-
26. Tada nahrupi otonovski pješak: satrvši neprija-
teljski bojni red, nagna u bijeg i one koji su
pritjecali u pomoć. Cecina naime nije bio
istovremeno dozvao sve kohorte, nego jednu po
jednu, a to je uvećalo strku u bici, budući da ih je
raspršene i nigdje dovoLjno snaţne trgao strah
bjegunaca. Nasta i u taboru pobuna, jer nisu svi
povedeni u bitku: baĉen je u okove zapovjednik
tabora Julije Grat, pod izlikom da je zbog brata koji
se borio kod Otona poticao izdaju, budući da su i
njegova brata, tribuna Julija Frontona, otonovci
okovali pod istom optuţbom. Uostalom posvuda je
vladala takva strava -kod bjegunaca, kod onih koji
se suprotstavljahu, u boj-nom redu, pred nasipom -
da se u objema strankama pro-nio glas kako se
Cecina mogao uništiti sa svom vojskom da
Svetonije Paulin nije bio zatrubio na uzmak. Paulin
je tvrdio kako se plašio da ih, povrh tolika napora i
puta, vitelijevski vojnik, svjeţ iz tabora, ne
napadne umorne i da im, budu li suzbijeni, ne
preostane straga nikakve zaštitnice. Kod nekolicine
ova je razumna odluka vojsko-voĊe naišla na
odobravanje, kod svjetine na zlobno ogo-varanje.
27. Taj gubitak ne natjera vitelijevce toliko u strah
koliko ih obrati na poslušnost, ne samo kod Cecine,
koji krivicu svaljivaše na vojnika, spremnijega na
pobunu negoli na bitku. 1 ĉete Fabija Valensa (već
je naime bio pristigao u Ticin) odbaciše prezir
prema neprijatelju i, u ţelji da povrate ĉast,
smjemije se i jednodušnije poĉeše pokoravati
vojskovoĊi. Teška je uostalom pobuna bila planula
i nju ću od samoga poĉetka naknadno upotpuniti:
nije se naime pristojalo prekidati slijed Cecininih
pot-hvata. Kohorte Betavaca - za koje smo
ispripovjedili da su se za Neronova rata odvojile od
ĉetrnaeste legije i da su se, kad su kretale u
Britaniju, ĉuvši za Vitelijev usta-nak, u općini
Lingonaca pridruţile Fabiju Valensu - nad-meno su
se ponašale, i kako bi se pribliţile kojem šatoru,
tako bi se hvalisale da su zauzdale vojnike
ĉetrnaeste legije, otele Neronu Italiju i da je sva
ratna sreća u nji-hovim rukama. Uvredljivo je to
bilo za vojnike, bolno za vojskovoĊu. Pošto je
stega bila narušena rjeĉkanjima i svaĊama, Valens
najposlije iza raspuštenosti naslućivaše i izdaju.
28. Stoga, pošto mu je bilo dojavljeno da je
odbijena ala Treveraca i da Otonova flota
opkoljava podruĉje Tungara
69
miri, simul cura socios tuendi et militari astu
cohortes tur-bidas ac, si una forent, praevalidas
dispergendi, partem Batavorum ire in subsidium
iubet. Quod ubi auditum vol-gatumque, maerere
socii, fremere legiones. Orbari se for-tissimorum
virorum auxilio; veteres illos et tot bellorum
victores, postquam in conspectu sit hostis, velut ex
acie abduci. Si provincia urbe et salute imperii
potior sit, omnes illuc sequerentur; sin victoriae
[sanitas, sustenta-culum] columen in Italia
verteretur, non abrumpendos ut corpori
validissimos artus.
29. Haec ferociter iactando, postquam immissis
lictori-bus Valens coercere seditionem coeptabat,
ipsum inva-dunt, saxa iaciunt, fugientem
sequuntur. Spolia Galliarum et Viennensium
aurum, [et] pretia laborum suorum, occultare
clamitantes, direptis sarcinis tabernacula ducis
ipsamque humum pilis et lanceis rimabantur; nam
Valens servili veste apud decurionem equitum
tegebatur. Tum Alfenus Varus praefectus
castrorum, deflagrante paulatim seditione, addit
consilium, vetitis obire vigilias centurioni-bus,
omisso tubae sono, quo miles ad belli munia cietur.
Igitur torpere cuncti, circumspectare inter se
attoniti et id ipsum, quod nemo regeret, paventes:
silentio patientia, postremo precibus ac lacrimis
veniam quaerebant. Ut vero deformis et flens et
praeter spem incolumis Valens processit, gaudium
miseratio favor: versi in laetitiam, ut est volgus
utroque immodicum, laudantes gratantesque
circumdatum aquilis signisque in tribunal ferunt.
Ille utili moderatione non supplicium cuiusquam
poposcit, ac, ne dissimulans suspectior foret,
paucos incusavit, gnarus civi-libus bellis plus
militibus quam ducibus licere.
30. Munientibus castra apud Ticinum de adversa
Caeci-nae pugna adlatum, et prope renovata
seditio, tamquam fraude et cunctationibus Valentis
proelio defuissent: nolle requiem, non exspectare
ducem, anteire signa, urgere signiferos; rapido
agmine Caecinae iunguntur. Improspera Valentis
fama apud exercitum Caecinae erat: expositos se
i Narbonsku Giiliju. voĊen istovremeno brigom da
zaštiti saveznike. ali i vojniĉkim lukavstvom - da
rasprši buntovne kohorte koje bi, ostanu li zajedno,
mogle postati prejake - on zapovjedi da im dio
Batavaca ode u pomoć. Ĉim se za to naĉulo i ĉim
je obznanjeno, stadoše se ţalostiti saveznici,
negodovati legije: »Lišavaju ih pomoći najhrabrijih
muţeva; prokušane i pobjednike u tolikim
ratovima, sada kad je neprijatelj na vidiku, odvode
takoreći iz bojnoga reda. Ako je provincija vaţ-nija
od Grada i spasa Carstva, neka ih svi onamo prate;
ako je pak kruna pobjede u Italiji, ne treba, kao
tijelu, trgati najjaĉe udove.«
29. Dok se o ovome divljaĉki raspravljalo,
Valens posla meĊu njih liktore i poĉe zauzdavati
pobunu, no oni ga napadnu, stanu za njim bacati
kamenje, progoniti ga u bijegu. Viĉući da se pred
njima sakriva plijen iz Galija i zlato Vijenjana -
nagrada za njihove napore - razgrabiše prtljag i
stadoše pretraţivati vojskovodin šator, te kop-Ijima
i sulicama prekapati ĉak i zemlju. Valens se naime
u ropskom odijelu sakrivao kod dekuriona
konjanika. Tada se Alfen Var, prefekt tabora,
budući da se pobuna malo-pomalo stišavala, odluĉi
na još jedan razborit ĉin:
zabrani centurionima da obilaze straţe i prekine
oglaša-vanje trube kojim se vojnik poziva na ratne
duţnosti. Svi se stoga stadoše snebivati, ogledati se
meĊusobno potre-seni i, plašeći se upravo toga što
nitko ne zapovijeda, pokornom šutnjom, a
naposljetku poniznim molbama i suzama traţiti
oproštenje. Ĉim se pak, nagrden i u plaĉu i mimo
oĉekivanja nepovrijeĊen, pojavi Valens - radost,
saţaljenje, odobravanje; predavši se veselju, kako
je već svjetina u jednom i drugom neumjerena, uz
pohvale i ĉestitke, okruţe ga orlovima i bojnim
znakovima i ponesu na tribunal. Prikladnom
umjerenošću on ne zatraţi smrtne kazne ni za koga,
a da u pretvaranju ne bi bio odveć sumnjiv, okrivi
nekolicinu, svjestan da je u graĊanskim ratovima
više dopušteno vojnicima negoli vojskovoĊama.
30. Do onih koji su utvrĊivali tabor kod Ticina
stigla je vijest o nesretnoj Cecininoj bici, i pobuna
se gotovo obnovila, jer su mislili da su zbog varke i
oklijevanja Valensova bili izostali iz bitke: stadoše
odbijati poĉinak, ne ĉekajući na vojskovoĊu
koracati pred zastavama, tje-rati zastavnike. U
brzoj se povorci pridruţe Cecini. Nepo-voljan
bijaše glas o Valensu kod Cecinine vojske: tuţili su
70
tanto pauciores integris hostium viribus
querebantur, simul in suam excusationem et
adventantium robur per adulationem attollentes, ne
ut victi et ignavi despectaren-tur. Et quamquam
plus virium, prope duplicatus legionum
auxiliorumque numerus erat Valenti, studia tamen
mili-tum in Caecinam inclinabant, super
benignitatem animi, qua promptior habebatur,
etiam vigore aetatis, proceri-tate corporis et
quodam inani favore. Hinc aemulatio ducibus:
Caecina ut foedum ac maculosum, ille ut tumi-dum
ac vanum inridebant. Sed condito odio eandem uti-
litatem fovere, crebris epistulis sine respectu veniae
pro-bra Othoni obiectantes, cum duces partium
Othonis quamvis uberrima conviciorum in
Vitellium materia absti-nerent.
31. Sane ante utriusque exitum, quo egregiam
Otho famam, Vitellius flagitiosissimam meruere,
minus Vitellii ignavae voluptates quam Othonis
flagrantissimae libidines timebantur: addiderat huic
terrorem atque odium caedes Galbae, contra illi
initium belli nemo imputabat. Vitellius ventre et
gula sibi inho(ne)stus, Otho luxu saevitia auda-cia
rei publicae exitiosior ducebatur.
Coniunctis Caecinae ac Valentis copiis nulla ultra
penes Vitellianos mora quin totis viribus certarent:
Otho consul-tavit, trahi bellum an fortunam
experiri placeret.
32. Tunc Suetonius Paulinus dignum fama sua
ratus, qua nemo illa tempestate militaris rei
callidior habebatur, de toto genere belli censere,
festinationem hostibus, moram ipsis utilem
disseruit: exercitum Vitellii universum advenisse,
nec multum virium a tergo, quoniam Galliae
tumeant et deserere Rheni ripam inrupturis tam
infestis nationibus non conducat: Britannicum
militem hoste et mari distineri; Hispanias armis
non ita redundare; provin-ciam Narbonesem
incursu classis et adverso proelio con-tremuisse;
clausam Alpibus et nullo maris subsidio trans-
padanam Italiam atque ipso transitu exercitus
vastam; non frumentum usquam exercitui, nec
exercitum sine copiis
se što su toliko malobrojniji bili izloţeni
neokrnjenim sna-gama neprijatelja, uzdiţući
istovremeno u ulagivanju, ne bi li tako i sebe
opravdali, jaĉinu onih koji su nadolazili da kao
pobijeĊeni i kukavice ne ostanu prezreni. 1 premda
je raspolagao većim snagama - gotovo je udvo-
struĉen bio broj legija i pomoćnih ĉeta u Valensa -
Ijubav je vojnika ipak naginjala Cecini, pored
dobrostivosti nje-gova srca - po ĉemu su ga drţali
pristupaĉnijim, i zbog mladenaĉke dobi, vitka stasa
i neke bezrazloţne omiljelo-sti. Iz toga se razvi
suparništvo meĊu vojskovoĊama: ru-gahu se -
Cecina Valensu kao podloj rugobi, ovaj njemu kao
taštom naduvenku. Ipak, prikrivši mrţnju, slijedili
su isti probitak, bacajući na Otona u ĉestim
pismima pogrde, bez obzira na njegovo oproštenje,
dok se vojskovoĊe Otonove stranke suzdrţavahu
od prijekora prema Vite-liju, iako je za to bilo
prebogate grade.
31. Doista, prije njihove smrti - kojom je Oton
stekao izvanredan, Vitelije vrlo sramotan glas -
vladao je manji strah od Vitelijevih kukaviĉkih
naslada negoli od Otono-vih vrlo ţestokih strasti.
Zastrašujuću sliku i mrţnju prema ovomu uvećalo
je i ubojstvo Galbe; s druge strane, poĉetak rata
onomu nitko nije pripisivao u krivnju. Vite-lije je
trbuhom i grlom sramotio samoga sebe, Otona
smatrahu zbog rasipništva, okrutnosti i drskosti
pogibelj-nijim za drţavu.
Pošto su se zdruţile Cecinine i Valensove ĉete,
kod vitelijevaca ne bijaše više nikakva krzmanja;
svim se silama ţeljahu ogledati. Oton je premišljao
da li je bolje otezati ratom ili okušati sreću.
32. Tada Svetonije Paulin, smatrajući da je
dostojan glasa o sebi, po kojem se u ono vrijeme
nitko ne drţaše iskusnijim u vojništvu, reĉe da
misli kako je u voĊenju rata, općenito gledajući,
ţurba korisna neprijateljima, zatezanja njima.
Ĉitava je Vitelijeva vojska pristigla i nema mnogo
snaga u pozadini, jer Galije kipte, a napuš-tati
obalu Rajne naoĉigled tako neprijateljskih naroda
koji prijete da provale ne bi bilo svrsishodno;
britanskog vojnika zaokuplja neprijatelj i razdvaja
more; Hispanije ne obiluju tolikom oruţanom
silom; Narbonska se Provin-cija potresla od straha
zbog nasrtaja brodovlja i nesretne bitke; zatvorena
je Alpama i bez ikakve pomoći s mora
prekopadska Italija, a uz to i samim prelaskom
vojske opustošena; nigdje ţita za vojsku, a vojska
se bez ţiveţa
71
retineri posse; iam Germanos, quod genus militum
apud hostes atrocissimum sit, tracto in aestatem
bello fluxis cor-poribus mutationem soli caelique
haud toleraturos. Multa bella impetu valida per
taedia et moras evanuisse. Contra ipsis omnia
opulenta et fida, Pannoniam Moesiam Delma-tiam
Orientem cum integris exercitibus, Italiam et caput
remm urbem senatumque et populum, numquam
obscura nomina, etiam (si) aliquando obumbrentur;
publicas pri-vatasque opes et immensam pecuniam,
inter civiles discor-dias ferro validiorem; corpora
militum aut Italiae sueta aut aestibus; obiacere
flumen Padum, tutas viris murisque urbes, e quibus
nullam hosti cessuram Placentiae defen-sione
exploratum: proinde duceret bellum, paucis diebus
quartam decimam legionem, magna ipsam fama,
Moesicis (cum) copiis adfore: tum rursus
deliberaturum et, si proelium placuisset, auctis
viribus certaturos.
33. Accedebat sententiae Paulini Marius Celsus;
idem placere Annio Gallo, paucos ante dies lapsu
equi adflicto, missi, qui consilium eius
sciscitarentur, rettulerant. Otho pronus ad
decertandum; frater eius Titianus et praefectus
praetorii Proculus, imperitia properantes, fortunam
et deos et numen Othonis adesse consiliis, adfore
conatibus testabantur, neu quis obviam ire
sententiae auderet, in adulationem concesserant.
Postquam pugnari placitum, interesse pugnae
imperatorem an seponi melius foret dubitavere.
Paulino et Celso iam non adversantibus, ne
principem obiectare periculis viderentur, idem illi
deterio-ris consilii auctores perpulere, ut Brixellum
concederet ac dubiis proeliorum exemptus summae
rerum et imperii se ipsum reservaret. Is primus dies
Othonianas partes adfli-xit; namque et cum ipso
praetoriarum cohortium et spe-culatorum
equitumque valida manus discessit, et rema-
nentium fractus animus, quando suspecti duces et
[utj Otho, cui uni apud militem fides, dum et ipse
non nisi militibus credit, imperia ducum m incerto
reliquerat.
34. Nihil eorum Vitellianos fallebat, crebris, ut in
civili bello, transfugiis; et exploratores cura diversa
sciscitandi
ne moţe uzdrţati; paĉe ni Germani, koji kod
neprijatelja predstavljaju najuţasniji rod vojnika,
protegne li se rat u Ijeto, zbog tjelesne neotpornosti
neće podnijeti promjenu tla i podneblja. Mnogi
ratovi, snaţni u prvom naletu, išĉe-zoše zbog
zasićenosti i odugovlaĉenja. Nasuprot ovomu, u
njih je sve bogato i odano: Panonija, Mezija,
Dalmacija, Istok s nenaĉetim vojskama, Italija i -
prijestolnica Carstva - Grad, senat i narod,
podnipošto beznaĉajna imena, ako im koji puta i
nestane sjaja. Drţavna i pri-vatna sredstva i
neizmjeran novac u graĊanskim su razdo-rima
moćniji od maĉa; tjelesa vojnika navikla su i na Ita-
liju i na vrućine; pred njima leţi rijeka Pad, gradovi
zašti-ćeni junacima i zidovima; a da nijedan od njih
neće pokleknuti pred neprijateljima, potvrĊeno je
obranom Placencije. Stoga neka zavlaĉi rat. Za
nekoliko će dana ĉetrnaesta legija, sama po sebi
znamenita glasa, s mezij-skim ĉetama biti tu; tada
će ponovo promisliti i, odluĉe li se za bitku, pobit
će se uvećanim snagama.
33. Uz prijedlog je Paulinov pristajao Marije Celzo
isto je bilo za volju i Aniju Galu, ranjenom padom
s konja prije nekoliko dana - kako su dojavili oni
koje su poslali da se raspitaju za njegovo mišljenje.
Oton je bio sklon odluĉnoj borbi. Brat njegov
Ticijan i pretorijski prefekt Prokul, ţureći u
neiskustvu, dokazivali su kako sudbine i bogovi i
duh zaštitnik Otonov pomaţu odlu-kama, a
pomagat će i pothvatima; i da se ne bi tko usudio
suprotstaviti njihovu prijedlogu, pribjegli su
laskanju. Pošto je pala odluka da se bore,
premišljali su da li bi bilo bolje da vrhovni
zapovjednik sudjeluje u bici ili da bude po strani.
Budući da se Paulin i Celzo već nisu protivili, da se
ne bi ĉinilo kako vladara izvrgavaju opasnostima,
isti oni zaĉetnici gore odluke ishodiše da se povuĉe
u Briksel, ukloni pogibelji bitaka i saĉuva za
vrhovnu irţavnu i vojnu vlast. Taj prvi dan
unesreći otonovsku stranku: jer, s njim se udalji
snaţna ĉeta pretorijskih kohorata, uhoda i
konjanika, a slomljena je i srĉanost onih koji su
ostali, budući da su vojskovoĊe bili sumnjivi, a
Oton - koji je jedini kod vojnika uţivao povjerenje,
a i sam nije vjerovao nikomu doli vojnicima - o
zapovjed-ništvu se vojskovoĊa nije izjasnio.
34. Ništa od ovoga vitelijevcima ne ostajaše
nepoznato zbog mnoštva prebjega - kao što to već
biva u graĊan-skom ratu -, a uhode, na zadatku da
se propitaju za zbivanja
72
sua non occultabant. Quieti intetique Caecina ac
Valens, quando hostis imprudentia rueret, quod
loco sapientiae est, alienam stultitiam
opperiebantur, inchoato ponte transitum Padi
simulantes adversus obpositam gladia-torum
manum, ac ne ipsorum miles segne otium tereret.
Naves pari inter se spatio, validis utrimque trabibus
cone-xae, adversum in flumen dirigebantur, iactis
super anco-ris, quae firmitatem pontis continerent,
sed ancorarum funes non extenti fluitabant, ut
augescente flumine inof-fensus ordo navium
attolleretur. Claudebat pontem impo-sita turris et in
extreman navem educta, unde tormentis ac
machinis hostes propulsarentur. Othoniani in ripa
turrim struxerant saxaque et faces iaculabantur.
35. Et erat insula amne medio, in quam
gladiatores navibus molientes, Germani nando
praelabebantur. Ac forte plures transgressos
completis Liburnicis per promptis-simos
gladiatorum Macer adgreditur; sed neque ea con-
stantia gladiatoribus ad proelia quae militibus, nec
proinde nutantes e navibus quam stabili gradu e
ripa volnera deri-gebant. Et cum variis
trepidantium inclinationibus mixti remiges
propugnatoresque turbarentur, desilire in vada ultro
Germani, retentare puppes, scandere foros aut com-
minus mergere; quae cuncta in oculis utriusque
exercitus quanto laetiora Vitellianis, tanto acrius
Othoniani causam auctoremque cladis
detestabantur.
36. Et proelium quidem, abruptis quae supererant
navi-bus, fuga diremptum: Macer ad exitium
poscebatur, iam-que volneratum eminus lancea
strictis gladiis invaserant, cum intercursu
tribunorum centurionumque protegitur. Nc multo
post Vestricius Spurinna iussu Othonis, relicto
Placentiae modico praesidio, cum cohortibus
subvenit. Dein Flavium Sabinum consulem
designatum Otho recto-rem copiis misit, quibus
Macer praefuerat, laeto milite [et] ad mutationem
ducum et ducibus ob crebras seditio-nes tam
infestam militiam aspernantibus.
37. Invenio apud quosdam auctores, pavore belli
seu fastidio utriusque principis, quorum flagitia ac
dedecus apertiore in dies fama noscebantur,
dubitasse exercitus,
na suprotnoj strani, ne prešućivahu ni svoj poloţaj.
Cecina i Valens, smireno i budno motreći kad će
neprija-telj u nerazboritosti nasrnuti, ĉekahu na
tuĊu ludost - što je nadomjestak za mudrost -
zapoĉevši gradnju mosta, izi-gravajući prelazak
preko Pada prema suprotstavljenoj ĉeti gladijatora,
a i da njihov vojnik ne trati vrijeme u doko-lici.
LaĊe, u jednakim meĊusobnim razmacima, spojene
s obiju strana snaţnim gredama, usmjeravane su
nasuprot toku rijeke, uĉvršćene sidrima koja su
odrţavale ĉvrstoću mosta, no konopci sidara klatili
su se nezategnuti kako bi se laĊe pri porastu rijeke
mogle podizati ne remeteći poredak. Most je
zatvarao toranj sagraĊen i postavljen na posljednju
laĊu, odakle su hitalima i ratnim strojevima
odbijani neprijatelji. Otonovci su toranj sagradili na
obali, te bacahu kamenje i zublje.
35. Nasred rijeke bijaše i otok do kojega
gladijatori na-stojahu doprijeti laĊama, Germani
plivajući. 1 pošto je sluĉajno većina njih bila
preplivala onamo, Macer snabdje posadom
liburnske brodove i napade ih s najodvaţnijim
gladijatorima, no niti j'e u gladijatora bilo tolike
ustrajno-sti za bitku, kolike u vojnika, niti ovi,
teturajući, s jedna-kom sigurnošću zadavahu rane s
brodova, kao oni, ĉvrsta koraka, s obale. A kad se
zbog silna njihanja, izazvana plašljivom ţurbom,
izmiješani veslaĉi i mornari stadoše prepletati,
Germani poĉeše štoviše skakati u plićake, zau-
stavljati brodove, penjati se na palube ili ih rukama
pota-pati. Koliko je sve to što se odvijalo pred
oĉima obij'u voj-ski bilo ugodnije za vitelijevce,
toliko otonovci bješnje proklinjahu uzroĉnika i
zaĉetnika poraza.
36. 1 bitka se okonĉa bijegom, pošto se istrgoše
preos-tali brodovi. Traţila se smrtna kazna za
Macera, i već su bili isukanim maĉevima navalili
na njega, izdaleka ranjena kopljem, kadli nahrupe
tribuni i centurioni i zaštite ga. Malo zatim po
zapovijedi Otonovoj pristigne s kohortama u
pomoć Vestricije Spurina, pošto je u Placenciji
ostavio neznatnu posadu. Potom pošalje Oton
Flavija Sabina, budućeg konzula, za upravitelja
ĉetama kojima je zapovi-jedao Macer, dok se
vojnik radovao smjeni vojskovoĊa, a vojskovoĊe
odbijali vojnu sluţbu, tako opasnu zbog ĉestih
pobuna.
37. Nalazim kod nekih pisaca da je, zbog straha
od rata ili zbog gnušanja prema obama vladarima,
kojih su gado-sti i nepoštenje u sve otvorenijem
govorkanju iz dana u
73
num posito certamine vel ipsi in medium
consultarent, vel senatui permitterent legere
imperatorem, atque eo duces Othonianos spatium
ac moras suasisse, praecipue Pau-linum quod
vetustissimus consularium et militia clarus glo-
riam nomenque Britannicis expeditionibus
meruisset. Ego, ut concesserim apud paucos tacito
voto quietem pro discordia, bonum et innocentem
principem pro pessimis ac flagitiosissimis
expetitum, ita neque Paulinum qua pru-dentia fuit,
sperasse corruptissimo saeculo tantam volgi
moderationem reor, ut qui pacem belli amore
turbave-rant, bellum pacis caritate deponerent,
neque aut exerci-tus linguis moribusque dissonos
in hunc consensum po-tuisse coalescere, aut
legatos ac duces magna ex parte luxus egestatis
scelerum sibi conscios nisi pollutum obstric-
tumque meritis suis principem passuros.
38. Vetus ac iam pridem insita mortalibus
potentiae cupido cum imperii magnitudine adolevit
erupitque; nam rebus modicis aequalitas facile
habebatur. Sed ubi subacto orbe et aemulis urbibus
regibusve excisis securas opes concupiscere
vacuum fuit, prima inter patres plebemque
certamina exarsere. Modo turbulenti tribuni, modo
consu-les praevalidi, et in urbe ac foro
temptamenta civilium bellorum; mox e plebe
infima C. Marius et nobilium saevissimus Lucius
Sulla victam armis libertatem in domi-nationem
verterunt. Post quos Cn. Pompeius occultior, non
melior, et numquam postea nisi de principatu quae-
situm. Non discessere ab armis in Pharsalia ac
Philippis civium legiones, nedum Othonis aut
Vitellii exercitus sponte posituri bellum fuerint:
eadem illos deum ira, eadem hominum rabies,
eaedem scelerum causae in dis-cordiam egere.
Quod singulis velut ictibus transacta sunt bella,
ignavia principum factum est. Sed me veterum
novorumque morum reputatio longius tulit: nunc
ad rerum ordinem venio,
39. Profecto Brixellum Othone honor imperii
penes Titianum fratrern, vis ac potestas penes
Proculum praefec-tum; Celsus et Paulinus, cum
prudentia eorum nemo ute-retur, inani nomine
ducum alienae culpae praetendeban-tur; tribuni
centurionesque ambigui, quod spretis meliori-
dan postajali sve poznatiji, vojska premišljala ne bi
li se, prekinuvši borbu, posavjetovala za opće
dobro ili senatu prepustila izbor cara, i da su zbog
toga otonovski vojsko-vode nagovarali na predah i
odmor, osobito Paulin, jer je kao najstariji od
bivših konzula i kao proslavljen vojnik bio stekao
slavno ime britanskim pohodima. Ja bih doduše
dopustio da se kod nekolicine javila potajna ţelja
za mirom namjesto razdora, za plemenitim i
poštenim vla-darom umjesto najgorih i
najsramotnijih, ali ipak mislim da ni Paulin, kakve
je razboritosti bio, nije oĉekivao u prepokvarenom
vremenu toliku umjerenost svjetine da bi oni koji
su iz Ijubavi prema ratu narušili mir, rat prekinuli
iz poštovanja prema miru, niti da su se vojske,
nejedin-stvene po ]ezicima i obiĉajima, mogle
stopiti u takvu skladnu cjelinu, niti da će legati i
vojskovode, velikim dijelom svjesni svoje kdvice
zbog rastrošnosti, oskudice i zlodjela, trpjeti ikakva
vladara osim okaljana i obavezana njihovim
uslugama.
38. Stara i već odavna smrtnicima uroĊena ţelja
za moći porasla je i izbila na javu s veliĉinom
Carstva: jer, dok je drţava bila skromna, jednakost
se lako odrţavala. No kad je, nakon pokorenja
svijeta i uništenja suparni-ĉkih gradova i
kraljevstava, bilo slobodno posegnuti za sigurnim
bogatstvom, planuše prve borbe izmedu oĉeva i
puka. Ĉas nemirni tribuni, ĉas presilni konzuli - i u
Gradu i na Trgu prva iskušenja graĊanskih ratova.
Uskoro Gaj Marije, iz najneuglednijeg puka, i
Lucije Sula, najokrut-niji od plemića, srušiše
oruţjem slobodu i okrenuše je u strahovladu.
Poslije njih Gnej Pompej, podmukliji, ne i ĉestitiji,
i nikad se kasnije nije vodila borba doli za
prvenstvo. Nisu se razišle od oruţja legije graĊana
kod Farsala i Filipa, kamoli bi Otonove ili
Vitelijeve vojske dragovoljno prekinule rat. Ista
srdţba bogova, isti bijes Ijudi, iste su ih prilike za
zloĉinstva tjerale u razdor. To što su svaki put
takoreći jednim udarcem dovršeni ratovi dogodilo
se zbog nesposobnosti vladara. No, razmatranje me
je starih i novih odnošaja predaleko odvelo: sada
pri-lazim na tok zbivanja.
39. Pošto je Oton krenuo u Briksel, carsko je
dosto-janstvo bilo u brata mu Ticijana, stvarna
vlast u rukama prefekta Prokula. Celzo i Paulin,
budući se njihovom raz-boritošću nitko nije
koristio, ispraznim su imenom vojsko-vode sluţili
kao pokriće tuĊe krivice. Tribuni i centurioni
74
bus deterrimi valebant; miles alacer, qui tamen
iussa ducum interpretari quam exsequi mallet.
Promoveri ad quartum a Bedriaco castra placuit,
adeo imperite ut quamquam verno tempore anni et
tot circum amnibus penuria aquae fatigarentur. Ibi
de proelio dubitatum, Othone per litteras flagitante
ut maturarent, militibus ut imperator pugnae
adesset poscentibus; plerique copias trans Padum
agentes acciri postulabant. Nec proinde diiu-dicari
potest, quid optimum factu fuerit, quam pessimum
fuisse quod factum est.
40. Non ut ad pugnam sed ad bellandum profecti
con-fluentes Padi et Ardae fluminum, sedecim inde
milium spatio distantes, petebant. Celso et Paulino
abnuentibus militem itinere fessum, sarcinis
gravem obicere hosti non omissuro, quo minus
expeditus et vix quattuor milia pas-suum
progressus aut incompositos in agmine aut
dispersos et vallum molientes adgrederetur,
Titianus et Proculus, ubi consiliis vincerentur, ad
ius imperii transibant. Aderat sane citus equo
Numida cum atrocibus mandatis, quibus Otho
increpita ducum segnitie rem in discrimen mitti
iubebat, aeger mora et spei impatiens.
41. Eodem die ad Caecinam operi pontis
intentum duo praetoriarum cohortium tnbuni,
conloquium eius postu-lantes, venerunt: audire
condiciones ac reddere parabat, cum praecipites
exploratores adesse hostem nuntiavere. Interruptus
tribunorum sermo, eoque incertum fuit, insi-dias an
proditionem vel aliquod honestum consilium coep-
taverint. Caecina dimissis tribunis revectus in
castra datum iussu Fabii Valentis pugnae signum et
militem in armis invenit. Dum legiones de ordine
agminis sortiuntur, equites prorupere; et mirum
dictu, a paucioribus Othonia-nis quo minus in
vallum impingerentur, Italicae legionis virtute
deterriti sunt: ea strictis mucronibus redire pulsos
et pugnam resumere coegit. Disposita
Vitellianarum le-gionum acies sine trepidatione:
etenim quamquam vicino hoste aspectus armorum
densis arbustis prohibebatur. Apud Othonianos
pavidi duces, miles ducibus infensus, mixta
vehicula et lixae, et praeruptis utrimque fossis via
nepouzdani, jer su, pošto su odbaĉeni oni ĉestitiji,
do utjecaja došli oni najgori. Vojnik vatren, ali ipak
takav da je više volio prigovarati na zapovijedi
vojskovoĊa negoli ih sprovoditi. Odluĉiše
pomaknuti tabor na ĉetvrtu milju od Bedrijaka tako
nevješto da ih je, premda je bilo pro-Ijetno doba
godine, a uokolo toliko rijetka, muĉila osku-dica
vode. Tamo su stali premišljati o bici, dok je Oton
preko pisama zahtijevao da poţure, a vojnici ga
molili da kao zapovjednik bude nazoĉan bici.
Većina je traţila da se dozovu ĉete što su boravile
preko Pada. 1 jednako se tako ne moţe prosuditi
što je bilo najbolje uĉiniti, kao ni da li je bilo
najgore ono što su uĉinili.
40. Kao da su krenuli ne u bitku nego na vojni
pohod, uputiše se prema ušću rijeke Pada i Adue,
udaljenom odande šesnaest milja. Dok su Celzo i
Paulin odbijali da vojnika, umorna od puta i
opterećena prtljagom, izlaţu neprijatelju koji neće
propustiti da ih, lakše naoruţan i odmakao jedva
ĉetiri milje, ne napadne, bilo neureĊene u povorci
bilo raspršene na utvrdivanju nasipa, Ticijan i
Prokul, svjesni da bi mogli biti nadvladani
razboritim raz-lozima, stadoše se pozivati na pravo
vrhovnog zapovjed-ništva. Pojavio se doduše hitri
jahaĉ Numidanin s oštrim nalozima kojima je
Oton, spoĉitavajući vojskovoĊama lijenost,
zapovijedao da se krene u odluku, zlovoljan zbog
odlaganja i nestrpljiv u oĉekivanju.
41. Istoga dana dodoše k Cecini, koji je bio
zaokupljen gradnjom mosta, dva tribuna
pretorijskih kohorata traţeći razgovor s njime.
Spremao se saslušati uvjete i uzvratiti im odgovor,
kad li ţurni uhode dojaviše da je neprijatelj tu.
Prekinut je govor tribuna, i zbog toga je ostalo
nepo-znato jesu li se latili varke, izdaje ili kakva
ĉasna nauma. Cecina otpusti tribune, odjaha u tabor
i naĊe da-je po zapovijedi Fabija Valensa dat znak
za bitku i da je vojnik pod oruţjem. Dok su legije
kockom odreĊivale poredak u povorci, konjanici
provališe i, ĉudnovato je reći, zahva-Ijujući
prisebnosti Italske legije odvraćeni su da ih malo-
brojniji otonovci ne nagaze uz nasip. Ona ih
isukanim maĉevima prisili da se odbijeni povrate i
opet prihvate bitke. U vitelijevskih legija bojna
vrsta ureĊena, bez plašljive ţurbe; jer, premda je
neprijatelj bio u neposred-noj blizini, pogled na
oruţje prijeĉili su gusti vinogradi. Kod otonovaca:
preplašeni voĊe, vojnik ogorĉen na voj-skovode,
izmiješana zapreţna kola i konjušari, te cesta,
75
quieto quoque agmini angusta, circumsistere alii
signa sua, quaerere alii; incertus undique clamor
adcurrentium volitantiumque: ut cuique audacia vel
formido, in primam postremamve aciem
prorumpebant aut relabebantur.
42. Attonitas subito terrore mentes falsum
gaudium in languorem vertit, repertis qui
descivisse a Vitellio exerci-tum ementirentur. Is
rumor ab exploratoribus Vitellii dispersus, an in
ipsa Othonis parte seu dolo seu forte sur-rexerit,
parum compertum. Omisso pugnae ardore Otho-
niani ultro salutavere; et hostili murmure excepti,
pleris-que suorum ignaris quae causa salutandi,
metum proditio-nis fecere. Tum incubuit hostium
acies integris ordinibus, robore et numero
praestantior: Othoniani, quamquam dispersi
pauciores fessi, proelium tamen acriter sumpsere.
Et per locos arboribus ac vineis impeditos non una
pugnae facies: comminus eminus, catervis et cuneis
con-currebant. In aggere viae conlato gradu
corporibus et umbonibus niti, omisso pilorum iactu
gladiis et securibus galeas loricasque perrumpere:
noscentes inter se, ceteris conspicui in eventum
totius belli certabant.
43. Forte inter Padum viamque patenti campo
duae legiones congressae sunt, pro Vitellio
unaetvicensima, cui cognomen Rapaci, vetere
gloria insignis, e parte Othonis prima Adiutrix, non
ante in aciem deducta, sed ferox et novi decoris
avida. Primani stratis unaetvicensimanorum
principiis aquilam abstulere; quo dolore accensa
legio et impulit rursus primanos, interfecto Orfidio
Benigno legato, et plurima signa vexillaque ex
hostibus rapuit. A parte alia propulsa quintanorum
impetu tertia decima legio, circumventi plurium
adcursu quartadecimani. Et ducibus Othonis iam
pridem profugis Caecina ac Valens subsidiis suos
firmabant. Accessit recens auxilium, Varus Alfenus
cum Batavis, fusa gladiatorum manu, quam navi-
bus transvectam oppositae cohortes in ipso flumine
truci-daverant: ita victores latus hostium invecti.
zbog strmih jaraka s obiju strana, uska i za mirnu
povorku. Jedni se stadoše okupljati oko svojih
bojnih zna-kova, drugi - traţiti ih. Odasvud
nerazumljiva vika onih koji su pritrĉavali i
oblijetali; kako je u koga bilo odvaţ-nosti ili straha,
tako je prodirao u prvu ili uzmicao u po-sljednju
bojnu vrstu.
42. Iznenadnom stravom zapanjene duhove varava
je radost uĉinila mlitavim, jer su se našli neki koji
su lagali da se vojska odmetnula od Vitelija. Jesu li
taj glas pro-širili Vitelijevi uhode ili se pojavio u
samoj Otonovoj stranci varkom ili sluĉajem, ne zna
se pouzdano. Okanivši se ţara bitke otonovci
štoviše i pozdraviše protivnike. Doĉekani su
neprijateljskim mrmljanjem, a budući da i većina
njihovih drugova nije bila svjesna što je razlog
pozdravljanju, pobudiše strah od izdaje. Tada
navali neprijateljska vojska u snaţnim bojnim
redovima, ĉvršća i brojnija: otonovci se, iako
raspršeni, malobrojniji, umorni, ipak vatreno
prihvatiše bitke. A po zemljištu, neprohodnom od
drveća i vinograda, slika bitke ne biwr jedinstvena:
udarahu se izbliza, izdaleka, u hrpama i Ui-novima.
Na nasipu ceste: ĉovjek na ĉovjeka, tijelom na
tijelo, štitom o štit; netom izbacivši koplja,
maĉevima i sjekirama stadoše razbijati kacige i
oklope. Poznavajući se meĊusobno, naoĉigled
ostalima, borili su se za ishod ĉitava rata.
43. Neoĉekivano se izmeĊu Pada i ceste na
otvorenom polju sukobiše dvije legije, za Vitelija
dvadeset prva, kojoj nadimak bijaše Neodoljiva,
znamenita po staroj slavi, na Otonovoj strani prva,
Pomoćnica, koja ranije nije vodena u borbu, ali
ratoborna i ţeljna prvog odliko-vanja. Vojnici prve
legije, posjekavši prednje redove dva-desetprve
legije, oteše orla. Raspaljena bolom zbog tog
dogaĊaja, legija odbi ponovo vojnike prve legije i
ubivši legata Orfidija Benigna, ugrabi velik broj
bojnih znakova i zastava od neprijatelja. Na dmgoj
strani suzbijena je nasrtajem vojnika pete legije
trinaesta legija. Prepadom brojnijeg neprijatelja
opkoljeni su vojnici ĉetrnaeste legije. 1 dok su se
Otonovi vojskovoĊe već odavna dali u bijeg,
Cecina i Valens priĉuvama stadoše ojaĉavati svoje.
Stiţe i svjeţa pomoć: Var Alfen s Batavcima, pošto
je raz-bijena ĉeta gladijatora, koja se prevezla
brodovima i koju su u samoj rijeci pobile kohorte
što su joj se suprotstavile. Tako pobjednici
napadoše bok neprijatelja.
76
44. Et media acie perrupta fugere passim
Othoniani, Bedriacum petentes. Immensum id
spatium, obstructae strage corporum viae, quo plus
caedis fuit: neque enim civilibus bellis capti in
praedam vertunutur. Suetonius Paulinus et Licinius
Proculus diversis itineribus castra vitavere. Vedium
Aquilam tertiae decimae legionis lega-tum irae
militum inconsultus pavor obtulit. Multo adhuc die
vallum ingressus clamore seditiosorum et fugacium
cir-cumstrepitur; non probris, non manibus
abstinent; deser-torem proditoremque increpant,
nullo proprio crimine eius, sed more volgi suum
quisque flagitium aliis obiectan-tes. Titianum et
Celsum nox iuvit, dispositis iam excubiis
compressisque militibus, quos Annius Gallus
consilio pre-cibus auctoritate flexerat, ne super
cladem adversae pugnae suismet ipsi caedibus
saevirent: sive finis bello venisset seu resumere
arma mallent, unicum victis in con-sensu
levamentum. Ceteris fractus animus: praetorianus
miles non virtute se, sed proditione victum
fremebat: ne Vitellianis quidem incruentam fuisse
victoriam, pulso equite, rapta legionis aquila;
superesse cum ipso Othone militum quod trans
Padum fuerit, venire Moesicas legio-nes, magnam
exercitus partem Bedriaci remansisse; hos certe
nondum victos et, si ita ferret, honestius in acie pe-
rituros. His cogitationibus truces aut pavidi
extrema desperatione ad iram saepius quam in
formidinem sti-mulabantur.
45. At Vitellianus exercitus ad quintum a Bedriaco
lapidem consedit, non ausis ducibus eadem die
obpugna-tionem castrorum; simul voluntaria
deditio sperabatur:
sed expeditis et tantum ad proelium egressis
munimentum fuere arma et victoria. Postera die
haud ambigua Otho-niani exercitus voluntate et,
qui ferociores fuerant, ad paenitentiam
inclinantibus missa legatio; nec apud duces
Vitellianos dubitatum, quo minus pacem
concederent. Legati paulisper retenti: ea res
haesitationem attulit igna-ris adhuc an
impetrassent. Mox remissa legatione patuit vallum.
Tum victi victoresque in lacrimas effusi, sortem
civilium armorum misera laetitia detestantes; isdem
tento-riis alii fratrum, alii propinquorum volnera
fovebant: spes et praemia in ambiguo, certa funera
et luctus, nec quis-
44. A pošto je probijena sredina bojne vrste,
otonovci se listom dadoše u bijeg hiteći u Bedrijak.
Nedogledna to bijaše udaljenost; ceste, tamo gdje
je krvoproliće bilo veće, zakrĉene hrpama tjelesa: u
graĊanskim se naime ratovima zarobljenici ne
pretvaraju u plijen. Svetonije Paulin i Licinije
Prokul posve se drugim putovima uklo-niše taboru.
Vedija Akvilu, legata trinaeste legije, nepro-
mišljen strah izloţi srdţbi vojnika. Za poodmakla
dana stupio je na nasip gdje ga vikom napadnu
buntovnici i bjegunci; ne poštede ga ni pogrda ni
šaka. Izgrde ga kao prebjega i izdajnika, ni zbog
kakve njegove osobne kri-vice, već zbog obiĉaja
svjetine da svatko svoju sramotu predbacuje
drugima. Ticijana i Celza spasi noć, pošto su već
bile porazmještene straţe i smireni vojnici koje je
Anije Gal razloţnim savjetom, molbama i ugledom
sklo-nio da, povrh poraza u nesretnoj bici, ne
bjesne u krvo-proliću vlastitih Ijudi: »Bilo da je
ratu došao kraj, bilo da vole ponovo pograbiti
oruţje, pobijeĊenima je u slozi jedino olakšanje.«
Ostalima nestade srĉanosti: pretorijski je vojnik
mrmljao da nije nadvladan junaštvom veĉ izda-
jom: »Pa m vitelijevcima pobjeda nije bila bez
krvi, jer im je odbijeno konjaništvo, ugrabljen
legijski orao. Pre-ostali su s Otonom samim vojnici
što se nalaze preko Pada, pristiţu mezijske legije,
velik je dio vojske ostao u Bedrijaku. Ti zasigurno
još nisu pobijeĊeni i, ako tako mora biti, na ĉasniji
će naĉin poginuti u borbi.« Ovakvim
razmišljanjima u gnjevnih ili zdvojnih u krajnjem
se oĉaju ĉešće pobuĊivala srdţba negoli strah.
45. A vitelijevska se vojska utabori kod petog
miljo-kaza od Bedrijaka, jer se vojskovode ne
usudiše istoga dana napasti tabor; ujedno se
oĉekivala i dragovoljna pre-daja. No premda su bili
1ako naoruţani i izašli samo u bitku, zakon su im
bili oruţje i pobjeda. Slijedećega dana, kad je u
otonovskoj vojsci nestalo kolebljivosti i kad su i
oni ratoborniji naginjali kajanju, upućeno je
poslanstvo. A kod vitelijevskih vojskovoĊa nije
bilo dvoumljenja hoće li im dopustiti mir. Poslanici
su neko vrijeme zadr-ţani; ta zgoda izazva u njih
zabunu, jer još uvijek nisu znali jesu li postigli
svrhu. Uskoro je izaslanstvo otpu-šteno, i vrata se
na bedemu otvoriše. Tada pobijeĊeni i pobjednici
briznuše u plaĉ, proklinjući u sjetnoj radosti udes
graĊanskih ratova. U istim su šatorima jedni vidali
rane svoje braće, drugi svojih rodaka. Nada i
nagrade
77
quam adeo mali expers, ut non aliquam mortem
maere-ret. Requisitum Orfidii legati corpus honore
solito crema-tur; paucos necessarii ipsorum
sepelivere, ceterum volgus super humum relictum.
46. Opperiebatur Otho nuntium pugnae
nequaquam trepidus et consilii certus. Maesta
primum fama, dein pro-fugi e proelio perditas res
patefaciunt. Non expectavit militum ardor vocem
imperatoris; bonum haberet animum iubebant:
superesse adhuc novas vires, et ipsos extrema
passuros ausurosque. Neque erat adulatio: ire in
aciem, excitare partium fortunam furore quodam et
instinctu fla-grabant. Qui procul adstiterant,
tendere manus, et pro-ximi prensare genua,
promptissimo Plotio Firmo. Is prae-torii praefectus
identidem orabat, ne fidissimum exerci-tum, ne
optime meritos milites desereret: maiore animo
tolerari adversa quam relinqui; fortes et strenuos
etiam contra fortunam insistere spei, timidos et
ignavos ad desperationem formidine properare.
Quas inter voces ut flexerat voltum aut induraverat
Otho, clamor et gemitus. Nec praetoriani tantum,
proprius Othonis miles, sed prae-missi e Moesia
eandem obstinationem adventantis exerci-tus,
legiones Aquileiam ingressas nuntiabant, ut nemo
dubitet potuisse renovari bellum atrox lugubre
incertum victis et victoribus.
47. Ipse aversus a consiliis belli 'Hunc' inquit
'animum, hanc virtutem vestram ultra periculis
obicere nimis grande vitae meae pretium puto.
Ouanto plus spei ostenditis, si vivere placeret, tanto
pulchrior mors erit. Experti in vicem sumus ego ac
fortuna. Nec tempus computaveritis:
difficilius est temperare felicitati, qua te non putes
diu usurum. Civile bellum a Vitellio coepit, et ut de
princi-patu certaremus' armis, intium illic fuit: ne
plus quam semel certemus, penes me exemplum
erit; hinc Othonem posteritas aestimet. Fruetur
Vitellius fratre coniuge libe-ris: mihi non ultione
neque solaciis opus est. Alii diutius imperium
tenuerint: nemo tam fortiter reliquerit. An ego
tantum Romanae pubis, tot egregios exercitus
sterni rur-
bijahu nesigurne, pouzdani pokopi i ţalosti, i nitko
ne bijaše tako lišen nesreće da ne bi tugovao nad
kakvom smrću. Potraţeno je tijelo legata Orfidija i
spaljeno uz uobiĉajenu poĉast. Nekolidnu
pokopaše njihovi prijatelji, ostalo je mnoštvo
ostavljeno na zemlji.
46. Oton oĉekivaše glasnike bitke nimalo
preplašen i siguran u svoju odluku. Tuţan glas u
poĉetku, zatim bje-gunci iz bitke, otkriju mu da je
sve propalo. Vatrenost vojnika nije ĉekala na glas
vrhovnog zapovjednika. Pozi-vahu ga neka ne gubi
samopouzdanje. »Preostale su još uvijek svjeţe
snage, a i sami su spremni preuzeti na se i odvaţiti
se na krajnje pogibli.« 1 ne bijaše to umiljavanje;
izgarali su u nekom bijesu i oduševljenju da idu u
borbu, da uzdignu sreću stranke. Oni koji su stajali
podalje poĉeše prema njemu pmţati ruke, a najbliţi
ga stadoše hvatati za koljena; najspremnijim se
pokaza Plocije Firmo. On ga je kao pretorijski
prefekt iznova molio da najodaniju vojsku,
prezasluţne vojnike, ne ostavlja na cjedilu. »Veće
hrabrosti treba da se podnesu nesreće negoli da se
napuste. Hrabri i odluĉni protiv sudbine ustraju u
nadi, plašljivi i mlitavi u strahu ţure u oĉaj.« Za tih
rijeĉi, kako bi Oton smekšao ili ukoĉio izraz lica -
kli-canje i jecaji. 1 ne samo pretorijanci, vlastiti
Otonovi voj-nici, nego i oni koji su iz Mezije
poslani naprijed javljahu da je u vojske koja dolazi
jednaka postojanost, da su legije ušle u Akvileju, te
nitko ne sumnja da se mogao obnoviti rat, strašan,
ţalostan, neizvjestan pobijeĊenima i pobjednicima.
47. Odvrativši se od misli na rat, Oton reĉe: »0vu
srĉanost, ovu hrabrost vašu i dalje izvrgavati
pogiblima mislim da je odveć velika cijena za moj
ţivot. Koliko je više nade, na koju ukazujete, ako
bih odluĉio ţivjeti, toliko će plemenitija biti smrt.
Iskušasmo jedno drugo ja i sudbina. Ne
proraĉunavajte vrijeme. Teţe se obuzdati u sreći,
kad misliš da se njome nećeš dugo koristiti. Gra-
Ċanski je rat potekao od Vitelija, i mada smo se o
prvenstvo borili oruţjem, poĉetak je bio ondje. 1 da
se ne bismo nadmetali više negoli jedanput, ja ću
prednjaĉiti primjerom. Po tome neka potomstvo
prosuĊuje Otona. Neka se veseli Vitelije bratu,
ţeni, djeci. Meni ne treba ni osvete ni utjehe. Drugi
neka drţe vlast, nitko neka je tako hrabro ne
napušta. Zar bih ja dopustio da se toliko rimske
mladosti, toliko izvrsne vojske ponovo zatire i
78
sus et rei publicae eripi patiar? Eat hic mecum
animus, tamquam perituri pro me fueritis, sed este
superstites. Nec diu moremur, ego incolumitatem
vestram, vos con-stantiam meam. Plura de extremis
loqui pars ignaviae est. Praecipuum destinationis
meae documentum habete, quod de nemine queror;
nam incusare deos vel homines eius est, qui vivere
velit.'
48. Talia locutus, ut cuique aetas aut dignitas,
comiter appellatos, irent propere neu remanendo
iram victoris asperarent, iuvenes auctoritate, senes
precibus movebat, placidus ore, intrepidus verbis,
intempestivas suorum lacrimas coercens. Dari
naves ac vehicula abeuntibus iubet; libellos
epistulasque studio erga se aut in Vitellium
contumeliis insignes abolet; pecunias distribuit
parce nec ut periturus. Mox Salvium Cocceianum,
fratris filium prima iuventa, trepidum et maerentem
ultro solatus est laudando pietatem eius, castigando
formidinem: an Vitel-lium tam immitis animi fore,
ut pro incolumi tota domo ne hanc quidem sibi
gratiam redderet? Mereri se festinato exitu
clementiam victoris; non enim ultima desperatione,
sed poscente proelium exercitu remisisse rei
publicae novissimum casum. Satis sibi nominis,
satis posteris suis nobilitatis quaesitum. Post
luolios Claudios Servios se pri-mum in familiam
novam imperium intulisse: proinde erecto animo
capesseret vitam, neu patruum sibi Otho-nem
fuisse aut oblivisceretur umquam aut nimium
memi-nisset.
49. Post quae dimotis omnibus paulum requievit.
Atque illum supremas iam curas animo voluntatem
repens tu-multus avertit, nuntiata consternatione ac
licentia mili-tum; namque abeuntibus exitium
minitabantur, atrocis-sima in Verginium vi, quem
clausa domo obsidebant. Increpitis seditionis
auctoribus regressus vacavit abeun-tium adloquiis,
donec omnes inviolati digrederentur.
Vesperascente die sitim haustu gelidae aquae
sedavit. Tum adlatis pugionibus, cum utrumque
pertemptasset, alterum capiti subdidit. Et explorato
iam profectos ami-cos, noctem quietam, utque
adfirmatur, non insomnem egit: luce prima in
ferrum pectore incubuit. Ad gemitum morientis
ingressi liberti servique et Plotius Firmus prae-torii
praefectus unum volnus invenere. Funus
maturatum;
grabi od drţave? Neka sa mnom ode ova svijest
kako ste za me htjeli poći u smrt, ali ostanite na
ţivotu. Nemojmo dugo zadrţavati, ja vašu
sigurnost, vi moju odluĉnost. Trošiti više rijeĉi o
posljednjim stvarima odlika je malo-dušnosti.
Izvanredan dokaz moje odluke imate u tome što se
ni na koga ne tuţim: jer, optuţivati bogove ili Ijude
odlika je onoga koji ţeli ţivjeti.«
48. Izrekavši to, obrati im se prijazno, prema
njihovoj dobi i dostojanstvu, i reĉe neka odu ţurno
i neka svojim zadrţavanjem ne uvećavaju srdţbu
pobjednika, poticaše mladiće svojim ugledom,
starce molitvama, sa smirenim licem, staloţenim
rijeĉima, spreĉavajući nepriliĉne suze svojih
pratilaca. Zapovjedi da se onima koji odlaze dadu
brodovi i kola. Molbenice i pisma, koja su se
isticala naklonošću prema njemu ili uvredama
prema Viteliju, uništi. Novac podijeli štedljivo i
kao da nema namjeru umrijeti. Potom još utješi i
Salvija Kokcejana, bratova sina, u prvoj mladosti,
prestrašena i ţalosna, hvaleći nje-govu privrţenost,
prekoravajući strah: »Zar će Vitelije biti tako
nesmiljena srca da mu za spas ĉitave obitelji ne
uzvrati m tom zahvalnošću? Prenagljenom smrću
zaslu-ţuje milostivost pobjednika. Nije naime u
krajnjem oĉaju nego u trenutku kad je vojska
traţila bitku prištedio drţavi posljednju nesreću.
Dosta je sebi namakao slave, dosta potomcima
svojim plemstva. Poslije Julijevaca, Klaudijevaca,
Servijevaca, prvi je on unio u novu obitelj carsku
vlast. Stoga neka se odluĉno primi ţivota i neka
nikada ne zaboravi da mu je Oton bio stric, niti se
toga odviše sjeća.«
49. Nakon toga, otpustivši sve, malo otpoĉine. 1
dok mu je duh bio već zaokupljen mislima o smrti,
prekine ga iznenadna buka na glas o pobuni i
razuzdanosti vojnika. Onima koji su odlazili
prijetili su naime smrću, najnemi-losrdnije
nasrnuvši na Verginija, kojega su opsijedali u
zatvorenoj kući. Izgrdivši zaĉetnike pobune, vrati
se i ostade u razgovoru s onima koji su odlazili,
dok se svi nepovrijeĊeni ne raziĊoše. Predveĉer
utaţi ţeĊ gutljajem studene vode. Tada mu
donesoše bodeţe; kad provjeri oba, jedan metne
pod glavu. Pošto sazna da su prijatelji otputovali,
mirnu noć, kao što tvrde, provede u snu. U osvit
zore nasloni se prsima na ţeljezo. Na jecaj
umirućeg izaĊoše oslobodenici i robovi, te Plocije
Firmo, pretorski prefekt, i pronaĊoše jednu ranu.
Pogreb je obavljen na
79
ambitiosis id precibus petierat, ne amputaretur
caput ludi-brio futurum. Tulere corpus praetoriae
cohortes cum lau-dibus et lacrimis volnus
manusque eius exosculantes. Qui-dam militum
iuxta rogum interfecere se, non noxa neque ob
metum, sed aemulatione decoris et caritate
principis. Ac postea promisce Bedriaci Placentiae
aliisque in castris celebratum id genus mortis.
Othoni sepulchrum exstruc-tum modicum et
mansurum. Hunc vitae finem habuit sep-timo et
tricensimo aetatis anno.
50. Origo illi e municipio Ferentio, pater
consularis, avus praetorius; maternum genus impar
nec tamen inde-corum. Pueritia ac iuventa, qualem
monstravimus. Duo-bus facinoribus, altero
flagitiosissimo, altero egregio, tan-tundem apud
posteros meruit bonae famae quantum malae. Ut
conquirere fabulosa et fictis oblectare legen-tium
animos procul gravitate coepti operis crediderim,
ita volgatis traditisque demere fidem non ausim.
Die, quo Bedriad certabatur, avem invisitata specie
apud Regium Lepidum celebri luco consedisse
incolae memorant, nec deinde coetu hominum aut
circumvolitantium alitum terri-tam pulsamve,
donec Otho se ipse interficeret; tum abla-tam ex
oculis: et tempora reputantibus initium finemque
miraculi cum Othonis exitu competisse.
51. In funere eius novata luctu ac dolore militum
sedi-tio, nec erat qui coerceret. Ad Verginium
versi, modo ut reciperet imperium, nunc ut
legatione apud Caecinam ac Valentem fungeretur,
minitantes orabant: Verginius per aversam domus
partem furtim degressus inrumpentes fru-stratus
est. Earum quae Brixelli egerant cohortium preces
Rubrius Gallus tulit, et venia statim impetrata,
conceden-tibus ad victorem per Flavium Sabinum
iis copiis, quibus praefuerat.
52. Posito ubique bello magna pars senatus
extremum discrimen adiit, profecta cum Othone ab
urbe, dein Muti-nae relicta. Illuc adverso de proelio
adlatum: sed milites ut falsum rumorem
aspernantes, quod infensum Othoni senatum
arbitrabantur, custodire sermones, voltum habi-
tumque trahere in deterius; conviciis postremo ac
probris
brzinu. Traţio je to nametljivim molbama, da mu
ne bi odsjekli glavu, nekom za igraĉku. Tijelo
ponesoše preto-rijske kohorte, s pohvalama i
suzama, cjelivajući ranu i njegove ruke. Neki se od
vojnika ubiše kraj lomaĉe, ne zbog krivice ili straha
nego iz nadmetanja u junaštvu i iz Ijubavi prema
vladaru. 1 nakon toga, bez razlike, u Bedri-jaku i
Placenciji, kao i u drugim taborima, uĉestao je •
takav naĉin smrti. Otonu je podignuta skromna i
trajna grobnica.
Takav mu je bio svršetak u trideset i sedmoj godini
ţivota.
50. Porijeklom bijaše iz gradića Ferencija, otac
bivši konzul, djed bivši pretor. Materin rod
neugledniji, ne ipak sramotan. Djeĉaštvo i mladost
onakva kakvom je prikazasmo. Dvama ĉinima,
jednim vrlo sramotnim, dru-gim izvanrednim,
stekao je kod potomstva upravo toliko dobra koliko
i loša glasa. Mada vjerujem da bi bilo daleko od
ozbiljnosti zapoĉeta djela pretraţivati priĉanji-ma i
izmišljotinama naslaĊivati srca ĉitatelja, ipak se ne
bih usudio lišiti vjerodostojnosti saopćenja i
predanja. Ţitelji spominju da se onoga dana kad se
u Bedrijaku vodila borba u vrlo posjećenu gaju kod
Regija Lepida nastanila ptica neobiĉna izgleda, i da
je otada nije prepla-šila ni otjerala ni strka Ijudi ni
oblijetanje drugih ptica, sve dok Oton sam sebe
nije ubio; tada je nestala s oĉiju, a onima koji su
proraĉunavali vrijeme, poĉetak da se i kraj ĉuda
podudario s Otonovom smrcu.
51. Na pogrebu se njegovu, iz ţalosti i bola, obnovi
pobuna vojnika, i ne bijaše tko da je zaustavi.
Obrativši se Verginiju, prijeteći moljahu, ĉas da
prihvati carsku vlast ĉas da bude u poslanstvu kod
Cecine i Valensa. Ver-ginije se kradomice udalji
kroz straţnju stranu kuće i obmane napadaĉe.
Molbe kohorata koje su boravile u Brikselu prenio
je Rubrije Gal, i smjesta ishodiše opro-štenje, dok
su posredstvom Ravija Sabina k pobjedniku
istovremeno prelazile one ĉete kojima je on
zapovijedao.
52. Pošto je posvuda prestao rat, velik je dio senata
upao u krajnju opasnost krenuvši s Otonom iz
grada, a potom ostavši u Mutini. Tamo je stigla
vijest o nesretnoj bici. No vojnici, prezrivo je
odbacujući kao laţnu glasinu, budući da smatrahu
kako je senat ogorĉen na Otona, sta-doše paziti na
razgovore, pogled i drţanje tumaĉiti u loši-jem
svjetlu; naposljetku su psovkama i pogrdama traţili
80
causam et initium caedis quaerebant, cum alius
insuper metus senatoribus instaret, ne praevalidis
iam Vitellii par-tibus cunctanter excepisse
victoriam crederentur. Ita tre-pidi et utrimque anxii
coeunt, nemo privatim expedito consilio, inter
multos societate culpae tutior. Onerabat paventium
curas ordo Mutinensis arma et pecuniam offe-
rendo, appellabatque patres conscriptos
intempestivo honore.
53. Notabile iurgium fuit, quo Licinius Caecina
Mar-cellum Eprium ut ambigua disserentem
invasit. Nec ceteri sententias aperiebant: sed
invisum memoria delationum expositumque ad
invidiam Marcelli nomen inritaverat Caecinam, ut
novus adhuc et in senatum nuper adscitus magnis
inimicitiis claresceret. Moderatione meliorum di-
rempti. Et rediere omnes Bononiam, rursus
consiliaturi;
simul medio temporis plures nuntii sperabantur.
Bono-niae, divisis per itinera qui recentissimum
quemque per-cunctarentur, interrogatus Othonis
libertus causam digres-sus habere se suprema eius
mandata respondit; ipsum viventem quidem
relictum, sed sola posteritatis cura et abruptis vitae
blandimentis. Hinc admiratio et plura inter-rogandi
pudor, atque omnium animi in Vitellium inclina-
vere.
54. Intererat consiliis frater eius L. Vitellius seque
iam adulantibus offerebat, cum repente Coenus
libertus Nero-nis atroci mendacio universos
perculit, adfirmans super-ventu quartae decimae
legionis, iunctis a Brixello viribus, caesos victores,
versam partium fortunam. Causa fingendi fuit, ut
diplomata Othonis, quae neglegebantur, laetiore
nuntio revalescerent. Et Coenus quidem raptim in
urbem vectus paucos post dies iussu Vitellii poenas
luit: sena-torum periculum auctum credentibus
Othonianis militibus vera esse quae adferebantur.
Intendebat formidinem, quod publici consilii facie
discessum Mutina desertaeque partes forent. Nec
ultra in commune congressi sibi quis-que
consuluere, donec missae a Fabio Valente epistulae
demerent metum. Et mors Othonis quo laudabilior,
eo velocius audita.
razlog i povod za krvoproliće, kad li senatorima
zaprijeti povrh toga i druga opasnost: moglo se
ĉiniti, budući da je Vitelijeva stranka bila već
veoma jaka, kako su oklijeva-iući prihvatili
pobjedu. Uzdrhtali tako i u strahu od obiju strana,
sabraše se ne imajući nitko posebno pripremljena
nauma, u mnoštvu, zbog ortaštva u krivici,
sigurniji. Brige je plašljivaca uvećavalo gradsko
vijeće mutinsko nudeći oruţje i novac i nazivajući
ih - nezgodnom poĉašću -sabranim ocima.
53. Znamenita je bila kavga u kojoj je Licinije
Cecina riapao Marcela Eprija zbog dvosmislena
govora; no ostali nisu tako otvoreno oĉitovali svoja
mišljenja. Omraţeno zbog sjećanja na prokazivanja
i izvrgnuto mrţnji, Marce-lovo je ime draţilo
Cecinu da se, kao novajlija dotad i nedavno
primljen u senat, proĉuje po velikim neprija-
teljstvima. Osujećeni su zahvaljujući umjerenosti
ĉestiti-jih. 1 vratiše se svi u Bononiju da se ponovo
posavjetuju. Za to se vrijeme nadahu i brojnijim
vijestima. U Bono-niji, gdje porazmjestiše Ijude po
putovima da ispituju sva-kog novog pridošlicu,
Otonov osloboĊenik, upitan, odgo-vori da su mu
razlog odlaska posljednji njegovi nalozi;
ostavljen da je doduše na ţivotu, ali samo iz brige
za nje-govu buduću slavu, prikraćen u ţivotnim
poslasticama. Nato nasta ĉuĊenje i stid da se dalje
ispituje, i srca se svih prikloniše Viteliju.
54. Skupštini bijaše nazoĉan brat njegov Lucije
Vite-lije, i već se nuĊaše ulizicama, kad li
nenadano Cen, oslo-bodenik Neronov, strašnom
laţi zaprepasti sve tvrdeći da su dolaskom
ĉetrnaeste legije, kojoj se pridruţiše snage iz
Briksela, sasjeĉeni pobjednici, da se okrenula sreća
stranke. Izmišljanju je bio razlog da povelje, koje
su ostale nezapaţene, zahvaljujući veselijoj vijesti
opet ste-knu punu valjanost. Cena meĊutim ţurno
odvedoše u Grad gdje poslije nekoliko dana po
Vitelijevoj zaovijedi plati kaznu. Pogibelj je
senatora uvećana, jer su oto-novski vojnici
vjerovali da je istinito ono što se dojavlji-valo.
Umnoţavalo je stravu i to što su se pod vidom
javne odluke udaljili iz Mutine i napustili stranku.
Ne okuplja-jući se više zajedno svatko je mislio na
sebe, dok pismo poslano od Fabija Valensa ne
odagna strah. A smrt Oto-nova, što je bila hvale
dostojnija, to se brţe proĉula.
81
 55. At Romae nihil trepidationis; Ceriales ludi ex
more spectabantur ut cessisse Othonem et a Flavio
Sabino prae-fecto urbis quod erat in urbe militum
[in] sacramento Vitellii adactum certi auctores in
theatrum adtulerunt. Vitellio plausere; populus cum
lauru ac floribus Galbae imagines circum templa
tulit, congestis in modum tumuli coronis iuxta
lacum Curti, quem locum Galba moriens sanguine
infecerat. In senatu cuncta longis aliorum prin-
cipatibus composita statim decernuntur; additae
erga Ger-manicos exercitus laudes gratesque et
missa legatio, quae gaudio fungeretur. Recitatae
Fabii Valentis epistulae ad consules scriptae haud
immoderate: gratior Caecinae modestia fuit, quod
non scripsisset.
56. Ceterum Italia gravius atque atrocius quam
bello adflictabatur. Dispersi per municipia et
colonias Vitelliani spoliare rapere, vi et stupris
polluere; in omne fas nefas-que avidi aut venales
non sacro, non profano abstinebant. Et fuere qui
inimicos suos specie militum interficerent, ipsique
milites regionum gnari refertos agros, dites domi-
nos in praedam aut, si repugnatum foret, ad
excidium destinabant, obnoxiis ducibus et
prohibere non ausis. Minus avaritiae in Caecina,
plus ambitionis: Valens ob lucra et quaestus
infamis eoque alienae etiam culpae dis-simulator.
lam pridem adtritis Italiae rebus tanta peditum
equitumque vis damnaque et iniuriae aegre
tolerabantur.
57. Interim Vitellius victoriae suae nescius ut ad
inte-grum bellum reliquas Germanici exercitus
vires trahebat. Pauci veterum militum in hibernis
relicti, festinatis per Gallias dilectibus, ut
remanentium legionum nomina supplerentur. Cura
ripae Hordeonio Flacco permissa; ipse e Britannico
dilectu octo milia sibi adiunxit. Et paucorum
dierum iter progressus prosperas apud Bedriacum
res ac morte Othonis concidisse bellum accepit:
vocata contione virtutem militum laudibus
cumulat. Postulante exercitu, ut libertum suum
Asiaticum equestri dignitate donaret, inhonestam
adulationem compescit; dein mobilitate inge-nii,
quod palam abnuerat, inter secreta convivii
largitur,
55. U Rimu meĊutim nikakve uznemirenosti.
Gledane su uobiĉajene Cererine igre. Ĉim su
pouzdani svjedoci u kazalište dojavili da je Oton
preminuo i da je Flavije Sabin, gradski prefekt,
zakletvom obavezao vojnike u gradu na vjernost
Viteliju, zapljeskaše Viteliju. Narod ponese po
hramovima slike Galbine u lovoru i cvijeću i zgrnu
vijence u obliku grobne humke kod Kurcijeva
zdenca, mjesta koje je Galba, umirući, bio omastio
svo-jom krvlju. U senatu smjesta su proglašene sve
odluke stvorene za dugotrajnih prethodnih vlasti.
Dodane su pohvale i zahvale germanskim
vojskama i upućeno iza-slanstvo da iskaţe duţno
veselje. Proĉitana su pisma Fabija Valensa,
napisana senatorima priliĉno umjereno. Draţa je
bila Cecinina suzdrţanost, što nije pisao.
56. Italija je pak bila muĉena teţe i strahovitije
negoli u ratu. Rasuti po municipijima i kolonijama,
vitelijevci stadoše plijeniti, otimati, ĉiniti nasilja i
obešĉašćenja. Pohlepni na sve dopušteno i
nedopušteno ili potkupljivi ne suzdrţavahu se ni od
svetoga ni od nesvetoga. Bilo je i takvih koji su
protivnike svoje ubijali kao toboţnje voj-nike, a
vojnici sami, dobro poznajući kraj, odabirali su
krcata polja, bogate posjednike sebi za plijen ili,
ako bi naišli na otpor, za uništenje, dok su
vojskovoĊe bili veza-nih ruku i nisu im se ništa
usudili braniti. U Cecine, manje pohlepe, više
ĉastoljublja. Valens, ozloglašen zbog potkradanja i
gramzljivosti, prikrivaše i tuĊu krivicu. Budući da
blagostanje Italije već odavna bijaše iscrpeno,
takva se sila pješaka i konjanika, štete i nasilja,
teško podnošahu.
57. U meĊuvremenu je Vitelije, ne znajući za svoju
pobjedu, okupljao preostale snage germanske
vojske, kao da je rat neodluĉen. Nekolicina starih
vojnika ostavljena je u zimovnicima, dok se po
Galijama ţurno obavljalo novaĉenje da bi se
popunili sastavi zaostalih legija. Nad-zor nad
obalom prepušten je Hordeoniju Flaku. On sam
pridruţi sebi osam tisuća od britanskih novaka. 1
prešavši put od nekoliko dana, sazna za povoljne
dogaĊaje kod Bedrijaka, te da je smrću Otonovom
prestao rat. Sazvavši skupštinu, obaspe pohvalama
junaštvo vojnika. lako je vojska traţila od njega da
svoga osloboĊenika Azijatika nadari viteškim
dostojanstvom, on priguši besramno las-kanje.
Potom, zbog prevrtljive ćudi, ono što je u javnosti
uskratio, podari u uţem krugu prilikom gozbe, te
poĉasti
82
honoravitque Asiaticum anulis, foedum mancipium
et malis artibus ambitiosum.
58. Isdem diebus accessisse partibus utramque
Maure-taniam, interfecto procuratore Albino,
nuntii venere. Lucceius Albinus a Nerone
Mauretaniae Caesariensi prae-positus, addita per
Galbam Tingitanae provinciae admini-stratione,
haud spernendis viribus agebat. Decem novem
cohortes, quinque alae, ingens Maurorum numerus
ade-rat, per latrocinia et raptus apta bello manus.
Caeso Galba in Othonem pronus nec Africa
contentus Hispaniae angusto freto diremptae
imminebat. Inde Cluvio Rufo metus, et decimam
legionem propinquare litori ut trans-missurus
iussit; praemissi centuriones, qui Maurorum ani-
mos Vitellio conciliarent. Neque arduum fuit,
magna per provnicias Germanici exercitus fama;
spargebatur insuper, spreto procuratoris vocabulo
Albinum insigne regis et lubae nomen usurpare.
59. Ita mutatis animis Asinius Pollio alae
praefectus, e fidissimis Albino, et Festus ac Scipio
cohortium praefecti opprimuntur: ipse Albinus,
dum e Tingitana provincia Caesariensem
Mauretaniam petit, in adpulsu litoris truci-datus;
uxor eius cum se percussoribus obtulisset, simul
interfecta est, nihil eorum quae fierent Vitellio
anqui-rente: brevi auditu [vi] quamvis magna
transibat, impar curis gravioribus.
Exercitum itinere terrestri pergere iubet: ipse Arare
flu-mine devehitur, nullo principali paratu, sed
vetere ege-state conspicuus, donec lunius Blaesus
Lugudunensis Gal-liae rector, genere inlustri.
largus animo et par opibus, cireumdaret principi
ministeria comitaretur liberaliter, eo ipso ingratus,
quamvis odium Vitellius vernilibus blandi-tiis
velaret. Praesto fuere Luguduni victricium
victarum-que partium duces. Valentem et
Caecinam pro contione laudatos curuli suae
circumposuit. Mox universum exerci-tum occurrere
infanti filio iubet, perlatumque et paluda-mento
opertum sinu retinens Germanicum appellavit cin-
Azijatika prstenjem - odvratna roba i slavohlepna
splet-kara.
58. Istih dana pristigoše vijesti da su nakon
ubojstva prokuratora Albina stranci pristupile obje
Mauretanije. Lukcej Albin, postavljen od Nerona
za namjesnika Ceza-rejske Mauretanije, pošto mu
Galba doda upravu Tingi-tanske Provincije,
raspolagaše nimalo zanemarivim sna-gama. Pri
ruci mu stajaše devetnaest kohorata, pet ala, golem
broj Maura - ĉeta po razbojstvima i grabeţu pri-
kladna za rat.
Nakon ubojstva Galbe, naklonjen Otonu i
nezadovoljan Afrikom, poĉeo je prijetiti Hispaniji
od koje ga je raz-dvajao tek morski tjesnac. Odatle
nasta opasnost za Klu-vija Rufa, te on zapovjedi da
se deseta legija primakne obali, kao da se s njom
namjerava prebaciti. Naprijed su poslani centurioni
da pridobijaju Maure za Vitelija. A to nije bilo
teško, jer je po provincijama germanska vojska
uţivala veliku slavu. Povrh svega širen je glas da je
Albin odbacio naziv prokuratora i da prisvaja
kraljevsko odliĉje i ime Jube.
59. Pošto se tako raspoloţenje promijenilo,
napadnuti su Azinije Polion, prefekt ale, jedan od
najodanijih Albi-novih Ijudi, te Festo i Scipion,
prefekti kohorata. Sam Albin, dok je hitao brodom
iz Tingitanske Provincije u Cezarejsku
Mauretaniju, smaknut je kad je pristao uz obalu;
ubijena je ujedno i njegova ţena, jer se suprotsta-
vila krvnicima, dok Vitelije ništa od toga što se
zbivalo nije sudbeno istraţivao. Površnim je
slušanjem prelazio preko ma kako vaţnih dogaĊaja,
nedorastao ozbiljnijim zadacima.
Zapovjedi da vojska produţi kopnenim putom.
Sam otplovi rijekom Ararom, ni sa kakvom
vladarskom opre-mom, već upadljiv po prijašnjem
uboštvu, dok Junije Blez, upravitelj Lugdunske
Galije, znamenita roda, da-reţljiv i bogat, ne okruţi
vladara dvorskim sluţbenicima i dostojno ga
isprati, postavši upravo zbog toga nemio, premda je
Vitelije prikrivao mrţnju neukusnim laskama. U
Lugudunu mu se doĊoše pokloniti voĊe
pobjedniĉke i pobijeĊene stranke. Valensa i
Cecinu, pohvalivši ih pred skupštinom, posadi oko
svoje kurulske stolice. Zatim zapovijedi da ĉitava
vojska ode ususret nejakom mu sinu;
kad ga donesoše pokrivena vojniĉkom kabanicom,
on ga drţeći u krilu, nazva Germanikom i okiti
svim odliĉjima
83
xitque cunctis fortunae principalis insignibus.
Nimius honos inter secunda rebus adversis in
solacium cessit.
60. Tum interfecti centuriones promptissimi
Othonia-norum, unde praecipua in Vitellium
alienatio per Illyricos exercitus; simul ceterae
legiones contactu et adversus Germanicos milites
invidia bellum meditabantur. Sueto-nium Paulinum
ac Licinium Proculum tristi mora squali-dos tenuit,
donec auditi necessariis magis defensionibus quam
honestis uterentur. Proditionem ultro imputabant,
spatium longi ante proelium itineris, fatigationem
Otho-nianorum, permixtum vehiculis agmen ac
pleraque for-tuita fraudi suae adsignantes. Et
Vitellius credidit de per-fidia et fidem absolvit.
Salvius Titinus Othonis frater nullum discrimen
adiit, pietate et ignavia excusatus. Mario Celso
consulatus servatur: sed creditum fama
obiectumque mox in senatu Caecilio Simplici,
quod eum honorem pecunia mercari, nec sine
exitio Celsi, voluisset:
restitit Vitellius deditque postea consulatum
Simplici innoxium et ine(m}ptum. Trachalum
adversus criminan-tes Galeria uxor Vitellii
protexit.
61. Inter magnorum virorum discrimina,
pudendum dictu, Mariccus quidam, e plebe
Boiomm, inserere sese fortunae et provocare arma
Romana simulatione numi-num ausus est. Iamque
adsertor Galliarum et deus (nomen id sibi
indiderat) concitis octo milibus hominum proximos
Aeduorum pagos trahebat, cum gravissima civi-tas
electa iuventute, adiectis a Vitellio cohortibus,
fanati-cam multitudinem disiecit. Captus in eo
proelio Mariccus;
ac mox feris obiectus quia non laniabatur, stolidum
volgus inviolabilem credebat, donec spectante
Vitellio interfectus est.
62. Nec ultra in defectores aut bona cuiusquam
saevi-tum: rata fuere eorum, qui acie Othoniana
ceciderant, testamenta aut lex intestatis: prorsus, si
luxuriae tempera-ret, avaritiam non timeres.
Epularum foeda et inexplebilis libido: ex urbe
atque Italia inritamenta gulae gestabantur
strepentibus ab utroque mari itineribus; exhausti
convi-viorum adparatibus principes civitatum;
vastabantur ipsae civitates; degenerabat a labore ac
virtute miles adsuetu-dine voluptatum et contemptu
ducis. Praemisit in urbem
vladarskog poloţaja. Prevelika dika u sreći postala
je utje-hom u nesreći.
60. Tada su poubijani najratoborniji centurioni
otono-vaca, i odatle se pojavi osobita odvratnost
prema Viteliju kod ilirskih vojski. A i ostale su
legije, zbog zarazna pri-mjera i zavisti prema
germanskim vojnicima, poĉele raz-mišljati o ratu.
Svetonija Paulina i Licinija Prokula, u ţalobnim
odijelima, drţao je u poniţavajućem ĉekanju, dok
se na saslušanju ne posluţiše više iznuĊenim negoli
ĉasnim obranama. Tvrdili su štoviše da imaju
zasluge za izdaju, pripisujući dugotrajnost puta
prije bitke, povorku poremećnu zapreţnim kolima i
mnoštvo sluĉajnosti svojoj lukavštini. 1 Vitelije
povjeruje u nevjeru i vjeru im opro-sti. Salvije
Ticijan nije bio izloţen nikakvu napadu, ispri-ĉan
privrţenošću i strašljivošću. Mariju Celzu ostavljen
je konzulat. No povjerovalo se glasini i predbaĉeno
je potom u senatu Ceciliju Simpleksu što je tu ĉast
htio kupiti novcem, snujući Celzu propast.
Usprotivio se Vite-lije i dao kasnije Simpleksu
konzulat, neopterećen hilo kakvom krivnjom i
nekupljen. Trahala od tuţitelja zaštiti Galerija, ţena
Vitelijeva.
61. U vrijeme opasnosti za znamenite Ijude -
sramotno je to reći - neki Marik iz puka bojskoga
usudio se probiti na visok poloţaj i izazvati rimsko
oruţje glumeći boţansko nadahnuće. 1 već je kao
zaštitnik Galija i bog (to je ime sebi bio nadjenuo)
okupio osam tisuća Ijudi, stao plijeniti susjedna
sela Eduanaca, kad li uvaţena općina izabranom
momĉadi i kohortama, koje im uputi Vitelije,
rastjera pomamnu gomilu. U toj je bici uhvaćen
Marik; a kad je potom baĉen pred zvijeri, budući
da ga ove nisu razderale, glupi ga puk smatraše
nepovredivim, dok ga pred Vitelijevim oĉima ne
ubiše.
62. 1 više se nije bjesnilo protiv odmetnika i bilo
ĉijeg imutka. Poštovale su se oporuke onih koji
padoše u oto-novskoj vojsci ili zakonsko pravo
onih bez oporuka. Jed-nom rijeĉi, da se drţala
prava mjera u raskoši, pohlepe se ne bi trebalo
bojati. Strast za gozbama - odvratna i neza-jaţljiva.
Iz Grada i Italije donosila su se draţila na
proţdrljivost, dok su se putovi s obiju strana mora
orili od vike. Sjajnim pripremama gozbi prvaci su
se gradova pot-puno istrošili. Stradavalo je i samo
graĊanstvo. Odbijao se od napora i junaštva vojnik,
privikavajući se na naslade i prezirući vojskovodu.
U Grad posla oglas, kojim odgaĊa
84
edictum, quo vocabulum Augusti differret,
Caesaris non reciperet cum de potestate nihil
detraheret. Pulsi Italia mathematici; cautum severe,
ne equites Romani ludo et harena polluerentur.
Priores id principes pecunia et saepuius vi
perpulerant, ac pleraque municipia et coloniae
aemulabantur coruptissimum quemque
adulescentium pretio inlicere.
63. Sed Vitellius adventu fratris et inrepentibus
domi-nationis magistris superbior et atrocior occidi
Dolabellam iussit, quem in coloniam Aquinatem
sepositum ab Othone rettulimus. Dolabella audita
morte Othonis urbem in-troierat: id ei Plancius
Varus praetura functus, ex intimis Dolabellae
amicis, apud Flavium Sabinum praefectum urbis
obiecit, tamquam rupta custodia ducem se victis
par-tibus ostentasset; addidit temptatam cohortem,
quae Ostiae ageret; nec ullis tantorum criminum
probationibus in paenitentiam versus seram veniam
post scelus quaere-bat. Cunctantem super tanta re
Flavium Sabinum Triaria L. Vitellii uxor, ultra
feminam ferox, terruit, tamquam e periculo
principis famam clementiae adfectaret. Sabinus
suopte ingenio mitis, ubi formido incessisset,
facilis mutatu et in alieno discrimine sibi pavens,
ne adlevasse videretur, impulit ruentem.
64. Igitur Vitellius metu ed odio, quod Petroniam
uxo-rem eius mox Dolabella in matrimonium
accepisset, voca-tum per epistulas vitata Flaminiae
viae celebritate dever-tere Interamnium atque ibi
interfici iussit. Longum inter-fectori visum: in
intinere ac taberna proiectum humi iugu-lavit,
magna cum invidia novi principatus, cuius hoc pri-
mum specimen noscebatur. Et Triariae licentiam
modes-tum e proximo exemplum onerabat, Galeria
imperatoris uxor non immix{ta) tristibus; et pari
probitate mater Vitelliorum Sextilia, antiqui moris:
dixisse quin etiam ad primas filii sui epistulas
ferebatur, non Germanicum a se, sed Vitellium
genitum. Nec ullis postea fortunae inle-cebris aut
ambitu civitatis in gaudium evicta domus suae
tantum adversa sensit.
65. Digressum a Luguduno Vitellium [M.]
Cluvius Rufus adsequitur omissa Hispania,
laetitiam et gratulatio-nem voltu ferens, animo
anxius et petitum se criminatio-nibus gnarus.
Hilarus Caesaris libertus detulerat, tam-
naziv Augusta, ne prihvaća ime Cezara, iako od
vlasti ništa nije oduzeo. Protjerani su iz Italije
zvjezdoznanci. Pazilo se strogo da se rimski
vitezovi ne kaljaju igrom i pijeskom. Prijašnji su
vladari na to nagovarali novcem, a ĉešće i silom. A
mnogi su se municipiji i kolonije takmiĉili da
nagradom namame najpokvarenije mlade Ijude.
63. No po bratovu dolasku, i pošto oko njega
stadoše puzati uĉitelji gospodstva, Vitelije posta
objesniji i okrut-niji, te zapovjedi da ubiju
Dolabelu, za kojega rekosmo da je od Otona bio
udaljen u Akvinsku Koloniju. Ĉuvši za Otonovu
smrt Dolabela bijaše ušao u grad; to mu kod Flavija
Sabina, gradskoga prefekta, zamjeri Plancije Var,
bivši pretor, jedan od bliskih Dolabelinih prijatelja:
da se, navodno, pobjegavši iz tamnice, ponudio za
vodu pobijed enoj stranci. Pridoda da je pokušao
zavesti i kohortu koja boravi u Ostiji. No, budući
da nije bilo nikakvih dokaza za tolike optuţbe,
okrene u kajanje, traţeći prekasan oprost nakon
zlodjela. Flavija Sabina, neodluĉna u tako vaţnu
sluĉaju, Trijarija, ţena Lucija Vitelija, drzovitošću
premašujući ţensku narav, odvrati da, na raĉun
sigurnosti vladareve, ne teţi za slavom milosrĊa.
Sabin, po naravi svojoj popustljiv, ĉim bi nastupio
strah gotov na pro-mjenu, i u tudoj pogibli u strahu
za sebe, da se ne bi ĉinilo kako ga sokoli, ubrza mu
propast.
64. Vitelije stoga iz straha i mrţnje što je Dolabela
bio uzeo za braĉnu druţicu njegovu ţenu Petroniju
zapovjedi da ga pismom pozovu, uklone se ţivosti
Raminijeve ceste, skrenu u Interamnij, i tu ga
ubiju. Ubojici se to uĉinilo dugotrajnim: na putu ga
u krcmi baci na zemlju i zakolje, izazvavši time
veliku mrţnju prema novoj vlasti, jer se u ovom
oĉitovao prvi njezin znak. 1 raspuštenost Trijarije
ĉinio je još nesnošljivijom ĉedan primjer iz najbliţe
oko-line: Galerija, careva ţena, nije bila umiješana
u ta tuţna zbivanja. Jednakoga poštenja bijaše i
majka Vitelija -Sekstilija, staroga kova. Priĉalo se
paĉe da je na prva pisma svoga sina rekla kako nije
rodila Germanika, nego Vitelija. 1 nikakvim se
kasnijim mamcima sreće ni udva-ranjem grada nije
dala skloniti na veselje, osjetivši samo nesreće
svojega doma.
65. Vitelija, koji se udaljio iz Luguduna, dostigne
Klu-vije Ruf, ostavivši Hispaniju, noseći na licu
izraz veselja i ĉestitanja, u srcu tjeskobu, svjestan
da je izvrgnut optuţbama. Hilar, Cezarov
osloboĊenik, bijaše ga oklevetao
85
quam audito Vitellii et Othonis principatu propriam
ipse potentiam et possessionem Hispaniarum
temptasset eoque diplomatibus nullum principem
praescripsisset; (et) inter-pretabatur quaedam ex
orationibus eius contumeliosa in Vitellium et pro se
ipso popularia. Auctoritas Cluvii praevaluit, ut
puniri ultro libertum suum Vitellius iuberet.
Cluvius comitatui principis adiectus, non adempta
Hispa-nia, quam rexit absens exemplo L. Arruntii:
quem Ti. Caesar ob metum, Vitellius Cluvium
nulla formidine reti-nebat. Non idem Trebellio
Maximo honos: profugerat Britannia ob iracundiam
militum; missus est in locum eius Vettius Bolanus
e praesentibus.
66. Angebat Vitellium victarum legionum
haudqua-quam fractus animus. Sparsae per Italiam
et victoribus permixtae hostilia loquebantur,
praecipua quartadecima-norum ferocia, qui se
victos abnuebant: quippe Bedria-censi acie
vexillariis tantum pulsis vires legionis non ad-
fuisse. Remitti eos in Britanniam, unde a Nerone
exciti erant, placuit atque interim Batavorum
cohortes una ten-dere ob veterem adversus
quartadecimanos discordiam. Nec diu in tantis
armatorum odiis quies fuit: Augustae Taurinomm,
dum opificem quendam Batavus ut fraudato-rem
insectatur, legionarius ut hospitem tuetur, sui
cuique commilitones adgregati a convidis ad
caedem transiere. Et proelium atrox arsisset, ni
duae praetoriae cohortes causam
quartadecimanorum secutae his fiduciam et metum
Batavis fecissent. Quos Vitellius agmini suo iungi
ut fidos, legionem Grais Alpibus traductam eo
flexu itine-ris ire iubet, quo Viennam vitarent;
namque et Viennen-ses timebantur. Nocte, qua
proficiscebatur legio, relictis passim ignibus pars
Taurinae coloniae ambusta, quod damnum, ut
pleraque belli mala, maioribus aliarum urbium
cladibus obliteratum. Quartadecimani postquam
Alpibus degressi sunt, seditiosissimus quisque
signa Vien-nam ferebant: consensu meliorum
compressi et legio in Britanniam transvecta.
da je navodno, ĉuvši za Vitelijev i Otonov
principat, posegnuo za vlašću i posjedom nad
Hispanijama, i zbog toga da poveljama nije
natpisao ni jednog ni drugoga vla-dara. Tumaĉio je
nešto iz njegovih govora kao uvredljivo za Vitelija,
a za vlastiti raĉun narodu ugodljivo. Ugled je
Kluvijev prevagnuo, tako da je Vitelije zapovjedio
da osloboĊenika njegova štoviše i kazne. Kluvije je
pridru-ţen vladarovoj pratnji, a da mu nije oduzeta
Hispanija, kojom je upravljao izoĉan, po primjeru
Lucija Aruncija. Njega je Tiberije Cezar zadrţao iz
straha, Vitelije Kluvija ni zbog kakve bojazni. Ista
poĉast nije iskazana Trebeliju Maksimu. On bijaše
pobjegao iz Britanije zbog gnjeva vojnika. Poslan
je na njegovo mjesto Vetije Bolan, ĉo-vjek iz
vladarove okoline.
66. Zabrinjavao je Vitelija nipošto slomljen duh
pobi-jeĊenih legija. Rasute po Italiji i pomiješane s
pobjed-niĉkima, pokazivahu neprijateljsko
raspoloţenje, uz oso-bitu obijest vojnika ĉetrnaeste
legije, koji ne priznavahu da su pobijeĊeni; ta u
bedrijaĉkoj bici, gdje su nadvladani samo
veksilarci, jezgra legije nije bila nazoĉna. Pala je
odluka da se vrate u Britaniju odakle bijahu
pozvani od Nerona, a u meĊuvremenu da zajedno s
njima taboruju kohorte Batavaca, zbog starog
razdora s vojnicima ĉetr-naeste legije. A u tolikoj
mrţnji naoruţanih Ijudi nije bilo duga mira. U
Augusti Taurinaca, dok je Batavac napadao na
nekog rukotvorca kao na varalicu, legionar ga štitio
kao gostoprimca, jednomu i drugomu prikljuĉiše se
nji-hovi drugovi, i od psovki prijeĊoše na
krvoproliće. 1 nemilosrdna bi bitka bila usplamtjela
da dvije pretorijske kohorte ne stadoše na stranu
vojnika ĉetrnaeste legije, te ovima uliše
samopouzdanje, a Batavcima zadaše strah. Vitelije
zapovjedi da se oni pridruţe njegovoj vojsci kao
odani, a legija da se prebaci preko Grĉkih Alpa i da
ode, skrenuvši s puta tako da izbjegne Vijenu. Od
Vijenjana je naime vladao strah. Noću, kad je
legija kretala na put, izgorio je dio Taurinske
Kolonije od širom ostavljenih oganja, ali su
spomen na tu štetu, kao i na većinu ratnih zala,
izbrisale veće nesreće drugih gradova. Pošto su se
spustili s Alpa, najbuntovniji vojnici ĉetrnaeste
legije pokušaše odnijeti bojne znakove u Vijenu.
Zahvaljujući sloţnosti ĉestitijih zaustavljeni su, i
legija je prevezena u Britaniju.
86
 67. Proximus Vitellio e praetoriis cohortibus
metus erat. Separati primum, deinde addito
honestae missionis lenimento, arma ad tribunos
suos deferebant, donec motum a Vespasiano
bellum crebresceret: tum resumpta militia robur
Flavianarum partium fuere. Prima classi-corum
legio in Hispaniam missa, ut pace et otio mitesce-
ret, undecima ac septima suis hibernis redditae,
tertiade-cimani struere amphitheatra iussi; nam
Caecina Cremo-nae, Valens Bononiae spectaculum
gladiatorum edere parabant, numquam ita ad curas
intento Vitellio, ut voluptatum oblivisceretur.
68. Et (victas) quidem partes modeste distraxerat:
apud victores orta seditio, ludicro initio, ni
numerus caesorum invidiam Vitellio auxisset.
Discubuerat Vitellius Ticini adhibito ad epulas
Verginio. Legati tribunique ex moribus
imperatorum severitatem aemulantur vel tempe-
stivis conviviis gaudent; proinde miles intentus aut
licenter agit. Apud Vitellium omnia indisposita
temulenta, pervi-giliis ac bacchanalibus quam
disciplinae et castris pro-piora. Igitur duobus
militibus, altero legionis quintae, altero e Gallis
auxiliaribus, per lasciviam ad certamen luc-tandi
accensis, postquam legionarius prociderat,
insultante Gallo et iis qui ad spectandum
convenerant in studia diductis, erupere legionarii in
perniciem auxiliorum ac duae cohortes interfectae.
Remedium tumultus fuit alius tumultus. Pulvis
procul et arma aspiciebantur: conclama-tum
repente quartam decimam legionem verso itinere
ad proelium venire; sed erant agminis coactores:
agniti dempsere sollicitudinem Interim Verginii
servus forte obvius ut percussor Vitellii
insimulatur, et ruebat ad con-vivium miles, mortem
Verginii exposcens. Ne Vitellius quidem,
quamquam ad omnis suspiciones pavidus, de
innocentia eius dubitavit; aegre tamen cohibiti qui
exitium consularis et quondam ducis sui
flagitabant. Nec quem-quam saepius quam
Verginium omnis seditio infestavit:
manebat admiratio viri et fama, sed oderant ut
fastiditi.
69. Postero die Vitellius senatus legatione, quam
ibi opperiri iusserat, audita transgressus in castra
ultro pieta-tem militum conlaudavit, frementibus
auxiliis tantum im-
67. Najneposredniji je strah Viteliju prijetio od
preto-rijskih kohorata. Najprije su razluĉeni, potom
uz umiru-juće sredstvo ĉasnog otpusta predavahu
oruţje svojim tribunima, dok se ne stade širiti glas
da je Vespazijan pokrenuo rat. Primivši se tada
ponovo vojne sluţbe, postadoše udarna snaga
flavijevske stranke. Prva legija mornara poslana je
u Hispaniju da u miru i dokolici smekša svoju ćud,
jedanaesta i sedma vraćene su u svoje zimovnike,
vojnicima trinaeste zapovijeĊeno je da grade
amfiteatre; Cecina je naime pripremao
gladijatorsku predstavu u Kremoni Valens u
Bononiji, jer Vitelije nikad ne bijaše toliko
zaokupljen brigama da bi zaboravio na zabave.
68. PobijeĊenu je tako stranku bio umjereno
rascjep-kao. Kod pobjednika meĊutim nasta
pobuna, iz zabavna poĉetka, da broj ubijenih nije
uvećao mrţnju prema Vite-liju. Leţao je Vitelije za
stolom u Ticinu pozvavši na gozbu Verginija.
Legati i tribuni, prema sklonostima careva, natjeĉu
se u strogosti ili zabavljaju na ranoj pijanci; tako je
i vojnik ili zaokupljen ili raspušteno pro-vodi
vrijeme. Kod Vitelija posvuda nered i pijanstvo,
stanje bliţe bdjenjima i bakanalijama negoli
taborskoj stezi. Dva su se tako vojnika, jedan iz
pete legije, drugi iz galskih pomoćnih ĉeta, iz šale
raspalila u rvaĉkoj borbi;
pošto se legionar sruši, Gal poĉe vrijeĊati, a oni
koji se bijahu skupili da promatraju, podijeliše se u
stranke, te legionari navale da unište vojnike
pomoćnih ĉeta, i tako su pobijene dvije kohorte.
Lijek ovom nemiru bijaše drugi nemir. Izdaleka se
opaţaše prašina i oruţje; izne-nadan povik: da se
ĉetrnaesta legija vraća i stiţe u bitku. No bijaše tu
zadnja ĉeta. Prepoznati, uniješe mir. Uto sluĉajno
nadošla Verginijeva roba okrive kao Vitelijeva
ubojicu, a vojnik htjede provaliti na gozbu
zahtij'evajući Verginijevu smrt. Vitelije pak, mada
plašljiv na svaki sumnjiv glas, ne posumnja u
njegovu neduţnost. Teškom su mukom ipak
zadrţani oni koji su iskali propast konzu-lara i
nekadašnjeg svoga vojskovoĊe. A nikoga nije
ĉešće nego Verginija ugroţavala svaka pobuna.
Ostajalo je div-Ijenje prema junaku i slava, ali su
ga mrzili jer ih je prezreo.
69. Slijedećega dana, ĉuvši za senatsko
poslanstvo kojemu je naredio da ga ondje ĉeka,
Vitelije prijede u tabor i hvalom ĉak obaspe
privrţenost vojnika, dok su
87
punitatis atque adrogantiae legionariis accessisse.
Bata-vorum cohortes, ne quid truculentius
auderent, in Germa-niam remissae, principium
interno simul externoque bello parantibus fatis.
Reddita civitatibus Gallorum auxilia, ingens
numerus et prima statim defectione inter inania
belli adsumptus. Ceterum ut largitionibus adfectae
iam imperii opes sufficerent, amputari legionum
auxiliorum-que numeros iubet vetitis supplementis;
et promiscae mis-siones offerebantur. Exitiabile id
rei publicae, ingratum militi, cui eadem munia inter
paucos periculaque ac labor crebrius redibant; et
vires luxu corrumpebantur, contra veterem
disciplinam et instituta maiorum, apud quos vir-
tute quam pecunia res Romana melius stetit.
70. Inde Vitellius Cremonam flexit et spectato
munere Caecinae insistere Bedriacensibus campis
ac vestigia recentis victoriae lustrare oculis
concupivit. Foedum atque atrox spectaculum: intra
quadragensimum pugnae diem lacera corpora,
trunci artus, putres virorum equorumque formae,
infecta tabo humus, protritis arboribus ac frugi-bus
dira vastitas. Nec minus inhumana facies viae,
quam Cremonenses lauru rosaque constraverant,
exstructis altaribus caesisque victimis regium in
morem; quae laeta in praesens mox perniciem ipsis
fecere. Aderant Valens et Caecina monstrabantque
pugnae locos: hinc inrupisse legionum agmen, hinc
equites coortos, inde circumfusas auxiliorum
manus; iam tribuni praefectique, sua quisque facta
extollentes, falsa vera aut maiora vero miscebant.
Volgus quoque militum clamore et gaudio
deflectere via, spatia certaminum recognoscere,
aggerem armorum, strues corporum intueri mirari;
et erant quos varia sors rerum lacrimaeque et
misericordia subiret. At non Vitel-lius flexit oculos
nec tot milia insepultorum civium exhor-ruit: laetus
ultro et tam propinquae sortis ignarus instau-rabat
sacrum dis loci.
71. Exm Bononiae a Fabio Valente gladiatorum
spec-taculum editur, advecto ex urbe cultu.
Quantoque magis propinquabat, tanto corruptius
iter immixtis histrionibus et spadonum gregibus et
cetero Neronianae aulae ingenio;
namque et Neronem ipsum Vitellius admiratione
celebra-
pomoćne ĉete negodovale što je popustio pred
tolikom razuzdanošću i drskošću legionara.
Kohorte Batavaca, da se ne bi.usudile na štogod
surovije, povraćene su u Ger-maniju, dok je
sudbina spremala poĉetak istovremena unutrašnjeg
i vanjskog rata. Galskim su općinama vraćene
pomoĉne ĉete, golem broj koji je već na poĉetku
odmet-ništva prihvaćen kao beskoristan ratni teret.
Osim toga, kako je darivanjima naraslih novĉanih
sredstava carstva bilo već izobila, zapovjedi da se
stegnu odjeli legija i pomoćnh ĉeta, zabranivši
popunjavanja. 1 bez ograniĉenja nudahu se otpusti.
Pogubno to bijaše za drţavu, neu-godno za vojnika
kojega - budući su bili malobrojniji -iste duţnosti,
opasnosti i napor ĉešće zapadahu. 1 snage su se u
raskoši kvarile, nasuprot staroj stezi i uredbama
predaka, kod kojih je rimska drţava bolje stajala,
oslan-jajući se većma na hrabrost negoli na novac.
70. Odande Vitelije skrene u Kremonu i,
pogledavši Cecininu predstavu, zaţeli stupiti na
bedrijaĉka polja i razgledati svojim oĉima tragove
nedavne pobjede. Odvra-tan i straviĉan prizor,
ĉetrdeseti dan nakon bitke: rastr-gana tjelesa,
osakaćeni udovi, kosturi Ijudi i konja, ugrušanom
krvlju uprijana zemlja, uţasna pustoš od zga-ţenih
stabala i usjeva. Ništa manje odvratan ne bijaše ni
pogled na cestu koju su Kremonci pokrili lovorom
i ruţama, podigavši ţrtvenike i zaklavši na njima
ţrtvene ţivotinje po kraljevskom obiĉaju. To im
trenutaĉno zado-voljstvo uskoro donese propast.
Bijahu tu Valens i Cecina i pokazivahu mjesta
bitke: odavde je provalila povorka legija, odavde se
digli konjanici, odande nagrnule pomoćne ĉete; već
su i tribuni i prefekti, uzdiţući svaki svoja djela,
miješali laţi, istine ili pretjerivanja. Prosti vojnici u
rados-noj vici stadoše skretati s ceste, razgledavati
prostore su-koba, promatrati i diviti se hrpi oruţja i
gomili tjelesa. Bilo je i onih kojima je pala na
pamet prevrtljiva sudbina, spopale ih suze i
saţaljenje. No Vitelije ne odvrati oĉi i ne zgrozi se
nad tolikim tisućama nepokopanih graĊana.
Radostan, štoviše, i nesvjestan tako bliska usuda
prinosio je ţrtvu bogovima mjesta.
71. Iza toga u Bononiji Fabije Valens priredi
gladija-torsku predstavu, dovezavši iz grada
opremu. Kako je sti-zao sve bliţe, tako mu je put
postajao sve razvratniji, uz pratnju glumaca i
druţbi uškopljenika i ostalih spodoba neronskoga
dvora. 1 Nerona je, naime, samoga Vitelije s
88
bat, sectari cantantem solitus, non necessitate, qua
hone-stissimus quisque, sed luxu et saginae
mancipatus emptus-que. Ut Valenti et Caecinae
vacuos honoris menses ape-riret, coartati aliorum
consulatus, dissimulatus Marti Macri tarnquam
Othonianarum partium ducis; et Vale-rium
Marinum destinatum a Galba consulem distulit,
nulla offensa, sed mitem et iniuriam segniter
laturum. Pedanius costa omittitur, ingratus principi
ut adversus Neronem ausus et Verginii
exstimulator, sed alias protulit causas; actaeque
insuper Vitellio gratiae consuetudine ser-vitii.
72. Non ultra paucos dies quamquam acribus
initiis coeptum mendacium valuit. Extiterat quidam
Scribo-nianum se Camerinum ferens,
Neronianorum temporum metu in Histria
occultatum, quod illic clientelae et agri veterum
Crassorum ac nominis favor manebat. Igitur
deterrimo quoque in argumentum fabulae
adsumpto vol-gus credulum et quidam militum,
errore veri seu turbarum studio, certatim
adgregabantur, cum pertraccus ad Vitel-lium
interrogatusque, quisnam mortalium esset.
Postquam nulla dictis fides et a domino noscebatur
condicione fugi-tivus nomine Geta, sumptum de eo
supplicium in servilem modum.
73. Vix credibile memoratu est, quantum
superbiae socordiaeque Vitellio adoleverit,
postquam speculatores e Syria Iudaeaque adactum
in verba eius Orientem nuntia-vere. Nam etsi vagis
adhuc et incertis auctoribus, erat tamen in ore
famaque Vespasianus ac plerumque ad nomen eius
Vitellius excitabatur: tum ipse exercitusque, ut
nullo aemulo, saevitia libidine raptu in externos
mores proruperant.
74. At Vespasianus bellum armaque et procul vel
iuxta sitas vires circumspectabat. Miles ipsi adeo
paratus, ut praeeuntem sacramentum et fausta
Vitellio omnia precan-tem per silentium audierint;
Muciani animus nec Vespa-siano alienus et in
Titum pronior; praefectus Aegypti (Ti.) Alexander
consilia sociaverat; tertiam legionem, quod e Syria
in Moesiam transisset, suam numerabat;
ceterae Illyrici legiones secuturae sperabantur;
namque omnis exercitus flammaverat adrogantia
venientium a
udivljenjem pohodio, obiĉavajući ga pratiti dok je
pjevao, ne iz nuţde, kao oni najĉasniji, već ropski
se podavši razvratu i proţdrljivosti. Da bi Valensu i
Cecini oslobodio mjesece za sluţbu, skraćeni su
konzulati ostalih, zanema-ren konzulat Marcija
Macera, kao voĊe otonovske stranke. 1 Valerija
Marina, kojega je Galba odredio za konzula, ostavi
da ĉeka, ni zbog kakve uvrede nego kao ĉovjeka
blaga, koji će mirno podnijeti nepravdu. Pedanije
Kosta odbaĉen je kao nemio vladaru, drzak prema
Neronu i kao huškaš Verginijev, mada je naveo
druge razloge. Povrh svega iskazana je zahvalnost
Viteliju, po ropskom obiĉaju.
72. lako je zapoĉela ţestokim naletom, laţ nije
trajala više od nekoliko dana. Pojavio se neki
ĉovjek izdajući se za Skribonijana Kamerina, koji
se u strahu od neronskih vremena skrivao u Histriji,
jer se ondje saĉuvala klijentela i posjed, kao i
Ijubav prema imenu starih Krasa. Pošto je, dakle,
za postav komedije uzeo one najpokvarenije, stala
mu se prikljuĉivati, sve takmeći se, lakovjerna
svjetina i neki od vojnika, u zabludi ili u teţnji za
bunom, dok ga ne dovukoše k Viteliju i upitaše
koji li je od smrtnika. Pošto mu ne povjerovaše
rijeĉima, a i gospodar ga po-znavaše kao bjegunca
po imenu Geta, izvršena bi nad njim kazna kao nad
robom.
73. Jedva je vjerojatno kad se spomene koliko je u
Vitelija porasla oholost i nemarnost pošto uhode iz
Sirije i Judeje dojaviše da se Istok zakleo na
njegove rijeĉi. lako su naime svjedoci bili još
uvijek neodreĊeni i neiz-vjesni, ipak Vespazijan
bijaše svima na ustima, a na nje-govo se ime
Vitelije ponajviše uznemiravao. Tada on i vojska,
kako to već biva kad nema nikakva suparnika,
okrutnošću, pohotom i razbojništvom srnuše u
strane obi-ĉaje.
74. A Vespazijan je mislio o ratu, o naoruţanju i
sna-gama koje su se nalazile daleko ili u blizini.
Vojnik mu bijaše tako spreman na bitku da ga je,
dok je izgovarao zakletvu i molio se za svaku sreću
Viteliju, slušao šuteći. Mucijanov duh ne samo što
ne bij'aše otuĊen od Vespa-zijana, nego je i Titu
bio priliĉno sklon. Prefekt Egipta Tiberije
Aleksandar udruţio je s njim ratne osnove. Treću
legiju, budući da je prešla iz Sirije u Meziju,
raĉunao je kao svoju. Ostale legije u Iliriku, nadao
se, povest će se za njom. Sva se naime vojska
raţestila zbog drskosti voj-
89
Vitellio militum, quod truces corpore, horridi
sermone ceteros ut impares inridebant. Sed in tanta
mole belli ple-rumque cunctatio; et Vespasianus
modo in spem erectus, aliquando adversa
reputabat: quis i1le dies foret, quo sexaginta aetatis
annos et duos filios iuvenes bello permit-teret?
Esse privatis cogitationibus progressum, et prout
velint, plus minusve sumi ex fortuna: imperium
cupienti-bus nihil medium inter summa aut
praecipitia.
75. Versabatur ante oculos Germanici exercitus
robur, notum viro militari: suas legiones civili bello
inexpertas, Vitellii victrices, et apud victos plus
querimoniarum quam virium. Fluxam per
discordias militum fidem et periculum ex singulis:
quid enim profuturas cohortes alasque, si unus
alterve praesenti facinore paratum ex diverso
praemium petat? sic Scribonianum sub Claudio
interfectum, Sic per-cussorem eius Volaginium e
gregario ad summa militiae provectum: facilius
universos impelli quam singulos vitari.
76. His pavoribus nutantem et alii legati
amicique fir-mabant et Mucianus post multos
secretosque sermones iam et coram ita locutus:
'Omnes, qui magnarum rerum consilia suscipiunt,
aestimare debent, an quod inchoatur rei publicae
utile, ipsis gloriosum, an promptum effectu aut
certe non arduum sit; simul ipse qui suadet
conside-randus est, adiciatne consilio periculum
suum, et, si for-tuna coeptis adfuerit, cui summum
decus adquiratur. Ego te, Vespasiane, ad imperium
voco [tam]quam salutare rei publicae, quam tibi
magnificum, iuxta deos in tua manu positum est.
Nec speciem adulantis expaveris: a contume-lia
quam a laude propius fuerit post Vitellium eligi.
Non adversus divi Augusti acerrimam mentem nec
adversus cautissimam Tiberii senectutem, ne contra
Gai quidem aut Claudii vel Neronis fundatam
longo imperio domum exsurgimus; cessisti etiam
Galbae imaginibus: torpere ultra et polluendam
perdendamque rem publicam relin-quere sopor et
ignavia videretur, etiam si tibi quam inho-nesta,
tam tuta servitus esset. Abiit iam et transvectum est
tempus, quo posses videri concupisse:
confugiendum est ad imperium. An excidit
trucidatus Corbulo? Splendi-
nika koji su stizali od Vitelija, jer su ovi strašne
tjelesne graĊe, osornim rijeĉima ismijavali ostale
kao sebi nedo-rasle. No, u toliko silnom opsegu
rata obiĉno nastaje okli-jevanje. 1 u Vespazijanu se
ĉas budila nada, ĉas je opet razmišljao o
neprilikama. Koji li bi to dan morao biti, u kojem
bi ratu povjerio šezdeset godina svoga ţivota i dvo-
jicu sinova mladića? Po općem mišljenju napredak
je postignut, a kako već poţele, veći ili manji ulog
stavlja se na kocku. Onima koji ţele carstvo nema
nikakve sredine izmeĊu vrhunca i provalije.
75. Pred oĉima mu bijaše snaga germanske
vojske, poznata mu kao starom ratniku. Njegove
legije nisu isku-sile graĊanskoga rata, Vitelijeve su
pobjednice, a kod pobijeĊenih više je meĊusobnih
optuţbi negoli snaga. Nepostojana je u neslogama
vjernost vojnika, i opasnost vreba od pojedinaca:
što će mu naime koristiti kohorte i ale, ako ovaj ili
onaj iznenadnim nedjelom segne za nagradom
ponuĊenom od protivnka? Tako je Skribonijan
ubijen pod Klaudijem, tako je ubojica njegov
Volaginije od prosta vojnika promaknut na najviši
stupanj vojništva. Lakše je udariti na sve negoli
izbjeći jednog jedinoga.
76. Dok se on kolebao u ovakvim tjeskobnim
mislima, hrabrili su ga i ostali legati i prijatelji, a
Mucijan poslije mnogih potajnih razgovora već i
javno progovori ovako:
»Svi koji se laćaju odluka u velikim dogadajima
moraju odvagnuti da li je ono što zapoĉinju korisno
za drţavu, za njih same diĉno, da li je to lako
izvesti, ili bar nije pre-teško. Istovremeno onaj koji
nagovara mora promisliti prilaţe li odluci svoju
opasnost i, ako li sreća bude sklona pothvatu, za
koga se pribavlja najviša ĉast. Ja te, Vespa-zijane,
zovem na vlast, a uz bogove u tvojim je rukama
kako će biti spasonosna za drţavu, kako
veliĉanstvena za tebe. 1 nemoj se prepasti
prividnog ulagivanja. Biti iza-bran poslije Vitelija
bilo bi bliţe sramoti negoli slavi. Ne ustajemo
protiv prebistra uma boţanskga Augusta, ni pro-tiv
preoprezne Tiberijeve starosti, pa ni protiv doma
Gajeva, ili Klaudijeva, ili Neronova, utemeljena
dugotraj-nom vlašću. Ustuknuo si i pred Galbinim
poprsjima. Bila bi prava tupoglavost i nemarnost
prepustiti drţavu da je kaljaju i upropaštavaju i da i
dalje obamire kad bi ti sta-rost i bila, koliko
neĉasna toliko i sigurna. Daleko je već, i iza tebe,
vrijeme kad se moglo ĉiniti da si za njom ţudio.
Valja pribjeći vlasti. Zar se zaboravilo na umorstvo
Kor-
90
dior origine quam nos sumus, fateor, sed et Nero
nobili-tate natalium Vitellium anteibat. Satis clarus
est apud timentem quisquis timetur. Et posse ab
exercitu princi-pem fieri sibi ipse Vitellius
documento, nullis stipendiis, nulla militari fama,
Galbae odio provectus. Ne Othonem quidem ducis
arte aut exercitus vi, sed praepropera ipsius
desperatione victum, iam desiderabilem et magnum
prin-cipem fecit, cum interim spargit legiones,
exarmat cohor-tes, nova cotidie bello semina
ministrat. Si quid ardoris ac ferociae miles habuit,
popinis et comissationibus et prin-cipis imitatione
deteritur: tibi e ludaea et Syria et Aegypto novem
legiones integrae, nulla acie exhaustae, non
discordia corruptae, sed firmatus usu miles et belli
domitor externi; classium alarum cohortium robora
et fidissimi reges et tua ante omnis experientia.
77. Nobis nihil ultra adrogabo, quam ne post
Valentem et Caecinam numeremur: ne tamen
Mucianum socium spreveris, quia aemulum non
experiris. Me Vitellio ante-pono, te mihi. Tuae
domui triumphale nomen, duo iuve-nes, capax iam
imperii alter et primis militiae annis apud
Germanicos quoque exercitus clarus. Absurdum
fuerit non cedere imperio ei, cuius filium
adoptaturus essem, si ipse imperarem. Ceterum
inter nos non idem prospe-rarum adversarumque
rerum ordo erit; nam si vincimus, honorem, quem
dederis, habebo: discrimmen ac pericula ex aequo
patiemur. Immo, ut melius est, (tu) tuos exer-citus
rege, mihi bellum et proeliorum incerta trade.
Acriore hodie disciplina victi quam victores agunt.
Hos ira odium ultionis cupiditas ad virtutem
accendit: illi per fasti-dium et contumacia
hebescunt. Aperiet et recludet con-tecta et
tumescentia victricium partium volnera bellum
ipsum; nec mihi maior in tua vigilantia parsimoma
sapien-tia fiducia est quam in Vitellii torpore
inscitia saevitia. Sed meliorem in bello causam
quam in pace habemus:
nam qui deliberant, desciverunt.'
78. Post Muciani orationem ceteri audentius
circumsi-stere hortari, responsa vatum et siderum
motus referre. Nec erat intactus tali superstitione,
ut qui mox rerum
bulona? Uglednijega porijekla negoli smo mi,
priznajem, ali i Neron je plemenitošću roda
nadvisivao Vitelija. U onoga koji se boji, tko god
izaziva strah, dovoljno je slavan. A da vojska moţe
stvoriti vladara, sam je sebi dokazom Vitelije: bez
ikakve sluţbe u vojsci, bez ikakve vojniĉke slave,
uzdignut zahvaljujući mrţnji prema Galbi. Pa i
Otona, koji nije pobijeĊen vještinom vojskovoĊe ili
vojniĉkom silom nego vlastitim prenagljenim
oĉajem, uĉi-nio je već poţeljnim i velikim
vladarom zahvaljujući tome što u meĊuvremenu
razbacuje legije, razoruţava kohorte, svakim
danom podaje novu graĊu za rat. Ako li je vojnik i
imao što ţara i borbenosti, troši ih sada po
krĉmama i u skitnji po ulicama, te oponašanjem
vladara. U tebe je iz Judeje, Sirije i Egipta devet
legija, netaknutih, nepro-rijedenih nikakvom
bitkom, neoslabljenih neslogom, već vojnik
oĉvrsnuo u sluţbi i dobitnik u vanjskom ratu.
Glavnina brodovlja, ala, kohorata i vrlo odani
kraljevi, i tvoje iskustvo kojim sve nadilaziš.
77. Za nas ne traţim ništa više doli da nas ne
broje iza Valensa i Cecine. Nemoj ipak Mucijana
prezreti kao saveznika, kad ga nisi iskusio kao
suparnika. Sebe pret-postavljam Viteliju, tebe sebi.
Tvoj dom ima trijumfalno ime, dva mladića:
jednoga već dorasla zapovjedništvu, i u prvim
godinama vojne sluţbe proslavljena i kod ger-
manske vojske. Besmisleno bi bilo ne ustupiti
carsku vlast onomu ĉijega bih sina posvojio da sam
vladam. Inaĉe, meĊu nama neće biti istoga omjera
u sreći i u nesreći; jer, ako pobijedimo, imat ću ĉast
koju mi dadeš: pogibao i opasnosti podnijet ćemo u
jednakoj mjeri. Ne, nego dapaĉe, kako je i
poštenije, ti upravljaj svojim vojskama, meni
predaj rat i neizvjesnost bitaka. U oštrijoj stezi pro-
vode danas ţivot pobijedeni negoli pobjednici.
Prve raspaljuje na junaštvo mrţnja i ţelja za
osvetom. Drugi slabe u bahatosti i tvrdoglavosti.
Otvorit će i razotkriti prikrivene i nabrekle rane
pobjedniĉke stranke upravo rat. Ništa mi veće
pouzdanje ne leţi u tvojoj budnosti, štedljivosti,
mudrosti, negoli u Vitelijevoj otupjelosti,
neiskustvu, krvoloĉnosti. Uostalom, bolji su nam
izgledi u ratu negoli u miru; jer oni koji premišljaju
- odustali su.«
78. Poslije Mucijanova govora ostali se stadoše
još odvaţnije tiskati oko njega, sokoliti ga, iznositi
odgovore proroka i kretanja zvijezda. A on ne
bijaše nepodloţan takvu praznovjerju, jer je uskoro
potom kao vrhovni
91
dominus Seleucum quendam mathematicum
rectorem et praescium palam habuerit. Recursabant
animo vetera omina: cupressus arbor in agris eius
conspicua altitudine repente prociderat ac postera
die eodem vestigio resur-gens procera et latior
virebat. Grande id prosperumque consensu
haruspicum et summa claritudo iuveni admodum
Vespasiano promissa, sed primo triumphalia et
consulatus et ludaicae victoriae decus implesse
fidem ominis videba-tur: ut haec adeptus est,
portendi sibi imperium credebat. Est ludaeam inter
Syriamque Cannelus: ita vocant mon-tem
deumque. Nec simulacrum deo aut templum - sic
tra-didere maiores -: ara tantum et reverentia. Illic
sacrifi-canti Vespasiano, cum spes occultas
versaret animo, Basi-lides sacerdos inspectis
identidem extis 'Quidquid est' inquit, 'Vespasiane,
quod paras, seu domum exstruere seu prolatare
agros sive ampliare servitia, datur tibi magna sedes,
ingentes termini, multum hominum.' Has ambages
et statim exceperat fama et tunc aperiebat: nec
quidquam magis in ore volgi. Crebriores apud
ipsum sermones, quanto sperantibus plura dicuntur.
Haud dubia destina-tione discessere Mucianus
Antiochiam, Vespasianus Caesaream: illa Suriae,
hoc ludaeae caput est.
79. Initium ferendi ad Vespasianum imperii
Alexan-driae coeptum, festinante Tiberio
Alexandro, qui kalendis luliis sacramento eius
legiones adegit. Isque primus prin-cipatus dies in
posterum celebratus, quamvis ludaicus exercitus V
nonas lulias apud ipsum iurasset, eo ardore, ut ne
Titus quidem filius exspectaretur, Syria remeans et
consiliorum inter Mucianum ac patrem nuntius.
Cuncta impetu militum acta non parata contione,
non coniunctis legionibus.
80. Dum quaeritur tempus locus, quodque in re
tali dif-ficillimum est, prima vox, dum animo spes
timor, ratio casus obversantur, egressum cubiculo
Vespasianum pauci milites, solito adsistent(es)
ordine ut legatum salutaturi, imperatorem
salutavere: tum ceteri adcurrere, Caesarem et
Augustum et omnia principatus vocabula cumulare,
mens a metu ad fortunam transierat: in ipso nihil
tumi-dum, adrogans aut in rebus novis novum fuit.
Ut primum
gospodar javno drţao nekog zvjezdoznanca
Seleuka kao savjetnika i vraĉa. Na um su mu
dolazila davna znamenja:
ĉempresovo stablo na njegovim poljima, znamenite
visine, iznenada se bijaše srušilo, a slijedećega
dana, diţući se s istoga mjesta, zazelenjelo se,
visoko i još moćnije. Bilo je to veliĉanstveno i
povoljno po jednodušnom sudu haru-spika, i
najviša slava bila je obećana posve mladom
Vespazijanu. No isprva se ĉinilo da su se u
trijumfalnim znacima i konzulatu, te ĉasti judejske
pobjede obistinila znamenja. Ĉim se ovoga
domogao, poĉeo je vjerovati da mu se proriĉe
carska vlast. Izmedu Judeje i Sirije nalazi se
Karmel. Tako zovu brdo i boţanstvo. A boţanstvo
nema ni lika ni hrama, tako zabiljeţiše stariji, -
samo ţrtvenik i strahopoštovanje. Vespazijanu, koji
je ondje prinosio ţrtvu gajeći u srcu potajne nade,
svećenik Bazi-lid, promotrivši više puta iznutricu,
reĉe: »Što god bilo, Vespazijane, to na što se
spremaš - bilo graditi dom, bilo proširiti polja, bilo
umnoţiti poslugu - daje ti se: veliko mjesto,
goleme meĊe, mnoštvo ljudi.« Ovu zagonet).ii
smjesta prihvati glasina i poĉe je odgonetavati, i
nista drugo ne bijaše većma na ustima svjetine.
Kod njega -razgovori to ĉešći što se više obraćalo
onima koji se nadahu. S nesumnjivom odluĉnošću
raziĊoše se - Mucijan u Antiohiju, Vespazijan u
Cezareju. Jedna je glavni grad Sirije, druga Judeje.
79. Poĉetak prijenosa carske vlasti na
Vespazijana zbio se u Aleksandriji, zahvaljujući
ţurbi Tiberija Aleksandra koji je na julijske
kalende na njegovo ime zakleo legije. 1 taj je dan
kasnije slavljen kao prvi dan principata, iako je
judejska vojska petoga dana prije julijskih nona
polo-ţila zakletvu pred njim u takvu ţaru da se nije
ĉekalo ni na Tita koji se vraćao iz Sirije kao
prijenosnik ratnih osnova izmeĊu Mucijana i oca.
Sve je sprovedeno pod pritiskom vojnika, bez
pripremanja skupštine, bez okup-Ijanja legije.
80. Dok se traţio trenutak, mjesto i - što je u
takvoj prilici najteţe - prva rijeĉ, dok se u duši
javljala nada, strah, razlog, sluĉaj, Vespazijana,
izašla iz spavaće sobe, nekolicina vojnika, koja ga
je stojeći u uobiĉajenom redu imala pozdraviti kao
legata, pozdravi kao cara; tada dotr-ĉaše ostali te ga
stadoše obasipati imenima Cezara i Augusta i svim
naslovima principata. Strah se pretvorio u sreću.
Na njemu samom niĉega oholog, obijesnog ili, u
92
tantae altitudinis obfusam oculis caliginem disiecit,
milita-riter locutus laeta omnia et adfluentia
excepit; namque id ipsum opperiens Mucianus
alacrem militem in verba Vespasiani adegit. Tum
Antiochensium theatrum ingres-sus, ubi illis
consultare mos est, concurrentes et in adula-tionem
effusos adloquitur, satis decorus etiam Graeca
facundia, omniumque quae diceret atque ageret arte
qua-dam ostentator. Nihil aeque provinciam
exercitumque accendit quam quod adseverabat
Mucianus statuisse Vitel-lium, ut Germaircas
legiones in Syriam ad militiam opul-entam
quietamque transferret, contra Syriacis legionibus
Germanica hiberna caelo ac laboribus dura
mutarentur;
quippe et provinciales sueto militum contubernio
gaude-bant, plerique necessitudinibus et
propinquitatibus mixti, et militibus vetustate
stipendiorum nota et familiaria castra in modum
penatium diligebantur.
81. Ante idus lulias Syria omnis in eodem
sacramento fuit. Accessere cum regno Sohaemus
haud spernendis viri-bus, Antiochus vetustis opibus
ingens et servientium regum ditissimus, mox per
occultos suorum nuntios exci-tus ab urbe Agrippa:
ignaro adhuc Vitellio celeri naviga-tione
properaverat. Nec minore animo regina Berenice
partes iuvabat, florens aetate formaque et seni
quoque Vespasiano magnificentia munerum grata.
Quidquid pro-vinciarum adluitur mari Asia atque
Achaia tenus quan-tumque introrsus in Pontum et
Armenios patescit, iura-vere; sed inermes legati
regebant, nondum additis Cappa-dociae legionibus.
Consilium de summa rerum Beryti habitum. Illuc
Mucianus cum legatis tribunisque et splen-
didissimo quoque centurionum ac militum venit, et
e ludaico exercitu lecta decora: tantum simul
peditum equi-tumque et aemulantium inter se
regum paratus speciem fortunae principalis
effecerant.
82. Prima belli cura agere dilectus, revocare
veteranos;
destinantur validae civitates exercendis armorum
officinis, apud Antiochenses aurum argentumque
signatur, eaque cuncta per idoneos ministros suis
quaeque locis festina-bantur. Ipse Vespasianus
adire hortari, bonos laude, seg-
novim okolnostima, neobiĉnog. Ĉim je otklonio
sljepariju tolike uzvišenosti, progovorivši vojniĉki
primi izraze općega veselja; jer, ĉekajući upravo na
to Mucijan ţustra vojnika zapriseţe na zakletvu
Vespazijanu. Ušavši tada u antiohijsko kazalište,
gdje im je obiĉaj da vijećaju, obrati se okupljenom
narodu koji se podao ulagivanju, dovoljno sjajan i
u grĉkoj govorniĉkoj vještini i sposoban da sve što
govori i ĉini prikaţe na izvjestan umjetniĉki naĉin.
Ništa nije provinciju i vojsku raspalilo toliko
koliko Mucijanova tvrdnja da je Vitelije odluĉio
premjestiti germanske legije u Siriju, na bogatu i
mirnu vojniĉku sluţbu; s druge strane, sirijskim
legijama zamijeniti sjedišta za germanske
zimovnike, neprijatne zbog podneblja i muĉnih
poslova. Ta i provincijalci su se radovali
uobiĉajenom druţenju s vojnicima, većina njih u
meĊusobnim prijateljskim i rod-binskim vezama, a
i vojnici su Ijubili tabor, poznat im i udomaćen,
zbog dugotrajne vojniĉke sluţbe, poput kuć-nog
ognjišta.
81. Prije julijskih ida sva je Sirija bila pod istom
zaklet-vom. Pristupiše: i Sohem sa svojim
kraljevstvom nezane-marivih snaga, Antioh,
znaĉajan zbog prastara imutka i najbogatiji od
podloţnih kraljeva. Uskoro je preko potaj-nih
svojih glasnika iz Grada pozvan Agripa, koji je
pohi-tio brzom plovidbom, a da za to još uvijek
nije znao Vite-lije. S nimalo manjim oduševljenjem
stranku je podupi-rala i kraljica Berenika, u cvijetu
mladosti i Ijepote, draga ĉak i starcu Vespazijanu
zbog veliĉanstvenih usluga. Sve provincije koje
oplakuje more, sve tamo do Azije i Aheje, i sve
prostranstvo unutar Ponta i Armenije poloţi
zakletvu. Ali legati upravljahu bez oruţane sile, jer
Kapa-dokiji još uvijek nisu bile dodijeljene legije.
Vijećanje o vrhovnom zapovjedništvu odrţano je
u Beritu. Onamo doĊe Mucijan s legatima i
tribunima i najuglednijim od centuriona i vojnika,
te izabrano i ĉasno Ijudstvo iz judejske vojske.
Toliko pješaštvo i konjaništvo na okupu, te kraljevi
što se medusobno nadmetahu u ras-koši, uvećali su
dojam carskog veliĉanstva.
82. Prva ratna briga: provoĊenje novaĉenja,
pnovno pozivanje veterana. OdreĊeni su moćni
gradovi da pokrenu proizvodnju oruţja; kod
Antiohijaca kovano je zlato i srebro; i sve je to, po
sposobnim pomoćnidma, na za to odreĊenim
mjestima, ţurno obavljano. Sam je Ves-pazijan
dolazio, sokolio, marljive hvalom, lijene primje-
93
nes exemplo incitare saepius quam coercere, vitia
magis amicorum quam virtutes dissimulans.
Multos praefecturis et procurationibus, plerosque
senatorii ordinis honore percoluit, egregios viros et
mox summa adeptos; quibus-dam fortuna pro
virtutibus fuit. Donativom militi neque Mucianus
prima contione nisi modice ostenderat, ne
Vespasianus quidem plus civili bello obtulit quam
alii in pace, egregie firmus adversus militarem
largitionem eoque exercitu meliore. Missi ad
Parthum Armeniumque legati provisumque, ne
versis ad civile bellum legionibus terga nudarentur.
Titum instare ludaeae, Vespasianum obtinere
claustra Aegypti placuit: sufficere videbantur
adversus Vitellium pars copiarum et dux Mucianus
et Vespasiani nomen ac nihil arduum fatis. Ad
omnes exer-citus legatosque scriptae epistulae
praeceptumque, ut praetorianos Vitellio infensos
reciperandae militiae prae-mio invitarent.
83. Mucianus cum expedita manu, socium magis
impe-rii quam ministrum agens, non lento itinere,
ne cunctari videretur, neque tamen properans,
gliscere famam ipso spatio sinebat, gnarus modicas
vires sibi et maiora credi de absentibus; sed legio
sexta et tredecim vexillariorum milia ingenti
agmine sequebantur. Classem e Ponto Byzantium
adigi iusserat, ambiguus consilii, num omissa
Moesia Dyrrachium pedite atque equite, simul
longis navibus versum in Italiam mare clauderet,
tuta pone ter-gum Achaia Asiaque, quas inermes
exponi Vitellio, ni praesidiis firmarentur; atque
ipsum Vitellium in incerto fore, quam partem
Italiae protegeret, si sibi Brundisium Tarentumque
et Calabriae Lucaniaeque litora infestis classibus
peterentur.
84. Igitur navium militum armorum paratu
strepere provinciae, sed nihil aeque fatigabat quam
pecuniarum conquisitio: eos esse belli civilis
nervos dictitans Mucianus non ius aut verum in
cognitionibus, sed solam magnitudi-nem opum
spectabat. Passim delationes, et locupletissi-mus
quisque in praedam correpti. Quae gravia atque
into-leranda, sed necessitate armorum excusata
etiam in pace
rom poticao ĉešće negoli kaţnjavao, manje se
osvrcući na mane negoli na vrline prijatelja; mnoge
je odlikovao pre-fekturama, prokuratorskim
sluţbama, ponajviše njih ĉašću senatorskoga
staleţa - izvanredne muţeve koji su se uskoro
domogli najvišega poloţaja. Nekima je ugled na-
domjestio vrline. Dar u novcima nije ni Mucijan na
prvoj skupštini obećao doli u umjerenoj koliĉini, a
Vespazijan nije ponudio više u graĊanskom ratu
negoli drugi u miru - izvanredno nepopustljiv
spram darivanja vojnika, te mu i vojska zbog toga
bijaše ĉestitija. Upućeni su k Partima i Armencima
poslanici, i povela se briga da se ne otkriju leda
pošto se legije okrenu u graĊanski rat. Odluĉeno je
da se Tit ugnijezdi u Judeji, Vespazijan da zauzme
kljuĉna mjesta Egipta. Ĉinilo se da protiv Vitelija
dostaje dio ĉeta i vojskovoda Mucijan, te ime
Vespazijanovo i vjera da sudbini ništa nije
nemoguće. Svim vojskama i legatima napisana su
pisma, i nareĊeno je da pretori-jance, ogorĉene na
Vitelija, primame nagradom ponov-nog
zadobivanja vojniĉke sluţbe.
83. S lako naoruţanom ĉetom, gradeći se više
savezni-kom vrhovnoga zapovjednika nego
pomoćnikom, Mucijan nije putovao sporo da se ne
bi ĉinilo kako oklijeva, ali ni ţurio, puštajući da se
glasina širi zahvaljujući samoj udal-jenosti,
svjestan da su u njega snage osrednje i da se većim
drţi ono što je daleko. No šesta legija i trinaest
tisuća veksilaraca pratilo ga je u golemoj povorci.
Bro-dovlje s Ponta dao je dovesti u Bizant,
neodluĉan bi li, okanivši se Mezije, pješaštvom i
konajništvom zaposjeo Dirahij, a ratnim brodovima
zatvorio more put Italije, ostavljajući za ledima
zaštićene Aheju i Aziju; nenaoru-ţane, one bi bile
izloţene Viteliju kad se ne bi utvrdile vojniĉkim
posadama; sam će Vitelije biti u neizvjesnosti koji
dio Italije da brani, ako mu neprijateljskim brodov-
Ijem budu napadnuti Brundizij i Tamet, te obale
Kala-brije i Lukanije.
84. Od opremanja brodova, vojnika, oruţja
odjeknuše, dakle, provincije, no ništa toliko ne
zadavaše muke koliko utjerivanje novaca. Tvrdeći
da su oni ţivotna snaga gra-Ċanskoga rata, Mucijan
se pri presuĊivanju nije obazirao na pravno i
ĉinjeniĉno stanje, nego na samu koliĉinu sred-
stava. Posvuda prokazivanja, i one najbogatije
pograbiše za plijen. To bijaše teško i
nepodnošljivo, no opravdavalo se nuţnošću
naoruţavanja i zadrţalo se i u miru, mada
94
mansere, ipso Vespasiano inter initia imperii ad
obtinen-das iniquitates haud perinde obstinante,
donec indulgentia fortunae et pravis magistris
didicit aususque est. Propriis quoque opibus
Mucianus bellum iuvit, largus privatim, quo
avidius de re publica sumeret. Ceteri
conferendarum pecuniarum exemplum secuti,
rarissimus quisque eandem in recuperando
licentiam habuerunt.
85. Adcelerata interim Vespasiani coepta Illyrici
exer-citus studio transgressi in partes. Tertia legio
exemplum ceteris Moesiae legionibus praebuit:
octava erat ac sep-tima Claudiana, imbutae favore
Othonis, quamvis proelio non interfuissent.
Aquileiam progressae, proturbatis qui de Othone
nuntiabant laceratisque vexillis Vitellii nomen
praeferentibus, rapta postremo pecunia et inter se
divisa, hostiliter egerant. Unde metus et ex metu
consilium, posse imputari Vespasiano quae apud
Vitellium excu-sanda erant. Ita tres Moesicae
legiones per epistulas adli-ciebant Pannonicum
exercitum aut abnuenti vim para-bant. In eo motu
Aponius Saturninus Moesiae rector pes-simum
facinus audet, misso centurione ad interficiendum
Tettium lulianum septimae legionis legatum ob
simulta-tes, quibus causam partium praetendebat.
lulianus com-perto discrimine et gnaris locorum
adscitis per avia Moe-siae ultra montem Haemum
profugit; nec deinde civili bello interfuit, per varias
moras susceptum ad Vespa-sianum iter trahens et
ex nuntiis cunctabundus aut prope-rans.
86. At in Pannonia tertia decima legio ac septima
Gal-biana, dolorem iramque Bedriacensis pugnae
retinentes, haud cunctanter Vespasiano accessere,
vi praecipua Primi Antonii. Is legibus nocens et
tempore Neronis falsi dam-natus inter alia belli
mala senatorium ordinem recupera-verat.
Praepositus a Galba septimae legioni scriptitasse
Othoni credebatur, ducem se partibus offerens; a
quo neglectus in nullo Othoniani belli usu fuit.
Labantibus Vitellii rebus Vespasianum secutus
grande momentum addidit, strenuus manu,
sermone promptus, serendae in alios invidiae
artifex, discordiis et seditionibus potens, raptor
largitor, pace pessimus, bello non spemendus.
sam Vespazijan u poĉetku svoga vladanja nije
osobito nastojao da se provode nepravedni zahtjevi,
dok, zahva-Ijujući naklonosti sreće i opakim
uĉiteljima, i to nije nau-ĉio i postao bezobziran.
Vlastitim je sredstvima Mucijan podupirao rat,
dareţljiv u svoje ime, da bi to pohlepnije uzimao
od drţavnih dobara. Ostali su slijedili uobiĉajen
postupak pri prikupljanju novaca, samo je rijetko
koji primjenjivao isto bezakonje da bi prisvojio
novac za sebe.
85. Ubrzani su u meĊuvremenu Vespazijanovi
pothvati revnošću ilirske vojske, koja je prešla k
stranci. Treća je legija pruţila primjer ostalim
legijama Mezije. Bijahu to osma, te sedma
Klaudijevska, proţete Ijubavlju spram Otona,
makar i nisu sudjelovale u bici. Dospjevjši u
Akvileju, odagnaše one koji javljahu o Otonu i
razderaše zastave s Vitelijevim imenom, oteše
naposljetku novac i razdijeliše ga izmedu sebe,
postupajući kao neprijatelji. Odatle nasta strah, a iz
straha misao da se moţe pripisati Vespazijanu ono
što je valjalo opravdati kod Vitelija. Tako je došlo
do toga te su tri mezijske legije preko pisama stale
mamiti panonsku vojsku ili im spremati nasilje ako
odbiju. U tom se meteţu Aponije Saturnin,
upravitelj Mezije, usudi na vrlo podlo djelo,
poslavši cen-turiona da ubije Tetija Julijana, legata
sedme legije, zbog Ijubomore koju je zakrivao
probitkom stranke. Otkrivši opasnost, Julijan
prizva poznavaoce onih krajeva, te po bespućima
Mezije pobjeţe preko planine Hema, i otada nije
sudjelovao u graĊanskom ratu, zavlaĉeći sa
zapoĉetim putom k Vespazijanu zbog razliĉitih
zapreka, dok su glas-nici javljali da oklijeva ili
ţuri.
86. A u Panoniji trinaesta legija i sedma Galbinska,
zadrţavajući bol i bijes zbog bedrijaĉke bitke, bez
oklije-vanja pristupiše Vespazijanu, zahvaljujući
osobitom utje-caju Prima Antonija. U sukobu sa
zakonom, i u vrijeme Nerona osuĊen zbog
prijevare, meĊu ostalim nevoljama rata i on povrati
senatorski poloţaj. Postavljen od Galbe za
zapovjednika sedmoj legiji, vjerovalo se da se
dopisi-vao s Otonom nudeći se za vojskovoĊu
stranci. Zanema-ren od njega, nije bio ni od kakve
koristi u otonovskom ratu. U vrijeme opadanja
Vitelijeve moći, pristavši uz Vespazijana, donio je
odluĉnu prevagu svojom smjelošću, hitrošću na
jeziku, vještinom sijanja mrţnje prema ostalima;
silan u razdorima i bunama, grabeţljivac i pot-
kupljivaĉ, u miru najgori, u ratu nezanemariv.
Udruţene
95
luncti inde Moesici ac Pannonici exerdtus
Delmaticum militem traxere, quamquam
consularibus legatis nihil tur-bantibus. Tampius
Flavianus Pannoniam, Pompeius Silva-nus
Dalmatiam tenebant, divites senes; sed procurator
aderat Cornelius Fuscus, vigens aetate, claris
natalibus, prima iuventa quaestus cupidine
senatorium ordinem exuerat; idem pro Galba dux
coloniae suae, eaque opera procurationem adeptus,
susceptis Vespasiani partibus acerrimam bello
facem praetulit: non tam praemiis peri-culorum
quam ipsis periculis laetus pro certis et olim par-tis
nova ambigua ancipitia malebat. Igitur movere et
qua-tere, quidquid usquam aegrum foret,
adgrediuntur. Scrip-tae in Britanniam ad
quartadecimanos, in Hispaniam ad primanos
epistulae, quod utraque legio pro Othone, adversa
Vitellio fuerat; sparguntur per Gallias litterae;
momentoque temporis Hagrabat ingens bellum,
Illyricis exercitibus palam desciscentibus, ceteris
fortunam secu-turis.
87. Dum haec per provincias a Vespasiano
ducibusque partium geruntur, Vitellius contemptior
in dies segnior-que, ad omnes municipiorum
villarumque amoenitates resistens, gravi urbem
agmine petebat. Sexaginta milia armatorum
sequebantur, licentia corrupta; calonum numerus
amplior, procacissimis etiam inter servos lixarum
ingeniis; tot legatorum amicorumque comitatus,
inhabilis ad parendum, etiam si summa modestia
regeretur. Onera-bant multitudinem obvii ex urbe
senatores equitesque, quidam metu, multi per
adulationem, ceteri ac paulatim omnes, ne aliis
proficiscentibus ipsi remanerent. Adgre-gabantur e
plebe flagitiosa per obsequia Vitellio cogniti
scurrae histriones aurigae, quibus ille amicitiamm
deho-nestamentis mire gaudebat. Nec coloniae
modo aut muni-cipia congestu copiarum, sed ipsi
cultores arvaque maturis iam frugibus ut hostile
solum vastabantur.
88. Multae et atroces inter se militum caedes,
post sedi-tionem Ticini coeptam manente legionum
auxiliorumque discordia; ubi adversus paganos
certandum foret, con-sensu. Sed plurima strages ad
septimum ab urbe lapidem. Singulis ibi militibus
Vitellius paratos cibos ut gladiato-
potom mezijske i panonske vojske povukoše za
sobom dalmatskoga vojnika, premda konzularni
legati nisu poti-cali bunu. Tampije Flavijan vladaše
Panonijom, Pompej Silvan Dalmacijom, oba
bogata i stara. No bio je tu upra-vitelj Kornelije
Fusko, u muţevnoj dobi, slavna porijekla. U ranoj
se mladosti u ţelji za dobitkom bio odrekao sena-
torskog staleţa. Izjasnivši se za Galbu, kao voda
svoje kolonije irjegovim se zagovorom domogao
upraviteljstva, a odluĉivši se za Vespazijanovu
stranku, postao je najva-treniji ratni huškaĉ.
Radujući se ne toliko nagradama za opasnosti
koliko samim opasnostima, volio je više novo,
neizvjesno i pogibeljno negoli sigurno i odavna
steĉeno. Stoga oni poĉeše tresti i drmati i napadati
na sve što je igdje bilo nevaljalo. Napisane su
poslanice u Britaniju vojnicima ĉetrnaeste, u
Hispaniju vojnicima prve legije, jer su obje legije
bile za Otona, protiv Vitelija; razaslana pisma po
Galijama; u tren se oka razbuktao silan rat, budući
da su se ilirske vojske otvoreno odmetale, a ostale
bile spremne da podu za srećom.
87. Dok su Vespazijan i voĊe stranke obavljali
ovo po provincijama, Vitelije, prezreniji iz dana u
dan i mlitaviji, zastajkujući kod svih draţesnih
municipija i Ijetnikovaca, s teško naoruţanom
povorkom kretao je prema Gradu. Pratilo ga je
šezdeset tisuća oruţanika, oslabljelih od
razuzdanosti; broj slugu još veći, ponašanje
konjušara, ĉak i u usporedbi s robovima, vrlo
bestidno. Pratnja toli-kih izaslanika i prijatelja
neprikladna da se pokorava, kad bi se njome
upravljalo i s najvećim obzirom. Mnoštvo su
uĉinili još nesnosnijim senatori i vitezovi koji su
mu hitjeli ususret iz grada, neki iz straha, mnogi iz
ulagivanja, ostali, a malo-pomalo i svi, da ne
zaostanu dok drugi kreću. Okupljahu se iz puka,
vodeni sramotnom usluţ-nošću, poznanici
Vitelijevi: lakrdijaši, glumci i vozaĉi, a tim se
neĉasnim poznanstvima izvanredno veselio. 1 nisu
samo kolonije i municipiji pljaĉkani gomilanjem
ratnih zaliha nego i ratari i njive sa zrelim već
plodinama, kao da se radi o neprijateljskom tlu.
88. MeĊusobna krvoprolića vojnika mnogobrojna
i strašna, jer je nakon pobune nastale u Ticinu
vladao raz-dor izmeĊu legija i pomoćnih ĉeta. Kad
se trebalo boriti protiv seljaka - jednodušnost. No
najveći pokolj kod sed-mog miljokaza od grada.
Tamo je svakom pojedinom voj-niku Vitelije
dijelio pripremljena jela kao gladijatorsku
96
riam saginam dividebat; et effusa plebes totis se
castris miscuerat. Incuriosos milites - vernacula
utebantur ur-banitate - quidam spoliavere, abscisis
furtim balteis an accincti forent rogitantes. Non
tulit ludibdum insolens contumeliarum animus:
inermem populum gladiis inva-sere. Caesus inter
alios pater militis, cum filium comita-retur; deinde
agnitus, et volgata caede temperatum ab innoxiis.
In urbe tamen trepidatum praecurrentibus pas-sim
militibus; forum maxime petebant cupidine visendi
locum, in quo Galba iacuisset. Nec minus saevum
specta-culum erant ipsi, tergis ferarum et
ingentibus telis horren-tes, cum turbam populi per
inscitiam parum vitarent aut, ubi lubrico viae vel
occursu alicuius procidissent, ad iur-gium, mox ad
manus et ferrum transirent. Quin et tribuni
praefectique cum terrore et armatorum catervis
volita-bant.
89. Ipse Vitellius a ponte Mulvi insigni equo,
paludatus accinctusque, senatum et populum ante
se agens, quo minus ut captam urbem ingrederetur,
amicorum consilio deterritus: sumpta praetexta et
composito agmine incessit. Ouattuor legionum
aquilae per frontem totidemque circa e legionibus
aliis vexilla, mox duodecim alarum signa et post
peditum ordines eques, dein quattuor et triginta co-
hortes, ut nomina gentium aut species armorum
forent, discretae. Ante aquilas praefecti castrorum
tribunique et primi centurionum candida veste,
ceteri iuxta suam quis-que centuriam, armis
donisque fulgentes, et militum pha-lerae
torquesque splendebant: decora facies et non Vitel-
lio principe dignus exercitus. Sic Capitolium
ingressus atque ibi matrem complexus Augustae
nomine honoravit.
90. Postera die tamquam alterius civitatis
senatum populumque magnificam orationem de
semet ipso promp-sit, industriam temperantiamque
suam laudibus adtollens, consciis flagitiorum ipsis
qui aderant omnique Italia, per quam somno et luxu
pudendus incesserat. Volgus tamen vacuum curis et
sine falsi verique discrimine solitas adu-Fationes
edoctum clamore et vocibus adstrepebat; ab-
nuentique nomen Augusti expressere ut adsumeret,
tam frustra quam recusaverat.
91. Apud civitatem cuncta interpretantem funesti
omi-nis loco acceptum est, quod maximum
pontificatum adep-
hranu, a raštrkani se puk raširio po ĉitavu taboru.
Nepaţ-Ijive su vojnike - ponašahu se kao da su
roĊeni u gradu - neki nevaljalci opljaĉkali,
odrezavši im kradom poja-seve, zapitkujući ih jesu
li opasni. Nije podnosio šalu duh nenavikao na
poruge. Goloruk narod napadoše maĉe-vima.
Ubijen je, izmeĊu ostalih, i otac vojnika, dok je
pratio sina, potom je prepoznat, i pošto se proĉulo
za pokolj, pošteĊeni su neduţni. U Gradu je pak
vladao strah, jer su se posvuda rastraĉali vojnici.
Najviše su hrlili na Trg u ţelji da vide mjesto na
kojem je poginuo Galba. Ne manje strašan prizor
pruţahu oni sami, nakostriješeni od ţivotinjskih
krzna i golemih kopalja, dok su se nespretno
uklanjali gomili naroda, ili tamo gdje bi zbog
klizava puta ili zbog sudara s nekim pali, prelazili
na svaĊu, a potom na šake i oruţja. Pa i tribuni i
prefekti oblijetahu uokolo sa zastrašujućim
ĉoporima oruţanika.
89. Sam je Vitelije od Mulvijskog mosta, na
gizdavu konju, zaogrnut vojniĉkom kabanicom i
opasan maĉem, tjerajući ispred sebe senat i narod,
odvraćen savjetom pri-jatelja, da se ne bi ĉinilo
kako ulazi u osvojenarad, uzeo pretekstu i s
mirnom povorkom stupao dalje. Ćetiri legij-ska
orla na ĉelu, isto toliko zastava iz drugih legija s
obiju strana, potom dvanaest bojnih znakova ala, a
iza redova pješaka konjaništvo, pa trideset ĉetiri
kohorte, razvrstane prema imenima naroda ili vrsti
naoruţanja. Pred oriovima prefekti tabora, tribuni i
predvodnici centurija u bijelom odijelu, ostali -
svaki pored svoje centurije, blistajući od oruţja i
poklona; sjajile su se i toke i ogrlice vojnika.
Krasan prizor i vojska dostojna nekoga drugoga
vladara, ne Vitelija. Tako stupi na Kapitolij, i
zagrlivši ondje majku poĉasti je imenom Auguste.
90. Slijedećega dana, kao da je pred senatom i
naro-dom nekoga drugoga grada, odrţi
veliĉanstven govor o samome sebi, uzdiţući
pohvalama svoju poslenost i trez-venost, iako su za
njegove opaĉine znali oni koji su bili nazoĉni i
ĉitava Italija po kojoj je stupao u sramotnu
besposliĉenju i razbludi. Svjetina je ipak, bezbriţna
i ne razluĉujući laţ od istine, izvjeţbana u
uobiĉajenim laska-njima, buĉno klicala i iznudila,
iako je odbijao ime Augu-sta, da ga prihvati tako
bezrazloţno kao što mu se i pro-tivio.
91. Kod graĊanstva, koje je u svemu gledalo
neko zna-ĉenje, primljeno je kao poguban znak to
što je, domo-
97
tus Vitellius de caerimoniis publicis XV kalendas
Augu-stas edixisset, antiquitus infausto die
Cremerensi Alliensi-que cladibus: adeo omnis
humani divinique iuris expers, pari libertorum,
amicorum socordia, velut inter temulen-tos agebat.
Sed comitia consulum cum candidatis civiliter
celebrans omnem infimae plebis rumorem in
theatro ut spectator, in circo ut fautor adfectavit:
quae grata sane et popularia, si a virtutibus
proficiscerentur, memoria vitae prioris indecora et
vilia accipiebantur. Ventitabat in sena-tom, etiam
cum parvis de rebus patres consulerentur. Ac forte
Priscus Helvidius praetor designatus contra
studium eius censuerat. Commotus primo Vitellius,
non tamen ultra quam tribunos plebis in auxilium
spretae potestatis advocavit; mox mitigantibus
amicis, qui altiorem iracun-diam eius verebantur,
nihil novi accidisse respondit, quod duo senatores
in re publica dissentirent; solitum se etiam
Thraseae contra dicere. Inrisere plerique
impudentiam aemulationis; aliis id ipsum placebat,
quod neminem ex praepotentibus, sed Thraseam ad
exemplar verae gloriae legisset.
92. Praeposuerat praetorianis Pub^li)lium Sabinum
a praefectura cohortis, lulium Priscum tum
centurionem:
Priscus Valentis, Sabinus Caecinae gratia
pollebant; inter discordes Vitellio nihil auctoritatis.
Munia imperii Caecina ac Valens obibant, olim
anxii odiis, quae bello et castris male dissimulata
pravitas amicorum et fecunda gignendis inimicitiis
civitas auxerat, dum ambitu comitatu et immensis
salutantium agminibus contendunt comparan-
turque, variis in hunc aut illum Vitellii
inclinationibus. nec umquam satis fida potentia, ubi
nimia est. Simul ipsum Vitellium, subitis offensis
aut intempestivis blanditiis mutabilem,
contemnebant metuebantque. Nec eo segnius
invaserant domos hortos opesque imperii, cum
flebilis et egens nobilium turba, quos ipsos
liberosque patriae Galba reddiderat, nulla principis
misericordia iuvarentur. Gra-tum primoribus
civitatis etiam plebs adprobavit, quod reversis ab
exilio iura libertorum concessisset, quamquam id
omni modo servilia ingenia corrumpebant, abditis
pecu-
gavši se vrhovnog svećeništva, Vitelije izdao oglas
o jav-nim svetkovmama petnaestoga dana prije
augustovskih kalenda, od davnina nesretna zbog
kremerskog i alijskog poraza. Toliko ne mareći ni
za kakav Ijudski ili boţanski zakon, uz jednak
nemar osloboĊenika i prijatelja, provo-dio je ţivot
kao meĊu pijancima. No pribivajući skupštini za
izbor konzula kao obiĉan graĊanin s ostalim
kandida-tima, teţio je za odobravanjem
najprostijeg puka, u kaza-lištu kao gledatelj, u
cirku kao pokrovitelj. Bilo bi to drago zaista i
omiljelo kod naroda da je potjecalo od vrlina, no uz
spomen na prijašnji ţivot primalo se kao neĉasno i
tašto. Dolazio je u senat i onda kad su oci vije-ćali i
o neznatnim pitanjima. Tako je sluĉajno Prisko
Hel-vidije, buduĉi pretor, glasao protiv njegove
namisli. Ozlo-jeĊen isprva, Vitelije prizva ipak
samo puĉke tribune u pomoć prezrenoj vlasti.
Potom, na umirivanje prijatelja, koji strahovahu od
još ozbiljnije njegove srditosti, odgo-vori da se nije
zbilo ništa novo ako su se dva senatora razišla u
mišljenjima o drţavnom poslu; i on da je obiĉa-vao
protusloviti Trazeji. Većina se rugala bestidnoj
poredbi, drugima se dopadalo upravo to što nije
nikoga od moćnika nego Trazeju odabrao za uzor
istinske slave.
92. Za zapovjednike pretorijancima postavi
Publilija Sabina, s duţnosti prefekta kohorte, i
Julija Priska, tadašnjega centuriona. Prisko bijaše ii
Valensovoj, Sabin u Cecininoj milosti. Zbog
njihove nesloge u Vitelija nikakva ugleda. Poslove
carske vlasti obavljahu Cecina i Valens, odavna u
napetosti zbog mrţnje koju je, slabo prikrivanu u
ratu i taboru, izopaĉenost prijatelja i Grad izdašan u
stvaranju neprijateljstava uvećavao, dok su se
ogledali i usporeĊivali u pridobijanju glasova, s
pratnjom i neizmjernim povorkama poklonika, uz
promjenjivu naklonost Vitelijevu prema ovom ili
onom. A moć nije nikad postojana kad je
pretjerana. Vitelija, prevrtljiva u iznenadnim
uvredama ili nepriliĉnim laskanjima, u isto vrijeme
i prezirahu i bojahu ga se. No zato su to revnije
navalili na kuće, vrtove i imanja Carstva, budući da
nevoljno i ubogo mnoštvo plemića, koje je s
njihovom djecom Galba vratio u domovinu, nije
podupirala nikakva sućut vladara. Postupkom
povoljnim za prvake drţave bio je zadovoljan i
puk, jer je povratnicima iz progonstva bio odstupio
pravo na osloboĊenike, premda su to na sve naĉine
dovitljivi robovi nastojali obezvrijediti tako da su
98
•niis per occultos aut ambitiosos sinus, et quidam
in domum Caesaris transgressi atque ipsis dominis
potent-iores.
93. Sed miles, plenis castris et redundante
multitudine in porticibus aut delubris et urbe tota
vagus, non principia noscere, non servare vigilias
neque labore firmari: per inlecebras urbis et
inhonesta dictu corpus otio, animum libidinibus
imminuebant. Postremo ne salutis quidem cura:
infamibus Vaticani locis magna pars tetendit, unde
crebrae in volgus mortes, et adiacente Tiberi
Germa-norum Gallorumque obnoxia morbis
corpora fluminis avi-ditas et aestus impatientia
labefecit. Insuper confusus pra-vitate vel ambitu
ordo militiae: sedecim praetoriae, quat-tuor
urbanae cohortes scribebantur, quis singula milia
inessent. Plus in eo dilectu Valens audebat,
tamquam ipsum Caecinam periculo exemisset.
Sane adventu eius partes convaluerant, et sinistrum
lenti itineris rumorem prospero proelio verterat
omnisque inferioris Germaniae miles Valentem
adsectabatur, unde primum creditur Caecinae fides
fluitasse.
94. Ceterum non ita ducibus indulsit Vitellius, ut
non plus militi liceret. Sibi quisque militiam
sumpsere: quam-vis indignus, si ita maluerat,
urbanae militiae adscribeba-tur; rursus bonis
remanere inter legionarios aut alares volentibus
permissum. Nec deerant qui vellent, fessi mor-bis
et intemperiem caeli incusantes. Robora tamen
legio-nibus alisque subtracta, convolsum castrorum
decus, viginti milibus e toto exercitu permixtis
magis quam electis.
Contionante Vitellio postulantur ad supplicium
Asiati-cus et Flavus et Rufinus duces Galliarum,
quod pro Vin-dice bellassent. Nec coercebat eius
modi voces Vitellius:
super insitam [mortem] animo ignaviam conscius
sibi instare donativom et deesse pecuniam omnia
alia militi largiebatur. Liberti principum conferre
pro numero man-cipiorum ut tributum iussi: ipse
sola perdendi cura stabula aurigis exstruere, circum
gladiatorum ferarumque specta-culis opplere,
tamquam in summa abundantia pecuniae inludere.
sklonili novac u potajna ili nedostupna skrovišta, a
neki, prešavši u kuću Cezara, postali moćniji i od
samih gospo-dara.
93. A vojnik, zbog pretrpana tabora i preobilja
svjetine u skitnji po trijemovima ili svetištima i po
Sitavu gradu, nije znao za zborno mjesto, nije
drţao straţe, niti se jaĉao u radu. Po mjestima
Grada, zamamnim i nedostojnim spomena,
uništavahu tijelo u besposlici, duh u nasladama.
•Naposljetku nije ih bilo briga ni za ţivot: velik se
dio njih utaborio na ozloglašenim poloţajima
Vatikana, odakle uĉestaše smrti meĊu svjetinom. A
uz obliţnji Tiber tjelesa Germana i Gala podloţna
bolestima upropastila je ţelja za kupanjem i
neotpornost prema ţezi. Povrh svega, zbog
izopaĉenosti li ĉastohleplja poremećen je red
vojniĉke sluţbe: popisivahu se šesnaest pretorijskih
i ĉetiri gradske kohorte, u kojima je bilo po tisuću
vojnika. U tom se novaĉenju odvaţnijim pokazao
Valens, kao da je toboţe htio samoga Cecinu
osloboditi od opasnosti. No njegovim je dolaskom
stranka doista postala moćnija, i nepovoljan se glas
o sporom putu zahvaljujući sretnoj bici bio pre-
okrenuo, te svi vojnici Donje Germanije stadoše
pristajati uza nj, zbog ĉega se prvi put, kako se
vjeruje, pokolebala odanost Cecinina.
94. Vitclije, usotalom, nije toliko gledao kroz prste
vojskovodama, da ne bi još i više dopuštao
vojniku. Svatko je sebi odabirao vojniĉku sluţbu;
makar nedosto-jan, ako je tako volio, upisivao se u
gradsko vojništvo. Ĉestitima je, s druge strane,
preostajalo da se, ako hoće, upišu u legionare ili
vojnike ala. 1 bilo ih je koji su to htjeli, iscrpljeni
od bolesti i tuţeći se na nezdravo pod-neblje.
Legije i ale ipak su lišene udarne snage, potkopan
je ugled tabora, budući da je u njemu dvadeset
tisuća voj-nika iz ĉitave vojske bilo većma
pomiješano negoli oda-brano. Dok je Vitelije drţao
skupštinu, zatraţena je smrtna kazna za Azijatika,
Flava i Rufina, vojskovoĊe Galija, jer su ratovali
na Vindeksovoj strani. A Vitelije nije spreĉavao
takve glasove: povrh uroĊene lijenosti duha,
svjestan da ga ĉeka novĉani dar, a nedostaje mu
novca, sve je ostalo velikodušno dopuštao vojniku.
Nare-deno je da osloboĊenici careva prinesu porez
prema broju robova. Sam je, iz ĉiste brige za
rasipanjem, gradio staje za vozare, ispunjavao cirk
predstavama gladijatora i zvje-radi, poigravajući se
kao da ţivi u najvećem obilju novca.
99
 95. Quin et natalem Vitellii diem Caecina ac
Valens editis tota urbe vicatim gladiatoribus
celebravere ingenti paratu et ante illum diem
insolito. Laetum foedissimo cui-que apud bonos
invidiae fuit, quod exstructis in campo Martio aris
inferias Neroni fecisset. Caesae publice victi-mae
cremataeque; facem Augustales sub- ^di)dere,
quod sacerdotium, ut Romulus Tatio regi, ita
Caesar Tiberius luliae genti sacravit. Nondum
quartus a victoria mensis, et libertus Vitellii
Asiaticus Polyclitos Patrobios et vetera odiorum
nomina aequabat. Nemo in illa aula probitate aut
industria certavit unum ad potentiam iter, prodigis
epulis et sumptu ganeaque satiare inexplebiles
Vitellii libi-dines. Ipse abunde ratus, si
praesentibus frueretur, nec in longius consultans,
noviens milliens sestertium paucissimis mensibus
intervertisse creditur. Magna et misera civitas,
eodem anno Othonem, Vitellium passa, inter
Vinios Fabios, Icelos Asiaticos varia et pudenda
sorte agebat, donec successere Mucianus et
Marcellus et magis alii homines quam alii mores.
96. Prima Vitellio tertiae legionis defectio
nuntiatur, missis ab Aponio Saturnino epistulis,
antequam is quoque Vespasiani partibus
adgregaretur; sed neque Aponius cuncta, ut
trepidans re subita, perscripserat, et amici adu-
lantes mollius interpretabantur: unius legionis eam
sedi-tionem, ceteris exercitibus constare fidem. In
hunc modum etiam Vitellius apud milites disseruit,
praetoria-nos nuper exauctoratos insectatus, a
quibus falsos rumo-res dispergi; nec ullum civilis
belli metum adseverabat, suppresso Vespasiani
nomine et vagis per urbem militi-bus, qui sermones
populi coercersnt. Id praecipuum ali-mentum
famae erat.
97. Auxilia tamen e Germania Britanniaque et
Hispa-niis excivit, segniter et necessitatem
dissimulans. Perinde legati provinciaeque
cunctabantur, Hordeonius Flaccus suspectis iam
Batavis anxius proprio bello, Vettius Bola-nus
numquam satis quieta Britannia, et uterque
ambigui, neque ex Hispaniis properabatur, nullo
tum ibi consulari:
trium legionum legati, pares iure et prosperis
Vitellii
95. 1 roĊendan su, štoviše, Vitelijev Cecina i
Valens proslavili priredivši u ĉitavu gradu po
gradskim ĉetvrtima gladij atorske igre, s golemom
opremom i dotada neuobi-ĉajenom. Ugodno bijaše
prostoj svjetini, no kod ĉestitih izazva muĉan
dojam što je, podigavši ţrtvenike na Mar-tovu
polju, priredio posmrtnu sveĉanost Neronu.
Zaklane su javno i spaljene ţrtvene ţivotinje.
Zublju podmetnuše Augustalci, svećeništvo što ga
je, onako kao što je Romul kralju Taciju, Cezar
Tiberij'e posvetio julijevskom rodu. Ne navrši se ni
ĉetvrti mjesec od pobjede, a osloboĊenik Vitelijev
Azijatik dostigne Poliklite i Patrobije i omraţena
imena staroga doba. Nitko se na onom dvoru nije
nadme-tao u postenju ili radinosti. Jedini put do
moći: rasipnim gozbama i troškom te pijankama
namiriti nezasitne Vite-lijeve poţude. Misleći da je
dovoljno ako uţiva u sadaš-njem stanju i ne
razmišljajući unaprijed u vrlo je malo mjeseci
rasuo, kako se vjeruje, devet stotina milijuna
sestercija. A bijedno je gradanstvo, pretrpjevši u
istoj godini jednog Otona i jednog Vitelija,
provodilo vrijeire pod promjenljivom i sramotnom
sudbinom, meĊu Vini-jima i Fabijima, Icelima i
Azijaticima, dok ih nisu zami-jenili Mucijan i
Marcel, i većma druge osobe nego li drugi
znaĉajevi.
96. Prvo je Viteliju javljeno o odmetništvu treće
legije, i to pismom Aponija Saturnina, prije negoli
se i on pri-druţio Vespazijanovoj stranci. No ni
Aponije, preplašen izenenadnim dogaĊajem, nije
sve opisao, a i prijatelji su, laskajući, prikazivali to
u blaţem svijetlu: to je pobuna jedne legije, ostale
su vojske vjerne. Na ovaj naĉin govo-rio je i
Vitelije pred vojnicima, napavši nedavno otpu-
štene pretorijance, tvrdeći da oni šire laţne glasine
i da nema nikakva straha od graĊanskoga rata,
prešutjevši Vespazijanovo ime i pustivši da po
gradu lutaju vojnici kako bi zaprijeĉili razgovore
naroda. To je istom bila izvanredna hrana glasini.
97. Ipak iz Germanije i Britanije te iz Hispanije
podig-ne pomoćne ĉete, lijeno i ne priznajući
nevolju. Legati i provincije isto tako oklijevahu:
Hordeonije Flak, uz Batavce koji su već postali
sumnjivi, u strahu zbog rata na vlastitu podruĉju;
Vetije Bolan zbog nikad dovoljno mirne Britanije;
obojica neodluĉni. A iz Hispanija nikakve ţurbe,
jer tamo tada ne bijaše nikakva konzulara. Legati
triju legija, izjednaĉeni po pravima, koji bi se
100
rebus certaturi ad obsequium, adversam eius
fortunam ex aequo detrectabant. In Africa legio
cohortesque delectae a Clodio Macro, mox a Galba
dimissae, rursus iussu Vitellii militiam cepere;
simul cetera iuventus dabat impigre nomina.
Ouippe integrum illic ac favorabilem
proconsulatum Vitellius, famosum invisumque
Vespasia-nus egerat: proinde socii de imperio
utriusque coniecta-bant, sed experimentum contra
fuit.
98. Ac primo Valerius Festus legatus studia
provincia-lium cum fide iuvit; mox nutabat, palam
epistulis edictis-que Vitellium, occultis nuntiis
Vespasianum fovens et haec illave defensurus,
prout invaluissent. Deprehensi cum litteris
edictisque Vespasiani per Raetiam et Gallias
militum et centurionum quidam ad Vitellium missi
necan-tur: plures fefellere, fide amicorum aut
suomet astu occul-tati. Ita Vitellii paratus
noscebantur, Vespasiani consi-liorum pleraque
ignota, primum socordia Vitellii, dein Pannonicae
Alpes. Praesidiis insessae nuntios retinebant. Mare
quoque etesiarum flatu in Orientem navigantibus
secundum, inde adversum erat.
99. Tandem inruptione hostium atrocibus
undique nun-tiis exterritus Caecinam ac Valentem
expedire ad bellum iubet. Praemissus Caecina,
Valentem e gravi corporis morbo tum primum
adsurgentem infirmitas tardabat. Longe alia
proficiscentis ex urbe Germanici exercitus spe-cies:
non vigor corporibus, non ardor animis; lentum et
rarum agmen, fluxa arma, segnes equi; impatiens
solis pulveris tempestatum, quantumque hebes ad
sustinendum laborem miles, tanto ad discordias
promptior. Accedebat huc Caecinae ambitio vetus,
torpor recens, nimia fortunae indulgentia soluti in
luxum, seu perfidiam meditanti infringere exercitus
virtutem inter artes erat. Credidere plerique Flavii
Sabini consiliis concussam Caecinae men-tem,
ministro sermonum Rubrio Gallo: rata apud Vespa-
, sianum fore pacta transitionis. Simul odiorum
invidiaeque erga Fabium Valentem admonebatur,
ut impar apud Vitellium gratiam viresque apud
novum principem para-ret.
inaĉe nadmetali u poslušnosti da je Vitelijev
poloţaj bio povoljan, u jednakoj su je mjeri
uskraćivali kad se našao u nevolji. U Africi legija i
kohorte unovaĉene od Klodija Macera, potom
raspuštene od Galbe, ponovo se po zapo-vijedi
Vitelijevoj primiše vojništva. U isto je vrijeme i
ostala mladeţ spremno odlazila u vojnike. Ta ondje
je Vitelije proveo pošten i uzoran prokonzulat,
Vespazijan ozloglašen i omraţen; po tome su
saveznici nagaĊali i o vlasti jednoga i drugoga, no
iskustvo je pokazalo suprotno.
98. 1 legat Valerije Festo je odano pomagao
nastojanja provincijalaca. Uskoro se stade kolebati,
u pismima i oglasima javno podupirući Vitelija,
potajnim glasnicima Vespazijana, odluĉivši da
zastupa ovu ili onu stranu, ovisno o tome koja će
preuzeti vodstvo. Uhvaćeni s pis-mima i oglasima
u Reciji i po Galijama, neki od vojnika i centuriona
poslani su k Viteliju i ubijeni. Većina ih umaĉe
zahvaljujući odanosti prijatelja ili vlastitoj lukav-
štini. Tako su se Vitelijeve priprema saznavale,
Vespazi-janove namjere većinom ostajale
nepoznate. Isprva zbog Vitelijeva nemara, no
potom Panonske Alpe, zaposjed-nute vojniĉkim
posadama, zaustavljahu glasnike. More je takoĊer
zbog godišnjih vjetrova bilo povoljno za plovidbu
na istok, u suprotnom pravcu nepovoljno.
99. Napokon, preplašen strahovitim vijestima sa
svih strana o provali neprijatelja, zapovjedi da se
Cecina i Valens spremaju za rat. Naprijed je poslan
Cecina. Valensa, koji se istom pridizao iz teške
bolesti, prijeĉila je slabost. Sasvim je drugaĉija bila
slika germanske vojske pri polasku iz grada: bez
tjelesne svjeţine, bez duhovnog ţara, troma i
isprekidana povorka, trošno oruţje, spori konji;
vojnik - ne podnoseći sunce, prašinu i nevrijeme, i
slab da odoli naporu, ali to spremniji na prevrat. K
ovomu je nadolazilo i staro ĉastohleplje Cecinino,
sadašnja mlitavost ĉovjeka koji se zbog pretjerane
nakl5nosti sudbine podao raskoši ili koji je snujući
izdaju nastojao slćmiti junaštvo vojske. Većina ih
je drţala da je Cecinino uvjerenje uzdrmao svojim
razboritim savjetima Flavije Sabin, uz posredništvo
Rubrija Gala: Vespazijan će pristati na uvjete
prelaska. Mrţnja ga je, a ujedno i zavist prema
Fabiju Valensu, silila da, zapostavljen kod Vitelija,
milost i moć zadobiva kod novog vladara.
101
100. Caecina e complexu Vitellii multo cum
honore digressus partem equitum ad occupandam
Cremonam pra-emisit. Mox vexilla primae,
quartae, quintae decumae, sextae decumae
legionum, dein quinta et duoetvicensima secutae;
postremo agmine unaetvicensima Rapax et prima
Italica incessere cum vexillariis trium
Britannicarum legionum et electis auxiliis. Profecto
Caecina scripsit Fabius Valens exercitui, quem ipse
ductaverat, ut in iti-nere opperiretur: sic sibi cum
Caecina convenisse. Qui praesens eoque validior
mutatum id consilium finxit, ut ingruenti bello tota
mole occurreretur. Ita adcelerare legiones,
Cremonam, pars Hostiliam petere iussae: ipse
Ravennam devertit praetexto classem adloquendi:
mox patiiit secretum componendae proditionis
quaesitum. Namque Lucilius Bassus post
praefecturam alae Raven-nati simul ac Misenensi
classibus a Vitellio praepositus, quod non statim
praefecturam praetorii adeptus foret, ini-quam
iracundiam flagitiosa perfidia ulciscebatur. Nec
sciri potest traxeritne Caecinam, an, quod evenit
inter malos ut et similes sint, eadem illos pravitas
impulerit.
101. Scriptores temporum, qui potiente rerum
Flavia domo monimenta belli huiusce
composuerunt, curam pacis et amorem rei publicae,
corruptas in adulationem causas, tradidere: nobis
super insitam levitatem et prodito Galba vilem mox
fidem aemulatione etiam invidiaque, ne ab aliis
apud Vitellium anteirentur, pervertisse ipsum
Vitellium videntur. Caecina legiones adsecutus
centur-ionum militumque animos obstinatos pro
Vitellio variis artibus subruebat: Basso eadem
molienti minor difficultas erat. Lubrica ad
mutandam fidem classe ob memoriam recentis pro
Othone militiae.
100. Otišavši iz zagrljaja Vitelijeva s velikom
poĉašću, Cecina uputi naprijed dio konjaništva da
zaposjedne Kre-monu. Uskoro krenuše za njim
odjeli prve, ĉetvrte, pet-naeste i šesnaeste legije,
potom peta i dvadesetdruga, u zaleĊu nastupiše
dvadesetprva Neodoljiva i prva Italska, s
veksilarcima triju britanskih legija i izabranim
pomoćnim ĉetama. Po odlasku Cecine Fabije
Valens napisa vojsci, koju bijaše vodio, da ga ĉeka
na putu: tako da se dogo-vorio sa Cecinom. No
onaj koji bijaše nazoĉan, pa time i utjecajniji, slaga
da je odluka izmijenjena kako bi se, bukne li rat,
udarilo punom snagom. Stoga je nareĊeno da legije
pohite u Kremonu, dio da poĊe u Hostiliju. On sam
skrenu u Ravenu pod izgovorom da se obrati floti;
uskoro se otkri potajna namisao o snovanju izdaje:
jer, Lucilije Bas, nakon prefekture nad alom
postavljen za zapovjednika ravenskoj i mizenskoj
floti, zbog toga što se odmah nije domogao
pretorijske prefekture nemilostivu je srdţbu
pokušao izravnati sramotnom izdajom. 1 ne moţe
se znati da li je za sobom povukao Cecinu ili ih je -
što se dogada meĊu pokvarenima: da su i
meĊusobno sliĉni - ista opakost navela na to.
101. Povjesnici koji su za vladavine flavijevske
kuće sastavili povijesti ovoga rata naveli su laskom
izopaĉene uzroke: brigu za mir i Ijubav prema
drţavi. Nama se ĉini da su oni, pored uroĊene
prevrtljivosti, a i stoga što je nakon izdaje Galbe
vjernost uskoro došla na malu cijenu, te iz
sup^rništva i zavisti da ih drugi ne preteknu kod
Vitelija, upropastili i samoga Vitelija. Dostigavši
legije, Cecina je razliĉitim spletkama pokušavao
podrovati duhove centuriona i vojnika odane
Viteliju. Bas, koji se trudio oko istog, imao je
manje poteškoća, jer je flotu bilo lako navesti da
pogazi zadanu rijeĉ zbog uspomene na nedavnu
vojnu sluţbu na Otonovoj strani.
102
LIBER TERTIVS
1. Meliore fato fideque partium Flavianarum
duces consilia belli tractabant. Poetovionem in
hiberna tertiae decimae legionis convenerant. Illic
agitavere, placeretne obstrui Pannoniae Alpes,
donec a tergo vires universae consurgerent, an ire
comminus et certare pro Italia con-stantius foret.
Quibus opperiri auxilia et trahere bellum videbatur,
Germanicarum legionum vim famamque extol-
lebant, et advenisse mox cum Vitellio Britannici
exercitus robora: ipsis nec numerum parem
pulsarum nuper legionum et, quamquam atrociter
loquerentur, minorem esse apud victos animum.
Sed insessis interim Alpibus venturum cum copiis
Orientis Mucianum; superesse Vespasiano mare
classes studia provinciarum, per quas velut alterius
belli molem cieret. Ita salubri mora novas vires
adfore, e praesentibus nihil periturum.
2. Ad ea Antonius Primus (is acerrimus belli
contiona-tor) festinationem ipsis utilem, Vitellio
exitiosam disse-ruit. Plus socordiae quam fiduciae
acessisse victoribus;
neque enim in procinctu et castris habitos: per
omnia Ita-liae municipia desides, tantum hospitibus
metuendos, quanto ferocius antea egerint, tanto
cupidius insolitas voluptates hausisse. Circo
quoque ac theatris et amoeni-tate urbis emollitos
aut valetudinibus fessos; sed addito spatio
rediturum et his robur meditatione belli; nec procul
Germaniam, unde vires; Britanniam freto dirimi,
iuxta Gallias Hispaniasque, utrimque viros equos
tributa, ipsamque Italiam et opes urbis; ac si inferre
arma ultro velint, duas classes vacuumque
Illvricum mare. Quid tum claustra montium
profutura? Quid tractum in aestatem aliam bellum?
Unde interim pecuniam et commeatus? Quin potius
eo ipso uterentur, quod Pannonicae legiones
deceptae magis quam victae resurgere in ultionem
prope-rent, Moesici exercitus integras vires
attulerint. Si nume-rus militum potius quam
legionum putetur, plus hinc roboris, nihil
libidinum; et profuisse disciplinae ipsum pudorem;
equites vero ne tum quidem victos, sed quam-quam
rebus adversis disiectam Vitellii aciem. 'Duae tunc
Pannonicae ac Moesicae alae perrupere hostem:
nunc
TREĆA KNJIGA
1. Pod boljim usudom i s više samopouzdanja
rasprav-Ijahu o ratnim osnovama voĊe flavijevske
stranke. Pri-spjeli su bili u Petovion, zimski tabor
trinaeste legije. Tu su se dogovorili treba li
zatvoriti prijevoje Panonskih Alpa dok se s leda ne
podignu cjelokupne snage ili će biti razboritije
pobiju li se prsa o prsa i odluĉe bitku za Italiju. Oni
koji su smatrali da treba ĉekati na pomoćne ĉete i
odugovlaĉiti ratom uzdizali su snagu i slavu
germanskih legija i tvrdili da je upravo sada s
Vitelijem stigla glavnina britanske vojske! Oni
sami niti su brojem ravnopravni, zbog nedavno
razbijenih legija, i, premda govore osorno, manja je
hrabrost u pobijeĊenih. Ali, dok u meĊuvre-menu
zaposjednu Alpe, s istoĉnim ĉetama doći će Muci-
jan. Vespazijanu preostaje more, brodovlje,
naklonost provincija, ĉime bi mogao iznova podići
moćan rat. Tako će se spasonosnim odlaganjem
pojaviti nove snage, a od sadašnjih prilika ništa se
neće upropastiti.
2. Na to Antonije Prim (taj najostriji ratni
smutljivac) razloţi da ]e njima ţurba korisna,
Viteliju pogubna.
»U pobjednika više je mlitavosti, manje
samopouz-danja: niti se vjeţbaju, niti se drţe
tabora. Besposliĉe po svim municipijima Italije, na
strah su gostoprimcima;
koliko su se prije drzovitije ponašali, toliko su sada
neo-buzdaniji u neiskušanim uţicima. Razmaţeni
su cirkom i kazalištima i ugodnošću grada ili
iscrpljeni bolestima. No, dade li im se vremena,
pripremanjem za rat i ovima će se vratiti ĉvrstima.
Nije daleko Germanija, odakle im snage, Britanija
je razdvojena tjesnacem, blizu su Galije i Hispa-
nije, s obiju strana Ijudi, konji, ratni porezi, a i
sama Ita-lija i bogatstva Grada; a ako poţele
napasti, dvije su im flote na raspolaganju i
nebranjeno Ilirsko more. Kakva im korist tada od
alpskih prijevoja? Od rata odgoĊena za iduće Ijeto?
Odakle u meĊuvremenu novac i ţiveţ? Zašto da ne
iskoriste to što panonske legije - prevarene prije
negoli pobijeĊene - ţure da se dignu na osvetu, a
mezijske vojske donose svjeţe snage? Ako li se
gleda na broj vojnika a ne na broj legija, u ovih je
više ĉvrstine, nimalo raspuštenosti. A sama
sramota koristila je stezi. Konjanici nisu ĉak ni tada
pobijeĊeni, već je Vitelijev bojni red razbijen, iako
su bili u nepovoljnom poloţaju. Dvije su se tada
panonske i mezijske ale probile kroz
103
sedecim alarum coniuncta signa pulsu sonituque et
nube ipsa operient ac superfundent oblitos
proeliorum equites equosque. Nisi quis retinet,
idem suasor auctorque consilii ero. Vos, quibus
fortuna in integro est, legiones conti-nete: mihi
expeditae cohortes sufficient. lam reseratam militi
<Itali)am, impulsas Vitellii res audietis. luvabit
sequi et vestigiis vincentis insistere.'
3. Haec ac talia flagrans oculis, truci voce, quo
latius audiretur (etenim se centuriones et quidam
militum con-silio miscuerant), ita effudit, ut cautos
quoque ac providos permoveret, volgus et ceteri
unum virum ducemque, spreta aliorum segnitia,
laudibus ferrent. Hanc sui famam ea statim
contione commoverat, qua recitatis Vespasiani
epistulis non ut plerique incerta disseruit, huc illuc
trac-turus interpretatione, prout conduxisset: aperte
descen-disse in causam videbatur, eoque gravior
militibus erat culpae vel gloriae socius.
4. Proxima Cornelii Fusci procuratoris auctoritas.
Is quoque inclementer in Vitellium invehi solitus
nihil spei sibi inter adversa reliquerat. Tampius
Flavianus, natura ac senecta cunctator, suspiciones
militum inritabat, tamquam adfinitatis cum Vitellio
meminisset; id<em)que, quod coeptante legionum
motu profugus, dein sponte remea-verat, perfidiae
locum quaesisse credebatur. Nam Fla-vianum,
omissa Pannonia ingressum Italiam et discrimini
exemptum, rerum novarum cupido legati nomen
resumere et misceri civilibus armis impulerat,
suadente Cornelio Fusco, non quia industria
Flaviani egebat, sed ut consu-lare nomen
surgentibus cum maxime partibus honesta specie
praetenderetur.
5. Ceterum ut transmittere in Italiam (bellum)
inpune et usui foret, scriptum Aponio Saturnino,
cum exercitu Moesico celeraret. Ac ne inermes
provinciae barbaris nationibus exponerentur,
principes Sarmatarum lazugum, penes quos
civitatis regimen, in commilitium adsciti. Ple-bem
quoque et vim equitum, qua sola valent, offerebant:
remissum id munus, ne inter discordias externa
molirentur
neprijatelja: sada će šesnaest zdruţenih bojnih
znakova ala gromoglasnim topotom i samim
oblakom prekriti i raz-liti se po konjanicima i
konjima koji su se već odvikli od bitaka. Ako me
tko ne zadrţi, bit ću i predlagaĉ i izvršitelj ovog
nauma. Vi, kojima je sreća naklonjena, zadrţite
legije! Meni će dostajati lako naoruţane kohorte.
Zaĉas ćete ĉuti da je vojniku otvorena Italija,
slomljena moć Vitelijeva. Godit će slijediti i stupati
za stopama pobjed-nika.«
3. Plamtećim okom, strašnim glasom, da ga što
dalje ĉuju (i doista su se u ratno vijeće bili
umiješali centurioni i poneki od vojnika) tako je to
izgovorio da ohrabri oprezne i zabrinute i da ga
prosti vojnici i ostali, prezrevši mlitavost drugih,
uzdiţu pohvalama kao jedinog muţev-nog
vojskovoĊu. To mišljenje o sebi pokrenuo je
odmah na onoj skupštini na kojoj, proĉitavši
Vespazijanovo pismo, nije govorio nejasno, kao
većina njih, da se ne bi dogodilo da ga kasnije
tumaĉe kako komu odgovara. Ĉinilo se da se
otvoreno zauzeo za stvar stranke ne bi li kod
vojnika stekao što veći ugled kao drugi u krivici i
slavi.
4. Ugledom je odmah iza njega štajao prokurator
Kor-nelije Fusko. 1 on je obiĉavao nemilosrdno
napadati Vite-lija i u sluĉaju neuspjeha nije mu
preostajala nikakva nada. Tampije Flavijan, po
naravi a i zbog starosti okli-jevalo, pobuĊivao je
sumnje u vojnika, jer su mislili da nije zaboravio
na blisko prijateljstvo s Vitelijem. Drţalo se da je
traţio priliku za izdaju, jer je na poĉetku kretanja
legija htio pobjeći, a kasnije je dragovoljno ostao.
Ţelja za prevratom natjerala je naime Flavijana da,
napustivši Panoniju, upadne u Italiju i, izmakavši
opasnosti, ponovo uzme ime legata i umiješa se u
graĊanski rat, na nagovor Kornelija Fuska, ne stoga
što bi ovomu trebala Flavija-nova djelatnost nego
da se konzularnom imenu poda ĉastan izgled
upravo u vrijeme stranaĉkih nemira.
5. Kako bi, meĊutim, ostalo nekaţnjeno, a korisno,
ako se rat prebaci u Italiju, napisano je Aponiju
Satur-ninu neka pohita s mezijskom vojskom. A da
nenaoru-ţane provincije ne budu izloţene
barbarskim narodima, sarmatski i jazitski prvaci,
koji su drţali općinsku vlast, primljeni su u
suvojništvo. Nudili su i pješake i konja-ništvo, u
ĉemu su jedino jaki. Ta je ponuda odbijena da se ne
bi u postojećoj neslozi pokrenula vanjska neprija-
104
aut maiore ex diverso mercede ius fasque exuerent.
Tra-huntur in partes Sido atque Italicus reges
Sueborum, quis vetus obsequium erga Romanos et
gens fidei quam ius-sorum patientior. Posita in
latus auxilia, infesta Raetia, cui Porcius Septiminus
procurator erat, incorruptae erga Vitellium fidei.
Igitur Sextilius Felix cum ala Auriana et octo
cohortibus ac Noricorum iuventute ad occupandam
ripam Aeni fluminis, quod Raetos Noricosque
interfluit, missus. Nec his aut illis proelium
temptantibus, fortuna partium alibi transacta.
6. Antonio vexillarios e cohortibus et partem
equitum ad invadendam Italiam rapienti comes fuit
Arrius Varus, strenuus bello, quam gloriam et dux
Corbulo et prosperae in Armenia res addiderant.
Idem secretis apud Neronem sermonibus ferebatur
Corbulonis virtutes criminatus; unde infami gratia
primum pilum adepto laeta ad praesens male parta
mox in perniciem vertere. Sed Primus ac Varus
occupata Aquileia per proxima quaeque ac
Opitergii et Altini laetis animis accipiuntur.
Relictum Altini praesi-dium adversus classis
Ravennatis (conatus), nondum defectione eius
audita. Inde Patavium et Ateste partibus adiunxere.
Illic cognitum tris Vitellianas cohortes alam-que,
cui Sebosianae nomen, ad Forum Alieni ponte
iuncto consedisse. Placuit occasio invadendi
incuriosos;
nam id quoque nuntiabatur. Luce prima inermos
pleros-que oppressere. Praedictum, ut paucis
interfectis ceteros pavore ad mutandam fidem
cogerent. Et fuere qui se sta-tim dederent: plures
abrupto ponte instanti hosti viam abstulerunt.
7. Volgata victoria, post principia belli secundum
Fla-vianos data legiones septima Galbiana, tertia
decima Gemina cum Vedio Aquila legato Patavium
alacres veniunt. Ibi pauci dies ad requiem sumpti,
et Minicius lustus praefectus castrorum legionis
septimae, quia adduc-tius quam civili bello
imperitabat, subtractus militum irae ad
Vespasianum missus est. Desiderata diu res
interpre-tatione gloriaque ^in) maius accipitur,
postquam Galbae imagines discordia temporum
subversas in omnibus muni-cipiis recoli iussit
Antonius, decorum pro causa ratus, si
teljstva ili većom nagradom od protivniĉke stranke
naru-šilo pravo i zakon. U stranku su uvuĉeni
Sidon i Italik, kraljevi Sveba, koji su odavna bili
pokoreni Rimljanima, poznati kao narod koji lakše
drţi zadanu rijeĉ nego zapo-vijedi. Pomoćne ĉete
postavljene su s boka zbog nemira u Reciji, kojoj je
prokurator bio Porcije Septimin, pot-puno odan
Viteliju. Stoga je Sekstilije Feliks s Aurijevom
alom i osam kohorata te s momĉadi Noriĉana
poslan da zaposjedne obalu rijeke Ena što teĉe
izmeĊu Recije i Norika. Ni jedni ni drugi nisu
okušali bojnu sreću, sud-bina stranaka riješena je
drugdje.
6. Antoniju, koji je ţurno vodio veksilarce iz
kohorata i dio konjaništva u napad na Italiju,
pratilac je bio Arije Var, odvaţan ratnik, kojemu su
slavu uvećali vojskovoda Korbulon i uspješni
pothvati u Armeniji. Priĉalo se da je u tajnim
razgovorima kod Nerona klevetao Korbulona.
Sramotnom je potom udvornošću postigao mjesto
primi-pila, no ĉasovita ga je ugodnost, nepošteno
stecena, uskoro odvela u propast. Prim i Var,
zaposjevši Akvileju, s veseljem su doĉekivani po
bliskoj okolici Opitergija i Altina. Ostavljena je
posada u Altinu protiv pokušaja ravenske flote, dok
se još nije bilo ĉulo za irjezino odmet-ništvo. Nato
su se i Patavij i Atest pridruţili stranci. Ondje se
saznalo da su se tri vitelijpvske kohorte i ala, pod
imenom Sebozova, utaborile kod mjesta Forum
Alieni, sagradivši most od spojenih laĊa. Odluĉili
su isko-ristiti priliku da ih napadnu nepripravne: i
to je naime bilo dojavljeno. U ranu zoru navališe
na većinom nenao-ruţane. NareĊeno je da ih
nekoliko ubiju, a ostale stra-hom prisile na
promjenu vjernosti. 1 bilo ih je koji su se smjesta
predavali. Veći dio vojske, srušivši most, onemo-
gućio je pristup nadirućem neprijatelju.
7. Kad se nakon poĉetaka rata povoljnih za
flavijevce proĉulo za pobjedu, sedma legija
Galbinska i trinaesta Blizanka pristigoše veselo u
Patavij s legatom Vedijem Akvilom. Tu su se
nekoliko dana odmarali, i Minicije Just, prefekt
tabora sedme legije, budući da je zapovije-dao
oštrije negoli je uobiĉajeno u gradanskom ratu,
uklo-njen je vojniĉkoj srdţbi i poslan k
Vespazijanu. Ono za ĉim se dugo ĉeznulo dobivalo
je još veće znaĉenje u hva-stavim prepriĉavanjima,
pošto je Antonije zapovjedio da se u svim
municipijima ponovo postave i ĉaste Galbina
poprsja srušena u nemirnim vremenima, smatrajući
da je
105
placere Galbae principatus et partes revirescere
crederen-tur.
8. Quaesitum inde, quae sedes bello legeretur.
Verona potior visa, patentibus circum campis ad
pugnam eque-strem, qua praevalebant: simul
coloniam copiis validam auferre Vitellio in rem
famamque videbatur. Possessa ipso transitu
Vicetia; quod per se par(v)um (etenim modicae
municipio vires) magni momenti locum obtinuit
reputan-tibus illic Caecinam genitum et patriam
hostium duci ereptam. In Veronensibus pretium
fuit: exemplo opibus-que partes iuvere; et
interiectus exercitus Raetiam lulias-que Alpes, [ac]
ne pervium illa Germanicis exercitibus foret,
obsaepserat. Quae ignara Vespasiano aut vetita:
quippe Aquileiae sisti bellum exspectarique
Mucianum iubebat, adiciebatque imperio
consilium, quando Aegyp-tus, claustra annonae,
vectigalia opulentissimarum provin-ciarum
obtinerentur, posse Vitellii exercitum egestate sti-
pendii frumentique ad deditionem subigi. Eadem
Mucia-nus crebris epistulis monebat, incruentam et
sine luctu victoriam et alia huiusce modi
praetexendo, sed gloriae avidus atque omne belli
decus sibi retinens. Ceterum ex distantibus
terrarum spatiis consilia post res adferebantur.
9. Igitur repentino incursu Antonius stationes
hostium inrupit, temptatisque levi proelio animis ex
aequo disces-sum. Mox Caecina inter Hostiliam,
vicum Veronensium, et paludes 'Tartari fluminis
castra permuniit, tutus loco, cum terga flumine,
latera obiectu paludis tegerentur. Quod si adfuisset
fides, aut opprimi universis Vitellia-norum viribus
duae legiones, nondum coniuncto Moesico
exercitu, potuere, aut retro actae deserta Italia
turpem fugam conscivissent. Sed Caecina per
varias moras prima hdstibus prodidit tempora belli,
dum, quos armis pellere promptum erat, epistulis
increpat, donec per nuntios pacta perfidiae
firmaret. Interim Aponius Saturninus cum legione
septima Claudiana advenit. Legioni tribunus Vip-
stanus Messalla praeerat, claris maioribus, egregius
ipse et qui solus ad id bellum artes bonas attulisset.
Has ad copias nequaquam Vitellianis pares (quippe
tres adhuc legiones erant) misit epistulas Caecina,
temeritatem victa
probitaĉno za njihovu stvar ako se drţi da im je
mio Gal-bin principat i da stranka ponovo
oţivljuje.
8. Traţilo se zatim koje bi se mjesto izabralo za
sjedi-šte ratovanja. Ĉinilo se da Verona ima
prednost, zbog širokih polja u okolici kao stvorenih
za konjaniĉku bitku u kojoj bijahu nadmoćni.
Istovremeno se drţalo da se Viteliju oduzima vrlo
znaĉajna kolonija bogata ţiveţom. Samim
prolaskom zaposjednuta je i Vicecija. Zauzeo je
samo po sebi malo (doista su bile neznatne snage
tog municipija) ali vrlo znaĉajno mjesto, jer se
raĉunalo s tim da je tu roden Cecina i da je
ugrabljen zaviĉaj neprija-teljskom voĊi. Veronci su
bili nagrada za trud: primjerom su i imutkom
pomagali stranku. K tomu je i vojska zagra-dila
Reciju i Julijske Alpe da sprijeĉi tuda prolaz ger-
manskim vojskama. Zbivalo se to mimo znanja ili
zabrane Vespazijanove, jer je on nalagao da se u
Akvileji obustavi rat i ĉeka na Mucijana, a naredbi
je dodavao objašnjenje kako se Vitelijeva vojska
moţe oskudicom novca i hrane natjerati na predaju,
budući da su Egipat - spremnica ţita - i dohoci
najbogatijih provincija u njihovim rukama. Na isto
je poticao i Mucijan u ĉestim pismima pod
izgovorom da će na taj naĉin pobjedu izvojevati
bez krvi i ţalosti, navodeći i drugo u tom smislu, a
zapravo pohlepan za sla-vom i ĉuvajući za sebe
ĉast na bojnom polju. Uostalom, s velikih
udaljenosti odluke su stizale poslije dogadaja.
9. Antonije, dakle, iznenada napade neprijateljske
straţe; iskušavši srĉanost u lakoj bici, raziĊoše se
bez odluke. Potom Cecina utvrdi tabor izmeĊu
Hostilije, ve-ronskog naselja, i moĉvara rijeke
Tartara, zaštićen polo-ţajem: s leĊa rijekom, s
bokova moĉvarama. Da je bilo samopouzdanja,
mogle su se svim snagama vitelijevaca nadvladati
dvije legije, dok se još nisu povezale s mezij-skom
vojskom, ili natjerati da napuste Italiju u sramot-
nom bijegu. Ali Cecina je razliĉitim odlaganjima
prepu-stio poĉetne povoljne ratne prilike
neprijateljima, psujući pismima one koje je mogao
istjerati oruţjem, dok preko glasnika ne utvrdi
uvjete izdaje. U meĊuvremenu stigao je Aponije
Saturnin sa sedmom klaudijevskom legijom. Na
ĉelu legije bijaše tribun Vipstan Mesala, znamenita
porijekla, sam po sebi izvrstan, i jedini koji je
pokazao dobre osobine za taj rat. Ovim ĉetama,
nimalo doraslim vitelijevcima (ta još uvijek bijahu
samo tri legije), pošalje pisma Cecina optuţujući ih
za ludost što se zauzimaju za
106
arma tractantium incusans. Simul virtus Germanici
exer-citus laudibus attollebatur, Vitellii modica et
volgari men-tione, nulla in Vespasianum
contumelia: nihil prorsus, quod aut corrumperet
hostem aut terreret. Flavianarum partium duces
omissa prioris fortunae defensione pro Vespasiano
magnifice, pro causa fidenter, de exercitu securi, in
Vitellium ut inimici praesumpsere, facta tribunis
centurionibusque retinendi quae Vitellius
indulsisset spe, atque ipsum Caecinam non obscure
ad transitionem hort-abantur. Recitatae pro
contione epistulae addidere fidu-ciam, quod
submisse Caecina, velut offendere Vespa-sianum
timens, ipsorum duces contemptim tamquam
insultantes Vitellio scripsissent.
10. Adventu deinde duarum legionum, e quibus
ter-tiam Dillius Aponianus, octavam Numisius
Lupus duce-bant, ostentare vires et militari vallo
Veronam circumdare placuit. Forte Galbianae
legioni in adversa fronte valli opus cesserat, et visi
procul sociorum equites vanam for-midinem ut
hostes fecere. Rapiuntur arma metu proditio-nis.
Ira militum in Tampium Flavianum incubuit, nullo
criminis argumento, sed iam pridem invisus turbine
quo-darn ad exitium poscebatur: propmquum
Vitellii, prodito-rem Othonis, interceptorem
donativi clamitabant. Nec defensioni locus,
quamquam supplices manus tenderet, humi
plerumque stratus, lacera veste, pectus atque ora
singultu quatiens. Id ipsum apud infensos
incitamentum erat, tamquam nimius pavor
conscientiam argueret. Obturbabatur militum
vocibus Aponius, cum loqui coep-taret, fremitu et
clamore ceteros aspernantur. Uni Anto-nio apertae
militum aures; namque et facundia aderat
mulcendique volgum artes et auctoritas. Ubi
crudescere seditio et a conviciis ac probris ad tela
et amnus transi-bant, inici catenas Flaviano iubet.
Sensit ludibrium miles, disiectisque qui tribunal
tuebantur extrema vis parabatur. Opposuit sinum
Antonius stricto ferro, aut militum se manibus aut
suis moriturum obtestans, ut quemque notum et
aliquo militari decore insignem adspexerat, ad
feren-dam opem nomine ciens. Mox conversus ad
signa et bel-lorum deos, hostium potius exercitibus
illum furorem, illam discordiam inicerent orabat,
donec fatisceret seditio
propalu stvar. U isti ĉas uzdizano je pohvalama
junaštvo germanske vojske, uz umjereno i općenito
spominjanje Vitelija, bez ikakve uvrede prema
Vespazijanu - upravo ništa što bi osramotilo ili
zastrašilo neprijatelja. VoĊe fla-vijevske stranke,
okanivši se obrane prijašnjih prilika, srĉano se
zalaţući za svoju stvar poĉeše u veliĉanstvenom
svjetlu zamišljati Vespazijana, uzdajući se u
vojsku, poka-zujući otvoreno neprijateljstvo prema
Viteliju; ostavljena je nada da se tribuni i
centurioni, koji su bili u milosti kod Vitelija,
zadrţe, i samoga su Cecinu otvoreno sokolili da
prijeĊe na njihovu stranu. Javno proĉitana pred
skupšti-nom vojnika pisma su uvećala
samopouzdanje, jer se eto Cecina u poniznosti boji
uvrijediti Vespazijana, a njihovi vode pisali su s
prezirom i kao da napadaju Vitelija.
10. Po dolasku dviju legija, od kojih je treću
vodio Dilije Aponijan, osmu Numizije Lup,
odluĉeno je da se iskaţe snaga i Verona opkoli
bojnim bedemom. Galbin-skoj je legiji sluĉajno
dopala gradnja bedema okrenutog prema
neprijateljskom ĉelu. Izdaleka su se vidjeli savez-
niĉki konjanici kako kao neprijatelji zadaju jalov
strah. Iz straha zbog predaje posegoše za oruţjem.
Bijes vojnika sruĉi se na Tampija Flavijana, bez
ikakva dokaza o nje-govoj krivnji, već stoga što ga
se otprije omraţena u nekoj zaslijepljenosti htjelo
ubiti. Viĉući optuţivahu ga kao bliskog prijatelja
Vitelijeva, izdajicu Otonova, utaji-vaĉa novĉanih
poklona. Nisu mu pruţili nikakvu priliku za
obranu, iako je moleći uzdizao ruke, bacao se više
puta na zemlju, razderane odjeće, udarajući se u
jecaju po prsima i licu. To ih je razdraţene još više
poticalo: kao da je prevelik strah dokazivao
krivicu. Glasnim su povicima vojnici zaglušili
Aponija kad je poĉeo govoriti; umebes-nim su
ţamorom odbili da slušaju i druge: jedino su za
Antonija imali otvorene uši. Bio je naime i rjeĉit, i
vješt u smirivanju gomile, i ugledan. Ćim je
primjetio da pobuna biva sve ţešća i da se sa
psovki i pogrda prelazi na šake i oruţje, zapovjedi
da se Flavijan baci u okove. Vojnik osjeti varku,
razagna one što su ĉuvali tribunal:
spremalo se krajnje nasilje. Antonije ispruţi prsa
izvu-kavši maĉ, zaklinjući se da će umrijeti ili od
ruku vojnika ili od svojih vlastitih i, kako je
ugledao koga poznatoga ili odlikovanoga kakvim
vojniĉkim znamenjem, pozva ga u pomoć. Zatim,
obrativši se ratnim boţanstvima i njihovim
likovima, molio je neka taj bijes i nesloga zahvati
radije
107
et extremo iam die sua quisque in tentoria
dilaberentur. Profectus eadem nocte Flavianus
obviis Vespasiani litteris discrimini exemptus est.
11. Legiones velut tabe infectae Aponium
Saturninum Moesici exercitus legatum eo atrocius
adgrediuntur, quod non, ut prius, labore et opere
fessae, sed medio diei exar-serant, volgatis
epistulis, quas Saturninus ad Vitellium scripsisse
credebatur. Ut olim virtutis modestiaeque, tunc
procacitatis et petulantiae certamen erat, ne minus
violen-ter Aponium quam Flavianum ad
supplicium deposcerent. Ouippe Moesicae legiones
adiutam a se Pannonicorum ultionem referentes, et
Pannonici, velut absolverentur aliorum seditione,
iterare culpam gaudebant, in hortos, in quibus
devertebatur Saturninus, pergunt. Nec tam Primus
et Aponianus et Messalla, quamquam omni modo
nisi, eripuere Saturninum, quam obscuritas
latebrarum, quibus occulebatur, vacantium forte
balnearum fornacibus abdi-tus. Mox omissis
lictoribus Patavium concessit. Digressu
consularium uni Antonio vis ac potestas in
utrumque exercitum fuit, cedentibus collegis et
obversis militum stu-diis. Nec deerant qui
crederent utramque seditionem fraude Antonii
coeptam, ut solus bello frueretur.
12. Ne in Vitellii quidem partibus quietae
mentes:
exitiosiore discordia non suspicionibus volgi, sed
perfidia ducum turbabantur. Lucilius Bassus classis
Ravennatis praefectus ambiguos militum animos,
quod magna pars Dalmatae Pannoniique erant,
quae provinciae Vespasiano tenebantur, partibus
eius adgregaverat. Nox proditioni electa, ut ceteris
ignaris soli in principia defectores coi-rent. Bassus
pudore seu metu, quisnam exitus foret, intra
domum opperiebatur. Trierarchi magno tumultu
Vitellii imagines invadunt, et paucis resistentium
obtruncatis ceterum volgus rerum novarum studio
in Vespasianum inclinabat. Tum progressus
Lucilius auctorem se palam praebet. Classis
Cornelium Fuscum praefectum sibi desti-nat, qui
propere adcucurrit. Bassus honorata custodia
Liburnicis navibus Atriam pervectus a praefecto
alae Vibennio Rufino praesidium illic agitante
vincitur, sed
neprijateljsku vojsku, dok se pobuna nije smirila i
dok se pred mrak svi ne raziĊoše i vratiše u svoje
šatore. Otpu-tovavši iste noći na poziv
Vespazijanov, Flavijan se izbavi ţivotne opasnosti.
11. Legije, kao kugom zaraţene, nasrnuše na
Aponija Saturnma, to opasnije što nisu, kao prije,
bile zamorene napornim radom, već su usplamtjele
usred dana, pošto su se objavila pisina za koja su
vjerovale da ih je napisao Saturnin za Vitelija. Kao
prije u hrabrosti i stezi, tako je sada vladalo
takmiĉenje u bezoĉnosti i raskalašenosti, te
zahtijevahu da se ne manje okrutno kazni Aponije
od Flavijana. Dakako, mezijske legije, iznoseći da
su pomogle osvetu nad Panoncima, a Panonci kao
da su osloboĊeni krivnje zbog ustanka ostalih,
radovahu se što se ponavlja prijestup. Krenuše u
vrtove u koje je navra-ćao Saturnin. 1 nisu toliko
Prim, Aponijan i Mesala, premda su se na sve
naĉine trudili, spasili Saturnina, koliko mrak
skrovišta u koje se sklonio, zavukavši se slu-ĉajno
u peć neupotrebljavana kupatila. Uskoro, odrek?"
•"•' se liktora, prebjegne u Patavij. Nakon
udaljavanja konzu-lara potpuna vlast nad jednom i
drugom vojskom pripala je jedino Antoniju, pošto
se povukoše drugovi mu u sluţbi, a naklonost se
vojnika okrenula k njemu. 1 bilo ih je koji su
vjerovali da je jedna i druga pobuna zapoĉela
podmuklošću Antonija da bi se jedino on sladio
plodo-vima rata.
12. Ni u Vitelijevoj stranci duhovi ne bijahu mimi.
Uznemirenje je prerastalo u još pogubniju neslogu,
ne zbog sumnjiĉavosti gomile prostih vojnika, već
zbog izdaje vojskovoĊa. Lucije Bas, prefekt
ravenske flote, koja se velikim dijelom sastojala od
Delmata i Panonaca - iz provincija, dakle, koje je
drţao Vespazijan - pridobio je neodluĉne vojnike
za njegovu stranku. Za izdaju je izabrana noć i
dogovoreno da se samo odmetnici, bez znanja
ostalih, okupe na zborno mjesto. Bas je u sramu ili
strahu unutar doma oĉekivao kakav će biti ishod.
Tri-jerarsi s velikom bukom navale na Vitelijeva
poprsja, a ostala gomila, pobivši nekolicinu koja je
pruţala otpor, u teţnji za prevratom naginjala je
Vespazijanu. Izašavši iz kuće, Lucije se tada
otvoreno prizna kolovodom. Korne-lija Fuska
odredi sebi za prefekta flote, i on ţurno dohrli.
Nagradivši straţu odveze se liburnskim brodovima
u Atriju, gdje ga uhiti prefekt ale Vibenije Rufin,
koji je
108
exsoluta statim vincula interventu Hormi
Caesaris liberti:
is quoque inter duces habebatur.
13. At Caecina, defectione classis volgata,
primores centurionum et paucos militum, ceteris
per militiae munera dispersis, secretum castrorum
adfectans in princi-pia vocat. Ibi Vespasiani
virtutem viresque partium extol-lit: transfugisse
classem, in arto commeatum, adversas Gallias
Hispaniasque, nihil in urbe fidum; atque omnia de
Vitellio in deterius. Mox incipientibus qui conscii
aderant, ceteros re nova attonitos in verba
Vespasiani adigit; simul Vitellii imagines dereptae
et missi, qui Antonio nuntia-rent. Sed ubi totis
castris in fama proditio, recurrens in principia
miles praescriptum Vespasiani nomen, proiectas
Vitellii effigies adspexit, vastum primo silentium,
mox cuncta simul erumpunt. Huc cecidisse
Germanici exercitus gloriam, ut sine proelio, sine
volnere vinctas manus et capta traderent arma?
Quas enim ex diverso legiones? Nempe victas; et
abesse unicum Othoniani exercitus robur, primanos
quartadecumanosque, quos tamen isdem illis
campis fuderint straverintque. Ut (tot) armatorum
milia, velut grex venalium, exuli Antonio donum
dar-entur? Octo nimirum legiones unius classis
accessionem fore. Id Basso, id Caecinae visum,
postquam domos hor-tos opes principi abstulerint,
etiam militibus principem, principi militem auferre.
Integros incruentosque, Flavianis quoque partibus
viles, quid dicturos reposcentibus art prospera aut
adversa?
14. Haec singuli, haec universi, ut quemque dolor
impulerat, vociferantes, initio a quinta legione orto,
repo-sitis Vitellii imaginibus vincla Caecinae
inidunt; Fabium Fabullum quintae legionis legatum
et Cassium Longum praefectum castrorum duces
deligunt; forte oblatos trium Liburnicarum milites
ignaros et insontes trucidant; relictis castris,
abrupto ponte Hostiliam rursus, inde Cremonam
pergunt, ut legionibus primae Italicae et
unietvicensimae Rapaci iungerentur, quas Caecina
ad obtinendam Cremo-nam cum parte equitum
praemiserat.
15. Ubi haec comperta Antonio, discordes animis,
dis-cretos viribus hostium exercitus adgredi statuit,
antequam ducibus auctoritas, militi obsequium et
iunctis legionibus
ondje drţao posadu. Smjesta je osloboden uza na
zapovi-jed careva oslobodenika Horma; i on se
ubrajao meĊu vojskovoĊe.
13. Kad se proĉulo za odmetništvo flote, Cecina,
tra-ţeći vrijeme kad je tabor prazan, dozove na
zborno mje-sto prvake centurija i nekolicinu
vojnika budući da su se ostali raštrkali radi raznih
vojniĉkih duţnosti. Tu uzveliĉa Vespazijanovu
hrabrost i moć stranke: flota je prebjegla, ţiveţ je
na izmaku, Galije i Hispanije neprijateljski raspo-
loţene, u Gradu ništa pouzdano; sve što se tiĉe
Vitelija prikaţe u gorem svjetlu. Naskoro,
poĉinjući od sudionika, i ostale, zapanjene
novošću, pridruţi prisegi na vjernost Vespazijanu.
U isto vrijeme strgnute su Vitelijeve slike i poslani
neki da to jave Antoniju. Kad je ĉitav tabor bru-jao
o izdaji, dotrce vojnici na zborno mjesto i ugledaju
natpisano Vespazijanovo ime, pobacane Vitelijeve
slike;
u prvi ĉas potpun muk, a onda odjednom provale
osje-ćaji: »Zar je tako nisko pala slava germanske
vojske da bez bitke, bez rane predaju ĉete, poloţe
oruţje, kao da su poraţeni? Ta kakve su to legije s
neprijateljske strane? Zar nisu pobijeĊene?
Nedostaje jedino jezgra otonovske vojske, vojnici
prve i ĉetrnaeste legije, koje su i onako na istom
onom bojnom polju hametice potukli! Da se tolike
tisuće oruţanika, kao krdo robova na prodaju, dadu
na dar prognaniku Antoniju? Dakako, osam legija
bit će pri-repak jedne flote. Zar se Basu i Cecini
ĉinilo, pošto je vladaru oteo kuće, vrtove i imanja,
da će vojnicima ugra-biti vladara, vladaru vojnika?
Netaknuti i neokrvavljeni i flavijevskoj stranci bez
znaĉenja, što da kaţu onima koji od njih budu
traţili bilo povoljno bilo nepovoljno?«
14. Uzvikujući to, pojedinaĉno i u zboru, kako je
koga zlovolja tjerala, poĉevši od pete legije,
postave natrag Vitelijeve slike, a Cecinu bace u
okove. Za voĊe izaberu Fabija Fabula, legata pete
legije, i Kasija Longa, prefekta tabora. Sluĉajno
zateĉene vojnike triju libumi, neupućene i neduţne,
pokolju. Napustivši tabor, krenu preko srušena
mosta natrag u Hostiliju, a zatim u Kremonu, da se
poveţu s prvom Italskom i dvadestprvom
Neodoljivom, koje je Cecina s dijelom konjanika
poslao naprijed da zauzmu Kremonu.
15. Ĉim je za ovo saznao, Antonije naredi da se na-
padne na neprijateljsku vojsku, nesloţnu u duši i
nejedin-stvenu u snazi, prije negoli se vpĊama
povrati utjecaj,
109
fiducia rediret. Namque Fabium Valentem
profectum ab urbe adceleraturumque cognita
Caecinae proditione coniectabat; et fidus Vitellio
Fabius nec militiae ignarus. Simul ingens
Germanorum vis per Raetiam timebatur; et
Britannia Galliaque et Hisapania auxilia Vitellius
acci-verat, immensam belli luem, ni Antonius id
ipsum metu-ens festinato proelio victoriam
praecepisset. Universo cum exercitu secundis a
Verona castris Bedriacum venit. Postero die
legionibus ad muniendum retentis, auxiliares
cohortes in Cremonensem agrum missae, ut specie
paran-darum copiarum civili praeda miles
imbueretur: ipse cum quattuor milibus equitum ad
octavum a Bedriaco progres-sus, quo licentius
popularentur. Exploratores, ut mos est, longius
cur(s)abant.
16. Ouinta ferme hora diei erat, cum citus eques
adventare hostes, praegredi paucos, motum
fremitumque late audiri nuntiavit. Dum Antonius
quidnam agendum consultat. Aviditate navandae
operae Arrius Varus cum promptissimis equitum
prorupit impulitque Vitellianos modica caede; nam
plurium adcursu versa fortuna, et acerrimus
quisque sequentium fugae ultimus erat. Nec sponte
Antonii properatum, et fore quae acciderant reba-
tur. Hortatus suos ut magno animo capesserent
pugnam, diductis in latera turmis vacuum medio
relinquit iter, quo Vamm equitesque eius reciperet;
iussae armari legiones;
datum per agros signum, ut, qua cuique proximum,
omissa praeda proelio occurreret. Pavidus interim
Varus turbae suorum miscetur intulitque
formidinem. Pulsi cum sauciis integri suomet ipsi
metu et angustiis viarum con-flictabantur.
17. Nullum in illa trepidatione Antonius
constantis ducis aut fortis militis officium omisit.
Occursare paventi-bus, retinere cedentes, ubi
plurimus labor, unde aliqua spes, consilio manu
voce insignis hosti, conspicuus suis. Eo postremo
ardoris provectus est, ut vexillarium fugien-tem
hasta transverberaret; mox raptum vexillum in
hostem vertit. Quo pudore haud plures quam
centum
vojniku poslušnost, a objedinjenim legijama
samopouz-danje. Naslućivao je naime da će Fabije
Valens, koji je krenuo iz Grada, poţuriti ĉim sazna
za Cecininu izdaju;
Fabije je bio vjeran Viteliju i iskusan vojnik.
Ujedno je strah zadavala i golema sila Germana po
Reciji. 1 iz Bri-tanije i Galije i Hispanije bio bi
Vitelije dozvao pomoćne ĉete, neizmjemu ratnu
pošast, da nije Antonije, bojeći se upravo toga,
unaprijed osigurao pobjedu ubrzanim okrša-jem. S
ĉitavom vojskom u dva dana marša iz Verone doĊe
u Bedrijak. Sljedećega dana legije su se zadrţale u
graĊ enju utvrda, a pomoćne kohorte poslane su na
kremonsko zemljište da pod izlikom prikupljanja
zaliha vojnik ogrezne u pljaĉki gradana. On sam sa
ĉetiri tisuće konja-nika izade osam milja od
Bedrijaka, da vojnici što nesme-tanije pljaĉkaju.
Uhode, kako je već obiĉaj, kruţile su još i šire.
16. Bijaše gotovo peta ura dana kad li brzi
konjanik dojavi da dolaze neprijatelji, nekolicina
kao prethodnica, nadaleko da se ĉuje buka kretanja.
Dok je Antonije pro-mišljao što treba ĉiniti, Arije
Var, u ţelji za junaĉkim podvigom, provali s
najodvaţnijima meĊu konjanicima i nanese
vitelijevcima umjeren gubitak: kad su naime dotr-
ĉali u većem broju, okrenula se sreća, i oni
najţustriji u napadu bili su posljednji u bijegu.
Smatralo se da ta hitnja nije bila po volji Antoniju i
da se neće zbiti što se zbilo. Osokolivši svoje da se
odvaţno prihvate bitke, raz-vije konjaniĉke odjele
na krilima, a u sredini ostavi pra-zan prostor, da u
nj primi Vara i njegove konjanike. Legi-jama je
nareĊeno da se naoruţaju, preko polja dat je znak
da svatko najkraćim putem, ostavivši pljaĉku,
pohrli u bitku. Uplašeni se Var u meĊuvremenu
umiješa u ĉetu svojih vojnika i unese još veću
pometnju. Natjerani svo-jim vlastitim strahom i
tjesnoćom prolaza sukobljavahu se zdravi s
ranjenima.
17. U tom neredu Antonije nije zanemario
nijednu duţnost postojana vojskovoĊe ili hrabra
vojnika. Pritje-cao je u pomoć bojaţljivima,
zadrţavao one koji su odstu-pali. Gdje je bilo
najviše napora, odakle je mogla osva-nuti kakva
nada, tu je bio on: savjetom, rukom, glasom,
uoĉljiv i neprijatelju i svojima. U vatrenosti je
napo-sljetku došao dotle da je kopljem probo
zastavnika koji je bjeţao, a zatim pograbio zastavu
i okrenuo je protiv neprijatelja. Postideno tim
ĉinom zaustavi se oko stotinu
110
equites restitere: iuvit locus, artiore illic via et
fracto interfluentis rivi ponte, qui incerto alveo et
praecipitibus ripis fugam impediebat. Ea necessitas
seu fortuna lapsas iam partes restituit. Firmati inter
se densis ordinibus exci-piunt Vitellianos temere
effusos, atque illic(o) conster-nantur. Antonius
instare perculsis, sternere obvios; simul ceteri, ut
cuique ingenium, spoliare capere, arma equos-que
abripere. Et exciti prospero clamore, qui modo per
agros fuga palabantur, victoriae se miscebant.
18. Ad quartum a Cremona lapidem fulsere
legionum signa Rapacis atque Italicae, laeto inter
initia equitum suorum proelio illuc usque provecta.
Sed ubi fortuna con-tra fuit, non laxare ordines,
non recipere turbatos, non obviam ire ultroque
adgredi hostem tantum per spatium cursu et
pugnando fessum. Forte ducti haud perinde rebus
prosperis ducem desideraverant atque in adversis
deesse intellegebant. Nutantem aciem victor
equitatus incursat et Vipstanus Messalla tribunus
cum Moesicis auxiliaribus adsequitur, quos multi e
legionariis quamquam raptim ductos aequabant: ita
mixtus pedes equesque rupere legionum agmen. Et
propinqua Cremonensium moenia quanto plus spei
ad effugium, minorem ad resistendum animum
dabant. Nec Antonius ultra institit, memor labo-ris
ac volnerum, quibus tam anceps proelii fortuna,
quam-vis prospero fine, equites equosque
adflictaverat.
19. Inumbrante vespera universum Flaviani
exercitus robur advenit. Utque cumulos super et
recentia caede vestigia incessere, quasi debellatum
foret, pergere Cremo-nam et victos in deditionem,
accipere aut expugnare deposcunt. Haec in medio,
pulchra dictu: illa sibi quisque, posse coloniam (in)
plano sitam impetu capi, idem auda-ciae per
tenebras inrumpentibus et maiorem rapiendi
licentiam. Quod si lucem opperiantur, iam pacem,
iam preces, et pro labore ac volneribus clementiam
et gloriam, inania, laturos, sed opes Cremonensium
in sinu praefec-torum legatorumque fore.
Expugnatae urbis praedam ad militem, deditae ad
duces pertinere. Spernuntur centurio-nes
tribunique, ac ne vox cuiusquam audiatur, quatiunt
arma, rupturi imperium, ni ducantur.
konjanika. Pogodovao je tomu i poloţaj, jer se tu
suţavao put i bio srušen most preko potoka koji je
zbog nesigurna korita i strmih obala spreĉavao
bijeg. Takva nuţda ili sudbina sastavi već
razjedinjene odjele. Ovako ojaĉani zbijenim
redovima doĉekaju neuredno razvuĉene i oni se
smjesta u strahu razbjeţe. Antonije je navaljivao na
pre-strašene, obarao one koji mu stajahu na putu; u
isto su vrijeme i ostali, već prema svojoj naravi,
pljaĉkali, zarob-Ijavali, otimali oruţje i konje. 1 oni
koji prije malo vre-mena bjeţahu preko polja
privuĉeni povoljnom grajom uzimahu dijela u
pobjedi.
18. Kod ĉetvrtog miljokaza od Kremone zablistaše
bojni znakovi Neodoljive i Italske legije, dospjeli
ĉak ovamo s prvim redovima svojih konjanika
zahvaljujući povoljnoj bici. No gdje im sreća nije
bila naklonjena, nisu otvarali redove, nisu primali
razbijene, nisu se suprotstavljali, a ni napadali
neprijatelja, umorna od puta i borbe po toliku
prostranstvu. Upravljani sluĉajem jednako su tako
malo teţili za voĊom u sretnim okolnostima koliko
su bili svjesni da im on nedostaje u nevoljama.
Pobjedniĉko konjaništvo nasrne na pokoleban bojni
red, a prispije i tribun Vipstan Mesala s mezijskim
pomoćnim ĉetama; s njima su, premda su se brzo
kretale, drţali korak i mnogi od legionara. Tako
izmiješano pješaštvo i konjaništvo raz-bije legijsku
vojsku. 1 bliske zidine Kremone pruţale su koliko
više nade za bijeg toliko manje srĉanosci u otporu.
Ni Antonije nije udarao dalje, Sjećajući se napora i
rana kojima je tako nesiguran udes bitke, premda
sretna isho-da, izmuĉio konjanike i konje.
19. U prvi sumrak pristigne ĉitava jezgra
flavijevske vojske. Ćim naiĊoše na gomile mrtvih
tjelesa i svjeţe tra-gove pokolja kao da je rat
okonĉan, zatraţe da se pohita u Kremonu i da se
pobijeĊeni prime u zarobljeništvo ili pobiju. Javno
se govorilo - što je lijepo zvuĉalo - da tu koloniju
smještenu u ravnici moţe svatko osvojiti na juriš;
ako navale po mraku, bit će jednako odvaţni, a
veća će biti sloboda u pljaĉkanju; ĉekaju li dan,
doĉekat će mirovnu nagodbu, molbe, a za napor i
rane steći će pustu slavu i glas o milosrĊu, dok će
se imovina Kremonaca naći u kesama prefekata i
legata; pljaĉka osvojena grada pri-pada vojniku,
predana - vojskovoĊama. Prezreli su centu-rione i
tribune, a da se glas bilo koga ne bi ĉuo, zveckahu
oruţjem, spremni da prekrše zapovijed ako ih nitko
ne povede.
111
20. Tum Antonius inserens se manipulis, ubi
aspectu et auctoritate silentium fecerat, non se
decus neque pretium eripere tam bene meritis
adfirmabat, sed divisa inter exer-citum ducesque
munia: militibus cupidinem pugnandi con-venire,
duces providendo consultando, cunctatione saepius
quam temeritate prodesse. Ut pro virili portione
armis ac manu victoriam iuverit, ratione et consilio,
pro-priis ducis artibus, profuturum; neque enim
ambigua esse, quae occurrant, noctem et ignotae
situm urbis, intus hostes et cuncta insidiis
opportuna. Non si pateant portae, non die, nisi
explorato, intrandum. An obpugnationem
inchoaturos adempto omni prospectu, quis aequus
locus, quanta altitudo moenium, tormentisne et
telis an operibus et vineis adgredienda urbs foret?
Mox conversus ad singu-los, num secures
dolabrasque et cetera expugnandis urbi-bus secum
attulissent, rogitabat. Et cum abnuerent, 'Gla-diisne'
inquit 'et pilis perfringere ac subruere muros ullae
manus possunt? Si aggerem struere, si pluteis
cratibusve protegi necesse fuerit, ut volgus
improvidum inriti stabi-mus, altitudinem turrium et
aliena munimenta mirantes? Quin potius mora
noctis unius, advectis tormentis machi-nisque, vim
victoriamque nobiscum ferimus?' Simul lixas
calonesque cum recentissimis equitum Bedriacum
mittit, copias ceteraque usui adlat.uros.
21. Id vero aegre tolerante milite prope seditionem
ventum, cum progressi equites sub ipsa moenia
vagos e Cremonensibus corripiunt, quorum indicio
noscitur sex Vitellianas legiones omnemque
exercitum, qui Hostiliae egerat, eo ipso die triginta
milia passuum emensum, com-perta suorum clade
in proelium accingi ac iam adfore. Is terror
obstructas mentes consiliis ducis aperuit. Sistere
tertiam decimam legionem in ipso viae Postumiae
aggere iubet, cui iuncta a laevo septima Galbiana
patenti campo stetit, dein septima Claudiana,
agresti fossa (ita locus erat) praemunita; dextro
octava per apertum limitem, mox tertia [decuma]
densis arbustis intersaepta. Hic aqui-larum
signorumque ordo: milites mixti per tenebras, ut
20. Tada je Antonije, umiješavši se meĊu
manipule, gdje je nazoĉnošću i ugledom uspostavio
tišinu, poĉeo tvrditi da ne uskraćuje ĉast i nagradu
tako zasluţnima nego da su izmeĊu vojske i
vojskovoĊa podijeljene duţ-nosti: vojnicima
dolikuje ţelja za borbom, vojskovoĊe su od koristi
svojim staranjem, savjetom, oklijevanjem ĉešće
nego brzopletošću. lako je na vojnicima da
pomognu do pobjede s oruţjem u ruci, on će
koristiti razboritim sa-vjetom - vještinom
svojstvenom vojskovodi. Sasvim je izvjesno što ih
ĉeka: noć i nepoznat smještaj grada, unu-tra
neprijatelj i sve prikladno za zasjede. Ne bi valjalo
ući ni da su vrata otvorena, ni danju, osim nakon
pomna izviĊanja. Zar će zapoĉeti posjedanje, a da
nemaju nika-kav slobodan pogled na to: kako je
prikladno mjesto, kolika je visina bedema, treba li
grad napasti hitalima i strijelama ili nasipima i
zaklonima? Okrenuvši se zatim pojedincima
zapitkivao ih je da li su sa sobom ponijeli sjekire i
bradve i ostalo za podsjedanje gradova, a kad
rekoše da nisu, reĉe: »Zar maĉevima i kopljima
ikoje ruke mogu polomiti i podrovati zidove? Bude
li potrebno sagraditi nasip, pokriti se pleterima i
zaklonima, zar ćemo stajati bespomoćni kao
nepromišljena gomila, ĉudeći se visini tornjeva i
ostalim utvrdama? Zašto da ne odnesemo radije
prevagu i pobjedu ne napadajući ove noći nego
dovlaĉeći opsadne sprave?« U isto vrijeme pošalje
u Bedrijak peĉenjare i konjušare s najsvjeţijima
meĊu ko-njanicima da donesu zalihe hrane i ostalo
što bi moglo biti od koristi.
21. Vojnik je to podnosio vrlo teško i došlo je
gotovo do pobune, kad li uznapredovali konjanici
uhvate neke od Kremonaca koji su lutali ispod
samih zidina. Iz njihove izjave saznalo se da je šest
vitelijevskih legija i sva vojska koja je boravila u
Hostiliji toga istog dana prešla trideset tisuća
koraka, te da se, saznavši za poraz svojih, sprema
za borbu, i samo što nije tu. Strah od toga otvorio
je okorjela srca savjetima vojskovoĊe, koji naredi
da se tri-naesta legija postavi na sam nasip
Postumijeve ceste, da njoj slijeva na otvorenom
polju stane sedma Galbinska, zatim sedma
Klaudijevska, zaštićena sprijeda poljskim jarkom
(takvo bijaše mjesto), zdesna osma, uzduţ otvo-
rena seoskog puta, nešto dalje treća, zaklonjena
gustom šikarom. Ovakav je bio poredak legija i
manipula. Vojnici - izmiješani po mraku, kako je
kojega sluĉaj nanio: odio
112
fors tulerat; praetorianum vexillum proximum
tertianis, cohortes auxiliorum in comibus, latera ac
terga equite cir-cumdata; Sido atque Italicus Suebi
cum delectis popula-rium primori in acie
versabantur.
22. At Vitellianus exercitus, cui adquiescere
Cremonae et recuperatis cibo somnoque viribus
confectum algore atque inedia hostem postera die
profligare ac proruere ratio fuit, indigus rectoris,
inops consilii, tertia ferme noc-tis hora paratis iam
dispositisque Flavianis impingitur. Ordinem
agminis disiecti per iram ac tenebras adseverare
non ausim, quamquam alii tradiderint quartam
Macedoni-cam dextrum suorum cornu, quintam et
quintam decu-mam cum vexillis nonae
secundaeque et vicensimae Bri-tannicarum
legionum mediam aciem, sextadecumanos
duoetvicensimanosque et primanos laevum cornu
com-plesse. Rapaces atque Italici omnibus se
manipulis mis-cuerant; eques auxiliaque sibi ipsi
locum legere. Proelium tota nocte varium anceps
atrox, his, rursus illis exitiabile. Nihil animus aut
manus, ne oculi quidem provisu iuva-bant. Eadem
utraque acie arma, crebris interrogationibus notum
pugnae signum, permixta vexilla, ut quisque globus
capta ex hostibus huc vel illuc raptabat. Urgebatur
rnaxirne septima legio, nuper a Galba conscripta.
Occisi sex primorum ordinum centuriones, abrepta
quaedam signa: ipsam aquilam Atilius Verus primi
pili centurio multa cum hostium strage et ad
extremum moriens serva-verat.
23. Sustinuit labantem aciem Antonius accitis
praeto-rianis. Qui ubi excepere pugnam, pellunt
hostem, dein pelluntur. Namque Vitelliani tormenta
in aggerem viae contulerant, ut tela vacuo atque
aperto excuterentur, dispersa primo et arbustis sine
hostium noxa inlisa. Magnitudine eximia sextae
decimae legionis ballista ingentibus saxis hostilem
aciem proruebat. Lateque cla-dem intulisset, ni duo
milites praeclarum facinus ausi, arreptis e strage
scutis ignorati, vincla ac libramenta tor-mentorum
abscidissent. Statim confossi sunt eoque inter-
cidere nomina: de facto haud ambigitur. Neutro
inclina-verat fortuna, donec adulta nocte luna
surgens ostenderet acies falleretque. Sed Flavianis
aequior a tergo; hinc
pretorijanaca tik uz vojnike treće legije, kohorte
pomoć-nih ĉeta na krilima, bokovi i leĊa okruţeni
konjanicima. Svebi - Sidon i Italik - nalazili su se,
zajedno s izabrani-cima iz svog naroda, u prvoj
bojnoj vrsti.
22. A vitelijevska vojska, koja se namjravala
odmoriti u Kremoni, skupiti snage jelom i snom i
slijedećega dana udariti na neprijatelja izmuĉena
hladnoćom i oskudicom u hrani i potpuno ga
dotući, bez pravog voĊe i bez plana namjerila se
gotovo već treće noćne ure na spremne već i
rasporedene flavijevce. Poredak vojske, razvuĉene
zbog razdraţenosti i mraka, ne bih se usudio toĉno
potvrditi, premda drugi navode da je ĉetvrta
makedonska legija zapremala desno krilo, peta i
petnaesta s konjaniĉkim odjelima devete, druge i
dvadesete britanske sredinu boj-nog reda, a vojnici
šesnaeste, dvadesetdruge i prve legije lijevo krilo.
Vojnici Neodoljive i Italske legije umiješali su se u
sve manipule. Konjanici i pomoćne ĉete sami su
sebi izabirali mjesto. Bitka cijele noći
promjenljiva, neiz-vjesna, pogubna ĉas ovima, ĉas
onima. Ni srĉanost ni cvrsta ruka, pa ĉak ni oĉi ne
pomagahu. U jednom i dru-gom bojnom redu
jednako oruţje, zbog ĉestog dozivanja poznata
bojna javka, a zastave, kako ih je koja ĉeta zaro-
bila od neprijatelja i ovamo onamo povlaĉila,
potpuno pomiješane. Na najvećim mukama bila je
sedma legija, nedavno unovaĉena od Galbe.
Posjeĉena su šestorica cen-turiona prvih redova i
ugrabljeni neki bojni znakovi;
samoga orla saĉuvao je Atilije Ver centurion
primipil, pobivši mnoštvo neprijatelja i naposljetku
i sam poginuvši.
23. Antonije odrţi posustali bojni red dozvavši
pretori-jance koji, kako preuzeše na sebe bitku,
odagnaše nepri-jatelja, ali ubrzo zatim i sami budu
potisnuti. Vitelijevci su naime bili smjestili hitala
na nasip ceste da se strijele izbacuju s prazna i
otvorena mjesta. No one se isprva rasprše i iidare u
šumarak, bez ikakve štete za neprija-telja. Izuzetno
velika balista šesnaeste legije ogromnim kamenjem
obarala je neprijateljski bojni red i nanijela bi teţak
poraz da dvojica vojnika, odvaţivši se na sjajan
pothvat, nisu pograbila s gomile štitove i
neprepoznata posjekla uţad i konope hitala.
Smjesta su ubijeni i tako se izgubiše njihova
imena; o ĉinu meĊutim ne postoji sumnja. Bojna
sreća nije naginjala ni na jednu ni na drugu stranu,
dok u podmaklo doba noći ne izaĊe mjesec i obasja
bojni red, ali unese i zabunu. Povoljniji bijaše
113
maiores equorum"virorumque umbrae, et falso, ut
in cor-pora, ictu tela hostium citra cadebant:
Vitelliani adverso lumine conlucentes velut ex
occulto iaculantibus incauti offerebantur.
24. Igitur Antonius, ubi noscere suos noscique
poterat, alios pudore et probris, inultos laude et
hortatu, omnes spe promissisque accendens,
curnam sumpsissent arma, Pannonicas legiones
interrogabat: illos esse campos, in quibus abolere
labem prioris ignominiae, ubi recuperare gloriam
possent. Tum ad Moesicos conversus principes
auctoresque belli ciebat: frustra minis et verbis
provocatos Vitellianos, si manus eorum oculosque
non tolerent. Haec, ut quosque accesserat; plura ad
tertianos, veterum recentiumque admonens, ut sub
M. Antonio Parthos, sub Corbulone Armenios,
nuper Sarmatas pepulissent. Mox infensus
praetorianis 'vos' inquit, 'nisi vincitis, pagani, quis
alius imperator, quae castra alia excipient? Illic
signa armaque vestra sunt, et mors victis; nam
ignominiam con-sumpsistis.' Undique clamor, et
orientem solem (ita in Syria mos est) tertiani
salutavere.
25. Vagus inde an consilio ducis subditus rumor
adve-nisse Mucianum, exercitus in vicem salutasse.
Gradum inferunt quasi recentibus aimliis aucti,
rariore iam Vitel-lianorum acie, ut quos nullo
rectore suus quemque impe-tus vel pavor
contraheret (di)duceretve. Postquam (im)pulsos
sensit Antonius, denso agmine obturbabat. Laxati
ordines abrumpuntur, nec restitui quivere impe-
dientibus vehiculis tormentisque. Per limitem viae
spar-guntur festinatione consectandi victores. Eo
notabilior caedes fuit, quia filius patrem interfecit.
Rem nominaque auctore Vipstano Messalla
tradam. lulius Mansuetus ex Hispania, Rapaci
legioni additus, impubem filium domi liquerat. Is
mox adultus, inter septimanos a Galba cons-
criptus, oblatum forte patrem et volnere stratum
dum semianimem scrutatur, agnitus agnoscensque
et exsan-guem amplexus, voce flebili precabatur
piatos patris manes, neve se ut parricidam
aversarentur: publicum id facinus; et unum militem
quotam civilium armorum par-tem? Simul attollere
corpus, aperire humum, supremo
meĊutim za flavijevce, jer im bijaše iza leĊa: veće
bijahu sjenke Ijudi i konja, i krivo odmjereni hici
neprijateljskih strijela ne dopirahu do cilja.
Vitelijevci, osvijetljeni mje-seĉinom, izlagahu se
bez ikakve zaštite udarcima iz potaje.
24. Antonije je dakle, ĉim je mogao raspoznati
svoje i oni njega, raspaljujući jedne grdnjama i
prijekorima, mnoge pohvalom i bodrenjem, sve
nadom i obećanjima, pitao panonske legije zašto su
opet pograbile oruţje; ovo su polja na kojima mogu
zatrti porugu zbog prvotne sra-mote, gdje mogu
ponovo steći slavu. Obrativši se tada mezijskim
legijama, pozivaše prvake i zaĉetnike rata: uza-lud
izazivaju prijetnjama i vikom vitelijevce, ako ne
pod-nose njihove kretnje i poglede. Tako govoraše,
kako je kome pristupao. Još više vojnicima treće
legije, prisjeća-jući ih i davnih i skorašnjih
dogaĊaja: kako su pod Markom Antonijem
prognali Parte, pod Korbulonom Armence,
nedavno Sarmate. Naskoro se još srditije obrati
pretorijancima: »Vi, graĊani, ako ne pobijedite,
koji će vas dmgi zapovjednik, koji drugi tabor
primiti? Ondje su vaši bojni znakovi i oruţje, i
smrt, ako budete pobijedeni, ta sramotu ste
potrošili.« Odasvud nasta vika i (tako je obiĉaj u
Siriji) vojnici treće legije pozdraviše Sunce na
izlasku.
25. Nato nasta nenadan ili po savjetu vojskovode
pod-metnut ţamor da je stigao Mucijan, da su se
vojske uza-jamno pozdravile. Navale kao da su
pojaĉani svjeţim pomoćnim ĉetama, dok se bojni
red vitelijevaca već pro-rijedio, jer ih je bez ikakva
upravljaĉa naglost ili strah zbijao ili razvlaĉio.
Pošto Antonije primijeti da su klonuli, poplaši ih
zbijenom ĉetom. Olabavljeni redovi iskidaše se i ne
mogahu se obnoviti, jer su tomu smetala vozila i
hitala. Pobjednici se raspršiše po poljskoj stazi u
ţurnoj potjeri. Pokolj je bio to strašniji što je sin
ubijao oca. Dogadaj i imena navest ću po izvještaju
Vipstana Mesale:
Julije Mansvet iz Hispanije, prikljuĉen Neodoljivoj
legiji, bijaše ostavio kod kuće nezrela još sina.
Odrastao potom, ovaj bi od Galbe upisan medu
vojnike sedme legije; dok je pretraţivao pale,
sluĉajno naiĊe na ranjena i polumrtva oca:
prepozna on oca, otac njega, zagrii oca na izdisaju i
ridajući moljaše bogove da umire oĉevu dušu i da
ga ne odbace kao ocoubojicu: sveopći je ovo
zloĉin, i koliki je dio gradanskoga rata jedan
vojnik? Podiţe tijelo, iskopa
114
erga parentem officio fungi. Advertere proximi,
deinde plures: hinc per omnem aciem miraculum et
questus et saevissimi belli exsecratio. Nec eo
segnius propinquos adfinis fratres trucidant
spoliant: factum esse scelus loquuntur faciuntque.
26. Ut Cremonam venere, novum immensumque
opus occurrit. Othoniano bello Germanicus miles
moenibus Cremonensium castra sua, castris vallum
circumiecerat eaque munimenta rursus auxerat.
Ouorum adspectu haesere victores, incertis ducibus
quid iuberent. Incipere obpugnationem fesso per
diem nocternque exercitu arduum et nullo iuxta
subsidio anceps: sin Bedriacum redirent,
intolerandus tam longi itineris labor, et victoria ad
inritum revolvebatur: munire castra, id quoque
propin-quis hostibus formidolosum, ne dispersos et
opus molien-tes subita eruptione turbarent. Quae
super cuncta terrebat ipsorum miles periculi quam
morae patientior: quippe ingrata quae tuta, ex
temeritate spes; omnisque caedes et volnera et
sanguis aviditate praedae pensabantur.
27. Huc inclinavit Antonius cingique vallum
corona iussit. Primo sagittis saxisque eminus
certabant, maiore Flavianorum pernicie, in quos
tela desuper librabantur;
mox vallum portasque legionibus adtribuit, ut
discretus labor fortes ignavosque distingueret atque
ipsa conten-tione decoris accenderentur. Proxima
Bedriacensi viae tertiani septimanique sumpsere,
dexteriora valli octava ac septima Claudiana;
tertiadecumanos ad Brixianam portam impetus
tulit. Paulum inde morae, dum e proximis agris
ligones dolabras et alii falces scalasque convectant:
tum elatis super capita scutis densa testudine
succedunt. Romanae utrimque artes: pondera
saxorum Vitelliani pro-volvunt, disiectam
fluitantemque testudinem lanceis con-tisque
scrutantur, donec soluta compage scutorum exsan-
gues aut laceros prosternerent multa cum strage.
Incesse-rat cunctatio, ni duces fesso militi et velut
inritas exhor-tationes abnuenti Cremonam
monstrassent.
zemlju, izvrši posljednju duţnost prema roditelju.
Opa-ziše ovo najbliţi, potom i mnogi drugi.
Odavde se po cije-loj vojsci proširi radoznalost i
jauk i proklinjanje pre-okrutnoga rata. No, ne
manje revno ubijaju i plijene bliţnje, roĊake, braću.
Dogodio se zloĉin, govore, i dalje ga cme
26. Cim doĊoše u Kremonu, pojavi se nova i
nepredvi-dena neprilika: u otonovskom ratu
germanski je vojnik opkolio zidine Kremone
svojim taborom, podigavši oko njega visok nasip.
Ugledavši to pobjednici zastadoše u nedoumici, jer
vojskovoĊe ne znadoše što bi zapovjedili. Zapoĉeti
opsadu s premorenom vojskom koja ni noću ni
danju ne spavaše bez ikakve pomoći u blizini bilo
bi teško; vrate li se pak u Bedrijak, napor od tako
duga puta bio bi nepodnosljiv, a plodovi bi pobjede
propali. Utvrditi tabor, i to bi zbog blizine
neprijatelja bilo preopasno da ih neprijatelj
raspršene i zaokupljene napornim poslom
iznenadnom navalom ne razagna. Povrh svega
ovoga pla-šio ih je vlastiti vojnik, viĉniji opasnosti
negoli odlaganju. Ta zbog nepromišljenosti
izvjesna nada postaje nepri-liĉna; sav pokolj i rane
i krv odmjeravahu se prema po-hlepi za plijenom.
27. Tome se prikloni Antonije, te naredi da se nasip
opkoli opsadnim krugom. Isprva se borahu
izdaleka, stri-jelama i kamenjem, uz veću štetu za
flavijevce, na koje se strijele izbacivahu odozgo.
Uskoro dodijeli svakoj legiji odreĊeni nasip i vrata
da odvojeni napor jasno pokaţe tko je junaĉan, a
tko kukavica, i da se raspale u samoj teţnji za
junaĉkim podvigom. Dijelove nasipa u blizini
bedri-jaĉke ceste zauzeše vojnici treće i sedme
legije, one pak s desne strane osma i sedma
Klaudijevska legija, vojnike trinaeste legije napad
nanese na briksijska vrata. Potom uslijedi kratak
zastoj, dok s obliţnjih polja ne dovukoše jedni
motike i pralice, drugi zidodere i Ijestve. Tada se,
stvorivši štitovima podignutim iznad glava
neprobojnu »kornjaĉu«, primaknu zidinama. S obje
strane rimska vojna vještina: vitelijevci kotrijaju
teško kamenje, uzbi-banu i razdvojenu »kornjaĉu«
pretraţuju kopljima i suli-cama, dok u velikom
pokolju ne unište iznemogle i izra-njene, potpuno
im razbivši »kornjaĉu«. Nastupilo bi krzmanje da
voĊe umornom vojniku, koji je već odbijao
nekorisna hrabrenja, jasno ne predoĉiše što će
dobiti osvojenjem Kremone.
115
 28. Hormine id ingenium, ut Messalla tradit, an
potior auctor sit C. Plinius, qui Antonium incusat,
haud facile discreverim, nisi quod neque Antonius
neque Hormus a fama vitaque sua quamvis
pessimo flagitio degeneravere. Non iam sanguis
neque volnera morabantur, quin subme-rent vallum
quaterentque portas, innixi umeris et super iteratam
testudinem scandentes prensarent hostium tela
brachiaque. Integri cum saudis, semineces cum
exspiran-tibus volvuntur, varia pereuntium forma
et omni imagine mortium.
29. Acerrimum tertiae septimaeque legionum
certa-men, et dux Antonius cum delectis
auxiliaribus eodem incubuerat. Obstinatos inter se
cum sustinere Vitelliani nequirent et superiacta tela
testudine laberentur, ipsam postremo ballistam in
subeuntes propulere, quae ut ad praesens disiecit
obruitque quos inciderat, ita pinnas ac summa valli
ruina sua traxit; simul iuncta turris ictibus saxorum
cessit, qua septimani dum nituntur cuneis, tertia-
nus securibus gladiisque portam perfregit. Primum
inru-pisse C. Volusium tertiae legionis militem
inter omnes auctores constat. Is in vallum egressus,
deturbatis qui restiterant, conspicuus manu ac voce
capta castra concla-mavit; ceteri trepidis iam
Vitellianis seque e vallo praeci-pitantibus
perrupere. Completur caede quantum inter castra
murosque vacui fuit.
30. Ac rursus nova laborum facies: ardua urbis
moenia, saxeae turres, ferrati portarum obices,
vibrans tela miles, frequens obstrictusque
Vitellianis partibus Cremonensis populus, magna
pars Italiae stato in eosdem dies mercatu
congregata, quod defensoribus auxilium ob
multitudinem, obpugnantibus incitamentum ob
praedam erat. Rapi ignes Antonius inferrique
amoenissimi< extra urbem aedificiis iubet, si
damno rerum suarum Cremonenses ad mutan-dam
fidem traherentur. Propinqua muris tecta et altitudi-
nem moenium egressa fortissimo quoque militum
com-plet; illi trabibus tegulisque et fadbus
propugnatores deturbant.
31. lam legiones in testudinem glomerabantur, et
alii tela saxaque incutiebant, cum languescere
paulatim Vitel-lianorum animi. Ut quis ordine
anteibat, cedere fortunae, ne Cremona quoque
excisa nulla ultra venia omnisque ira
28. Da li je ova pobuda bila Hormova, kao što
pripo-vijeda Mesala, ili je pouzdaniji svjedok Gaj
Plinije, koji optuţuje Antonija, nije lako prosuditi,
tek, i Antoniju bi se i Hormu ovo moglo pripisati,
premda kao vrlo teško shvatljivu sramotu, sudeći
po glasu o njihovu prijašnjem ţivotu. Ni krv m
rane nisu ih već zadrţavale da ne pot-kapaju nasip,
udaraju na vrata upirući se ramenima i pe-njući se
preko ponovo uspostavljene »kornjaĉe«, ne grabe
oruţje iz ruku neprijatelja. Valjaju se krepki s
ranjenima, polumrtvi s izdišućima, uz raznolike
prizore propasti i smrti.
29. Najţešću bitku biju treća i sedma legija. Tamo
se sruĉi i vojskovoda Antonije s odabranim
vojnicima pomoćnih ĉeta. Kad već tako uporne
vitelijevci ne mogahu zadrţati, a odozgo bacana
koplja odbijahu se od »kornjaĉe«, naposljetku
oboriše ĉak i hitalo na napadaĉe, koje za trenutak
razagna i zatare one koje pogodi, ali svo-jim
padom sruši i krunište i vrh bedema. U isti ĉas pod
udarcima kamenja popusti i kula dograĊena na
bedemu. i dok se tuda stadoše penjati u klinastom
poretku vojnici sedme legije, vojnici treće legije
sjekirama i maĉevima polome vrata. Svi se pisci
slaţu da se prvi probio Gaj Voluzije, vojnik treće
legije. Popevši se na bedem, pred oĉima onih koji
zbaĉeni zaostadoše, dade znak rukom i poviĉe da je
tabor osvojen. Ostali nahrupiše, dok se na smrt
preplašeni vitelijevci naglavce bacahu s bedema.
Sav se prostor izmeĊu zidova i tabora ispuni
pokoljem.
30. 1 ponovo nova vrsta napora: strme zidine
grada, kamene kule, ţeljezne prijevornice vrata,
vojnik što maše oruţjem, brojno stanovništvo
kremonsko odano vitelijev-skoj stranci, velik dio
Italije skupljen na trgu za sajmenog dana, što bijaše
braniteljima pomoć zbog mnoštva, pod-
sjedateljima pak poticaj na pljaĉku. Antonije
zapovjedi da se pograbe baklje i bace na prekrasne
zgrade izvan grada ne bi li se gubitkom svog
imutka Kremonci sklonili na promjenu vjere.
Krovove blizu grada, koji strše iznad visine zidina,
ispuni najhrabrijim vojnicima. Oni gre-dama,
opekama i bakljama potjeraju branioce.
31. Već su se legije zbijale u »kornjaĉe«, a
pomoćne ĉete nabacivale kamenjem i kopljima,
kad je malo-pomalo vitelijevce stala napuštati
odvaţnost. Kako je tko bio viši po ĉinu, tako se
klonio nesreće, znajući da neće biti nikakve milosti
padne li i Kremona i da će se sva srdţba
116
victoris non in volgus inops, sed in tribunos
centuriones-que, ubi pretium caedis erat,
[rejverteretur. Gregarius miles futuri socors et
ignobilitate tutior perstabat: vagi per vias, in
domibus abditi, pacem ne tum quidem orabant,
cum bellum posuissent. Primores castrorum nomen
atque imagines Vitellii amoliuntur; catenas
Caecinae (nam etiam tunc vinctus erat) exsolvunt
orantque, ut causae suae deprecator adsistat.
Aspernantem tumentemque lacrimis fatigant,
extremum malorum, tot fortissimi viri proditoris
opem invocantes; mox velamenta et infulas pro
muris ostentant. Cum Antonius inhiberi tela
iussisset, signa aquilasque extulere; maestum
inermium agmen deiectis in terram oculis
sequebatur. Circumstiterant vic-tores et primo
ingerebant probra, intentabant ictus: mox, ut
praeberi ora contumeliis et posita omni ferocia
cuncta victi patiebantur, subit recordatio illos esse,
qui nuper Bedriaci victoriae temperassent. Sed ubi
Caecina praet-exta lictoribusque insignis dimota
turba consul incessit, exarsere victores: superbiam
saevitiamque (adeo invisa scelera sunt), etiam
perfidiam obiectabant. Obstitit Anto-nius datisque
defensoribus ad Vespasianum dimisit.
32. Plebs interim Cremonensium inter armatos
conflic-tabatur; nec procul caede aberant, cum
precibus ducum mitigatus est miles. Et vocatos ad
contionem Antonius adloquitur, magnifice victores,
victos clementer, de Cre-mona in neutmm.
Exercitus praeter insitam praedandi cupidinem
vetere odio ad excidium Cremonensium incu-buit.
luvisse partes Vitellianas Othonis quoque bello cre-
debantur; mox tertiadecimanos ad exstruendum
amphi-theatrum relictos, ut sunt procacia urbanae
plebis ingenia, petulantibus iurgiis inluserant.
Auxit invidiam editum illic a Caecina gladiatorum
spectaculum eademque rursus belli sedes et
praebiti in acie Vitellianis cibi, caesae quaedam
feminae studio partium ad proelium progressae;
tempus quoque mercatus ditem alioqui coloniam
maiore opum specie complebat. Ceteri duces in
obsucuro: Antonium fortuna famaque omnium
oculis exposuerat. Is balineas
pobjednika iskaliti na tribunima i centurionima,
gdje su svi vidjeli cijenu krvoproliću, a ne na
siromašnoj svjetini. Obiĉan vojnik, nezabrinut za
budućnost i to sigurniji što je prostija podrijetla,
ostajaše uporan. Raštrkani po uli-cama, sakriveni
po kućama, ne moljahu mir ni tada ĉak kad već i
prekinuše sukob. Ĉasnici tabora uklone ime i slike
Vitelijeve, oslobode veriga Cecinu (i tada naime
bijaše vezan) i zamole ga da se zauzme za njih.
Kako je on to nadmeno i s prezirom odbijao,
stadoše ga zaklinjati suzama; toliki hrabri muţevi
poĉeše zazivati pomoć izda-jice - zaista krajnost u
nevoljama. Naskoro sa zidova pokaţu vezice i
vrpce. Kad je Antonije naredio da pre-stane napad,
iznesoše bojne znakove i orlove; krenu tuţna
povorka razoruţanih vojnika oĉiju oborenih k
zemlji. Opkoliše ih pobjednici, te ih u poĉetku
stadoše obasipati pogrdama i prijetiti im udardma.
Uskoro, budući da se pobijeĊeni mirno prepuštahu
uvredama i ne pokazivahu nikakav prkos, obuze ih
sjećanje na to da su pred njima oni koji su
milostivo postupili u nedavnoj pobjedi kod
Bedrijaka. Ali kada kroz razmaknutu gomilu stupi
Cecina, kao konzul, u grimizom optoĉenoj togi, u
pratnji liktora, razbjesniše se pobjednici.
Predbacivahu mu oho-lost, okrutnost, ĉak i nevjeru
(tako su omraţena zlodjela). Suprotstavi se
Antonije i pod sigurnom pratnjom posla ga k
Vespazijanu.
32. Puk je meĊutim kremonski medu oruţnicima
teško patio, i ne bijahu daleko od krvoprolića, kad
li vojsko-voĊe molbama umiriše vojnika. A i
Antonije se, sazvavši skupštinu, veliĉanstveno
obrati pobjednicima, pobijeĊe-nima milostivo, ne
izjašnjavajući se o Kremoni. Vojska, povrh
uroĊene ţelje za pljaĉkom, vodena starom mrţnjom
spremala je propast Kremoncima. Vjerovalo se da
su pomagali vitelijevsku stranku i u ratu s Otonom.
Uskoro su zatim vojnike trinaeste legije, ostavljene
da izgrade amfiteatar, kako su već drske naravi
gradskoga puka, poĉeli izazivati obijesnim
prepirkama. Neraspolo-ţenje su uvećale
gladijatroske igre, koje je ovdje priredio Cecina,
obnovljeno sjedište rata i hrana pruţena vitelijev-
cima u borbi. Posjeĉene su i neke ţene, koje su u
stra-naĉkoj strasti izašle u bitku. A i sajmeni je dan
i inaĉe bogatu koloniju prikazivao u još
raskošnijem svjetlu.
Ostali vojskovoĊe bili su u pozadini; sreća i glas
istakli su Antonija svaĉijem pogledu. On pohiti u
kupalište da se
117
abluendo cruori propere petit. Excepta vox est, cum
tepo-rem incusaret, statim futurum ut incalescerent:
vernile dictum omnem invidiam in eum vertit,
tamquam signum incendendae Cremonae dedisset,
quae iam flagrabat.
33. Quadraginta armatorum milia inrupere,
calonum lixarumque amplior numerus et m
libidinem ac saevitiam corruptior. Non dignitas,
non aetas protegebat, quo minus stupra caedibus,
caedes stupris miscerentur. Grandaevos senes,
exacta aetate feminas, viles ad praedam, in ludi-
brium trahebant: ubi adulta virgo aut quis forma
conspi-cuus incidisset, vi manibusque rapientium
divolsus ipsos postremo direptores in mutuam
perniciem agebat. Dum pecuniam vel gravia auro
templorum dona sibi quisque trahunt, maiore
aliorum vi truncabantur. Guidam obvia aspernati
verberibus tormentisque dominorum abdita
scrutari, defossa eruere: faces in manibus, quas, ubi
prae-dam egesserant, in vacuas domos et inania
templa per las-civiam iaculabantur; utque exercitu
vario linguis moribus, cui cives socii externi
interessent, diversae cupidines et aliud cuique fas
nec quidquam inlicitum. Per quadriduum Cremona
suffecit. Cum omnia sacra profanaque m igne
considerent. Solum Mefitis templum stetit ante
moenia, loco seu numine defensum.
34. Hic exitus Cremonae anno ducentesimo
octogesimo sexto a primordio sui. Condita erat Ti.
Sempronio P. Cor-nelio consulibus, ingruente in
Italiam Annibale, pro-pugnaculum adversus Gallos
trans Padum agentes et si qua alia vis per Alpes
rueret. Igitur numero colonorum, opportunitate
fluminum, ubere agri, adnexu conubiisque gentium
adolevit floruitque, bellis externis intacta, civili-bus
infelix. Antonius pudore flagitii, crebrescente
invidia, edixit ne quis Cremonensem captivom
detineret; inritam-que praedam militibus effecerat
consensus Italiae, emptio-nem talium mancipiorum
aspernantis: occidi coepere;
quod ubi enotuit, a propinquis adfinibusque occulte
re-demptabantur. Mox rediit Cremonam reliquus
populus:
reposita fora templaque magnificentia municipum;
et Vespasianus hortabatur.
opere od krvi. Ĉuo se glas, kad se tuţio na
premlaku kupelj, da će odmah srediti da se ugrije.
Izjava roba svu je mrţnju okrenula na nj, jer se
mislilo da je time dao znak da se upali Kremona
koja je, meĊutim, već gorjela.
33. Navalilo je ĉetrdeset tisuća naoruţanih Ijudi,
poveći broj konjušara i peĉenjara, iskvarenih i
sklonih poţudi i okrutnosti. Ni ĉas ni poloţaj ni
dob nisu bili zaštita krvo-prolićima i
obešĉašćenjima. Starce i starice, kao plijen bez
ikakve vrijednosti, vukli su u obijesnoj igri; kad bi
naišla kakva odrasla djevojka ili stasit mladić,
odvuĉen grubom silom pljaĉkaša naposljetku bi i
njih same uvukao d pro-past, koju su im spremali
drugi pljaĉkaši. Dok je svatko sebi vukao blago i
teške darove u zla+u iz hramova, pogi-bao je od
većeg nasilja drugih. NeKi su, ne mareći za
dostupno, poĉeli batinama i palicama pretraţivati
skrovi-šta kućevlasnika, iskapati ukopano, a i kad
bi izvukli pli-jen, bacati iz obijesti baklje u
napuštene kuće i prazne hramove. Kako je vojska
bila šarena, razliĉitih jezika i obiĉaja, sastavljena i
od gradana i od saveznika i od stra-naca, razliĉite
su bile strasti, svakom drugp^ija svijest o dobru i
zlu i ništa nedopušteno. Kremona je prrţala gradu
za ĉetiri dana. Kad je sve sveto i nesveto ne^-iio u
ognju, ostao je samo hram Mefite isprei.i zidina,
saci'van zahve-Ijujući poloţaju ili zaštiti boţanstva.
34. Takva je bila propast Kremone u dvjesta
osamdeset i šestoj godini od njezina nastanka.
Utemeljena bijaše za konzulovanja Tiberija
Sempronija i Publija Kornelija, kad je u Italiju
prodirao Hanibal, kao utvrda protiv Gala što
prebivaju s one strane Pada i protiv koje druge sile
ako navali preko Alpa. Brojem stanovnika,
prikladnim poloţajem rijeka, plodnošću njiva,
odnosom i ţenidbenim vezama sa susjednim
plemenima ojaĉala je i procvala, netaknuta
vanjskim ratovima, nesretna u graĊanskima.
Iz srama zbog teškog propusta i zato što je sve jaĉe
rasla mrţnja, Antonije izda naredbu da nitko ne
smije zadrţati Kremonca u zarobljeništvu.
Jednodušnost Italije, koja je prezirala otkup takvih
robova, uĉini plijen vojnika beskorisnim. Poĉnu ih
ubijati. Kad se to razglasilo, otkupljivahu ih
potajno prijatelji i roĊaci. Uskoro se u Kremonu
vrati preostalo stanovništvo; obnovljeni su trgovi i
hramovi velikodušnošću graĊana. Za to se zala-
gaše i Vespazijan.
118
35. Ceterum adsidere sepultae urbis ruinis noxia
tabo humus haud diu permisit. Ad tertium lapidem
progressi vagos paventesque Vitellianos, sua
quemque apud signa, componunt; et victae
legiones, ne manente adhuc civili bello ambigue
agerent, per Illyricum dispersae. In Britan-niam
inde et Hispanias nuntios famamque, in Galliam
lulium Calenum tribunum, in Germaniam
Alpinium Mon-tanum praefectum cohortis, quod
hic Trevir, Calenus Aeduus, uterque Vitelliani
fuerant, ostentui misere. Simul transitus Alpium
praesidiis occupati, suspecta Germania, tamquam
in auxilium Vitellii accingeretur.
36. At Vitellius profecto Caecina, cum Fabium
Valen-tem paucis post diebus ad bellum impulisset,
curis luxum obtendebat: non parare arma, non
adloquio exercitioque militem firmare, non in ore
volgi agere, sed umbraculis hortorum abditus, ut
ignava animalia, quibus si cibum suggeras, iacent
torpentque, praeterita instantia futura pari oblivione
dimiserat. Atque illum in nemore Aricino desidem
et marcentem proditio Lucilii Bassi ac defectio
classis Ravennatis perculit; nec multo post de
Caecina adfertur mixtus gaudio dolor, et descivisse
et ab exercitu vinctum. Plus apud socordem
animum laetitia quam cura valuit. Multa cum
exsultatione in urbem revectus fre-quenti contione
pietatem militum laudibus cumulat; Publi-lium
Sabinum praetorii praefectum ob amicitiam
Caecinae vinciri iubet, substituto in locum eius
Alfeno Varo.
37. Mox senatum composita in maginficentiam
oratione adlccutus exquisitis patrum adulationibus
attollitur. Initiurr atrocis in Caecinam sententiae a
L. Vitellio fac-tum; dein ceteri composita
indignatione, quod consul rem prblicam, dux
imperatorem, tantis opibus tot honoribus cumulatus
amicum prodidisset, velut pro Vitellio conque-
rentes, suum dolorem proferebant. Nulla in
oratione cuiusquam erga Flavianos duces
obtrectatio: errorem imprudentiamque exercituum
culpantes, Vespasiani nomen suspensi et vitabundi
circumibant, nec defuit qui
35. Uostalom, flavijevska vojska nije dopustila da
pod ruševinama spaljena grada zemlja dugo ostane
okuţena krvlju. Izašavši do trećeg miljokaza izvan
grada, okupe vitelijevce koji su se u strahu bili
razbjeţali, svakog pod svoju zastavu. A da se
pobijeĊene legije ne bi, potraje li i dalje graĊanski
rat, pokazale nepouzdanima, raspršene su po
Iliriku. Zatim pošalju glasnike s porukom u Brita-
niju i Hispaniju, u Galiju tribuna Julija Kalena, u
Germa-niju Alpinija Montana, prefekta kohorte,
zato što je ovaj bio Treverac, Kalen Heduanac,
obojica pak vitelijevci, ne bi li tako tamo stekli
ugled i poštovanje. U isto vrijeme zaposjednuti su
straţama alpski prijevoji, a zbog sumnje prema
Germaniji, jer se mislilo kako se ona sprema na
pomoć Viteliju.
36. A Vitelije, malo dana pošto je Cecina otišao,
na-tjerao je Fabija Valensa da se spremi u rat i
predao se razbibrizi. Nije pripremao oruţja, nije
razgovorom i vjeţ-bom junaĉio vojnike, nije se
pokazivao pred oĉima svje-tine, već skriven u
sjenovitim kutcima vrtova, kao trome ţivotinje
koje, ako im pruţiš hranu, tupo i nepomiĉno leţe,
jednakom je mjerom prepuštao zaboravu i prošle i
sadašnje i buduće duţnosti. Ali ga ovako
besposlena, dok je Ijenĉario u Aricijskom gaju,
potrese izdaja Lucilija Basa i odmetništvo ravenske
flote. Uskoro zatim prispje i glasnik noseći o
Cecini u isto vrijeme i ţalosnu i radosnu vijest: da
se odmetnuo i da ga vojska drţi u okovima. U
bezbriţna duha bila je jaĉa radost negoli briga;
kliĉući od veselja vrati se u grad i u brojnim
skupštinama pohvalama uzdignu privrţenost
vojnika. Zapovjedi da se zbog prija-teljstva s
Cecinom u okove baci Publilije Sabin, preto-rijski
prefekt, a na njegovo mjesto postavi Alfena Vara.
37. Uskoro se obrati senatu veliĉanstvenim
govorom, a oĉevi ga uzveliĉaju probranim
laskama. Oštar sud o Cecini prvo izreĉe Lucije
Vitelije. Zatim su i ostali u vje-što sastavljenim
govorima izrazili svoj gnjev što je eto konzul izdao
drţavu, vojskovoĊa vrhovnog zapovjednika i
prijatelja, iako je bio obasut tolikim poĉastima i
imao toliku moć, tuţeći se na nj toboţe u ime
Vitelija, a zapravo svatko iznoseći svoj vlastiti bol.
Ni u jednom govoru nije bilo mrţnje prema
flavijevskim vojskovo-dama. Svaljujući krivnju na
zabludu i nerazboritost vojske, zaobilazili su u
velikoj neprilici Vespazijanovo ime, a bilo je i onih
koji su se htjeli ulagivanjem domoći
119
unum consulatus diem (is enim in locum Caecinae
supe-rerat) magno cum inrisu tribuentis
accipientisque (e)blandiretur. Pridie kalendas
Novembris Rosius Regu-lus iniit eiuravitque.
Adnotabant periti numquam antea non abrogato
magistratu neque lege lata alium suffectum;
nam consul uno die et ante fuerat Caninius Rebilus
C. Caesare dictatore, cum belli civilis praemia
festinarent-ur.
38. Nota per eos dies lunii Blaesi mors et famosa
fuit, de qua sic accepimus. Gravi corporis morbo
aeger Vitel-lius Servilianis hortis turrim vicino
sitam conlucere per noctem crebris luminibus
animadvertit. Sciscitanti causam apud Caecinam
Tuscum epulari multos, praecipuum honore lunium
Blaesum nuntiatur; cetera in maius, de adparatu et
solutis in lasciviam animis. Nec defuere qui ipsum
Tuscum et alios, sed criminosius Blaesum incusa-
rent, quod aegro principe laetos dies ageret. Ubi
aspera-tum Vitellium et posse Blaesum perverti
satis patuit iis, qui principiim offensas acriter
speculantur, datae L. Vitel-lio delationis partes. Ille
infensus Blaeso aemulatione prava, quod eum omni
dedecore maculosum egregia fama anteibat,
cubiculum imperatoris reserat, filium eius sinu
complexus et genibus accidens. Causam
confusionis quae-renti, non se proprio metu nec sui
anxium, sed pro fratre, pro liberis fratris preces
lacrimasque attulisse. Frustra Vespasianurft timeri,
quem tot Germanicae legiones, tot provinciae
virtute ac fide, tantum denique terrarum ac maris
immensis spatiis arceat: in urbe ac sinu cavendum
hostem lunios Antoniosque avos iactantem, qui se
stirpe imperatoria comem ac magnificum militibus
ostentet. Versas illuc omnium mentes, dum
Vitellius amicorum ini-micorumque neglegens
fovet aemulum principis labores e convivio
prospectantem. Reddendam pro intempestiva
laetitia maestam ac funebrem noctem, qua sciat et
sentiat vivere Vitellium et imperare et, si quid fato
accidat, filium habere.
konzulske ĉasti od jednoga dana (taj je naime jedan
jedini dan preostao da se zamijeni Cecina), bez
obzira na to što je to bilo na ruglo i onome koji
daje i onome koji prima. Uoĉi novembarskih
kalenda Rozije Regul primi i odreĉe se konzulske
ĉasti.
Struĉnjaci su primijetili da nikad prije nije bio
izabran drugi, a da se prije toga nije dokinulo
poglavarstvo ili donio zakon. Konzul je samo
jednoga dana naime i prije bio Kaninije Rebil, pod
diktaturom Gaja Cezara, kad su se ţurno davale
nagrade u graĊanskom ratu.
38. Poznata je iz onih dana i ĉuvena postala smrt
Junija Bleza, o kojoj smo saznali ovo: leţeći u
Servilijevim vrto-vima srvan teškom bolešću,
primijeti Vitelije dvorac smje-šten u blizini kako
bliješti u raskošnom osvjetljenju. Kad se poĉeo
raspitivati za razlog, dojavljeno mu je da se kod
Cecine Tuska goste mnogi, a medu njima da je u
najvećoj ĉasti Junije Blez. 1 ostalo u još većem
preuveliĉavanju: o gizdavoj opremi, o razuzdanim
duhovima. Nije manjkalo ni onih koji su optuţivali
i Tuska i ostale, ali s osobitim klevetama Bleza, što
provodi dane u veselju dok je vladar bolestan. Kad
je onima koji oštro vrebaju na uvrede spram
vladara bilo već oĉigledno da je Vitelije razdraţen i
da se Blez moţe srušiti, uloga prokazivaĉa
povjerena je Luciju Viteliju. VoĊen sramotnom
zavišću i kivan na Bleza što njega, svakom
sramotom okaljana, ovaj nadma-šuje izvanrednim
glasom, otvori carevu sobu, uhvati u naruĉje
njegova sina i baci se na koljena. Caru, koji ga
upita za razlog toj uznemirenosti, odgovori da ga
na ovo nije sklonio osobni strah niti je zabrinut za
sebe nego je molitve i suze prinio za brata, za
bratovu djecu. »Ne treba se bojati Vespazijana, od
kojega ga djele tolike ger-manske legije, tolike
pokrajine, junaĉne i odane, tolika, na kraju krajeva,
neizmjerna prostranstva zemalja i mora. U krilu
grada valja se ĉuvati neprijatelja koji se hvasta
precima Junijevcima i Antonijevcima i prikazuje se
vojni-cima Ijubazan i velikodušan u svom
vladarskom porijeklu. Sve su misli okrenute k
njemu, dok Vitelije, ne mareći ni za prijatelje ni za
neprijatelje, potpomaţe takmaca koji s gozbe gleda
patnje svog vladara. Treba mu naplatiti za
nepriliĉno veselje turobnom i zlokobnom noći da
zna i osjeti da Vitelije ţivi i vlada i, ako li ga što
zadesi, da ima sina.«
120
39. Trepidanti inter scelus metumque, ne dilata
Blaesi mors maturam perniciem, palam iussa
atrocem invidiam ferret, placuit veneno grassari.
Addidit facinori fidem no<ta)bili gaudio Blaesum
visendo. Qum et audita est saevissima Vitellii vox,
qua se (ipsa enim verba referam) pavisse oculos
spectata inimici morte iactavit. Blaeso super
claritatem natalium et elegantiam morum fidei
obstinatio fuit. Integris quoque rebus a Caecina et
primo-ribus partium iam Vitellium aspernantibus
ambitus abnuere perseveravit. Sanctus inturbidus,
nullius repentini honoris, adeo non principatus
adpetens, parum effugerat, ne dignus crederetur.
40. Fabius interim Valens multo ac molli
concubinarum spadonumque agmine segnius quam
ad bellum incedens, proditam a Lucilio Basso
Ravennatem classem pernicibus nuntiis accepit. Et
si coeptum iter properasset, nutantem Caecinam
praevenire aut ante discrimen pugnae adsequi
legiones potuisset; nec deerant qui monerent, ut
cum fidissimis per occultos tramites vitata Ravenna
Hostiliam Cremonamve pergeret. Aliis placebat
accitis ex urbe prae-toriis cohortibus valida manu
perrumpere: ipse inutili cunctatione agendi tempora
consultando consumpsit; mox utrumque consilium
aspernatus, quod inter ancipitia deterrimum est,
dum media sequitur, nec ausus est satis nec
providit.
41. Missis ad Vitellium litteris auxilium postulat.
Venere tres cohortes cum ala Britannica, neque ad
fal-lendum aptus numerus neque ad penetrandum.
Sed Valens ne in tanto quidem discrimine infamia
caruit, quo minus rapere inlicitas voluptates
adulteriisque ac stupris polluere hospitum domus
crederetur: aderant vis ac pecu-nia et ruentis
fortunae novissima libido. Adventu demum
peditum equitumque pravitas consilii patuit, quia
nec vadere per hostes tam parva manu poterat,
etiam si fidis-sima foret, nec integram fidem
attulerant; pudor tamen et praesentis ducis
reverentia morabatur, haud diuturna vincla apud
{p)avidos periculorum ac dedecoris securos. Eo
metu et paucis, quos adversa non mutaverant,
comi-
39. Tjeskobno se kolebajući zmeĊu zloĉina i straha
da ne bi, odgodivši Blezovu smrt, uskorio svoju
propast, otvoreno je naredivši pak navukao na se
strašnu mrţnju, odluĉi posegnuti za otrovom. Zlu
namjeru v]ešto je prikri-vao napadnom radošću
posjećujući Bleza. Ćula se dapa'ĉe i grozna
Vitelijeva izjava kojom se (prenijet ću upravo
njegove rijeĉi) razmetao tvrdeći da je napasao oĉi
gleda-jući smrt neprijatelja. U Bleza je osim
glasovita roda i ot-mjena ponašanja bilo i
nepokolebive vjernosti. 1 dok je ' poloţaj bio
neugroţen, i dok su Cecina i prvaci stranke Vitelija
već i tada prezirali, on je ustrajno odbijao da se
natjeĉe za drţavne sluţbe. Besprijekoran, spokojan,
ne teţeći ni za kakvom iznenadnom poĉašću,
kamoli za prin-cipatom, nije ipak izbjegao da ga
smatraju dostojnim toga.
40. U meduvremenu Fabije Valens, okruţen
brojnom pratnjom mekoputih bludnica i
uškopljenika, lijeno se kretao kao da i ne ide u rat,
kad li mu hitri glasnici dojave da je Lucije Bas
predao ravensku flotu. 1 da je ubrzao zapoĉeti put,
mogao je preteći kolebljiva Cecinu ili prije odluĉne
bitke sustići legije. 1 bilo je zaista onih koji su ga
upozoravali da s najpouzdanijima krene skrovitim
sta-zama u Hostiliju ili Kremonu kloneći se
Ravene. Drugi su pak htjeli dozvati iz grada
pretorijske kohorte i takvom snaţnom ĉetom
izvršiti prodor. On je sam u nekorisnu oklijevanju
vrijeme za djelovanje utrošio u vijećanju. Uskoro
je jedna i druga odluka odbaĉena i - što je u škripcu
najgore - pošao je srednjim putom: niti je bio
dovoljno odluĉan niti dovoljno oprezan.
41. Poslavši pisma Viteliju zatraţi pomoć. DoĊoše
tri kohorte s Britanskom alom, broj neprikladan da
pro-makne neopaţen, a nedovoljan za prodor.
Valens ni u takvu odsudnu ĉasu nije odustajao od
sramotna ponaša-nja: ţurno je taţio nedopuštene
strasti i preljubima i silo-vanjima kaljao domove
domaćina; bilo je tu i nasilja i novca i krajnje
poţude izazvane osjećajem bliske propa-sti.
Naposljetku, dolaskom pješaka i konjanika postade
oĉigledna ludost odluke, jer niti se s tako malom
ĉetom moglo pregaziti neprijatelja, da je bila i
najpouzdanija, niti je pokazivala nepokolebivu
vjemost. Zadrţavao ih je ipak stid i poštovanje
prema nazoĉnom vojskovoĊi - ne baš trajni vezovi
kod onih koji se plaše opasnosti i koji ne mare za
sramotu. U tom strahu, okruţen nekolicinom
121
tantibus cohortes Ariminum praemittit, alam tueri
terga iubet; ipse flexit in Umbriam atque inde
Etruriam, ubi cognito pugnae Cremonensis eventu
non ignavum et, si provenisset, atrox consilium
iniit, ut arreptis navibus in quamcumque partem
Narbonensis provinciae egressus Gallias et
exercitus et Germaniae gentes novumque bellum
cieret.
42. Digresso Valente trepidos, qui Ariminum
tenebant, Cornelius Fuscus admoto exercitu et
missis per proxima litorum Liburnicis terra
marique circumvenit: occupantur plana Umbriae et
qua Picenus ager Hadria adluitur, omnisque Italia
inter Vespasianum ac Vitellium Appen-nini iugis
dividebatur. Fabius Valens e sinu Pisano segni-tia
maris aut adversante vento portum Herculis
Monoeci depellitur. Haudprocul inde agebat
Marius Maturus Alpium maritimarum procurator,
fidus Vitellio, cuius sacramentum cunctis circa
hostilibus nondum exuerat. Is Valentem comiter
exceptum, ne Galliam Narbonensem temere
ingrederetur, monendo terruit; simul ceterorum
fides metu infracta.
43. Namque circumiectas civitates procurator
Valerius Paulinus, strenuus militiae et Vespasiano
ante fortunam amicus, in verba eius adegerat;
concitisque omnibus, qui exauctorati a Vitellio
bellum sponte sumebant, Foroiu-liensem coloniam,
claustra maris, praesidio tuebatur, eo gravior
auctor, quod Paulino patria Forum luli et honos
apud praetorianos, quorum quondam tribunus
fuerat, ipsique pagani favore municipali et futurae
potentiae spe iuvare partes adnitebantur. Quae ut
paratu firma et aucta rumore apud varios
Vitellianorum animos increbruere, Fabius Valens
cum quattuor speculatoribus et tribus ami-cis,
totidem centurionibus ad naves regreditur; Maturo
ceterisque remanere et in verba Vespasiani adigi
volenti-bus fuit. Ccterum ut mare tutius Valenti
quam litora aut urbes, ita futuri ambiguus et magis
quid vitaret quam cui fideret certus, adversa
tempestate Stoechadas Massilien-sium insulas
adfertur. Ibi eum missae a Paulino Liburni-cae
oppressere.
44. Capto Valente cuncta ad victoris opes conversa,
initio per Hispaniam a prima Adiutrice legione
orto, quae
pratilaca koje nesretne prilike nisu pokolebale,
pošalje kohorte u Arimin i zapovjedi da ala ĉuva
zaleĊe. Sam okrene u Umbriju, a odande u Etruriju,
gdje, ĉuvši za ishod kremonske bitke, zasnuje
neustrašivu i, da se ostva-rila, groznu odluku: da
prikupi brodove, krene bilo u koji dio Narbonske
Pokrajine, te pokrene u novi rat i Galije i vojske i
germanska plemena.
42. Kad se Valens udaljio, Kornelije Fusko,
primakavši vojsku i poslavši liburnske brodove po
okolnim obalama, okruţi s kopna i s mora
prestrašene vojnike koji su drţali Arimin.
Zaposjednute su ravnice Umbrije i picenska zem-
Ija koju oplakuje Jadran, i cijela se Italija
Apeninskim gorjem stala dijeliti izmeĊu
Vespazijana i Vitelija. Fabija Valensa iz Piskoga
zaljeva bonaca i nepovoljan vjetar baci u luku
Herkula Moneka. Nedaleko odande bio je Marije
Matur, upravitelj Primorskih Alpa, odan Viteliju,
kojemu vojniĉki zavjet još uvijek nije prekršio,
premda je bio okruţen neprijateljima. On primi
Ijubazno Valensa i od-vrati ga od nepromišljena
nauma da navali na Narbonsku Galiju. U isto je
vrijeme i vjernost ostalih slomljena strahom.
43. Upravitelj Valerije Paulin, odvaţan vojnik i
Vespa-zijanov prijatelj i prije njegova uspona,
okolne je naime gradove sklonio na vjernost
Vespazijanu. Sazvavši pak sve one koje je Vitelije
razriješio vojniĉke sluţbe, a svo-jevoljno su se
primili rata, drţao je pod posadom Foro-julijsku
Koloniju, taj kljuĉ mora. To revnije i upornije što
je Paulinu zaviĉaj bio Forum lulii i što je uţivao
ĉast kod pretorijanaca, kojima nekad bijaše tribun,
a i sami su se graĊani u municipijskoj revnosti i u
nadi u budući utjecaj trudili da pomognu stranku.
Ĉim su za tu silnu pripravu, uvećanu i glasinama,
saznali kolebljivi vitelijevci, Fabije Valens s
ĉetirima uhodama, trima prijateljima i isto toli-kim
brojem centuriona vrati se k brodovima. Matur i
ostali voljeli su više ostati i zakleti se na vjernost
Vespa-zijanu. Uostalom, kako je Valensu more
bilo sigurnije negoli obala ili gradovi, tako je bio
zdvojan za budućnost i sigurniji u to što da
izbjegava negoli u što da se pouzda. Oluja ga baci
na Stehade, masilijsko otoĉje. Tu ga napa-doše
liburnski brodovi koje je poslao Paulin.
44. Pošto je zarobljen Valens, sve se priklonilo
sna-gama pobjenika. Poĉetni je poticaj došao iz
Hispanije, od prve legije Pomoćnice, koja je -
vodeći se uspomenom na
122
memoria . Othonis infensa Vitellio decimam
quoque ac sextam traxit. Nec Galliae cunctabantur.
Et Britanniam incli(na)tus erga Vespasianum favor,
quod illic secundae legioni a Claudio praepositus et
bello clarus egerat, non sine motu adiunxit
ceterarum, in quibus plerique cen-turiones ac
milites a Vitellio provecti expertum iam prin-cipem
anxii mutabant.
45. Ea discordia et crebris belli civilis rumoribus
Bri-tanni sustulere animos auctore Venutio, qui
super insitam ferociam et Romani nominis odium
propriis in Cartiman-duam reginam stimulis
accendebatur. Cartimandua Bri-gantibus
imperitabat, pollens nobilitate; et auxerat poten-
tiam, postquam capto per dolum rege Carataco
instruxisse triumphum Claudii Caesaris videbatur.
Inde opes et rerum secundarum luxus: spreto
Venutio (is fuit maritus) armigerum eius
Vellocatum in matrimonium regnumque accepit.
Concussa statim flagitio domus: pro marito studia
civitatis, pro adultero libido reginae et saevitia.
Igitur Venutius accitis auxiliis, simul ipsorum
Brigantum defec-tione in extremum discrimen
Cartimanduam adduxit. Tum petita a Romanis
praesidia. Et cohortes alaeque nostrae variis
proeliis exemere tamen periculo reginam;
regnum Venutio, bellum nobis relictum.
46. Turbata per eosdem dies Germania, et
socordia ducum, seditione legionum externa vi,
perfidia sociali prope adflicta Romana res. Id
bellum cum causis et even-tibus (etenim longius
provectum est) inox memorabimus. Mota et
Dacorum gens numquam fida, tunc sine metu,
abducto e Moesia exercitu. Sed prima rerum quieti
spe-culabantur: ubi flagrare Italiam bello, cuncta in
vicem hostilia accepere, expugnatis cohortium
alarumque hiber-nis utraque Danuvii ripa
potiebantur. Iamque castra legionum excindere
parabant, ni Mucianus sextam legio-nem
opposuisset, Cremonensis victoriae gnarus, ac ne
externa moles utrimque ingrueret, si Dacus
Gerrnanusque diversi inrupissent. Adfuit, ut saepe
alias, fortuna populi Romani, quae Mucianum
viresque Orinetis illuc tulit, et quod Cremonae
interim transegimus. Fonteius Agrippa ex
Otona a ogorĉena na Vitelija - povukla za sobom i
desetu i šestu. Ni Galija ne oklijevaše. 1 Britaniju
prik-Ijuĉi naklonost prema Vespazijanu, budući da
je ondje od Klaudija bio postavljen za
zapovjednika drugoj legiji i postao slavan u ratu.
Nastala su kretanja i u ostalim legi-jama, u kojima
su mnogi centurioni i vojnici, unaprije-Ċeni od
Vitelija, u tjeskobi mijenjali okušanog već pogla-
vara.
45. Zbog te nesloge i ĉestih glasina o graĊanskom
ratu podigoše glave Britanci na poticaj Venucija,
koji je, povrh uroĊene smjelosti i mrţnje na rimsko
ime, gajio u srcu i ţestoku osvetu protiv kraljice
Kartimandue. Karti-mandua je vladala nad
Briganćanima; bijaše moćna i ple-menita roda, a
uvećala je svoju vlast pošto je, po svemu, ukrasila
trijumf Klaudija Cezara na prijevaru uhvaćenim
kraljem Karatakom. Od tada je ţivjela u bogatstvu,
ras-koši i sreći. Prezrevši Venucija (on joj je bio
muţ), dade ruku i prijestolje oruţniku njegovu
Velokatu. Nasta sabla-zan u vladarskoj kući: uz
muţa bijaše naklonost drţave, uz Ijubavnika strast i
mahnitost kraljice. Venucije, dakle, okupljanjem
pomoćnih ĉeta, a u isto vrijeme odmetni-štvom
samih Briganćana, dovede Kartimanduu u kranju
opasnost. Tada su zatraţene od Rimljana
obrambene ĉete. 1 naše kohorte i ale u
promjenljivoj bojnoj sreći izbaviše ipak kraljicu iz
opasnosti. Kraljevska je vlast pre-dana Venuciju,
rat ostavljen nama.
46. Zbog meteţa u Germaniji tih istih dana i nehaja
vojskovoĊa, pobune legija, vanjske sile, nevjere
savez-nika gotovo je slomljena rimska vlast. Taj
ćemo rat s uzrocima i posljedicama njegovim
(priliĉno je naime daleko odmakao) uskoro
spomenuti. Pobunilo se i pleme Daĉana, nikad
pouzdano, koje je tada ţivjelo bez straha, pošto se
iz Mezije povukla vojska. U poĉetku meĊutim
pritajeno vrebahu. Kad su saznali da u Italiji bukti
rat, da je sve u meĊusobnom neprijateljstvu, osvoje
zimovnike kohorata i ala, dokopaju se jedne i druge
obale Dunava. Već su se spremali razoriti i tabor
legija, ali Mucijan im suprotstavi šestu legiju,
znajući za pobjedu kod Kremone, tako da vanjski
ratni vihor ne nahrupi s obiju strana, ako bi Daĉani
i Germani iz razliĉitih pravaca navalili. Poma-gao
je, kao i inaĉe, sretan usud rimskog naroda, koji je
onamo nanio Mucijana i istoĉne snage, a i to što
smo u meĊuvremenu dokonĉali rat u Kremoni.
Fontej je Agripa
123
Asia (pro consule eam provinciam annuo imperio
tenue-rat) Moesiae praepositus est, additis copiis e
Vitelliano exercitu, quem spargi per provincias et
externo bello inli-gari pars consilii pacisque erat.
47. Nec ceterae nationes silebant. Subita per
Pontum arma barbarum manicipium, regiae
quondam classis prae-fectus, moverat. Is fuit
Anicetus Polemonis libertus, praf-epotens olim, et
postquam regnum in formam proviniciae verterat,
mutationis impatiens. Igitur Vitellii nomine adscitis
gentibus, quae Pontum adcolunt, corrupto in spem
rapinarum egentissimo quoque, haud temnendae
manus ductor Trapezuntem, vetusta fama
civitatem, a Graecis in extremo Ponticae orae
conditam, subitus inru-pit. Caesa ibi cohors,
regium auxilium olim; mox donati civitate Romana
signa armaque in nostrum modifm, des-sidiam
licentiamque Graecorum retinebant. Classi quoque
faces intulit, vacuo mari eludens, quia lectissimas
Libur-nicarum omnemque militem Mucianus
Byzantium adege-rat. Quin et barbari contemptim
vagabantur fabricatis repente navibus: camaras
vocant, artis lateribus latam alvom sine vinculo
aeris aut ferri conexam; et tumido mari, prout
fluctus attollitur, summa navium tabulis augent,
donec in modum tecti claudantur. Sic inter undas
volvuntur, pari utrimque prora et mutabili remigio,
quando hinc vel illinc adpellere indiscretum et
mnoxium est.
48. Advertit ea res Vespasiani animum, ut
vexillarios e legionibus ducemque Virdium
Geminum spectatae mili-tiae deligeret. Ille
incompositum et praedae cupidine vagum hostem
adortus coegit in naves, effectisque raptim
Liburnicis adsequitur Anicetum in ostio fluminis
Chobi, tutum sub Sedochezorum regis auxilio,
quem pecunia donisque ad societatem perpulerat.
Ac primo rex minis armisque supplicem tueri:
postquam merces proditionis aut bellum
ostendebatur, fluxa, ut est barbaris, fide pactus
Aniceti exitium perfugas tradidit, belloque servili
finis impositus.
Laetum ea victoria Vespasianum, cunctis super
vota fluentibus, Cremonensis proelii nuntius in
Aegypto adse-
iz Azije (tu je provinciju drţao kao prokonzul za
jedno-godišnje vladavine) postavljen namjesnikom
u Meziji; pri-dodane su mu i ĉete iz vitelijevske
vojske, jer je razbo-ritost i briga za mir nalagala da
se ta vojska rasprši po provincijama i uplete u
vanjski rat.
47. Ne mirovahu ni ostali narodi. Barbare i
najamnike po Pontu iznenada pokrene na oruţje
zapovjednik neka-dašnje kraljevske flote. Bio je to
Anicet, Polemonov oslo-boĊenik, nekoć vrlo
moćan, koji, pošto se kraljevstvo svelo na oblik
provincije, ne mogaše podnositi takve promjene.
Okupivši dakle, pod Vitelijevim imenom plemena
koja prebivaju uz Pont, zavede najsiromašnije
nadom na pljaĉku i kao voĊa popriliĉne ĉete
izenanda navali na Tra-pezunt, grad slavan od
davnina, koji Grci osnovaše na krajnjem dijelu
pontske obale. Posjeĉena bi ondje ko-horta, nekoć
kraljevski pomoćni odio. Naskoro, obdareni
rimskim gradanskim pravom, zadrţali su bojne
znakove i oruţje na naš naĉin; lijenost i
raspuštenost ostade im cid Grka. Bacio je zublje i
na brodovlje, poigravajući se po praznom moru,
budući da je Mucijan sklonio najbiranije liburnske
brodove i sve mornare u Bizant. Dapaĉe i bar-bari
su izazovno oblijetali naokolo sagradivši na brzinu
brodove: zovu ih kamare. Uskih su bokova; širok
trbuh, vezan bez mjedenih ili ţeljeznih spojnica, a i
palubu, za uzburkana mora, kako oluja raste,
uzdiţu daskama dok se ne zatvori poput krova.
Ako se gibaju izmeĊu valova s jednakim pramcem
na objema stranama i izmjenitim krmilom, budući
da je potpuno svejedno i bez štete pri-stanu li s
ovom ili onom stranom.
48. Ta zbivanja navela su Vespazijana da izabere
iz legija veksilarce i kao vodu prokušana vojnika
Virdija Gemina. Nasrnuvši na nesreĊena i u strasti
za pljaĉkom raštrkana neprijatelja, on ga stjera na
brodove i, skupivši brzo liburnske laĊe, sustigne
Aniceta na ušću rijeke Hoba, sigurna pod zaštitom
kralja Sedoheţana, kojega je ovaj novĉanim
darovima sklonio na savez i pruţanje pomoći. U
poĉetku je kralj doista prijeteći oruţjem štitio
pribjegara. Pošto mu je ukazano na nagradu za
izdajstvo ili rat, u nestalnoj vjeri kakva je u
barbara, pogodi se o glavu Anicetovu i preda
prebjege. Tako je završen robovski rat.
Vespazijana, sretna zbog ove pobjede i svcga što se
dogaĊa i preko oĉekivanja, vjesnik kre-
124
quitur. Eo properantius Alexandriam pergit, ut
fractos Vitellii exercitus urbemque externae opis
indigam fame urgeret. Namque et Africam eodem
latere sitam terra marique invadere parabat, clausis
annonae subsidiis ino-piam ac discordiam hosti
facturus.
49. Dum hac totius orbis nutatione fortuna
imperii transit, Primus Antonius nequaquam pari
innocentia post Cremonam agebat, satis factum
bello ratus et cetera ex facili, seu felicitas in tali
ingenio avaritiam superbiam ceteraque occulta
mala patefecit. Ut captam Italiam per-sultare, ut
suas legiones colere, omnibus dictis factisque
vi(a)m sibi ad potentiam struere. Utque licentia
militem imbueret, interfectorum centurionum
ordines legionibus offerebat. Eo suffragio
turbidissimus quisque delecti; nec miles in arbitrio
ducum, sed duces militari violentia tra-hebantur.
Quae seditiosa et corrumpendae disciplinae mox in
praedam vertebat, nihil adventantem Mucianum
veritus, quod exitiosius erat quam Vespasianum
sprevisse.
50. Ceterum propinqua hieme et umentibus'Pado
cam-pis expeditum agmen incedere. Signa
aquilaeque victri-cium legionum, milites
volneribus aut aetate graves, ple-rique etiam integri
Veronae relicti: sufficere cohortes alaeque et e
legionibus lecti profligato iam bello videban-tur.
Undecima legio sese adiunxerat, initio cunctata,
sed prosperis rebus anxia quod defuisset; sex milia
Dalma-tarum, recens dilectus, comitabantur;
ducebat Pompeius Silvanus consularis: vis
consiliorum penes Annium Bas-sum legionis
legatum. Is Silvanum socordem bello et dies rerum
verbis terentem specie obsequii regebat, ad omnia-
que, quae agenda forent, quieta cum industria
aderat. Ad has copias e classicis Ravennatibus
legionariam militiam poscentibus optumus quisque
adsciti: classem Dalmatae supplevere. Exercitus
ducesque ad Fanum Fortunae iter sistunt, de
summa rerum cunctantes, quod motas ex urbe
praetorias cohortes audierant et teneri praesidiis
Appen-ninum rebantur; et ipsos in regione bello
adtrita inopia et seditiosae militum voces terrebant,
clavarium (donativi
monske bitke sustigne u Egiptu. On još hitrije pode
u Aleksandriju da slomljenu Vitelijevu vojsku i
grad ovisan o vanjskoj pomoći pritisne gladi.
Spremao se naime s kopna i s mora napasti i
Afriku, smještenu s iste strane svijeta, zatvoriti
ţitnice i izazvati u neprijatelja oskudicu i razdor.
49. Dok se sudbina Carstva iz temelja mijenjala
zbog ovakvih nestalnih prilika u ĉitavu svijetu,
Prim Antonije ponašao se nakon Kremone potpuno
neodgovorno, mi-sleći valjda da je ratom postigao
dovoljno, a ostalo da će biti lako, ili je pak sreća u
takva znaĉaja iznijela na svjetlo pohlepu, oholost i
ostala skrivena zla. Kako je ĉetovao po
zaposjednutoj Italiji, kako je ĉastio svoje legije,
tako je ĉinom i rijeĉju gradio sebi put k vlasti.
Kako je pak vojnike navikao na razuzdanost,
prepuštao je legijama da same popune mjesta
poginulih centuriona. Takvim su izborom odabrane
najbuntovnije glave, a voj-nik nije bio pod vlašću
vojskovoda, već su se vojskovoĊe povodili za
vojniĉkom silovitošću. Buntovno stanje pogodno
za narušavanje stege iskorištavao je za pljaĉku, ne
bojeći se nimalo dolaska Mucijanova, što je za nj
bilo pogubnije negoli ne obazirati se na
Vespazijana.
50. Zbog bliske zime i polja potopljenih Padom
vojska se kretala bez prtljage. Glavnina
pobjedniĉkih legija, voj-nici onemoćali od rana ili
dobi, a i mnogi zdravi, ostav-Ijeni su u Veroni.
Ĉinilo se da će dostajati kohorte i ale i odabranici
iz legija, jer je rat već gotovo dovršen. Pri-druţila
se i jedanaesta legija, krzmajući ispoĉetka, ali,
pošto se sve sretno svršilo, i vrlo zabrinuta što je
uskratila pomoć. Pratilo ih je šest tisuća Dalmata,
svjeţih novaka. Vodio ih je konzular Pompej
Silvan. Stvarna moć odluĉi-vanja bila je u Anija
Basa, legijskog legata. On je Sil-vana, koji bijaše
nemaran u ratu i koji je dane za djelo-vanje tratio u
priĉi, toboţnjom poniznošću upućivao na sve što
treba izvršiti i opreznom revnošću stalno mu bio
pri ruci. Ovim su ĉetama pripojeni najbolji
ravenski mor-nari koji su sami zatraţili vojnu
sluţbu u legiji. Flotu su nadopunili Dalmati.
Vojska i vojskovode zaustave se kod svetišta
Fortune, oprezno promišljajući o cjelokupnom
poloţaju, jer su ĉuli da su iz grada krenule
pretorijske kohorte i mislili da Apenin drţe
vojniĉke posade. K tomu su ih u kraju satrvenom u
ratu plašili i oskudica i buntovni glasovi vojnika,
koji su zahtijevali ĉavlovinu (naziv za dar
125
nomen est) flagitantium. Nec pecuniam aut
frumentum providerant, et festinatio atque aviditas
praepediebant, dum, quae accipi poterant,
rapiuntur.
51. Celeberrimos auctores habeo, tantam victoribus
adversus fas nefasque inreverentiam fuisse, ut
gregarius eques occisum a se proxima acie fratrem
professus pra-emium a ducibus petierit. Nec illis
aut honorare eam cae-dem ius hoininum aut ulcisci
ratio belli permittebat. Distulerant tamquam maiora
meritum, quam quae statim exsolverentur; nec
quidquam ultra traditur. Ceterum et prioribus
civium bellis par scelus inciderat. Nam proelio, quo
apud laniculum adversus Cinnam pugnatum est,
Pompeianus miles fratrem suum, dein cognito
facinore se ipsum interfecit, ut Sisenna memorat:
tanto acrior apud maiores, sicut virtutibus gloria,
ita flagitiis paenitentia fuit. Sed haec aliaque ex
vetere memoria petita, quotiens res locusque
exempla recti aut solacia mali poscet, haud absurde
memorabimus.
52. Antonio ducibusque partium praemitti equites
omnemque Umbriam explorari placuit, si qua
Appennini iuga clementius adirentur; adciri aquilas
signaque et quid-quid Veronae militum foret,
Padumque et mare commea-tibus compleri. Erant
inter duces, qui necterent moras:
quippe nimius iam Antonius, et certiora ex
Muciano sper-abantur. Namque Mucianus tam
celeri victoria airdus, et ni praesens urbe potiretur,
expertem se belli gloriaeque ratus, ad Primum et
Varum media scriptitabat, instandum coeptis aut
rursus cunctandi utilitates disserens atque ita
compositus, ut ex eventu rerum adversa abnueret
vel pro-spera adgnosceret. Plotium Grypum, nuper
a Vespasiano in senatorium ordinem adscitum ac
legioni praepositum, ceterosque sibi fidos apertius
monuit, hique omnes de festinatione Primi ac Vari
sinistre et Muciano volentia res-cripsere. Quibus
epistulis Vespasiano missis effecerat, ut non pro
spe Antonii consilia factaqiie eius aestimarentur.
53. Aegre id pati Antonius et culpam in Mucianum
conferre, cuius criminationibus eviluissent pericula
sua;
nec sermonibus temperabat, immodicus lingua et
obsequii insolens. Litteras ad Vespasianum
composuit iactantius
u novcima). Nisu se pobrinuli ni za novac ni za
ţito, a uţurbanost i pohlepa tjerale su ih da otimaju
ono što su mogli dobiti.
51. Najslavniji su mi povijesnici jamci da meĊu
pobjed-nicima nije bilo ni prema ĉemu
strahopoštovanja, te je prost konjanik javno tvrdio
da je u posljednjoj bici ubio brata, i traţio za to
nagradu od vojskovoĊa, a njima Ijud-ski zakon nije
dopuštao da nagrade takvo ubojstvo, ratni probitak
da ga kazne. Odgadali su sve pod izlikom da su
zasluţili više negoli im se moţe smjesta isplatiti.
Što se dalje zbivalo, ne zna se. Uostalom, i u
prijašnjim graĊan-skim ratovima dogodio se jednak
zloĉin. U bici naime, koja se vodila kod Janikula
protiv Cine, Pompejev vojnik ubio je svog brata, a
zatim, spoznavši zloĉin, samoga sebe, kao što
spominje Sizena. Kod predaka je ponos zbog
hrabrosti bio toliko silniji koliko je bilo jaĉe
kajanje zbog sramote. No ovo i ostalo seţe iz
starog doba; koliko god puta prilika i mjesto budu
zahtijevali, primjere dobra ili zadovoljštinu za zlo
prikladno ćemo spomenuti.
52. Antonije i voĊe stranke odluĉiše da se naprijed
pošalju konjanici i pretraţi cijela Umbrija ne bi li
gdje našli što blaţa i pristupaĉnija apeninska bila,
da se dozove glavnina vojske i što je god vojnika u
Veroni, te da se Pad i more ispune pošiljkama ţita.
Bilo je meĊu vodama onih koji su zavlaĉili posao.
Ta Antonije im je već postao premoćan, i oĉekivali
su sigurnije nagrade od Mucijana. Mucijan je
naime, zabrinut zbog tako brze pobjede i mi-sleći
da će biti iskljuĉen iz ratne slave ne osvoji li grad
sam, slao Primu i Varu dvosmislena pisma,
razlaţući da treba uporno nastojati oko zapoĉetoga,
ili obratno: navo-deći koristi od oklijevanja, i to
namješteno tako da, već prema ishodu dogaĊaja,
nepovoljno odbije od sebe, a povoljno pripiše sebi
u zaslugu. Plocija Gripa, kojega je Vespazijan
nedavno primio u senatorski staleţ i postavio na
celo legije, i ostale sebi odane poticao je
otvorenije;
svi mu ovi otpisaše nepovoljno o Primovoj i
Varovoj ţurbi i ono što je Mucijanu bilo po volji.
Tim je pismima, poslavši ih Vespazijanu, postigao
da se Antonijeve odluke i djela ne vrednuju onako
kako je on to ocekivao.
53. Teško je to podnosio Antonije i krivirju je
svaljivao na Mucijana ĉijim su ocrnjivanjima
njegove pogibli gubile svaku vrijednost. Nije štedio
rijeĉi, neumjeren na jeziku i nenavikao na
pokornost. Sastavi pisma za Vespazijana,
126
quam ad principem nec sine occulta in Mucianum
insec-tatione: se Pannonicas legiones in arma
egisse, suis stimu-lis excitos Moesiae duces, sua
constantia perruptas Alpes, occupatam Italiam,
intersaepta Germanorum Raetorum^ que auxilia.
Quod discordes dispersasque Vitellii legiones
equestri procella, mox peditum vi per diem
noctemque fudisset, id pulcherrimum et sui operis.
Casum Cremonae bello imputandum: maiore
damno, plurium urbium exci-diis veteres civium
discordias rei publicae stetisse. Non se nuntiis
neque epistulis, sed manu et armis imperatori suo
militare, neque officere gloriae eorum, qui
Moesiam inte-rim composuerint: illis [Moesiae]
(provinciae) pacem, sibi salutem securitatemque
Italiae cordi fuisse; suis exhortationibus Gallias
Hispaniasque, validissimam ter-rarum partem, ad
Vespasianum conversas. Sed cecidisse in inritum
labores, si praemia periculorum soli adsequan-tur
qui periculis non adfuerint. Nec fefellere ea
Mucianum; inde graves simultates, quas Antonius
simpli-cisu, Mucianus callide eoque implacabilius
nutriebat.
54. At Vitellius fractis apud Cremonam rebus
nuntios cladis occultans stulta dissimulatione
remedia potius malorum quam mala differebat.
Ouippe confitenti con-sultantique supererant spes
viresque: cum e contrario laeta omnia fingeret,
falsis ingravescebat. Mirum apud ipsum de bello
silentium; prohibiti per civitatem sermo-nes, eoque
plures ac, si liceret, vere narraturi, quia ve-tabantur,
atrociora vulgaverant. Nec duces hostium augendae
famae deerant, captos Vitellii exploratores cir-
cumductosque, ut robora victoris exercitus
noscerent, remittendo; quos omnis Vitellius secreto
percunctatus interfici iussit. Notabili constantia
centurio lulius Agrestis post multos sermones,
quibus Vitellium ad virtutem fru-stra accendebat,
perpulit, ut ad vires hostium spectandas quaeque
apud Cremonam acta forent ipse mitteretur. Nec
exploratione occulta fallere Antonium temptavit,
sed. mandata imperatoris suumque animum
professus, ut cuncta viseret postulat. Missi qui
locum proelii, Cremonae vestigia, captas legiones
ostenderent. Agrestis ad Vitel-lium remeavit
abnuentique vera esse, quae adferret, atque ultro
corruptum arguenti 'Quando quidem' inquit 'magno
odviše hvastava i neprimjerena za poglavara i ne
bez pri-krivenih optuţbi protiv Mucijana: on je
digao na oruţje panonske legije, na njegov su se
poticaj pokrenuli voj-skovode Mezije, njegovom su
upornošću svladane Alpe, zaposjednuta Italija,
odsjeĉene pomoćne ĉete Germana i Rećana. To što
je nesloţne i raspršene Vitelijeve legije
konjaniĉkim vihorom, a potom danonoćnim
udarom pje-šadije potpune razbio, njegov je
izvanredni pothvat. Ne-sreća Kremone mora se
pripisati ratu. Veće su štete i razaranja većeg broja
gradova stajale drţavu stare gra-Ċanske nesloge.
Ne bori se on za svoga zapovjednika glas-nicima i
pismima nego s oruţjem u ruci, i ne stoji na putu k
slavi onima koji su u meĊuvremenu smirili Meziju.
Njima je na srcu bio mir provincije, njemu spas i
sigur-nost Italije; na njegova su se sokoljenja
priklonile Vaspa-zijanu Galije i Hispanije -
najmoćniji dio svijeta. Ali zaludni su svi napori,
ako nagrade za opasnosti dopadnu jedino onima
koji u opasnostima nisu ni bili. A to ne osta
nepoznato Mucijanu. Otuda teško neprijateljstvo,
koje je Antonije gajio otvorenije, Mucijan lukavo, i
stoga još nepomirljivije.
54. A Vitelije je nakon sloma kod Kremone,
prikriva-jući vijesti o porazu, u ludom nehaju
odlagao prije sredstva protiv zala negoli sama zla.
Ta, da je priznavao i dao se svjetovati, dostajalo bi
mu i nade i sila. Budući da je naprotiv hinio
potpuno veselje, padao je u sve teţe laţi. U
njegovu društvu ĉudnovata šutnja o ratu. Sprije-
ĉena su govorkanja po gradu, to brojnija i, da se
dopu-štalo, vjerodostojnija. No, budući da su bila
zabranjivana, širila su još strašnije vijesti.
Umnaţali su glasine i vojsko-vode neprijatelja,
šaljući natrag pohvatane Vitelijeve uhode, koje su
proveli uokolo da upoznaju snagu pobjed-nićke
vojske. Sve je njih Vitelije nasamu ispitao i dao ih
ubiti. Osobitom je upornošću centurion Julije
Agrest, po-slije mnogih razgovora kojima je
Vitelija uzalud poticao na muţevnost, postigao da
ga pošalju da ispita snage neprijatelja i ono što se
dogodilo kod Kremone. I nije pokušao tajnim
uhoĊenjem prevariti Antonija, nego oci-tovavši
naloge vladara i svoju namjeru zatraţi da sve raz-
gleda. Poslani su oni koji mu pokazaše mjesto
bitke, ruše-vine Kremone, zarobljene legije. Agrest
se vrati k Vite-liju, a kad mu ovaj ne htje
povjerovati da je istina ono što javlja, nego ga
štoviše poĉe optuţivati da je podmićen,
127
documento opus est, nec alius iam tibi aut vitae aut
mortis meae usus, dabo cui credas.' Atque ita
digressus volunta-ria morte dicta firmavit. Quidam
iussu Vitellii interfec-tum, de fide constantiaque
eadem tradidere.
55. Vitellius ut e somno excitus lulium Priscum
et Alfenum Variim cum quattuordecim praetoriis
cohortibus et omnibus equitum alis obsidere
Appenninum iubet;
secuta e classicis legio. Tot milia armatorum, lecta
equis virisque, si dux alius foret, inferendo quoque
bello satis pollebant. Ceterae cohortes ad tuendam
urbem L. Vitellio fratri datae: ipse nihil e solito
luxu remittens et diffidentia properus festinare
comitia, quibus consules in multos annos
destinabat; foedera sociis, Latium externis dilargiri;
his tributa remittere, alios immunitatibus iuvare;
denique nulla in posterum cura lacerare imperium.
Sed volgus ad magnitudinem beneficiorum hiabat:
stultissimus quisque pecuniis mercabatur; apud
sapientes cassa habebantur. quae neque dari neque
accipi salva re publica poterant. Tandem flagitante
exercitu, qui Mevaniam insederat, magno
senatorum agmine, qiiorum multos ambitione, plu-
res formidine trahebat, in castra venit, incertiis
animi et infidis consiliis obnoxius.
56. Contionanti - prodigiosum dictu - tantum foe-
darum volucrum supervolitavit, ut nube atra diem
obten-derent. Accessit dirum omen, profugus
altaribus taurus disiecto sacrificii apparatu. Longe,
nec ut feriri hostias mos est, confossus. Sed
praecipuum ipse Vitellius osten-tum erat, ignarus
militiae, improvidus consilii, quis ordo agminis,
quae cura explorandi, quantus urgendo trahen-dove
bello modus, alios rogitans et ad omnis nuntios
voltu quoque et incessu trepidus, dein temulentus.
Postremo taedio castrorum et audita defectione
Misenensis classis Romam revertit, recentissimum
quodque volnus pavens, summi discriminis
incuriosus. Nam cum transgredi Appenninum
integro exercitus sui robore et fessos hieme atque
inopia hostes adgredi in aperto foret, dum dispergit
reĉe mu Agrest: »Kad već hoćeš velik dokaz, i
nemaš druge koristi ni od mojega ţivota ni od
smrti, dat ću ti dokaz, kojemu ćeš vjerovati.« 1
udaljivši se nato, drago-voljnom je smrću potvrdio
svoje rijeĉi. Neki su zabiljeţili da je ubijen po
Vitelijevoj zapovijedi, no o vjernosti i postojanosti
njegovoj navedoše isto.
55. Kao da se trgnuo iza sna, Vitelije zapovjedi
Juliju Prisku i Alfenu Varu da sa ĉetrnaest
pretorijskih kohorata i sa svim konjanićkim alama
zaposjednu Apenin. Slijedila ih je legija sastavljena
od mornara. Toliko tisuća oruţa-nika s probranim
konjanicima bile bi dovoljno jake za svaki napad -
da je vojskovoĊa bio dmgi. Ostale su ko-horte
predane bratu Luciju Viteliju za obranu grada. On
je sam, ne odriĉući se uobiĉajene raskoši, u oĉaju,
ţurno sazivao skupštine, na kojima je za mnoge
godine unapri-jed odreĊivao konzule, dijelio
saveznicima pravo savez-niĉkih gradova, pravo
latinskih gradova strancima, jed-nima opraštao
poreze, druge pomagao povlasticama; jed-nom
rijeĉju: ne brinući se nimalo za budućnost
upropašta-vao Carstvo. Svjetina je meĊutim ţedala
za veliĉinom dobroĉinstava; oni najluĊi trgovali su
novcem, kod mudrih to što se nije moglo ni dati ni
primiti bez opasno-sti za drţavu smatralo se
ništetnim. Napokon na ţestok zahtjev vojske, koja
je zauzela Mevaniju, s velikom povorkom senatora
- od kojih su ga mnogi slijedili zbog ĉastohleplja, a
još više njih zbog straha - doĊe u tabor, neodlućna
duha i podloţan nepouzdanim savjetima.
56. Dok je govorio pred skupom - ĉudna li
znamenja - toliko je gnusnih ptica preletjelo nebom
da su crnim oblakom zamraĉile danje svjetlo. 1 još
jedan koban znak:
bik, bjeţaći od ţrtvenika, razbacavši ţrtveni pribor,
pro-boden je daleko odande, i ne onako kako je
obiĉaj da se ubijaju ţrtvene ţivotinje. Osobito je
ćudo meĊutim bio sam Vitelije: neiskusan u
vojništvu, nesmotren u odluci, zapitkujući dmge
kakav je poredak vojske, kakva je sluţba uhodenja,
kako se pospješuje ili zavlaĉi rat, i na sve vijesti
odajući izrazom lica i drţanjem uzrujanost, paĉe i
pijanost. Naposljetku mu se zgadi ţivot u taboru i,
ĉuvši za odmetništvo mizenske flote, vrati se u
Rim, pla-šeći se svakog najsvjeţijeg udarca,
nezabrinut nad kraj-njom opasnošću. Premda je
naime bez zapreke mogao prijeći Apenin
neokrnjenom jezgrom svoje vojske i napa-sti
neprijatelje izmorene zimom i oskudicom, on je
rasi-
128
vires, acerrimum militem et usque in extrema
obstinatum trucidandum capiendumque tradidit,
peritisimis centur-ionum dissentientibus et, si
consulerentur, vera dicturis. Arcuere eos intimi
amicorum Vitellii, ita formatis princi-pis auribus,
ut aspere quae utilia, nec quidquam nisi iucundum
et laesurum acciperet.
57. Sed classem Misenensem (tantum civilibus
discor-diis etiam singulorum audacia valet)
Claudius Faventinus centurio per ignominiam a
Galba dimissus ad defectionem traxit, fictis
Vespasiani epistulis pretium proditionis os-tentans.
Praeerat classi Claudius Apollinaris, neque fidei
constans neque strenuus in perfidia; et Apinius Tiro
prae-tura functus ac tum forte Minturnis agens
ducem se defec-toribus obtulit. A quibus municipia
coloniaeque impulsae, praecipuo Puteolanorum in
Vespasianum studio, contra Capua Vitellio fida,
municipalem aemulationem bellis civilibus
miscebant. Vitellius Claudium lulianum (is nuper
classem Misenensem molli imperio rexerat)
permulcendis militum animis delegit; data in
auxilium urbana cohors et gladiatores, quibus
lulianus praeerat. Ut conlata utrimque castra, haud
magna cunctatione luliano in partes Vespa-siani
transgresso, Tarracinam occupavere, moenibus
situ-que magis quam ipsorum ingenio tutam.
58. Quae ubi Vitellio cognita, parte copiamm
Namiae cum praefectis praetorii relicta L.
Vitellium fratrem cum sex cohortibus et quingentis
equitibus ingruenti per Campaniam bello opposuit.
Ipse aeger animi studiis mili-tum et clamoribus
populi arma poscentis refovebatur, dum volgus
ignavum et nihil ultra verba ausumm falsa specie
exercitum et legiones appellat. Hortantibus libertis
(nam amicorum eius quanto quis clarior, minus
fidus) vocari tribus iubet, dantes nomina
sacramento adigit. Superfluente multitudine curam
dilectus in consules parti-tur; servorum numerum
et pondus argenti senatoribus indicit. Equites
Romani obtulere operam pecuniasque, etiam
libertinis idem munus ultro flagitantibus. Ea simu-
latio officii a metu profecta verterat in favorem; ac
pleri-que haud proinde Vitellium quam casum
locumque prin-
pao snage: najoštrije i do krajnosti nepopustljive
vojnike dao je pohvatati i pobiti, iako se s time nisu
slagali najis-kusniji od centuriona koji bi mu bili
rekli što stvarno misle da ih je pitao za savjet.
Sprijeĉili su ih najbliţi Vite-lijevi prijatelji
navikavši vladareve uši da primaju odbojno ono što
je korisno, i ništa osim ugodnoga, a ipak štet-noga.
57. Mizensku je pak flotu (toliko u gradanskim
razmi-ricama vrijedi i smionost pojedinca) naveo
na odmet-ništvo centurion Klaudije Faventin,
kojega je Galba bio otpustio zbog sramote.
Izmišljenim Vespazijanovim pis-mima nudio je
nagradu za izdaju. Flotom je zapovijedao Klaudije
Apolinar, ni postojan u vjernosti ni odluĉan u
nevjeri. 1 Apinije Tiron, koji je obnašao preturu i
tada se sluĉajno zatekao u Minturni, ponudio se za
voĊu odmet-nicima. Na njihov poticaj municipiji i
kolonije - osobitu su naklonost prema Vespazijanu
gajili Puteoljani, s dmge strane Kapua bijaše vjerna
Viteliju - unosili su u graĊan-ske ratove
malograĊansko supamištvo. Vitelije izabra
Klaudija Julijana (on je nedavno blagom upravom
vodio mizensku flotu) da smiri duhove vojnika.
Kao pomoć dana mu je gradska kohorta i
gladijatori kojima je zapo-vijedao Julijan. Kad su
se tabori pribliţili, a Julijan bez mnogo oklijevanja
prešao na Vespazijanovu stranu, zau-zevši
Taracinu, zaštićenu više zidinama i poloţajem
negoli sposobnošću samih branitelja.
58. Ĉim je za to saznao, ostavivši dio ĉeta s
pretorij-skim prefektima u Narniji, Vitelije
suprotstavi ratu što je buktio po Kampaniji brata
Lucija Vitelija sa šest kohorata i pet stotina
konjanika. Njega su samoga, duboko nera-
spoloţena, krijepile strasti vojnika i vika naroda
koji je traţio oruţje, dok je strašljiva svjetina,
odvaţna na rije-cima, samo prividno zazivala
vojsku i legije. Na poticaj osloboĊenika (od
njegovih prijatelja, naime: koliko tko slavniji,
toliko nepouzdaniji) zapovjedi da se sazovu tri-
busi, te graĊane, koji se upisivahu u vojnike,
obveţe zakletvom. Budući da je mnoštva bilo
izobila, brigu oko novaĉenja podijeli meĊu
konzule, senatorima nametne obvezu da dadu
odreden broj robova i odreĊenu koliĉinu srebra.
Rimski su vitezovi ponudili osobne usluge; istu su
obvezu traţili sami od sebe ĉak i slobodnjaci. Ta
licem-jerna usluţnost izazvana strahom
preokrenula se u blago-naklonost, i većina ih je
jednako saţaljevala Vitelija kao
129
cipatus miserabantur. Nec deerat ipse vultu voce
lacrimis misericordiam elicere, largus promissis et,
quae natura trepidantium est, immodicus. Quin et
Caesarem se dici voluit, aspernatus antea, sed tunc
superstitione nominis, et quia in metu consilia
prudentium et volgi rumor iuxta audiuntur.
Ceterum ut omnia inconsulti impetus coepta initiis
valida spatio languescunt, dilabi paulatim senatores
equitesque, primo cunctanter et ubi ipse non aderat,
mox contemptim et sine discrimine, donec Vitellius
pudore inriti conatus quae non dabantur remisit.
59. Ut terrorem Italiae possessa Mevania ac velut
rena-tum ex integro bellum intulerat, ita haud
dubium erga FIavianas partes studium tam pavidus
Vitellii discessus addidit. Erectus Samnis
Paelignusque et Marsi aemula-tione, quod
Campania praevenisset, ut in novo obsequio ad
cuncta belli munia acres erant. Sed foeda hieme per
transitum Appennini conflictatus exercitus, et vix
quieto agmine nives eluctantibus patuit, quantum
discriminis adeundum foret, ni Vitellium retro
fortuna vertisset, quae Flavianis ducibus non minus
saepe quam ratio adfuit. Obvium illic Petilium
Cerialem habuere, agresti cultu et notitia locorum
custodias Vitellii elapsum. Propinqua adfinitas
Ceriali cum Vespasiano, nec ipse inglorius mili-
tiae, eoque inter duces adsumptus est. Flavio
quoque Sabino ac Domitiano patuisse effugium
multi tradidere, et missi ab Antonio nuntii per
varias fallendi artes penetra-bant, locum ac
praesidium monstrantes. Sabinus inhabi-lem labori
et audaciae valetudinem causabatur: Domi-tiano
aderat animus, sed custodes a Vitellio additi, quam-
quam se socios fugae promitterent, tamquam
insidiantes timebantur. Atque ipse Vitellius
respectu suamm necessi-tudinum nihil in
Domitianum atrox parabat.
60. Duces partium ut Carsulas venere, paucos ad
requiem dies sumunt, donec aquilae signaque
legionum adsequerentur. Et locus ipse castromm
placebat, late pro-spectans, tuto copiarum adgestu,
florentissimis pone ter-gum municipiis; simul
conloquia cum Vitellianis decem
i nesretan poloţaj Carstva. A i sam je izrazom lica,
gla-som i suzama pobuĊivao saţaljenje, dareţljiv u
obeća-njima i neumjeren, kakva je već narav
plašljivaca. Htio se dapaĉe proglasiti i Cezarom,
što je prije odbijao, no tada iz praznovjernog
strahopoštovanja prema tom imenu i stoga što su se
u strahu slušali bez razlike i savjeti razbo-ritih i
ţamor svjetine. Uostalom, kao što svi pothvati
nepromisljena pregnuĉa, u poĉetku snaţni, s
vremenom slabe, izmigoljiše se malo-pomalo
senatori i vitezovi, prvo oprezno i kad on nije bio
nazoĉan, a potom s prezirom i bezobzirno, dok se
Vitelije, iz srama zbog uzaludna poku-šaja, nije
odrekao onoga što i onako nisu davali.
59. Kao što je osvojenje Mevanije nanijelo strah
Italiji i gotovo u cijelosti obnovilo rat, tako je
strašljiv odlazak Vitelijev bez sumnje povećao
naklonost prema flavijev-skoj stranci. Pokrenuše se
i Samnićani, Pelignjani i Mar-ţani, iz zavisti što ih
je Kampanija pretekla, i, kako je već uobiĉajeno, u
novoj usluzi bijahu spremni na sve ratne duţnosti.
Ali zbog strašne zime prelaskom Apenina izmu-
ĉila se vojska. Jedva odrţavši miran poredak,
probijajući se s mukom kroz snijeg, pokazalo im se
kolikoj bi se opasnosti morali izvrći da Vitelija nije
natrag okrenuo usud koji je flavijevskim
vojskovoĊama bio od pomoći isto tako ĉesto kao i
razboritost. Ondje susretoše Petilija Cerijala, koji je
izmakao Vitelijevim straţama zahvalju-jući
seljaĉkoj nošnji i poznavanju zemljišta. Cerijal
bijaše blizak po svojti Vespazijanu, a i sam slavan
vojnik; stoga je primljen medu vojskovoĊe. Mnogi
su zabiljeţili da je i Flaviju Sabinu i Domicijanu
bio otvoren put za bijeg, i od Antonija upućeni
glasnici ulazili su k irjima, ostajući na razliĉite
naĉine neprimijećeni, i pokazivali im osiguran put
za bijeg. Sabin se izgovarao zdravljem,
neprimjerenim takvu naporu i odvaţnosti.
Domicijan je imao srcanosti, ali ĉuvari, koje mu je
postavio Vitelije, mada su se pri-kazivali
drugovima na bijegu, oĉito su vrebali na nj, i stoga
zadavali strah. A i sam Vitelije, imajući u vidu
svoje roĊake i prijatelje, ne spremaše protiv
Domicijana nikakvo zlo.
60. Ćim doĊeše u Karsule, voĊe stranke uzmu
nekoliko dana za odmor, dok ne pristigne glavnina
legija. Dopa-dalo im se i mjesto za tabor, koje je
omogućavalo širok vidik i sigurnu dobavu ratnih
zaliha, a za leĊima imalo vrlo bogate municipije. U
isto su se vrijeme oĉekivali i
130
milium spatio distantibus et proditio sperabatur.
Aegre id pati miles et victoriam malle quam
pacem; ne suas qui-dem legiones opperiebantur, ut
praedae potius quam peri-culorum socias. Vocatos
ad contionem Antonius docuit esse adhuc Vitellio
vires, ambiguas, si deliberarent, acres, si
desperassent. Initia bellorum civilium fortunae
permit-tenda: victoriam consiliis et ratione perfici.
lam Misenen-sem classem et pulcherrimam
Campaniae oram descivisse, nec plus e toto
terrarum orbe reliquum Vitellio quam quod inter
Tarracinam Namiamque iaceat. Satis gloriae
proelio Cremonensi partum et exitio Cremonae
nimium invidiae: ne concupiscerent Romam capere
potius quam servare. Maiora illis praemia et multo
maximum decus, si incolumitatem senatui
populoque Romano sine sanguine quaesissent. His
ac talibus mitigati animi.
61. Nec multo post legiones venere. Et terrore
fama-que aucti exercitus Vitellianae cohortes
nutabant, nullo in bellum adhortante, multis ad
transitionem, qui suas cen-turias turmasque tradere,
donum victori et sibi in posterum gratiam,
certabant. Per eos cognitum est Inte-ramnam
proximis campis praesidio quadringentorum equi-
tum teneri. Missus extemplo Varus cum expedita
manu paucos repugnantium interfecit, plures
abiectis armis veniam petivere. Quidam in castra
refugi cuncta formi-dine implebant, augendo
rumoribus virtutem copiasque hostium, quo amissi
praesidii dedecus lenirent. Nec ulla apud
Vitellianos flagitii poena, et praemiis defectorum
versa fides ac reliquum perfidiae certamen. Crebra
trans-fugia tribunorum centurionumque; nam
gregarius miles induruerat pro Vitellio, donec
Priscus et Alfenus desertis castris ad Vitellium
regressi pudore proditionis cunctos exsolverent.
62. Isdem diebus Fabius Valens Urbini in
custodia interficitur. Caput eius Vitellianis
cohortibus ostentatum, ne quam ultra spem
foverent; nam pervasisse in Germa-nias Valentem
et veteres illic novosque exercitus ciere cre-debant:
visa caede in desperationem versi. Et Flavianus
exercitus immane quantum (aucto) animo exitium
Valen-tis ut finem belli accepit. Natus erat Valen.
Anagnice equestri familia. Procax moribus neque
absurdus ingenio
pregovori s vitelijevcima, udaljenima deset milja, i
izdaja. Teško je to podnosio vojnik, i volio je više
pobjedu negoli mir. Oĉekivali su da im njihove
legije budu više druţice u pljaĉki nego li u
pogiblima. Dozvavši vojnike u skup-štinu,
Antonije im razloţi kako Vitelije još uvijek ima
snage, neodluĉne ako premisljaju, strašne ako su
izgubile nadu. »Prve korake graĊanskih ratova
treba prepustiti usudu, pobjeda se postiše
razboritim postupcima. Već se odmetnula
mizenska flota i najljepša obala Kampanije, i
Viteliju od cijeloga svijeta nije preostalo ništa više
nego što leţi izmeĊu Taracine i Narnije. Dosta je
slave steĉeno kremonskom bitkom, a oko propasti
Kremone previše je ogovaranja. Neka ne ţude za
tim da osvoje Rim nego da ga spase. Veće će im
nagrade i daleko najveća ĉast biti namaknu li
sigurnost senata i naroda rimskog bez krvi.« Tim i
takvim rijeĉima smireni su duhovi.
61. Malo potom pristigoše legije. Vitelijevske su
se kohorte stale kolebati zbog strahotnih glasina
koje su uve-ćavale neprijateljsku vojnu silu, jer ih
nitko nije poticao na rat, a mnogi na pristup k
drugoj stranci, takmiceći se da predaju svoje
centurije i turme, pobjedniku dar, a sebi zaslugu za
budućnost. Preko njih saznalo se da je Inte-ramna
po najbliţim poljima pod posadom od ĉetiri stotine
konjanika. Smjesta bi poslan Var s lako
naoruţanom ĉetom, koji pobi nekolicinu koja mu
se suprotstavila;
većina, odbacivši oruţje, zatraţi milost. Nekoji,
uzma-kavši u tabor, ispunjavahu sve strepnjom
uvećavajući govorkanjima hrabrost i mnoţinu
neprijatelja, a zapravo da bi ublaţili sramotu zbog
izgubljena straţarskog mjesta. I, nikakve kazne
zbog sramotna prekršaja kod vitelije-vaca, i
nagradama odmetnika narušeno je pouzdanje i os-
tavljeno nadmetanje u izdaji. Uĉestala su
prebjegavanja tribuna i centuriona. Prost je naime
vojnik ostajo vjeran Viteliju, dok Prisko i Alfen,
napustivši tabor i vrativši se k Viteliju, ne
oslobodiše sve srama zbog izdaje.
62. Tih je dana u zatvoru u Urbinu ubijen Fabije
Valens. Njegova glava pokazana je vitelijevskim
kohor-tama da ne bi više gajile kakvu nadu.
Vjerovali su naime da je Valens prodro u
Germanije i da je ondje pokrenuo i staru i novu
vojsku. Vidjevši ubojstvo, okrenuše u oĉaj, a
flavijevska vojska primi pogibiju Valensovu
ohrabrena srca kao kraj rata. Valens bijaše roĊen u
Anagniji, u viteškoj obitelji; drska znaĉaja, ali-ne
nenadaren, glas je
131
famam urbanitatis per lasciviam petere. Ludicro
luven^a-li)um sub Nerone velut ex necessitate,
mox sponte mimos actitavit, scite magis quam
probe. Legatus legionis et fovit Verginium et
infamavit; Fonteium Capitonem corruptum, seu
quia corrumpere nequiverat, interfecit, Galbae
prodi-tor, Vitellio fidus et aliorura perfidia
inlustratus.
63. Abrupta undique spe Vitellianus miles
transiturus in partes, id quoque non sine decore,
sed sub signis vexil-lisque in subiectos Narniae
campos descendere. Flavianus exercitus, ut ad
proelium intentus ornatusque, densis circa viam
ordinibus adstiterat. Accepti in medium Vitelliani,
et circumdatos Primus Antonius clementer
adloquitur:
pars Namiae, pars Interamnae subsistere iussi.
Relictae simul e victricibus legiones, neque
quiescentibus graves et adversus contumaciam
validae. Non omisere per eos dies Primus ac Varus
crebris nuntiis salutem et pecuniam et secreta
Campaniae offerre Vitellio, si positis armis seque
ac liberos suos Vespasiano permisisset. In eundem
modum et Mucianus composuit epistulas; quibus
plerum-que fidere Vitellius ac de numero
servorum, electione litorum loqui. Tanta torpedo
invaserat animum, ut, si principem eum fuisse
ceteri non meminissent, ipse oblivis-ceretur.
64. At primores civitatis Flavium Sabinum
praefectum urbis secretis sermonibus incitabant,
victoriae famaeque partem capesseret: esse illi
proprium militem cohortium urbanarum, nec
defuturas vigilum cohortes, servitia ipsorum,
fortunam partium, et omnia prona victoribus: ne
Aiitonio Varoque de gloria concederet. Paucas
Vitellio cohortes et maestis undique nuntiis
trepidas; populi mobi-lem animum et, si ducem se
praebuisset, easdem illas adu-lationes pro
Vespasiano fore: ipsiim Vitellium ne prospe-ris
quidem parem, adeo ruentibus debilitatum. Gratiam
patrati belli penes eum, qui urbem occupasset: id
Sabino convenire, ut imperium fratri reservaret, id
Vespasiano, ut ceteri post Sabinum haberentur.
65. Haudquaquam erecto animo eas voces
accipiebat, invalidus senecta sensuque. Erant qui
occultis suspicioni-bus incesserent, tamquam
invidia et aemulatione fortu-nam fratris moraretur.
Namque Flavius Sabinus aetate
uglaĊena ĉovjeka traţio preko obijesna ţivota. Na
juve-nalskim igrama pod Neronom toboţe iz
nuţde, a uskoro dragovoljno, prikazivao je mime,
više vješto nego ĉestito. Kao legijski legat
Verginija je i potpomagao i ocrnjivao;
Fonteja je Kapitona, podmićena ili zato što se nije
dao podmititi, ubio, izdajica Galbe, vjeran Viteliju
i proslav-Ijen zbog nevjere drugih.
63. Kad je posvuda propala nada, vitelijevski je
vojnik htio prijeći k stranci, i to ne bez
dostojanstva, nego pod bojnim znakovima i
zastavama sići u polja pod Narnijom. Flavijevska
vojska, kao za bitku spremna i oboruţana, u gustim
se redovima postavila oko ceste. Vitelijevci su
primljeni u sredinu, i tako okruţenima blagim se
rijeĉima obrati Prim Antonije. NareĊeno je da dio
njih ostane u Narniji, dio u Interamni. Ostavljene
su ujedno i neke legije iz pobjedniĉke vojske da
im, budu li mirni, ne dosaĊuju, a dovoljno jake da
se suprotstave pobuni. Ne prestadoše onih dana
Prim i Var preko ĉestih glasnika nuditi Viteliju
spas i novac i usamljena mjesta Kampaniie, ako
odloţi oruţje i sebe i svoju djecu preda u ruke
Vespa-zijanu. Na isti je naĉin sastavio pisma i
Mucijan. Njima je Vitelije uglavnom vjerovao i
govorio o broju robova i izboru obalnih mjesta.
Tolika je obamrlost zahvatila nje-gov duh te bi, da
se ostali nisu sjećali da je bio vladar, sam na to
zaboravio.
64. A prvaci drţave u potajnim razgovorima
poticahu Flavija Sabina, gradskoga prefekta, neka
se primi dio-ništva u pobjedi i slavi: podloţan mu
je vojnik gradskih kohorata, neće mu uskratiti
pomoć ni kohorte noćnih straţara i njihovi robovi,
sretan je usud stranke i sve je sklono pobjednicima,
neka ne prepusti slavu Antoniju i Varu. Malobrojne
su Vitelijeve kohorte i zastrašene ţalosnim
vijestima sa svih strana, prevrtljiv je narod i, ako se
ponudi za voĊu, ista će ona laskanja biti u korist
Vespazijana; Sam Vitelije nije mu dorastao ni u
sretnim okolnostima, kamoli slomljen nesrećama.
Priznanje za svršetak rata pripast će onomu tko
zaposjedne grad. Sabinu odgovara da saĉuva vlast
za brata, Vespazijanu pak da ostali budu iza
Sabina.
65. S nimalo oduševljenja primao je takve glasove,
nemoćan zbog starosti i bezvoljan. No bilo ih je
koji su ga potajnim sumnjiĉenjima napadali, kao da
iz zavisti i suparništva spreĉava bratovu sreću. Jer,
Flavije je Sabin
132
prior privatis utriusque rebus auctoritate
pecuniaque Vespasianum anteibat, et credebatur
adfectam eius fidem parce iuvisse domo agrisque
pignori acceptis; unde, quam-quam manente in
speciem concordia, offensarum operta
metuebantur. Melior interpretatio, mitem virum
abhor-rere a sanguine et caedibus, eoque crebris
cum Vitellio sermonibus de pace ponendisque per
condicionem armis agitare. Saepe domi congressi,
postremo in aede Apolli-nis, ut fama fuit, pepigere.
Verba vocesque duos testes habebant, Cluvium
Rufum et Silium Italicum: voltus pro-cul visentibus
notabantur, Vitellii proiectus et degener, Sabinus
non insultans et miseranti propior.
66. Quod si tam facile suorum mentes flexisset
Vitel-lius, quam ipse cesserat, incruentam urbem
Vespasiani exercitus intrasset. Ceterum ut quisque
Vitellio fidus, ita pacem et condiciones abnuebant,
discrimen ac dedecus ostentantes et fidem in
libidine victoris. Nec tantam Vespasiano
superbiam, ut privatum Vitellium pateretur, ne
victos quidem laturos: ita periculum ex
misericordia. Ipsum sane senem et prosperis
adversisque satiatum, sed quod nomen, quem
statum filio eius Germanico fore? Nunc pecuniam
et familiam et beatos Campaniae sinus promitti:
sed ubi imperium Vespasianus invaserit, non ipsi,
non amicis eius, non denique exercitibus
securitatem nisi exstincto aemulo redituram.
Fabium illis Valentem, captivum et casibus dubiis
reservatum, praegravem fuisse, nedum Primus ac
Fuscus et specimen partium Mucianus ullam in
Vitellium nisi occidendi licentiam habeant. Non a
Caesare Pompeium, non ab Augusto Antonium
incolu-mes relictos, nisi forte Vespasianus altiores
spiritus gerat, Vitellii cliens, cum Vitellius collega
Claudio foret. Quin, ut censuram patris, ut tres
consulatus, ut tot egregiae domus honores deceret,
desperatione saltem in audaciam accingeretur.
Perstare militem, superesse studia populi;
denique nihil atrocius eventurum, quam in quod
sponte ruant. Moriendum victis, moriendum
deditis: id solum referre, novissimum spiritum per
ludibrium et contumelias effundant an per virtutem.
67. Surdae ad fortia consilia Vitellio aures:
obruebatur animus miseratione curaque, ne
pertinacibus armis minus
kao stariji, dok su jedan i drugi bili privatne osobe,
nadi-lazio Vespazijana dostojanstvom i imutkom, i
vjerovalo se da je njegov uzdrmani kredit škrto
pomogao primivši u zalog kuću.i njive. Otada,
premda se naizgled zadrţala sloga, vladao je strah
od potajne osvete. Bolje je objaš-njenje da se blag
ĉovjek grozio krvi i ubojstava i da je zato u ĉestim
razgovorima s Vitelijem radio o miru i o
sporazumnom polaganju oruţja. Ćesto su se
sastajali kod kuće da bi naposljetku utanaĉili
sporazum, kako se pri-ĉalo, u hramu Apolonovu.
Izjavu i rijeĉi imale su dva svjedoka: Kluvija Rufa i
Silija Italika. Oni koji su iz da-Ijine promatrali
opisali su njihove izraze lica: Vitelijev oboren i
neĉovjeĉan, Sabinov krotak i gotovo saţaljiv.
66. Da je Vitelije tako lako preokrenuo namjere
svo-jih, kao što je sam ustuknuo, Vespazijanova bi
vojska ušla u neokrvavljeni grad. Ali, kako je tko
bio vjeran Viteliju, tako je odbacivao mir i
sporazume, ukazujući na opasnost, sramotu i
obećanje, ovisno o hiru pobjednika. »Nije u
Vespazijana tolika ponosa da bi trpio Vitelija k-io
privatnu osobu, a ni pobijeĊeni ga takva neće
podnositi. Tako će se iz milosrĊa izleći opasnost.
On je doduše star i sit sreće i nesreće, ali kakvo će
ime i poloţaj biti njegovu sinu Germaniku. Sada
mu se obećavaju novac i podanici i bogati zaljevi
Kampanije, ali kad Vespazijan prigrabi vlast, neće
se sigurnost povratiti ni njemu ni prijateljima
njegovim, pa ni vojsci, ako ne zatre takmaca.
Fabije Valens, zasuţnjen i ĉuvan za nepovoljne
prilike, bio im je prenezgodan, kamo li neće Prim i
Fusko i Mucijan - uzor stranke - imati prema
Viteliju išta doli bezobzime volje za ubijanjem.
Nisu ostali ĉitavi: ni Pompej od Cezara, ni Antonije
od Augusta, osim ako sluĉajno Vespazijan ne nosi
u sebi uzviseniji duh, kao miljenik jednog Vitelija,
kad je Vitelije bio drug u sluţbi Klaudiju. Dakako,
krase ga i oĉeva cenzura i tri konzulata i tolike
ĉasti izvrsna doma, no neka se barem za odvaţnost
naoruţa oĉaja-njem. Ostao mu je vojnik, tu je i
naklonost naroda, na kraju krajeva neće se dogoditi
ništa strašnije od onoga u što dragovoljno srću.
SuĊeno im je umrijeti, svejedno:
doţive li poraz ili se predaju. 0 tome se samo radi:
hoće li zadnji dah ispustiti obiljeţeni ruglom i
sramotom ili hra-brošću.«
67. Gluhe su bile Viteliju uši za hrabre odluke. Duh
mu je bio obrvan kuknjavom i brigom da ne ostavi
ţeni
133
placabilem victorem relinqueret coniugi ac liberis.
Erat illi et fessa aetate parens; quae tamen paucis
ante diebus opportuna morte excidium domus
praevenit, nihil princi-patu filii adsecuta nisi
luctum et bonam famam. XV kalendas lanuarias
audita defectione legionis cohortium-que, quae se
Narniae dediderant, pullo amictu Palatio degreditur
maesta circum familia; ferebatur lecticula par-vulus
filius velut in funebrem pompam; voces populi
blan-dae et intempestivae, miles minaci silentio.
68. Nec quisquam adeo rerum humanarom
immemor, quem non commoveret illa facies,
Romanum principem et generis humani paulo ante
dominum relicta fortunae suae sede per populum,
per urbem exire de imperio. Nihil tale viderant,
nihil audierant. Repentina vis dictatorem Caesa-
rem oppresserat, occultae Gaium insidiae, nox et
ignotum rus fugam Neronis absconderant, Piso et
Galba tamquam in acie cecidere: in sua contione
Vitellius, inter suos mili-tes, prospectantibus etiam
feminis, pauca et praesenti maestitiae congmentia
locutus - cedere se pacis et rei publicae causa,
retinerent tantum memoriam sui fratrem-que et
coniugem et innoxiam liberorum aetatem miserar-
entur -, simul filium protendens, modo singulis
modo uni-versis commendans, postremo fletu
praepediente adsi-stenti consuli (Caecilius Simplex
erat) exsolutum a latere pugionem velut ius necis
vitaeque civium reddebat. Aspernante consule,
reclamantibus qui in contione adsti-terant, ut in
aede Concordiae positurus insignia imperii
domumque fratris petiturus discessit. Maior hic
clamor obsistentium penatibus privatis, in Palatium
vocantium. Interclusum aliud iter, idque solum,
quo in sacram viam pergeret, patebat: tum consilii
inops in Palatium redit.
69. Praevenerat rumor eiurari ab eo imperium,
scripse-ratque Flavius Sabinus cohortium tribunis,
ut militem cohiberent. Igitur tamquam omnis res
publica in Vespa-siani sinum cessisset, primores
senatus et plerique eque-stris ordinis omnisque
miles urbanus et vigiles domum Flavii Sabini
complevere. Illuc de studiis volgi et minis
Germanicarum cohortium adfertur. Longius iam
progres-sus erat, quam ut regredi posset; et suo
quisque metu, ne disiectos eoque minus validos
Vitelliani consectarentur, cunctantem in arma
impellebant; sed quod in eius modi
i djeci manje pomirljiva pobjednika, ako ustraje u
tvrdo-glavu otporu. Imao je i ostarjelu majku koja
je ipak nekoliko dana prije pravovremenom smrcu
preduhitnla propast doma, ne postigavši
sinovljevim principatom ništa osim tuge i dobra
glasa. Petnaestoga dana prije januarskih kalenda,
ĉuvši za odmetništvo legije i kohorata koje su se
predale u Narniji, u crnom ogrtaĉu siĊe s Palacija
okruţen tuţnom druţinom. U leţaljci nošahu
malešna sina kao u pogrebnoj povorci. Glasovi
naroda laskavi i nepriliĉni;
vojnik u prijetećoj šutnji.
68. Nitko ne bijaše tako bešćutan prema Ijudskoj
sud-bini da ga ne bi ganula ta slika: rimski vladar i
do maloĉas gospodar Ijudskog roda, napustivši
sjedište svoje sreće, kroz narod, preko grada,
odstupa od vlasti. Ništa takva nisu vidjeli ni ĉuli.
Neoĉekivano je nasilje oborilo dik-tatora Cezara,
podmukla urota Gaja, noć i nepoznato selo sakriše
Neronov bijeg, Pizon i Galba padoše kao u bici. U
svojoj skupštini, meĊu svojim vojnicima, pa i pred
oĉima ţena, Vitelije odrţi kratak govor koji je
odgovarao vladajućoj ţalosti, rekavši da odstupa
radi mira i drţave;
neka zadrţe samo uspomenu na nj, neka budu
milostivi prema bratu i ţeni i neduţnoj dobi djece.
U isto vrijeme dizao je na rukama sina,
povjeravajući ga ĉas pojedin-cima, ĉas svima;
naposljetku smeten plaĉem izvuĉe bodeţ s boka i
htjede ga predati konzulu koji stajaše do njega
(bijaše to Cecilije Simpleks) kao pravo na ţivot i
smrt graĊana. Kad konzul to odbi, kad se tome
usprotiviše i oni koji su stajali u skupštini, ode, kao
da ţeli u hramu Sloge odloţiti znamenja vlasti i
pohitjeti bratovoj kući. Dignu se još veća graja
onih koji mu spreĉavahu put k domaćim penatima i
pozivahu ga u Palacij. Zatvoreni bijahu drugi
putovi, samo onaj koji je vodio na svetu cestu
stajaše otvoren. Tada se neodluĉan vrati u Palacij.
69. Glas da se odrekao carstva bio se već
proširio, te je Flavije Sabin napisao tribunima
kohorata da drţe na uzdi vojnika. Kao da je dakle
cijela drţava potpala pod vlast Vespazijana: prvaci
senata i većina iz viteškog sta-leţa, svi gradski
vojnici i straţari ispuniše kuću Flavija Sabina.
Onamo donesu glasove o teţnjama svjetine i pri-
jetnjama germanskih kohorata. Predaleko je već
bio oti-šao, a da bi se mogao vratiti, te ga je,
neodluĉna, svatko iz straha za sebe - da ih
vitelijevci ne zaskoĉe raspršene i stoga manje jake
- tjerao na oruţje. Ali, kao što se
134
rebus accidit, consilium ab omnibus datum est,
periculum pauci sumpsere. Circa lacum Fundani
descendentibus, qui Sabinum comitabantur, armatis
occurrunt promptissimi Vitellianorum. Modicum
ibi proelium improviso tumultu, sed prosperum
Vitellianis fuit. Sabinus re trepida, quod
tutissimum e praesentibus, arcem Capitolii insedit
mixto milite et quibusdarn senatorum equitumque,
quorum nomina tradere haud promptum est,
quoniam victore Vespasiano multi id meritum erga
partes simulavere. Subierunt obsidium etiam
feminae, inter quas maxime insignis Verulana
Gratilla, neque liberos neque propin-quos, sed
bellum secuta. Vitellianus miles socordi custo-dia
clausos circumdedit; eoque concubia nocte suos
libe-ros Sabinus et Domitianum fratris filium in
Capitolium accivit, misso per neglecta ad Flavianos
duces nuntio, qui circumsideri ipsos et, ni
subveniretur, artas res nuntiaret. Noctem adeo
quietam egit, ut digredi sine noxa potuerit:
quippe miles Vitellii adversus pericula ferox,
laboribus ac vigiliis parum intentus erat, et
hibernus imber repente fusus oculos auresque
impediebat.
70. Luce prima Sabinus, antequam in vicem
hostilia coeptarent, Cornelium Martialem e
primipilaribus ad Vitellium misit cum mandatis et
questu, quod pacta tur-barentur: simulationem
prorsus et imaginem deponendi imperii fuisse ad
decipiendos tot inlustres viros. Cur enim e rostris
fratris domum, imminentem foro et inritandis
hominum oculis, quam Aventinum et penates
uxoris petis-set? Ita privato et omnem principatus
speciem vitanti con-venisse. Contra Vitellium in
Palatium, in ipsam imperii arcem regressum; inde
armatum agmen emissum, stratam innocentium
caedibus celeberimam urbis partem ne Capitolio
quidem abstineri. Togatum nempe se et unum e
senatoribus: dum inter Vespasianum ac Vitellium
proeliis legionum, captivitatibus urbium,
deditionibus cohortium iudicatur, iam Hispaniis
Gennan(i)isque et Britannia des-ciscentibus,
fratrem Vespasiani mansisse in fide, donec ultro ad
condiciones vocaretur. Pacem et concordiam vic-tis
utilia, victoribus tantum pulchra esse. Si
conventionis
dogaĊa u takvim prilikama, svi su davali savjet,
malo se tko izloţio opasnosti. Kod Fundskoga
zdenca najspremniji od vitelijevaca sukobe se s
onima koji su silazeći naoru-ţani pratili Sabina.
Zbog iznenadna uzrujanja nasta ondje osrednja
bitka, ali povoljna za vitelijevce. Našavši se u
velikoj neprilici, Sabin zaposjedne kapitolijsku
tvrdavu -što bijaše u tadašnjim okolnostima
najsigurnije - vojni-cima izmiješanima s nekima od
senatora i vitezova, imena kojih je teško nabrojiti,
budući da su mnogi tu zaslugu prema stranci laţno
pripisivali sebi kad je Vespazijan pobijedio. Izvrgle
su se pogibli i ţene, meĊu kojima se najviše istakla
Verulana Gratila, ne povevši se ni za dje-com ni za
roĊacima nego za ratom. Vitelijevski ih je voj-nik
opkolio, i nemarno straţario nad zatvorenima u tvr-
Ċavi. Stoga je Sabin u gluho doba noći pozvao na
Kapi-tolij svoju djecu i bratova sina Domicijana,
poslavši preko mjesta pod slabom paskom glasnika
k flavijevskim voj-skovoĊama da im javi da su
opkoljeni i da će se, ako im se ne pruţi pomoć, naći
u velikoj stisci. Proveo je tako mirnu noć da se
mogao udaljiti bez štete. Ta Vitelijev voj-nik bijaše
srcan u opasnostima, manje raspoloţen za napore i
straţarenja, a i zimska kiša, koja se iznenada izlila,
prijeĉila je da ih vide i ĉuju.
70. U osvit dana, prije nego bi mogla poĉeti
meĊu-sobna neprijateljstva, Sabin pošalje k
Viteliju Kornelija Marcijala, jednoga od
primipilara, s nalozima i ţalbom što se narušava
ugovor: »Isprazno je pretvaranje i prividno
odricanje od vlasti sluţilo tomu da prevari tolike
slavne muţeve. Ta zašto bi inaĉe s govornice
pohitio bratovu domu, koji meĊi s trgom i bode
Ijude u oĉi, a ne na Aventin i u ţeninu kuću? Tako
je dolikovalo privatnoj osobi i onom koji izbjegava
svaki privid carske vlasti. Umjesto toga Vitelije se
vratio u Palacij, u samo carsko utvrĊenje, odatle
poslao naoruţanu ĉetu, satro pokoljima neduţnih
najţivlji dio grada, nije se uzdrţao ni od Kapi-
tolija. A on je pak, kao rimski graĊanin i jedan od
sena-tora - dok se izmeĊu Vespazijana i Vitelija
odluĉuje bit-kama legija, osvajanjima gradova,
predajama kohorata, i dok su već i Hispanije i
Germanije i Britanija na putu odmetništva - kao
brat Vespazijanov, ostao pri zadanoj rijeĉi, dok se
od svoje volje nije odazvao pozivu na pre-govore.
Mir i sloga korisni su pobijedenima, pobjedni-cima
samo lijepi. Ako li se kaje zbog pogodbe, neka ne
135
paeniteat, non se, quem perfidia deceperit, ferro
peteret, non filium Vespasiani vix puberem -
quantum occisis uno sene et uno iuvene profici? -:
iret obviam legionibus et de summa rerum illic
certaret: cetera secundum eventum proelii cessura.
Trepidus ad haec Vitellius pauca purgandi sui
causa respondit, culpam in militem conferens,
cuius nimio ardori imparem esse modestiam suam;
et monuit Martialem, ut per secretam aedium
partem occulte abiret, ne a militibus internuntius
invisae pacis interficeretur: ipse neque iubendi
neque vetandi potens non iam imperator, sed
tantum belli causa erat.
71. Vixdum regresso in Capitolium Martiale furens
miles aderat, nullo duce, sibi quisque auctor. Cito
agmine forum et imminentia foro templa
praetervecti erigunt aciem per adversum collem
usque ad primas Capitolinae arcis fores. Erant
antiquitus porticus in latere clivi dextrae
subeuntibus, in quarum tectum egressi saxis
tegulisque Vitellianos obruebant. Neque illis
manus nisi gladiis arma-tae, et accersere tormenta
aut missilia tela longum vide-batur: faces in
prominentem porticum iecere et sequeban-tur
ignem ambustasque Capitolii fores penetrassent, ni
Sabinus revolsas undique statuas, decora maiorum,
in ipso aditu vice muri obiecisset. Tum diversos
Capitolii aditus invadunt, iuxta lucum asyli et qua
Tarpeia rupes centum gradibus aditur. Improvisa
utraque vis; propior atque acrior per asylum
ingruebat. Nec sisti poterant scandentes per
coniuncta aedificia, quae ut in multa pace in altum
edita solum Capitolii aequabant. Hic ambigitur,
ignem tectis obpugnatores iniecerint, an obsessi,
quae crebrior fama, nitentes ac progressos
depulerint. Inde lapsus ignis in porticus adpositas
aedibus, mox sustinentes fastigium aquilae vetere
ligno traxerunt flammam alueruntque. Sic
Capitolium clausis foribus indefensum et
indireptum con-flagravit.
72. Id facinus post conditam urbem luctuosissimum
foedissimumque rei publicae populi Romani
accidit, nullo externo hoste, propitiis, si per mores
nostros liceret, deis, sedem lovis Optimi Maximi,
auspicato a maioribus pignus
goni maĉem njega, kojega je prevarilo izdajstvo, i
sina Vespazijanova, istom stasala u momka. Što će
postići ubije li jednoga starca i jednoga mladića?
Neka se suprot-stavi legijama i ondje odluĉi o
vrhovnoj vlasti. Ostalo će se ravnati prema ishodu
bitke.« Vitelije, prestrašen, od-vrati na to s malo
rijeĉi da opravda sebe, prebacujući krivnju na
vojnike, prevelikom ţaru kojih nije dorasla njegova
blagost, te opomene Marcijala da se neopaţeno
povuĉe kroz skroviti dio kuće, da ga vojnici ne bi
ubili kao posrednika omraţena mira. Sam nije bio u
stanju ni da zapovijeda ni da zabranjuje; ne bijaše
više car nego samo uzrok ratu.
71. Tek što je Marcijal uzmakao na Kapitolij,
pojavi se razbješnjeli vojnik, bez ikakva voĊe:
svatko sebi kolo-voĊa. U zbijenoj povorci, prošavši
mimo trga i hramova što su se meĊili s trgom,
povedoše bojnu vrstu uzbrdo, sve do prvih vratiju
kapitolijske tvrĊave. Od davnina bijahu tu, s desne
strane obronka kad se uzlazi na breţu-Ijak,
trijemovi, na krovove kojih se popeše, i kamenjem
i crepovima poĉeše zasipati vitelijevce. Onima ruke
bijahu oboruţane samo maĉevima, i ĉinilo se da
daleko naokolo traţe hitala i koplja. Baciše zublje
na trijem koji je stršio i podoše za ognjem. Prodrli
bi bili kroz nagorjela kapito-lijska vrata da nije
Sabin dao porušiti svuda naokolo kipove, slavne
spomenike predaka, i njima poput zida uspio
zaprijeĉiti pristup. Tada napadoše razlićite prilaze
Kapitoliju u blizini gaja Utoĉišta i tamo odakle je
Tar-pejska stijena na stotinu koraĉaja. Iznenadan
nasrtaj s obiju strana. Bliţi i oštriji bijaše udar
preko Utoĉišta. 1 nemoguće bijaše zaustaviti one
koji su se penjali po spo-jenim zgradama, što su za
dugotrajna mira podizane u visinu i tako se
izravnale s tlom Kapitolija. Nejasno je da li su
oganj na krovove bacili opsjedatelji, ili su
opsjednuti
- što je uĉestalija glasina - odbili one koji su,
uspinjući se, bili uznapredovali. Odatle je oganj
pao na trijemove uz hram. Potom su orlovi od
staroga drveta, koji podupi-rahu zabat, povukli
plamen i nahranili ga. Tako je izgorio Kapitolij, uz
zatvorena vrata, nebranjen i neopljaĉkan.
72. Ovakvo se nedjelo, najţalosnije i najsramotnije
od osnutka Grada, dogodilo drţavi rimskog naroda
ni uz kakva vanjskog neprijatelja, uz milostivu
naklonost bogova - ako je to moguće s obzirom na
naš naĉin ţivota koji su posvetili sjedište Jupitera
Najboljega, Najve-
136
imperii conditam, quam non Porsenna dedita urbe
neque Galli capta temerare potuissent, furore
principum excindi. Arserat et ante Capitolium civili
bello, sed fraude privata:
nunc palam obsessum, palam incensum, quibus
armorum causis? Quo tantae cladis pretio stetit?
(scilicet) pro patria bellavimus. Voverat Tarquinius
Priscus rex bello Sabino ieceratque fundamenta spe
magis futurae magnitu-dinis, quam quo modicae
adhuc populi Romani res suffi-cerent. Mox Servius
Tullius sociorum studio, dein Tarqui-nius Superbus
capta Suessa Pometia hostium spoliis exstruxere.
Sed gloria operis libertati reservata: pulsis regibus
Horatius Pulvillus iterum consul dedicavit ea
magnificentia, quam immensae postea populi
Romani opes ornarent potius quam augerent. Isdem
rursus vesti-giis situm est, postquam interiecto
quadringentorum quin-decim annorum spatio L.
Scipione C. Norbano consulibus flagraverat.
Curam victor Sulla suscepit, neque tamen
dedicavit: hoc solum felicitati eius negatum. Lutatii
Catuli nomen inter tanta Caesarum opera usque ad
Vitellium mansit. Ea tunc aedes cremabatur.
73. Sed plus pavoris obsessis quam obsessoribus
intulit. Ouippe Vitellianus miles neque astu neque
constantia inter dubia indigebat: ex diverso trepidi
milites, dux seg-nis ac velut captus animi non
lingua, non auribus compe-tere; neque alienis
consiliis regi neque sua expedire, huc illuc
clamoribus hostium circumagi, quae iusserat
vetare, quae vetuerat iubere; mox, quod m perditis
rebus accidit, omnes praecipere, nemo exsequi;
postremo abiectis armis fugam et fallendi artes
circumspectabant. Inrumpunt Vitelliani et cuncta
sanguine ferro flammisque miscent. Pauci
militarium virorum, inter quos maxime insignes
Cornelius Martialis, Aemilius Pacensis, Casperius
Niger, Didius Scaeva, pugnam ausi obtruncantur.
Flavium Sabmum inermem neque fugam
coeptantem circumsistunt et Quintium Atticum
consulem, umbra honoris et suamet
ćega, što su ga preci podigli kao zalog carstva, koje
ne mogahu okaljati ni Porzena, kad se grad predao,
ni Gali, kad je bio osvojen; propalo je eto sada
zbog mahnitosti vladara. Gorio je Kapitolij i prije u
graĊanskom ratu, ali zbog pakosti privatnih osoba.
Sada, naoĉigled opsjednut, naoĉigled zapaljen; radi
kakvih li samo ratnih razloga? Koja li je bila cijena
tolike nesreće? Dakako, borili smo se za domovinu.
Zavjetovao ga je kralj Tarkvinije Prisko u vrijeme
sabinskoga rata i udario mu temelje, više u nadi u
buduću veliĉinu nego li što su za to tadašnja
skromna sredstva rimskoga naroda mogla dostajati.
Malo kasnije dovršili su ga Servije Tulije, revnošću
saveznika, a potom Tarkvinije Oholi,
neprijateljskim plijenom nakon osvo-jenja Svese
Pomecije. Ali slava zbog dovršena djela saĉu-vana
je za slobodnu drţavu. Nakon izgnanstva kraljeva
Horacije Pulvil, drugi put konzul, posvetio ga je
takvom veliĉanstvenošću da su ga kasnije
neizmjema bogatstva rimskoga naroda prije
uljepšala negoli uvećala. Nakon ĉetiri stotine i
petnaest godina ponovo je sagraden na istom
mjestu, pošto je bio izgorio u vrijeme konzulata
Lucija Scipiona i Gaja Norbana. Brigu oko tog
posla preuzeo je pobjednik Sula, ali ga ipa nije
posvetio; samo to bi uskrućeno njegovoj sreći. Ime
Lutacija Katula, medu tolikim djelima careva,
ostalo je sve do Vitelija. Taj se tada hram spaljivao.
73. Više je meĊutim straha zadao opsjednutima
nego opsjedateljima. Vitelijevski vojnik obilno se
koristio rat-nom varkom i upornošću u neprilici. S
druge strane bijahu poplašeni vojnici, voĊa trom i
kao oduzeta duha, ne bijaše dorastao ni jezikom ni
ušima: niti se dao voditi tuĊim savjetima, niti je
iznosio svoje. Okretao se ĉas ovamo ĉas onamo za
glasovima neprijatelja. Što je bio naredio, sad je
zabranjivao, što je bio zabranio, sad je nareĊivao.
Uskoro su - što se dogada kad je stvar izgub-Ijena -
svi nareĊivali, nitko izvršavao. Naposljetku, odba-
civši oruţje, vrebali su kako da se neopaţeni
izvuku i po-bjegnu. Navališe vitelijevci i sve
ispuniše krvlju, ţeljezom i plamenom. Nekolicina
iskusnih ratnika, meĊu kojima najznamenitiji:
Kornelije Marcijal, Emilije Pacenzis, Kasperije
Niger, Didije Sceva, smjelo prihvatiše bitku, ali
padoše posjeĉeni. Opkoliše Flavija Sabina, koji
bijaše nenaoruţan i ne pokušavaše bjeţati, i
konzula Kvincija Atika, na kojega je već
upozoreno kao na sjenku ĉasti i
137
vanitate monstratum, quod edicta in populum pro
Vespa-siano magnifica, probrosa adversus
Vitellium iecerat. Ceteri per varios casus elapsi,
quidam servili habitu, alii fide clientium contecti et
inter sarcinas abditi. Fuere qui excepto
Vitellianorum signo, quo inter se noscebantur, ultro
rogitantes respondentesve audaciam pro latebra
habereht.
74. Domitianus, prima inruptione apud aedituum
occultatus, sollertia liberti lineo amictu turbae
sacrico-larum immixtus ignoratusque apud
Cornelium Primum paternum clientem iuxta
Velabrum delituit. Ac potiente rerum patre,
disiecto aeditui contubernio, modicum sacellum
lovi Conservatori aramque posuit casus suos in
marmore expressam; mox imperium adeptus lovi
Custodi templum ingens seque in sinu dei sacravit.
Sabinus et Atticus onerati catenis et ad Vitellium
ducti nequaquam infesto sermone voltuque
excipiuntur, frementibus qui ius caedis et praemia
enavatae operae petebant. Clamore a proximis orto
sordida pars plebis supplicium Sabini ex-poscit,
minas adulationesque miscet. Stantem pro gradi-
bus Palatii Vitellium et preces parantem pervicere,
ut absisteret. Tum confossum [con]laceratumque et
absciso capite truncum corpus Sabini in Gemonias
trahunt.
75. Hic exitus viri haud sane spemendi. Quinque
et tri-ginta stipendia in re publica fecerat, domi
militiaeque cla-rus. Innocentiam iustitiamque eius
non argueres; sermonis nimius erat: id unum
septem annis quibus Moesiam, duo-decim quibus
praefecturam urbis obtinuit, calumniatus est rumor.
In fine vitae alii segnem, multi moderatum et
civium sanguinis parcum credidere. Quod inter
omnis constiterit, ante principatum Vespasiani
decus domus penes Sabinum erat. Caedem eius
laetam fuisse Muciano accepimus. Ferebant
plerique etiam paci consultum di-rempta
aemulatione inter duos, quorum alter se fratrem
imperatoris, alter consortem imperii cogitaret. Sed
Vitel-
licemjernu dušu zato što je meĊu narod slao
objave, veli-ĉanstvene za Vespazijana a sramotne
za Vitelija. Ostali se izvukoše na razliĉite naĉine,
neki u robovskoj nošnji, drugi zaštićeni odanošću
klijenata i sakriveni meĊu prtlja-gom. Bilo je i
takvih koji su, uhvativši javku vitelijevaca, kojom
su se ovi meĊusobno raspoznavali, sami od sebe
zapitkivajući ili odgovarajući, imali odvaţnost za
skrovi-šte.
74. Za prve navale Domicijan je bio skriven kod
ĉuvara hrama. Zahvaljujući lukavosti
osloboĊenika, u lanenoj odjeći umiješan u mnoštvo
svećenika, neprepo-znat, sakrio se kod Kornelija
Prima, oĉeva klijenta, u bli-zini Velabra. Kad mu
se pak otac domogao vlasti, dao je srušiti
zajedniĉki stan ĉuvara hrama, i tu je podigao
skromno svetište Jupiteru Spasitelju i ţrtvenik s
prikazom svojih doţivljaja u mramoru. Naskoro,
dokopavši se carstva, posvetio je ogroman hram
Jupiteru Ĉuvaru, pri-kazavši sebe u naruĉju tog
boga. Sabin i Atik, opterećeni okovima, dovedeni
su k Viteliju i primljeni bez ijedne neprijateljske
rijeĉi i pogleda, ali uz glasno negodovanje onih
koji su zahtijevali da im se sudi za pokolj, a za sebe
traţili nagradu zbog junaĉki obavljena djela.
Najbliţi podigoše galamu, i prostaĉki dio puka
zatraţi smrtnu kaznu za Sabina. Prijeteći i
ulagujući se u isti ĉas, uspiju Vitelija, koji je stajao
na stepenicama Palacija i spremao se da ih sustavi
molbama, odvratiti od tog nauma. Probo-deno,
rastrgano i osakaćeno Sabinovo tijelo odsjeĉene
glave odvuku na Gemonske stepenice.
75. Ovakav je bio kraj ĉovjeka dostojna svakog
pošto-vanja. Trideset i pet godina bio je u drţavnoj
sluţbi i proslavio se i kod kuće i u ratu. Poštenju i
praviĉnosti nje-govoj ne bi se moglo naći
zamjerke, jedino bijaše previše govorljiv. Javno ga
je mnijenje optuţivalo jedino zbog sedam godina
kojima je upravljao Mezijom i zbog dva-naest
godina, u kojima je obavljao sluţbu gradskoga pre-
fekta. Jedni su mislili da je pri kraju ţivota postao
trom, mnogi da je umjeren i da štedi krv graĊana.
Svi se meĊu-tim slaţu u tome da je prije principata
Vespazijanova ponos doma pripadao Sabinu.
Doznali smo da je njegova propast obradovala
Mucijana, a mnogi su priĉali da je pomišljao i na
mir, pošto je bilo izglaĊeno supamištvo izmeĊu
njih dvojice, od kojih je jedan mislio o tom kako je
brat vrhovnog zapovjednika, drugi kako je dionik
138
lius consulis supplicium poscenti populo restitit,
placatus ac velut vicem reddens, quod
interrogantibus, quis Capi-tolium incendisset, se
reum Atticus obtulerat eaque con-fessione, sive
aptum tempori mendacium fuit, invidiam
crimenque adgnovisse et a partibus Vitellii
amolitus vide-batur.
76. Isdem diebus L. Vitellius positis apud
Feroniam castris excidio Tarracinae imminebat,
clausis illic gladiato-ribus remigibusque, qui non
egredi moenia neque peri-culum in aperto
audebant. Praeerat, ut supra memoravi-mus,
lulianus gladiatoribus, Apollinaris remigibus, lasci-
via socordiaque gladiatorum magis quam ducum
similes. Non vigilias agere, non intuta moenium
firmare: noctu dieque fluxi et a'moena litorum
personantes, in ministe-rium luxus dispersis
militibus, de bello tantum inter con-vivia
loquebantur. Paucos ante dies discesserat Apinius
Tiro donisque ac pecuniis acerbe per municipia
conqui-rendis plus invidiae quam virium partibus
addebat.
77. Interim ad L. Vitellium servus Vergilii
Capitonis perfugit pollicitusque, si praesidium
acciperet, vacuam arcem traditurum, multa nocte
cohortes expeditas summis montium iugis super
caput hostium sistit. Inde miles ad caedem magis
quarn ad pugnam decurrit: sternunt iner-mos aut
arma capientes et quosdam somno excitos, cum
tenebris, pavore, sonitu tubamm clamore hostili
tur-barentur. Pauci gladiatorum resistentes neque
inulti ceci-dere, ceteri ad naves ruebant, ubi cuncta
pari formidine implicabantur, permixtis paganis,
quos nullo discrimine Vitelliani trucidabant. Sex
Libumicae inter primum tu-multum evasere, in quis
praefectus classis Apollinaris;
reliquae in litore captae,{a)ut niir.io ruentium onere
pres-sas mare hausit. lulianus ad L. Vitellium
perductus et ver-beribus foedatus in ore eius
iugulatur. Fuere qui uxorem L. Vitellii Triariam
incesserent, tamquam gladio militari cincta inter
luctum cladesque expugnatae Tarracinae superbe
saeveque egisset. Ipse lauream gestae prospere rei
ad fratrem misit. Percunctatus statim regredi se an
drţavne vlasti. Vitelije se, meĊutim, suprotstavio
narodu, koji je traţio smrtnu kaznu za konzula,
umiren i kao da uzvraća zahvalnost za to što je
Atik sebe izvrgao kao krivca onima koji su pitali
tko je zapalio Kapitolij, i ĉinilo se da je tim
oĉitovanjem - ili je to bila u toj nevolji nuţna laţ -
priznao da je zasluţio zlobno predbacivanje i prije-
kor, skinuvši ih s vrata vitelijevskoj stranci.
76. U iste te dane Lucije Vitelije, smjestivši tabor
kod Feronije, prijetio je propašću Taracini gdje su
bili opko-Ijeni gladijatori i veslaĉi koji se nisu
usuĊivali izaći izvan zidina i izloţiti se opasnosti
na otvorenu polju. Na ĉelu gladijatora, kako
spomenusmo gore, bijaše Julijan, vesla-ĉima
zapovijedaše Apolinar, raspuštenošću i nemarnošću
sliĉniji gladijatorima nego vojskovoĊama. Nisu
drţali straţe niti su uĉvršćivali nesigurna mjesta na
zidinama. Banĉeći danju i noću, ispunjavajući
bukom ugodna mjesta uz obalu, raspršili su vojnike
u sluţbu raskoši, a o ratu razgovarali samo za
vrijeme gozbi. Prije nekoliko dana otišao je Apinije
Tiron u nemilosrdno skupljanje darova i novaca po
municipijima, pribavljajući stranci vise omraze
nego li snaga.
77. U meĊuvremenu k Luciju Viteliju prebjeţe rob
Vergilija Kapitona i obeća da će, dadu li mu
vojniĉku posadu, predati praznu tvrĊavu. U
poodmaklo doba noći, povevši lako naomţane
kohorte po najvišim bilima planina, zaustavi ih
iznad glava neprijatelja. Odatle se vojnik strĉa više
na klanje negoli na bitku. Posijeku nenaoruţane ili
one koji se hvatahu oruţja i neke tek raz-buĊene
iza sna, u općoj pometnji zbog mraka, strave,
zvuka truba, nepnjateljske vike. Nekolicina se
gladijatora opre i, osvetivši se neprijatelju, pade.
Ostali su srtali k brodovima, gdje se sve
isprepletalo u jednakom strahu, i izmiješali se s
graĊanima, koje su vitelijevci ubijali bez ikakve
razlike. Sest liburnskih brodova umaĉe za prvog
nemira, u njima i zapovjednik flote Apolinar; ostali
su uhvaćeni na obali ili ih je, pritisnute prevelikim
teretom, progutalo more. Julijan bi doveden k
Luciju Viteliju i, izmrcvaren batinama, pred
njegovim oĉima zaklan. Bilo ih je koji su grdili
ţenu Lucija Vitelija Trijariju, navodeći da se
opasana vojniĉkim maĉem za vrijeme ţalosne pro-
pasti osvojene Taracine ponašala nadmeno i
okmtno. Sam pošalje bratu vijest o sretnom
pothvatu, raspitujući se da li da se odmah vrati ili
mu nareduje da ustraje do
139
perdomandae Campaniae insistere iuberet. Quod
salutare non modo partibus Vespasiani, sed rei
publicae fuit. Nam si recens victoria miles et super
insitam pervicaciam secundis ferox Romam
contendisset, haud parva mole cer-tatum nec sine
exitio urbis foret. Quippe L. Vitellio quamvis
infami inerat industria, nec virtutibus, ut boni, sed
quo modo pessimus quisque, vitiis valebat.
78. Dum haec in partibus Vitellii geruntur,
digressus Namia Vespasiani exercitus festos
Saturni dies Ocriculi per otium agitabat. Causa tam
pravae morae, ut Mucianum opperirentur. Nec
defuere qui Antonium suspicionibus arguerent
tamquam dolo cunctantem post secretas Vitellii
epistulas, quibus consulatum et nubilem filiam et
dotales opes pretium proditionis offerebat. Alii
ficta haec et in gratiam Muciani composita; quidam
omnium id ducum consilium fuisse, ostentare
potius urbi bellum quam inferre, quando
validissimae cohortes a Vitellio descivissent, et
absdsis omnibus praesidiis cessu-rus imperio
videbatur: sed cuncta festinatione, deinde ignavia
Sabini corrupta, qui sumptis temere armis muni-
tissimam Capitolii arcem et ne magnis quidem
exercitibus expugnabilem adversus tris cohortes
tueri nequivisset. Haud facile quis uni adsignaverit
culpam, quae omnium fuit. Nam et Mucianus
ambiguis epistulis victores moraba-tur, et Antonius
praepostero obsequio, vel dum regerit invidiam,
crimen meruit, ceterique duces dum peractum
bellum putant, finem eius insignivere. Ne Petilius
quidem Cerialis cum mille equibus praemissus, ut
transversis itine-ribus per agrum Sabinum Salaria
via urbem introiret, satis maturaverat, donec
obsessi Capitolii fama cunctos simul exciret.
79. Antonius per Flaminiam ad Saxa rubra multo
iam noctis serum auxilium venit. Illic interfectum
Sabinum, conflagrasse Capitolium, tremere urbem,
maesta omnia accepit; plebem quoque et servitia
pro Vitellio armari nuntiabatur. Et Petilio Ceriali
equestre proelium adver-sum fuerat; namque
incautum et tamquam ad victos ruen-tem Vitelliani,
interiectus equiti pedes, excepere. Pugna-
potpunog pokorenja Kampanije. To je bilo
spasonosno ne samo za Vespazijanovu stranku
nego i za drţavu. Da je naime vojnik, osvjeţen
pobjedom i - pored uroĊene upornosti - drzovit
zbog uspješna pothvata, krenuo na Rim, s velikom
bi se mukom vodila borba, i ne bez pro-pasti grada.
Jer, u Lucija Vitelija, ma koliko ozloglašena, bijaše
odrešitosti i bio je jak, ne u krepostima kao pleme-
niti Ijudi, nego, kao oni najgori, u manama.
78. Dok se to dogaĊalo u Vitelijevoj stranci,
Vespazi-janova vojska, otišavši iz Narnije,
provodila je prazniĉke Saturnove dane odmarajući
se u Okrikulu. Razlog tako ĉudnom otezanju bijaše
namjera da doĉekaju Mucijana. Ali bilo je i onih
koji su sumnjiĉili Antonija kao da lukavo oklijeva
nakon potajnih Vitelijevih pisama kojima mu je
ovaj nudio konzulat, kćer doraslu za udaju i bogat
miraz kao nagradu za izdaju. Drugi su pak tvrdili
da je ovo laţ i da je izmišljeno za Ijubav Mucijanu.
Neki su bili uvjereni da je to bila odluka svih
vojskovoda - da se gradu više priprijeti ratom nego
zavojšti na nj, kad su se već od Vitelija bile
odmetnule najmoĉnije kohorte, te se ĉinilo da se,
odrezan od svih ĉeta, namjerava povući s vla-sti;
ali sve je pokvareno ţurbom, a zatim tromošću
Sabina, koji, prenaglo se lativši oruţja, nije mogao
saĉu-vati vrlo utvrĊenu kapitolijsku tvrĊavu -
neosvojivu i za veliku vojsku - ni protiv tri kohorte.
No teško da bi itko mogao jednomu pripisati
krivicu koja je bila na duši pomalo svima. Jer i
Mucijan je dvosmislenim pismima zadrţavao
pobjednike, a Antonije je naopakom posluš-nošću,
ili dok je odvraćao od sebe mrţnju, zasluţio prije-
kor, a i ostali su vojskovoĊe, dok su mislili da je rat
dovr-šen, sveĉano obiljeţavali njegov kraj. Ni
Petilije Cerijal, poslan naprijed s tisuću konjanika
da popreĉnim puto-vima preko sabinske zemlje uĊe
u grad po Salarijskoj cesti, nije dovoljno ţurio, dok
ih sve u istfĉas nije pokre-nuo glas o opsjedanju
Kapitolija.
79. Antonije je po Flaminijevoj cesti u poodmaklo
doba noći došao do Crvenih stijena kao zakašnjela
pomoć. Ondje je saznao da je Sabin ubijen, da je
Kapi-tolij izgorio, da grad strepi, da je sve u silnoj
ţalosti. Sti-zali su glasovi kako se puk i roblje
oruţa da stane uz Vite-lija. A Petiliju je Cerijalu
konjaniĉka bitka ispala ne-sretna: neoprezna ga
naime, kao da navaljuje na pora-ţene, doĉekaše
vitelijevci, suprotstavivši konjaništvu pje-
140
tum haud procul urbe inter aedificia hortosque et
anfrac-tus viarum, quae gnara Vitellianis,
incomperta hostibus metum fecerant. Neque omnis
eques concors, adiunctis quibusdam, qui nuper
apud Narniam dediti fortunam par-tium
speculabantur. Capitur praefectus alae lulius
Flavia-nus; ceteri foeda fuga constemantur, non
ultra Fidenas secutis victoribus.
80. Eo successu studia populi aucta; volgus
urbanum arma cepit. Paucis scuta militaria, plures
raptis quod cui-que obvium telis signum pugnae
exposcunt. Agit grates Vitellius et ad tuendam
urbem prorumpere iubet. Mox vocato senatu
deliguntur legati ad exercitus, ut praetexto rei
publicae concordiam pacemque suaderent. Varia
lega-torum sors fuit. Qui Petilio Ceriali
occurrerant, extremum discrimen adiere,
aspernante milite condiciones pacis. Volneratur
praetor Arulenus Rusticus; auxit invidiam, super
violatum legati praetorisque nomen, propria digna-
tio viri. Palantur comites, occiditur proximus lictor,
dimo-vere turbam ausus, et ni dato a duce praesidio
defensi forent, sacrum etiam in(ter)exteras gentes
legatorum ius ante ipsa patriae moenia civilis
rabies usque in exitium temerasset..Aequioribus
animis accepti sunt qui ad Anto-nium veneraht,
non quia modestior miles, sed duci plus
auctoritatis.
81. Miscućrat se legatis Musonius Rufus
equestris ordi-nis, studium philosophiae et placita
Stoicorum aemulatus, coeptabatque permixtus
manipulis, bona pacis ac belli discrimina disserens,
armatos monere. Id plerisque ludi-brio, pluribus
taedio; nec deerant qui propellerent procul-
carentque, ni admonitu modestissimi cuiusque et
aliis minitantibus omisisset intempestivam
sapientiam. Obviae fuere et virgines Vestales cum
epistulis Vitellii ad Anto-mum scriptis: eximi
supremo certamini unum diem postu-labat: si
moram interiecissent, facilius omnia conventura.
Virgines cum honore dimissae; Vitellio rescriptum
Sabini caede et incendio Capitolii dirempta belli
commercia.
šadiju. Bitka se vodila nedaleko grada, izmeĊu
gospodar-skih zgrada i vrtova i na zavojima cesta,
na mjestima koja su - poznata vitelijevcima,
neistreţena od neprijatelja -zadavala strah. A ni sve
konjaništvo ne bijaše sloţno, jer su mu prikljuĉeni
neki koji su se nedavno bili predali kod Namije, a ti
su vrebali na nesreću stranke. Zarobljen je prefekt
ale Julije Flavijan, ostali su se sramotno razbje-ţali,
a pobjednici su ih gonili samo do Fidena.
80. Tim uspjehom porasle su strasti naroda.
Gradska svjetina pograbi oruţje; nekolicina dohvati
ratne štitove, većina - što je svakome bilo pri ruci -
koplja, te zatraţi znak za bitku. Vitelije im izrazi
zahvalnost i naredi da krenu u obranu grada.
Uskoro bi sazvan senat gdje su izabrani poslanici
za vojske da pod izlikom općega dobra preporuĉe
slogu i mir. Razliĉita je bila sudbina poslanika:
oni koji su krenuli ususret Petiliju Cerijalu upali su
u krajnju pogibao, jer je vojnik odbijao uvjete mira.
Ra-njen je pretor Arulen Rustik: samo poštovanje
prema takvu muţu uvećalo je bijes mnoštva, mimo
toga što je bilo povrijeĊeno ime poslanika i pretora.
Izbatinani su pratioci, ubijen najbliţi liktor koji se
usudio razmaknuti mnoštvo i, da nisu zaštićeni
vojniĉkom posadom koju je dao vojskovoĊa,
poslaniĉko bi pravo, sveto i meĊu stra-nim
narodima, pred samim zidinama domovine
graĊanski bijes dokraja oskvrnuo ubojstvom. S više
mira doĉekani su oni koji su došli k Antoniju, ne
zbog toga što je vojnik bio umjereniji, nego je
vojskovoĊa imao više ugleda.
81. Medu poslanike bio se umiješao Muzonije
Ruf, pri-padnik viteškog staleţa, duboko
zaokupljen prouĉava-njem filozofije i naucima
stoika. Našavši se meĊu mani-pulima, poĉeo je
raspravljati o prednostima mira i opas-nostima od
rata, i tako upućivati vojnike. Mnogima je to bilo
zabavno, većini dosadno. 1 bilo je takvih koji bi ga
otjerali i izudarali nogama da se nije na nagovor
nekih dobrohotnih Ijudi i pred prijetnjama ostalih
okanio nepri-liĉne mudrosti. Usluţnima su se
pokazale i djevice Vestalke noseći Vitelijevo
pismo napisano za Antonija:
traţio je da se izuzme jedan dan pred odluĉnu
bitku: ako napravi stanku, lakše će se o svemu
dogovoriti. Djevice su dostojanstveno otpuštene;
Viteliju je otpisano da su Sabinovim ubojstvom i
poţarom Kapitolija osujećeni ratni pregovori.
141
82. Temptavit tamen Antonius vocatas ad
contionem legiones mitigare, ut castris iuxta
pontem Mulvii positis postera die urbem
ingrederentur. Ratio cunctandi, ne asperatus proelio
miles non populo, non senatui, ne temp-lis quidem
ac delubris deorum consuleret. Sed omnem
prolationem ut inimicam victoriae supectabant;
simul ful-gentia per colles vexilla, quamquam
imbellis populus sequeretur, speciem hostilis
exercitus fecerant. Tripertito agmine pars, ut
adstiterat, Flaminia via, pars iuxta ripam Tiberis
incessit; tertium agmen per Salariam Collinae por-
tae propinquabat. Plebs invectis equitibus fusa;
miles Vitellianus trinis et ipse praesidiis occurrit.
Proelia ante urbem multa et varia, sed Ravianis
consilio ducum prae-stantibus seapius prospera. li
tantum conflictati sunt, qui in partem sinistram
urbis ad Sallustianos hortos per angu-sta et lubrica
viarum flexerant. Superstantes maceriis hor-torum
Vitelliani ad serum usque diem saxis pilisque su-
beuntes arcebant, donec ab equitibus, qui porta
Collina inruperant, circumvenirentur. Concurrere et
in campo Martio infestae acies. Pro Flavianis
fortuna et parta totiens victoria: Vitelliani
desperatione sola ruebant, et quamquam pulsi,
rursus in urbe congregabantur.
83. Aderat pugnantibus spectator populus utque in
ludicro certamine, hos, rursus illos clamore et
plausu fovebat. Quotiens pars altera inclinasset,
abditos in taber-nis aut si quam in domum
perfugerant, erui iugularique expostulantes parte
maiore praedae potiebantur: nam milite ad
sanguinem et caedes obverso spolia in volgus
cedebant. Saeva ac deformis urbe tota facies: alibi
proelia et volnera, alibi balineae popinaeque; simul
cruor et strues corporum, iuxta scorta et scortis
similes; quantum in luxurioso otio libidinum,
quidquid in acerbissima cap-tivitate scelerum,
prorsus ut eandem civitatem et furere crederes et
lascivire. Conflixerant (et) ante armati exer-citus in
urbe, bis Lucio Sulla, semel Cinna victoribus, nec
tunc minus crudelitatis: nunc inhumana securitas et
ne minimo quidem temporis voluptates
intermissae: velut
82. Antonije je sazvao legije u skupštinu i pokušao
ih ipak umiriti da, postavivši tabor kraj Mulvijskog
mosta, slijedećeg dana uĊu u grad. Razlog
oklijevanju: da bit-kom razdraţen vojnik ima
obzira prema narodu, senatu, hramovima i
svetištima bogova. Zazirali su meĊutim od svakog
odlaganja kao pogubna za pobjedu; ujedno su bli-
stave zastave po breţuljcima, iako ih je pratio za
rat nesposobasn narod, pruţale sliku neprijateljske
vojske. U na troje razdijeljenoj vrsti dio vojske
poĊe kako je bio pristupio - Flaminijevom cestom,
dio pored obale Tibera. Treća^se vrsta po
Salarijskoj cesti pribliţavala Kolinskim vratima.
Puk se razbjeţi pred konjaniĉkom navalom, i sam
vitelijevski vojnik suprotstavi se trima posadama.
Mnogo je bitaka bilo pred gradom, i razlićita
ishoda, ali ĉešće sretnijih za flavijevce, koji su
sprovodili razborite naloge vojskovoĊa. U veliku
su stisku došli jedino oni koji su krenuli u lijevi dio
grada, k Salustijevim vrtovima, po uskim i
klizavim putovima. Stojeći ponad suhozidina
vrtova, vitelijevci su sve do kasnog doba dana
kamenjem i kopljima odbijali one koji su se
primicali, dok ih nisu opkolili konjanici, koji su
provalili kroz Kolinska vrata. 1 na Martovu polju
sukobiše se neprijateljske ĉete. Sreća je bila
naklonjena flavijevcima, te i tu odnesoše pobjedu.
Vitelijevci su srljali iz ĉistog oĉaja i, premda
odbijeni, ponovo se skupljahu u gradu.
83. Uz borce nalazio se narod kao promatraĉi i, kao
u zabavnom nadnietanju, poticao vikom i pljeskom
sad ove sad opet one. Kad bi god jedna strana
uzmakla, a borci se sakrili po dašĉarama ili
pobjegli u kakvu kuću, ovi bi glasno zahtijevali da
se istjeraju i zakolju, i tako bi se doĉepali priliĉno
velikog dijela plijena. Dok je vojnik naime bio
zaokupljen krvlju i klanjem, ratni je plijen padao u
ruke svjetini. Ĉitavim je gradom vladao okrutan i
sramotan prizor: na jednom mjestu bitke i rane, na
dru-gom kupališta i krĉme; u isti ĉas lokve krvi i
gomile tje-lesa, a isto tako i bludniĉenja i
bludniĉenjima sliĉne pojave. Koliko je god razvrata
u razuzdanoj dokolici, koliko je god zloĉina u
preokrutnom zauzeću - jednom rijeĉi: da pomisliš
kako isti grad i bjesni i zabavlja se. Pobile su se i
prije naoruţane vojske u gradu, dvaput kad je
Lurije Sula izišao pobjednikom, jedanput kad je
pobi-jedio Cina; ne bijaše ni tada manje surovosti.
Sada je vla-dala i neprirodna bezbriţnost i naslade
se ni u jednom tre-
142
festis diebus id quoque gaudium accederet,
exsultabant fruebantur nulla partium cura, malis
publicis laeti.
84. Plurimum molis in obpugnatione castrorum
fuit, quae acerrimus quisque ut novissimam spem
retinebant. Eo intentius victores, praecipuo veterum
cohortium stu-dio, cuncta validissimarum urbium
excidiis reperta simul admovent, testudinem
tormenta aggerem facesque, quid-quid tot proeliis
laboris ac periculi hausissent, opere illo
consummari clamitantes. Urbem senatui ac populo
Romano, templa dis reddita: proprium esse militis
decus in castris: illam patriam, illos penates; ni
statim recipian-tur, noctem in armis agendam.
Contra Vitelliani, quam-quam numero fatoque
dispares, inquietare victoriam, morari pacem,
domos arasque cruore foedare suprema victis
solacia amplectebantur. Multi semianimes super
tur-res ac propugnacula moenium exspiravere;
convolsis por-tis reliquus globus obtulit se
victoribus, et cecidere omnes contrariis volneribus,
versi in hostem: ea cura eitam morientibus decori
exitus fuit. Vitellius capta urbe per aversam Palatii
partem Aventinum in domum uxoris sel-lula
defertur, ut, si diem latebra vitavisset, Tarracinam
ad cohortes fratremque perfugeret. Dein mobilitate
ingenii et, quae natura pavoris est, cum omnia
metuenti prae-sentia maxime displicerent. In
Palatium regreditur vastum desertumque, dilapsis
etiam infimis servitiorum aut occur-sum eius
declinantibus. Terret solitudo et tacentes loci;
temptat clausa, inhorrescit vacuis; fessusque
misero errore et pudenda latebra semet occultans
ab lulio Placido tri-buno cohortis protrahitur.
Vinctae pone tergum manus;
laniata veste, foedum spectaculum, ducebatur,
multis increpantibus, mullo inlacrimante:
deformitas exitus mise-ricordiam abstulerat.
Obvius e Germanids militibus Vitel-lium infesto
ictu per iram, vel quo maturius ludibrio eximeret,
an tribunum adpetierit, in incerto fuit: aurem
tribuni amputavit ac statim confossus est.
nutku nisu prekidale. Kao da je prazniĉkim danima
nadošlo i to veselje: klicahu od radosti i uţivahu
bez ikakve brige za stranku, veseli zbog drţavnih
nedaća.
84. Najviše je napora bilo u navali na tabor, koji su
oni najsrĉaniji drţali kao posljednju nadu. To
revnije pobjed-nici, uz osobito nastojanje starih
kohorata, u isti ĉas pri-maknu sve ono što je
otkriveno za razaranja najtvrĊih gradova:
»kornjaĉu«, hitala, graĊu za nasip i baklje, dovi-
kujući da ovim poslom nalaze svoj kraj svi oni
napori i opasnosti što su ih pretrpjeli u tolikim
bitkama: »Grad je vraćen senatu i rimskom narodu,
hramovi bogovima; u taboru je dika koja pripada
vojniku: to je domovina, to su penati. Ako li ga
odmah ne zauzmu, noć im je provesti u oruţju.« S
druge 'strane vitelijevci, premda bijahu bro-jem i
voljom boţanstva u neravnopravnu poloţaju,
oteţa-vali su pobjedu, otezali s mirom, kuće i
ţrtvenike kaljali krvlju - ĉvrsto se hvatali
posljednje utjehe poraţenih. Mnogi su već
polumrtvi izdisali na tornjevima i prsobra-nima
zidina. Razvalivši vrata, preostalo se mnoštvo
suprotstavi pobjednicima i padoše svi okrenuti
prema neprijatelju, s ranama na prsima: i na
samrtnom ĉasu bio im je na brizi ĉastan svršetak.
Kad je grad bio osvojen, Vitelija su kroz straţnju
stranu Palacija u stolicici snesli na Aventin u
ţeninu kuću da, izmakne li u skloništu opas-
nostima dana, pobjegne u Taracinu, ka kohortama i
k bratu. Potom, voĊen kolebljivim duhom - što je
priroda plašljivosti: da se ĉovjeku koji se svega
boji najmanje mile prilike u kojima upravo jest -
vrati se u Palacij, pro-stran i pust, iz kojega su se i
najniţi robovi bili razbjegli ili se klonili susreta s
njim. Zaplaše ga pustoš i utihla mje-sta. Pokuša
otvoriti zatvorena vrata, zgrozi se pred praz-ninom.
Umoran od kukavna lutanja, sakrije se u sramot-
nom skrovištu, odakle ga izvuĉe Julije Placid,
tribun ko-horte. Svezaše mu ruke iza leĊa; u
razderanoj odjeći -sramotna li prizora - voĊahu ga,
a mnogi mu dobacivahu psovke, nitko za njim ne
ispusti suze. Sramota njegova svršetka odvraćala je
saţaljenje. Jedan od germanskih vojnika, koji im je
naišao ususret, opasnim je udarcem nasrnuo na
Vitelija - iz srdţbe ili pak da ga što prije riješi rugla
ili je htio pogoditi tribuna, ostalo je nerazjašnjeno -
odsjekao tribunu uho i smjesta je bio proboden.
143
 85. Vitellium infestis mucronibus coactum modo
eri-gere os et offerre contumeliis, nunc cadentes
statuas suas, plerumque rostra aut Galbae occisi
locum contueri, post-remo ad Gemonias, ubi
corpus Flavii Sabini iacuerat, pro-pulere. Una vox
non degeneris animi excepta, cum tri-buno
insultanti se tamen imperatorem eius fuisse respon-
dit; ac deinde ingestis volneribus concidit. Et
volgus eadem pravitate insectabatur interfectum,
qua foverat viventem.
86. Patrem illi ** Luceriam; septimum et
quinquagesi-mum aetatis annum explebat,
consulatum sacerdotia, nomen locumque inter
primores nulla sua industria, sed cuncta patris
claritudine adeptus. Principatum ei detulere qui
ipsum non noverant; studia exercitus raro cuiquam
bonis artibus quaesita perinde adfuere quam huic
per ignaviam. Inerat tamen simplicitas ac
liberalitas, quae, ni adsit modus, in exitium
vertuntur. Amicitias dum magni-tudine munerum,
non constantia morum contineri putat, meruit
magis quam habuit. Rei publicae haud dubie inte-
rerat Vitellium vinci, sed imputare perfidiam non
possunt qui Vitellium Vespasiano prodidere, cum a
Galba desci-vissent.
Praecipiti in occasum die ob pavorem
magistratuum senatorumque, qui dilapsi ex urbe
aut per domos clien-tium semet occultabant, vocari
senatus non potuit. Domitianum, postquam nihil
hostile metuebatur, ad duces partium progressum et
Caesarem consalutatum miles fre-quens utque erat
in annis in paternos penates deduxit.
85. S uperenim oštricama silili su Vitelija ĉas da
podigne lice i izloţi ga psovkama, ĉas da gleda u
svoje kipove koje su rušili, a najviše u govornicu ili
mjesto gdje je ubijen Galba. Na kraju ga dognaše
do Gemonskih ste-penica, gdje je leţalo tijelo
Flavija Sabina. Ĉula se jedna rijeĉ plemenita duha,
kad je odgovorio tribunu koji je obijesno postupao
s njim da je on ipak bio njegov ratni zapovjednik;
zatim se sruši od zadobivenih rana. A svje-tina ga
mrtva napadaše istom nepraviĉnošću kojom ga
uzdizaše za ţivota.
86. Otac mu *•*•* Lucerija; navršavao je pedeset
sedmu godinu ţivota; konzulat, svećeniĉku sluţbu,
ime i poloţaj medu uglednicima stekao je bez
ikakva svoga truda - sve zahvaljujući oĉevoj slavi.
Principat mu predadoše oni koji ga i ne poznavahu.
Ljubav vojske, koju je rijetko tko zadobio na
pošten naĉin, stajala je i njemu na raspola-ganju
zbog njegove strašljive popustljivosti. Bilo je ipak
u njega iskrenosti i dobrostivosti, osobina koje se,
ako nemaju mjere, pretvaraju u nesreću. Kako je
smatrao da se prijateljstva temelje na veliĉini
darova a ne na ĉvrstini znaĉaja, više ih je stjecao
negoli zadrţavao. Drţavi je bez sumnje bilo stalo
da Vitelije bude pobijeĊen, no nevjeru pripisivati
sebi u zaslugu ne mogu oni koji su Vitelija izdali
Vespazijanu, budući da su se odmetnuli od Galbe.
Dan se naginjao zapadu, a zbog straha magistrata i
senatora, koji su se razbjeţali iz grada ili se
posakrivali po kućama štićenika, senat se nije
mogao sazvati. Pošto je minuo strah od
neprijateljstava, Domicijan je krenuo k vodama
stranke, a brojni vojnici, onako kako su bili pod
oruţjem, pozdraviše ga kao Cezara i dovedoše do
oĉinske kuće.
144
LIBER OVARTVS
1. Interfecto Vitellio bellum magis desierat quam
pax coeperat. Armati per urbem victores
implacabili odio vic-tos consectabantur: plenae
caedibus viae, cruenta fora templaque, passim
trucidatis, ut quemque fors obtulerat. Ac mox
augescente licentia scrutari ac protrahere abditos:
si quem procerum habitu et iuventa conspexerant,
obtrun-care nullo militum aut populi discrimine.
Quae saevitia recentibus odiis sanguine explebatur,
dein verterat in ava-ritiam. Nihil usquam secretum
aut clausum sinebant, Vitellianos occultari
simulantes. Initium id perfringen-darum domuum,
vel si resisteretur, causa caedis; nec dee-rat
egentissimus quisque e plebe et pessimi
servitiorum prodere ultro dites dominos; alii ab
amicis monstrabantur. Ubique lamenta,
conclamationes et fortuna captae urbis, adeo ut
Othoniani Vitellianique militis invidiosa antea
petulantia desideraretur. Duces partium
accendendo civili bello acres, temperandae
victoriae impares, quippe inter turbas et discordias
pessimo cuique plurima vis, pax et quies bonis
artibus indigerit.
2. Nomen sedemque Caesaris Domitianus
acceperat, nondum ad curas intentus, sed stupris et
adulteriis filium principis agebat. Praefectura
praetorii penes Arrium Varum, summa potentiae in
Primo Antonio. Is pecuniam familiamque e
principis domo quasi Cremonensem prae-dam
rapere; ceteri modestia vel ignobilitate ut in bello
obscuri, ita praemiorum expertes. Civitas pavida et
servi-tio parata occupari redeuntem Tarracina L.
Vitellium cum cohortibus exstinguique reliqua belli
postulabat: praemissi Ariciam equites, agmen
legionum intra Bovillas stetit. Nec cunctatus est
Vitellius seque et cohortes arbitrio vic-toris
permittere, et miles infelicia arma haud minus ira
quam metu abiecit. Longus deditorum ordo saeptus
arma-tis per urbem incessit, nemo supplici voltu,
sed tristes et truces et adversum plausus ac
lasciviam insultantis volgi immobiles. Paucos
erumpere ausos circumiecti pressere;
ceteri in custodiam conditi, nihil quisquam locutus
indig-num, et quamquam inter adversa, salva
virtutis fama.
ĈETVRTA KNJIGA
1. Pošto je ubijen Vitelije, vise je prestao rat nego
što je zapoĉeo mir. Naoruţani pobjednici
nepomirljivom su mrţnjom proganjali pobijeĊene.
Ceste pune ubojstava, okrvavljeni trgovi i hramovi;
poklanih posvuda, kako je koga sluĉaj nanio.
Uskoro su, kako je raslo bezakonje, poĉeli
pretraţivati i izvlaĉiti posakrivane: ako bi ugledali
koga stasita i mlada, posjekli bi ga bez obzira bio
on voj-nik ili gradanin. Okrutnost, koja se za svjeţe
mrţnje napajala krvlju, okrenula se potom u
pohlepu. Nisu dopu-štali da bude igdje išta skrovito
ili zatvoreno, pretvarajući se da se tu kriju
vitelijevci. Bio je to poĉetak provalji-vanja u
domove ili, ako bi naišli na otpor, razlog za krvo-
prolića. 1 bilo je dosta onih najsiromašnijih iz puka
i naj-gorih od roblja koji su bez povoda izdavali
bogate gospo-dare. Druge su prokazivali prijatelji.
Posvuda naricanja, zapomaganja i zla kob osvojena
grada, tako da se ĉeznulo za nekadašnjom obiješću
otonovskog i vitelijevskog voj-nika. Vode stranke
u raspirivanju gradanskog rata odvaţni,
obuzdavanju pobjede nedorasli. Zaista, u meteţu i
razdoru najviše je snage u onoga najgorega: za mir
su potrebna ĉestita nastojanja.
2. Ime i sjedište Cezara primio je Domicijan;
nezao-kupljen poslovima vlasti, bludniĉenjem i
preljubima igrao je ulogu vladareva sina.
Pretorijska prefektura bila je u rukama Arija Vara,
najveća moć u Prima Antonija. On je ugrabio blago
i sluţinĉad iz vladarske kuće kao kre-monski
plijen. Ostali, kao što su u ratu bili nezapaţeni zbog
umjerenosti ili neugledna roda, tako su i sada pri-
kraćeni u nagradama. Preplašeno gradanstvo
spremno na robovanje zahtijevalo je da se udari na
Lucija Vitelija koji se s kohortama vraćao iz
Taracine i da se utrnu ostaci rata. U Ariciju su
poslani konjanici; povorka legija zau-stavi se kraj
Bovila. Vitelije nije oklijevao i sebe i koh-orte
prepustiti volji pobjednika, te vojnik odbaci
nesretno omţje, s isto toliko srdţbe koliko i straha.
Duga povorka onih što se predadoše, okruţena
naoruţanim vojnicima, stupala je kroz grad,
nijedan ponizna pogleda nego nat-mureni i mrki,
ne obazirući se na pljeskanje i obijest svje-tine koja
im se mgala. Nekolicinu koja se usudila probiti van
nadvladaše oni koji su ih okruţivali, ostali su
baĉeni u zatvor; nitko od njih ne reĉe ništa
nedostojno, premda bijahu u neprilici. oĉuvali su
elas o junaštvu.
145
Dein Lucius Vitellius interficitur, par vitiis fratris,
in prin-apatu eius vigilantior, nec perinde prosperis
socius quam adversis abstractus.
3. Isdem diebus Lucilius Bassus cum expedito
equite ad componendam Campaniam mittitur,
discordibus munici-piorum animis magis inter
semet quam contumacia adver-sus principem. Viso
milite quies et minoribus coloniis impunitas:
Capuae legio tertia hiemandi causa locatur et
domus inlustres adflictae, cum contra
Tarracinenses nulla ope iuvarentur. Tanto
proclivius est iniuriae quam bene-ficio vicem
exsolvere, quia gratia oneri, ultio in quaestu
habetur. Solacio fuit servus Vergilii Capitonis,
quem pro-ditorem Tarracinensium diximus,
patibulo adfixus in isdem anulis, quos acceptos a
Vitellio gestabat. At Romae senatus cuncta
principibus solita Vespasiano decernit, laetus et
spei certus: quippe sumpta per Gallias Hispanias-
que civilia arma, motis ad bellum Germaniis, mox
Illy-rico, postquam Aegyptum ludaeam Syriamque
et omnis provincias exercitusque lustraverant, velut
expiato ter-rarum orbe cepisse finem videbantur.
Addidere alacrita-tem Vespasiani litterae tamquam
manente bello scriptae. Ea prima specie forma;
ceterum ut princeps loquebatur, civilia de se, de re
publica egregia. Nec senatus obse-quium deerat:
ipsi consulatus cum Tito filio, praetura Domitiano
et consulare imperium decernuntur.
4. Miserat et Mucianus epistulas ad senatum,
quae materiam sermonibus praebuere. Si privatus
esset, cur publice loqueretur? Potuisse eadem
paucos post dies loco sententiae dici. Ipsa quoque
insectatio in Vitellium sera et sine libertate; id vero
erga rem publicam superbum, erga principem
contumeliosum, quod in manu sua fuisse impe-
rium donat"'mque Vespasiano iactabat. Ceterum
invidia in occulto, adulatio in aperto erant: multo
cum honore verborum Muciano triumphalia de
bello civium data. Sed in Sarmatas expeditio
fingebatur. Adduntur Primo Anto-nio consularia,
Cornelio Fusco et Arrio Varo praetoria insignia.
Mox deos respexere: restitui Capitolium placuit.
Eaque omnia Valerius Asiaticus consul designatus
cen-
Potom ubiše Lucija Vitelija, po manama jednaka
bratu, koji je za njegove vladavine bio priliĉno
neumoran i koji s njime nije toliko dijelio njegovu
sreću koliko je silom bio uvuĉen u njegovu propast.
3. U iste dane poslan je Lucilije Bas s lako
naoruţanim konjaništvom da smiri Kampaniju,
mada su municipiji bili nesloţni više izmeĊu sebe
negoli prkosni prema vladaru. Ćim su vidjeli
vojnika, nastade mir i manjim kolonijama dan je
oprost od kazne. U Kapui je smještena treća legija
na zimovanje, i teško su pogoĊene znamenite kuće,
zbog toga što nisu bile Taracinjanima pruţile
nikakvu pomoć. Toliko je lakše uzvratiti na
nepravdu negoli na dobro-ĉinstvo, jer se zahvalnost
smatra teretom, osveta dobit-kom. Zadovoljštinu je
pruţio rob Vergilija Kapitona, kojega smo
spomenuli kao izdajicu Taracinjana, razapet na kriţ
s istim onim prstenjem koje je nosio primivši ga od
Vitelija. A u Rimu senat dodijeli Vespazijanu sve
što je uobiĉajeno za vladare, s veseljem i
pouzdanjem. Ta po Galijama i Hispanijama digoše
se graĊani na oruţje, pokrenuše se u rat Germanije,
uskoro i Ilirik, pošto su pobune protutnjale kroz
Egipat, Judeju i Siriju, sve pro-vincije i vojske u
njima. Ćinilo se kao da se svijet raste-retio krivnje i
došao k svom kraju. Pojaĉala su Vespazi-janovu
vatrenost i pisma napisana kao da rat još traje.
Takav im oblik bijaše na prvi pogled; u stvari, kao
što je govorio vladar, udvorna prema njemu, puna
poštovanja prema drţavi. A ni senat nije uskratio
poĉasti: njemu sa sinom Titom dodijeli konzulat,
Domicijanu preturu i kon-zulsku vlast.
4. 1 Mucijan je bio poslao pisma senatu koja su
pruţila povod govorkanjima: »Ako li je privatna
osoba, zašto govori sluţbeno? Moglo se to isto reći
nekoliko dana kas-nije kod glasanja. 1 samo
napadanje na Vitelija zakaš-njelo je i neiskreno. To
je zaista oholo prema drţavi, prema vladaru
uvredljivo, što se hvasta da je u njegovoj ruci bila
vrhovna vlast i da ju je dao na dar Vespazijanu.«
Inaĉe, zloba samo u potaji, na javi ocito ulagivanje.
S mnogim poĉasnim rijeĉima predana su Mucijanu
trijum-falna znamenja za graĊanski rat, a za izliku
je sluţio pohod na Sarmate. Primu Antoniju
dodijele konzulska, Korneliju Fusku i Ariju Varu
pretorska odliĉja. Nakon toga postaraše se i za
bogove: odluĉiše popraviti Kapitolij. Sve je to
predloţio Valerije Azijatik. budući konzul.
146
suit; ceteri voltu manuque, pauci, quibus conspicua
digni-tas aut ingenium adulatione exerciturn,
compositis oratio-nibus adsentiebantur. Ubi ad
Helvidium Priscum praeto-rem designatum
ventum, prompsit sententiam ut honori-ficam in
novum principem, ita falsa aberant, et studiis
senatus attollebatur. Isque praecipuus illi dies
magnae offensae initium et magnae gloriae fuit.
5. Res poscere videtur, quomam iterum in
mentionem incidimus viri saepius memorandi, ut
vitam studiaque eius, et quali fortuna sit usus,
paucis repetam. Helvidius Priscus regione Italiae
Carecina e municipio Cluviis, patre, qui ordinem
primi pili duxisset, ingenium inlustre altioribus
studiis iuvenis admodum dedit, non, ut pleri-que,
(ut) nomine magnifico segne otium velaret, sed quo
firmior adversus fortuita rem publicam capesseret.
Docto-res sapientiae secutus est, qui sola bona
quae honesta, mala tantum quae turpia, potentiam
nobilitatem cetera-que extra animum neque bonis
neque malis adnumerant. Ouaestorius adhuc a
Paeto Thrasea gener delectus e mori-bus soceri
nihil aeque ac libertatem hausit, civis senator,
maritus gener amicus, cunctis vitae officiis
aequabilis, opum contemptor, recti pervicax,
constans adversus metus.
6. Erant quibus adpetentior famae videretur,
quando etiam sapientibus cupido gloriae novissima
exuitur. Ruina soceri in exilium pulsus, ut Galbae
principatu rediit, Mar-cellum Eprium, delatorem
Thraseae, accusare adgreditur. Ea ultio, incertum
maior an iustior, senatum m studia diduxerat: nam
si caderet Marcellus, agmen reorum ster-nebatur.
Primo minax certamen et egregiis utriusque ora-
tionibus testatum; mox dubia voluntate Galbae,
multis senatorum deprecantibus, omisit Priscus,
variis, ut sunt hominum ingenia, sermonibus
moderationem laudantium aut constantiam
requirentium.
Ceterum eo senatus die, quo de imperio Vespasiani
censebant, placuerat mitti ad principem legatos.
Hinc inter Helvidium et Eprium acre iurgium:
Priscus eligi nominatim a magistratibus iuratis,
Marcellus urnam postulabat, quae consulis
designati sententia fuerat.
Ostali su se sloţili s time kimanjem glave i
mahanjem ruku, nekolicina, vrlo uglednih ili
izvjeţbanih u laskanju, pomno sastavljenim
govorima. Kad je došao red na Hel-vidija Priska,
budućega pretora, on izreĉe mnijenje koliko ĉasno
za novoga vladara toliko i iskreno, te je uzvisivan
općim odobravanjem senata; no taj mu je osobit
dan bio poĉetak velike nemilosti i velike slave.
5. Ĉini se da okolnosti traţe - budući da smo drugi
put spomenuli muţa dostojna ĉešćeg spominjanja -
da ukratko ponovim ţivot i njegova pregnuća, i
kakva mu je bila sudbina. Helvidije Prisko, iz
kareĉkoga podruĉja Ita-lije, iz municipija Kluvija,
od oca koji bijaše primipil, sasvim se mlad sa
sjajnom nadarenošću posvetio višim naukama, ne
kao većina njih da veliĉanstvenim imenom zastre
lijeno besposliĉenje, nego da se što krepkiji oda
drţavnim poslovima i suprotstavi hirovitim
sluĉajnostima. Slijedio je uĉitelje mudrosti koji
tvrde da je dobro samo ono što je ĉasno, zlo samo
ono što je sramotno, koji moć, plemenito porijeklo
i ostalo izvan duha ne ubrajaju ni u dobro ni u zlo.
Kad je došao do kvestorskih godina, odab-rao ga je
Pet Trazeja za zeta; od tastova znaĉaja ništa nije
preuzeo tako kao slobodoljubivost; graĊanin,
senator, suprug, zet, prijatelj: nikakve ga ţivotne
duţnosti nisu promrjenile, prezirao je bogatstvo,
bio ustrajan u dobru, postojan prema strahu.
6. Bilo ih je kojima se ĉinilo da je priliĉno
pohlepan na dobar glas, jer i mudraci, tek kao
posljednju, svlaĉe sa sebe ţelju za slavom. Nakon
tastova pada otjeran je u progonstvo; kad se za
Galbina principata vratio, napao je tuţbom Marcela
Eprija, prokazivaĉa Trazejina. Ta je osveta -
neizvjesno da li veliĉanstvenija ili pravednija -
podvojila senat u stranke. Da padne naime Marcel,
palo bi i ĉitavo mnoštvo krivaca. Ispoĉetka bi to
prijeteća parba potkrijepljena izvrsnim govorima
obojice, no uskoro, zbog dvojbene volje Galbine i
na mnoge molbe senatora, odustane Prisko nakon
razliĉitih - kakve su već naravi Ijudske - govora
onih koji su hvalili umjerenost ili zahtijevali
dosljednost. Inaĉe onoga dana zasjedanja senata,
kad su odluĉivali o vrhovnoj vlasti Vespazijano-
voj, odrediše da se k vladaru pošalju poslanici.
Nato nastade ţestoka svaĊa izmedu Helvidija i
Eprija. Prisko je traţio da ih poimence izaberu
zaprisegnuti magistrati, Marcel je zahtijevao ţaru,
što je bilo i mišljenje budućeg konzula.
147
7. Sed Marcelli studium proprius rubor excitabat,
ne aliis electis posthabitus crederetur. Paulatimque
per alter-cationem ad continuas et infestas
orationes provecti sunt, quaerente Helvidio, quid
ita Marcellus iudicium magistra-tuum pavesceret:
esse illi pecuniam et eloquentiam, quis multos
anteiret, ni memoria flagitiorum urgeretur. Sorte et
urna mores non discerni: suffragia et
existimationem senatus reperta, ut in cuiusque
vitam famamque penetra-rent. Pertinere ad
utilitatem rei publicae, pertinere ad Vespasiani
honorem, occurrere illi, quos innocentissimos
senatus habeat, qui honestis sermonibus aures
imperatoris imbuant. Fuisse Vespasiano amicitiam
cum Thrasea, Sorano, Sentio; quorum accusatores
etiam si puniri non oporteat, ostentari non debere.
Hoc senatus iudicio velut admoneri principem,
quos probet, quos reformidet. Nullum maius boni
imperii instrumentum quam bonos amicos esse.
Satis Marcello, quod Neronem in exitium tot
innocentium impulerit: frueretur praemiis et
impunitate, Vespasianum melioribus relinqueret.
8. Marcellus non suam sententiam impugnari, sed
con-sulem designatum censuisse dicebat,
secundum vetera exempla, quae sortem
legationibus posuissent, ne ambi-tioni aut
inimicitiis locus foret. Nihil evenisse, cur antiqui-
tus instituta exolescerent aut principis honor in
cuiusquam contumeliam verteretur; sufficere
omnes obsequio. Id magis vitandum, ne pervicacia
quorundam inritaretur ani-mus novo principatu
suspensus et voltus quoque ac sermo-nes omnium
circumspectans. Se meminisse temporum, quibus
natus sit, quam civitatis formam patres avique
instituerint; ulteriora mirari, praesentia sequi;
bonos imperatores voto expetere, qualescumque
tolerare. Non magis sua oratione Thraseam quam
iudicio senatus adflic-tum; saevitiam Neronis per
eius modi imagines inlusisse, nec minus sibi
anxiam talem amicitiam quam aliis exilium.
Denique constantia fortitudine Catonibus et Brutis
aequa-retur Helvidius: se unum esse ex illo senatu,
qui simul ser-vierit. Suadere etiam Prisco, ne supra
principem scande-ret, ne Vespasianum senem
triumphalem, iuvenum libe-rorum patrem,
praeceptis coerceret. Quo modo pessimis
imperatoribus sine fine dominationem, ita quamvis
egre-giis modum libertatis placere. Haec magnis
utrimque con-
7. No Marcelovu je strast poticao osobni sram da
se ne bi ĉinilo kako je zapostavljen budu li izabrani
drugi, i malo-pomalo kroz prepirku dotjerali su do
neprestanih i ogorcenih govora; Helvidije je pitao
zašto Marcel tako strahuje od presude magistrata.
»Ima i novca i rjeĉitosti ĉime bi nadmašio mnoge
da ga ne muĉi spomen na sra-motna djela.
Ţdrijebom i ţarom ne razabire se znaĉaj, da se ne
bi ĉinilo kako je zapostavljen budu li izabrani
dmgi. Na korist je drţavi, na ĉast Vespazijanu da
mu odu usu-sret oni koje senat drţi za
najpravednije, koji bi careve uši ispunili kreposnim
govorima. Vespazijan je prijatelje-vao s Trazejom,
Soranom, Sencijem: ako njihove tuţitelje ne treba
kazniti, ne treba ih ni pokazivati. Ovakvom odlu-
kom senata kao da se opominje vladara koje da
prizna valjanima, od kojih da zazire. Nema
nijednog većeg sredstva za valjanu vlast nego da
pošteni budu prijatelji. Dosta je Marcelu što je
naveo Nerona da protjera tolike neduţne: neka
uţiva u nagradi i sigurnosti od kazne, Vespazijana
neka prepusti ĉestitijima.«
8. Marcel govoraše da se ne napada na njegovo
miš-Ijenje, već da se za to izjasnio budući konzul,
slijedeći stara pravila koja su nalagala ţdrijeb za
poslanike, da ne bi bilo mjesta spletki ili
neprijateljstvima. »Ništa se nije dogodilo zbog
ĉega bi zastarjele drevne odredbe ili zbog ĉega bi
se ĉast vladara izvrgla bilo ĉijoj poruzi. Svi oni
mogu iskazati poĉast. Više treba izbjegavati da se
zbog tvrdoglavosti nekih ne razdraţuje
rapoloţenje, još uvijek neodluĉno zbog novog
principata, koje se obazire i na poglede i na
govorkanja sviju; on se sjeća vremena u kojima je
roden i oblika drţave koji su ustanovili oĉevi i
djedovi. Bivšemu se divi, sadašnje slijedi. Od srca
ţeli dobre careve, podnosi kakvi god oni bili. Nije
Trazeja oboren toliko njegovim govorom koliko
presudom senata. Okrutnost je Neronovu zavarao
onakvom opsjenom i njemu takvo prijateljstvo nije
bilo manje opasno negoli drugima progonstvo.
Najposlije, po ustrajnosti i hrabrosti Helvidija
uporeĊuju s Katonima i Brutima: glasanje i ispi-
tivanje senata uvedeno je da se duboko zaviri u
naĉin ţivota i poštenje svakog pojedinca. Savjetuje
i Prisku da se ne uzdiţe iznad vladara, da
Vespazijana, trijumfalnog starca, oca odraslih
sinova, ne suspreţe propisima. Kao što se
najgorim carevima dopada neograniĉeno
gospodstvo, tako se i onima izvrsnima dopada
umjerena sloboda.« Ovo što je izreĉeno u velikoj
prepirci s
148

tentionibus iactata diversis studiis accipiebantur.
Vicit pars, quae sortiri legatos malebat, etiam
mediis patrum adnitentibus retinere morem; et
splendidissimus quisque eodem inclinabat metu
invidiae, si ipsi eligerentur.
9. Secutum aliud certamen. Praetores aerarii
(nam tum a praetoribus tractabatur aerarium)
publicam paupertatem questi modum impensis
postulaverant. Eam curani consul designatus ob
magnitudinem oneris et remedii difficulta-tem
principi reservabat: Helvidius arbitrio senatus
agendum censuit. Cum perrogarent sententias
consules, Vulcacius Tertullinus tribunus plebis
intercessit, ne quid super tanta re principe absente
statueretur. Censuerat Helvidius, ut Capitolium
publice restitueretur, adiuvaret Vespasianus. Eam
sententiam modestissimus quisque si-lentio, deinde
oblivio transmisit: fuere qui et meminis-sent.
10. Tum invectus est Musonius Rufus in Publium
Cele-rem, a quo Baream Soranum falso testimonio
circumven-tum arguebat. Ea cognitione renovari
odia accusationum videbantur. Sed vilis et nocens
reus protegi non poterat:
quippe Sorani sancta memoria; Celer professus
sapien-tiam, dein testis in Baream, proditor
corruptorque amici-tiae, cuius se magistrum
ferebat. Proximus dies causae destinatur; nec tam
Musonius aut Publius quam Priscus et Marcellus
ceterique, motis ad ultionem animis, exspecta-
bant'ir.
11. Tali rerum siatu, cum discordia inter patres,
ira apud victos, nulla in victoribus auctoritas, non
leges, non princeps in civitate essent, Mucianus
urbem ingressus cuncta simul in se traxit. Fracta
Primi Antonii Varique Arrii potentia, male
dissimulata in eos Muciani iracundia, quamvis
voltu tegeretur. Sed civitas rimandis offensis sagax
verterat se transtuleratque: ille unus ambiri, coli.
Nec deerat ipse, stipatus armatis domos hortosque
permu-tans, apparatu incessu excubiis vim
principis amplecti, nomen remittere. Plurimum
terroris intulit caedes Calpur-nii Galeriani. Is fuit
filius Gai Pisonis, nihil ausus: sed nomen insigne et
decora ipsius iuventa rumore volgi cele-
obiju strana prihvaćalo se s razliĉitim pobudama.
Pobijedila je strana koja je više voljela da se
poslanici izaberu kockom, a da se obiĉaj zadrţi
zalagali su se i nepristrani senatori. K tomu istomu
naginjali su i oni najugledniji, iz straha od zavisti,
budu li sami izabrani.
9. Slijedila je druga prepirka: pretori blagajne (tada
su naime drţavnom blagajnom upravljali pretori)
tuţeći se na opće siromaštvo, traţili su ograniĉenje
u troškovima. Budući je konzul, zbog veliĉine
zadatka i nedostatka pomoći, tu brigu htio
prepustiti vladaru. Helvidije je bio mnjenja da se
treba drţati odluke senata. Kad su konzuli zapitali
za mišljenja, Volkacije Tertulin, puĉki tribun, stavi
prigovor, traţeći da se o takvoj stvari ne odluĉuje u
nenazoĉnosti vladara. Helvidije se zaloţio da se
Kapitolij popravi na drţavni trošak, da to podrţi i
Vespazijan. To mišljenje i najumjereniji prešutješe,
potom ga zaborav preskoĉi. No bilo ih je koji ga se
i prisjetiše.
10. Tada je Muzonije Ruf napao Publija Celera,
doka-zujući da je ova] Bareju Sorana natjerao u
škripac laţnim svjedoĉenjem. Ćinilo se da se tom
sudbenom istragom obnavljaju mrske optuţbe. Ali
podli se i zlotvomi optu-ţenik nije mogao zaštititi.
Spomen na Sorana bio je zaista ĉastan. Celer je bio
uĉitelj mudrosti, potom svjedok pro-tiv Bareje,
izdajnik i oskvrnitelj prijateljstva, uĉiteljem kojega
se gradio. Slijedeći je dan odreĊen za pamicu.
Napeto su se oĉekivali ne toliko Muzonije ili
Publije koliko Prisko i Marcel i ostali, uz strasnu
ţelju za osvetom.
11. Pri takvim prilikama - kad je meĊu oĉevima
vla-dala nesloga, kod pobijeĊenih srdţba, kad u
pobjednika ne bijaše nikakva ugleda, a ni zakona ni
vladara u gradu - Mucijan je ušao u grad i sve
odjednom podvrgao sebi. Slomljena je moć Prima
Antonija i Vara Arija: Mucija-nov gnjev prema
njima bio je slabo prikrivan, premda ga je
zaklanjao prijazan pogled. Gradanstvo je meĊutim,
domišljato u traganju za uvredama, poĉelo igrati
druga-ĉiju ulogu. Udvaraše se i iskazivaše poĉasti
samo njemu. A ni on ne zaostajaše: praćen
oruţanicima mijenjao je kuće j vrtove, sjajnim
kućanstvom, sveĉanom povorkom, straţama
prisvajao je zapravo moć vladara, tek se imena
odricao. Najviše je straha zadalo ubojstvo
Kalpumija Galerijana. On je bio sin Gaja Pizona,
nimalo slavoljubiv, ali znamenito ime i mladenaĉka
Ijepota njegova veliĉina
149
brabantur, erantque in civitate adhuc turbida et
novis ser-monibus laeta qui principatus inanem ei
famam circumda-rent. lussu Muciani custodia
militari cinctus, ne in ipsa urbe conspectior mors
foret, ad quadragensimum ab urbe lapidem Appia
via fuso per venas sanguine exstinguitur. lulius
Priscus praetoriarum sub Vitellio cohortium prae-
fectus se ipse interfecit, pudore magis quam
necessitate. Alfenus Varus ignaviae infamiaeque
suae superfuit. Asia-ticus (is enim libertus) matam
potentiam servili supplicio expiavit.
12. Isdem diebus crebrescentem cladis
Germanicae famam nequaquam maesta civitas
excipiebat; caesos exer-citus, capta legionum
hiberna, descivisse Gallias non ut mala
loquebantur. Id bellum quibus causis ortum, quanto
externarum sociarumque gentium motu flagraverit,
altius expediam. Batavi, donec trans Rhenum
agebant, pars Chattorum, seditione domestica pulsi
extrema Gallicae orae vacua cultoribus simulque
insulam iuxta sitam occu-pavere, quam mare
Oceanus a fronte, Rhenus amnis ter-gum ac latera
circumluit. Nec opibus (rarum in societate
validiorum) adtritis viros tantum armaque imperio
mini-strant, diu Germanicis bellis exercid, mox
aucta per Bri-tanniam gloria, transmissis illuc
cohortibus, quas vetere instituto nobilissimi
popularium regebant. Erat et domi delectus eques,
praecipuo nandi studio, <quo) arma equosque
retinens integris turmis Rhenum perrumperet.
13. lulius Civilis et Claudius Paulus regia stirpe
multo ceteros anteibant. Paulum Fonteius Capito
falso rebellio-nis crimine interfecit; iniectae Civili
catenae, missusque ad Neronem et a Galba
absolutus sub Vitellio rursus di-scrimen adiit,
flagitante supplicium eius exercitu: inde causae
irarum spesque ex malis nostris. Sed Civilis ultra
quam barbaris solitum ingenio sollers et Sertorium
se aut Annibalem ferens simili oris
dehonestamento, ne ut hosti obviam iretur, si a
populo Romano palam descivisset, Vespasiani
amicitiam studiumque partium praetendit, mis-sis
sane ad eum Primi Antonii litteris, quibus avertere
accita a Vitellio auxilia et tumultus Germanici
specie
su u govorkanjima svjetine, a bilo je u gradu - još
uvijek uskomešanom i radosnom zbog novosti - i
onih koji su širili neosnovane glasine o njegovu
usponu na prijestoije. Na Mucijanovu zapovijed
okruţen vojniĉkom straţom da u samom gradu
smrt ne bude previše uoĉljiva, kod ĉetr-desetog
miljokaza od grada na Apijevoj cesti umro je
ispustivši sebi krv kroz vene. Julije Prisko, pod
Vitelijem prefekt pretorijskih kohorata, sam je sebe
ubio, iz srama više negoli iz nuţde, Alfen Var
nadţivio je svoju strašlji-vost i sramotu, Azijatik
(onaj naime osloboĊenik) kobnu je svoju moć
okajao robovskom kaznom.
12. Tih istih dana sve uĉestaliji glas o porazu u
Germa-niji gradanstvo nije primalo nipošto
ţalosno. 0 tome da su sasjeĉene vojske, osvojeni
zimovnici legija, da su se odmetnule Galije, nije se
priĉalo kao o zlu. Temeljitije ću izloţiti taj rat: iz
kojih je uzroka nastao, uz koliko se gi-banja stranih
i savezniĉkih naroda razbuktao.
Batavci, dok su ţivjeli preko Rajne do Haćana,
istje-rani domaćim ustankom zaposjeli su krajnja
nenaseljena mjesta galske obale, a ujedno i otok,
smješten u nepo-srednoj blizini, koji sa ĉela
oplakuje Ocean, s leĊa i bokova rijeka Rajna. Ne
rasuvši imanje (što je rijetkost kod savezništva s
moćnijima), carstvu pruţaju samo Ijude i oruţje:
dugo su se uvjeţbavali germanskirn ratovima,
uskoro im je porasla slava po Britaniji, kamo su
prebacili kohorte, kojima su upravljali po drevnoj
uredbi najple-menitiji od sunarodnika. Bijaše im i
kod kuće izabrano konjaništvo, osobito sklono
plivanju, tako da je s oruţjem i na konjima znalo
pregaziti Rajnu. (***)
13. Julije Civil i Klaudije Paul kraljevskim su
porije-klom mnogo nadvisivali ostale. Paula je ubio
Fontej Kapi-ton, laţno ga optuţivši zbog
buntovništva. Civilu su met-nuti okovi i poslan je k
Neronu, Galba ga oslobodi, pod Vitelijem ponovo
zapade u pogibao, budući da je vojska traţila
njegovu glavu. Odatle uzroci srdţbi i nade iz naših
nesreća. No Civil je bio, više negoli je uobiĉajeno u
bar-bara, lukava glava: izigravajući Sertorija ili
Anibala sa sliĉno nagrĊenim licem, u strahu da ne
udare na nj ako se otvoreno odmetne od rimskog
naroda, zakloni se Vespazijanovim prijateljstvom i
naklonošĉu prema stranci poslavši mu doista i
pisma Prima Antonija, u kojima se zapovijedalo da
se okrenu pomoćne ĉete koje je sazvao Vitelije i,
pod izlikom germanskog ustanka, zadrţe legije.
150
retentare legiones iubebatur. Eadem Hordeonius
Flaccus praesens monuerat, inclinato in
Vespasianum animo et rei publicae cura, cui
excidium adventabat, si redintegratum bellum et tot
armatorum milia Italiam inrupissent.
14. Igitur Civilis desciscendi certus, occultato
interim altiore consilio, cetera ex eventu
iudicaturus, novare res hoc modo coepit. lussu
Vitellii Batavorum iuventus ad dilectum vocabatur,
quem suapte natura gravem one-rabant ministri
avaritia ac luxu, senes aut invalidos con-quirendo,
quos pretio dimitterent: rursus impubes et forma
conspicui (et est plerisque procera pueritia) ad stu-
prum trahebantur. Hinc invidia, et compositae
seditionis auctores perpulere, ut dilectum
abnuerent. Civilis primo-res gentis et
promptissimos volgi specie epularum sacrum in
nemus vocatos, ubi nocte ac laetitia incaluisse
videt, a laude gloriaque gentis orsus iniurias et
raptus et cetera servitii mala enumerat: neque enim
societatem, ut olim, sed tamquam mancipia haberi.
Ouando legatum, gravi quidem comitatu et
superbo, cum imperio venire? Tradi se praefectis
centurionibusque; quos ubi spoliis et san-guine
expleverint, mutari, exquirique novos sinus et varia
praedandi vocabula. Instare dilectum, quo liberi a
paren-tibus, fratres a fratribus velut supremum
dividantur. Num-quam magis adflictam rem
Romanam nec aliud in hibernis quam praedam et
senes: attollerent tantum oculos et inania legionum
nomina ne pavescerent. At sibi robur peditum
equitumque, consanguineos Germanos, Gallias
idem cupientes. Ne Romanis quidem ingratum id
bellum;
cuius ambiguam fortunam Vespasiano imputaturos:
victo-riae rationem non reddi.
15. Magno cum adsensu auditus barbaro ritu et
patriis exsecrationibus universos adigit. Missi ad
Canninefates qui consilia sociarent. Ea gens partem
insulae colit, ori-gine lingua virtute par Batavis;
numero superantur. Mox occultis nuntiis pellexit
Britannica auxilia, Batavorum cohortes missas in
Germaniam, ut supra rettulimus, ac tum
Mogontiaci agentes. Erat in Canninefatibus
stolidae audaciae Brinno, claritate natalium insigni;
pater eius multa hostilia ausus Gaianarum
expeditionum ludibrium
Isto je usmeno savjetovao i Hordeonije Flak, sklon
Vespazijanu i zabrinut za drţavu, koja bi sigurno
propala, da se obnovio rat i da su tolike tisuće
oruţanika provaiile u Italiju.
14. Odluĉivši se dakle na odmetništvo i prikrivši
priv-remeno dublju nakanu, spreman da ostalo
procijeni prema ishodu, Civil ovako zapoĉe
pripreme za ustanak:
na Vitelijevu zapovijed batavska je mladeţ
pozivana na novaĉenje, koje su - samo po sebi
teško - cinili još teţim izvršitelji svojom pohlepom
i razvratnošću, popisujući starce ili slabiće koje bi
uz nagradu otpuštali. S druge strane nezrele
mladiće i one koji su odskakali Ijepotom (i zaista, u
većine je mladića vitak stas) odvlaĉili su za blud.
Odatle nasta mrţnja, i kolovode tajno ugovorena
ustanka natjeraše ih da uskrate novaćenje. Civil
pod izlikom sve-ĉane gozbe sazva prvake naroda i
one najodluĉnije meĊu svjetinom u sveti gaj i, ĉim
vidje da su se uspalili noćnim veseljem, poĉevši od
slavnih djela naroda, nabroji nepravde i pljaĉke i
ostale ropske nedaće: »Ne postupaju s njima kao sa
saveznicima nego kao s robovima. Kad je došao
legat s vrhovnim zapovjedništvom u sjajnoj i
dostojanstvenoj pratnji? Prepušteni su prefektima i
cen-turionima. Kad ih zasite plijenom i krvlju,
mijenjaju se i izmišljaju nove zaĉkoljice i razliĉite
nazive za otimaćinu. Ćeka ih novaĉenje kojim se
zauvijek rastavljaju djeca od roditelja, braća od
braće. Nikad rimska vlast nije bila jad-nija, a u
zimovnicima nema niĉega doU plijena i staraca.
Neka podignu samo oĉi i neka se ne boje ispraznih
imena legija. Ta, oni imaju glavninu pješadije i
konjaništva, Germane za rodake, Galije koje hoće
isto. Pa ni Rimlja-nima nije taj rat nepriliĉan.
Njegov će neizvjestan ishod pripisati Vespazijanu,
za pobjedu se raćun ne polaţe.«
15. Saslušan s velikim odobravanjem zaposegne
sve po barbarskom obiĉaju i domovinskim
zakletvama. Poslani su neki ka Kanenefaćanima da
zdruţe namjere. To pleme nastava dio otoka;
porijeklom, jezikom i hrabrošću jed-naki su
Batavcima, brojem manji. Uskoro potajnim glas-
nicima pridobi za se britanske- pomoćne ĉete -
kohorte Batavaca poslane u Germaniju, kako gore
spomenusmo -koje su tada boravile u
Mogoncijaku. U Kanenefaćana bijaše Brinon, lude
smjelosti, znamenit po slavnom rodu. Otac njegov,
odvaţivši se na mnoga neprijateljstva, nekaţnjeno
je prezreo opsjenu gajevskih pohoda. Zahva-
151
impune spreverat. Igitur ipso rebellis familiae
nomine pla-cuit impositusque scuto more gentis et
sustinentium ume-ris vibratus dux deligitur,
statimque accitis Frisiis (Trans-rhenana gens est)
duarum cohortium hiberna proximo applicata
Oceano inrumpit. Nec providerant impetum
hostium milites, nec, si providissent, satis virium
ad arcendum erat: capta igitur ac direpta castra.
Dein vagos et pacis modo effusos lixas
negotiatoresque Romanos invadunt. Simul excidiis
castellorum imminebant, quae a praefectis
cohortium incensa sunt, quia defendi nequi-bant.
Signa vexillaque et quod militum in superiorem
insulae partem congregantur duce Aquilio
primipilari, nomen magis exercitus quam robur:
quippe viribus cohor-tium abductis Vitellius e
proximis Nerviorum Germano-rumque pagis
segnem numerum armis oneraverat.
16. Civilis dolo grassandum ratus incusavit ultro
prae-fectos, quod castella deseruissent: se cum
cohorte, cui praeerat, Canninefatem tumultum
compressurum, illi sua quisque hiberna repeterent.
Subesse fraudem consilio et dispersas cohortes
facilius opprimi, nec Brinnonem ducem eius belli,
sed Civilem esse patuit, erumpentibus paulatim
indiciis, quae Germani, laeta bello gens, non diu
occulta-verant. Ubi insidiae parum cessere, ad vim
transgressus Canninefates Frisios Batavos propriis
cuneis componit:
derecta ex diverso acies haud procul a flumine
Rheno et obversis in hostem navibus, quas incensis
castellis illuc adpulerant. Nec diu certato
Tungrorum cohors signa ad Civilem trahstulit,
perculsique milites improvisa prodi-tione a sociis
hostibusque caedebantur. Eadem etiam (in) navibus
perfidia: pars remigum e Batavis tamquam impe-
ritia officia nautarum propugnatorumque
impediebant, mox contra tendere et puppes hostili
ripae obicere, ad postremum gubernatores
centurionesque, nisi eadem volentis, trucidant,
donec universa quattuor et viginti navium classis
transfugeret aut caperetur.
17. Clara ea victoria in praesens, in posterum
usui;
armaque et naves, quibus indigebant, adepti magna
per Germanias Galliasque fama libertatis auctores
celebraban-tur. Germaniae statim misere legatos
aimlia offerentes:
ljujući samom imenu ustaniĉke obitelji bio je dakle
po volji, te je po narodnom obiĉaju postavljen na
štit i na ramenima nosilaca njihan, izabran za vodu.
Sazvavši smjesta Friţane (to je prekorajnsko
pleme), provali u zimovnike dviju kohorata, tik uz
Ocean. Vojnici nisu ni predvidjeli navalu
neprijatelja, a da su je i predvidjeli, nije bilo
dovoljno ni sila za obranu. Osvojeni su dakle i
opljaĉkani tabori. Potom napadnu kao u miru na
sve strane raštrkane peĉenjare i rimske trgovce.
Istovremeno su prijetili da razore utvrde koje su
prefekti kohorata zapalili, jer se nisu mogle braniti.
Glavnina vojske i ono što je ostalo od vojnika
skupilo se u gornjem dijelu otoka pod vodstvom
Akvilija, primipilara - više ime vojske nego neka
snaga. Odvevši ponajjaĉi dio kohorata, Vitelije je
oruţjem natovario mlitavu gomilu iz najbliţih sela
Nev-Ijana i Tungara.
16. Drţeći da se treba posluţiti lukavstvom, Civil
optuţi dapaće prefekte što su napustili utvrde: on
da će s kohortom, kojom je zapovijedao suzbiti
kanenefaćansku pobunu; oni neka potraţe svaki
svoje zimovnike. Postalo je jasno da se u odluci
krije prijevara i da je raštrkane kohorte lakše
nadvladati, te da voĊa onoga rata nije Bri-non nego
Civil, jer su malo-pomalo izbijali na javu znaci
koje Germani, narod oduševljen ratom, nisu dugo
tajili. Kad lukavština nije pravo djelovala, prešao je
na silu i poredao Kanenefaćane, Friţane i Batavce
u za njih svoj-stvene klinove. Nasuprot njima
postavi se bojni red neda-leko rijeke Rajne s
neprijatelju okrenutim brodovima koje su dotjerali
ovamo pošto su zapalili utvrde. Poslije kraćeg
sukoba kohorta Tungara prenese bojne znakove k
Civilu, a iznenadnom izdajom preplašene vojnike
stadoše ubijati saveznici i neprijatelji. Ista nevjera i
na brodo-vima: dio veslaĉa meĊu Batavcima
toboţnjim je neisku-stvom ometao obavljanje
duţnosti mornara i branitelja, uskoro se otvoreno
suprotstave i izvrgnu krme neprija-teljskoj obali,
naposljetku kormilare i centurione koji nisu htjeli
isto poklaše, dok nije prebjegla ili bila zarobljena
ĉitava flota od dvadeset ĉetiri broda.
17. Slavna bijaše to pobjeda za sada; za
budućnost korisna. Domogavši se oruţja i brodova,
kojima oskudi-jevahu, veliĉanstvenim su glasom
slavljeni po Germani-jarna i Galijama kao zaĉetnici
slobode. Germanije su odmah uputile poslanike
nudeći pomoćne ĉete. Savez-
152
Galliarum societatem Civilis arte donisque
adfectabat, captos cohortium praefectos suas in
civitates remittendo, cohortibus, abire an manere
mallent, data potestate;
manentibus honorata militia, digredientibus spolia
Roma-norum offerebantur. Simul secretis
sermonibus monebat malorum, quae tot annis
perpessi miseram servitutem falso pacem vocarent.
Batavos, quamquam tributorum expertes, arma
contra communes dominos cepisse; prima acie
fusum victumque Romanum. Quid si Galliae
iugum exuant? Quantum in Italia reliquum?
Provinciarum san-guine provincias vinci. Ne
Vindicis aciem cogitarent:
Batavo equite protritos Aeduos Arvernosque;
fuisse inter Verginii auxilia Belgas, vereque
reputantibus Galliam suismet viribus concidisse.
Nunc easdem omnium partes, addito, si quid
militaris disciplinae in castris Romanorum viguerit;
esse secum veteranas cohortes, quibus nuper
Othonis legiones procubuerint. Servirent Syria
Asiaque et suetus regibus Oriens: multos adhuc m
Gallia vivere ante tributa genitos. Nuper certe
caeso Ouintilio Varo pulsam e Germania
servitutem, nec Vitellium principem, sed Caesarem
Augustum bello provocatum. Libertatem natura
etiam mutis animalibus datam, virtutem proprium
hominum bonum; deos fortioribus adesse: proinde
adripe-rent vacui occupatos, integri fessos. Dum
alii Vespa-sianum, alii Vitellium foveant, patere
locum adversus utrumque. Sic in Gallias
Germaniasque intentus, si desti-nata provenissent,
validissimarum ditissimarumque nationum regno
imminebat.
18. At Flaccus Hordeonius primos Civilis
conatus per dissimulationem aluit: ubi expugnata
castra, deletas co-hortes, pulsum Batavorum insula
Romanum nomen tre-pidi nuntii adferebant,
Munium Lupercum legatum (is duarum legionum
hibernis praeerat) egredi adversus hostem iubet.
Lupercus legionarios e praesentibus, Ubios e
proximis, Trevirorum equites haud longe agentis
raptim transmisit, addita Batavomm ala, quae iam
pridem cor-rupta fidem simulabat, ut proditis in
ipsa ade Romanis maiore pretio fugeret. Civilis
captarum cohortium signis circumdatus, ut suo
militi recens gloria ante oculos et hostes memoria
cladis terrerentur, matrem suam sorores-
ništvo Galija Civil je pridobivao okretnošću i
darovima, šaljući zarobljene prefekte kohorata u
njihove gradove, davši na volju kohortama da odu
ili ostanu; onima koji su ostajali nudila se ĉasna
vojniĉka sluţba, onima koji su odlazili rimski
plijen. Istovremeno ih je tajnim razgovo-rima
prisjećao zala koja su trpjeli toliko godina i bijedno
ropstvo laţno nazivali mirom: »Batavci su, premda
oslo-boĊeni poreza, pograbili oruţje protiv
zajedniĉkih tlaĉi-telja. U prvoj je bici razbijen i
pobijeden Rimljanin. Što ako Galije zbace jaram?
Koliko ih je onda preostalo u Italiji? Krvlju
provincija pobjeduju se provincije. Neka ne
razmišljaju o Vindeksovoj bici. Batavskim
konjaništvom satrveni su Eduanci i Arvernjani;
medu Verginijevim pomoćnim ĉetama bili su
Belgi, i tko pravo razmišlja zak-Ijuĉit će da su
Gatije podlegle vlastitim oruţanim sna-gama. Sada
svi pripadaju istoj stranci, pribrojivši i ono što je
vrijedno od vojnika u rimskim taborima. Sa sobom
imaju veteranske kohorte, kojima su nedavno
podlegle Otonove legije. Neka robuju Sirija i Azija
i Istok navikao na kraljeve. Mnogo ih je koji još
ţive u Galiji, a rodeni su prije poreza. Nedavno je
doista smrću Kvintilija Vara odagnato ropstvo iz
Germanije, i nije ratom izazvan vla-dar Vitelije
nego Cezar August. Osjećaj slobode priroĊen je i
nijemim ţivotinjama, hrabrost je samosvojna
odlika Ijudi. Bogovi pomaţu hrabrijima. Stoga
neka pograbe:
slobodni zaokupljene, ĉili umorne. Dok jedni
pristaju uz Vespazijana, drugi uz Vitelija, otvoren
je put protiv jed-noga i drugoga.« Zaokupljen tako
mislima na Galije i Germanije, da su mu nakane
uspjele, zaprijetio bi podruĉju najjaĉih i
najbogatijih naroda.
18. A Flak Hordeonije pothranjivao je prve
Civilove pokušaje svojim nehajem. Kad su
preplašeni glasnici stali javljati da su osvojeni
tabori, satrvene kohorte, s otoka Batavaca otjerano
rimsko ime, zapovjedi da Munije Luperko (on je
bio na ĉelu dvjema legijama u zimovniku) krene
protiv neprijatelja. Luperko brzo prebaci legionare
koji su bili pri ruci, Ubijce koji su se nalazili u
samoj bli-zini, konjanike Treveraca koji su bili
nedaleko; dodavši im i alu Batavaca, koja je, već
otprije podmićena, hinila vjernost da bi, izdavši
Rimljane u samoj bici, prebjegla uz veću korist.
Okruţen bojnim znakovima zarobljenih kohorata -
da njegovom vojniku bude pred oĉima nedavna
slava i da neprijatelje zaplaši sjećanjem na poraz
153
que, simul omnium coniuges parvosque liberos
consistere a tergo iubet, hortamenta victoriae vel
pulsis pudorem. Ut virorum cantu, feminarum
ululatu sonuit acies, nequa-quam par a legionibus
cohortibusque redditur clamor. Nudaverat
sinistrum cornu Batavorum ala transfugiens
statimque in nos versa. Sed legionarius miles,
quamquam rebus trepidis, arma ordinesque
retinebat. Ubiorum Tre-verorumque auxi!ia foeda
fuga dispersa totis campis pa-lantur: illuc
incubuere Germani, et fuit interim effugium
legionibus in castra, quibus Veterum nomen est.
Praefec-tus alae Batavorum Claudius Labeo,
oppidano certamine aemulus Civili, ne interfectus
invidiam apud populares vel, si retineretur, semina
discordiae praeberet, in Frisios avehitur.
19. Isdem diebus Batavorum et Canninefatium
cohor-tes, cum iussu Vitellii in urbem pergerent,
missus a Civile nuntius adsequitur. Intumuere
statim superbia ferociaque et pretium itineris
donativum, duplex stipendium, augeri equitum
numerum, promissa sane a Vitellio, postulabant,
non ut adsequerentur, sed causam seditioni. Et
Flaccus multa concedendo nihil aliud effecerat,
quam ut acrius exposcerent quae sciebant
negaturum. Spreto Flacco infe-riorem Germaniam
petivere, ut Civili iungerentur. Hor-deonius
adhibitis tribunis centurionibusque consultavit,
num obsequium abnuentes vi coerceret; mox insita
igna-via et trepidis ministris, quos ambiguus
auxiliorum animus et subito dilectu suppletae
legiones angebant, statuit con-tinere intra castra
militem: dein paenitentia et arguentibus ipsis qui
suaserant, tamquam secuturus scripsit Herennio
Gallo legionis primae legato, qui Bonnam
obtinebat, ut arceret transitu Batavos: se cum
exercitu tergis eorum haesurum. Et opprimi
poterant, si hinc Hordeonius, inde Gallus, motis
utrimque copiis, medios clausissent. {Sed) Flaccus
omisit inceptum aliisque litteris Gallum monuit, ne
terreret abeuntes: unde suspicio sponte legatorum
exci-tari bellum cunctaque, quae acciderant aut
metuebantur, non inertia militis neque hostium vi,
sed freaude ducum evenire.
- Civil zapovjedi da iza leĊa postave njegovu
majku i sestre, a zajedno s njima ţene i malenu
djecu svih ratnika, kao poticaj na pobjedu ili izvor
srama, budu li potisnuti. Kad je bojni red odjeknuo
pjesmom muţeva, vikom ţena, legije i kohorte ne
uzvrate nipošto jednakom grajom. Ala Batavaca
otkrila je u prebjegavanju lijevo krilo i smjesta se
okrenula protiv nas. Ali legionarski vojnik, premda
u pogibli, odrţavao je bojni poredak; pomoćne ĉete
Ubijaca i Treveraca, raspršene u sramotnom bijegu,
raštrkale su se po cijelom polju. Na njih navale
Gennani. U meĊu-vremenu legijama se ukazala
prilika za uzmak u tabor, kojemu je ime Stari.
Prefekt ale Batavaca Klaudije Labeon, u
malogradskom nadmetanju suparnik Civilu, da
usmrćen ne izazove mrţnju kod zemljaka ili, ako se
zadrţi, ne postane sjeme razdora, ode u frizijsku
zemlju.
19. Istih dana batavske i kanenefaćanske kohorte,
dok su po naredbi Vitelijejevoj kretale u Grad,
sustigne glas-nik poslan od Civila. Uskiptješe
smjesta od oholosti i neo-buzdanosti, te zahtijevahu
nadarbu za put, dvostruku voj-niĉku plaću i da se
uveća broj konjanika, što im je Vite-lije zaista i
obećao, ne da bi to i postigli, već kao razlog za
pobunu. 1 Flak, popuštajući u mnogome, ništa
drugo ne postigne nego da još ţešće traţe ono za
što su znali da će im biti uskraćeno. Ne obazirući
se na Flaka, pohrliše u Donju Germaniju da se
pripoje Civilu. Hordeonije prizva tribune i
centurione i posavjetova se s njima, da li da silom
zadrţi one koji odbijaju pokornost. Uskoro, zbog
svoje uroĊene slabosti i strašljivosti svojih podreĊ
enih, koje su drţale u tjeskobi prevrtljivost
pomoćnih ĉeta i iznenadnim novaĉenjem
dopunjene legije, odluĉi zadr-ţati vojnika unutar
tabora. Potom se pokaja, i na prigo-vore onih koji
su ga bili nagovorili, kao da hoće poći za njima,
napisa Hereniju Galu, legatu prve legije, koji je
vojskom drţao Bonu, neka zaprijeĉi prijelaz
Batavcima:
on će im se s vojskom prilijepiti za leĊa. 1 moglo
ih se zai-sta nadvladati da su ih, odavde Hordeonije
odande Gal, pokrenuvši s obje strane ĉete, zatvorili
u sredinu. No Flak odusta od namjere i drugim
pismima nagovori Gala da ne uznemiruje one koji
su odlazili. Odatle se porodi sumirja da se s voljom
legata potiĉe rat, i sve što se dogadalo ili cega su se
plašili da se zbiva, ne zbog mlitavosti vojnika ili
zbog snage neprijatelja nego zbog prijevare vojsko-
voĊa.
154
 20. Batavi, cum castris Bonnensibus
propinquarent, praemisere qui Herennio Gallo
mandata cohortium expo-nerent. Nullum sibi
bellum adversus Romanos, pro quibus totiens
bellassent: longa atque inrita militia fessis patriae
atque otii cupidinem esse. Si nemo obsisteret,
innoxium iter fore: sin arma occurrant. ferro viam
inventuros. Cunctantem legatum milites
perpulerant, fortunam proelii experiretur. Tria milia
legionariorum et tumultuariae Bel-garum cohortes,
simul paganorum lixarumque ignava sed procax
ante periculum manus omnibus portis prorumpunt,
ut Batavos numero impares circumfundant. Illi
veteres militiae in cuneos congregantur. Densi
undique et fron-tem tergaque ac latus tuti; sic
tenuem nostrorum aciem perfringunt. Cedentibus
Belgis pellitur legio, et vallum portasque trepidi
petebant. Ibi plurimum cladis: cumula-tae
corporibus fossae, nec caede tantum et volneribus,
sed ruina et suis plerique telis interi(e)re. Victores
colonia Agrippinensium vitata, nihil cetero in
itinere hostile ausi, Bonnense proelium excusabant,
tamquam petita pace, postquam negabatur, sibimet
ipsi consuluissent.
21. Civilis adventu veteranamm cohortium iusti
iam exercitus ductor, sed consilii ambiguus et vim
Romanam reputans, cunctos qui aderant in verba
Vespasiani adigit mittitque legatos ad duas
legiones, quae priore acie pulsae in vetera castra
concesserant, ut idem sacramentum acci-perent.
Redditur responsum: neque proditoris neque
hostium se consiliis uti; esse sibi Vitellium
principem, pro quo fidem et arma usque ad
supremum spiritum retentu-ros: proinde perfuga
Batavus arbitrium rerum Roma-narum ne ageret,
sed meritas sceleris poenas exspectaret. Quae ubi
relata Civili, incensus ira universam Batavorum
gentem in arma rapit; iunguntur Bructeri
Tencterique et excita nuntiis Germania ad praedam
famamque.
22. Adversus has concurrentis belli minas legati
legionum Munius Lupercus et Numisius Rufus
vallum murosque firmabant. Subversa longae pacis
opera, haud procul castris in modum municipii
exstructa, ne hostibus usui forent. Sed parum
provisum, ut copiae in castra con-veherentur: rapi
permisere. Ita paucis diebus per licen-tiam
absumpta sunt quae adversus necessitates in
longum
20. Kad su se Batavci pribliţavali bonskom taboru,
poslaše naprijed glasnike da Gereniju Galu izloţe
poruke kohorata: »Nikakav im rat protiv Rimljana,
za koje su toliko puta ratovali, nije na pameti.
Umorni od duga i neplodna vojništva ĉeznu za
zaviĉajem i mirom. Ako im se nitko ne opre, bez
štete će nastaviti put. Ako li naidu na oruţje,
maĉem će prokrĉiti put.« Neodluĉna legata voj-nici
natjeraše da iskuša sreću u bici. Tri tisuće legionara
i na brzu ruku sklopljene kohorte Belga, kao i
mlitava ali prije opasnosti bezoĉna ĉeta seljaka i
konjusara, provali kroz vrata da opkoli Batavce,
brojem daleko slabije. Oni se kao iskusni vojnici
skupe u klinove; zbijeni odasvud bili su zaštićeni i
s ĉela i s leĊa i s bokova. Tako probiše tanak bojni
red naših. Kako su se Belgi povlaĉili, tako je bila
potiskivana i legija, te su preplašeni hrlili na nasip i
na vrata. Tu su bili najveći gubici: jarci pretrpani
tjele-sima, najviše ih je poginulo ne toliko od rana
u pokolju koliko od pada na vlastita koplja.
Zaobišavši Agripinsku Koloniju i ne upustivši se
na preostalom putu ni u kakav neprijateljski ĉin,
pobjednici su se za bonsku bitku ispri-ĉavali
tvrdnjom kako su toboţe traţili mir, a pošto im je
uskraćivan, sami su se pobrinuli za svoj spas.
21. Dolaskom veteranskih kohorata Civil - kao
voĊa sada već prave vojske, ali neodluĉan i
raĉunajući na rimsku premoć - sve koji su bili
nazoĉni natjera na pri-segu Vespazijanu i pošalje
poslanike k dvjema legijama -koje su se,
nadvladane u prvoj bici, povukle u Stari tabor - da
prime istu zakletvu. Vrati se odgovor da oni ne slu-
šaju savjete ni izdajice ni neprijatelja: njima je
vladar Vitelije, i za njega će saĉuvati vjeru i oruţje
sve do zad-njega daha. Stoga neka odmetnik
Batavac ne izigrava vrhovnog suca u rimskim
odnošajima, već neka bude spreman na zasluţene
kazne za zlodjelo. Ĉim to bi dojav-Ijeno Civilu,
uspaljen srdţbom on ĉitavo pleme Batavaca
povuĉe na oruţje. Pridruţe im se Brukteri i
Tenkteri, a i Germanija je preko glasnika pozvana
na pljacku i slavu.
22. Protiv ovakvih prijetnji iznenadna rata legati
legija Munije Luperko i Numizije Ruf pojaĉavahu
nasip i bedeme. Srušena su zdanja nedaleko tabora,
za duga mira podignuta poput municipija, da ne
budu na korist nepri-jateljima. No malo se vodila
briga da se u tabor dovezu zalihe. Prepustili su ih
da budu razgrabljene. Tako je u malo dana u
neredu potrošeno ono što je moglo zadugo
155
suffecissent. Civilis medium agmen cum robore
Bata-vorum obtinens utramque Rheni ripam, quo
truculentior visu foret, Germanorum catervis
complet, adsultante per campos equite; simul naves
in adversum amnem ageban-tur. Hinc veteranarum
cohortium signa, inde depromptae silvis lucisve
ferarum imagines, ut cuique genti inire proe-lium
mos est, mixta belli civilis externique facie
obstupe-fecerant obsessos. Et spem obpugnantium
augebat ampli-tudo valli, quod duabus legionibus
situm vix V milia armatorum [Romanorum]
tuebantur: sed lixarum multi-tudo turbata pace illuc
congregata et bello ministra aderat.
23. Pars castrorum in collem leniter exsurgens,
pars aequo adibatur. Quippe illis hibernis obsideri
premique Germanias Augustus crediderat, neque
umquam id malorum, ut obpugnatum ultro legiones
nostras venirent;
inde non loco neque munimentis labor additus: vis
et arma satis placebant. Batavi Transrhenanique,
quo dis-creta virtus manifestius spectaretur, sibi
quaeque gens consistunt, eminus lacessentes. Post
ubi pleraque telorum turribus pinnisque moenium
inrita haerebant et desuper saxis volnerabantur,
clamore atque impetu invasere vallum, adpositis
plerique scalis, alii per testudinem suorum;
scandebantque iam quidam, cum gladiis et
armorum incussu praecipitati sudibus et pilis
obruuntur, praeferoces initio et rebus secundis
nimii. Sed tum prae-dae cupidine adversa quoque
tolerabant; machinas etiam, insolitum sibi, ausi.
Nec ulla ipsis sollertia: perfugae cap-tivique
docebant struere materias in modum pontis, mox
subiectis rotis propellere, ut alii superstantes
tamquam ex aggere proeliarentur, pars intus occulti
muros subruerent. Sed excussa ballistis saxa
stravere informe opus. Et crates vineasque
parantibus adactae tormentis ardentes hastae,
ultroque ipsi obpugnatores ignibus petebantur,
donec desperata vi verterent consilium ad moras,
haud ignari paucorum dierum inesse alimenta et
multum imbellis tur-bae; simul ex inopia proditio
et fluxa servitiorum fides ac fortuita belli
sperabantur.
dotjecati protiv nevolja. Upravljajući srednjom
ĉetom s jezgrom Batavaca, Civil jednu i drugu
obalu Rajne ispuni ĉoporima Germana da bude što
strašniji na pogled, dok su konjanici navaljivali
preko polja. Istovremeno su bro-dovi tjerani
uzvodno. Ovdje bojni znakovi veteranskih
kohorata, ondje slike zvjeradi iznesene iz šuma i
gajeva, kako je već kojem plemenu bio obiĉaj
ulaziti u bitku - uz pomiješani oblik graĊanskog i
izvanjskog rata - zapanjile su opsjednute. Nadu
napadaĉa snaţila je visina nasipa koji je stajao pred
dvjema legijama, a branilo ga je jedva pet tisuća
[rimskih] oruţanika. No tu je bilo mnoštvo
peĉenjara, koje se onamo skupilo kad je narušen
mir, a bilo je sposobno za rat.
23. Jedan se dio tabora blago uzdizao u obronak,
dru-gom se pristupalo preko ravnice. August je,
dakako, vje-rovao da se tim zimovnikon-i
Germanije mogu drţati pod opsadom i pritiskom, i
nikad ne bijaše takvih nevolja da bi dapaĉe došlo i
do napada na naše legije. Stoga i nije ni u zemljište
ni u utvrĊenja uloţen napor: snaga i oruţje
smatrahu se dovoljnim. Batavci i Prekorajnci
postavc se po plemenima svaki za se da bi se
pojedinaĉno junaštvo što jasnije uoĉilo. Zatim,
kako je većina strijela jalovo zapinjala o kule i
kruništa, a odozgo bijahu ranjavani kamenjem,
navališe uz bojni pokliĉ na nasip; većina ih prisloni
Ijestve, drugi se podigoše na »kornjaĉu« svojih
suboraca, i već se neki penjahu uvis, kad li ih
branioci neobuzdane u poĉetku i uzoholjene
uspjehom, strmoglave udarcima maĉeva i štitova i
zaspu kolcima i strijelama. Ali tada, u pohlepi za
plijenom, podnošahu i neuspjeh. Smjelo se latiše i
strojeva, stvari neuobiĉajene za njih, no u tome
nisu imali nikakve vještine; prebjezi i zarobljenici
pouĉavahu ih kako da slaţu drvenu graĊu u obliku
mosta, zatim, podmetnuvši kotaĉe, kako da je
pokrenu da se jedni, stojeći iznad, mogu boriti kao
s nasipa, a drugi, sakriveni unutra, da mogu
potkapati zidove. No kamenje izbaĉeno s balista
uništi bezobliĉno zdanje, a na one koji su spremali
pletere i zaštitne krovove baĉene su s hitala goruće
motke; dapaĉe, i sami su napadaĉi bili napadani
ognjem, dok ih ne napusti snaga, te se odluĉiše na
ĉekanje, znajući dobro da je u taboru hrane za malo
dana, a mnogo Ijudstva nesposobna za rat.
Oĉekivala se ujedno i izdaja zbog nestašice i
vjerolomnost roblja, a polagane su nade i u ratne
sluĉajnosti.
156
 24. Flaccus interim cognito castrorum obsidio et
missis per Gallias qui auxilia concirent, lectos (e)
legionibus Dillio Voculae duoetvicensimae
legionis legato tradit, ut quam maximis per ripam
itineribus celeraret, ipse navi-bus, invalidus
corpore, invisus militibus. Neque enim ambigue
fremebant: emissas a Mogontiaco Batavorum
cohortes, dissimulatos Civilis conatus, adsciri in
societa-tem Germanos. Non Primi Antonii neque
Muciani ope Vespasianum magis adolevisse.
Aperta odia armaque palam depelli: fraudem et
dolum obscura eoque inevitabi-lia. Civilem stare
contra, struere aciem: Hordeonium e cubiculo et
lectulo iubere quidquid hosti conducat. Tot armatas
fortissimorum virorum manus unius senis valetu-
dine regi: quin potius interfecto proditore fortunam
virtu-temque suam malo omine exsolverent. His
inter se voci-bus instinctos flammavere insuper
adlatae a Vespasiano litterae, quas Flaccus, quia
occultari nequibant, pro con-tione recitavit
vinctosque qui attulerant ad Vitellium misit.
25. Sic mitigatis animis Bonnam, hiberna primae
legio-nis, ventum. Infensior illic miles culpam
cladis in Hordeo-nium vertebat: eius iussu
derectam adversus Batavos aciem, tamquam a
Mogontiaco legiones sequerentur; eius-dem
proditione caesos, nullis supervenientibus auxiliis:
ignota haec ceteris exercitibus neque imperatori
suo nun-tiari, cum adcursu tot provinciarum
exstingui repens per-fidia potuerit. Hordeonius
exemplaria omnium litterarum, quibus per Gallias
Britanniamque et Hispanias auxilia orabat,
exercitui recitavit instituitque pessimum facinus, ut
epistulae aquiliferis legionum traderentur, a quis
ante militi quam ducibus legebantur. Tum e
seditiosis unum vinciri iubet, magis usurpandi
iuris, quam quia unius culpa foret. Motusque
Bonna exercitus in coloniam Agrippinen-sem,
adfluentibus aimliis Gallorum, qui primo rem
Romanam enixe iuvabant: mox valescentibus
Germanis pleraeque civitates adversum nos arma
sumpsere spe libertatis et, si exuissent servitium,
cupidine imperitandi. Gliscebat iracundia
legionum, nec terrorem unius militis vincula
indiderant; qum idem ille arguebat ultro conscien-
24. Saznavši u meduvremenu za opsadu tabora i
upu-tivši poslanike po Galijama da sazovu
pomoćne ĉete, Flak preda izabranike iz legija
Diliju Vokuli, legatu dvadeset-druge legije, da se
poţuri obalom u što brţem maršu; on se sam
odveze laĊama, tjelesno slab i omraţen od voj-
nika. Nedvojbeno su naime iskazivali svoje
nezado-voljstvo što su iz Mogoncijaka puštene
kohorte Batavaca, što se ne haje za Civilove
pokušaje, što se u savezništvo primaju Germani:
»Nije Vespazijan ojaĉao više ni uz pomoć Prima
Antonija ni uz pomoć Mucijana. Na otvo-rene se
mrţnje i oruţje javno odvraća; prijevara je i
lukavstvo nešto skrovito i stoga im je nemoguće
umaći. Civil se opire, vrsta bojni red, Hordeonije iz
spavaonice i s leţaljeke nalaţe ono što koristi
neprijatelju: tolikim naoruţanim rukama
najhrabrijih muţeva upravlja bolest jednog starca.
Što radije ubivši izdajicu ne oslobode svoju
sudbinu i hrabrost od zla znamenja?« Podraţene
ovakvim naizmjeniĉnim rijeĉima raspalila su ih
povrh toga i pisma donijeta od Vespazijana, koja je
Flak, budući da se nisu mogla kriti, proĉitao pred
skupštinom vojnika, a one koji su ih donijeli poslao
vezane k Viteliju.
25. Pošto su se duhovi tako smirili, stigli su u
Bonu, zimovnik prve legije. Tamošnji su vojnici
još ogorĉenije krivnju za poraz svaljivali na
Hordeonija: »Po njegovoj je naredbi upućena ĉeta
protiv Batavaca pod pretpostavkom da ih slijede
legije iz Mogoncijaka. Zbog njegove su izdaje
pobijeni, a da im nisu pristigle nikakve pomoćne
ĉete. Ovo je nepoznato ostalim vojskama, a nije
doja-vljeno ni njihovu vrhovnom zapovjedniku,
mada se nena-dana nevjera mogla zatrti brzom
pomoći tolikih provin-cija.« Hordeonije je
primjerke svih pisama kojima je molio za pomoćne
ĉete po Galijama, Britaniji i Hispani-jama proĉitao
vojsci i uveo vrlo loš postupak da se pisma predaju
orlonošama legija, a oni su ih ĉitali prije vojniku
negoli vojskovoĊama. Tada zapovjedi da jednoga
od bun-tovnika bace u okove, više da dokaţe svoju
moć, nego što bi to bila krivnja jednoga. 1 vojska
krene iz Bone u Agri-pinsku Koloniju, dok su
pritjecale pomoćne ĉete Gala koji su u poĉetku
revno pomagali rimsku vlast. Kad su potom stali
jacati Germani, većina je gradova pograbila oruţje
protiv nas, u nadi za slobodom i, kad bi se rijesili
podloţnosti, u ţelji za gospodstvom. Rasla je
naprţitost legija, a okovi jednoga vojnika nisu
ulijevali straha.
157
tiam ducis, tamquam nuntius inter Civilem
Flaccumque falso crimine testis veri opprimeretur.
Conscendit tribunal Vocula mira constantia
prensumque militem ac vociferan-tem duci ad
supplicium iussit, et dum mali pavent, opti-mus
quisque iussis paruere. Exim consensu ducem
Vocu-lam poscentibus Flaccus summam rerum ei
permisit.
26. Sed discordes animos multa efferabant: inopia
sti-pendii frumentique et simul dilectum tributaque
Galliae aspernantes, Rhenus incognita illi caelo
siccitate vix navium patiens, arti commeatus,
dispositae per omnem ripam stationes, quae
Germanos vado arcerent, eadem-que de causa
minus frugum et plures qui consumerent. Apud
imperitos prodigii loco accipiebatur ipsa aquarum
penuria, tamquam nos amnes quoque et vetera
imperii munimenta desererent: quod in pace fors
seu natura, tunc fatum et ira dei vocabatur.
Ingressis Novaesium XVI legio coniungitur.
Additus Voculae in partem curarum Herennius
Gallus legatus; nec ausi ad hostem pergere #*(loco
Gelduba nomen est) castra fecere. Ibi struenda acie,
muniendo vallandoque et ceteris belli meditamentis
militem firmabant. Utque praeda ad virtutem
accenderetur, in proximos Cuger-norum pagos, qui
societatem Civilis acceperant, ductus Voculae
exercitus; pars cum Herennio Gallo permansit.
27. Forte naven haud procul castris, frumento
gravem, cum per vada haesisset, Germani in suam
ripam trahe-bant. Non tulit Gallus misitque
subsidio cohortem: auctus et Germanorum
numerus, paulatimque adgregantibus se auxiliis
acie certatum. Germani multa cum strage
nostrorum navem abripiunt. Victi, quod tum in
morem verterat, non suam ignaviam, sed perfidiam
legati cul-pabant. Protractum e tentorio, scissa
veste, verberato cor-pore, quo pretio, quibus
consciis prodidisset exercitum, dicere iubent. Redit
in Hordeonium invidia: illum aucto-rem sceleris,
hunc ministrum vocant, donec exitium minit-
antibus extemtus proditionem et ipse Hordeonio
obiecit;
vinctusque adventu demum Voculae exsolvitur. Is
postera
Dapaĉe, taj je isti vojnik dokazivao sukrivnju
vojskovode objašnjavajući da je bio glasnik izmeĊu
Civila i Flaka i da ga ovaj ţeli ušutkati laţnom
optuţbom kao svjedoka istine. Tada se sa
zacudnom smjelošću na tribunal pope Vokula i
zapovjedi da smaknu vojnika koji je bio uhvaćen i
koji je zazivao vojskovoĊu. 1 dok su se zli plašili,
oni najbolji pokoriše se zapovijedima. Zatim,
budući da su jednodušno traţili Vokulu za
vojskovoĊu, Flak vrhovno vodstvo prepusti njemu.
26. Mnogo je štošta Ijutilo buntovne duhove:
oskudica vojniĉke plaće i ţita, Galije koje su
odbijale novaĉenje i poreze, Rajna koja je zbog
suše, neviĊene za ono pod-neblje, bila jedva
plovna, ograniĉene pošiljke hrane, po svoj obali
razmještene vojniĉke posade - da Germane
odbijaju od pliĉina; s istog uzroka manje plodina, a
više onih koji bi ih trošili. Kod neobrazovanih kao
kobno zna-menje uzimala se i sama oskudica voda,
kao da su nas i rijeke - ti stari braniĉi Carstva -
ostavile na cjedilu: što se u miru nazivalo
sluĉajnošću ili prirodnom pojavom, tada se
nazivalo udesom i srdţbom boţjom. Kad su stupili
u Novezij, pridruţi im se šesnaesta legija. Vokuli je
pri-dodan legat Herenije Galo, da s njim dijeli
sluţbu. Nisu se usudili krenuti na neprijatelja {**»)
(mjestu je ime Gelduba) podigoše tabor. Tu su
jaĉali vojnike vrstanjem bojnog reda, utvrĊivanjem
i pravljenjem nasipa, i ostalim vojniĉkim
vjeţbama. A da se pljaĉkom raspali na hra-brost,
vojska je odvedena Vokuli u susjedna sela Kuger-
njana, koji su bili primili savezništvo s Civilom;
dio ostade s Herenijem Galom.
27. Sluĉajno se nedaleko tabora nasukala na
pliĉinama lada krcata ţitom. Germani su je
pokušavali odvući na svoju obalu. Ne dopusti to
Gal, te pošalje kohortu u pomoć. Poveća se broj
Germana i malo-pomalo, kako su se skupljale
pomoćne ĉete, nasta pravi vojni sukob. Ger-mani
uz veliki pokolj naših ugrabiše laĊu. PobrjeĊeni su
- što je tada prešlo u obiĉaj - krivili ne svoju
mlitavost nego izdaju legata. Izvukoše ga iz šatora,
strgoše mu odjeću, išibaše ga i zapovjediše da kaţe
uz koju je nagradu i s kojim sukrivcima izdao
vojsku. Povrati se mrţnja prema Hordeoniju: njega
su zvali zaĉetnikom zlo-ĉinstva, ovoga
pomagaĉem, dok nije, zaplašen njihovim
prijetnjama smrću, i sam izdaju predbacio
Hordeoniju. Okova se napokon oslobodi dolaskom
Vokule. On
158
die auctores seditionis morte adfecit: tanta illi
exercitui diversitas inerat licentiae patientiaeque.
Haud dubie gre-garius miles Vitellio fidus,
splendidissimus quisque in Vespasianum proni:
inde scelerum ac suppliciorum vices et mixtus
obsequio furor, ut contineri non possent qui puniri
poterant.
28. At Civilem immensis auctibus universa
Germania extollebat, societate nobilissimis
obsidum firmata. Ille, ut cuique proximum, vastari
Ubios Trevirosque, et aliam manum Mosam
amnem transire iubet, ut Menapios et Morinos et
extrema Galliarum quateret. Actae utrobique
praedae, infestius in Ubiis, quod gens Germanicae
origi-nis eiurata patria Romanorum (in) nomen
Agrippinenses vocarentur. Caesae cohortes eorum
in vico Marcoduro incuriosius agentes, quia procul
ripa aberant. Nec quie-vere Ubii, quo minus
praedas e Germania peterent, primo impune, dein
circumventi sunt, per omne id bellum meliore usi
fide quam fortuna. Contusis Ubiis gravior et
successu rerum ferocior Civilis obsidium iegionum
urge-bat, intentis custodiis, ne quis occultus
nuntius venientis auxilii penetraret. Machinas
molemque operum Batavis delegat: Transrhenanos
proelium poscentis ad scindendum vallum ire
detrusosque redintegrare certamen iubet, supe-rante
multitudine et facili damno.
29. Nec finem labori nox attulit: congestis circum
lignis accensisque, simul epulantes, ut quisque vino
incaluerat, ad pugnam temeritate inani ferebantur.
Quippe ipsorum tela per tenebras vana: Romani
conspicuam barbarorum acciem, et si quis audacia
aut insignibus fulgens, ad ictum destinabant.
Intellectum id Civili et restincto igne misceri
cuncta tenebris et armis iubet. Tum vero strepitus
dissoni, casus incerti, neque feriendi neque
declinandi providen-tia: unde clamor acciderat,
circumagere corpora, tendere artus; nihil prodesse
virtus, fors cuncta turbare et igna-vorum saepe telis
fortissimi cadere. Apud Germanos inconsulta ira:
Romanus miles periculorum gnarus ferra-tas sudes,
gravia saxa non forte iaciebat. Ubi sonus
sutradan kolovoĊe pobune kazni smrću. Toliko je u
toj vojsci bilo krajnosti u ponašanju: neposlušnosti
i pokor-nosti. Bez sumnje prosti je vojnik bio odan
Viteliju, oni najugledniji naginjali su Vespazijanu;
odatle naizmjence:
zloĉinstva i ponizne molitve, zbrka pokornosti i
bijesa, te se nisu mogli zauzdati oni koji su se
mogli kazniti.
28. A Civila je ĉitava Germanija uzdizala zbog
neiz-mjerna napretka, pošto je uĉvrstila
savezništvo najpleme-nitijim taocima. On
zapovjedi da, kako je kome najbliţe, opustoše
ubijsku i treversku zemlju, a druga ĉeta da pri-jede
preko rijeke Moze kako bi udarila na Menapljane i
Morinjane i krajnje dijelove Galije. Pljaĉkalo se na
jed-noj i na drugoj strani, nesmiljenije u ubijskom
kraju, jer se to pleme, germanskog porijekla,
odreklo domovine i prozvalo rimskim imenom -
Agripincima. Sasjeĉene su njihove kohorte koje su
u selu Markoduru provodile dane odveć bezbriţno
jer su bile daleko od obale. Nisu mirovali ni Ubijci,
već su odnosili plijen iz Germanije, u poĉetku
nekaţnjeno, potom bijahu stjerani u škripac,
imajući za ĉitava tog rata više koristi od vjernosti
negoli od sreće. Postavši nakon poraza Ubijaca još
snaţniji i zbog uspjeha još drzovitiji, Civil se
ţustro baci na opsjedanje legija, pojaĉavši straţe da
se ne bi kakav glasnik nadolazeće pomoći probio
unutra. Strojeve i graĊu povjeri Batav-cima,
Prekorajnce, koji su traţili bitku, pošalje da idu
razarati nasip i, pošto su bili potisnuti, naredi im da
obnove bitku, budući da su bili daleko brojniji, a
pretr-pjeli su samo neznatan gubitak.
29. Ni noć ne donese kraja ratnom naporu:
zgrnuvši uokolo drva i upalivši ih, gostili su se na
okupu i, kako se koji zaţario vinom, tako ga je
tašta lakomislenost nosila u bitku. Jer, njihova su
koplja, odapeta u tminu, ostajala jalova. Rimljani
su uoĉljivu barbarsku bojnu vrstu i onoga koji se
isticao odvaţnošću ili uresom na oruţju, uzimali na
udarac. Razabra to Civil i, utmuvši oganj,
zapovjedi da se sve zastre mrakom i ispuni zveke-
tom oruţja. A tada: neskladni zvukovi, slijepi
sluĉajevi, nemogućnost da se predvidi udarac i da
mu se ukloni. Onamo odakle je dopirala buka
okretali su tjelesa, pruţali udove. Ništa nije
koristila hrabrost, sluĉaj je sve remetio i najhrabriji
su padali od strijela strašljivaca. Kod Ger-mana
slijepa strast. Rimski vojnik, upućen u opasnosti,
nije naslijepo bacao kolce proviĊene ţeljezom i
teško
159
motientium aut adpositae scalae hostem in manus
dede-rant, propellere umbone, pilo sequi, multos in
moenia egressos pugionibus fodere. Sic exhausta
nocte novam aciem dies aperuit.
30. Eduxerant Batavi turrim duplici tabulato,
quam praetoriae portae (is aequissimus locus)
propinquantem promoti contra validi asseres et
incussae trabes perfregere multa superstantium
pernicie, pugnatumque in perculsos subita et
prospera eruptione; simul a legionariis peritia et
arte praestantibus plura struebantur. Praecipuum
pavo-rem intulit suspensum et rmtans
machinamentum, quo repente demisso praeter
suonim ora singuli pluresve hostium sublime rapti
verso pondere intra castra effun-debantur. Civilis
omissa obpugnandi spe rursus per otium adsidebat,
nuntiis et promissis fidem legionum convellens.
31. Haec m Germania ante Cremonense proelium
gesta, cuius eventum litterae Primi Antonii
docuere, addito Caecinae edicto; et praefectus
cohortis e victis, Alpinius Montanus, fortunam
partium praesens fatebatur. Diversi hinc motus
animorum: aimlia e Gallia, quis nec amor neque
odium in partes, militia sine adfectu, hortan-tibus
praefectis statim a Vitellio desciscunt: vetus miles
cunctabatur. Sed adigente Hordeonio Flacco,
instantibus tribunis, dixit sacramentum, non voltu
neque animo satis adfirmans, et cum cetera iuris
iurandi verba conciperent, Vespasiani nomen
haesitantes aut levi murmure et ple-rumque silentio
transmittebant.
32. Lectae deinde pro contione epistulae Antonii
ad Civilem suspiciones militum inritavere,
tamquam ad socium partium scriptae et de
Germanico exercitu hosti-liter. Mox adlatis
Geldubam in castra nuntiis eadem dicta factaque, et
missus cum mandatis Montanus ad Civilem, ut
absisteret bello neve extema armis falsis velaret: si
Vespasianum iuvare adgressus foret, satis factum
coeptis. Ad ea Civilis primo callide: post ubi videt
Montanum
kamenje; ĉim bi zvuk teškog posla ili prislanjanje
Ijestava bacilo neprijatelja u ruke, obarali bi ga
štitom i udarali kopljem. Mnoge koji su se popeli
na bedeme probadali su bodeţima. Tako su proveli
noć, a novu je bitku obasjao dan.
30. Batavci su podigli pomoćan toranj na dva poda
i primicali ga pretorijskim vratima (to je mjesto
bilo najravnije), no branitelji ispruţiše ĉvrste motke
i slomiše ga udarcima greda, uz velik pomor onih
koji stajahu na njemu, a na preplašene izvršen je
iznenadan i uspješan napad. Istovremeno su i
legionari, prednjaĉeći iskustvom i vještinom,
gradili jos više naprava. Osobitu je stravu nanio
stroj u obliku derma, kojim su, naglo ga spustivši,
zahvatali pojedince ili veći broj neprijatelja pred
oĉima njihovih suboraca, a onda ih, opteretivši
suprotan kraj, podizali u zrak i prosipali unutar
tabora. Kad se nada u osvojenje izjalovila, Civil
nastavi mirno taborovati, podri-vajući vjernost
legija glasnicima i obećanjima.
31. Ovo se zbivalo u Germaniji prije kremonske
bitke, o ishodu koje izvijestiše pisma Prima
Antonija s dodat-kom Cecinina oglasa, a prefekt
kohorte iz redova poraţe-nih Alpinije Montan
oĉitova im sudbinu stranke i usmeno. To je
izazvalo razliĉita raspoloţenja: pomoćne se ĉete iz
Galije - koje ne osjećahu ni Ijubavi ni mrţnje
prema stranci već samo vojniĉku duţnost - bez
strasti, na poticanje prefekata, smjesta odmetnu od
Vitelija; stari je vojnik oklijevao, ali na tjeranje
Hordeonija Flaka i nava-Ijivanje tribuna izreĉe
prisegu, ne potvrĊujući je medutim pravo ni
izrazom lica ni ĉuvstvom, i kad su izgovarali ostale
rijeĉi zakletve preko Vespazijanova su imena pre-
lazili uz zastajanje ili tiho mrmljanje, a ponajviše
ga mimoilazili šutnjom.
32. Antonijeva pisma Civilu, proĉitana nakon toga
pred vojniĉkom skupštinom, pobudila su sumnje
vojnika, jer su se doimala kao da su napisana
savezniku stranke i s neprijateljskim pobudama
prema germanskoj vojsci. Uskoro su vijesti
pristigle u Geldubu, u tabor, i isto je bilo reĉeno i
uĉinjeno, a k Civilu je poslan Montan s nalo-
zima'da odustane od rata i da neprijateljske namjere
ne prikriva neiskrenim ratovanjem: ako se već
prihvatio da pomogne Vespazijana, dovoljno je
uĉinjeno poĉetnim uspjesima. Na ovo Civil uzvrati
u poĉetku lukavo, no nakon toga, ĉim vidje da je
Montan vrlo ţestoke ćudi i
160
praeferocem ingenio paratumque in res novas,
orsus a questu periculisque, quae per quinque et
viginti annos in castris Romanis exhausisset,
'Egregium' inquit 'pretium laborum recepi, necem
fratris et vincula mea et saevissi-mas huius
exercitus voces, quibus ad supplicium petitus iure
gentium poenas reposco. Vos autem Treveri
ceterae-que servientium animae, quod praemium
effusi totiens sanguinis exspectatis nisi ingratam
militiam, immortalia tributa, virgas, secures et
dominorum ingenia? En ego praefectus unius
cohortis et Cannenefates Batavique, exigua
Galliarum portio, vana illa castrorum spatia exci-
dimus vel saepta ferro fameque premimus. Denique
ausos aut libertas sequetur aut victi idem erimus.'
Sic accensum, sed molliora referre iussum dimittit:
ille ut inritus legatio-nis redit, cetera dissimulans,
quae mox erupere.
33. Civilis parte copiarum retenta veteranas
cohortes et quod e Germanis maxime promptum
adversus Voculam exercitumque eius mittit, lulio
Maximo et Claudio Vic-tore, sororis suae fitio,
ducibus. Rapiunt in transitu hiberna alae Asciburgii
sita; adeoque improvisi castra involavere, ut non
adloqui, non pandere aciem Vocula potuerit. Id
solum ut in tumultu monuit, subsignano milite
media firmare; auxilia passim circumfusa sunt.
Eques pro-rupit exceptusque compositis hostium
ordinibus terga in suos vertit. Caedes inde, non
proelium. Et Nerviorum cohortes, metu seu
perfidia, latera nostrorum nudavere:
sic ad legiones perventum. Quae amissis signis
intra vallum sternebantur, cum repente novo
auxilio fortuna pugnae mutatur. Vasconum lectae a
Galba cohortes ac tum accitae, dum castris
propinquant, audito proeliantium clamore intentos
hostis a tergo invadunt latioremque quam pro
numero terrorem faciunt, aliis a Novaesio, aliis a
Mogontiaco universas copias advenisse
credentibus. Is error addit animos, et dum alienis
viribus confidunt, suas recepere. Fortissimus
quisque e Batavis, quantum pedi-tum erat,
funduntur; eques evasit cum signis captivisque,
quos prima acie corripuerant. Caesorum eo die in
partibus nostris maior numerus et imbellior, e
Germanis ipsa robora.
spreman na pobunu, poĉev s tuţnjavom o
opasnostima koje su pretrpjeli kroz dvadeset i pet
godina u rimskim taborima, »Izvanrednu«, reĉe,
»nagradu za napore pri-mih: bratovu smrt, svoje
okove i krvoloĉne rijeĉi ovdašnje vojske, kojima je
traţila moju glavu; stoga po meduna-rodnom pravu
traţim zadovoljštinu. Vi, pak, Treverci, i ostale
ropske duše, koju li nagradu za toliko puta proli-
venu krv oĉekujete osim omraţene vojniĉke sluţbe,
vjeĉ-nih poreza, šiba, sjekira i ćudi nasilnika? Gle,
ja, prefekt jedne kohorte, i Kanenefaćani i Batavci
- neznatan dio Galija - unistili smo one prazne
prostore tabora ili ih opkoljene pritišćemo maĉem i
glaĊu! Jednom rijeĉi: kad smo se već usudili, ili
ćemo se dokopati slobode ili ćemo kao pobijeĊeni
biti isto što smo i bili!« Raspalivši ga tako, otpusti
ga zapovjedivši mu medutim da prenese blaţi
odgovor. On se vrati kao da u poslanstvu ništa nije
oba-vio, tajeći ostalo što je uskoro izbilo na
vidjelo.
33. Zadrţavši dio ĉeta, Civil pošalje protiv
Vokule i njegove vojske veteranske kohorte i
najspremnije od Ger-mana, pod vodstvom Julija
Maksima i Klaudija Viktora, sina svoje sestre. Oni
u prijelazu naglo zauzmu zimovnik ale smješten u
Asciburgiju, i tako nenadano naletješe na tabor da
se Vokula nije mogao ni obratiti vojsci ni razviti
bojni red. Jedino na što ih je upozorio u strci bilo je
da odjelom priĉuve uĉvrste sredinu. Pomoćne su se
ĉete po-svuda rasule. Konjanici provale, ali
doĉekani dobro ure-Ċenim redovima neprijatelja
okrenuše leda; nasta pokolj, ne bitka. 1 kohorte
NervLjana, iz straha ili vjerolomstva, ogoliše
bokove naših. Tako je sav teret spao na legije koje
su, lišene bojnih znakova, uništavane unutar
nasipa, kad li se iznenada, zbog nove pomoći, ratna
sreća izmi-jeni: kohorte Vaskonaca, skupljene od
Galbe a tada poz-vane, dok su se primicale taboru,
ĉuvši viku borilaca, napadnu s leĊa zaokupljene
neprijatelje i nanesu im veći strah negoli se moglo
oĉekivati s obzirom na njihov broj, jer su jedni
mislili da su iz Novezija, drugi iz Mogonci-jaka,
došle sve ĉete. Ta im zabluda uveća srĉanost i, dok
su se oslanjali na tude snage, svoje su povraćali.
Naj-hrabriji od Batavaca - sve pjesaštvo - postrada
u sjeĉi. Konjanici umakoše sa zastavama i
zarobljenicima koje pohvataše u prvoj bici. Toga je
dana na našoj strani bio veći broj poginulih, ali
uglavnom onih za rat nesposobni-jih; od Germana
strada sama jezgra.
161
 34. Dux uterque pari culpa meritus adversa
prosperis defuere. Nam Civilis, si maioribus copiis
instruxisset aciem, circumiri a tam paucis
cohortibus nequisset castra-que perrupta excidisset:
Vocula nec adventum hostium exploravit, eoque
simul egressus victusque; dein victoriae parum
confisus tritis frustra diebus castra in hostem
movit, quem si statim impellere cursumque rerum
sequi maturasset, solvere obsidium legionum
eodem impetu potuit. Temptaverat interim Civilis
obsessorum animos, tamquam perditae apud
Romanos res et suis victoria pro-venisset:
circumferebantur signa vexillaque, ostentati etiam
captivi. Ex quibus unus egregium facinus ausus
clara voce gesta patefecit, confossus illic(o) a
Germanis:
unde maior indici fides; simul vastatione
incendiisque fla-grantium villarum venire victorem
exercitum intellegeba-tur. In conspectu castrorum
constitui signa fossamque et vallum circumdari
Vocula iubet: depositis impedimentis sarcinisque
expediti certarent. Hinc in ducem clamor pugnam
poscentium; et minari adsueverant. Ne tempore
quidem ad ordinandam aciem capto incompositi
fessique proelium sumpsere; nam Civilis aderat,
non minus vitiis hostium quam virtute suorum
fretus. Varia apud Roma-nos fortuna et
seditiosissimus quisque ignavus: quidam recentis
victoriae memores retinere locum, ferire hostem,
seque et proximos hortari et redintegrata acie
manus ad obsessos tendere, ne tempori deessent.
Illi cuncta e muris cernentes omnibus portis
prorumpunt. Ac forte Civilis lapsu equi prostratus,
credita per utrumque exercitum fama volneratum
aut interfectum, immane quantum suis pavoris et
hostibus alacritatis indidit: sed Vocula omissis
fugientium tergis vallum turrisque castrorum
augebat, tarnquam rursus obsidium immineret,
corrupta totiens vic-toria non falso suspectus
bellum malle.
i hajući za nepri-jatelja u bijegu, dizaše bedem i
35. Nihil aeque exercitus nostros quam egestas
copiarum fatigabat. Iriij-sdimenta legionum cum
imbelli turba Novaesium mis'sa, ut inde terrestri
itinere frumen-tum adveherent; nam tlumine hostes
potiebantur. Primum
34. Obojica su vojskovoĊa zbog iste krivnje
zasluţili nesreću, a nisu se znali okoristiti srećom.
Da je naime Civil brojnijiiri ĉetama postavio bojni
red, ne bi mogao biti opkoljen od tako malobrojnih
kohorata i prodro bi u tabor i uništio ga. Vokula
nije cak ni uhodio dolazak neprijatelja i zbog toga
je, ĉim je izašao, bio pobijeden. Potom: malo se
uzdajući u pobjedu i uludo gubeći dane, pomak'ao
je tabor bliţe neprijatelju, a da ga je odmah napao i
pospješio tok dogaĊaja, mogao je jednim udar-cem
osloboditi legije opsade. Civil je meĊutim
pokušavao pridobiti opsjednute tvrdeći da je
rimska vlast propala i da i njima pobjeda ide na
ruku. Nošeni su uokolo bojni znakovi i zastave,
pokazivani i zarobljenici. Od njih se jedan usudi na
izvanredan pothvat i jasnim glasom otkrije što se
dogodilo: Germani ga ubiše na mjestu, stoga je
izdajici poklonjena to veća vjera. Istovremeno,
razabiralo se po uništavanju i poţarima seljaĉkih
imanja da dolazi pobjedniĉka vojska. Vokula
zapovjedi da se pobodu bojni znakovi pred
taborom i da se izgradi jarak i nasip, kako bi se
mogli boriti lako naoruţani, odloţivši prtljagu i
teret. Nato oni koji su traţili bitku digoše galamu
na voj-skovoĊu; bili su se nauĉili i prijetiti. Ne
uzevši vremena ĉak ni za vrstanje bojnog reda,
neuredeni i izmoreni pri-hvatiše bitku. Civil je
naime bio već tu, uzdajući se isto toliko u greške
neprijatelja koliko i u hrabrost svojih. Razliĉita je
bila sreća kod Rimljana, a oni najbuntovniji bili su
kukavice. Neki su, sjećajući se nedavne pobjede,
drţali mjesto, sjekli neprijatelja, hrabrili i sebe i
suborce i, ponovo uspostavivši bojni red, pruţali
ruke k opsjednu-tima da ne propuste priliku.
Promatrajući sve sa zidina, oni provališe na sva
vrata. Civil se sluĉajnim padom svog konja našao
na zemlji, i u jednoj i drugoj vojsci povjero-valo se
glasu da je ranjen ili ubijen. Bilo je upravo ne-
vjerojatno koliko je straha to zadalo njegovima, a
koliko vatrenosti neprijateljima. No Vokula, ne
tornjeve tabora kao da iznova prijeti opsada.
Sumnjalo se - ne bez razloga, budući da je toliko
puta osujetio konaĉnu pobjedu - da ţeli da ostane
ratno stanje.
35. Ništa nije naše vojske muĉilo tako kao
oskudica ratnih zaliha. Vojna prtljaga legija
poslana je u Novezij s cetom nesposobnom za rat
da odande kopnenim putom dovoze ţito. Rijeke su
se naime dokopali neprijatelji.
162
agmen securum incessit, nondum satis firmo
Civile. Qui ubi rursum missos Novaesium
frumentatores datasque in praesidium cohortes
velut multa pace ingredi accepit, rarum apud signa
militem, arma in vehiculis, cunctos licentia vagos,
compositus invadit, praemissis qui pontes et
viarum angusta insiderent. Pugnatum longo agmine
et incerto Marte, donec proelium nox dirimeret.
Cohortes Geldubam perrexere, manentibus, ut
fuerant, castris, quae relictorum illic militum
praesidio tenebantur. Non erat dubium, quantum in
regressu discriminis adeundum foret
frumentatoribus onustis perculsisque. Addit exerci-
tui suo Vocula mille delectos e quinta et quinta
decima legionibus apud Vetera obsessis,
indomitum militem et ducibus infensum. Plures
quam iussum erat profecti palam in agmine
fremebant non se ultra famem, insidias lega-torum
toleraturos: at qui remanserant, desertos se abducta
parte legionum querebantur. Duplex hinc seditio,
aliis revocantibus Voculam, aliis redire in castra
abnuenti-bus.
36. Interim Civilis Vetera circumsedit: Vocula
Geldu-bam atque inde Novaesium concessit.
[Civilis capit Geldu-bam;] mox haud procul
Novaesio equestri proelio pro-spere certavit. Sed
miles secundis adversisque perinde in exitium
ducum accendebatur; et adventu quintanorum
quintadecimanorumque auctae legiones donativum
ex-poscunt, cbmperto pecuniam a Vitellio missam.
Nec diu cunctatus Hordeonius nomine Vespasiani
dedit, idque praecipuum fuit seditionis alimentum.
Effusi in luxum et epulas et nocturnos coetus
veterem in Hordeonium iram renovant, nec ullo
legatorum,tribunorumve obsistere auso (quippe
omnem pudorem nox ademerat) protractum e cubili
interficiunt. Eadem m Voculam parabantur, nisi
servili habitu per tenebras ignoratus evasisset.
37. Ubi sedato impetu metus rediit, centuriones
cum epistulis ad civitates Galliarum misere, auxilia
ac stipendia oraturos: ipsi, ut est volgus sine rectore
praeceps pavidum socors, adventante Civile raptis
temere armis ac statim omissis, in fugam vertuntur.
Res adversae discordiam
Prva povorka poĊe nesmetano, jer Civil još nije bio
dovoljno jak. Ĉim je pak doznao da su u Novezij
ponovo poslani nabavljaĉi ţita i da se kohorte koje
su im dane za zaštitu kreću kao za dugotrajna mira,
napadne u pravil-nom poretku na malobrojne
vojnike kod bojnih znakova, na oruţje u kolima, na
sve u samovolji raštrkane, poslavši neke naprijed
da zapreme mostove i uske putove. Borilo se u
razvuĉenoj povorci i s neizvjesnom bojnom
srećom, dok noć ne razvrţe bitku. Kohorte su
produţile u Gel-dubu, jer je tu opstojao tabor kako
je i bio, koji je drţala posada ondje ostavljenih
vojnika. Nije bilo sumnje u koliku bi se opasnost
trebalo upustiti na povratku, s nato-varenim i
zaplašenim nabavljaĉima hrane. Svojoj vojsci
Vokula doda tisuću izabranika iz pete i petnaeste
legije, koje su bile opsjednute kod Starog tabora -
nepokorene vojnike i ogorĉene na vojskovoĊe.
Krenulo ih je više negoli je bilo nareĊeno i
otvoreno su na maršu mrmljali da neće povrh gladi
trpjeti još i spletke legata. A oni koji su ostali tuţili
su se da su ostavljeni na cjedilu kad je odveden dio
legija. Odatle nasta dvostruka pobuna, jer su jedni
zvali Vokulu na povratak, drugi odbijali da se vrate
u tabor.
36. U meĊuvremenu je Civil opkolio Stari tabor.
Vokula se povuĉe u Geldubu, a odatle u Novezij.
[Civil zauzme Geldubu.] Potom se nedaleko
Novezija uspješno sukobi u konjaniĉkoj bici. No
vojnik se i u sreći i u ne-sreći jednako raspaljivao
traţeći propast vojskovoĊa, i dolaskom vojnika
pete i petnaeste, ojaĉane legije zatraţe nadarbinu,
saznavši da je Vitelije poslao novac. Ne okli-
jevajući dugo, Hordeonije im dade u ime
Vespazijana, a to je bila istom prava hrana pobuni.
Predavši se razuzda-nosti. gozbama i noćnim
roĉištima, obnove staru mrţirju prema Hordeoniju,
izvuku ga iz postelje i ubiju, a da se nitko od legata
ili tribuna ne usudi suprotstaviti (ta svaki je osjećaj
srama oduzela noć). Isto bi se bilo dogodilo i
Vokuli, da nije u robovskoj odjeći, po mraku,
neprepo-znat, pobjegao.
37. Ĉim se smirila Ijutitost i povratio strah,
pošalju cen-turione s pismima galskim općinama
da mole za pomoćne ĉete i novac za vojniĉke
plaće. Sami - kako je već svjetina bez upravljaĉa
brzopleta, prestrašena i mlitava - na dola-zak Civila
olako pograbe oruţje, ali ga se smjesta okane, te
okrenu u bijeg. Nesreća porodi razdor: vojnici iz
pre-
163
peperere, iis qui e superiore exercitu erant causam
suam dissociantibus; Vitellii tamen imagines in
castris et per proximas Belgarum civitates
repositae, cum iam Vitellius occidisset. Dein
mutati in paenitentiam primani quartani-que et
duoetvicensimani Voculam sequuntur, apud quem
resumpto Vespasiani sacramento ad liberandum
Mogon-tiaci obsidium ducebantur. Discesserant
obsessores, mix-tus ex Chattis Usipis Mattiacis
exercitus, satietate praedae nec incruentati, quia
dispersos et nescios miles noster invaserat. Quin et
loricam vallumque per fines suos Tre-veri struxere,
magnisque in vicem cladibus cum Germanis
certabant, donec egregia erga populum Romanum
merita mox rebelles foedarent.
38. Interea VESPASIANVS iterum ac TITVS
consula-tum absentes inierunt, maesta et multiplici
metu suspensa civitate, quae super instantia mala
falsos pavores indue-rat, descivisse Africam res
novas moliente L. Pisone. Is provinciae praeerat
nequaquam turbidus ingenio; sed quia naves
saevitia hiemis prohibebantur, volgus alimenta in
dies mercari solitum, cui una ex re publica annonae
cura, clausum litus, retineri commeatus, dum timet,
credebat, augentibus famam Vitellianis, qui
studium partium nondum posuerant, ne victoribus
quidem ingrato mmore, quorum cupiditates
externis quoque bellis inexplebiles nulla umquam
civilis victoria satiavit.
39-. Kalendis lanuariis in senatu, quem lulius
Frontinus praetor urbanus vocaverat, legatis
exercitibusque ac regi-bus laudes gratesque
decretae; Tettio luliano praetura, tamquam
transgredientem in partes Vespasiani legionem
deseruisset, ablata, ut in Plotium Grypum
transferretur;
Hormo dignitas equestris data. Et mox eiurante
Frontino Caesar Domitianus praeturam cepit. Eius
nomen epistulis edictisque praeponebatur, vis
penes Mucianum erat, nisi quod pleraque
Domitianus instigantibus amicis aut pro-pria
libidine audebat. Sed praecipuus Muciano metus e
Primo Antonio Varoque Arrio, quos recentes
clarosque rerum fama ac militum studiis etiam
populus fovebat, quia
Ċašnje vojske ne htjedoše imati ništa zajedniĉko s
ostalima. Vitelijeva su poprsja ipak postavljena u
taboru i po susjednim belgijskim gradovima, kad je
Vitelije već bio pao. Pokajavši se potom, vojnici
prve i ĉetvrte, te dvadesetdruge legije poĊu za
Vokulom, pred kojim ponovo poloţe zakletvu
Vespazijanu, i on ih odvede da oslobode
Mogoncijak od opsade. Razbjegoše se opsjeda-telji
- vojska skrpljena od Haćana, Uzipećana, Matija-
ĉana - zasićeni pljaĉkom, ali ne i neokrvavljeni, jer
ih je raštrkane i iznenaĊene napao naš vojnik.
Treverci su dapaĉe uzduţ svojih meĊa podigli
nasip s prsobranima od pruća i borili se s
Germanima uz velike uzajamne gubitke, dok nisu
izvanredne zasluge prema rimskom narodu oka-
Ijali uskoro svojim buntovništvom.
38. U meduvremenu su Vespazijan drugi put i Tit
u nenazoĉnosti nastupili konzulat, dok se
graĊanstvo - u ţalosti i na muci zbog mnogostruke
brige - i pored vlada-jućih nevolja opterećivalo
bezrazloţnim strahovima, mi-sleći da se Afrika
odmetnula ustankom Lucija Pizona. On je
upravljao provincijom i ne bijaše nimalo buntovne
naravi. Ali, budući da su brodovi bili zaprijeĉeni
oštrom .zimom, svjetina naviknuta na svakodnevno
kupovanje hrane, kojoj je jedina briga od javnih
poslova bila briga za Ijetinu, dok se bojala da je
obala zatvorena, da se zadr-ţava dovoz ţita, u to je
i vjerovala. Glasine su uvećavali i vitelijevci, koji
se još nisu ostavili stranaĉke strasti, a ni
pobjednicima glasine nisu bile nemile. Njihove
poţude, nezasitne i u vanjskim ratovima, nikada
nije zadovoljila nijedna pohjeda u graĊanskom
ratu.
39. Na januarske kalende u senatu koji je sazvao
Julije Frontin, gradski pretor, legatima i vojskama i
kraljevima dosuĊene su pohvale i zahvale; Tetiju
Julijanu, pod izgo-vorom da je napustio legiju dok
je prelazila k Vespazija-novoj stranci, oduzeta je
pretura da bi se prenijela na Plo-cija Gripa. Hormu
je dodijeljeno viteško dostojanstvo. Uskoro se
sluţbe odrekao i Frontin, te Cezar Domicijan primi
preturu. Njegovo se ime upisivalo na poĉetak
pisama i odluka; stvarna je vlast bila u rukama
Mucijana, samo što je Domicijan većinu toga
prisvajao sebi, na poti-canje prijatelja ili voĊen
vlastitim ĉastoljubljem. Osobito je strah Mucijanu
dolazio od Prima Antonija i Vara Arija, koje je, još
u svjeţem sjaju zbog slavnih pothvata i Ijubavi
vojnika, podupirao i narod, jer nisu ni prema
164
in neminem ultra aciem saevierant. Et ferebatur
Antonius Scribonianum Crassum, egregiis
maioribus et fraterna imagine fulgentem, ad
capessendam rem publicam hor-tatus, haud
defutura consciorum manu, ni Scribonianus
abnuisset, ne paratis quidem corrumpi facilis, adeo
me-tuens incerta. Igitur Mucianus, quia propalam
opprimi Antonius nequibat, multis in senatu
laudibus cumulatum secretis promissis onerat,
citeriorem Hispaniam ostentans discessu Cluvii
Rufi vacuam; simul amicis eius tribunatus
praefecturasque largitur. Dein postquam inanem
animum spe et cupidine impleverat, vires abolet
dimissa in hiberna legione VII, cuius
flagrantissimus m Antonium amor, et tertia legio,
familiaris Arrio Varo miles, in Syriam remissa;
pars exercitus in Germanias ducebatur. Sic ege-sto
quidquid turbidum redi(i)t urbi sua forma legesque
et munia magistratuum.
40. Quo die senatum ingressus est Domitianus,
de absentia patris fratrisque ac iuventa sua pauca et
modica disseruit, decorus habitu; et ignotis adhuc
moribus crebra oris confusio pro modestia
accipiebatur. Referente Caesare de restituendis
Galbae honoribs, censuit Curtius Montanus, ut
Pisonis quoque memoria celebraretur. Patres
utrumque iussere: de Pisone inritum fuit. Tum sorte
ducti, per quos redderentur bello rapta, quique aera
legum vetustate delapsa noscerent figerentque et
fastos adulatione temporum foedatos exonerarent
modumque publicis impensis facerent. Redditur
Tettio luliano prae-tura, postquam cognitus est ad
Vespasianum confugisse:
Grypo honor mansit. Repeti inde cognitionem inter
Musonium Rufum et Publium Celerem placuit,
damnatus-que Publius et Sorani manibus satis
factum. Insignis publica severitate dies ne privatim
quidem laude caruit. lustam vindictam explesse
Musonius videbatur, diversa fama Demetrio
Cynicam sectam professo, quod manifes-tum reum
ambitiosius quam honestius defendisset: ipsi Publio
neque animus in periculis neque oratio subpedita-
vit. Signo ultionis in accusatores dato, petit a
Caesare lunius Mauricus, ut commentariorum
principalium potes-tatem senatui faceret, per quos
nosceret, quem quisque
komu izvan borbe bili okrutno postupili. 1 priĉalo
se da je Antonije poticao Skribonijana Krasa, koji
se isticao izvr-snim znaĉajem i bratovom voštanom
obrazinom, da se da na drţavne poslove, pri ĉemu
mu ne bi nedostajala ruka pouzdanika, da nije
Skribonijan odbio, ne dajući se zave-sti ĉak ni
onim što je već stekao, toliko se bojeći neizvje-sna
ishoda. Mucijan je stoga Antonija, budući da ga
nije mogao napasti otvoreno, obasuo u senatu
mnogim pohva-lama i potajnim obećanjima,
stavljajući mu u izgled ovo-stranu Hispaniju koja je
ostala ispraţnjena odlaskom Klu-vija Rufa.
Istovremeno se i njegovim prijateljima podje-
Ijivahu tribunati i prefekture. Pošto je tašt duh
nasitio nadom i ĉastoljubljem, snagu mu zatre
poslavši u zimov-nik sedmu legiju, koje je Ijubav
prema Antoniju bila naj-ţivlja, a treća legija -
vojnik odan Ariju Varu - vraćena je u Siriju. Dio
vojske odveden je u Germanije. Uklo-njeno je tako
što je god bilo nemirno, i gradu se povrati
uobiĉajen izgled, zakoni i sluţbene duţnosti
magistrata.
40. Onoga dana kad je stupio u senat, Domicijan
malo i umjereno progovori o nenazoĉnosti oĉevoj i
bratovoj i svojoj mladosti, uz plemenito drţanje, a
budući da nikomu dotad nije bio poznat njegov
znaĉaj, ĉesto rume-nilo na licu shvaćalo se kao
znak ĉednosti. Dok je Cezar razlagao o vraćanju
Galbinih poĉasti, Kurcije Montan predloţi da se
slavi i uspomena na Pizona. Oci odobriše jedno i
drugo. Glede Pizona bilo je to izlišno. Tada ţdri-
jebom odluĉiše po kome da povrate u ratu
ugrabljeno, tko da ispita bronĉane ploĉe zakona,
spale zbog starosti, i da ih javno pribije, i Ijetopise,
nagrĊene ulagivanjem vremena, proĉisti, te odredi
veliĉinu javnih troškova. Tetiju Julijanu povraćena
je pretura, pošto se saznalo da se utekao k
Vespazijanu. Gripu ostade ĉast. Odluĉeno je zatim
da se ponovi sudbena istraga izmeĊu Muzonija
Rufa i Publija Celera; i bi osuĊen Publije i pruţena
zado-voljština Soranovoj duši. Dan obiljeţen
javnom ozbilj-nošću nije ostao ni bez privatnog
pohvalnog djela. Sma-tralo se da je Muzonije
izvršio pravednu osvetu; o Deme-triju, koji je
pripadao kiniĉkoj sljedbi, vladalo je sasvim
suprotno mišljenje, zato što je oĉita krivca branio
više iz ĉastohleplja nego iz poštenih namjera.
Samomu Publiju uzmanjkalo je i srcanosti i govora
u opasnostima. Kad je dan znak za osvetu nad
tuţiteljima, Junije Mauricije zatraţi od Cezara da
se senatu dopusti uvid u carske
165
accusandum poposcisset. Consulendum tali super
re prin-cipem respondit.
41. Senatus inchoantibus primoribus ius iurandum
con-cepit, quo certatim omnes magistratus, ceteri,
ut senten-tiam rogabantur, deos testes advocabant
nihil ope sua fac-tum, quo cuiusquam salus
laederetur, neque se praemium aut honorem ex
calamitate civium cepisse, trepidis et verba iuris
iurandi per varias artes mutantibus, quis flagitii
conscientia inerat. Probabant religionem patres,
periu-rium arguebant, eaque velut censura in
Sariolenum Vocu-lam et Nonium Attianum et
Cestium Severum acerrime incubuit, crebris apud
Neronem delationibus famosos. Sariolenum et
recens crimen urgebat, quod apud Vitel-lium
molitus eadem foret: nec destitit senatus manus
intentare Voculae, donec curia excederet. Ad
Paccium Africanum transgressi eum quoque
proturbant, tamquam Neroni Scribonios fratres
concordia opibusque insignes ad exitium
monstravisset. Africanus neque fateri audebat
neque abnuere poterat: in Vibium Crispum, cuius
interro-gationibus fatigabatur, ultro conversus
miscendo quae defendere nequibat, societate
culpae invidiam declinavit.
42. Magnam eo die pietatis eloquentiaeque famam
Vip-stanus Messalla adeptus est, nondum senatoria
aetate, ausus pro fratre Aquilio Regulo deprecari.
Regulum sub-versa Crassorum et Orfiti domus in
summum odium extu-lerat: sponte ex se
accusationem subisse iuvenis admodum, nec
depellendi periculi sed in spem potentiae videbatur;
et Sulpicia Praetextata Crassi uxor quattuorque
liberi, si cognosceret senatus, ultores aderant. Igitur
Mes-salla non causam neque reum tueri, sed
periculis fratris semet opponens flexerat quosdam.
Occurrit truci oratione Curtius Montanus, eo usque
progressus, ut post caedem Galbae datam
interfectori Pisonis pecuniam a Regulo
adpetitumque morsu Pisonis caput obiectaret. 'Hoc
certe' mquit 'Nero non coegit, nec dignitatem aut
salutem illa saevitia redemisti. Sane toleremus
istorum defensiones, qui perdere alios quam
periclitari ipsi maluerunt: te
zapisnike iz kojih bi se saznalo tko je koga bio
tuţio. On odgovori da o takvoj stvari mora odluĉiti
vladar.
41. Zapoĉinjući od najuglednijih ĉlanova, senat
je poloţio prisegu, kojom su, takmeći se, svi
magistrati - i ostali, kad su bili upitani za mišljenje
- prizivali bogove za svjedoke da ništa nije
napravljeno pod njihovim utje-cajem ĉime bi se
povrijedilo dobro bilo koga i da nisu pri-mili
nagradu ili poĉast na štetu graĊana. Oni koji su bili
svjesni svog nepoštenja bili su preplašeni i na
razliĉite su naĉine izvrtali rijeĉi prisege. Oci bijahu
zadovoljni zduš-nom prisegom, neiskrenu zakletvu
prekoravahu. Ta je takoreći cenzura najoštrije
pogodila Sariolena Vokulu, Nonija Atijana i
Cestija Severa, koji su se kod Nerona proĉuli po
mnogobrojnim prokazivanjima. Sariolena je teretila
i nedavna krivnja, jer se i kod Vitelija bavio istim
poslom. 1 senat nije prestajao rukama prijetiti
Vokuli, dok nije izašao iz vijećnice. Prešavši na
Pakcija Afrikana, izbace i njega pod izgovorom da
je Neronu prijavio braću Skribonijevce, znamenite
po slozi i bogatstvu, s namjerom da ih upropasti.
Afrikan se nije usudio ni priznati, a nije mogao ni
zanijekati. Obrativši se štoviše Vibiju Krispu, koji
ga je muĉio ispitivanjima, zdruţujući s njim ono
što nije mogao odbiti od sebe, ortaštvom u krivici
otkloni mrţnju.
42. Tog se dana velike slave zbog odanosti i
rjeĉitosti domogao Vipstan Mesala, usudivši se -
iako još nije bio u senatorskoj dobi - moliti milost
za brata Akvilija Regula. Regula je uništenje doma
Krasa i Orfita izdiglo do najviše omraze. Ĉinilo se
da je dragovoljno podigao tuţbu kao posve mlad
ĉovjek, i to ne da odvrati opasnost nego u nadi da
se dokopa moći. 1 Sulpicija Pretekstata, ţena
Krasova, i ĉetvoro djece bili su tu, spremni na
osvetu ako bi senat poveo istragu. Mesala se stoga
nije zauzimao ni za pamicu ni za okrivljenika, nego
je samoga sebe izloţio bratovim opasnostima i tako
neke uspio umekšati. Suprotstavio mu se oštrim
govorom Kurcije Montan, dospjevši ĉak dotle te je
predbacivao što je Regul nakon ubojstva Galbina
dao novac ubojici Pizo-novu, i što je glava
Pizonova izgrizena zubima.
»Na ovo, zacijelo«, reĉe, »Neron nije silio, niti si
tom okrutnošću otkupio dostojanstvo ili ţivot.
Dakako, pri-stajmo samo uz obrane takvih koji su
više voljeli upropa-stiti druge negoli sebe izvrgnuti
opasnosti. Tebe je otac
166
securum reliquerat exul pater et divisa inter
creditores bona, nondum honorum capax aetas,
nihil quod ex te concupisceret Nero, nihil quod
timeret. Libidine sanguinis et hiatu praemiorum
ignotum adhuc ingenium et nullis defensionibus
expertum caede nobili imbuisti, cum ex funere rei
publicae raptis consularibus spoliis, septuagiens
sestertio saginatus et sacerdotio fulgens iimoxios
pueros, inlustres senes, conspicuas feminas eadem
ruina proster-neres, cum segnitiem Neronis
incusares, quod per singulas domos seque et
delatores fatigaret: posse universum sena-tum una
voce subverti. Retinete, patres conscripti, et
reservate hominem tam expediti consilii, ut omnis
aetas instructa sit, et quo modo senes nostri
Marcellum, Cris-pum, iuvenes Regulum imitentur.
Invenit aemulos etiam infelix nequitia: quid si
floreat vigeatque? Et quem adhuc quaestorium
offendere non audemus, praetorium et con-sularem
ausuri sumus? An Neronem extremum domi-norum
putatis? Idem crediderant, qui Tiberio, qui Caio
superstites fuerunt, cum interim intestabilior et
saevior exortus est. Non timemus Vespasianum: ea
principis aetas, ea moderatio; sed diutius durant
exempla quam mores. Elanguimus, patres
conscripti, nec iam ille senatus sumus, qui occiso
Nerone delatores et ministros more maiorum
puniendos flagitabat. Optimus est post malum
principem dies primus.'
43. Tanto cum adsensu senatus auditus est
Montanus, ut spem caperet Helvidius posse etiam
Marcellum pro-sterni. Igitur a laude Cluvii Rufi
orsus, qui perinde dives et eloquentia clarus nulli
umquam sub Nerone periculum facessisset, crimine
simul exemploque Eprium urgebat, ardentibus
patrum animis. Quod ubi sensit Marcellus, velut
excedens curia 'Imus' inquit, 'Prisce, et relinquimus
tibi senatum tuum: regna praesente Caesare.'
Sequebatur Vibius Crispus, ambo infensi, voltu
diverso, Marcellus minacibus oculis, Crispus
renidens, donec adcursu ami-corum retraherentur.
Cum glisceret certamen, hinc multi bonique, inde
pauci et validi pertinacibus odiis tenderent,
consumptus per discordiam dies.
kao izgnanik ostavio bez ikakvih briga, a imanje
bijaše razdijeljeno meĊu vjerovnike. Dob nedorasla
još do ĉasti, ništa što bi od tebe poţelio Neron,
ništa ĉega bi se bojao. Narav, dotad nenaviklu na
strast za krvlju i na pohlepu za nagradama i
neiskušanu bilo kakvim obranama, okaljao si krvlju
plemenitih graĊana kad si, iz propasti drţave ugra-
bivši konzulski plijen, utovljen sa sedamdeset
tisuća sestercija i sjajeći se svećeništvom, jednakim
zatorom uni-štavao neduţnu djecu, uzvišene starce,
ugledne ţene, kad si se tuţio na Neronovu sporost
što muĉi i sebe i proka-zivaĉe idući od kuće do
kuće - a ĉitav se senat moţe obo-riti jednom rijeĉi.
^adrţite, sabrani oci, i saĉuvajte ĉo-vjeka tako hitra
i.a odluci da svaki uzrast bude poduĉen kako bi se i
naši starci znali ugledati u Marcela i Krispa, a
mladići u Regula! Nalazi takmace i beskorisno
nevaljal-stvo: što ako se rascvate i razvije? Ne
usuĊujemo se dir-nuti u ovoga dok je još kvestor, a
usudit ćemo se kad postane pretor ili konzul?
Mislite li da je Neron posljednji od silnika? Isto su
vjerovali i oni koji su nadţivjeli Tibe-rija i Gaja,
kadli se medutim pojavi još prokletiji i okrut-niji.
Ne strahujemo od Vespazijana: to je dob za
vladara, to je blagost. No duţe traju primjeri nego
znacaji. Omli-tavjeli smo, sabrani oci, i nismo više
onaj senat koji je traţio da se nakon ubojstva
Neronova kazne po obiĉaju predaka prokazivaĉi i
doušnici. Najbolji je poslije zla vla-dara prvi dan.«
43. S tolikim odobravanjem senata saslušan je
Montan da se Helvidije ponadao kako se moţe
oboriti i Marcel. Zapoĉevši dakle od pohvale
Kluviju Rufu, koji - jednako bogat i slavan po
govorniĉkoj vještini - pod Neronom nikoga nikad
nije doveo u pogibao, napadao je Eprija zbog
krivnje i usporeĊivao ga istovremeno s ovim, pobu-
Ċujući kod oĉeva silno uzrujanje. Kad je to osjetio
Mar-cel, kao da izlazi iz vijećnice, »Idemo«, reĉe,
»Prisko, i ostavljamo ti tvoj senat; kraljuj u
nazoĉnosti Cezarevoj.« Za njim poĊe Vibije
Krispo, oba srdita, s razliĉitim izra-zima lica:
Marcel prijeteća pogleda, Krispo podmuklo se
podsmjehujući, dok ne priskoĉiše prijatelji i
dovukoše ih natrag. Kako je prepirka preotimala
maha, u nepopustlji-voj su se mrţnji sukobljavali: s
jedne strane mnogobrojni i ĉestiti, s druge
malobrojni i moćni, i ĉitav je dan prote-kao u
razmiricama.
167
 44. Proximo senatu inchoante Caesare de
abolendo dolore iraque et priorum tempomm
necessitatibus, cen-suit Mucianus prolixe pro
accusatoribus; simul eos, qui coeptam, deinde
omissam actionem repeterent, monuit sermone
molli et tamquam rogaret. Patres coeptatam
libertatem, postquam obviam itum, omisere.
Mucianus, ne sperni senatus iudicium et cunctis
sub Nerone admissis data impunitas videretur,
Octavium [Sabinum] Sagittam et Antistium
Sosianum senatorii ordinis egressos exilium in
easdem insulas redegit. Octavius Pontiam
Postuminam stupro cognitam et nuptias suas
abnuentem impotens amoris interfecerat, Sosianus
pravitate morum multis exitiosus. Ambo gravi
senatus consulto damnati pulsique, quamvis
concesso aliis reditu, in eadem poena retenti sunt.
Nec ideo lenita erga Mucianum invidia; quippe
Sosianus ac Sagitta viles, etiam si reverterentur:
accusa-torum ingenia et opes et exercita malis
artibus potentia timebantur.
45. Reconciliavit paulisper studia patrum habita
in senatu cognitio secundum veterem morem.
Manlius Patruitus senator pulsatum se in colonia
Seniensi coetu multitudinis et iussu magistratuum
querebatur; nec finem iniuriae hic stetisse:
planctum et lamenta et supremorum imaginem
praesenti sibi circumdata cum contumeliis ac
probris, quae in senatum universum iacerentur.
Vocati qui arguebantur, et cognita causa in
convictos vindicatum additumque senatus
consultum, quo Seniensium plebes modestiae
admoneretur. Isdem diebus Antonius Flamma
Cyrenensibus (accusantibus) damnatur lege
repetun-darum et exilio ob saevitiam.
46. Inter quae militaris seditio prope exarsit.
Praetoria-nam militiam repetebant a Vitellio
dimissi, pro Vespa-siano congregati; et lectus in
eandem spem e legionibus miles promissa
stipendia flagitabat; ne Vitelliani quidem sine
multa caede pelli poterant: sed immensa pecunia
tanta vis hominum retinenda erat. Ingressus castra
Mucia-nus, quo rectius stipendia singulorum
spectaret, suis cum
44. Na slijedećoj sjednici senata, na kojoj je Cezar
pro-govorio o potrebi da nestane zlovolje i srdţbe i
o nevo-Ijama predašnjih vremena, Mucijan izreĉe
blagonaklono mnjenje o tuţiteljima. Istovremeno
one koji su zapoĉetu pa napuštenu parnicu ponovo
pokretali opomene blagim govorom pod izlikom da
ih pita za mišljenje. Oci netom zaţivjeli osjeĉaj
slobode napustiše pošto naiĊoše na pre-preku. Da
se ne bi ĉinilo kako se ne poštuje presuda senata i
da se za sve prekršaje pod Neronom daje odrje-
šenje, Mucijan Oktavija Sagitu i Antistija Sozijana,
pri-padnike senatorskog staleţa, koji su bili
napustili mjesto progonstva, protjera na iste otoke.
Oktavije je zaveo i ubljubio Ponciju Postuminu i
ubio je u Ijubavnom slje-pilu, jer se nije htjela
udati za nj. Sozijan je zbog opaka znaĉaja
mnogima bio pogibeljan. Oba su bila osuĊena
strogim zakljuĉkom senata i protjerana i premda je
dru-gim dopušten povratak, oni su zadrţani u istoj
kazni. Nezadovoljstvo prema Mucijanu nije ni time
ublaţeno. Ta Sozijan i Sagita bili bi beznaĉajni da
su se i vratili. Strah su zadavale naravi i bogatstvo
tuţitelja, te moć izvjeţbana opakim vještinama.
45. Povratila mu je na kratko naklonosti otaca
sudbena istraga odrţana u senatu po drevnom
obiĉaju. Senator Manlije Patruit tuţio se da je
izbijei» u Senskoj Koloniji od okupljene svjetine i
po zapovijedi magistrata. 1 zlo-stavljenje se nije
zaustavilo na tome: u njegovoj su ga nazoĉnosti
okruţili naricanjem i tuţaljkama i prividom
pogrebne sveĉanosti, s uvredama i psovkama
kojima su se nabacivali na ĉitav senat. Pozvani su
oni koji su bilo okrivljeni, a nakon istrage kaţnjeni
oni kojima je doka-zana krivnja; dodan je i senatski
zakljuĉak kojim se senski puk opominje na
zakonitost. Istih je dana na optuţbe Kirenaca
osuden Antonije Flama po zakonu o naknadi i
kaţnjen progonstvom zbog okrutnosti.
46. U meduvremenu zamalo je buknula pobuna.
Voj-nici koje je raspustio Vitelije, a koji su se
sabrali u korist Vespazijana, traţili su da se vrate u
pretorijsku vojnu sluţbu, a i vojnik izabran iz
legija, voden istom nadom, zahtijevao je obećanu
vojniĉku plaću. Ni vitelijevci se ne mogahu otjerati
bez velikog krvoprolića. No, da bi se zadrţala
tolika sila Ijudi, bio je potreban neizmjeran novac.
Ušavši u tabor, Mucijan - ne bi li što toĉnije ispi-
tao godine sluţbe pojcdinaca - poreda pobjednike s
nji-
168
insignibus armisque victores constituit, modicis
inter se spatiis discretos. Tum Vitelliani, quod apud
Bovillas in deditionem acceptos memoravimus,
ceterique per urbem et urbi vicina conquisiti
producuntur prope intecto cor-pore. Eos Mucianus
diduci et Germanicum Britannicum-que militem,
ac si qui aliorum exercituum, separatim adsi-stere
iubet. Illos primus statim adspectus obstupefecerat,
cum ex diverso velut aciem telis et armis trucem,
semet clausos nudosque et inluvie deformes
adspicerent: ut vero huc illuc distrahi coepere,
metus per omnes et praecipua Germanici militis
formido, tamquam ea separatione ad caedem
destinaretur. Prensare commanipularium pectora,
cervicibus innecti, suprema oscula petere, ne
desererentur soli neu pari causa disparem fortunam
paterentur; modo Mucianum, modo absentem
principem, postremo caelum ac deos obtestari,
donec Mucianus cunctos eiusdem sacra-menti,
eiusdem imperatoris milites appellans, falso timori
obviam iret; namque et victor exercitus clamore
lacrimas eorum iuvabat. Isque finis illa die. Paucis
post diebus adloquentem Domitianum firmati iam
excepere: spernunt oblatos agros, militiam et
stipendia orant. Preces erant, sed quibus contra dici
non posset; igitur in praetorium accepti. Dein
quibus aetas et iusta stipendia, dimissi cum honore,
alii ob culpam, sed carptim ac singuli, quo tutis-
simo remedio consensus multitudinis extenuatur.
47. Ceterum verane pauperie an uti videretur,
actum in senatu, ut sescenties sestertium a privatis
mutuum accipe-retur, praepositusque ei curae
Pompeius Silvanus. Nec multo post necessitas abiit
sive omissa simulatio. Abrogati inde legem ferente
Domitiano consulatus, quos Vitellius dederat,
funusque censorium Flavio Sabino ductum, magna
documenta instabilis fortunae summaque et ima
miscentis.
48. Sub idem tempus L. Piso pro consule
interficitur. Ea de caede quam verissime expediam,
si pauca supra (re)petiero ab initio causisque talium
facinorum non absurda. Legio in Africa auxiliaque
tutandis imperii fini-bus sub divo Augusto
Tiberioque principibus proconsuli
hovom bojnom opremom i naoruţanjem u
meĊusobnim kratkim razmacima. Tada pokupe one
vitelijevce za koje spomenusmo da su se predali
kod Bovila, a i ostale po gradu i predgraĊima, i
dovedu ih gotovo goloruke. Muci-jan zapovjedi da
se razdijele i da germanski i britanski vojnik - kao i
oni iz drugih vojski, ukoliko ih ima - stanu
odvojeno. Prvi ih pogled smjesta zapanji, kad pred
sobom ugledaše gotovo bojni red, strašan u svom
potpunom na-oruţanju, sebe same opkoljene i
goloruke i prljavštinom unakaţene. Kad ih pak
poĉeše razmještati ĉas ovamo, ĉas onamo, sve
zahvati strah, a osobit uţas germanskog voj-nika,
jer pomisli da ih tim odvajanjem odreĊuju za
pokolj. Stadoše se bacatf na gmdi suboraca, grliti
ih, Iju-biti na rastanku, moleći da ih ne ostave same
i da u jed-nakom poloţaju ne pretrpe nejednak
udes. Zazivahu ĉas Mucijana, ĉas nenazoĉna
vladara, naposljetku nebo i bogove, dok Mucijan,
dozivajući im u pamet da su svi pod istom
zakletvom, vojnici istog vrhovnog zapovjed-nika,
ne suzbije bezrazloţan strah; a i pobjedniĉka je
vojska vikom potkrepljivala njihove suze. Takav je
bio konac onoga dana. Nekoliko dana kasnije, već
obodreni, saslušaše Domicijana koji im se obrati
govorom. Odreku se ponuĊenih imanja, zamole
vojniĉku sluţbu i plaću. Bijahu to ponizne molbe,
koje se meĊutim nisu mogle odbiti; primljeni su
stoga u pretorij. Potom su oni koji su imali
odredenu dob i pune godine vojniĉke sluţbe otpu-
šteni s pocašću, drugi za kaznu, ali malo-pomalo i
poje-dinaĉno da se što sigumijim lijekom oslabi
jednodušnost mnoštva.
47. Da li zbog stvarnog siromaštva ili da bi se
stvrorio takav dojam, u senatu je pak zakljuĉeno da
se od privat-nih osoba pozajmi šest stotina tisuća
sestercija; taj je posao povjeren Pompeju Silvanu.
Ubrzo je potreba ne-stala ili se odustalo od
pretvaranja. Zakonom koji je donio Domicijan
ukinuti su konzulati koje je dodijelio Vitelije i
prireĊen sveĉani cenzorski sprovod Flaviju Sabinu
- veliki dokazi nestalne sreće koja isprepleće uzvi-
šeno i nisko.
48. U isto je vrijeme ubijen prokonzul Lucije
Pizon. To ću ubojstvo prikazati to vjerodostojnije
ako malo nadopunim ono sto je u uskoj vezi s
povodom i uzrocima takvih zloĉina. Legija i
pomoćne ĉete za ĉuvanje granica Carstva
pokoravale su se za vladavine boţanskog Augusta
169
parebant. Mox C. Caesar, turbidus animi ac
Marcum Si-lanum obtinentem Africam metuens,
ablatam proconsuli legionem misso in eam rem
legato tradidit. Aequatus inter duos beneficiorum
numerus, et mixtis utriusque mandatis discordia
quaesita auctaque pravo certamine. Legatorum vis
adolevit diuturnitate officii, vel quia minoribus
maior aemulandi cura, proconsulum
splendidissimus quisque securitati magis quam
potentiae consulebant.
49. Sed tum legionem in Africa regebat Valerius
Festus, sumptuosae adulescentiae neque modica
cupiens et adfinitate Vitellii anxius. Is crebris
sermonibus tempta-veritne Pisonem ad res novas
an temptanti restiterit, incertum, quoniam secreto
eorum nemo adfuit et occiso Pisone plerique ad
gratiam interfectoris inclinavere. Nec ambigitur
provinciam et militem alienato erga Vespa-sianum
animo fuisse; et quidam e Vitellianis urbe profugi
ostentabant Pisoni nutantes Gallias, paratam
Germaniam, pericula ipsius et in pace suspecto
tutius bellum. Inter quae Claudius Sagitta,
praefectus alae Petri(a)nae, pro-spera navigatione
praevenit Papirium centurionem a Muciano
missum adseveravitque mandata interficiendi
Pisonis centurioni data: cecidisse Galerianum
conso-brinum eius generumque; unam in audacia
spem salutis, sed duo itinera audendi, seu mallet
statim arma, seu petita navibus Gallia ducem se
Vitellianis exercitibus ostenderet, nihil ad ea moto
Pisone. Centurio a Muciano missus ut portum
Carthaginis attigit, magna voce laeta Pisoni omnia
tamquam principi continuare, obvios et subi-tae rei
miraculo attonitos, ut eadem adstreperent, hortari.
Volgus credulum ruere in forum, praesentiam
Pisonis exposcere; gaudio clamoribusque cuncta
miscebant indili-gentia veri et adulandi libidine.
Piso indicio Sagittae vel insita modestia non in
publicum egressus est neque se stu-diis volgi
permisit, centurionemque percunctatus, post-quam
quaesitum sibi crimen caedemque comperit, ani-
madverti in eum iussit, haud perinde spe vitae
quam ira in percussorem, quod idem ex
interfectoribus Clodii Macri cruentas legati
sanguine manus ad caedem procon-
i Tiberija prokonzulu. Uskoro je Gaj Cezar,
nemiran duh i u strahu od Marka Silana koji je
upravljao Afrikom, oduzeo legiju prokonzulu i
predao je legatu kojega je u tu svrhu poslao.
Izjednaĉen je broj unapreĊenja meĊu ovom
dvojicom, a isprepletanjem njihovih naloga nam-
jerno se traţio razdor, koji se uvećavao izopaĉenim
tak-miĉenjem. Moć je legata rasla zbog
dugotrajnosti sluţbe ili stoga što je u niţih veća
briga oko napredovanja; naju-gledniji od
prokonzula mislili su više na sigurnost negoli na
moć.
49. Tada je pak legijom u Africi upravljao Valerije
Festo, rasipan u mladosti, neumjeren u ţeljama i
zabrinut zbog tazbinske veze s Vitelijem. Da li je u
ĉestim razgo-vorima pokušao pridobiti Pizona na
ustanak ili mu se pri jednakom pokušaju odupro -
ne da se pravo razaznati, jer nitko nije bio nazoĉan
njihovim tajnim susretima, a nakon Pizonova
ubojstva većina ih se priklonila ubojici. Nema
dvojbe da srca provincije i vojnika nisu bila na
strani Vespazijana, a neki od vitelijevaca, koji su
pobjegli iz grada, ukazivali su Pizonu na
kolebljivost Galija, spremnost Germanije, na
njegove vlastite pogibli te kako mu je, i u miru
sumnjivu, sigurniji rat. U meĊuvremenu Klaudije
Sagita, prefekt Petrine ale, sretnom je plovid-bom
predusreo centuriona Papirija kojega je poslao
Muci-jan i potvrdio da su nalozi za ubojstvo Pizona
predani centurionu: »Poginuo je Galerijan, njegov
roĊak i zet; u odvaţnosti je jedina nada u spas, no
dva su puta za smjeli pothvat: ili da se smjesta
prihvati oruţana ustanka ili da se uputi brodom u
Galiju i ponudi za voĊu vitelijevskim vojskama.«
No Pizon se ne dade privoljeti na to.
Ĉim je stigao u kartašku luku, centurion poslan od
Mucijana poĉe iz sveg glasa bez prestanka
izvikivati dobre ţelje Pizonu kao poglavaru,
sokoleći i namjernike, zate-ĉene iznenadnim i
necuvenim dogadajem, da kliĉući pri-hvate isto.
Lakoumna svjetina pohrli na trg, zatraţi da vidi
Pizona. Sve stade odzvanjati od radosnih poklika,
iz nehaja za istinom i ţelje za ulagivanjem. Zbog
Sagitine prijave ili urodene skromnosti Pizon ne
izaĊe meĊu narod i ne prepusti se strastima
svjetine. Pošto ispita centuriona i otkri da se traţio
povod za njegovu optuţbu i ubojstvo, zapovjedi da
ga kazne smrću, ne toliko u nadi da saĉuva svoj
ţivot koliko zbog srdţbe prema krvniku, jer je taj
kao jedan od ubojica Klodija Macera, ruke
okrvavljene
170
sulis rettulisset. Anxio deinde edicto
Carthaginiensibus increpitis, ne solita quidem
munia usurpabat, clausus intra domum, ne qua
motus novi causa vel forte oreretur.
50. Sed ubi Festo consternatio volgi, centurionis
supp-licium veraque et falsa more famae in maius
innotuere, equites in necem Pisonis mittit. Illi
raptim vecti obscuro adhuc coeptae lucis domum
proconsulis inrumpunt destrictis gladiis et magna
pars Pisonis ignari, quod Poe-nos auxiliares
Maurosque in eam caedem delegerat. Haud procul
cubiculo obvium forte servum, quisnam et ubi esset
Piso, interrogavere. Servus egregio mendacio se
Pisonem esse respondit ac statim obtruncatur. Nec
miilto post Piso interficitur; namque aderat qui
nosceret, Baebius Massa e procuratoribus Africae,
iam tunc optimo cuique exitiosus et in(ter) causas
malorum, quae mox tulimus, saepius rediturus.
Festus Adrumeto, ubi speculabundus substite-rat,
ad legionem contendit praefectumque castrorum
Caetronium Pisanum vinciri iussit proprias ob
simultates, sed Pisonis satellitem vocabat,
mititesque et centuriones quosdam puniit, alios
praemiis adfecit, neutrum ex merito, sed ut
obpressisse bellum crederetur. Mox Oeen-sium
Lepcitanorumque discordias componit, quae raptu
frugum et pecorum inter agrestes modicis
principiis, iam per arma atque acies exercebantur;
nam populus Oeensis multitudine inferior
Garamantas exciverat, gentem indo-mitam et inter
accolas latrociniis fecundam. Unde artae Lepcitanis
res, lateque vastatis agris intra moenia trepida-bant,
donec interventu cohortium alarumque fusi Gara-
mantes et recepta omnis praeda, nisi quam vagi per
inac-cessa mapalium ulterioribus vendiderant.
51. At Vespasiano post Cremonensem pugnam et
pro-speros undique nuntios cecidisse Vitellium
multi cuiusque ordinis, pari audacia fortunaque
hibernum mare adgressi, nuntiavere. Aderant legati
regis Vologaesi quadraginta
legatovom krvlju ponovo okrenuo na ubojstvo
prokon-zula. Ukorivši potom Kartaţane
uznemirujućim oglasom, ne obavljaše ni
uobiĉajene sluţbene duţnosti, zatvoren u kući, da
ne pruţi ni sluĉajno povoda novoj pobuni.
50. Ćim su pak glasovi o uzrujanosti svjetine, o
sma-knuću centuriona i - kako to već biva u
prepriĉavanjima - istinite i laţne vijesti u
preuveliĉanom obliku doprle do Festa, pošalje on
konjanike da ubiju Pizona. Oni ţurno odjašu u
samo praskozorje i provale u kuću prokonzulovu s
isukanim maĉevima; no većina ih nije poznavala
Pizona, jer je za to ubojstvo izabrao Punjane iz
pomoćnih ĉeta i Maure. U blizini spavaonice
susretoše sluĉajno roba i upi-taše ga tko je i gdje je
Pizon. Rob se posluţi plemenitom laţi i odgovori
da je on Pizon, i smjesta ga posjekoše. Malo zatim
ubijen je i Pizon. Bio je s njima naime i onaj koji
ga je poznavao - Bebije Masa, jedan od prokuratora
Afrike, ĉovjek koji je već tada bio koban za sve
pleme-nite i koji će se ĉešće pojavljivati meĊu
uzrocima zala koja smo kasnije pretrpjeli. Iz
Adrumeta, gdje se bio zau-stavio u zasjedi, Festo
poţuri k legiji i zapovjedi da bace u okove prefekta
tabora Centronija Pizana: iz osobne mrţnje, iako ga
nazivaše ortakom Pizonovim. Neke voj-nike i
centurione kazni, druge nagradi. Ni jedno ni dmgo
po zasluzi nego da bi se vjerovalo kako je sprijeĉio
rat. Uskoro smiri razdor izmeĊu Ejana i Lepćana,
koji se zbog pljaĉke usjeva i stoke meĊu seljacima
iz neznatnih poĉetaka razmahao već u pravi
oruţani sukob. Ejski je naime puk, brojem slabiji,
pozvao u pomoć Garamante, pleme nepokoreno i
neiscrpno u zloĉinstvima meĊu susje-dima. Zbog
toga se Lepćani naĊoše u škripcu, jer im zem-Ija
naširoko ostajaše opustošena, a oni u strahu
drhtahu unutar zidina, dok dolaskom kohorata i ala
Garamanti ne bijahu razbijeni, a sav plijen bio
povraćen, osim onoga koji su bili prodali
udaljenijim plemenima, raštrkavši se po
nepristupaĉnim šatorskim naseljima.
51. A poslije kremonske bitke i povoljnih vijesti
koje su stizale sa svih strana mnogi su Ijudi iz svih
staleţa jed-nakom smionošću i srećom krenuli na
zimsko more i doja-vili Vespazijanu da je Vitelije
pao. Našli su se tu i po-slanici kralja Vologeza
nudeći pedeset tisuća partskih konjanika.
Veliĉanstveno je i ugodno bilo gledati kako se
tolike pomoćne ĉete saveznika natjeĉu za milost, a
pri tom ne ovisiti o njihovoj pomoći. Vologezu je
izraţena
171
milia Parthorum equitum offerentes. Magnificum
laetum-que tantis sociorum auxiliis ambiri neque
indigere: gratiae Vologaeso actae mandatumque, ut
legatos ad senatum mitteret et pacem esse sciret.
Vespasianus in Italiam res-que urbis intentus
adversam de Domitiano famam accipit, tamquam
terminos aetatis et concessa filio egrederetur:
igitur validissimam exercitus partem Tito tradit ad
reliqua ludaici belli perpetranda.
52. Titum, antequam digrederetur, multo apud
patrem sermone orasse ferunt, ne criminantium
nuntiis temere accenderetur integrumque se ac
placabilem filio praesta-ret. Non legiones, non
classes proinde firma imperii muni-menta quam
numerum liberorum; nam amicos tempore fortuna,
cupidinibus aliquando aut erroribus imminui
transfem desinere: suum cuique sanguinem
indiscretum, sed maxime principibus, quorum
prosperis et alii fruantur, adversa ad iunctissimos
pertineant. Ne fratribus quidem mansuram
concordiam, ni parens exemplum praebuisset.
Vespasianus, haud aeque Domitiano mitigatus
quam Titi pietate gaudens, bono esse animo iubet
belloque et armis rem publicam attollere: sibi
pacem domumque curae fore. Tum celerrimas
navium frumento onustas saevo adhuc mari
committit: quippe tanto discrimine urbs nutabat, ut
decem haud amplius dierum frumentum in horreis
fuerit, cum a Vespasiano commeatus subvenere.
53. Curam restituendi Capitolii in Lucium
Vestinum confert, equestris ordinis virum, sed
auctoritate famaque inter proceres. Ab eo contracti
haruspices monuere, ut reliquiae prioris delubri in
paludes aveherentur, templum isdem vestigiis
sisteretur: nolle deos mutari veterem for-mam. XI
kalendas lulias serena luce spatium omne, quod
templo dicabatur, evinctum vittis coronisque
ingressi mili-tes, quis fausta nomina, felicibus
ramis; dein virgines Vestales cum pueris puellisque
patrimis matrimisque aqua e fontibus amnibusque
hausta perluere. Tum Helvidius Priscus praetor,
praeeunte Plaut<i)o Aeliano pontifice, lustrata
suovetaurilibus area et super caespitem redditis
extis, lovem lunonem Minervam praesidesque
imperi deos precatus, uti coepta prosperarent
sedesque suas pie-tate hominum inchoatas divina
ope attollerent, vittas, quis ligatus lapis innexique
funes erant, contigit; simul ceteri
zahvalnost i poruĉeno mu je neka pošalje poslanike
senatu i neka zna da je mir. Zaokupljen mislima na
Italiju i gradske prilike, Vespazijan primi
nepovoljan glas o Domicijanu: da on naime
prekoraĉuje granice dobi i po-vlastice sina.
Najmoćniji dio vojske stoga preda Titu da dovrši
ono što je preostalo od judejskog rata.
52. Priĉaju da je Tit, prije negoli su se rastali, u
dugom razgovoru kod oca molio neka se ne
razdraţuje na vijesti klevetnika i neka se prema
sinu pokaţe nepristran i bla-gohotan. »Ni legije ni
brodovlje nisu tako ĉvrsta zaštita carstvu kao što je
to broj djece. Ta prijateljstvo se u neprilici i
nevolji, u strasti katkad ili zabludi, umanjuje,
mijenja, napušta. Svoja je krv svakome
nerazrješiva veza, a ponajviše vladarima, kojih
sreću i drugi uţivaju; nesreća pak pogaĊa najbliţe
roĊake. Ni braća neće ostati u slozi, ako otac ne
pruţi primjer.« Ne toliko izmiren s Domici-janom,
koliko radujući se krotkosti Titovoj, Vespazijan mu
reĉe neka bude hrabar i neka uzdigne drţavu u
borbi i ratu; on će se brinuti za mir i za dom. Tada
najbrţe bro-dove natovarene ţitom povjeri još
uvijek pobješnjelom moru. Ta Grad je bio u tolikoj
pogibli da ţita u ţitnicama nije bilo za više od
deset dana kad je od Vespazijana pri-stigla pošiljka
hrane.
53. Brigu oko obnove Kapitolija povjeri Luciju
Vestinu, muţu viteškog staleţa, ali ugledom i
dobrim gla-som pravomu plemiću. On sakupi
haruspike koji preporu-ĉiše da se ostaci prijašnjega
svetišta odvuku u moĉvare, hram da se podigne na
istim temeljima: ne ţele bogovi da se mijenja stari
oblik. Jedanaestoga dana prije julijskih kalenda, za
vedra neba, po ĉitavu su prostoru koji se po-
svećivao za hram, ovijenom vrpcama i vijencima,
stupali vojnici kojima su imena imala sretno
znaĉenje, s plodo-nosnim granama. Potom su
djevice Vestalke s djeĉacima i djevojkama ţivih
oĉeva i majki isprale taj prostor vodom
zagrabljenom s izvora i rijeka. Tada se pretor
Helvidije Prisko - dok je molitvu pred njim govorio
svećenik Plau-cije Elijan - pošto je bio oĉistio
gradilište suovetaurili-jama i po oltaru od busena
rasprostro iznutricu, pomoli Jupiteru, Junoni i
Minervi - bogovima zaštitnicima Carstva - da
zapoĉeto privedu sretnom svršetku i svoja sjedišta,
poboţnošću Ijudskom zasnovana, boţanskom moći
podignu do krova. Dotaĉe vrpce, kojima je bio oba-
vijen kamen temeljac i upleteni konopci.
Istovremeno
172
magistratus et sacerdotes et senatus et eques et
magna pars populi, studio laetitiaque conixi, saxum
ingens tra-xere, passimque iniectae fundamentis
argenti [et| aurique stipes et metallorum primitiae,
nullis fornacibus victae, sed ut gignuntur:
praedixere haruspices, ne temeraretur opus saxo
aurove in aliud destinato. Altitudo aedibus adiecta:
id solum religio adnuere et prioris templi magni-
ficentiae defuisse dicebatur.
54. Audita interim per Gallias [et] Germaniasque
mors Vitelli duplicaverat bellum. Nam Civilis
omissa dissimula-tione in populum Romanum
ruere, Vitellianae legiones vel externum servitium
quam imperatorem Vespasianum malle. Galli
sustulerant animos, eandem ubique exerci-tuum
nostrorum fortunam rati, volgato rumore a Sarmatis
Dacisque Moesica ac Pannonica hiberna
circumsideri;
paria de Britannia fingebantur. Sed nihil aeque
quam incendium Capitolii, ut finem imperio adesse
crederent, impulerat. Captam olim a Gallis urbem,
sed integra lovis sede mansisse imperium: fatali
nunc igne signum caelestis irae datum et
possessionem rerum humanarum Transalpi-nis
gentibus portendi superstitione vana Druidae cane-
bant. Incesseratque fama primores Galliarum ab
Othone adversus Vitellium missos, antequam
digrederentur, pepi-gisse, ne deessent libertati, si
populum Romanum conti-nua civilium bellorum
series et interna mala fregissent.
55. Ante Flacci Hordeonii caedem nihil prorupit,
quo coniuratio intellegeretur: interfecto Hordeonio
commea-vere nuntii inter Civilem Classicumque
praefectum alae Trevirorum. Classicus nobilitate
opibusque ante alios:
regium illi genus et pace belloque clara origo, ipse
e maio-ribus suis hostis populi Romani quam
socios iactabat. Mi-scuere sese lulius Tutor et
lulius Sabinus, hic Trevir, hic Lingonus, Tutor
ripae Rheni a Vitellio praefectus; Sabi-nus super
insitam vanitatem falsae stirpis gloria incende-
batur: proaviam suam divo lulio per Gallias bellanti
cor-pore atque adulterio placuisse. Hi secretis
sermonibus ani-mos ceterorum scrutari, ubi quos
idoneos rebantur con-
ostali magistrati, svećenici, senatori, vitezovi i
velik dio naroda, potrudivši se s Ijubavlju i
veseljem, povukoše golem kamen. Posvuda su u
temelje bacani srebrni i zlatni novĉići i prvi prinosi
rudnika, nepreraĊeni bilo u kakvim topioniĉkim
pećima nego onako kako su nastali. Naredili su
tako haruspici da se ne bi ukaljala gradnja
kamenom ili zlatom namijenjenim nećemu dmgom.
Hramu je pove-ćana visina: govorilo se da jedino
to dopušta poboţnost, i da je jedino to nedostajalo
veliĉanstvenosti prvotnoga hrama.
54. Smrt se Vitelijeva u meduvremenu proĉula
po Gali-jama i Germanijama i udvostruĉila rat.
Civil je naime, odbacivši pretvaranje, nasrnuo na
rimski narod; viteli-jevske su legije dapaće više
voljele strano ropstvo nego li Vespazijana za cara.
Gali se uzobijestiše misleći da je posvuda sudbina
naših vojski ista, pošto se proširio glas da Sarmati i
Daĉani drţe pod opsadom mezijske i panon-ske
zimovnike, jedanko se mislilo i o Britaniji. Ali
ništa nije tako navodilo na misao da se pribliţio
kraj carstva kao poţar Kapitolija. Zauzeli su bili
nekoć Gali Grad, no vlast se odrţala, jer je sjediste
Jupiterovo ostalo neta-knuto. Sada je sudbonosnim
ognjem dat znak nebeske srdţbe, i Druidi proricahu
u taštom praznovjerju da se vlast nad svijetom
ukazuje prekoalpskim narodima. Poja-vio se i glas
da su se prvaci Galija, poslani od Otona pro-tiv
Vitelija, prije negoli su se razišli, dogovorili da će
poraditi na slobodi, ako neprekinuti niz gradanskih
ratova i unutrašnje nevolje oslabe rimski narod.
55. Prije ubojstva Flaka Hordeonija ne izbi ništa
po ĉemu bi se mogla razaznati urota. Pošto bi
ubijen Hor-deonije, ushodaše se glasnici izmedu
Civila i Klasika, pre-fekta treverske ale. Klasik
bijaše po plemstvu i imanju ispred drugih: rod mu
bijaše kraljevski, i u miru i u ratu slavni pradjedovi.
Od svojih predaka više se hvalio nepri-jateljima
negoli saveznicima rimskog naroda. Udruţiše se s
njim Julije Tutor i Julije Sabin: onaj Treverac, ovaj
Lin-gonac. Tutor je postavljen od Vitelija za
prefekta rajnske obale. Sabina je pored urodene
taštine raspaljivala i slava umišljena porijekla:
prababa njegova da je tjelesnom Ije-potom bila
omiljela boţanskom Cezaru koji je ratovao po
Galijama i da mu je postala Ijubavnicom. Ovi su u
tajnim razgovorima ispitivali raspoloţenje ostalih i,
kad su zajed-niĉkom odlukom obavezali one koje
su smatrali sposob-
173
scientia obstrinxere, in colonia Agrippinensi in
domum privatam conveniunt; nam publice civitas
talibus inceptis abhorrebat; ac tamen interfuere
quidam Ubiorum Tun-grorumque. Sed plurima vis
penes Treviros ac Lingonas, nec tulere moras
consultandi: certatim proclamant furere discordiis
populum Romanum, caesas legiones, vastatam
Italiam, capi cum maxime urbem, omnis exercitus
suis quemque bellis distineri: si Alpes praesidiis
firmentur, coalita libertate disceptaturas Gallias,
quem virium suarum terminum velint.
56. Haec dicta pariter probataque: de reliqui(i)s
Vitel-liani exercitus dubitavere. Plerique
interficiendos cense-bant, turbidos infidos sanguine
ducum pollutos: vicit ratio parcendi, ne sublata spe
veniae pertinaciam accenderent:
adliciendos potius in societatem; legatis tantum
legionum interfectis ceterum volgus conscientia
scelerum et spe impunitatis facile accessurum. Ea
primi concilii forma, missique per Gallias
concitores belli; simulatum ipsis obsequium, quo
incautiorem Voculam opprimerent. Nec defuere
qui Voculae nuntiarent, sed vires ad coercendum
deerant, infrequentibus infidisque legionibus. Inter
ambi-guos milites et occultos hostes optimum e
praesentibus ratus mutua dissimulatione, et isdem
quibus petebatur grassari, in coloniam
Agrippinensem descendit. Illuc Claudius Labeo,
quem captum et [extra commentum] amendatum in
Frisios diximus, corruptis custodibus perfu-git;
pollicitusque, si praesidium daretur, iturum in
Bata-vos et potiorem civitatis partem ad societatem
Romanam retracturum, accepta peditum
equitumque modica manu nihil apud Batavos ausus
quosdam Nerviorum Baetasio-rumque in arma
traxit, et furtim magis quam bello Can-nenefates
Marsacosque incursabat.
57. Vocula Gallorum fraude inlectus ad hostem
conten-dit, nec procul veteribus aberat, cum
Classicus ac Tutor per speciem explorandi
praegressi cum ducibus Germa-norum pacta
firmavere. Tumque primum discreti a legio-nibus
proprio vallo castra sua circumdant, obtestante
Vocula non adeo turbatam civilibus armis rem
Romanam,
nima, skupiše se u privatnom domu u Agripinskoj
Kolo-niji. Grad je javno, naime, zazirao od takvih
pothvata. Bili su tu, doduše, i neki od Ubijaca i
Tungara, no pre-vaga je bila na strani Treveraca i
Lingonaca. 1 nisu zate-zali s vijećanjem: takmeći
se poviĉu da je rimski narod opsjednut razdorom,
posjeĉene da su legije, da se štoviše zaposjeda i
Grad, svatko da sve vojske rasporeĊuje za svoje
ratove; ako se Alpe uĉvrste vojnickim posadama,
kad ojaĉa sloboda, Galije će odrediti koju meĊu
hoće svojim snagama.
56. To je reĉeno i istovremeno odobreno. Dvoumili
su se što će s ostacima vitelijevske vojske. Većina
je sma-trala da treba poubijati buntovne i
nepouzdane, okaljane krvlju vojskovoĊa.
Pobijedilo je mišljenje da ih treba poštedjeti da ne
bi uvećali tvrdoglavost ako dokinu nadu u
oproštenje: radije ih valja pridobiti za savezništvo;
ako pogube samo legijske legate, ostalo će im se
mnoštvo su-dioništvom u zloĉinstvima i nadom u
oprost od kazne lako prikljuĉiti. Takav je bio tok
prvoga zbora, i po Galijama su poslani ratni
huškaĉi. Oni su sami hinili poslušnost da bi napali
na što neopreznijeg Vokulu. Bilo je onih koji su
Vokuli ovo dojavljivali, ali nije bilo sila da se ovo
zau-stavi, jer su legije bile nepotpune i
nepouzdane. Misleći da je meĊu nepostojanim
vojnicima i pritajenim neprija-teljima najbolje za
sada drţati se istog pretvaranja i napa-dati istim
sredstvima kojima ga napadaju, side u Agri-pinsku
Koloniju. Onamo je, potkupivši straţare, pobje-gao
Klaudije Labeon, za kojega smo rekli da je bio
zarobljen i [predan van] otpravljen u frizijsku
zemlju. 1 obećavši da će, dadu li mu zaštitnu
pratnju, otići meĊu Batavce i pridobiti vredniji dio
graĊanstva za povratak u rimsko savezništvo, dobi
skromnu ĉetu pješaka i konja-nika. Ne usudivši se
ni na što kod Batavaca, privoli na borbu neke od
Nervljana i Betazijaca i, više ĉarkama negoli u
otvorenu ratu, stade nasrtati na Kanenefaćane i
Marsaĉane.
57. Namamljen lukavštinom Gala, Vokula krene na
neprijatelja i ne bijaše daleko od Starog tabora, kad
Kla-sik i Tutor, pod izlikom uhoĊenja otisavši
naprijed, sklo-piše sporazume s germanskim
vojskovoĊama. Tada prvi put, odvojeni od legija,
svoj tabor okruţe posebnim nasi-pom, iako se
Vokula bogom zaklinjao da rimska vlast nije toliko
uzdrmana graĊanskim ratom da bi bila na prezir
174
ut Treveris etiam Lingonibusque despectui sit.
Superesse fidas provincias, victores exercitus,
fortunam imperii et ultores deos. Sic olim
Sacrovirum et Aeduos, nupcr Vin-dicem
Galliasque singulis proeliis concidisse. Eadem
rursus numina, eadem fata ruptores foederum
exspecta-rent. Melius divo lulio divoque Augusto
notos eorum ani-mos: Galbam et infracta tributa
hostiles spiritus induisse. Nunc hostes, quia molle
servitium; cum spoliati exutique fuerint, amicos
fore. Haec ferociter locutus, postquam perstare in
perfidia Classicum tutoremque videt, verso iti-nere
Novaesium concedit: Galli duum milium spatio
dištantibus campis consedere. Illuc commeantium
centur-ionum militumque emebantur animi, ut
(flagitium incog-nitum) Romanus exercitus in
externa verba iurarent pignusque tanti sceleris nece
aut vinculis legatorum daretur. Vocula, quamquam
plerique fugam suadebant, audendum ratus vocata
contione in hunc modum disse-ruit:
58. 'Numquam apud vos verba feci aut pro vobis
solli-citior aut pro me securior. Nam mihi exitium
parari libens audio mortemque in tot malis
[hostium] ut finem mise-riarum exspecto: vestri me
pudet miseretque, adversus quos non proelium et
acies parantur; id enim fas armorum et ius hostium
est: bellum cum populo Romano vestris se manibus
gesturum Classicus sperat imperiumque et sacra-
mentum Galliarum ostentat. Adeo nos, si fortuna in
prae-sens virtusque deseruit, etiam vetera exempla
deficiunt, quotiens Romanae legiones perire
praeoptaverint, ne loco pellerentur? Socii saepe
nostri exscindi urbes suas seque cum coniugibus ac
liberis cremari pertulerunt, neque aliud pretium
exitus quam fides famaque. Tolerant cum maxime
inopiam obsidiumque apud Vetera legiones nec
terrore aut promissis demoventur: nobis super arma
et viros et egregia castrorum munimenta
frumentum et com-meatus quamvis longo bello
pares. Pecunia nuper etiam donativo suffecit, quod
sive a Vespasiano sive a Vitellio datum interpretari
mavoltis, ab imperatore certe Romano accepistis.
Tot bellorum victores, apud Geldubam, apud
Vetera, fuso totiens hoste si pavetis aciem,
indignum id quidem, sed est vallum murique et
trahendi artes, donec
Trevercima i Lingoncima. »Preostaju vjerne
provincije, pobjedniĉke vojske, sretan usud Carstva
i bogovi osvet-nici. Tako su nekoć Sakrovir i
Eduanci, nedavno Vindeks i Galije, u jednoj bici
propali. Prekršitelji saveza neka oĉekuju ponovo
istu boţansku volju, istu sudbinu. Nji-hova je ćud
bila bolje poznata boţanskom Juliju i boţan-skom
Augustu. Galba i smanjenje poreza usadilo je u njih
neprijateljski duh. Sad su neprijatelji jer su u
blagom podaništvu; kad budu opljaĉkani i ogoljeni,
bit će prija-telji.« Rekavši to junaĉki, pošto vidje
da Klasik i Tutor ustraju u nevjeri, okrene put i ode
u Novezij. Gali se utaboriše na poljima u
udaljenosti od dvije milje. Onamo su odlazili
centurioni i vojnici i davali se podmićivati da
(nepoznate li sramote!) rimska vojska poloţi
zakletvu na vjernost tuĊinu i da se pruţi zalog za
toliki zloĉin uboj-stvom ili okovima legata. lako je
većina nagovarala na bijeg, Vokula je smatrao da
treba odvaţno postupiti; zato sazva zbor i
progovori ovako:
58. »Koliko sam vam se god puta obraćao, nikad
nisam bio ni zabrinutiji za vas ni mirniji glede
samoga sebe: jer, s radošću u duši slušam da mi se
sprema propast, a usred tolikih nesreća išĉekujem
smrt kao svršetak poniţenja. Sramim se zbog vas i
saţaljujem vas: ta ne pruţa vam se prilika ni za
otvorenu bitku - to bi naime bio zakon oruţja i
pravo neprijatelja. Ne, Klasik se nada da će rat s
rimskim narodom voditi vašim rukama i nudi vam
za-kletvu na vjernost i vlast nad Galijama. Ako nas
je naĉas izdala sreća i hrabrost, zar nam nedostaju
stari uzori:
koliko su puta rimske legije izabrale propast samo
da ne budu otjerane s poloţaja? Saveznici su ĉesto
naši podno-sili da im razaraju gradove, da ih sa
ţenama i djecom spaljuju, bez ikakve druge
nagrade za ţrtvu osim slave zbog vjernosti. Upravo
sada podnose legije u Starom taboru oskudicu i
opsadu i ne daju se otjerati ni prijet-njom ni
obećanjima; u nas je, povrh oruţja i Ijudi i izvr-
snih utvrĊenja tabora, i hrane i ţiveţa dovoljno za
ma koliko dug rat. Novca je nedavno dostajalo i za
dar, što ste ga - volite li to protumaĉiti kao poklon
od Vespazi-jana ili Vitelija svakako primili od
rimskoga cara. Ako kao pobjednici u tolikim
bitkama - kod Geldube, kod Starog tabora - pošto
ste toliko puta razbili neprijatelja, strahujete od
otvorene borbe, onda je to zaista nedostoj-no; ali tu
su nasip i bedemi i sredstva za otezanje, dok iz
175
e proximis provinciis auxilia exercitusque
concurrant. Sane ego displiceam: sunt alii legati,
tribuni, centurio denique aut miles. Ne hoc
prodigium toto terrarum orbe volgetur, vobis
satellitibus Civilem et Classicum Italiam invasuros.
An, si ad rrioenia urbis Germani Gallique duxerint,
arma patriae inferetis? Horret animus tanti fla-gitii
imagine. Tutorine Treviro agentur excubiae?
Signum belli Batavus dabit? Et Germanorum
catervas supplebitis? Ouis deinde sceleris exitus,
cum Romanae legiones contra derexerint?
Transfugae e transfugis et proditores e prodi-
toribus inter recens et vetus sacramentum invisi
deis erra-bitis? Te, luppiter Optime Maxime, quem
per octingentos viginti annos tot triumphis
coluimus, te, Quirine, Roma-nae parens urbis,
precor venerorque ut, si vobis non fuit cordi me
duce haec castra incorrupta et intemerata ser-vari,
at certe pollui foedarique a Tutore et Classico ne
sinatis, militibus Romanis aut innocentiam detis aut
maturam et sine noxa paenitentiam.'
59. Varie excepta oratio inter spem metumque ac
pudorem. Digressum Voculam et de supremis
agitantem liberti servique prohibuere foedissimam
mortem sponte praevenire. Et Classicus misso
Aemilio Longino, deser-tore 1 legionis, caedem
eius maturavit; Herennium et Numisium legatos
vinciri satis visum. Dein sumptis Romani imperii
insignibus in castra venit. Nec illi, quam-quam ad
omne facinus durato, verba ultra suppeditavere,
quam ut sacramentum recitaret: iuravere qui
aderant pro imperio Galliarum. Interfectorem
Voculae altis ordinibiis, ceteros, ut quisque
flagitium navaverat, praemiis attollit.
Divisae inde inter Tutorem et Classicum curae.
Tutor valida manu circumdatos Agrippinenses,
quantumque militum apud superiorem Rheni
ripam, in eadem verba adigit, occisis Mogontiaci
tribunis, pulso castrorum prae-fecto, qui
detractaverant. Classicus corruptissimum quem-
que e deditis pergere ad obsessos iubet, veniam
ostentan-tes, si praesentia sequerentur: aliter nihil
spei, famem fer-rumque et extrema passuros.
Adiecere qui missi erant exemplum suum.
susjednih provincija ne priskoĉe pomoćne ĉete i
vojske. Ako li vam zaista i nisam po volji, ta
postoje i drugi legati, tribuni, centurion napokon ili
vojnik; samo neka se ovo ĉudovišno djelo ne
obznani po ĉitavu svijetu: kako će uz vašu pratnju
Civil i Klasik napasti na Italiju. Ili ćete moţda,
dopru li Germani i Gali do zidina grada, zavojštiti
na domovinu? Grozim se u duši pri pomisli na
takvu sra-motu. Tutoru će se Trevercu drţati
straţe? Znak za bitku dat će Batavac? Popunit ćete
ĉopore Germana? Kakav li će napokon biti ishod
zloĉinstva kad se sa suprotne strane svrstaju rimske
legije? Lutat ćete mrski bogovima izmeĊu nove i
stare zakletve, kao prebjezi iz redova prebjega i
izdajice iz redova izdajica? Tebe, Jupiteru Najbolji
Naj-veći, kojega smo osam stotina dvadeset godina
u tolikim trijumfima slavili, tebe, Kvirine, roditelju
rimskoga grada, molim s najdubljim
strahopoĉitanjem da, ako vam i nije bilo na srcu da
se pod mojim vodstvom ovaj tabor ušĉuva
neporoĉan i neokaljan, ne dopustite barem da ga
oskvrnu i osramote Tutor i Klasik; udahnite
rimskim vojnicima poštenje ili pravovremeno
kajarije prije prijestupa.«
59. Govor je prihvaćen razliĉito - s nadom,
strahom i sramom. Vokula se udalji, i zaokupljena
ga mišlju o smrti oslobodenici i robovi sprijeĉiše
da svojevoljno ne predu-hitri sramotnu smrt. Tada
Klasik posla Emilija Longina, prebjega iz prve
legije, i ubrza njegovo ubojstvo. Ĉinilo se
dovoljnim da se legati Herenije i Numizije bace u
okove. Uzevši potom obiljeţja rimske vlasti, doĊe
u tabor i, mada je bio navikao na svako zlodjelo,
rijeĉi mu nisu dostajale za drugo doli da proĉita
prisegu. Oni koji su bili nazoĉni zakleše se na
gospodstvo Galija. Vokulina ubo-jicu promakne u
visok ĉin, ostale, kako je već tko uĉinio kakav
prekršaj, odlikuje nagradama. Duţnosti vrhovnog
zapovjedništva podijeljene su potom izmeĊu
Tutora i Kla-sika. Tutor moćnom ĉetom opkoli
Agripince i svekolike vojnike kod gornje obale
Rajne i primora ih na istu pri-segu, ubivši u
Mogoncijaku tribune i istjeravši taborskog
prefekta, jer su bili uskratili poslušnost. Klasik
zapovjedi da najpokvareniji od onih koji su se bili
predali krenu k opkoljenima i obećaju im oprost od
kazne ako prihvate sadašnje stanje: inaĉe im nema
nikakve nade; trpjet će glad, rat i krajnju nuţdu.
Oni koji bijahu poslani prido-daše i svoj primjer.
176
60. Obsessos hinc fides, inde egestas inter decus ac
fla-gitium distrahebant. Cunctantibus solita
insolitaque ali-menta deerant, absumptis iumentis
equisque et ceteris animalibus, quae profana
foedaque in usum necessitas vertit. Virgulta
postremo et stirpes et internatas saxis her-bas
vellentes miseriarum patientiaeque documentum
fuere, donec egregiam laudem fine turpi
macularent, mis-sis ad Civilem legatis vitam
orantes. Neque ante preces admissae, quam in
verba Galliarum iurarent: tum pactus praedam
castromm dat custodes, qui pecuniam calones
sarcinas retentarent et qui ipsos leves abeuntes
prose-querentur. Ad quintum fere lapidem coorti
Germani incautum agmen adgrediuntur:
pugnacissimus quisque in vestigio, multi palantes
occubuere; ceteri retro in castra perfugiunt,
querente sane Civile et increpante Germanos,
tamquam fidem per scelus abrumperent. Simulata
ea fuerint an retinere saevientes nequiverit, parum
adfirma-tur. Direptis castris faces iniciunt,
cunctosque, qui proelio superfuerant, incendium
hausit.
61. Civilis barbaro voto post coepta adversus
Romanos arma propexum rutilatumque crinem
patrata demum caede legionum deposuit; et
ferebatur parvulo filio quos-dam captivorum
sagittis iaculisque puerilibus figendos obtulisse.
Ceterum neque se neque quemquam Batavum in
verba Galliarum adegit, fisus Germanorum opibus
et, si certandum adversus Gallos de possessione
rerum foret, inclitus fama et potior. Munius
Lupercus legatus legionis inter dona missus
Veledae. Ea virgo nationis Bructerae late
imperitabat, vetere apud Germanos more, quo ple-
rasque feminarum fatidicas et augescente
superstitione arbitrantur deas. Tuncque Veledae
auctoritas adolevit;
nam prosperas Germanis res et excidium legionum
praedi-xerat. Sed Lupercus in itinere interfectus.
Pauci centur-ionum tnbunorumque in Gallia geniti
reservantur pignora societatis. Cohortium alarum
legionum hiberna subversa cremataque, iis tantum
relictis, quae Mogontiaci ac Vin-donissae sita sunt.
62. Legio XVI cum aimliis simul deditis a
Novaesio in coloniam Trevirorum transgredi
iubetur, praefinita die,
60. Vjernost s jedne, nuţda s druge strane razdirala
je opsjednute izmeĊu osjećaja ĉasti i sramote. 1
dok su okli-jevali, uzmanjkalo im je i obiĉne i
nesvakidašnje hrane, jer su pojeli tegleću marvu i
konje i ostale ţivotinje, koje je prljava i odvratna
glad pretvorila u hranu. Trgajući naposljetku
grmlje i korijenje i travu zaraslu meĊu stije-njem
bili su ţiv primjer bijede i strpljivosti, dok izvan-
rednu zaslugu nisu okaljali sramotnim koncem,
uputivši poslanike k Civilu da mole za ţivot. 1 ne
htjede im sa-slušati molbe prije negoli se zakunu
na odanost Galijama. Pogodivši se tada za plijen
tabora, pošalje straţare da zaustavljaju novac,
konjušare i prtljagu, i druge - da njih same, posve
nenaoruţane, prate na odlasku. Otprilike kod petog
miljikaza iznenadno se pojave Germani i navale na
neopreznu povorku. Oni najratoborniji padoše na
mjestu, mnogi na bijegu, ostali uteku natrag u
tabor, a Civil je, dakako, kukao i grdio Germane
kao da su tim zloĉinom pogazili zadanu rijeĉ. Da li
je to bilo hinjeno ili nije mogao drţati na uzdi
goropadne Ijude, ne da se sigurno utvrditi. Na
opljaĉkani tabor bace zublje, i sve one koji su bili
preţivjeli bitku proguta poţar.
61. Civil je nakon poĉetka rata protiv Rimljana
prema barbarskom zavjetu pustio dugu u crveno
obojenu kosu, koju je odrezao pošto je dovršen
pokolj legija. Priĉalo se takoder da je malešnom
sinu izloţio neke od zarobljenika da ih gaĊa
djeĉaĉkim strijelama i sulicama. Inaĉe, niti je sebe
niti bilo kojega Batavca obavezao prisegom
vjernosti Galijama, uzdajući se u moć Germana i,
bude li se tre-balo boriti za gospodstvo protiv Gala,
uvjeren da će tako biti na dobru glasu i u znaĉajnoj
prednosti. Minije Luperko, legijski legat, poslan je
medu darovima Veledi. Ta je djevojka, brukterske
narodnosti, imala dalekoseţnu moć, zahvaljujući
drevnom obiĉaju kod Germana, po kojem se velik
broj ţena smatra proroĉicama i - kako raste
praznovjerje - boţicama. A upravo je tada ugled
Veledin porastao: prorekla je naime povoljne
dogaĊaje za Germane i propast legije. Luperko je
meĊutim ubijen na putu. Nekolicina centuriona i
tribuna roĊenih u Galiji saĉuvana je kao zalog
savezništva. Zimovnici su kohorata, ala i legija
srušeni i spaljeni, a ostavljeni samo oni koji su
smješteni u Mogoncijaku i Vindonisi.
62. Šesnaestoj je legiji naredeno da s pomoćnim
ĉe-tama, koje su se u isto vrijeme predale, prijeĊe
iz Nove-
177
intra quam castris excederet. Medium omne tempus
per varias curas egere, ignavissimus quisque
caesorum apud Vetera exemplo paventes, melior
pars rubore et infamia:
quale illud iter? Ouis dux viae? Et omnia in arbitrio
eorum, quos vitae necisque dominos fecissent. Alii
nulla dedecoris cura pecuniam aut carissima
sibimet ipsi circum-dare; quidam expedire arma
telisque tamquam in aciem accingi. Haec
meditantibus advenit proficiscendi hora
exspectatione tristior. Ouippe intra vallum
deformitas haud perinde notabilis: detexit
ignominiam campus et dies. Revolsae imperatorum
imagines, inho{no)ra signa, fulgentibus hinc inde
Gallorum vexillis; silens agmen et velut longae
exsequiae; dux Claudius Sanctus effosso oculo
dirus ore, ingenio debilior. Duplicatur flagitium,
postquam desertis Bonnensibus castris altera se
legio mis-cuerat. Et volgata captarum legionum
fama cuncti, qui paulo ante Romanorum nomen
horrebant, procurrentes ex agris tectisque et
undique effusi insolito spectaculo nimium
fruebantur. Non tulit ala Picentina gaudium insul-
tantis volgi, spretisque Sancti promissis aut minis
Mogon-tiacum abeunt; ac forte obvio interfectore
Voculae Lon-gino, coniectis in eum telis initium
exsolvendae in posterum culpae fecere: legiones
nihil mutato itinere ante moenia Trevirorum
considunt.
63. Civilis et Classicus rebus secundis sublati, an
colo-niam Agrippinensem diripiendam exercitibus
suis permit-terent, dubitavere. Saevitia ingenii et
cupidine praedae ad excidium civitatis trahebantur:
obstabat ratio belli et novum imperium
inchoantibus utilis clementiae fama;
Civilem etiam beneficii memoria flexit, quod
filium eius primo rerum motu in colonia
Agrippinensi deprehensum honorate custodierant.
Sed Transrhenanis gentibus invisa civitas opulentia
auctuque; neque alium finem belli reban-tur, quam
si promisca ea sedes omnibus Germanis foret aut
disiecta Ubios quoque dispersisset.
64. Igitur Tencteri, Rheno discreta gens, missis
legatis mandata apud concilium Agrippinensium
edi iubent, quae ferocissimus e legatis in hunc
modum protulit: 'Redisse
zija u koloniju Treveraca, i utvrĊen je dan do
kojega se mora udaljiti iz tabora. Sve vrijeme do
tog roka proveli su u razliĉitim brigama. Oni
najneodluĉniji - plašeći se primjera pobijenih kod
Starog tabora, vrliji dio - sra-motna glasa: »Kakav
je to put? Tko je voĊa puta? A i sve je u vlasti onih
koje su uĉinili gospodarima ţivota i smrti.« Jedni
su, ne brinući nimalo o sramoti, metali oko sebe
novac ili dragocjenosti, neki su namještali oruţje i
opre-mali se kopljima i maĉevima, kao da će u
okršaj. U tim pripremama došao im je i ĉas
polaska, tuţniji od oĉeki-vanja. Unutar nasipa
neĉasni ĉini doduše i nisu bili tako znatni; sramotu
je otkrilo otvoreno polje i dan. Pokidana poprsja
careva, bojni znakovi bez uresa, tu i tamo blistave
zastave Gala. Šutljiva povorka poput dugog
sprovoda. VojskovoĊa Klaudije Sankto, strašna lica
s iskopanim okom, duhom još veći bogalj. Sramota
se udvostruĉila pošto joj se, napustivši bonski
tabor, pridruţila druga legija. A kad se proširio glas
o zarobljavanju legija, svi koji su se malo prije
grozili od rimskog imena strĉaše se s polja i iz kuća
i, povrvjevši sa svih strana, silno se na-slaĊivahu
neobiĉnim prizorom. Picentska ala ne podne radost
obijesne svjetine i, ne obazirući se na Sanktova
obećanja i prijetnje, ode u Mogoncijak, te, susre 'i
se sluĉajno s ubojicom Vokule Longinom, baci na
nj koplja i tako uĉini prvi korak k potonjem oslob
•mju od kri-vice. Legije nastave svoj put i utabore
se pred zidinama Treveraca.
63. Uzobijestivši se zbog povoljnih dogadaja,
Civil i Klasik poĉeše premišljati da li da prepu^e
vojr. .ma da opljaĉkaju Agripinsku Koloniju.
Okrutna ih je narav i pohlepa za plijenom navodila
na uništenje grada; protivio se tomu ratni probitak i
koristan im glas o milostivosti. budući da su tek
uvodili novu vlast. Civila je od toga od-vratio i
spomen na dobroĉinstvo, jer je njegov sin za prvih
nemira uhvaćen u Agripinskoj Koloniji i zadrţan u
ĉas-nom zatvoru. No, prekorajnskim plemenima
grad bijaše mrzak zbog svojega bogatstva i
napretka, te smatrahu da neće biti drugaĉijeg
svršetka rata nego da to sjedište postane zajedniĉko
svim Germanima ili da bude razru-šeno, a Ubijci
takoĊer raseljeni.
64. Tenkteri, pleme razdvojeno Rajnom, upute
stoga poslanike s odredbom da na skupštini
Agripinaca objave naloge koje je najdrzovitiji od
poslanika iznio na ovaj
178
vos in corpus nomenque Germaniae communibus
deis et praecipuo deorum Marti grates agimus,
vobisque gratula-mur, quod tandem liberi inter
liberos eritis; nam ad hunc diem flumina ac terram
et caelum quodam modo ipsum clauserant Romani,
ut conloquia congressusque nostros arcerent, vel,
quod contumeliosius est viris ad arma natis,
inermes ac prope nudi sub custode et pretio
coiremus. Sed ut amicitia societasque nostra in
aeternum rata sint, postulamus a vobis, muros
coloniae, munimenta servitii, detrahatis (etiam t'era
animalia, si clausa teneas, virtutis obliviscuntur),
Romanos omnes in finibus vestris trucide-tis (haud
facile libertas et domini miscentur): bona inter-
fectorum in medium cedant, ne quis occulere
quicquam aut segregare causam suam possit. Liceat
nobis vobisque utramque ripam colere, ut olim
maioribus nostris: quo modo lucem diemque
omnibus hominibus, ita omnes ter-ras fortibus viris
natura aperuit. Instituta cultumque patrium
resumite, abruptis voluptatibus, quibus Romani
plus adversus subiectos quam armis valent.
Sincerus et integer et servitutis oblitus populus aut
ex aequo agetis aut aliis imperitabitis.'
65. Agrippinenses sumpto consultandi spatio,
quando neque subire condiciones metus futuri
neque palam asper-nari condicio praesens sinebat,
in hunc modum respon-dent: 'Quae prima libertatis
facultas data est, avidius quam cautius sumpsimus,
ut vobis ceterisque Germanis, consanguineis
nostris, iungeremur. Muros civitatis, con-
gregantibus se cum maxime Romanorum
exercitibus, augere nobis quam diruere tutius est. Si
qui ex Italia aut provinciis alienigenae in finibus
nostris fuerant, eos bellum absumpsit vel in suas
quisque sedes refugere:
deductis olim et nobiscum per conubium sociatis
quique mox provenere haec patria est; nec vos adeo
iniquos exi-stimamus, ut interfici a nobis parentes
fratres liberos nostros velitis. Vectigal et onera
commerciorum resolvi-mus: sint transitus
incustoditi, sed diurni et inermes, donec nova et
recentia iura vetustate in consuetudinem vertantur.
Arbitrum habebimus Civilem et Veledam, apud
quos pacta sancientur.' Sic lenitis Tencteris legati
ad Civilem ac Veledam missi cum donis cuncta ex
voluntate
naĉin: »0dajemo zahvalnost zajedniĉkim bogovima
i Marsu, izvrsniku meĊu boţanstvima, što ste se
vratili u društvo i po'd slavno ime Germanije, a
vama ĉestitamo što ćete napokon biti slobodni
meĊu slobodnima. Do ovoga su naime dana
Rimljani na neki naĉin bili zagradili rijeke i zemlju
i sam nebeski svod kako bi sprijeĉili naše razgo-
vore i susrete ili - što je još sramotnije muţevima
roĊe-nim za oruţje - kako bi nas prisitili da se
sastajemo ne-naoruţani i gotovo nagi, pod straţom
i uz naplatu. Ali, da naše prijateljstvo i savez budu
valjani za sva vremena, zahtijevamo od vas da
uklonite zidove naselja - te bedeme ropstva (i
divlje ţivotinje, drţiš li ih zatvorenima, zaborave
na hrabrost) - i da sve Rimljane u svom kraju
poubijate (nije lako zdruţiti slobodu i silnike);
imanje ubijenih neka postane zajedniĉko dobro da
nitko ne uzmogne bilo što potajiti ili izdvojiti kao
svoje. Povratite uredbe i naĉin ţivota svojih oĉeva,
raskinuvši s nasla-dama, s pomoću kojih su
Rimljani kadri više uĉiniti protiv pokorenih negoli
s pomoću oruţja. Kao ĉist i neporoĉan narod, koji
je zaboravio na ropstvo, ili ćete ţivjeti neo-visni ili
ćete nad drugima vladati.«
65. Agripinci uzeše vremena za vijećanje i,
budući da im strah od budućnosti nije dopuštao
pristati na ovakve uvjete, a otvoreno ih odbiti -
trenutaĉan poloţaj, odgo-vore na ovaj naĉin: »To
što se pruţila prva prilika za slo-bodan ţivot
prihvatili smo s više ţudnje negoli opreza - da se
zdruţimo s vama i ostalim Germanima, srodnicima
našim. Zidine grada, upravo u ĉasu kad se
okupljaju rim-ske vojske, sigurnije nam je
ojaĉavati negoli rušiti. Ako li je i bilo kojih
stranaca iz Italije ili iz provincija u našem kraju,
njih je pomorio rat ili je svatko pobjegao u svoj
zaviĉaj. Nekadašnjim naseljenicima i onima koji su
se s nama brakom povezali, te njihovu potomstvu
zaviĉaj je ovdje, i ne mislimo da ste tako
nemilostivi te hoćete da ubijemo roditelje, braću i
sestre i djecu svoju. Ukidamo porez i trgovinske
namete. Neka prelasci budu nenadzi-rani, ali po
danu i bez oruţja, dok novouvedena prava s
vremenom ne postanu obiĉaj. Za suca imat ćemo
Civila i Veledu, kod kojih će se ugovori potvrditi.«
Pošto su se Tenkteri na ove rijeĉi umirili, k Civilu i
Veledi upućeni su poslanici s darovima, koji
obaviše sve po volji Agripinaca, ali im bi
uskraćeno da osobno pristupe i razgovaraju s
Veledom: prijeĉilo im se da je vide kako bi prema
njoj
179
Agrippinensium perpetravere; sed coram adire
adloqui-que Veledam negatum: arcebantur
adspectu, quo venera-tionis plus inesset. Ipsa edita
in turre; delectus e propin-quis consulta
responsaque ut internuntius numinis por-tabat.
66. Civilis societate Agrippinensium auctus
proximas civitates adfectare aut adversantibus
bellum inferre sta-tuit. Occupatisque Sunucis et
iuventute eorum per cohor-tes composita, quo
minus ultra pergeret, Claudius Labeo Baetasiorum
Tungrorumque et Nerviorum tumultuaria manu
restitit, fretus loco, quia pontem Mosae fluminis
anteceperat. Pugnabaturque in angustiis ambigue,
donec Germani tranatantes terga Labeonis
invasere; simul Civi-lis, ausus an ex composito,
intulit se agmini Tungrorum et clara voce 'Non
ideo' inquit 'bellum sumpsimus, ut Batavi et
Treveri gentibus imperent: procul haec a nobis
adro-gantia. Accipite societatem: transgredior ad
vos, seu me ducem seu militem mavultis.'
Movebatur volgus conde-bantque gladios, cum
Campanus ac luvenalis e primoribus Tungrorum
universam ei gentem dedidere; Labeo ante-quam
circumveniretur, profugit. Civilis Baetasios quoque
ac Nervios in fidem acceptos copiis suis adiuimt,
ingens rerum, perculsis civitatum animis vel sponte
inclinantibus.
67. Interea lulius Sabinus proiectis foederis
Romani monumentis Caesarem se salutari iubet
magnamque et inconditam popularium turbam in
Sequanos rapit, conter-minam civitatem et nobis
fidam; nec Sequani detractavere certamen. Fortuna
melioribus adfuit: fusi Lingones. Sabi-nus
festinatum temere proelium pari formidine
deseruit;
utque famam exitii sui faceret, villam, in quam
perfuge-rat, cremavit, illic voluntaria morte
interisse creditus. Sed quibus artibus latebrisque
vitam per novem mox annos traduxerit, simul
amicorum eius constantiam et insigne Epponinae
uxoris exemplum suo loco reddemus. Sequa-norum
prospera acie belli impetus stetit: resipiscere pau-
latim civitates fasque et foedera respicere,
principibus Remis, qui per Gallias edixere, ut
missis legatis in com-mune consultarent, libertas an
pax placeret.
imali što više poštovanja. Ona je sama bila u
visokoj kuli;
izabranik iz rodbine nosio je pitanja i odgovore kao
po-srednik boţanstva.
66. Ojaĉan savezom s Agripincima, Civil odluĉi
prido-biti susjedne gradove ili zavojštiti na njih ako
se uspro-tive. 1 budući da je zaposjeo podruĉje
Sunuĉana i svrstao njihovu mladeţ u kohorte,
Klaudije mu se Labeon sa na brzu ruku
sakupljenom ĉetom Betazijaca, Tungara i Ner-
vljana suprotstavi da ne prodre dalje, uzdajući se u
polo-ţaj, jer bijaše zapremio most na rijeci Mozi. 1
vodila se neodluĉna bitka na tom tijesnom mjestu,
dok Germani nisu preplivali rijeku i napali
Labeona s leda. U taj se ĉas i Civil, nošen
smjelošću ili po prethodnom dogovosu, pri-bliţi
ĉeti Tungara i glasno reĉe: »Nismo zaratili zato da
Batavci i Treverci vladaju nad narodima; daleko je
od nas takva drskost. Primite savezništvo, prelazim
k vama, bilo da me ţelite za voĊu bilo za vojnika.«
Svjetina se poĉela kolebati i metati maĉeve u
korice, kad mu Kampan i Ju-venal, dvojica prvaka
tungarskih, predadoše ĉitavo pleme. Labeon
pobjeţe prije negoli ga opkoliše. Primivši pod
svoje okrilje Betazijce i Nervljane, Civil ih pridruţi
svo-jim ĉetama i postade neizmjerno moćan, jer su
mu se gra-dovi ili sami priklanjali ili ih je na to
primorao silom.
67. Porušivši u meduvremenu spomenike rimskog
savezništva, Julije Sabin zapovjedi da ga
pozdravljaju kao Cezara, te ţurno povede veliku i
neureĊenu ĉetu sunarod-nika protiv Sekvanaca,
susjedne i nama odane općine, i Sekvanci ne
uskratiše bitku. Sreća je pomogla ĉestitijima.
Lingonci su razbijeni. Preuranjenu bitku Sabin
napusti u nerazboritu strahu i, da stvori glas kako je
nastradao, zapali gospodarsku zgradu u koju je bio
pobjegao. Drţalo se da je tamo našao dragovoljnu
smrt. Kakvim je pak vje-štinama i u kakvim
skrovištima proveo ţivot kroz gotovo devet godina,
kao i pouzdanost njegovih prijatelja i bli-stavi
primjer ţene mu Eponine, spomenut ćemo na pri-
kladnom mjestu. Sretnim ishodom sekvanske bitke
splas-nula je ratna ţestina. Gradovi se poĉeše
malo-pomalo osv-ješćivati i starati o zakonu i
savezniĉkim ugovorima. Prednjaĉili su u tom
Remljani, koji su po Galijama izdali proglas da se
preko glasnika zajedniĉki posavjetuju hoće li
slobodu ili mir.
180
68. At Romae cuncta in deterius audita Mucianum
angebant, ne quamquam egregii duces (iam enim
Gallum Annium et Petilium Cerialem delegerat)
summam belli parum tolerarent. Nec relinquenda
urbs sine rectore; et Domitiani indomitae libidines
timebantur, suspectis, ut dbdmus, Primo Antonio
Varogue Arrio. Vams praetoria-nis praepositus vim
atque arrna retinebat: eum Mucianus pulsum loco,
ne sine solacio ageret, annonae praefecit;
utque Domitiani animum Varo haud alienum
deleniret, Arrecinum Clementem, domui
Vespasiani per adfinitatem innexum et gratissimum
Domitiano, praetorianis praepo-suit, patrem eius
sub C. Caesare egregie functum ea cura dictitans,
laetum militibus idem nomen, atque ipsum,
quamquam senatorii ordinis, ad utraque munia
sufficere. Adsumuntur e civitate clarissimus
quisque et alii per ambitionem. Simul Domitianus
Mucianusque accingeban-tur, dispari animo, ille
spe ac iuventa properus, hic moras nectens, quis
flagrantem retineret, ne ferocia aetatis et pravis
impulsoribus, si exercitum invasisset, paci belloque
male consuleret. Legiones victrices, VIII XI XIII,
vitellia-narum unaetvicensima, e recens conscriptis
secunda Poe-ninis Cottianisque Alpibus, pars
monte Graio traducun-tur; XIV legio e Britannia,
VI ac prima ex Hispania acci-tae.
Igitur venientis exercitus fama et suopte ingenio ad
mitiora inclinantes Galliarum civitates in Remos
conve-nere. Trevirorurn legatio illic opperiebatur,
acerrimo instinctore belli lulio Valentino. Is
meditata oratione cuncta magnis imperiis obiectari
solita contumeliasque et invidiam in populum
Romanum effudit, turbidus miscen-dis seditionibus
et plerisque gratus vaecordi facundia.
69. At lulius Auspex e primoribus Remorum,
vim Romanam pacisque bona dissertans et sumi
bellum etiam ab ignavis, strenuissimi cuiusque
periculo geri, iamque super caput legiones,
sapientissimum quemque reverentia fideque,
iuniores periculo ac metu continuit: et Valentini
68. A u Rimu sve su ove vijesti, prikazane u gorem
svjetlu, izazvale u Mucijana strah da vojskovode,
premda izvrsni (već je naime bio izabrao Gala
Anija i Petilija Cerijala), neće pravo moći podnijeti
vrhovno ratno vod-stvo. Grad nije smio ostati bez
gospodara, a vladala je bojazan od neukroćenih
strasti Domicijanovih i podozri-vost, kako
rekosmo, prema Primu Antoniju i Varu Ariju. Var
je kao zapovjednik pretorijanaca imao u rukama
oru-ţanu silu; njega Mucijan udalji s poloţaja i, da
ne ostane bez odštete, postavi za nadstojnika
dobave ţita, a da pri-dobije Domicijanov duh,
sklon Varu, pretorijancima za zapovjednika postavi
Arecina Klemensa, koji je bio u srodniĉkoj vezi s
Vespazijanovom kućom i vrlo drag Domicijanu,
govoreći ĉesto da je njegov otac pod Gajem
Cezarom izvrsno obavio tu sluţbu, da je vojnicima
drago isto ime i on sam, te da je, premda
senatorskog staleţa, dorastao i jednoj i drugoj
duţnosti. Iz graĊanstva primani su oni
najznamenitiji i drugi na temelju revnosnog tra-
ţenja. U isto su se vrijeme na put spremali
Domicijan i Mucijan, s razliĉitim ĉuvstvima: jedan
s nadom i mlade-naĉkom brzopletošću, drugi
izmišljajući zapreke kojima bi zadrţao strasna
mladića da zbog neobuzdanosti svoje dobi i pod
utjecajem loših savjetnika, prigrabi li vlast nad
vojs-kom, ne odmogne miru i ratu. Pobjedniĉke
legije - osma, jedanaesta i trinaesta, od vitelijevskih
dvadesetprva, od nedavno unovaĉenih druga -
prebaĉene su preko Penins-kih i Kotijskih Alpa, a
dio preko Grĉke planine; ĉetrna-esta je legija
dozvana iz Britanije, šesta i prva iz Hispa-nije.
Zbog vijesti, dakle, o dolasku vojske, a i po naravi
svo-joj sklonije blaţim rješenjima, galske se općine
okupiše u remljanskom kraju. Tamo je već ĉekalo
poslanstvo Tre-veraca u kojem se nalazio najljući
ratni huškaĉ Julije Va-lentin. Dobro pripremljenim
govorom on sruĉi na rimski narod sve ono što se
obiĉno predbacuje velikim drţa-vama, uz psovke i
pogrde - tvrdokoran u potpirivanju ustanka i većini
drag zbog svoje bezumne rjeĉitosti.
69. A Julije Auspeks, jedan od prvaka remljanskih,
razlaţući o nadmoći rimskoj i prednostima mira i o
tome kako rat poduzimaju kukavice, a vodi se uz
pogibao onih najodvaţnijih - dok im legije već
sjede za vratom -obuzda one najrazumnije
smjernošću i odanošću, mlaĊe strahom od
opasnosti. 1 oni stadoše hvaliti Valentinovu
181
animum laudabant, consilium Auspicis
sequebantur. Con-stat obstitisse Treveris
Lingombusque apud Gallias, quod Vindicis motu
cum Verginio steterant. Deterruit pleros-que
provinciarum aemulatio: quod bello caput? Unde
ius auspiciumque peteretur? Ouam, si cuncta
provenissent, sedem imperio legerent? Nondum
victoria, iam discordia erat, aliis foedera,
quibusdam opes viresque aut vetusta-tem originis
per iur(g)ia iactantibus: taedio futurorum praesentia
placuere. Scribuntur ad Treviros epistulae nomine
Galliarum, ut abstinerent armis, impetrabili venia
et paratis deprecatoribus, si paeniteret: restitit idem
Va-lentinus obstruxitque civitatis suae aures, haud
perinde instruendo bello intentus quam frequens
contionibus.
70. Igitur non Treviri neque Lingones ceteraeve
rebel-lium civitates pro magnitudine suscepti
discriminis agere;
ne duces quidem in unum consulere, sed Civilis
avia Bel-garum circumibat, dum Claudium
Labeonem capere aut exturbare nititur; Classicus
segne plerumque otium tra-hens velut parto
imperio fruebatur; ne Tutor quidem maturavit
superiorem Germaniae ripam et ardua Alpium
praesidiis claudere. atque interim unaetvicensima
legio Vindonissa, Sextilius Felix cum auxiliariis
cohortibus per Raetiam inrupere; accessit ala
Singularium, excita olim a Vitellio, deinde in
partes Vespasiani transgressa. Praeerat lulius
Briganticus sorore Civilis genitus, ut ferme
acerrima proximorum odia sunt, invisus avonculo
infensusque. Tutor Trevirorum copias recenti
Vangionum Caeracatium Tribocorum dilectu
auctas veterano pedite atque equite firmavit,
corruptis spe aut metu subactis legionariis; qui
primo cohortem praemissam a Sextilio Felice
interficiunt, mox ubi duces exercitusque Romanus
propinquabant, honesto transfugio rediere, secutis
Tribocis Vangionibus-que et Caeracatibus. Tutor
Treveris comitantibus vitato Mogontiaco Bingium
concessit, fidens loco, quia pontem Navae fluminis
abruperat, sed incursu cohortium, quas Sextilius
ducebat, et reperto vado proditus fususque. Ea
clade perculsi Treviri, et plebes omissis armis per
agros
srĉanost, ali pristajahu uz mišljenje Auspeksovo.
Jasno je da je kod Gala Trevercima i Lingoncima
škodila ĉinjenica što su za Vindeksova ustanka
stajali uz Verginija. Većinu je njih zastrašilo
nadmetanje izmeĊu provincija: »Tko da bude
predvodnik u ratu? Odakle da se ište zakonita vlast
i vrhovno zapovjedništvo? PoĊe li sve za rukom,
koje mjesto da izaberu za prijestolnicu drţave?«
Još nije bilo pobjede, a već je vladala nesloga; u
prepirkama jedni su se razmetali savezništvima,
neki bogatstvom i oruţanom snagom ili drevnošću
porijekla: iz gaĊenja prema buduć-nosti dopadalo
im se sadašnje stanje. Napisano je pismo
Trevercima u ime Galija da se uzdrţe od oruţja:
»Dade se postići oproštenje i spremni su na
zagovor ako se pokaju.« Suprotstavi se opet
Valentin i uĉini da se nje-gova općina ogluši na to,
ne toliko smišljenim sprema-njem na rat, koliko
ĉestim govorima pred narodom.
70. Ni Treverci ni Lingonci, a ni ostale
pobunjeniĉke općine, nisu se dakle ravnale prema
veliĉini opasna pot-hvata, a ni voĊe nisu slijedili
jedinstvenu osnovu, već je Civil tumarao po
neprohodnim mjestima belgijskoga kraja, nastojeći
uhvatiti ili istjerati Klaudija Labeona. Klasik je
ponajviše Ijenĉario i uţivao u vlasti kao da ju je
već stekao. Ni Tutor se nije poţurio zatvoriti
vojniĉkim posa-dama gornju obalu Rajne i alpske
strmeni. A u meĊu-vremenu probila se
dvadesetprva legija iz Vindonise, a Sekstilije Feliks
s pomoćnim kohortama kroz Reciju. Pri-druţila im
se i ala tjelesnih straţara, koju je nekoć bio prizvao
Vitelije, a potom je prešla k Vespazijanovoj
stranci. Na ĉelu joj bijaše Julije Brigantik, sin
Civilove sestre, i - kako su obiĉno mrţnje meĊu
najbliţima naj-ţešće - s ujakom u medusobnom
nepomirljivu neprija-teljstvu. Ĉete Treveraca,
uvećane nedavnim novaĉenjem Vangionaca,
Cerekaćana i Triboĉana, Tutor ojaĉa pješa-štvom i
konjaništvom, zavevši legionare nadom ili prinu-
divši ih strahom. Oni ponajprije unište kohortu
koju je naprijed poslao Sekstilije Feliks, a zatim se,
kad su se stali pribliţavati vojskovoĊe i rimska
vojska, vratiše u ĉas-nom prebjegu praćeni
Triboĉanima, Vangioncima i Cere-kaćanima.
Zaobišavši Mogoncijak, Tutor se u pratnji Tre-
veraca povuĉe u Bingij, uzdajući se u poloţaj, jer
bijaše srušio most na rijeci Navi, ali navalom
kohorata, koje je vodio Sekstilije, i pronalaskom
plićaka izdan je i potuĉen. Ovim se porazom
Treverci obeshrabriše i puk se, odba-
182
palatur; quidam principum, ut primi posuisse
bellum viderentur, in civitates, quae societatem
Romanam non exuerant, perfugere. Legiones a
Novaesio Bonnaque in Treviros, ut supra
memoravimus, traductae se ipsae in verba
Vespasiani adigunt. Haec Valentino absente gesta;
qui ubi adventabat furens cunctaque rursus in
turbas et exitium conversurus, legiones in
Mediomatricos, sociam civitatem, abscessere:
Valentinus ac Tutor in arma Trevi-ros retrahunt,
occisis Herennio ac Numisio legatis, quo minore
spe veniae cresceret vinculum sceleris.
71. Hic belli status erat, cum Petilius Cerialis
Mogon-tiacum venit. Eius adventu erectae spes;
ipse pugnae avi-dus et contemnendis quam
cavendis hostibus melior, fero-cia verborum
militem incendebat, ubi primum congredi licuisset,
nullam proelio moram facturus. Dilectus per
Galliam habitos in civitates remittit ac nuntiare
iubet suf-ficere imperio legiones: socii ad munia
pacis redirent securi velut confecto bello, quod
Romanae manus exce-pissent, auxit ea res
Gallorum obsequium: nam recepta iuventute
facilius tributa toleravere, proniores ad officia,
quod spernebantur. At Civilis et Classicus ubi
pulsum Tutorem, caesos Treviros, cuncta hostibus
prospera acce-pere, trepidi ac properantes, dum
dispersas suorum copias conducunt, crebris interim
nuntiis Valentinum monuere, ne summae rei
periculum faceret. Eo rapidius Cerialis, missis m
Mediomatricos qui breviore itinere legiones in
hostem verterent, contracto quod erat militum
Mogontiaci quantumque secum transvexerat, tertiis
castris Rigodulum venit, quem locum magna
Trevirorum manu Valentinus insederat, montibus
aut Mosella amne saeptum; et addi-derat fossas
obicesque saxorum. Nec deterruere ea muni-menta
Romanum ducem, quo minus peditem perrumpere
iuberet, equitum ariem in collem erigeret, spreto
hoste;
quem temere collectum haud ita loco iuvari, ut non
plus suis in virtute foret. Paulum morae in
adscensu, dum mis-silia hostium praevehuntur: ut
ventum in manus, deturbati ruinae more
praecipitantur. Et pars equitum aequioribus
civši oruţje, raštrka po poljima. Kako bi izgledalo
da su prvi napustili borbu, neki od prvaka
pobjegoše u gradove koji nisu pogazili rimsko
savezništvo. Legije, koje su -kako gore
spomenusmo - iz Novezija i Bone prebaĉene u
treverski kraj, same se zakunu na vjernost
Vespazijanu. Ovo se dogodilo za nenazoĉnosti
Valentinove. Kad se on stao pribliţavati, bijesan i u
ţelji da sve ponovo uzbuni i upropasti, legije
uzmakoše u podruĉje Mediomatricana, u
savezniĉku općinu. Valentin i Tutor povrate u
oruţje Tre-verce, ubivši legate Herenija i Numizija
da bi uz što manju nadu u oproštenje ojaĉao vez
zloĉinstva.
71. Takav je bio ratni poloţaj kad je Petilije
Cerijal sti-gao u Mogoncijak. Njegovim su
dolaskom porasle nade. Sam ţeljan borbe i
sposobniji da prezire nego da se ĉuva neprijatelja,
ţestokim je rijeĉima raspaljivao vojnike u nakani
da ne oteţe s bitkom ĉim se ukaţe prilika za napad.
Ljudstvo unovaĉeno po Galiji pošalje natrag u
gradove i naredbom oglasi da su Carstvu dostatne
legije:
saveznici neka se vrate mirnodopskim duţnostima,
bez ikakve brige, kao da je rat završen, jer su ga na
se pre-uzele rimske ĉete. Taj je ĉin povećao
poslušnost Gala;
kad se mladeţ vratila, lakše su naime podnosili
poreze, hili spremniji na obveze - što su inaĉe
prezirali.
A kad Civil i Klasik saznadoše da je nadvladan
Tutor, da su pobijeni Treverci, da je sve ispalo
sretno po nepri-jatelja, uznemireni i u silnoj ţurbi
sabirući svoje raspršene ĉete, ĉestim su glasnicima
uz to upozoravali Valentina neka se još ne prihvaća
odluĉne bitke. Uputivši poslanike u podruĉje
Mediomatriĉana da što kraćim putom okrenu legije
protiv neprijatelja, Cerijal to brţe okupi sve
vojnike što bijahu u Mogoncijaku i one koje je
preveo sa sobom i nakon trećega noćenja dode u
Rigodul, mjesto koje bijaše velikom ĉetom
Treveraca zapremio Valentin, okru-ţeno planinama
i rijekom Mozelom. Dogradio je i jarke i prepreke
od stijenja. No ta utvrĊenja ne zaplašiše rim-skog
vojskovoĊu, te on zapovjedi da pješaštvo provali, a
bojnu vrstu konjanika povede na breţuljak,
prezrevši neprijatelja, koji se - po njegovu
mišljenju - nepromi-šljeno okupio, te ga njegov
poloţaj ne štiti toliko da oni ne bi imali i većega
oslonca u svojoj hrabrosti. Malo krzmanja u
uspinjanju - dok su u trku propuštali nepri-jateljske
strijele; kad su im pali u šake, rušili su ih i
strmoglavljivali poput razvalina. Dio konjaništva
koji se
183
iugis circumvecta nobilissimos Belgarum, in quis
ducem Valentinum, cepit.
72. Cerialis postero die coloniam Trevirorum
ingressus est, avido milite eruendae civitatis, hanc
esse Classici, hanc Tutoris patriam; horum scelere
clausas caesasque legiones. Quid tantum
Cremonam meruisse? Quam e gre-mio Italiae
raptam, quia unius noctis moram victoribus
attulerit. Stare in confinio Germaniae integram
sedem spoliis exercituum et ducum caedibus
ovantem. Redigere-tur praeda in fiscum: ipsis
sufficere ignes et rebellis colo-niae ruinas, quibus
tot castrorum excidia pensarentur. Cerialis metu
infamiae, si licentia saevitiaque imbuere militem
crederetur, pressit iras: et paruere, posito civium
bello ad externa modestiores, convertit inde animos
acci-tarum e Mediomatricis legionum miserabilis
adspectus. Stabant conscientia flagitii maestae,
fixis in terram oculis:
nulla inter coeuntes exercitus consalutatio, neque
solanti-bus hortantibusve responsa dabant, abditi
per tentoria et lucern ipsam vitantes. Nec proinde
periculum aut metus quam pudor ac dedecus
obstupefecerat, attonitis etiam victoribus, qui
vocem precesque adhibere non ausi lacri-mis ac
silentio veniam poscebant, donec Cerialis mulceret
animos, fato acta dictitans, quae militum ducumque
dis-cordia vel fraude hostium evenissent. Primiim
illum sti-pendiorum et sacramenti diem haberent:
priorum faci-norum neque imperatorem neque se
meminisse. Tunc recepti in eadem castra, et
edictum per manipulos, ne quis in certamine
iurgiove seditionem aut cladem commi-litoni
obiectaret.
73. Mox Treviros ac Lingonas ad contionem
vocatos ita adloquitur: 'Neque ego umquam
facundiam exercui et populi Romani virtutem
armis adfirmavi: sed quoniam apud vos verba
plurimum valent bonaque ac mala non sua natura,
sed vocibus seditiosorum aestimantur, statui pauca
disserere, quae profligato bello utilius sit vobis
audisse quam nobis dixisse. Terram vestram
ceterorum-que Gallorum ingressi sunt duces
imperatoresque Romani nulla cupidine, sed
maioribus vestris invocantibus, quos
kretao po ravnijim gorskim bilima zarobi vrlo
znamenite Belge, meĊu kojima i vojskovoĊu
Valentina.
72. Slijedećega dana Cerijal ude u Koloniju
Treveraca, a vojnik usplamtje od ţelje da razvali
grad. »0vo je Kla-sikov, ovo je Tutorov zaviĉaj,
njihovim su zloĉinstvom opkoljene i posjeĉene
legije. Što je toliko skrivila Kre-mona? A istrgnuta
je iz naruĉja Italije, jer je odugovlaĉila pred
pobjednicima jednu noć. Stoji na meĊi Germanije
netaknuto sjedište i kliĉe od veselja zbog pobjeda
nad vojskama i ubojstava vojskovoĊa. Neka se
utjera zaplije-njeno blago u carsku blagajnu; njima
su dosta poţar i ruševine buntovne kolonije kojima
bi se izravnale razva-line tolikih tabora.« Cerijal iz
straha od zla glasa, ako bi se pomislilo da se vojnik
navikao na razuzdanost i okrut-nost, sprijeĉi gnjev.
1 doista se pokoriše i, okanivši se gra-Ċanskoga
rata, postadoše pokorniji za vanjske. Privukao je
paţnju potom jadan prizor legija prizvanih iz
podruĉja Mediomatriĉana. Stajahu tuţne i svjesne
sramotna ĉina, oĉiju oborenih k zemlji. Nikakva
pozdrava izmeĊu vojski koje su se okupljale, ne
uzvraćahu odgovora ni onima koji su ih tješili ili
hrabrili, sakriveni po šatorima, kloneći se i samoga
danjega svjetla. 1 nije ih toliko zapanjio strah od
opasnosti koliko stid zbog sramotna ĉina. Zbunjeni
bijahu i pobjednici, koji, ne usudivši se glasno
moliti, nijemi i u suzama moljahu oproštenje, dok
Cerijal ne umiri duhove govoreći da je djelo
sudbine ono štp se dogodilo zbog nesloge vojnika i
vojskovoĊa ili podmuklo-sti neprijatelja. »Neka im
ovaj dan bude prvi dan voj-niĉke sluţbe i zakletve.
PreĊašnjih se nedjela ne sjeća ni vrhovni
zapovjednik ni on.« Tada su primljeni u isti tabor, a
po manipulima izdan je oglas da nitko u svaĊi ili
prepirci ne smije predbacivati vojnom drugu zbog
pobune ili poraza.
73. Potom dozva Treverce i Lingonce u skupštinu i
ovako im se obrati: »Nikada se nisam bavio
govorništvom, a hrabrost rimskog naroda potvrdio
sam oruţjem; ali, budući da kod vas najviše vrijede
rijeĉi, a dobro i zlo ne procjenjuju se po svojoj
prirodi, nego po glasovima smut-Ijivaca, odluĉih
ukratko pretresti ono što bi vama - sada kad je rat
već pri kraju - bilo korisnije ĉuti, negoli što je
nama korisno reći. U vašu su zemlju i u zemlju
ostalih Gala rimski vojskovoĊe i carevi ušli bez
ikakve sebiĉne poţude, već na pozive vaših
predaka koje su razdori pot-
184
discordiae usque ad exitium fatigabant, et acciti
aurilio Germani sociis pariter atque hostibus
servitutem imposue-rant. Quot proeliis adversus
Cimbros Teutonosque, quan-tis exercituum
nostrorum laboribus quove eventu Germa-nica
bella tractaverimus, satis clarum. Nec ideo Rhenum
insedimus, ut Italiam tueremur, sed ne quis alius
Ariovi-stus regno Galliarum potiretur. An vos
cariores Civili Batavisque et Transrhenanis
gentibus creditis, ouam maioribus eorum patres
avique vestri fuerunt? Eadem semper causa
Germanis transcendendi in Gallias, libido atque
avaritia et mutandae sedis amor, ut relictis paludi-
bus et solitudinibus suis fecundissimum hoc solum
vosaue ipsos possiderent: ceterum libertas et
speciosa nomina praetexuntur; nec quisquam
alienum servitium et domina-tionem sibi
concupivit, ut non eadem ista vocahula usur-paret.
74. Regna bellaque per Gallias semper fuere,
donec in nostrum ius concederetis. Nos, quamquam
totiens laces-siti, iure victoriae id solum vobis
addidimus, quo pacem tueremur; nam neque quies
gentium sine armis neque arma sine stipendiis
neque stipendia sine tributis haberi queunt. Cetera
in communi sita sunt: ipsi plerumque legionibus
nostris praesidetis, ipsi has aliasque provincias
regitis; nihi separatum clausumve. Et laudatorum
princi-pum usus ex aequo quamvis procul
agentibus: saevi pro-ximis ingruunt. Quo modo
sterilitatem aut nimios imbres et cetera naturae
mala, ita luxum vel avaritiam dominan-tium
tolerate. Vitia erunt, donec homines, sed neque
haec continua et meliorum interventu pensantur,
nisi forte Tutore et Classico regnantibus
moderatius imperium spe-ratis, aut minoribus
quam nunc tributis parabuntur exer-citus, quibus
Germani Britannique arceantur. Nam pulsis, quod
dii prohibeant, Romanis quid aliud quam bella
omnium inter se gentium exsistent? Octingentorum
annorum fortuna disciplinaque compages haec
coaluit, quae convelli sine exitio convellentium non
potest, sed vobis maximum discrimen, penes quos
aurum et opes, praecipuae bellorum causae.
Proinde pacem et urbem, quam victi victoresque
eodem iure obtinemus, amate colite; moneant vos
utriusque fortunae documenta, ne contumaciam
cum pernicie quam obsequium cum securi-
puno upropaštavali, a Germani, pozvani u pomoć,
namet-nuli su ropstvo, jednako saveznicima kao i
neprijateljima. Kolikim smo bitkama protiv
Kimbara i Teutona, uz kolike muke naših vojski, ili
uz koji ishod vodili germanske ratove, dovoljno je
poznato. 1 nismo Rajnu zaposjeli zato da branimo
Italiju, već da se kakav drugi Ariovist ne doĉepa
kraljevstva Galija. Ili moţda mislite da ste vi draţi
Civilu i Batavcima i prekorajnskim plemenima
nego što su precima njihovim bili oĉevi i djedovi
vaši? Isti je uvijek razlog prelaţenju Germana u
Galije: samovolja i pohlepa i ţelja za promjenom
mjesta da, ostavivši svoje moĉvare i pustare, imaju
u svojoj vlasti ovo preplodno tlo i vas same. Inaĉe,
za izgovor navode se sloboda i milozvuĉna imena, i
nitko nije poţelio tuĊe ropstvo i vlastito gospod-
stvo. a da nije spominjao upravo te rijeci.
74. Samodrštva i ratovi neprestano su vladali po
Gali-jama, dok niste potpali pod naš poredak. Mi
smo vam, premda toliko puta izazvani, po pravu
pobjede nametnuli samo ono ĉime bismo saĉuvali
mir. Mir naroda ne moţe se naime podrţavati bez
oruţane sile, ni oruţana sila bez vojske, niti vojska
bez poreza. Sve nam je ostalo zajed-niĉko. Sami
ponajviše zapovijedate našim legijama, sami
upravljate ovim i drugim provincijama; nikakve
povlastice ili ograniĉenja. A od proslavljenih
vladara jednaka vam je korist, ma koliko bili vi
daleko. Goropadnici navaljuju na one
najbliţe.Kako podnosite nerodicu ili preobilne kiše
i ostale prirodne nepogode, tako podnosite i raskoš
ili po-hlepu gospodara. Grešaka će biti dok bude i
Ijudi, no nije to vjeĉno, i izravnava se dolaskom
sposobnijih, osim ako sluĉajno pod upravom
Tutora i Klasika ne oĉekujete umjereniju vlast, ili
da će se uz manje poreze nego sada opremati
vojske kojima bi se odbijali Germani i Britanci.
Otjerate li Rimljane - što neka bogovi sprijeĉe - što
će drugo nastati negoli meĊusobni ratovi svih
plemena? Pod sretnom zvijezdom i u poretku koji
vlada već osam stotina godina ovaj je ustroj tako
srastao da se ne moţe rastr-gnuti bez propasti onih
koji mu rade o glavi, a vama pri-jeti ponajveća
opasnost, jer imate i zlata i bogatstva -izvanrednih
povoda za ratove. Stoga mir i prijestolnicu, koju
imamo s istim pravom i kao pobijedeni i kao
pobjed-nici, Ijubite i štujte. Neka vas opominju
primjeri jednog i drugog udesa da ne poţelite
većma prkos s propašću
185
tate malitis.' Tali oratione graviora metuentes
composuit erexitque.
75. Tenebantur victore exercitu Treveri, cum
Civilis et Classicus misere ad Cerialem epistulas,
quarum haec sen-tentia fuit: Vespasianum,
quamquam nuntios occultarent, excessisse vita,
urbem atque Italiam interno bello con-sumptam,
Muciani ac Domitiani vana et sine viribus nomina:
si Cerialis imperium Galliarum velit, ipsos finibus
civitatium suarum contentos; si proelium mallet, ne
id quidem abnuere. Ad ea Cerialis Civili et
Classico nihil:
eum qui attulerat <et) ipsas epistulas ad
Domitianum misit.
Hostes divisis copiis advenere undique. Plerique
cul-pabant Cerialem passum iungi quos discretos
intercipere licuisset. Romanus exercitus castra
fossa valloque circum-dedit, quis temere antea
intutis consederat.
76. Apud Germanos diversis sententiis certabatur.
Civi-lis opperiendas Transrhenanorum gentes,
quarum terrore' fractae populi Romani vires
obtererentur: Gallos quid aliud quam praedam
victoribus? Et tamen, quod roboris sit, Belgas
secum palam aut voto stare. Tutor cunctatione
crescere rem Romanam adfirmabat, coeuntibus
undique exercitibus: transvectam e Britannia
legionem, accitas ex Hispania, adventare ex Italia,
nec subitum militem, sed veterem expertumque
belli. Nam Germanos, qui ab ipsis sperentur, non
iuberi, non regi, sed cuncta ex libidine agere;
pecuniamque ac dona, quis solis cormmpantur,
maiora apud Romanos, et neminem adeo in arma
pronum, ut non idem pretium quietis quam periculi
malit. Quod si statim congrediantur, nullas esse
Ceriali nisi e reliqui{i)s Germanici exercitus
legiones, foederibus Gal-liarum obstrictas. Idque
ipsum, quod inconditam nuper Valentini manum
contra spem suam fuderint, alimentum illis ducique
temeritatis: ausuros rursus venturosque in manus
non imperiti adulescentuli, verba et contiones quam
ferrum et arma meditantis, sed Civilis et Classici;
quos ubi adspexerint, redituram m animos
formidinem fugam famemque ac totiens captis
precariam vitam. Neque Treviros aut Lingonas
benivolentia contineri: re-sumpturos arma, ubi
metus abscesserit. Diremit consi-
nego pokornost sa sigurnošću.« Takvim je
govorom umi-rio i ohrabrio one koji su se bojali i
ozbiljnijih posljedica.
75. Treverci su već bili pod vlašću pobjedništva
vojske, kad Civil i Klasik poslaše Cerijalu pismo,
kojega je sadr-ţaj bio ovaj: »Vespazijan je - mada
vijesti prikrivaju -umro, Grad i Italija iscrpljeni su
unutarnjim ratom, imena Mucijana i Domicijana
isprazna su i bez moći. Ako Ceri-jal hoće vlast nad
Galijama, oni su zadovoljni meĊama svojih općina;
ako li voli bitku, ni to mu ne uskraćuju.« Na to
Cerijal Civilu i Klasiku ništa. Onoga koji mu bijaše
donio pismo i samo pismo posla Domicijanu.
Neprijatelji u odvojenim ĉetama pristigoše sa svih
strana. Mnogi optu-ţivahu Cerijala što je dopustio
da se spoje, a mogao ih je doĉekati razdvojene.
Rimska vojska jarkom i nasipom opasa tabor u koji
se nepromišljeno bila smjestila, a da ga prethodno
nije utvrdila.
76. Kod Germana vodila se prepirka zbog razliĉitih
mišljenja: Civil je smatrao da treba ĉekati na
preko-rajnska plemena; strahom koji šire oko
sebepotpuno bi se satrle slomljene snage rimskog
naroda: »Sto su Gali drugo doli nagrada
pobjednicima? A opet, Belgi, koji ĉine jezgru,
otvoreno ili u srcu stoje s njima.« Tutor je tvrdio da
oklijevanjem raste rimska moć, jer se sa svih strana
okupljaju vojske. »Doplovila je legija iz Britanije,
dozvane su iz Hispanije, pristiţu iz Italije, i to ne
na brzu ruku sabran vojnik nego ostario i prokušan
u ratu. Ger-manima pak, na koje raĉunaju, ne da se
zapovijedati, niti se dadu upravljati, već sve ĉine iz
samovolje; novca i dar-ova, kojima se jedino mogu
potkupiti, više je u Rimljana, a nitko nije tako
nagao na oruţju da ne bi, usprkos tomu, vise volio
nagradu za mir negoli za opasnost. Ako li se
odmah pobiju, Cerijal nema nikakvih legija osim
onih iz preostataka germanske vojske koje su s
Galijama obve-zane savezniĉkim ugovorima. A
upravo to što su nedavno mimo svog oĉekivanja
razbili neureĊenu Valentinovu ĉetu potkrepa je za
njih i za voĊu lakoumnosti. Ako li se ponovo
usude, past će u šake ne neiskusna mladića, koji
više misli na skupštinske govore nego na oruţanu
borbu, već Civila i Klasika. Kad njih spaze, vratit
će im se u svi-jest uţas, bijeg, glad i u tolikim
zarobljavanjima izmoljen ţivot. A Treverci ili
Lingonci ne daju se ukrotiti dobro-hotnošću;
ponovo će pograbiti oruţje kad nestane straha.«
186
liorum diversitatem adprobata Tutoris sententia
Classicus statimque exsequuntur.
77. Media acies Ubiis Lingonibusque data;
dextro cornu cohortes Batavorum, sinistro Bructeri
Tencterique. Pars montibus, alii viam inter
Mosellamque flumen tam improvisi adsiluere, ut in
cubiculo ac lectulo Cerialis (neque enim noctem in
castris egerat) pugnari simul vin-cique suos
audierit, increpans pavorem nuntiantium, donec
universa clades in oculis fuit: perrupta legtonum
castra, fusi equites, medius Mosellae pons, qui
ulteriora coloniae adnectit, ab hostibus insessus.
Cerialis turbidis rebus intrepidus et fugientes manu
retrahens, intecto cor-pore promptus inter tela,
felici temeritate et fortissimi cuiusque adcursu
recuperatum pontem electa manu firma-vit. Mox in
castra reversus palantes captarum apud Nova-
esium Bonnamque legionum manipulos et rarum
apud signa militem ac prope circumventas aquilas
videt. Incen-sus ira 'Non Flaccum' inquit,'Non
Voculam deseritis:
nulla hic proditio; neque aliud excusandum habeo,
quam quod vos Gallici foederis oblitos redisse in
memoriam Romani sacramenti temere credidi.
Adnumerabor Numi-siis et Herenniis, ut omnes
legati vestri aut militum mani-bus aut hostium
ceciderint. Ite, nuntiate Vespasiano vel, quod
propius est, Civili et Classico, relictum a vobis in
acie ducem: venient legiones, quae neque me
inultum neque vos impunitos patiantur.'
78. Vera erant, et a tribunis praefectisque eadem
inge-rebantur. Consistunt per cohortes et
manipulos; neque enim poterat patescere acies
effuso hoste et impedientibus tentoriis sarcinisque,
cum intra vallum pugnaretur. Tutor et Classicus et
Civilis suis quisque locis pugnam ciebant, Gallos
pro libertate, Batavos pro gloria, Germanos ad
praedam instigantes. Et cuncta pro hostibus erant,
donec legio XXI patentiore quam ceterae spatio
conglobata sustinuit ruentes, mox impulit. Nec sine
ope divina muta-tis repente animis terga victores
vertere. Ipsi territos se cohoi, n adspectu ferebant,
quae primo impetu disiectae summL rursus iugis
congregabantur ac speciem novi auxi-
Razliku u ratnim osnovama izgladio je Klasik
odobrivši Tutorov prijedlog, i odmah se prešlo na
sprovedbu.
77. Srednji je bojni red povjeren Ubijcima i
Lingon-cima; na desnom krilu bijahu kohorte
Batavaca, na lije-vom Brukteri i Tenkteri. Jedan
dio napade preko brda, drugi izmeĊu ceste i rijeke
Mozele, tako nenadano da je Cerijal u spavaonici i
na leţaju (noć naime nije provodio u taboru)
istovremeno primio glas da se vodi borba i da
njegovi posustaju. Grdio je glasnike zbog
plašljivosti, dok mu se pred oĉima ne ukaza sva
teţina poraza: pregaţen legijski tabor, razbijeno
konjaništvo, sredina mozelskog mosta, koji spaja
drugu stranu kolonije, zapremljna od neprijatelja.
Nezaplašen nemimim stanjem i vraćajući rukom
bjegunce, Cerijal se nenaoruţan hrabro baci usred
strijela i, zahvaljujući spasonosnoj ludosti i hitroj
pomoći onih najhrabrijih, ponovo zauze most i
zaposjede ga iza-branom ĉetom. Vrativši se potom
u tabor, ugleda raštr-kane manipule legija
zarobljenih kod Novezija i Bone, malobrojne
vojnike kod bojnih znakova i gotovo opko-Ijene
orlove. Raspaljen srdţbom reĉe: »Nije ovo Flak,
nije ovo Vokula, kojega ostavljate na cjedilu, nema
ovdje nikakve izdaje! A ne moram se ni ispriĉavati
ni za što drugo negoli što sam lakoumno
povjerovao da ste zabo-ravili na galsko savezništvo
i prisjetili se rimske zakletve. Pribrojit će se moje
ime imenima Numizija i Herenija kako bi svi vaši
legati pali od ruku bilo vojnika bilo nepri-jatelja.
Idite, javite Vespazijanu ili - što je jednostavnije -
Civilu i Klasiku da ste ostavili u bojnoj vrsti
vojskovoĊu. Doći će legije koje neće dopustiti ni
da ja ostanem neos-većen niti vi nekaţnjeni.«
78. Bijaše to istina, a i tribuni i prefekti
predbacivahu isto. Poredaju se po kohortama i
manipulima. Nije se naime mogao razviti bojni red,
jer se neprijatelj raskrilio, a smetali su i šatori i
prtljaga, budući da se borba vodila unutar nasipa.
Tutor, Klasik i Civil, svaki sa svog mjesta,
zametahu bitku, potiĉući Gale na slobodu, Batavce
na slavu, Germane na plijen. 1 sve se odvijalo u
korist nepri-jatelja, dok dvadesetprva legija,
okupljena na otvoreni-jem prostoru negoli ostale,
ne zaustavi napadaĉe, a potom ih i potisne. 1 ne
bez boţanske pomoći pobjednici neglo izgubiše
srĉanost i okrenuše leĊa. Sami su navodili kako su
bili zastrašeni pogledom na kohorte koje su se,
razbi-jene za prve navale, ponovo stale okupljati po
vrhovima
187
lii fecerant; sed obstitit vincentibus pravom inter
ipsos certamen omisso hoste spolia consectandi.
Cerialis ut incuria prope rem adflixit, ita constantia
restituit; secutus-que fortunam castra hostium
eodem die capit exscin-ditque.
79. Nec in longum quies militi data. Orabant
auxilium Agrippinenses offerebantque uxorem ac
sororem Civilis et filiam Classid, relicta sibi
pignora societatis. Atque inte-rim dispersos in
domibus Germanos trucidaverant; unde metus et
iustae preces invocantium, antequam hostes
reparatis viribus ad spem vel ad ultionem
adcingerentur. Namque et Civilis illuc intenderat,
non invalidus, flagran-tissima cohortium suarum
integra, quae e Chaucis Frisiis-que composita
Tolbiaci in finibus Agrippinensium agebat:
sed tristis nuntius avertit, deletam cohortem dolo
Agrip-pinensium, qui largis epulis vinoque sopitos
Germanos, clausis foribus, igne iniecto cremavere;
simul Cerialis pro-pero agmine subvenit.
Circumsteterat Civilem et alius metus, ne quarta
decima legio adiuncta Britannica classe adflictaret
Batavos, qua Oceano ambiuntur. Sed legionem
terrestri itinere Fabius Priscus legatus in Nervios
Tungros-que duxit, eaeque civitates in deditionem
acceptae: clas-sem ultro Cannenefates adgressi sunt
maiorque pars navium depressa aut capta. Et
Nerviorum multitudinem sponte commotam, ut pro
Romanis bellum capesseret, idem Cannenefates
fudere. Classicus quoque adversus equites
Novaesium a Ceriale praemissos secundum proe-
lium fecit. Quae modica, sed crebra damna famam
victo-riae nuper partae lacerabant.
80. Isdem diebus Mucianus Vitellii filium interfici
iubet, mansuram discordiam obtendens, ni semina
belli restiimsset. Neque Antonium Primum adsciri
inter comi-tes a Domitiano passus est, favore
militum anxius et superbia viri aequalium quoque,
adeo superiorum intole-rantis. Profectus ad
Vespasianum Antonius ut non pro spe sua
excipitur, ita neque averso imperatoris animo.
Trahe-batur in diversa, hinc meritis Antonii, cuius
ductu confec-tum haud dubie bellum erat, inde
Muciani epistulis; simul
brda i tako stvorile dojam svjeţe priĉuve. U stvari,
na putu k pobjedi preprijeĉilo im se nepromišljeno
meĊu-sobno nadmetanje u jurnjavi za plijenom i
nehat prema neprijatelju. Cerijal je doduše
bezbriţnošću gotovo upro-pastio priliku, ali ju je
upornošću opet zadobio i, iskori-stivši uspjeh,
istoga je dana osvojio i razorio neprijateljski tabor.
79. Vojniku medutim nije pruţen dug odmor. Agri-
pinci su molili pomoć i nudili ţenu i sestru
Civilovu i kćer Klasikovu, ostavljene im kao zalog
savezništva. A u meduvremenu bijahu poklali i
Germane raspršene po kućama, odakle se pojavi
strah i opravdane molbe onih koji zazivhu pomoć,
prije negoli se neprijatelji, povrativši snage,
pripreme za bitku ili osvetu. 1 Civil je, dakako, na-
mjeravao onamo, dovoljno moćan uz neokrnjen
najpolet-niji dio svojih kohorata, koji je, sastavljen
od Hauĉana i Friţana, stajao u Tolbijaku, u kraju
Agripinaca. Ali ga odvrati ţalosna vijest da je
uništena kohorta prijevarom Agripinaca koji su
obilnom gozbom i vinom omamljene Germane,
pozatvaravši vrata i podmetnuvši oganj, spalili. Uto
u brzom maršu dode u pomoć Cerijal. Civila je
tištala i druga briga: da ĉetmaesta legija zajedno s
britanskom flotom ne pritisne Batavce s one strane
s koje su okruţeni Oceanom. Legiju je meĊutim
kopnenim putom legat Fabije Prisko doveo u
podruĉje Nervljana i Tungara, i oni su gradovi
primljeni u podloţništvo. Flotu su bez iĉijeg
nagovora napali Kanenefaćani i veći je dio brodova
potopljen ili zarobljen. Kanenefaćani razbiše i
veliku ĉetu Nervljana koja se dragovoljno
pokrenula da zarati u korist Rimljana. Klasik je
takoĊer s uspjehom zametnuo bitku protiv
konjanika koje je u Novezij bio poslao Ceri-jal.
Ovi umjereni ali uĉestali gubici umanjivali su slavu
nedavno steĉene pobjede.
80. Tih dana Mucijan dade ubiti Vitelijeva sina,
pod izlikom da će potrajati razdor ako ne uništi
klice rata. Nije dopustio ni da Domicijan pozove
meĊu pratioce Antonija Prima, zabrinut zbog
naklonosti vojnika i oho-losti muţa koji nije
podnosio ni sebi ravne, a kamoli pret-postavljene.
Krenuvši k Vespazijanu, Antonije nije doĉe-kan
doduše onako kako se nadao, ali ni uz odbojnost
carevu. Bio je u dvojbi: s jedne strane zbog zasluga
Anto-nijevih, pod vodstvom kojega je nesumnjivo
bio dovršen rat, s druge strane zbog Mucijanova
pisma. Uz to ga i
188
ceteri ut infestum tumidumque insectabantur,
adiunctis prioris vitae criminibus. Neque ipse
deerat adrogantia provocare offensas, nimius
commemorandis quae meruis-set: alios ut imbelles,
Caecinam ut captivom ac dediticium increpat.
Unde paulatim levior viliorque haberi, manente
tamen in speciem amicitia.
81. Per eos menses, quibus Vespasianus
Alexandriae statos aestivis flatibus dies et certa
maris opperiebatur, multa miracula evenere, quis
caelitum favor et quaedam in Vespasianum
inclinatio numinum ostenderetur. E plebe
Alexandrina quidam oculorum tabe notus genua
eius advolvitur, remedium caecitatis exposcens
gemitu, monitu Serapidis dei, quem dedita
superstitionibus gens ante alios colit, precabaturque
principem, ut genas et oculorum orbes dignaretur
respergere oris excremento. Alius manum aeger
eodem deo auctore, ut pede ac vestigio Caesaris
calcaretur, orabat. Vespasianus primo inridere
aspernari: atque illis instantibus modo famam
vanitatis metuere, modo obsecratione ipsorum et
vocibus adulan-tium in spem induci: postremo
aestimari a medicis iubet, an talis caecitas ac
debilitas ope humana superabiles forent. Medici
varie disserere: huic non exesam vim lumi-nis et
redituram, si pellerentur obstantia; illi elapsos in
pravum artus, si salubris vis adhibeatur, posse
integrari; id fortasse cordi deis et divino ministerio
principem electum;
denique patrati remedii gloriam penes Caesarem,
inriti ludibrium penes miseros fore. Igitur
Vespasianus cuncta fortunae suae patere ratus nec
quicquam ultra incredibile, laeto eipse voltu, erecta
quae adstabat multitudine, iussa exsequitur. Statim
conversa ad usum manus, ac caeco reluxit dies.
Utrumque qui interfuere nunc quoque memo-rant,
postquam nullum mendacio pretium.
82. Altior inde Vespasiano cupido adeundi sacram
sedem, ut super rebus imperii consuleret: arceri
templo cunctos iubet. Atque ingressus intentusque
numini respe-xit pone tergum e primoribus
Aegyptiorum nomine Basi-
ostali napadahu kao nemirna i naduta, navodeći
krivice njegova prijašnjeg ţivota. A i sam je
svojom obiješću iza-zivao neprijateljstva,
neumjereno pripovijedajući o svojim zaslugama;
druge je ismijavao kao kukavice, Cecinu kao
uhićenika i ropsku dušu. Stoga ga malo-pomalo
stadoše drţati za beznaĉajna brbljavca, iako je
prijateljstvo naoko i dalje trajalo.
81. Za onih mjeseci za kojih je Vespazijan u Ale-
ksandriji ĉekao na odreĊene dane Ijetnih vjetrova i
sigurnu plovidbu dogodila su se mnoga ĉudesa
kojima se otkrila milost nebesnika i neka naklonost
boţanstava prema Vespazijanu. Neki ĉovjek iz
aleksandrijskog puka, poznat po potpunom gubitku
oĉinjeg vida, pade mu k nogama, uz jecaje traţeći
lijeka svojoj sljepoći, na poticaj boga Serapisa,
kojega narod, odan praznovjerju, štuje više nego
ostale, i moljaše vladara da mu se udostoji obraze i
vjede poprskati izluĉinom iz ustiju. Drugi, s
bolesnom rukom, potaknut od istoga boga, motio je
da ga Cezar nagazi tabanima. Vespazijan je to
ispoĉetka ismija-vao i odbijao, ali, budući da su oni
navaljivali, ĉas se bojao glasa o neuspjehu, ĉas se
njihovim zaklinjanjem i rijeĉima laskavaca napajao
nadom; Naposljetku zapovjedi da lijeĉnici ocijene
moţe li se takva sljepoća i kljenut nadvladati
Ijudskom moći. Lijeĉnici su govorili i ovo i ono: da
ovomu nije odumro oĉinji vid i da će se povratiti,
ako se otklone zapreke; onomu da se išĉašeni
udovi, ako se primjeni spasonosno sredstvo, mogu
ispraviti. To da je moţda na srcu bogovima i vladar
da je izabran za boţan-sko oruĊe; na kraju krajeva,
slava uspješnog izljeĉenja pripast će Cezaru,
poruga zbog neuspjeha past će na jad-nike.
Vespazijan dakle, smatrajući da sve ovisi o
njegovoj sreći i da ništa ne mora biti nevjerojatno,
vesela lica, dok je svjetina koja je ondje stajala
napeto motrila, izvrši volju naroda. Ruka smjesta
posta uporabljiva, a slijepcu iznova zasja danje
svjetlo. Oni koji su bili nazoĉni spo-minju jedno i
drugo, i to sada, kad nema nikakve nagrade za laţ.
82. Vespazijana nato obuze još veća ţelja da
pohodi sveto mjesto kako bi se propitao o stvarima
carstva. Zapovjedi da nikoga ne pustaju u hram. I,
ušavši, zao-kupljen boţanstvom, spazi iza leĊa
jednoga od egipatskih prvaka po imenu Bazmda za
kojega je dobro znao da je ostao zadrţan zbog
bolesti više dana hoda daleko od
189
liden, quem procul Alexandria plurium dierum
itinere et aegro corpore detineri haud ignorabat.
Percunctatur saeerdotes, riurn illo die Basilides
templum inisset, per-cunctatur obvios, num in urbe
visus sit; denique missis equitibus explorat, illo
temporis momento octoginta mili-bus passuum
afuisse: tunc divinam speciem et vim responsi ex
nomine Basilidis interpretatus est.
83. Origo dei nondum nostris auctoribus
celebrata:
Aegyptiorum antistites sic memorant, Ptolemaeo
regi, qui Macedonum primus Aegypti opes
firmavit, cum Alexan-driae recens conditae moenia
templaque et religiones adderet, oblatum per
quietem decore eximio et maiore quam humana
specie iuvenem, qui moneret, ut fidissimis
amicorum in Pontum missis effigiem suam acciret;
laetum id regno magnamque et inclutam sedem
fore, quae exce-pisset; simul visum eundem
iuvenem in caelum igne plu-rimo attolli.
Ptolemaeus omine et miraculo excitus sacer-
dotibus Aegyptiorum, quibus mos talia, intellegere,
noc-turnos visus aperit. Atque illis Ponti et
externorum parum gnaris, Timotheum
Atheniensem e gente Eumolpidarum, quem ut
antistitem caerimoniamm Eleusine exciverat,
quaenam illa superstitio, quod numen, interrogat.
Timo-theus, quaesitis qui in Pontum meassent,
cognoscit urbem illic Sinopen, nec procul templum
vetere inter accolas fama lovis Ditis: namque et
muliebrem effigiem adsistere, quam plerique
Proserpinam vocent. Sed Ptolemaeus, ut sunt
ingenia regum, pronus ad formidinem, ubi securitas
rediit, voluptatum quam religionum adpetens
neglegere pautatim aliasque ad curas animum
vertere, donec eadem species terribilior iam et
instantior exitium ipsi regnoque denuntiaret, ni
iussa patrarentur. Tum legatos et dona
Scydrothemidi regi (is tunc Sinopensibus
imperitabat) expediri iubet, praecepitque
navigaturis, ut Pythicum Apollinem adeant. Illis
mare secundum, sors oraculi haud ambigua; irent
simulacrumque patris sui reveherent, soro-ris
relinquerent.
84. Ut Sinopen venere, munera preces mandata
regis sui Scydrothemidi adlegant. Qui <di)versus
animi modo numen pavescere, modo minis
adversantis populi terreri;
saepe donis promissisque legatorum flectebatur.
Atque
Aleksandrije. Raspita se kod svećenika je li onoga
dana Bazilid bio ušao u hram, raspita se kod
prolaznika je li viden u gradu. Naposljetku,
poslavši konjanike, utvrdi da je onoga ĉasa bio
udaljen osamdeset tusuća koraka. Tada je to
ukazanje i smisao odgovora iz imena Bazilidova
shvatio kao boţju poruku.
83. S porijeklom ovoga boga naši pisci još nisu
upo-znali javnost. Egipatski vrhovni svećenici
pripovijedaju ovako: kad je kralj Ptolemej - koji je
prvi od Makedo-naca uĉvrstio egipatsku moć -
nedavno utemeljenu Ale-ksandriju širio zidinama,
hramovima i svetištima, ukazao mu se u vrijeme
noćnog poĉinka mladić izvanredne Ije-pote i
nadljudskog stasa koji ga je opomenuo da pošalje u
Pont najpouzdanije od svojih prijatelja i donese
njegov kip. Bit će to radost kraljevstu i veliko će i
slavno biti mjesto koje ga primi. U isti se ĉas
vidjelo kako se isti mladić uspinje u nebo u jakoj
ognjenoj svjetlosti. Ptole-mej, uzbuĊen ĉudesnim
znamenjem, otkrije noćna viĊe-nja egipatskim
svećenicima kojima je bio obiĉaj takvo što
tumaĉiti. A, budući da su oni slabo poznavali Pont i
strane krajeve, upita Timoteja Atenjanina iz obitelji
Eumolpovića - kojega bijaše kao predstojnika
poboţnih obreda pozvao iz Eleuzine - kakva li je to
vjera, koje boţanstvo. Propitavši se kod onih koji
su putovali u Pont, Timotej sazna da je tamo
Sinopa i nedaleko do nje hram Jupitera Dita, po
svojoj starini nadaleko ĉuven meĊu su-sjedima, a
tu je i ţenski kip koji obiĉno nazivaju Prozer-
pinom. No Ptolemej je - kakva je već narav
kraljeva:
sklon doduše strahu, no ĉim mu se povrati osjećaj
sigur-nosti, teţeći većma za nasladama nego za
poboţnošću -postajao malo-pomalo nemaran, te je
misli okrenuo dru-gim brigama, dok ista prikaza,
još strašnija i nepopust-Ijivija, ne najavi propast
njemu i njegovu kraljevstvu, ako ne izvrši naredbu.
Tada zapovjedi da se opreme poslanici s darovima
za kralja Skidrotemida (on je tada vladao Si-
nopljanima) i pouĉi ih da na putu morem svrate k
Pitij-skom Apolonu. More im bijaše povoljno, a
odgovor pro-roĉišta nedvosmislen: neka idu i
donesu kip njegova oca, sestrin neka ostave.
84. Kad doĊoše u Sinopu, izloţe Skidrotemidu uz
molbe svoju zadaću i naloge svoga kralja. On se,
neodlu-ĉan, plašio ĉas boţanstva, ĉas protivljenja i
prijetnji svoga naroda. Ĉesto su ga puta poslanici
darovima i obećanjima
190
interim triennio exacto Ptolemaeus non studium,
non pre-ces omittere: dignitatem legatorum,
numerum navium, auri pondus augebat. Tum
minax facies Scydrothemidi offertur, ne destinata
deo ultra moraretur; cunctantem varia pernicies
morbique et manifesta caelestium ira gra-viorque
in dies fatigabat. Advocata contione iussa numi-
nis, suos Ptolemaeique visus, ingruentia mala
exponit:
volgus aversari regem, invidere Aegypto, sibi
metuere templumque circumsedere. Maior hinc
fama tradidit deum ipsum adpulsas litori navis
sponte conscendisse:
mirum inde dictu tertio die tantum maris emensi
Alexan-driam adpelluntur. Templum pro
magnitudine urbis exstructum loco, cui nomem
Rhacotis: fuerat illic sacellum Serapidi atque Isidi
antiquitus sacratum. haec de origine et advectu dei
celeberrima. Nec sum ignarus esse quosdam, qui
Seleucia urbe Syriae accitum regnante Pto-lemaeo,
quem tertia aetas tulit; alii auctorem eundem
Ptolemaeum, sedem, ex qua transierit, Memphim,
perhi-bent, inclutam olim et veteris Aegypti
columen. Deum ipsum multi Aesculapium, quod
medeatur aegris corpori-bus, quidam Osirin,
antiquissimum illis gentibus numen, plerique
lovem ut rerum omnium potentem, plurimi Ditem
patrem insignibus, quaeque in ipso manifesta, aut
per ambages coniectant.
85. At Domitianus Mucianusque antequam
Alpibus propinquarent, prosperos rerum in Treveris
gestarum nuntios accepere. Praecipua victoriae
fides dux hostium Valentinus nequaquam abiecto
animo, quos spiritus ges-sisset, voltu ferebat.
Auditus ideo tantum, ut nosceretur ingenium eius,
damnatusque inter ipsum supplicium exprobranti
cuidam patriam eius captam accipere se sola-cium
mortis respondit. Sed Mucianus, quod diu occulta-
verat, ut recens exprompsit: quomam benignitate
deum fractae hostium vires forent, parum decore
Domitianum confecto prope bello alienae gloriae
interventurum. Si sta-tus imperii aut salus
Galliarum in discrimine verteretur, debuisse
Caesarem in acie stare, Cannenefates Batavos-
nastojali pridobiti. 1 tri su godine protekle, ali
Ptolemej nije zanemarivao ni svoju nakanu ni
molbe. Povećavao je dostojanstvo poslanika, broj
brodova, koliĉinu zlata. Tada otvoreno zaprijeti
Skidrotemidu neka ne odlaţe više ono što je bog
naredio. Dok je oklijevao, stadoše ga pro-goniti
iskušenja bolesti i otvorena i iz dana u dan sve
strašnija mrţnja nebesnika. Sazvavši skupštinu,
izloţi naredbe boţanstva, svoja i Ptolemejeva
viĊenja, prikaţe zla koja ga udaraju. Svjetina se
nije slagala s kraljem, zavidjela je Egiptu, bojala se
za se, i zato je opkolila hram. Odavde nasta
znamenita priĉa da se sam bog dra-govoljno popeo
na brodove koji su pristali uz obalu. Glasi kao ĉudo
kad se kaţe da su odatle trećega dana, preplo-vivši
toliko more, doplovili u Aleksandriju. Hram je,
primjeren velicini grada, sagraĊen na mjestu kojem
je ime Rakotis. Ondje je bilo od davnina malo
svetište po-svećeno Serapisu i Izidi. Ono postade, s
obzirom na pori-jeklo i zahvaljujući dolasku baga,
vrlo slavno. Dobro znam da ima i onih koji kazuju
da je dozvan iz sirijskog grada Seleukije u vrijeme
kralja Ptolemeja, tri pokoljenja kasnije. Drugi
pripovijedaju da je utemeljitelj onaj prvi Ptolemej,
a mjesto iz kojega je prešao da je Memfis, nekoć
slavan grad i stup drevnog Egipta. Mnogi nagaĊaju
da je taj bog Eskulap zato što lijeĉi tjelesne bolesti,
neki da je Oziris, najstarije boţanstvo onim
narodima, više njih da je Jupiter koji ima moć nad
svime, većina da je otac Dis, po obiljeţjima koja su
na njemu jasno vidljiva ili se nagaĊanjima
zamišljaju.
85. A Domicijan i Mucijan, prije negoli su se
pribliţili Alpama, primiše povoljne vijesti o
pobjedama u podruĉju Treveraca. Osobito jamstvo
pobjede bijaše voĊa neprija-telja Valentin koji je,
ne izgubivši nimalo srĉanosti, izra-zom lica odavao
kakvu je samosvijest gajio. Saslušan je samo zato
da bi se upoznala njegova narav, a kad je osu-den,
za vrijeme samog izvršenja kazne, nekomu koji mu
je predbacivao što je osvojio njegov zaviĉaj
odgovori da mu je utjeha što umire. Mucijan
meĊutim dugo prikri-vanu namjeru objavi kao
netom svanulu misao: budući da su dobrostivošću
bogova slomljene neprijateljske snage, ne bi bilo
prikladno ako bi se Domicijan, sad kad je rat
okonĉan, umiješao u tuĊu slavu. Kad bi poloţaj
Carstva ili dobrobit Galija bila u opasnosti, onda bi
trebalo da Cezar stoji na bojnom polju;
Kanenefaćane i Batavce
191
que minoribus ducibus delegandos; ipse Luguduni
vim fortunamque principatus e proximo ostentaret,
nec parvis periculis immixtus et maioribus non
defuturus.
86. Intellegebantur artes, sed pars obsequii in eo,
ne deprehenderentur. Ita Lugdunum ventum. Unde
creditur Domitianus occultis ad Cerialem nuntiis
fidem eius temp-tavisse, an praesenti sibi
exercitum imperiumque tradi-turus foret. Qua
cogitatione bellum adversus patrem agi-taverit an
opes viresque adversus fratrem, m incerto fuit:
nam Cerialis salubri temperamento elusit ut vana
puerili-ter cupientem. Domitianus sperni a
senioribus iuventam iiiam cernens modica quoque
et usurpata antea munia imperii omittebat,
simplicitatis ac modestiae imagine in altitudinem
conditus studiumque litterarum et amorem
carminum simulans, quo velaret animum et fratris
(se) aemulationi subduceret, cuius disparem
mitioremque naturam contra interpretabatur.
treba prepustiti niţim vojskovoĊama. Neka samo u
Lugu-dunu izbliza pokazuje snagu i dostojenstvo
carske vlasti, ne miješajući se u male opasnosti,
spreman priskoĉiti u pomoć kod većih.
86. Bile su to prozirne spletke, no poslušnost je
nala-gala da se ne opaţaju. Tako su stigli u
Lugudun, odakle je Domicijan, kako se vjerovalo,
potajnim glasnicima iskušavao Cerijalovu odanost:
hoće li mu, ako se pojavi, predati vojsku i vrhovno
zapovjedništvo. Ostalo je nejasno da li je tom
namjerom smišljao rat protiv oca ili skupljao
oruţane snage protiv brata. Cerijal ga je naime sa
zdravim osjećajem za mjeru odbio kao onoga koji
gaji isprazne i djetinjaste ţelje. Videći da stariji
potcjenjuju njegovu mladost, nije hajao za
beznaĉajne i već otprije zadobivene zvaniĉne
duţnosti carstva; pod krinkom jed-nostavnosti i
skromnosti povukao se u šutljivost i, pretva-rajući
se da se bavi knjiţevnošću i da se odao Ijubavi
prema pjesništvu, htio je zatajiti svoju ćud i izmaći
se bra-tovoj zavisti kojega je razliĉitoj i umjerenijoj
naravi pri-davao potpuno suprotno znaĉenje.
192
LIBER OVINTVS
1. Eiusdem anni principio Caesar Titus,
perdomandae ludaeae delectus a patre et privatis
utriusque rebus militia clarus, maiore tum vi
famaque agebat, certantibus provin-ciarum et
exercituum studiis. Atque ipse, ut super fortu-nam
crederetur, decorum se promptumque in armis
osten-debat, comitate et adloquiis officia provocans
ac plerum-que in opere, in agmine gregario militi
mixtus, incorrupto ducis honore. Tres eum in
ludaea legiones, quinta et decima ac quinta decima,
vetus Vespasiani miles, exce-pere. Addidit e Syria
duodecumam et adductos Alexan-dria
duoetvicensimanos tertianosque; comitabantur
viginti sociae cohortes, octo equitum alae, simul
Agrippa Sohae-musque reges et aimlia regis
Antiochi validaque et solito inter accolas odio
infensa ludaeis Arabum manus multi-que, ), quos
urbe atque Italia sua quemque spes adciverat
occupandi principem adhuc vacuum. His cum
copiis fines hostium ingressus composito agmine,
cuncta explorans paratusque decernere, haud
procul Hierosolymis castra facit.
2. Sed quoniam famosae urbis supremum diem
tradi-turi sumus, congruens videtur primordia eius
aperire. ludaeos Creta insula profugos novissima
Libyae insedisse memorant, qua tempestate
Saturnus vi lovis pulsus cesse-rit regnis.
Argumentum e nomine petitur: inclutum in Creta
Idam montem, accolas Idaeos aucto in barbamm
cognomento ludaeos vocitari. Quidam regnante
Iside exundantem per Aegyptum multitudinem
ducibus Hiero-solymo ac luda proximas in terras
exoneratam; plerique Aethiopum prolem, quos rege
Cepheo metus atque odium mutare sedes
perpulerit. Sunt qui tradant Assyrios conve-nas,
indigum agrorum populum, parte Aegypti potitos,
mox proprias urbes Hebraeasque terras et propiora
Syriae
PETA KNJIGA
1. Poĉetkom iste godine Cezar Tit, odabran od oca
da pokori Judeju i dok još jedan i drugi bijahu
privatne osobe proslavljen u vojniĉkoj sluţbi,
bijaše tada još silniji i na većem glasu, kada se
provincije i vojske nadmetahu da mu iskaţu
naklonost. A i sam se - kako bi se vjerovalo da
nadmašuje svoj visok poloţaj - naoĉit i spreman
poka-zivao kao ratnik, Ijubaznim razgovorima
pobuĊivao rev-nost u sluţbi, a pri utvrĊivanju
tabora, na maršu, ponaj-više se druţio s prostim
vojnikom, bez bojazni da bi se time mogla umanjiti
ĉast vojskovoĊe. Tri su ga legije doĉekale u Judeji,
peta, deseta i petnaesta - stari Vespa-zijanov
vojnik. Prikljuĉio im je dvanaestu iz Sirije i voj-
nike dvadesetdruge i treće legije, dovedene iz
Aleksan-drije. Pratilo ga je dvadeset savezniĉkih
kohorata, osam konjaniĉkih ala, kraljevi Agripa i
Sohem i pomoćne ĉete kralja Antioha, kao i jaka
ĉeta Arapa, koje je uobiĉajena mrţnja meĊu
susjedima uĉinila smrtnim neprijateljima Judejaca,
te mnoštvo onih koje je iz Grada i Italije pri-vukla
svakog svoja nada da pridobiju prvaka još uvijek
slobodna bilo od ĉijeg utjecaja. Ušavši s ovim
ĉetama u uredenoj povorci u neprijateljsku zemlju,
pretraţujući sve i pripravan na odluĉnu bitku, udari
tabor nedaleko Jeru-zalema.
2. No, budući da smo nakanili ispripovjediti
posljednji dan glasovita grada, ĉini se da bi bilo
prikladno otkriti i njegove poćetke. Priĉaju da su
Judejci kao bjegunci s otoka Krete naselili krajnje
dijelove Libije u ono vrijeme kad je Saturn,
prisiljen od Jupitera, ostavio kraljevsko
dostojanstvo. Dokaz se traţi u imenu: glasovita je
na na Kreti planina Ida, susjedi su Idejce poĉeli
zvati Judejcima tako što su im na barbarski naĉin
proširili ime. Neki spo-minju da se sila Ijudi, koja
se namnoţila za Izidina kra-Ijevanja, pod vodstvom
Hijerozolima i Jude raselila po susjednim
zemljama rasterećujući na taj naĉin Egipat. Mnogi
govore da su potomstvo Etiopljana koje su za
kralja Kefeja strah i mrţnja natjerali da promijene
bora-vište. Ima ih koji priĉaju da su to asirski
doseljenici, narod oskudan na njivama, koji je,
dokopavši se dijela Egipta, naselio potom njegove
vlastite gradove i hebrej-ske zemlje, te bliţa mjesta
Sirije. Drugi navode da su
193
coluisse. Clara alii ludaeorum initia: Solymos,
carminibus Homeri celebratam gentem, conditae
urbi Hierosolyma nomen e suo fecisse.
3. Pturimi auctores consentiunt orta per
Aegyptum tabe, quae corpora foedaret, regem
Bocchorim addito Hammonis oraculo remedium
petentem purgare regnum et id genus hominum ut
invisum deis alias in terras ave-here iussum. Sic
conquisitum collectumque volgus post-quam vastis
locis relictum sit, ceteris per lacrimas torpen-tibus,
Moysen, unum exulum, monuisse, ne quam
deorum hominumve opem exspectarent utrisque
deserti, et sibi-met duce caelesti crederent, primo
cuius auxilio praesen-tes miserias pepulissent.
Adsensere atque omnium ignari fortuitum iter
incipiunt. Sed nihil aeque quam inopia aquae
fatigabat, iamque haud procul exitio totis campis
procubuerant, cum grex asinorum agrestium e
pastu in rupem nemore opacam conscendit. Secutus
Moyses coniectura herbidi soli largas aquarum
venas aperit. Id levamen, et continuum sex dierum
iter emensi septimo pulsis cultoribus obtinuere
terras, in quis urbs et templum dicata.
4. Moyses quo sibi in posterum gentem firmaret,
novos ritus contrariosque ceteris mortalibus indidit.
Profana illic omnia quae apud nos sacra, rursum
concessa apud nos sacra, rursum concessa apud
illos quae nobis incesta. Effi-giem animalis, quo
monstrante errorem sitimque depule-rant, penetrali
sacravere, caeso ariete velut in contume-liam
Hammonis; bos quoque immolatur, quia Aegyptii
Apin colunt. Sue abstinent memoria cladis, quod
ipsos scabies quondam turpaverat, cui id animal
obnoxium. Longam olim famem crebris adhuc
ieiuniis fatentur, et raptarum frugum argumentum
panis ludaicus nullo fer-mento detinetur. Septimo
die otium placuisse ferunt, quia is finem laborum
tulerit; dein blandiente inertia septimum quoque
annum ignaviae datum. Alii honorem eum Saturno
haberi, seu principia religionis tradentibus Idaeis,
quos cum Saturno pulsos et conditores gentis
acepimus, seu quod e septem sideribus, quis
mortales reguntur, altis-simo orbe et praecipua
potentia stella Saturni feratur; ac
poĉeci Judejaca slavni: da su Solimci, narod
proslavljen Homerovim pjesmama, nadjenuli ime
novoosnovanom gradu Jeruzalemu prema svome
imenu.
3. Najviše se pisaca slaţe u tvrdnji kako je, budući
da se u Egiptu bila pojavila kuga koja je nagrĊivala
tijela, kralju Bokhoridu, pošto se obratio
Hamonovu proroĉištu traţeći pomoć, naloţeno da
oĉisti kraljevstvo i ovaj Ijud-ski rod kao mrzak
bogovima protjera u druge zemlje. Pošto je tako
sabrana i okupljena svjetina ostavljena na pustim
mjestima, dok su ostali obamirali od suza, Moj-
sije, jedan od prognanika, pozvao ih je neka ne
oĉekuju kakvu pomoć od Ijudi ili bogova,
napusteni od jednih i drugih. i neka se pouzdaju u
njega kao u nebeskog vodu kojega će prvom
pomoći odagnati sadašnje nevolje. Pri-stadoše i, ne
znajući ni za što, zapoĉnu put na sreću. No ništa ih
nije muĉilo toliko koliko nedostatak vode i već su
bili blizu propasti i popadali po ĉitavim poljima
kadli se krdo divljih magaraca s paše pope na hrid
sjenovitu od šume; Mojsije poĊe za njima
naslućujući vlaţno tlo i otkrije obilne izvore vode.
Okrijepivši se i prevalivši potom put od šest dana
bez odmora, sedmoga dana istje-raše stanovnike i
zaposjedoše zemlje u kojima je sagraĊen grad i
posvećen hram.
4. Da bi i ubuduće osigurao za sebe narod, Mojsije
uvede nove vjerske propise, razliĉite od onih kod
ostalih smrtnika. Nesveto je njima sve što je kod
nas sveto: nasu-prot tome, dopušteno je kod njih
što je nama neĉisto. Kip ţivotinje, ĉijom su
pomoću uklonili lutanje i ţeĊ, pošto-vali su kao
svetinju u unutrašnjem svetištu, pri ĉemu su klali
ovna, kao da bi se time htjeli narugati Hamonu.
Ţrtvuju i govedo, jer Egipćani oboţavaju Apisa.
Uzdrţa-vaju se od svinjskog mesa, jer ih je nekoć
nagrdila šuga kojoj je kriva ova ţivotinja.
Nekadašnje dugotrajno gla-dovanje ispovijedaju
još uvijek ĉestim postovima, a kao dokaz za na
brzinu sakupljene usjeve judejski se kruh pri-prema
bez ikakva kvasca. Priĉaju da se sedmog dana treba
odmarati, jer on je donio kraj mukama, a kako im
je kasnije omiljela lijenost, i sedma je godina
odreĊena za besposliĉenje. Drugi pripovijedaju da
je ta ppĉast nami-jenjena Saturnu, bilo da su im
osnove vjerovanja predali Idejci, za koje smo ĉuli
da su bili prognani sa Saturnom i postah osnivaĉi
naroda, bilo da se od sedam zvijezda, kojima se
upravljaju smrtnici, najvišim krugom i s osobi-
194
pleraque caelestium vi(a)m suam et cursus
septenos per numeros commeare.
5. Hi ritus quoquo modo inducti antiquitate
defendun-tur: cetera instituta, sinistra foeda,
pravitate valuere. Nam pessimus quisque spretis
religionibus patriis tributa et sti-pes illuc
(con)gerebant, unde auctae ludaeorum res, et quia
apud ipsos fides obstinata, misericordia in
promptu, sed adversus omnes alios hostile odium.
Separati epulis, discreti cubilibus, proiectissima ad
libidinem gens, alie-narum concubitu abstinent;
inter se nihil inlicitum. Cir-cumcidere genitalia
instituere, ut diversitate noscantur. Transgressi in
morem eorum idem usurpant, nec quid-quam prius
imbuuntur quam contemnere deos, Exuere patriam,
parentes liberos fratres vilia habere. Augendae
tamen multitudini consulitur; nam et necare
quemquam ex agnatis nefas, animosque proelio aut
suppliciis pe-remptorum aeternos putant: hinc
generandi amor et moriendi contemptus. Corpora
condere quam cremare e more Aegyptio, eademque
cura et de infernis persuasio, caelestium contra.
Aegyptii pleraque animalia effigiesque compositas
venerantur, ludaei mente sola unurnque numen
itellegunt: profanos, qui deum imgines mortalibus
materiis in species hominum effingant; summum
illud et aetemum neque imitabile neque
interiturum. Igitur nulla simulacra urbibus suis,
nedum. templis s{ist)unt; non regi-bus haec
adulatio, non Caesaribus honor. Sed quia sacer-
dotes eorum tibia tympanisque concinebant, hedera
vin-ciebantur vitisque aurea (in) templo reperta.
Liberum patrem coli, domitorem Orientis, quidam
arbitrati sunt, nequaquam conruentibus institutis:
quippe Liber festos laetosque ritus posuit,
ludaeorum mos absurdus sordi-dusque.
6. Terra finesque, qua ad Orientem vergunt,
Arabia terminantur; a meridie Aegyptus obiacet, ab
occasu Phoe-nices et mare; septemtrionem e latere
Syriae longe pro-spectant. Corpora hominum
salubria et ferentia laborum. Rari imbres, uber
solum, fruges nostrum ad morem prae-terque eas
balsamum et palmae. Palmetis proceritas et
tim utjecajem kreće Saturnova zvijezda, a i većina
nebe-skih tijela svoju stazu i putanju prevaljuje
kroz broj sedam.
5. Ovi vjerski propisi, bilo kako da su uvedeni,
prav-daju se drevnošću; ostale uredbe, izopaĉene i
odvratne, stekoše valjanost zahvaljujući njihovoj
opakosti: jer, oni najpokvareniji, odbacivši
pradjedovsku vjeru, zgrtahu onamo daće i priloge,
te odatle poraste judejska moć, a i stoga što je u
njih vjera nepokolebiva, što su uvijek spremni na
milosrĊe, dok prema svima ostalima gaje
neprijateljsku mrţnju. Odvojeni su kod objeda,
posebno spavaju; iako pripadaju narodu vrlo
sklonu bludu, suzdr-ţavaju se od Ijubakanja sa
strankinjama; meĊusobno im ništa nije
nedopušteno. Uvedoše obrezivanje spolovila da bi
se prepoznavali po toj razlici. Oni koji su prešli na
nji-hov naĉin ţivota rade isto, i niĉemu se prije ne
uĉe negoli preziranju bogova, odricanju od
domovine i poptunom zanemarivanju roditelja,
djece, braće. Brinu se ipak za porast stanovništva:
grijeh je naime ubiti bilo koga od potomstva i
smatraju da su duše ubijenih u bitki ili smak-nutih
smrtnom kaznom vjeĉne; odatle Ijubav prema raĊa-
nju i prezir prema umiranju. Po egipatskom obiĉaju
tijela radrje pokapaju negoli spaljuju, a ista im je
briga i vjero-vanje o podzemnom svijetu, suprotna
o nebeskom. Egip-ćani oboţavaju većinu ţivotinja
praveći im kipove, Judejci predoĉuju sebi jedno
boţanstvo, i to samo u duhu; bez-boţnici da su oni
koji izraĊuju kipove bogova u zemnoj tvari i u
Ijudskom obliĉju. Ono da je vrhovno i vjeĉno,
takvo da se ne moţe oponašati i nepropadljivo.
Stoga nikakve slike ne postavljaju u svojim
gradovima, a kamoli u hramovima. Nema tog
ulagivanja ni prema kraljevima, nema poĉasti
prema carevima. No, budući da su njihovi
svećenici pjevali uz svirale i timpane, ovjenĉavali
se bršljanom, a zlatna je loza bila otkrivena u
hramu, neki su drţali da se ĉasti otac Liber,
pokoritelj Istoka, iako se s time nipošto nisu slagale
vjerske uredbe: ta, Liber je postavio vedre i
sveĉane obrede, obiĉaj Judejaca neuku-san je i
prost.
6. Zemlja i krajevi, koji se pruţaju prema istoku,
meĊe s Arabijom, s juga im leţi Egipat, sa zapada
Feniĉani i more; sa strane Sirije pogled puca
daleko na sjever. Tijela su Ijudi zdrava i dobro
podnose napore. Rijetke su kiše, izdašno tlo,
plodovi kao i kod nas, a osim njih balzam i
195
decor, balsamum modica arbor; ut quisque ramus
intumuit, si vim ferri adhibeas, pavent venae;
fragmine lapidis aut testa aperiuntur; umor in usu
medentium est. Praecipuum montium Libanum
erigit, mirum dictu tantos inter ardores opacum
fidumquć nivibus; idem amnem lor-danen alit
funditque. Nec lordanes pelago accipitur, sed unum
atque alterum lacum integer perfluit, tertio retine-
tur. Lacus immenso ambitu, specie maris, sapore
corrup-tior, gravitate odoris accolis pestifer, neque
vento impel-litur neque pisces aut suetas aquis
volucres patitur. Inertes undae superiacta ut solido
ferunt; periti imperitique nandi perinde attolluntur.
Certo anni tempore bitumen egerit, cuius legendi
usum, ut ceteras artes, experientia docuit. Ater
suapte natura liquor et sparso aceto concretus in-
natat; hunc manu captum, quibus ea cura, in
summa navis trahunt; inde nullo iuvante influit
oneratque, donec abscindas. Nec abscindere aere
ferrove possis: fugit cruo-rem vestemque infectam
sanguine, quo feminae per men-ses exsolvuntur.
Sic veteres auctores, sed gnari locorum tradunt
undantes bitumine moles pelli manuque trahi ad
litus, mox, ubi vapore terrae, vi solis inaruertint,
securi-bus cuneisque ut trabes aut saxa discindi.
7. Haud procul inde campi, quos ferunt olim
uberes magnisque urbibus habitatos fulminum iactu
arsisse; et manere vestigia terramque ipsam specie
torridam vim fru-giferam perdidisse. Nam cuncta
sponte edita aut manu sata, sive herba tenus aut
flore seu solidam in speciem adolevere, atra et
inania velut in cinerem vanescunt. Ego sicut
inclutas quondam urbes igne caelesti flagrasse con-
cesserim, ita halitu lacus infici terram, conrumpi
super-fusum spiritum, eoque fetus segetum et
autumni putres-cere reor solo caeloque iuxta gravi.
Et Belius amnis ludaico mari inlabitur, circa cuius
os lectae harenae admixto nitro in vitrum
excocuntur. Modicum id litus et egerentibus
inexhaustum.
palme. Paomici vitki i draţesni, balzam skromno
stablo. Kako koja grana nabrekne, ako je zareţeš
noţem, tako se smeţuraju ţile. Otvaraju se
komadom kamena ili crijepa;
tekućinom se koriste lijeĉnici. Kao osobitost meĊu
plani-nama izdiţe se Liban, upravo je ĉudesno reći,
u tako vru-ćem podneblju šumovit i pokriven
vjeĉitim snijegom. On hrani i raĊa rijeku Jordan, a
Jordan se ne ulijeva u more, nego protjeĉe preko
jednog i drugog jezera neoslabljen;
treće ga zadrţava. Jezero je neizmjerna opsega,
poput mora, priliĉno loša okusa zbog nezdrava
mirisa pogubno za okolno stanovništvo; ne
uzbibava ga vjetar i ne pod-nosi ribe ili ptice
navikle na vodu. Nepomiĉne vode sve što se baci
na njih nose kao na tvrdoj zemlji. Vješti i ne-vješti
plivanju jednako se odrţavaju na površini. U odre-
Ċeno doba godine izbacuje paklinu, koje je vještinu
skup-Ijanja, kao i ostala umijeća, nauĉilo iskustvo.
Po svojoj prirodi crna se tekućina, kad se poprska
octom, zgusne i pliva na vodi. Oni kojima je to
posao hvataju je rukom i vuku na palubu broda.
Potom bez iĉije pomoći teĉe i ispunjava palubu,
dok je ne presijeĉeš. 1 ne moţeš je presjeći mjedi
ili ţeljezom: uzmiĉe pred krvlju i odjećom
omašćenom krvlju koje se ţene oslobaĊaju svakoga
mje-seca. Tako stari pisci. No poznavaoci onih
krajeva priĉaju da se plivajuće hrpe pakline
potiskuju i rukom vuku k obali, zatim, kad se od
toplog isparavanja zemlje i od siline sunca osuše,
da se cijepaju sjekirama i klinovima poput balvana
ili stijena.
7. Nedaleko su odatle polja za koja priĉaju da su
nekoć bila plodna i naseljena velikim gradovima, a
da su izgor-jela pod udarom munja, i još postoje
tragovi, jer je zem-Ija sama, vidljivo sprţena,
izgubila plodonosnu snagu. Sve što se naime samo
po sebi rodilo ili je rukom zasijano ili se razvilo
samo do stabljike ili cvijeta ili u ĉvrstu pojavu,
opaljeno i šturo nestaje u prah. Dopustio bih
doduše da su slavni nekoć gradovi izgorjeli u
nebeskom ognju, ali mislim da isparavanje jezera
okruţuje zemlju, kvari uzduh iznad nje i da zbog
toga trunu plodovi jesenjih njiva, što je, uz tlo, i
podneblje jedanko nezdravo. Rijeka se pak Belij
ulijeva u Judejsko more; oko njezina se ušća
skuplja pijesak koji se miješa sa sodom i topi u
staklo. Taj je ţal osrednje veliĉine i, mada ga
odvoze, on ostaje neiscrpiv.
196
8. Magna pars ludaeae vicis dispergitur; habent et
oppida; Hierosolyma genti caput. Illic immensae
opulen-tiae templum, et primis munimentis urbs,
dein (re)gia, templum intimis clausum. Ad fores
tantum ludaeo aditus, limine praeter sacerdotes
arcebantur. Dum Assyrios penes Medosque et
Persas Oriens fuit, despectissima pars servientium:
postquam Macedones praepolluere, rex Antiochus
demere superstitionem et mores Graecorum dare
adnisus, quo minus taeterrimam gentem in melius
mutaret, Parthorum bello prohibitus est; nam ea
tempes-tate Arsaces desciverat. Tum ludaei
Macedonibus invali-dis, Parthis nondum adultis (et
Romani procul erant), si<bi) ipsi reges imposuere;
qui mobilitate volgi expulsi, resumpta per arma
dominatione fugas civium, urbium eversiones,
fratrum coniugum parentum neces aliaque solita
regibus ausi superstitionem fovebant, quia honor
sacerdotii firmamentum potentiae adsumebatur.
9. Romanorum primus Cn. Pompeius ludaeos
domuit templumque iure victoriae ingressus est:
inde volgatum nulla intus deum effigie vacuam
sedem et inania arcana. Muri Hierosolymorum
diruti, delubrum mansit. Mox civili inter nos bello,
postquam in dicionem M. Antonii provin-ciae
cesserant, rex Parthorum Pacorus ludaea potitus
interfectusque a P. Ventidio, et Parthi trans
Euphraten redacti: ludaeos C. Sosius subegit.
Regnum ab Antonio Herodi datum victor Augustus
auxit. Post mortem Hero-dis nihil exspectato
Caesare Simo quidam regium nomen invaserat. Is a
Ouintilio Varo obtinente Syriam punitus, et gentem
coercitam liberi Herodis tripertito rexere. Sub
Tiberio quies; dein iussi a C. Caesare effigiem eius
in templo locare arma potius sumpsere, quem
motum Caesa-ris mors diremit. Claudius defunctis
regibus aut ad modi-cum redactis ludaeam
provinciam equitibus Romanis aut libertis permisit,
e quibus Antonius Felix per omnem saevitiam ac
libidinem ius regium servili ingenio exercuit,
Drusilla Cleopatrae et Antonii nepte m
matrimonium accepta, ut eiusdem Antonii Felix
progener, Claudius nepos esset.
8. Velik je dio Judeje posut selima. Imaju i
gradova. Jeruzalem je glavni grad tog naroda. Tu je
hram neopi-sive krasote, iza prvih je utvrda grad,
zatim kraljevski dvor; hram je zatvoren unutarnjim
utvrdama, Pristup k vratima imaju samo Judejci, no
preko praga smjeli su samo svećenici. Dok je Istok
bio u vlasti Asiraca, MeĊana i Perzijanaca, bijahu
najprezreniji dio podjarmljenika. Pošto su
Makedonci postali vrlo moćni, kralj se Antioh
trudio da suzbije praznovjerje i uvede grĉke obicaje
ne bi li omraţen narod uĉinio ĉestitijim, no
sprijeĉio ga je rat s Partima. U ono se naime
vrijeme Arzak bio odmetnuo. Tada su Judejci -
budući da su Makedonci bili nemoćni, Parti još
nedovoljno ojaĉali (a Rimljani bijahu daleko) -sami
sebi postavili kraljeve koji su, pošto ih je
prevrtljiva svjetina istjerala, oruţjem povratili vlast
i - osmjelivši se na progone graĊana, razaranje
gradova, ubojstva braće, ţena, roditelja i druga
djela uobiĉajena za kraljeve -podupirali
praznovjerje, jer se svećeniĉka ĉast uzimala kao
potpora moći.
9. Od Rimljana prvi je Gnej Pompej pokorio
Judejce i po pravu pobjede ušao u hram: od toga se
vremena pro-širio glas da unutra nema nikakva
boţjeg lika, da je sje-dište prazno, a otajstvo pusto.
Zidovi su Jeruzalema poru-šeni, svetište je ostalo.
Kasnije, u vrijeme graĊanskog rata kod nas, pošto
su provincije prešle pod upravu Marka Antonija,
Judeje se domogao partski kralj Pakor, no ubio ga
je Publije Ventidije i Parti su potisnuti preko
Eufrata; Judejce je savladao Gaj Sozije.
Kraljevstvo, koje je Antonije prepustio Herodu,
uvećao je pobjednik August. Poslije Herodove
smrti, ne ĉekajući Cezara, neki je Simon prisvojio
kraljevsko ime. Kaznio ga je Kvintilije Var dok je
upravljao Sirijom, i uspregnutim narodom po-
dijeljenim na troje vladali su otad sinovi Herodovi.
Pod Tiberijem mir. Kad je potom Gaj Cezar
zapovjedio da u hram smjeste njegov lik, radije
pograbiše oruţje; smrt je Cezarova prekinula
ustanak. Pošto su kraljevi bili pomrli ili im je
ograniĉen posjed, Klaudije je provinciju Judeju
predao rimskim vitezovima ili osloboĊenicima od
kojih je Antonije Feliks, voĊen ropskom ćudi,
svom okrutnošću i samovoljom vršio kraljevsko
pravo, uzevši za ţenu Dru-zilu, unuku Kleopatre i
Antonija, da istom Antoniju Feliks bude unukin
muţ, a Klaudije unuk.
197
10. Duravit tamen patientia ludaeis usque ad
Gessium Florum procuratorem: sub eo bellum
ortum. Et compri-mere coeptantem Cestium
Gallum Syriae legatum varia proelia ac saepius
adversa excepere. Qui ubi fato aut taedio occidit,
missu Neronis Vespasianus fortuna fama-que et
egregiis ministris intra duas aestates cuncta cam-
porum omnesque praeter Hierosolyma urbes
victore exer-citu tenebat. Proximus annus civili
bello intentus quantum ad ludaeos per otium
transiit. Pace per Italiam parta et externae curae
rediere: augebat iras, quod soli ludaei non
cessissent; simul manere apud exercitus Titum ad
omnes principatus novi eventus casusve utile
videbatur.
11. Igitur castris, uti diximus, ante moenia
Hierosoly-morum positis instructas legiones
ostentavit: ludaei sub ipsos muros struxere aciem,
rebus secundis longius ausuri et, si pellerentur,
parato perfugio. Misus in eos eques cum expeditis
cohortibus ambigue certavit; mox cessere hostes et
sequentibus diebus crebra pro portis proelia
serebant, donec assiduis damnis intra moenia
pellerentur. Romani ad obpugnandum versi; neque
enim dignum videbatur famem hostium opperiri,
poscebantque pericula, pars vir-tute, multi ferocia
et cupidine praemiorum. Ipsi Tito Roma et opes
voluptatesque ante oculos, ac ni statim Hie-
rosolyma conciderent, morari videbantur. Sed
urbem arduam situ opera molesque firmaverant,
quis vel plana satis munirentur. Nam duos colles in
immensum editos claudebant muri per artem
obliqui aut introrsus sinuati, ut latera
obpugnantium ad ictus patescerent; extrema rupis
abrupta, et turres, ubi mons iuvisset, in sexagenos
pedes, inter devexa in centenos vicenosque
attollebantur mira specie ac procul intuentibus
pares. Alia intus moenia regiae circumiecta,
conspicuoque fastigio turris Antonia, in honorem
M. Antonii ab Herode appellata.
12. Templum in modum arcis propriique muri,
labore et opere ante alios; ipsae porticus, quis
templum ambiba-tur, egregium propugnaculum.
Fons perennis aquae, cavati sub terra mo'ntes et
piscinae cisternaeque servandis imbribus.
Providerant conditores ex diversitate morum
10. Pokornost je Judejaca ipak potrajala do
prokura-tora Gesija Flora. Pod njim nastade rat. A
kad ga je pokušao zaustaviti, Cestija su Gala snašle
razliĉite bitke, i to ĉešće nepovoljne. Kad je on
umro, po usudu ili od zasićenosti ţivotom, po
Neronovu nalogu Vespazijan je, zahvaljujući sreći i
dobru glasu i izvrsnim pomoćnicima, za dva Ijeta
zaposjeo pobjedniĉkom vojskom sve krajeve i sve
gradove osim Jeruzalema. Slijedeća je godina zbog
graĊanskog rata, glede Judejaca, protekla u
dokolici. Kad je u Italiji nastao mir, vratile su se i
vanjske brige. Uve-ćavalo je srdţbu što se jedino
Judejci nisu bili pokorili. Istovremeno ĉinilo se
korisnim za sve uspjehe ili nevolje nove vlasti da
Tit ostane kod vojski.
11. Postavivši dakle tabor, kako rekosmo, pred
zidine Jeruzalema, pokaza se s legijama svrstanima
za bitku. Judejci urediše bojni red ispod samih
zidova s namjerom da poĊu dalje, ako ih posluţi
sreća, i osiguravši uzmak, budu li potisnuti.
Konjanik s lako naoruţanim kohortama, poslan
protiv njih, odrţa neodluĉnu bitku. Potom se
neprijatelji povukoše, te slijedećih dana pred
gradskim vratima zametahu bitke dok ne bijahu
zbog stalnih gubi-taka potisnuti unutar zidina.
Rimljani se spremiše za napad. Nije se naime
smatralo dostojnim ĉekati na glad neprijatelja, te
iskahu opasnosti, dio njih iz hrabrosti, mnogi iz
neobuzdanosti i ţelje za nagradama. Samomu Titu
pred oĉima bijahu Rim i bogatstvo i naslade, te mu
se ĉinilo da kasni ako Jeruzalem smjesta ne padne.
No grad, smješten na strmini, ĉuvale su ĉvrste
zidine kojima su bila osobito uĉvršćena ravna
mjesta. Dva su naime bre-ţuljka, silno uzdignuta,
zatvarali zidovi, umjetno zakriv-Ijeni ili prema
unutra uvijeni da izloţe udarcima bokove
napadaĉa. Krajnji dijelovi hridi okomito su se
rušili, a uz to su se dizale i kule tamo gdje je bio
brijeg - u visinu od šezdeset, kod strmeni - od
stotinu i dvadeset stopa, cudesna izgleda i, pri
motrenju izdaleka, jedanko visoke. Druge,
unutrasnje zidine, opasavale su kraljevski dvor, a
ona s vidljivim kruništem bila je »Kula Antonija«,
koju je tako nazvao Herod u ĉast Marka Antonija.
12. Hram u obliku tvrdave i njegovi zidovi
nadilazili su ostale pomnom izvedbom: sami
trijemovi; kojima je bio okruţen hram, bijahu
izvrstan zaklon; izvor nepresušne vode, pod
zemljom izdubeni hodnici i bazeni i nakapnice za
ĉuvanje kišnice. Predvidjeli su utemeljitelji iz
suprot-
198
crebra bella: inde cuncta adversus quamvis longum
obsi-dium. Et a Pompeio expugnatis metus atque
usus plera-que monstravere. Atque per avaritiam
Claudianorum temporum empto iure muniendi
struxere muros in pace tamquam ad bellum, magna
conluvie et ceterarum urbium clade aucti; nam
pervicacissimus quisque illuc perfugerat, eoque
seditiosius agebant. Tres duces, totidem exercitus:
extrema et latissima moenium Simo, mediam
urbem loan-nes [quem et Bargioram vocabant],
templum Eleazarus firmaverat. Multitudine et
armis loannes ac Simo, Eleaza-rus loco pollebat;
sed proelia dolus incendia inter ipsos, et magna vis
frumenti ambusta. Mox loannes, missis per
speciem sacrificandi qui Eleazarum manumque
eius obtruncarent, templo potitur. Ita in duas
factiones civitas discessit, donec propinquantibus
Romanis bellum externum concordiam pareret.
13. Evenerant prodigia, quae neque hostiis neque
votis piare fas habet gens superstitioni obnoxia,
religionibus adversa. Visae per caelum concurrere
acies, rutilantia arma et subito nubium igne
conlucere templum. Apertae repente delubri fores
et audita maior humana vox, exce-dere deos; simul
ingens motus excedentium. Quae pauci in metum
trahebant: pluribus persuasio inerat antiquis
sacerdotum litteris contineri, eo ipso tempore fore
ut valesceret Oriens profectique ludaea rerum
potirentur. Quae ambages Vespasianum ac titum
praedixerat, sed volgus more humanae cupidinis
sibi tantam fatorum alti-tudinem interpretati ne
adversis quidem ad vera mutaban-tur.
Multitudinem obsessorum omnis aetatis, virile ac
muliebre secus, sexcenta milia fuisse accepimus:
arma cunctis, qui ferre possent, et plures quam pro
numero audebant. Obstinatio viris feminisque par
ac si transferre sedes cogerentur, maior vitae metus
quam mortis. Hanc adversus urbem gentemque
Caesar Titus, quando impetus et subita belli locus
abnueret, aggeribus vineisque certare statuit:
dividuntur legionibus munia, et quies proeliorum
fuit, donec cuncta expugnandis urbibus reperta
apud vete-res aut novis ingeniis (inventa)
struerentur.
nosti obiĉaja ĉeste ratove: stoga su sve pripremili
za ma kako dugu opsadu, a kad su bili nadvladani
od Pompeja, strah ih je i iskustvo mnogo ĉemu
nauĉilo. 1 tako, zahva-Ijujući gramzljivosti
klaudijevskih vremena, kupiše pravo gradenja
tvrĊava, te podigoše zidove u miru kao da pred-
stoji rat, osnaţeni velikim Ijudskim talogom i
porazom ostalih gradova. Oni najdrzovitiji bili su
naime prebjegli onamo, te su tu ţivjeli još
buntovnije. Tri voĊe, isto toliko vojski; krajnje i
najšire zidine uĉvrstio je Simon, sredinu grada Ivan
(kojeg nazivahu Bargiorom), hram Eleazar.
Mnoštvom i oruţanom silom bijahu nadmoćni Ivan
i Simon, poloţajem Eleazar. No, bitke, prijevara,
poţari meĊu samima njima - i velika je sila ţita
spaljena. Uskoro se Ivan, poslavši neke pod
izlikom prinošenja ţrtve da posijeku Eleazara i
njegovu ĉetu, dokopa hrama. Tako se graĊanstvo
raziĊe u dvije stranke, dok uz pribli-ţavanje
Rimljana vanjski rat ne porodi slogu.
13. Pojavila su se kobna znamenja u kojima
narod -podloţan praznovjerju, protivan poboţnosti
- ne gleda svetu duţnost da ih okaje ni ţrtvama ni
zavjetima. ViĊene su vojske kako se sukobljavaju
na nebesima, krvavo oruţje i hram kako se sjaji u
iznenadnom ognju s oblaka. Otvoriše se nenadano
vrata hrama i ĉu se glas snaţniji od Ijudskog: da
izlaze bogovi. Istovremeno nasta veliko kre-tanje k
izlazu iz grada. Malo je njih u tome vidjelo kobni
predznak; većina je bila uvjerena da u starim
svećeniĉkim spisima stoji kako će upravo u to
vrijeme osiliti Istok, te će se oni koji su krenuli iz
Judeje domoći vrhovne vlasti. Ta je zagonetka bila
proroĉanstvo o Vespazijanu i Titu, no svjetina je, u
uobiĉajenoj Ijudskoj ţudnji, toliku nedo-kuĉivost
boţanskih odluka protumaĉila sebi u korist i,
usprkos nesrećama, nije se dala obratiti k istini.
Sazna-dosmo da je mnoštva opsjednutih, svake
dobi, muških i ţenskih bez razlike, bilo šest stotina
tisuća. Oruţje su imali svi koji ga mogahu nositi, te
je spremnih na borbu bilo više negoli se oĉekivalo
s obzirom na broj. Jednaka tvrdokornost u muţeva
i ţena i, budu li prisiljeni na pre-seljenje, veći strah
od ţivota negoli od smrti. Protiv takva grada i
naroda, budući da poloţaj nije omogućavao navale
i ratnih iznenaĊenja, Cezar Tit odluĉi ratovati
nasipima i zaštitnim krovovima: podijeljene su
duţnosti izmeĊu legija i nastupi zatišje dok se ne
prirede sva sredstva za osvajanje gradova otkrivena
od starih ili dosjetljivošću suvremenika.
199
 14. At Civilis post malam in Treveris pugnam
reparato per Germaniam exercitu apud vetera
castra consedit, tutus loco, et ut memoria
prosperarum illic rerum auge-scerent barbarorum
animi. Secutus est eodem Cerialis, duplicatis copiis
adventu secundae et sextae et quartae decimae
legionum; cohortesque et alae iam pridem acci-tae
post victoriam properaverant. Neuter ducum cunc-
tator, sed arcebat latitudo camporum suopte
ingenio umentium; addiderat Civilis obliquam in
Rhenum molem, cuius obiectu revolutus amnis
adiacentibus superfundere-tur. Ea loci forma,
incertis vadis subdola et nobis adversa:
quippe miles Romanus armis gravis et nandi
pavidus, Germanos fluminibus suetos levitas
armorum et proceritas corporum attollit.
15. Igitur lacessentibus Batavis ferocissimo
cuique nostrorum coeptum certamen; deinde orta
trepidatio, cum praealtis paludibus arma equi
haurirentur. Germani notis vadis persultabant,
omissa plerumque fronte latera ac terga
circumvenientes. Neque ut in pedestri acie commi-
nus certabatur, sed tamquam navali pugna vagi
inter undas aut, si quid stabile occurrebat, totis illuc
corporibus nitentes, volnerati cum integris, periti
nandi cum ignaris in mutuam perniciem
implicabantur. Minor tamen quam pro tumultu
caedes, quia non ausi egredi paludem Ger-mani in
castra rediere. Eius proelii eventus utrumque
ducem diversis animi motibus ad maturandum
summae rei discrimen erexit: Civilis instare
fortunae, Cerialis abolere ignominiam; Germani
prosperis feroces, Romanos pudor excitaverat. Nox
apud barbaros cantu aut clamore, nostris per iram
et minas acta.
16. Postera luce Cerialis equite et auxiliariis
cohortibus frontem explet, in secunda acie legiones
locatae; dux sibi delectos retinuerat ad improvisa.
Civilis haud porrecto agmine, sed cuneis adstitit:
Batavi Cugernique in dextro, laeva ac propiora
flumini Transrhenani tenuere. Exhor-tatio ducum
non more contionis apud universos, sed ut quosque
suorum advehebantur. Cerialis veterem Romani
nominis gloriam, antiquas recentesque victorias; ut
perfi-
14. Civil je, meĊutim, poslije nesretne bitke u
trever-skom kraju popunio vojsku po Germaniji i
utaborio se kod Starog tabora, zaštićen poloţajem i
s namjerom da uspomenom na tamosnje uspjesne
pothvate ohrabri bar-bare. Onamo ga je pratio i
Cerijal - udvostruĉenih snaga po dolasku druge,
šeste i ĉetrnaeste legije - a kohorte i ale, pozvane
već od ranije, poţurile su nakon pobjede. Ni jedan
ni drugi vojskovoĊa ne bijahu oklijevali, no odva-
jala su ih široka polja koja po prirodi svojoj bijahu-
vlaţna. Civil je bio podigao nasip poloţen u Rajnu
da bi njime zagatio rijeku i tako preplavio okoliš.
Takva je bila priroda nrjesta, varljiva zbog
nepouzdanih plićaka i za nas nepovoljna. Ta rimski
je vojnik teţak od oruţja i plaši se plivanja;
Germane, navikle na rijeke, lakoća oruţja i vit-kost
tijela drţi na vodi.
15. Na izazove, dakle, Batavaca oni najratoborniji
od naših zapoĉeše bitku. Zatim nastade silna
uzrujanost, jer su u predubokim moĉvarama stali
tonuti oruţ^e i konji. Germani su gazili preko
poznatih im plićaka, ponajviše se klonili ĉela,
opkoljavajući bokove i leĊa. 1 borba se nije vodila
izbliza kao u pješaĉkoj bojnoj vrsti, nego su kao u
morskoj bici, rastrkani po vodi ili nastojeći svom
snagom doprijeti onamo gdje bi se našlo ĉvrsta tla,
izranjeni s nepovrijeĊenima, vješti plivanju s
neplivaĉima upadali-u naizmjeniĉnu propast.
Pokolj bijaše ipak manji nego što se oĉekivalo s
obzirom na buĉan meteţ, jer se Germani, ne
usudivši se izaći iz moĉvare, povratiše u tabor.
Ishod tog sukoba jednog je i drugog vojskovoĊu iz
razliĉitih pobuda obodrio da pospješe odlucnu
bitku. Civil je kušao ići za srećom, Cerijal sprati
Ijagu; Germani bijahu obi-jesni zbog uspjeha,
Rimljane je poticao sram. Noć je kod barbara
protekla u pjesmi ili vici, našima u bijesu i pri-
jetnjama.
16. Drugog dana Cerijal pojaĉa celo
konjaništvom i pomoćnim kohortama; u drugu
bojnu vrstu smještene su legije. VojskovoĊa zadrţi
sebi odabrane vojnike za moguća iznenaĊenja.
Civil se ne postavi u razvucenoj vrsti nego u
klinovima. Batavci i Kugernjani na desnoj strani;
lijevu, bliţu rijeci, drţali su Prekorajnci. Vojsko-
voĊe nisu sokolili svoje Ijude obraćajući se svima,
kao u vojniĉkoj skupštini, nego kako bi kojeni od
svojih doja-hali. Cerijal je spominjao drevnu slavu
rimskog imena, stare i nedavne pobjede; kako im je
potrebnija osveta
200
dum ignavum victum hostem in aeternum
exciderent, ultione magis quam proelio opus esse.
Pauciores nuper cum pluribus certasse, ac tamen
fusos Germanos, quod roboris fuerit; superesse qui
fugam animis, qui volnera tergo ferant. Proprios
inde stimulos legionibus admove-bat, domitores
Britanniae quartadecumanos appellans;
principem Galbam sextae legionis auctoritate
factum; illa primum acie secundanos nova signa
novamque aquilam dicaturos. Hinc praevectus ad
Germanicum exercitum manus tendebat, ut suam
ripam, sua castra sanguine hostium recuperarent.
Alacrior omnium clamor, quis vel ex longa pace
proelii cupido vel fessis bello pacis amor,
praemiaque et quies in posterum sperabatur.
17. Nec Civilis silentem struxit aciem, locum
pugnae testem virtutis ciens: stare Germanos
Batavosque super vestigia gloriae, cineres ossaque
legionum calcantes. Quo-cumque oculos Romanus
intenderet, captivitatem cladem-que et dira omnia
obversari. Ne terrerentur vario Trever-ici proelii
eventu: suam illic victoriam Germanis obsti-tisse,
dum omissis telis praeda manus impediunt: sed
cuncta inox prospera et hosti contraria evenisse.
Quae provideri astu ducis oportuerit, provisa,
campos madentes et ipsis gnaros, paludes hostibus
noxias. Rhenum et Ger-maniae deos in adspectu;
quorum numine capesserent pugnam, coniugum
parentum patriae memores: illum diem aut
gloriosissimum inter maiores aut ignominiosum
apud posteros fore. Ubi sono armorum tripudiisque
(ita illis mos) adprobata sunt dicta, saxis
glandibusque et cete-ris missilibus proelium
incipitur, neque nostro milite palu-dem ingrediente
et Germanis, ut elicerent, lacessentibus.
18. Absumptis quae iaciuntur et ardescente
pugna pro-cursum ab hoste infestius: imensis
corporibus et prae-longis hastis fluitantem
labantemque militem eminus fodiebant; simul e
mole, quam eductam in Rhenum ret-tulimus,
Bructerorum cuneus transnatavit. Turbata ibi res, et
pellebatur sociarum cohortium acies, cum legiones
pugnam excipiunt suppressaque hostium ferocia
proelium aequatur. Inter quae perfuga Batavus adiit
Cerialem,
negoli bitka da unište nevjerna, strašljiva i
poraţena neprijatelja zauvijek. »Nedavno su se
malobrojni sukobili s mnogobrojnijima, i ipak su
razbijeni Germani koji su ĉinili jezgru vojske;
preţivjeli su oni koji u srcu nose strah, na leĊima
rane.« Potom posizaše za posebnim poti-cajima
pojedinim legijama: nazivajući vojnike ĉetrnaeste
legije pokoriteljima Britanije, govoreći da je na
pobudu šeste legije Galba postao vladar, da će u
ovoj bici prvi put vojnici druge legije posvetiti
nove bojne znakove i novog orla. Projahavši mimo,
uzdizaše ruke prema germanskoj vojsci da povrate
svoju obalu, svoj tabor u krvi neprija-telja. Svi
stadoše ţivlje klicati, i oni koji su zbog dugo-trajna
mira ţudjeli za bitkom i oni koji su se umorni od
rata zaţeljeli mira; nagrade i dokolicu oĉekivahu
kasnije.
17. Ni Civil nije uredio bojni red u tišini,
dozivajući mjesto bitke za svjedoka hrabrosti:
»Germani i Batavci stoje nad tragovima slave,
gazeći po prahu i kostima legija; kamo god
Rimljanin uperi pogled, pred oĉima mu lebde
suţanjstvo, poraz i same strahote. Neka se ne plaše
zbog varljiva ishoda treverske bitke. Njihova je
tamošnja pobjeda stala na put Germanima, dok su
im, nakon pre-kida bitke, ruke bile vezane
skupljanjem plijena, no sve je uskoro ispalo za njih
sretno, a nepovoljno za neprija-telja. Ono sto je
trebalo da se predvidi varkom vojsko-voĊe,
predvideno je: vlaţna polja njima poznata i moĉ-
vare pogubne neprijateljima. Neka imaju u vidu
Rajnu i bogove Germanije, pod zaštitom kojih neka
zapodjenu bitku misleći na ţene, roditelje,
domovinu; ovaj će dan biti ili najslavniji meĊu
slavnim danima predaka ili sra-motan kod
potomaka.a Ĉim su zaveketom oruţja i junaĉkim
plesom (takav im je obiĉaj) odobrili reĉeno, zapoĉe
bitka kamenjem, olovnim zrnima i ostalim strelji-
vom; no nas vojnik nije stupao u moĉvaru, a
Germani su izazivali ne bi li ga domamili.
18. Kad je potrošeno ono što se baca i kad je
usplamt-jela bitka, neprijatelj nasrnu još
ogorĉenije. Zahvaljujući neizmjernoj tjelesnoj
snazi i vrlo dugim kopljima, izda-leka stadoše
probadati vojnika koji ]e plivao i posrtao u vodi.
Istovremeno s nasipa, za koji rekosmo da je bio
podignut u Rajni, prepliva klinasti bojni red
Bruktera. Tu nastade pometnja, bojni red
savezniĉkih kohorata stade uzmicati, no, kad legije
prihvatiše bitku, prigušena je drzovitost neprijatelja
i bitka se izjednaĉi. Za to vrijeme
201
terga hostium promittens, si extremo paludis eques
mitte-retur: solidum illa et Cugernos, quibus
custodia obvenis-set, parunT intentos. Duae alae
cum perfuga missae incauto hosti circumfunduntur.
Quod ubi clamore cogni-tum, legiones a fronte
incubuere, pulsique Germani Rhenum fuga
petebant. Debellatum eo die foret, si Romana
classis sequi maturasset; ne eques quidem insti-tit,
repente fusis imbribus et propinqua nocte.
19. Postera die quartadecima legio in superiorem
pro-vinciam Gallo Annio missa; Cerialis exercitum
decuma ex Hispania legio supplevit: Civili
Chaucorum auxilia venere. Non tamen ausus
oppidum Batavorum armis tueri, raptis quae ferri
poterant, ceteris iniecto igni, in insulam conces-sit,
gnarus deesse naves efficiendo ponti neque
exercitum Romanum aliter transmissurum. Quin et
diruit molem a Druso Germanico factam
Rhenumque prono alveo in Galliam ruentem,
disiectis quae morabantur, effudit. Sic velut abacto
amne tenuis alveus insulam inter Germanos-que
conti nentium terrarum speciem fecerat. Transiere
Rhenum Tutor quoque et Classicus et centum
tredecim Trevirorum senatores, in quis fuit
Alpinius Montanus, quem a Primo Antonio missum
in Gallias superius memo-ravimus. Comitabatur
eum frater D. Alpinius; simul ceteri miseratione ac
donis auxi[ia concibant inter gentes periculorum
avidas.
20. Tantumque belli superfuit, ut praesidia
cohortiiim alarum legionum uno die Civilis
quadripertito invaserit, decumam legionem
Arenaci, secundam Batavoduri, et Grinnes
Vadamque, cohortium alarumque castra, ita divi-sis
copiis, ut ipse et Verax, sorore eius genitus,
Classicus-que ac Tutor suam quisque manum
traherent, nec omnia patrandi fiducia, sed multa
ausis aliqua in parte fortunam adfore; simul
Cerialem neque satis cautum et pluri(bu)s nuntiis
huc illuc cursantem posse medio intercipi. Quibus
obvenerant castra decumanorum, obpugnationem
legionis arduam rati egressum militem et caedendis
materiis ope-ratum turbavere, occiso praefecto
castrorum et quinque primoribus centurionum
paucisque militibus: ceteri se munimentis
defendere. Interim Germanorum manus
prebjeg Batavac doĊe do Cerijala jamĉeći mu
obilaţenje neprijatelja, ako na rub moĉvare pošalje
konjaništvo:
»Tamo je ĉvrsto tlo, a Kugnernjani, kojima je
dopala straţarska sluţba, nisu baš na oprezu.«
Dvije ale poslane s prebjegom opkole neoprezna
neprijatelja. Ĉim se to osjetilo po vici, navališe
legije s ĉela, te potisnuti Ger-mani stadoše bjeţati k
Rajni. Svršio bi se toga dana rat da je rimska flota
poţurila doći. Ni konjanici se ne dadoše na
gonjenje, jer se iznenada izlio daţd, a i noć ]e bila
blizu.
19. Slijedećeg je dana ĉetrnaesta legija poslana
Galu Aniju u gornju provinciju. Cerijalovu je
vojsku dopunila deseta legija iz Hispanije. Civilu
dodoše pomoćne ĉete Hauĉana; ne usudi se ipak
grad Batavaca štititi oruţjem, već pograbi ono što
se moglo nositi, a ostalo zapali, te se povuĉe na
otok, znajući da nedostaju brodovi za izvedbu
mosta i da rimska vojska drugaĉije neće prijeći: ta
razorio je nasip, koji je podigao Druz Germanik i,
srušivši ono što ju je zaustavljalo, uĉinio da se
Rajna, koja nagnutim koritom hita prema Galiji,
široko razlije. Kad je rijeka tako bila gotovo
uklonjena, uski je rukavac izmeĊu otoka i Germana
pruţao izgled ĉvrste zemlje. Rajnu su presli Tutor i
Klasik i stotinu trideset treverskih senatora, meĊu
kojima je bio Alpinije Montan; njega je Prim
Antonije poslao u Galije, kako smo gore
spomenuli. Pratio ga je brat Decim Alpinije.
Istovremeno su ostali ţalostivim obraćanjem i
darovima skupljali pomoćne ĉete meĊu
pustolovnim plemenima.
20. Toliko je još preostalo od rata da je Civil u
jednom danu napao predstraţe kohorata, ala i legija
s ĉetiriju strana, desetu legiju u Arenaku i drugu u
Batavoduru, te Grine i Vadu, tabore kohorata i ala,
podijelivši vojsku tako da su on i Veraks, sin
njegove sestre, te Klasik i Tutor, vodili svaki svoju
ĉetu, ne pouzdavajući se da će svugdje uspjeti nego
vjerujući da će im, ako mnogo toga smjelo
poduzmu, na nekoj strani sreća pomoći; uz to da
mogu i Cerijala, koji je nedovoljno oprezan i koji
zbog mnostva glasnika leti ĉas ovamo ĉas onamo,
uhvatiti na putu. Oni kojima je dopao tabor vojnika
desete legije, smatrajući da je teško napasti legiju,
gonili su izašle voj-nike i one zaokupljene sjeĉom
drvene graĊe, ubivši pri tom taborskog prefekta i
petoricu primpila, te nekolicinu vojnika. Ostali su
se zaštitili utvrdama. U meĊuvremenu
202
Batavoduri [in]rumpere inchoatum pontem
nitebantur;
ambiguum proelium nox diremit.
21. Plus discriminis apud Grinnes Vadamque.
Vadam Civilis, Grinnes Classicus obpugnabant;
nec sisti poterant interfecto fortissimo quoque, in
quis Briganticus praefec-tus alae ceciderat, quem
fidum Romanis et Civili avunculo infensum
diximus. Sed ubi Cerialis cum delecta equitum
manu subvenit, versa fortuna; praecipites Germani
in amnem aguntur. Civilis dum fugientes retentat,
agnitus petitusque telis relicto equo transnatavit;
idem Veraci effugium: Tutorem Classicumque
adpulsae luntres vexere. Ne tum quidem Romana
classis pugnae adfuit; et iussum erat, sed obstitit
formido et remiges per alia militiae munia dispersi.
Sane Cerialis parum temporis ad exse-quenda
imperia dabat, subitus consiliis et eventu clarus:
aderat fortuna, etiam ubi artes defuissent; hinc ipsi
exer-cituique minor cura disciplinae. Et paucos
post dies, quamquam periculum captivitatis
evasisset, infamiam non vitavit.
22. Profectus Novaesium Bonnamque ad visenda
castra, quae hiematuris legionibus erigebantur,
navibus remeabat disiecto agmine, incuriosis
vigiliis. Animadver-sum id Germanis et insidias
composuere: electa nox atra nubibus, et prono
amne rapti nullo prohibente vallum ineunt. Prima
caedes astu adiuta: incisis tabernaculorum funibus
suismet (ten)toriis coopertos trucidabant. Aliud
agmen turbare classem, inicere vincla, trahere
puppis;
utque ad fallendum silentio, ita coepta caede, quo
plus terroris adderent, cuncta clamoribus
miscebant. Romani volneribus exciti quaerunt
arma, ruunt per vias, pauci ornatu militari, plerique
circum brachia torta veste et strictis mucronibus.
Dux semisomnus ac prope intectus errore hostium
servatur; namque praetoriam navem vexillo
insignem, illic ducem rati, abripiunt. Cerialis alibi
noctem egerat, ut plerique credidere, ob stuprum
Clau-diae Sacratae mulieris Ubiae. Vigiles
flagitium suum ducis dedecore excusabant,
tamquam iussi silere, ne quietem eius turbarent; ita
intermisso signo et vocibus se quoque in somnum
lapsos. Multa luce revecti hostes captivis navi-
se ĉeta Germana u Batavoduru trudila da razvali
tek zapoĉeti most. Neodluĉnu bitku prekine noć.
21. Više je pogibli bilo kod Grina i Vade. Vadu je
napadao Civil, Grine Klasik, i nisu se mogli
zaustaviti, te su poubijali one najhrabrije, meĊu
kojima je pao Brigan-tik, prefekt ale, za kojega
rekosmo da je bio odan Rim-Ijanima i ogorĉen na
ujaka Civila. No kad je u pomoć pri-stigao Cerijal s
odabranom ĉetom konjanika, bojna se sreća
okrenula i Germani su strmoglavce natjerani u
rijeku. Dok je zadrţavao bjegunce, prepoznaše ga i
napa-doše kopljima, a on ostavi konja i prepliva.
Na isti naĉin uzmaĉe i Veraks. Tutora i Klasika
odvezoše dotjerani ĉamci. Rimska flota ni tada nije
bila nazoĉna bici; a tako je bilo naloţeno, no
zaustavio ih je strah i veslaĉi su bili rasporedeni na
druge vojniĉke duţnosti. Odista, Cerijal je pruţao
malo vremena za sprovoĊenje zapovijedi, brz u
odlukama i slavan po konaĉnici. Sreća je pomagala
i onda kad je nedostajalo vještine. Stoga je i sama
vojska manje njegovala stegu. i poslije nekoliko
dana, mada je izmakao opasnosti od suţanjstva,
nije izbjegao sramotu.
22. Zaputivši se u Novezij i Bonu da razgleda
tabore koji su se podizali za zimovanje legija,
vraćao se brodo-vima u isprekidanoj povorci, s
neopreznim straţama. Opaziše to Germani i
postaviše zasjedu. Izabrana je noć zamraĉena
oblacima, i oni se otisnu niz rijeku i bez ikakva
otpora uĊu u opkop. U poĉetku je lukavština
pomogla pokolj: prerezavši konopce šatora stadoše
klati one pre-krivene vlastitim šatorima. Druga je
ĉeta napadala flotu, nabacivala omĉe, odvlaĉila
brodove. Kao što su šutjeli da ostanu neopaţeni,
tako su, zapoĉevši pokolj, digli strašnu buku da bi
zadali što više straha. Rimljani se probudiše od
udaraca i skoĉiše k oruţju, nasrnuše preko putova,
malo njih u vojniĉkoj odjeći, većina s oko ruku
omota-nom haljinom i s isukanim maĉevima.
VojskovoĊa se, polusnen i gotovo nepovrijeĊen,
spasio zahvaljujući zabludi neprijatelja: jer,
vojvodski su brod, obiljeţen zastavom, odvukli,
misleći da je na njemu vojskovoĊa. Cerijal je
drugdje bio proveo noć, kako je većina vjero-vala,
zbog bluda s Klaudijom Sakratom, ţenom
Ubijkom. Straţari su opravdavali svoj nemar
sramotnim ĉinom voj-skovoĊe, jer im je toboţe
bilo nareĊeno da šute kako ne bi remetili njegov
poĉinak. Tako je prekinuto davanje znakova i
povici, te su i oni pali u san. Za poodmakla
203
bus, praetoriam triremem flumine Lupia donum
Veledae traxere.
23. Civilem cupido incessit navalem aciem
ostentandi:
complet quod biremium quaeque simplici ordine
ageban-tur; adiecta ingens luntrium vis: tricenos
quadragenosque ferunt, armamenta Liburnicis
solita; et simul captae lun-tres sagulis
versicoloribus haud indecore pro velis iuva-bantur.
Spatium velut aequoris electum, quo Mosae flu-
minis os amnem Rhenum Oceano adfundit. Causa
instru-endae classis super insitam genti vanitatem,
ut eo terrore commeatus Gallia adventantes
interciperentur. Cerialis miraculo magis quam metu
derexit classem numero impa-rem, usu remigum,
gubernatorum arte, navium magnitu-dine potiorem.
His flumen secundum, illi vento ageban-tur: sic
praevecti temptato levium telorum iactu dirimun-
tur. Civilis nihil ultra ausus trans Rhenum
concessit:
Cerialis insulam Batavorum hostiliter populatus
agros vil-lasque Civilis intactas nota arte ducum
sinebat, cum inte-rim flexu autumni et crebris per
aequinoctiurn imbribus superfusus amnis palustrem
humilemque insulam in faciem stagni opplevit. Nec
classis aut commeatus ade-rant, castraque in plano
sita vi fluminis differebantur.
24. Potuisse tunc opprimi legiones et voluisse
Germa-nos, sed dolo a se flexos imputavit Civilis;
neque abhorret vero, quando paucis post diebus
deditio insecuta est. Nam Cerialis per occultos
nuntios Batavis pacem, Civili veniam ostentans,
Veledam propinquosque monebat fortunam belli
tot cladibus adversam opportuno erga populum
Romanum merito mutare: caesos Treviros, receptos
Ubios, ereptam Batavis patriam; neque aliud
Civilis ami-citia partum quam volnera fugas luctus.
Exulem eum et extorrem recipientibus oneri, et
satis peccavisse, quod totiens Rhenum
transcenderint. Si quid ultra moliantur, inde
(in)iuriam et culpam, hinc ultionem et deos fore.
dana vratiše se neprijatelji na osvojenim
brodovima; voj-vodsku troveslarku odvukoše
rijekom Lupijom kao dar Veledi.
23. Civila obuze ţelja da prikaţe pomorsku bitku:
snabdje posadom laĊe dvoveslarke, kao i one koje
se pokretahu jednostrukim redom vesala. Dodana
je i velika sila ĉamaca koji mogu primiti po trideset
i ĉetrdeset Ijudi;
oprema bijaše uobiĉajena za liburnske brodove.
Ĉamci pokretani vestima istovremeno se priliĉno
lijepo ispoma-gahu šarenim sagovima umjesto
jedara. Izabran je prostor poput mora, gdje se rijeka
Moza s Rajnom ulijeva u Ocean. Razlog za gradnju
flote, pored narodu uroĊene taštine, bijaše i
namjera da se tim zastrašujućim sred-stvom
doĉekuju pošiljke ţita koje stiţu iz Galije. Cerijal,
iz radoznalosti više negoli iz straha, postavi flotu,
nerav-nopravnu po broju, nadmoćnu po iskustvu
veslaĉa, vje-štini kormilara, veliĉini brodova. Ovi
su išli nizvodno, one je tjerao vjetar. Tako projure
jedni mimo drugih i raz-dvoje se u pokusaju da
bace laka koplja. Ne odvaţivsi se ni na što više,
Civil se povuĉe preko Rajne; Cerijal ne-smiljeno
opustoši otok Batavaca, ostavljajući netaknute
Civilove njive i gospodarske zgrade, drţeći se
poznata lukavstva vojskovoda, kad li meĊutim na
izmaku jeseni zbog obilnih kiša preko ravnonoćja
izlivena rijeka moĉ-varan i nizak otok pretvori u
pravu baru. Ne bijaše blizu ni brodovlja m ţita, a
tabor, smješten u ravnici, raznosila je sobom
moćna rijeka.
24. Civil je tvrdio kako su se tada legije mogle
uništiti i kako su Germani to htjeli, no njegova da
je zasluga što su od toga lukavštinom odvraćene. 1
ta se tvrdnja ne pro-tivi istini, budući da je nakon
nekoliko dana uslijedila predaja. Cerijal je naime
po tajnim glasnicima nudio Batavcima mir, Civilu
oproštenje, Veledu i njezine suna-rodnike pozivao
da ratnu sreću, nenaklonjenu im u toli-kim
porazima, preokrenu prikladnom zaslugom spram
rimskoga naroda: »Posjieĉeni su Treverci,
pridobiveni Ubijci, domovina spašena od Batavaca,
i ništa se iz pri-jateljstva s Civilom nije rodilo doli
rane, progoni i ţalost. Prognanik je on i nesretnik i
na teret onima koji ga pri-maju, a i dosta su griješili
što su toliko puta prelazili Rajnu. Ako i dalje što
spremaju, odande ih ĉeka nepravda i grijeh, odavde
osveta i srdţba boţja.«
204
25. Miscebantur minis promissa; et concussa
Trans-rhenanorum fide inter Batavos quoque
sermones orti: non prorogandam ultra ruinam, nec
posse ab una natione totius orbis servitium depelli.
Quid profectum caede et incendiis legionum, nisi
ut plures validioresque ac-cirentur? Si Vespasiano
bellum navaverint, Vespasianum rerum potiri: sin
populum Romanum armis vocent, quo-tam partem
generis humani Batavos esse? Respicerent Raetos
Noricosque et ceterorum onera sociorum: sibi non
tributa, sed virtutem et viros indici. Proximum id
libertati;
et si dominorum electio sit, honestius principes
Roma-norum quam Germanorum feminas tolerari.
Haec volgus, proceres atrociora: Civilis rabie semet
in arma trusos;
illum domesticis malis excidium gentis opposuisse.
Tunc infensos Batavis deos, cum obsiderentur
legiones, interfi-cerentur legati, bellum uni
necessarium, ferale ipsis sume-retur. Ventum ad
extrema, ni resipiscere incipiant et noxii capitis
poena paenitentiam fateantur.
26. Non fefellit Civilem ea inclinatio et praevenire
sta-tuit, super taedium malorum etiam spe vitae,
quae ple-rumque rnagnos animos infringit. Petito
conloquio scindi-tur Nabaliae fluminis pons, in
cuius abrupta progressi duces, et Civilis ita coepit:
'Si apud Vitellii legatum defen-derer, neque facto
meo venia neque dictis fides debeba-tur: cuncta
inter nos inimica; hostilia ab illo coepta, a me aucta
erant. Erga Vespasianum vetus mihi observantia, et
cum privatus esset, amici vocabamur. Hoc Primo
Antonio notum, cuius epistulis ad bellum actus
sum, ne Germani-cae legiones et Gallica iuventus
Alpes transcenderent. Quae Antonius epistulis,
Hordeonius Flaccus praesens monebat: arma in
Germania movi, quae Mucianus in Syria, Aponius
in Moesia, Flavianus in Pan(no)nia***
25. Prijetnjama su priduţivana obećanja. A budući
da je vjernost prekorajnskih plemana bila
uzdrmana, i medu Batavcima se pojaviše
razgovori: »Ne treba dalje umno-ţavati propasti i
ne moţe jedan narod ukloniti robovanje ĉitava
svijeta; što se postiglo pokoljem i paljenjem legija
negoli da se pozovu još mnogobrojnije i moćnije?
Da pomognu Vespazijanu u ratu, Vespazijan bi se
domogao vlasti: da oruţjem izazovu rimski narod,
koji li su dio Ijudskog roda Batavci? Neka se
obazru na Rećane i Nori-ĉane i terete ostalih
saveznika: od njih se ne traţe porezi, već hrabrost i
muţevi, a to je vrlo blizu slobodi. 1 kad bi mogli
birati gospodare, ĉasnije je podnositi rimske vla-
dare negoli germanske ţene.« To reĉe svjetina,
plemstvo još oštrije: »Civilovim su bezumljem
prisiljeni na borbu;
on je zbog domaćih nevolja narod izloţio propasti.
Onda su bogovi postali Ijuti na Batavce kada su
stali opsjedati legije, ubijati poslanike, prihvaćati
se rata, jednomu potrebna, njima pogubna. Sve je
propalo ako se ne poĉnu osvješćivati i ako kaznom
krivca ne posvjedoĉe kajanje.«
26. Ne ostade Civilu nepoznat taj preokret, te mu
on odluĉi doskoĉiti, i zbog zasićenosti nevoljama i
iz nade u ţivot, koja ponajviše slama junaĉka srca.
Na molbu za razgovorom srušen je most preko
rijeke Nabalije; na nje-gove strme rubove stupiše
vojskovoĊe, te Civil zapoĉe ovako: »Da se
opravdavam pred Vitelijevim poslanikom niti bi se
momu postupku dugovalo oproštenje niti mojim
rijeĉima povjerenje. MeĊu nama je vladalo potpuno
ne-slaganje; s neprijateljstvima je zapoĉeo on, ja
sam ih umnoţio. Prema Vespazijanu gajim staro
poštovanje, i kad je bio privatna osoba nazivasmo
se prijateljima. To je poznato Primu Antoniju, ĉije
me pismo potaklo na rat da germanske legije i
galska momĉad ne bi prešle Alpe. Na to me je
Antonije nagovarao pismom, Hordeonije Flak
usmeno. Poveo sam rat u Germaniji, koji je
Mucijan u Siriji, Aponije u Meziji, Flavijan u
Panoniji...«
205
FONTES LECTIONUM NOTAE

Acid. = Acidalius Kiess. = Kiessling

Agr. = R. Agricola Koest = Koestermann
Andr. = Andersen Lench. = Lenchantin
Bait. = Baiter Lips. = Lipsius
Bekk. = Bekker Loefst. = Loefstedt
Ber. = Beroaldus Madv. = Madvig
Bezz. = Bezzenberger Merc. = Mercerus
Bip. = Bipontini Mur. = Muretus
Cast. = Castiglioni Nipp. = Nipperdey
Cl. = Classen Ob. = Oberlin
Corn. = Cornelisseh Or. = Orelli
Doed. = Doederlein Pich. = Pichena
Ern. = Ernesti Pluyg. = Pluygers
Euss. = Eussner Put. = Puteolanus
Ferr. = Ferretus Rhen. = Rhenanus
Freinsh. = Freinsheim Ritt. = Ritter
Giarr. = Giarratano Rup. = Ruperti
Jac. Gron. = Jacob Gronov Sp. = Spengel
J. F. Gron. = John.Fr. Gronov Vrl. = Urlichs
Grot. = Grotius Urs. = Ursinus
Gud. = Gudeman Val. = Valmaggi
Heins. = Heinsius Vict. = Victorius
C. Her. = Car Heraeus Weiss. = Weissenborn
G. Her. = Guil. Heraeus Wolffl. = Wolfflm

SIGLORUM CONSPECTUS

M cod. Laurentianus 68, 2 s. XI

M1 corr. vel add. librarius ipse Laurentiani
M m. post., rec. manus posteriores vel recentiores Laur.
L cod. Leidensis B PL. 16 B. s. XV
L in marg. corrector aliquis in margine codicis add.. qui etiam in textu, ut ex editione elucet,
plurima punctis s. vers. impressis correxit aut singulas litteras s. lini adiecit
L (Rhen.) Leidensis congruit cum coniecturis ex. gr. Rhe-nan. (item aliorum virorum doctorum)
al. reliqui codices recentipres unus vel altera ut ple-rumque plures. Ouorum lectiones
maioris cuius-dam pretii eis tantum haud ita multis locis adnotavimus, quibus tam a
Mediceo quam a Leidensi differum, et praeterea Hist. 1 69—75.2; 1 86,2—11 2,2, ubi
Mediceus preiit

206
KOMENTAR KNJIGA 1

1.
drugi konzulat Servije Sulpicije Galba prvi je put bio konzul
33. n.e. (A. VI, 15; Suet. G.6).
s Titom Vinijem 0 njemu v. bilj. uz c. 6.
osam stotina i dvadeset godina Okruglo, pedantniji bi izraĉunali 821. godinu.
poslije osnutka grada Aluzija na naslov Livijeva povijesnog djela Ab urbe condita.
mnogi su pisci Najznatniji analisti Livije, Salustije i Cezar.
kod Akcija Rta u Akarnaniji, gdje je 31. pr.n.e. Oktavijan pobijedio brodovlje Antonija i Kleopatre.
plemeniti se oni duhovi povukoše Ljudi su se iz straha ili iz laskavosti prema caru bojali pisati istinu.
koji je postao stran Rimljanima je bio potpuno stran monarhistiĉki oblik drţavnoga ureĊenja.
nije bilo stalo do buducnosti Tako da je potomstvo ostalo bez
povijesnih dokumenata iz tog vremena.
Ne mogu poreći... Tacit ne bjeţi od istine i priznaje da se bavio javnim poslovima u vrijeme ovih careva.
Ako mi dotekne života Kako se vidi, Tacit je namjeravao pod starost opisati vladu Nerve i Trajana, što nije
ostvario. Hislo-rije su objelodanjene prema ovomu svakako nakon Nervine smrti (umro 27. sijeĉnja 98. n.e.),
vjerojatno poslije 107. n.e. 2.
Ĉetiri cara smaknuta maĉem Galba 15. sijeĉnja, Oton 16. travnja, Vitelije 20. prosinca 69. n.e., te
Domicijan 18. rujna 96. n.e.
tri graĊanska rata Otonov s Vitelijem, Vitelijev protiv Vespazi-jana i Domicijanov protiv ustanika pod
vodstvom namjesnika Lucija Antonija Saturnina u Gornjoj Germaniji (88. n.e.).
i jednih i drugih istovremeno Tako se upad sannatskog plemena Roksolana poklopio s izbijanjem rata
izmeĊu Otona i Vitelija, rat protiv Judejaca i opsadu Jeruzalema vodio je Tit u isto vri-jeme kad je izbio i
sukob izmeĊu Vitelija i Havijevske stranke, te ustanak Civila i njegovih Batavaca.
uznemiren Illrik Misli se na pristupanje ilirskih legija flavijev-skoj stranci. Pod Ilirikom Tacit razumijeva
provinciju Dalma-ciju, Panoniju, a ĉesto i zapadni dio Mezije.
Galije nepouzdane Kod izbijanja Civilova ustanka Gali su se podijelili: Treverci i Lingonci dragovoljno su se
prikljuĉili usta-nicima, a Tungri i Nervljani s nešto oklijevanja, dok su Sek-vanci i Remljani ostali vjemi
Rimu.
smjesta napuštena Retoriĉka hiperbola: Britanija naime nije napuštena. Za Domicijanove vladavine pod
energiĉnim je i promišljenim namjesnikom Agrikolom pripojenje Britanije gotovo dovršeno (78-85. n.e.), ali
je Domicijan nakon prvih neuspjeha u Panoniji opozvao uspješnog vojskovodu, ĉime su operacije u Britaniji
prekinute.
plemena Sarmata Misli se na upad Roksolana u Meziju (v. I, 79) i Domicijanov pohod protiv jednog
sarmatskog plemena 92. n.e. (Suet. Dom. 6).
i Sveba Susjedi Sarmata. Druz Cezar je 18. n.e. jedno1 njihovo pleme naselio s one strane Dunava izmeĊu
rijeka Mara i Kusa. Zajedniĉki ustanak ovih Sveba i sarmatskih Jaziga izmedu Dunava i Tise protiv
Domicijana spominje Dion Kasije (LXVII, 5).
Dacanin Svetonije (Dom. 6) priĉa o dvama teškim porazima koje su oni nanijeli Rimljanima (86. i 88. n.e.).
Isp. Agr. 41 tot exercitus in Moesia Daciaque amissi (»tolike vojske iz gu-bljene u Meziji i Daciji«).
varkom lažnoga Nerona 0 toj prijevari govori Svetonije Ner. 57.; drugog laţnog Nerona spominje Tacit H.
11,8.
Progutana ili zatrpana ... obala Kampanije Za provale Vezuva u prvoj godini vladavine cara Tita (24.
kolovoza 79. n.e.).
grad opustošen požarima IzmeĊu ostalih i velikim poţarom u drugoj godini vladavine cara Tita 80. n.e. (Dio
LXVI, 24).

207
Kapitolij spaljen rukama graĊana Prilikom napada vitelijevaca u prosincu 69. n.e. na flavijevce koji su pod
vodstvom Vespazijanova brata, gradskoga prefekta Flavija Sabina, zaposjeli Kapitolij.
oskvrnjeni sveti obredi Aluzija na Vestalke koje su prekršile zavjet ĉistoće (v. Plin. ep. IV, 11, 6; Suet. Dom.
8; Dio LXVII, 3; Iw. IV, 9).
neĉuvena preljubništva Moţda aluzija na Domicijanov preljub s Julijom, kćeri svoga brata Tita (Suet. Dom.
22; Plin. ep. IV, 11, 6; luv. II, 29).
školjevi okaljani prolivenom krvlju Za prognanike, koji su ĉesto po carevoj zapovijedi bili tamo i ubijani,
odreĊivali se se manji stjenoviti otoci Egejskoga mora kao: Serif, Gijar, Amorg, Donusa ili goli grebeni
Planazije izmeĊu Korzike i Etrurije, Pandatrija zapdno od Kume, Cercina pred Malom Sirtom i sl.
poĉasti i skrivane i pokazivane Tako je (prema Dionu Kasiju LXVII, 13) Hereniju Senecionu, koji je napisao
pohvalu u ĉast Helvidija Priska, Domicijan zamjerio da nakon kvesture teţi za višom poĉasnom sluţbom.
kao plijena Kao u pravom ratu prokazivaĉi (delatores) su preotimali visoke drţavne sluţbe i svećeniĉke
poloţaje od ţrtava svojih nedjela.
upraviteljstava U izvorn. procurationes, sluţbe koje su obavljali procuratores. Ovdje se misli na
procuratores Caesaris, carske dvorske sluţbenike, zastupnike cara u financijskim poslovima. Otkako je
drţava podijeljena u carske i senatorske provincije (27. pr.n.e.), vrhovnu vojnu vlast kao i civilnu upravu u
car-skim provincijama] vrsili su u ime cara namjesnici imenovani na neodreĊeno vrijeme (legati Augusti ili
Caesaris pro praetore), dok su senatorskim provinci]ama, ukoliko su bile u nadleţnosti senata, upravljali
proconsules kao namjesnici koje je posta-vljao senat, i to ţdrijebom i na jednu godinu. Cijela je finan-cijska
uprava sada u prvom redu stajala pod procurator Caesa-ris, koji je ĉesto bio još i pod tajnom kontrolom
legatus Caesa-ris. U senatskim provincijania upravljao je procurator rasho-dima i dohocima carske blagajne
(fiscus) koja je bila odvojena od drţavne blagajne (aerarium), dok su o prihodima i rasho-dima drţavne
blagajne brinuli kvestori dodijeljeni prokonzu-lima kao financijski sluţbenici drţave. Inaĉe su već pod prvim
carevima u manjini provincijama postavljani prokuratori kao namjesnici s pravom jurisdikcije i unutrašnje
uprave, primje-rice Poncije Pilat u Judeji (A. XV, 44), Petronije u Noriku (H. I, 70), Albin u Mauretaniji (II,
58). Nosili su titulu procurator et praeses ili procurator pro legato ili procurator cum iure gla-dii. Za
prokuratore postavljani su većinom Ijudi iz viteškom staleţa, ali i liberti Caesaris koji su se na taj naĉin izdigli
u viteški staleţ (ordo equester).
upropastiše prijatelji Dolabelu njegov prisni prijatelj Plancije Var (II, 63), Bareju Sorana njegov prijatelj i
uĉitelj Publije Celer IV, 10).
3. išle za muževima u progonstvo žene Tako je primjerice Panija,unuka hrabroga Arije, dvaput pratila muţa
Helvidija Priska u progonstvo, pod Neronom 66. n.e. i pod Vespazijanom.
postojani zetovi Kao Helvidije Prisko, Trazejin zet (IV, 5).
vjernost robova Isp. primjer u IV, 50.
dostojni proslavljenih smrti pradjedova Tacit misli na slavne smrti Ijudi staroga doba kao Sokrata, Fokiona,
Demostena, Katona Utiĉkoga.
otaca Senatora.
u gradskoga vojnika Pod gradskim vojnikom podrazumijevaj'u se ovdje, kao i u c. 5, pretorijske trupe u
gradu sastavljene od 9 cohortes praetoriae i 3 cohorles urbanae (o kojima v. bilj. uzc. 20).
vladarom može postati u drugdje Galbu je carem izvikala šesta legija (VI Victrix) u Tarakonskoj Hispaniji
(Hispania Tarraconensis) poĉetkom travnja 68. n.e.
nenazoĉna Galba se još uvijek nalazio na maršu iz Hispanije u Rim.
prvaci vitezova Vitezovi senatorskog dostojanstva kojima je imutak, od vremena Augusta procijenjen na 1
milijun sester-cija, omogućavao da se po ćasti izjednaĉe sa senatorima; nosili su kao i senatori široki purpurni
porub na tunici (latus clavus).
povezana s moćnim obiteljima Ustanovom klijentele.
cirk i kazalište U kojima je nastupao i Neron kao pjevaĉ, glu-mac, natjecatelj u utrkama zaprega.
varkom i na vanjski poticaj Pretorijski prefekt (zapovjednik carske tjelesne straţe osnovane od Augusta)
Nimfidije Sabin nakon Galbine pobune zavarao je pretorijance da Neron misli na bijeg u Egipat, te ih
obećanjem toboţnje nagrade (dona-tivum) pridobio na vjernost Galbi. Oslanjajući se na svoj moćan utjecaj za

208
prijašnjih vladara, sadašnji svemoćan poloţaj u Rimu, kao i na privrţenost pretorijanaca, a hoteći iskoristiti
spor i dugotrajan marš Galbin prema Rimu, smislio je kako da se sam popne na carsko prijestolje. Pribliţio se
svom cilju svrgnuvši Tigelina s kojim je dijelio zapovjednistvo nad car-skom gardom. Kad se medutim preko
svojih agenata u glav-nom stanu Galbinom uvjerio da je za pretorijskog prefekta imenovan Kornelije Lakon, a
da je on pored miljenika Gal-bina Tita Vinija zadobio na novom carskom dvoru tek podre-Ċen poloţaj, dao se
na posao: pretorijanci su se u pola noći morali okupiti na vijećanje u kasamskom dvorištu i tu ga po-zdraviti
kao ratnog zapovjednika. Ali jednom tribunu iz Gal-bine stranke pošlo je za rukom uvjeriti svoju kohortu u
neĉas-nost izdaje ĉovjeka kojega su sami priznali vladarom, te preko svojih Ijudi pridobiti i većinu ostalih
pretorijanaca da zadrţe prisegu Galbi. Kad se je nato Nimfidije u dogovorenu uru, s govorom koji mu je
pripremio designirani konzul Cingonije Varon, u sveĉanom odijelu pojavio pred vratima kasarne, našao ju je
zatvorenom. Usprkos nepovoljnu odgovoru koji je na svoje pitanje dobio od straţe, zahtijevao je da ga s
njego-vom pratnjom puste unutra, što je na kraju i uspio. Jedan od njegovih pratilaca štitom ga je nacas
obranio od koplja, no kad su pretorijanci na njega navalili maĉevima, dao se u bijeg i uskoro pao pod njihovim
udarcima.
zahvalniji legijama koje su ga uzdigle na vlast VI Victrix, X Gemina i VII Galbiana, koju je osnovao Galba,
regrutiravši je iz hispanskih provincijalaca za rat protiv Nerona, kasnije naz-vana Gemina (v. c. 6. »legio
Hispana«).
starost Galba je bio u 70-oj godini ţivota (v. c. 49).
Tit Vinije T. Vinius Rufinus ranije Galbin legat, bio je nakon njegova uspona na prijestolje, uz novoga
pretorijskog prefekta Kornelija Lakona (ranijeg assessora — prisjednika, pomoćnika pretorova), najutjecajniji
ĉlan carskoga vijeća; u to vrijeme konzul s Galbom (v. c. I). 0 njegovoj osobi v. c. 48.
Spor ... put Galbin Galba je krenuo iz Hispanije poĉetkom srpnja, a u Rim pristigao tek u rujnu.
budućeg konziila Cingonija Varona V. c. 5. Njegova se smrt stavlja u kolovoz 68. n.e.; u posljednja ĉetiri
mjeseca 68. tre-balo je da obnaša konzulat kao consul suffectus. 0 njemu v. još A. XIV, 45.
bivšeg konzula Petronija Turpilijana Obnašao je konzulat 61. n.e. do 1. oţujka, a potom je kao namjesnik
poslan u Britaniju da zamijeni Svetonija Paulina i suzbije ustanak Britanaca. Uspostavio je prijašnji poredak i
nije se upuštao u daljnje pothvate. Nakon polaganja duţnosti nagraĊen je trijumfalnim poĉasnim znamenjima
(A. XIV, 29. 39. XV, 72; Agr. 16). Dugogodišnji pouzdanik Neronov. isp. c. 37. te A. XV, 72; PSiil. C 15.
nakon smaknuća tolikih tisuća nenaoružanih vojnika Pomorski vojnici, mornari (classici ili classiarii,
inipdiaL) teţili su uvijek ĉasnijoj i unosnijoj sluţbi u kopnenoj vojsci. Neron je tisuće pomorskih vojnika
premjestio u Rim kao zaštitu svoga prije-stolja i iz elite ov'ih trupa osnovao legio 1 classica (v. niţe »koju je
iz flote sastavio Neron«). Ostali su se takoĊer nadali una-preĊenju. Galba je pri svom ulasku u Rim zadrţao
pomorsku legiju u sluţbi, ali je ostale pomorske trupe vratio u njihov pri-jašnji poloţaj. Razoĉarani mornari
revoltirano su se svojim zahtjevima suprotstavili caru na Mulvijskom mostu. Nesmiljeni ih vladar razbije
svojom vojskom i dade ih za kaznu desetko-vati (v. c. 37. »tolike tisuće«; Suet. G. 12). Preostale zadrţi u
zatvoru (c. 87).
hispanska legija Nju je za borbu protiv Nerona osnovao Galba (VII Galbiana) od hispanskih provincijalaca. U
vrijeme Oto-nova ustanka nema ]'e u Rimu. Susrećemo je kasnije ponovo u Panoniji (v. c. 67. 86; II, 11),
kamo je vjerojatno upućena na vijest o previranju pod germanksim legijama da podrţi vjerne vojnike i suzbije
buntovnike. Nakon toga sjedinjena je s Vespazijanovom legio 1 Germanica, te je primila nadimak Gemma.
koju je iz flote sastavio Neron Od novaka, najvećim dijelom iz Dalmacije, Panonije i Trakije; nazvana legio
classica (c. 31) ili prima classicorurn (II, 67) ili samo prima (II, 11. 23. 24) ili prima Adiutrix (II, 43. III, 44).
Ćini se da je nadimak Adiutrix dobila od Otona, jer se navodi tek u II, 43.
grad bijaše pun neuobiĉajene vojske Rimljani su unutar gradskih zidina dotad mogli vidjeti samo
pretorijance i cohortes urbanae (v. c. 4.7). Pod Galbom u gradu su se uz Neronovu pomorsku legiju našli i
hispanski provincij alci iz legio VII Galbiana.
Kaspijska vrata Ovaj klanac izmeĊu Medije i Hirkanije vodio je na jugozapadnu obalu Kaspijskog jezera,
uzduţ koje se moglo zaobići Armensko gorje i krenuti na Albance, smještene na jugoistoĉnim obroncima
Kavkaza.

209
da suzbije Vindeksove pokušaje Gaj Julijc Vindeks, propretor Lugdunske Galije, iz galske senatorske
obitelji, odluĉio se poĉetkora 68. n.e. suprotstaviti bezobzirnoj samovolji Nerono-voj, te se povezao s Galbom,
namjesnikom Tarakonske Hispa-nije i ponudio mu prijestolje. Kod Vezoncija (danas Besangon) naiĊe na
vojsku koju je iz Gornje Germanije vodio Lucije Verginije Ruf. Vindeks i Ruf su se sporazumjeli, ali se
vojske i protiv njihove volje sukobe, te u strašnoj bici pade 20. 000 Gala. Vindeks se od ţalosti sam ubije.
Pobjedniĉke legije potr-gaše slike Neronove sa svojih bojnih znakova i proglase Ver-ginija carem. 1 ilirske se
legije ponudise Verginiju. Ovaj je meĊutim ćekao vijesti iz Rima i jedva je uspio umiriti vojnike. 0 Verginiju
isp. A. XV, 23; H. I, 8.9.51.77 II, 49.51.68. III, 62.
Klodija Macera L. Clodius Macer legat legio III Augusta u Africi ( c. 11), otpao od Nerona, ali se nije
prikljuĉio Galbi (na njegovim novcima stoga nalazimo natpis: S. C. i pro prae-[torej Africae - na
republikanski naĉin). Pošto je senat priznao Galbu, igrao je i dalje ulogu republikanca, te je svojoj legiji dao
ime Liberatrix (Osloboditeljka), a moţda osnovao i drugu, pod svojim nadimkom. Spreĉavao je dovoz ţita iz
Afrike ne bi li gladi potakao rimski puk na ustanak (v. c. 73; Plut. G. 13; Suet. G. 11).
Fonteja Kapitona Konzular (konzul 67. n.e.) i namjesnik (lega-tus Augusti pro praetore) u Donjoj Germaniji.
0 bliţim okol-nostima v. c. 58. III, 62.
Fabije Valens Legat tj. zapovjednik, vjerojatno, pete legije i pomoćnih ĉeta koje su joj pripadale (v. IV, 18).
Bilo ih je Pisci carskoga doba, u pouzdano svjedoĉenje kojih vjeruje Tacit.
u iznenadnom preokretu Neoĉekivano su, naime, postali robovi carske kuće.
Hispanijom Tarakonskom, u kojoj su ostale legije VI Victrix i X Gemina.
Kluvjje Rnf Konzular i Neronov pratilac na njegovu umjetni-ĉkom putu po Grĉkoj, 67. n.e. (Suet. Ner. 21).
Galba ga je u Ijeto 68. n.e. postavio za svoga nasljednika u Tarakonskoj Hispaniji. Nije se upustao u politiĉke
spletke. Obrazovan i ĉovjek od pera. Njegove Historiae (Plin. ep. IX, 19,5), koje su vjerojatno zapoĉimale s
Gajem Cezarom a završavale s Vite-lijem, bile su zajedno s povijesnim djelima Plinija Starijeg glavni Tacitov
izvor za prikaz ovoga doba; Tacit ih citira medutim samo u A. XIII, 20. XIV, 2. Isp. o njemu c. 76. II, 58. 65.
III, 65. IV, 39.
pored sjećanja na Vindeksa Sljedbenici Vindeksa postali su gorIjivi pristaše Galbe.
obavezane skorašnjim poklonom rimskog graĊanskog prava Pod vlašću Klaudijevom, 48. n.e., dobile su
obitelji ili ĉlanovi gal-skog plemstva, koji su po drţavnom ugovoru ili po milosti carevoj imali civitas sine
suffragio, senatskim zakljuĉkom suf-fragium, te su tako mogli biti birani i u senat (isp. A. XI, 23.25). Galba je
sada udijelio civitas cum suffragio svim graĊa-nima koji su bili pristali uz Vindeksa i njegovu stranku.
olakšicom u porezu Ĉetvrtinu poreza oprostio je Galba općinama koje su se prikljuĉile Vindeksu i njegovoj
stranci (c. 51).
Galske općine u susjedstvu germanskih vojski Treverci i Lingonci.
srdite Jer nisu dobile nikakve nagrade.
nakon nedavne pobjede V. c. 6.
Verginije L. Verginius Rufus, konzular i namjesnik Gornje Ger-manije. Nakon Vindeksove smrti zadrţao je
oprezan odnos prema Galbi, ali se suprotstavio svojim vojnicima koji su ga htjeli izvikati za cara, prepustajući
taj izbor senatu i rimskom narodu. Na to aludira i njegov grobni natpis koji je sam sasta-vio za ţivota:
»Hic situs esl Rufus, pulso qui Vindice qiiondam Imperium adseruit non sibi, sed patriae. « (Ovdje je poloţen
Ruf, koji, pošto subzijen bi Vindeks, Za se ne prisvoji vlast, nego domaji je da.) Triput biran za konzula (63,
69. i 97. n.e.), umro za vrijeme trećega konzulata u 83. godini ţivota. Tacit, koji ga je zami-jenio kao consul
suffectus, odrţao mu je nadgrobni govor.
okrivljuju Nigdje nema spomena o eventualnom procesu protiv njeg i ĉini se da je ovo samo fantazija
sumnjiĉave svjetine.
Vojska Gornje Germanije Sastojala se od legija: IV Macedonica, XXI Rapax i XXII Primigenia koje su imale
svoja sjedišta u Mogoncijaku (sada Mainz) i u Vindonisi (sada Windisch u kan-tonu Aargau). Ĉetvrta legija (II
Augusta) premještena je za Klaudija u Britaniju (v. III, 22.44; A. XIV, 37).
legata Hordeonija Flaka Punim naslovom legatus consularis Augusti (ili Caesaris) pro praetore, Hordeonije
Flak bio je nasljednik Verginijev (c. 8). 0 njegovu znaĉaju isp. c. 56. IV,19.
slaboće nogu Opisni izraz za grecizam podagra — ulozi, giht;kostobolja.

210
Legije Donje Germanije / Germanica u zimskom taboru u Boni (danas, Bonn), V Aladuae i XV Primigenia u
Veterima (Stari tabor) kod Xantena, XVI Gallica u Novezij'u (danas Neuss). Isp. IV, 25. 26. 35.
duže su vrijeme Od umorstva Kapitona do 1. prosinca iste godine (c. 52).
Aulo Vitelije 0 njegovoj prošlosti v. c. 52.
Vitelija cenzora Lucija Vitelija; o njemu v. c. 52.
U britanskoj vojsci Legije II Augusta, IX Hispana i XX Valeria.
besprekornije Ipak nije ostalo tako, v. c. 60.
u Iliriku U Panoniji legio XIII Gemina, kansije i VII Galbiana (c. 6); u Dalmaciji XI Claudia i XIV Gemina
Martia Victrix;u Meziji VII Claudia, VIII Augusta i III Gallica (c. 79).10,
Istok Ovdje se misli samo na Siriju i Judeju i vojske u njima.
ĉetirima legijama III Gallica, IV Scythica, VI Ferrata i XII Fulminata; prva od ovih u to je vrijeme meĊutim
već premještena u Meziju ( c. 79).
Licinije Mucijan C. Licinius Mucianus, udaljivši se pred Klaudi-jem u Aziju, postao je pod Neronom
namjesnik Likije, potom od 67. n.e. namjesnik Sirije, koja je bila konzularna provin-cija. Prema Pliniju ( n.h.
XII, 9) triput konzul (prvi put prije 67, potom 70, napokon 72. n.e.). Umro prije 77. n.e. Njegova dvojbena
prirodoslovna i zemljopisna opaţanja za dugotrajna boravka na istoku koristio je Plinije Stariji. 0 njegovu
znaĉaju v. II, 5. 84. 111,8; o njegovoj ulozi u graĊanskom ratu v. 11,95.
naslutivši i bijes Klaudijev Zbog njegove veze s Mesalinom
izmakao U carsko doba eufemizam za internaciju nepoćudnih osoba.
Judejski je rat V. V,10.
Flavije Vespazijan T. Flavius Vespasianus kao drugi sin Flavija Sabina nosio je, po obiĉaju ustaljenom u
carsko vrijeme, nadi-mak prema imenu svoje majke Vespazije; njegov stariji brat zadrţao je oĉev nadimak
Sabin. 0 njegovoj osobi v. 11,1.
znamenjinia i proroštvima Isp. 11,78; Suet. Vesp. 5.
Egiptom i ĉetama ... L' Egiptu su bile smještene legije XXII Deiotariana i /// Cyrenaica.
od bozanskog Augusta 0 ovoj posebnoj politiĉkoj mjeri i iznim-nom poloţaju Egipta spram ostalih provincija
Carstva isp. III. 8; A. II, 59.
rimski vitezovi Na mjesto prijašnjih kraljeva stupili su prefekti koje je car birao iz redova rimskih vitezova i
koji su samo njemu bili odgovorni. Njihov poloţaj bio je viši od poloţaja ostalih prokuratora, već i po tome
što su zapovijedali dvjema tamo smještenim legijama. Po Augustovoj odluci njihovi su propisi imali
vrijednost odluke rimskog magistrata.
uz vladarsku kuću Egipat je pripadao imanju carske kuće (patri-monium Caesaris).
Tiberije Aleksandar Ili, kako sam sebe naziva u jednom ediktu (CIG 4957), Tiberije Julije Aleksandar -
potjecao je iz ţidovskog roda naseljena u Egiptu. nećak pisca Filona (Aleksandrij skog). RoĊen u Egiptu,
napustio je zbog ĉastoljubl]'a vjeru svo-jih otaca; 46-48. n.e. upravitelj (procurator) Judeje, 63. sre-ćemo ga
kao ratnog komesara za opskrbu vojske u Korbulo-novu štabu (A. XV, 28), 67. postaje prefekt Bgipta (H.
1,11. 11,74.79), 70. n.e. pretorijski prefekt kod Tita u Judeji. Nje-gova je obitelj uzdignuta u viteški staleţ sa
senatorskim pra-vima (A. XV ,28).
i legije u njoj U tom trenutku samo jedna - legio III Augusta u današnjem Tunisu i istoĉnom dijelu Alţira, i to
u Tevestu, na granici provincije Afrike i Numidije.
iz nižega staleţa Klodija Macera (c.7). Njegovu okrutnost prikazuje Plutarh (G. 6).
Dvije Mauretanije Obje pod jednim prokuratorom. Zapadna provincija zvala se Tinguana s glavnim gradom
Tingis (današnji Tanger), istoĉna Cezarijska s galvnim gradom Cezarejom (pri-jašnji Jol). Granicu izmeĊu
provincija ĉinila je rijeka Muluha, koja je nekoć dijelila Jugurtino (Numidija) i Bokhovo (Mau-retanija)
kraljevstvo. Isp. 11,58.
Recija Od Augustova vremena provincija pod upravom prokuratora.
Norik IzmeĊu Recije i Panonije.
Trakija Od Klaudija provincija pod prokuratorom.
Neoružane provincije Bez stajaće vojske, kao: Aheja, Sicilija, Akvitanija, Belgika - većinom senatske
provincije.

211
12. tiiikon januarskih kalenda 69. n.e. Pošto je prikazao vanjske i unutrašnje prilike Carstva, od ovog
poglavlja zapoĉinje Tacit s prikazom kraja Galbine vlasti
prokuratora Prokuratora koji je vodio financije carske provincije pod upravom legatus Augusti pro praetore.
Galbina popustljivost Prema svojim prijateljima. Za ilustraciju isp. c. 49.
prstenjem Zlatni peĉatni prsten uz anguslus clavus (uzak porub na tunici) bio je staleška oznaka vitezova. Za
kasnijeg carstva udjeljivao se i osloboĊenicima (v. 11,57. IV,39).
Vinije ... za Marka Otona 0 Vinijevu odnosu prema Otonu isp. c. 37.39.42.44. Otonov otac Marko Salvije
Oton prvi je u svo-joj obitelji postao konzulom, i to consul suffectus, 33. n.e
povjerio na ĉuvanje Popeju Sabinu Odvratan detalj, koji donose Plutarh (G. 19) i Svetonije (0.3), Tacit
preskaĉe.
pod izlikom namjesništva Radilo se u stvari o relegaciji, blaţem obliku progonstva, iako se ĉinilo da je Oton,
koji je prije toga obnašao samo kvesturu, ovim ĉinom bio nagraden, jer su pro-vincijom Luzitanijom inaĉe
upravlj'ali legati Augusti pro prae-tore. V Luzitaniji je Oton ostao kao namjesnik od 59. do 68. n.e.
14. kojim će pravcem ... Prema Galiji ili Germaniji, ili pak prema
Italiji i prijestolnici.
Marija Celza P. Marius Celsus bio je 63. n.e. legat petnaeste legije koja je tada iz Panonije premještena u
Siriju za pripo-moć Korbulonu ( A. XV,25). Kao consul designatus ostao je vjeran Galbi (c. 14.31.39.45.71).
Pod Otonom primio je sa Svetonijem Paulinom i Anijem Galom zapovjedništvo nad padskom vojskom (v. c.
87. 11,23); 105. n.e. drugi put konzul.
budućeg konzula Još se dakle tada nije odrţao ni prividan izbor consul suffectus u senatu ni proglašenje
njegovo u komicijama, ĉime je izbor dobivao formalno-pravnu valjanost. Tek nakon proglašenja i polaganja
zakletve nosio je budući konzul naslov consul designatus.
Ducenija Gemina A. Ducenius Geminus, konzular, pripadao je 62. n.e. troĉlanoj komisiji kojoj je Neron
povjerio upravu nad drţavnim prihodirna iz senatskih provincija (A. XV,18); tada namjesnik u Dalmaciji
prema CIL 111,2883. gradskoga
prefekta Praefectus urbis - carski zamjenik u ĉijoj su nadleţnosti bili poslovi odrţavanja reda i progon
kriviĉnih djela u Rimu.
Pizona Licinijana Punim imenom L. Calpurnius Piso Frugi Lici-nianus, sin Marka Licinija Krasa Frugija
(konzula 27. n.e.) i Skribonije, s materine strane unuke Seksta Pompeja Velikoga, bio je adoptivni sin Lucija
Kalpurnija Pizona Frugija. Njegov otac, sin Lucija Pozona Pontifika (konzul 15. pr.n.e., umro 32. n.e.), bio je,
kako se ĉini, adoptiran od Marka Licinija Krasa (konzula 14. pr. n.e.) i zadrţao je svoj stari kognomen Frugi.
Rubelija Plauta Sin Gaja Rubelija Blanda i Julije, unuke Tibe-rijeve, smaknut na zapovijed Neronovu 62. n.e.
Isp. A. XIII,19. XIV, 22.57. 15.
po kurijatskom zakonu pred svećenicima Adopcija odraslih osoba koje vise nisu u oĉinskoj vlasti, nazvana
arrogatio, mogla je zadobiti valjanost samo onda ako je bila odobrena u kurijatskoj skupstini uz suglasnost
svećenika. Otkako su meĊu-tim kurijatske komicije izgubile svoje politicko znaĉenje funk-ciju ovih komicija
obavljali su liktori, njih tridesetorica, kao predstavnici nekadašnjih 30 kurija. Galba adoptira Pizona kao
pontifex maximus sveĉanim sluţbenim oĉitovanjem — nuncupa-tio (c. 17).
Sulpicijeva i Lutacijeva roda Galbina obitelj pripada Sulpicijevu rodu. Njegova mati Mumija Ahajika bila je
s materine strane unuka Kvinta Lutacija Katula, voĊe senatske stranke (umro 60. pr. n.e.), i praunuka Lucija
Mumija, osvajaĉa Korinta (Suet. G. 3).
naši preci odluĉivali oružjem Galbin otac pristajao je uz Cezara, dok je ĉlan obitelji Pizona Gnej Kalpurnije
Pizon bio revan sljedbenik Pompeja i senatske stranke.
Marcela M. Claudius Marcellus, sin Oktavije, sestre Augustove, i Gaja Klaudija Marcela; muţ svoje sestriĉne
Julije, kćeri Augustove, umro 23. pr.n.e. u dobi od 20 godina, dvije godine nakon svoje ţenidbe. Dvije godine
nakon toga udao je August devetnaestogodišnju udovicu za 42-godišnjega Marka Vipsanija Agripu, svoga
vjernog ratnog druga, pošto se ovaj rastao od Oktavijine kćeri Marcele (MlaĊe). Iz ovoga braka potekli su,
osim ostale djece, Gaj Cezar i Lucije Cezar, koje je još prije Agripine smrti (12. pr.n.e.) ostarjeli vladar
prihvatio kao svoju djecu (17. pr.n.e.). Gaj je umro na putovanju u Masiliji (2. n.e.), Lucije od rane zadobivene
na vojnom pohodu u Arme-niji (4. n.e.).

212
 pastorka Tiberija Nerona Nakon smrti Lucija Cezara August ga posinio, 13. n.e. postavio za suvladara
(collega imperii) i dao mu doţivotnu tribunsku vlast (tribunicia potestas).
brata Krasa Skribonijana (v. c. 47.48. i bilj. uz IV,39).
jedne jedine obitelji Julijevske, u koju su Tiberije i njegov brat Druz sa sinovima Druzom Germanikom i
Klaudijem ušli adop-cijom. Na isti je naĉin i Klaudije adoptirao svog pastorka Nerona Domicija i tako ga
primio u istu obitelj. Neron meĊu-tim nije ostavio za sobom nasljednika prijestolja.
s jednom legijom VI Victria, koja je bila smještena u Tarakon-skoj Hispaniji i koja je prva Galbu izvikala
carem (v. V,16).
osuĊena vladara Cara koji bi doţivio damnatio memoriae. Dam-natio memoriae provodila se brisanjem
imena osuĊene osobe iz dokumcnata ili sa spomenika, te ništavošću oporuke i drugih izjava posljednje volje.
rat Galba na rijeĉima ublaţava svoj ĉin.
promatrali Odnosi se na ĉlanove uţeg careva vijeća, spomenute u c. 14.
smućenosti ili odnševljenja To bi se moţda oĉekivalo, budući da on o adopciji dotad nije bio obaviješten.
u taboru Tj. u pretoriju. Tiberije je pretorijance, koji su dotad saĉinjavali 3 kohorte i bili smješteni po
gradskim kućama, okupio oko sebe i sagradio im ĉvrstu kasarnu na sjeveroistoku grada izmeĊu porta
Viminalis i porta Collina.
Ćetvrti dan prije januarskih ida 10. sijeĉnja. Taj datum navode akti arvalske braće (CIL VI,l.p.497,24).
Ova pojava ... za ukidanje skupština Kolegiju augura (kasnije, po lex Aelia oko polovice 2.st. pr.n.e., i
magistratu paris potes-tatis i puĉkim tribunima) pripadalo je pravo obavljati spectio (promatranje neba -
servare ili observare de caelo). Za doki-danje (dirimere) izbornih ili zakonodavnih skupština mogla je
posluţiti i ovakva okolnost: grmljavina, sijevanje i sl. Augurov se prigovor (alio die, obnuntiatio) morao
poštovati.
po primjeru ... Pri izboru odnosno adopciji nasljendika poziva se Galba na prethodne sluĉajeve: .na Augustov
izbor nasljed-nika, kao i na stari obićaj pri novaĉenju vojnika kod kojega je svaki unovaĉeni sam odabirao
svog druga, a ovaj opet svog, dok se broj ne bi popunio (isp. Liv. X,38,3).
zakljuĉiše Još prije Pizonove adopcije.
on se usprotivi toj namjeri Zbog lijenosti ili straha od potrebe za odluĉnim djelovanjem. Što se kasnije
dogodilo s poslanstvom,vidi se iz c. 74.
briga ticala Koliko je loše stajala carska blagajna, dokazuju i brojni novci iz kratkog perioda Galbine
vladavine, koje je on dao kovati još u Hispaniji: 370 tipova novca za Galbe prema 337 tipova za Nerona.
I dok su pretresali Galba i njegovi savjetodavci.
tridesetorica Prema Svetoniju bijahu pedesetorica (G. 15).
koplje i preprodavaĉ U izvorniku hasta et sector. Sectio se zvala draţba imanja proglašena drţavnim dobrom
(Gaius instit. IV,146. »sectores vocantur, qui publica bona mercanturv). Koplje: kod draţba, na kojima se
isprva prodavao ratni plijen, udarilo se u zemlju koplje da bi se vidjelo i znalo gdje se draţba obavlja.
gradskih kohorata Pored pretorijanaca, u Rimu su se nalazile i tri kohorte gradskih vojnika pod
zapovjedništvom gradskog naĉelnika (praefectus urbi - isp. 111,64).
Emilije Pacenzis 0 njemu v. 1,87. 11,12. 111,73.
gradskih strazara Oni su bili okupljeni u 7 kohorata i brinuli se za sigurnost u gtadu, te spreĉavanje i gašenje
poţara. Popunja-vane su redovito osloboĊenicima. Njihov zapovjednik praefec-tus vigilum bio je podreĊen
gradskom naĉelniku.
Julije Fronton 0 njemu i njegovu bratu v. 11,26
rastrošan život ... oskudica Isp. što o velićini njegovih dugova govore Svetonije ( 0.5) i Plutarh (G.21).
Otona može dati ubiti 0 sebi ovdje Oton govori u trećem licu.
preljubništva, brakolomstva Toĉnije - promjene brakova; Kali-gula je primjerice imao ĉetiri, Klaudije ĉak
šest ţena.
zvjezdoznanci u izvorniku mathematici, zvani i Chaldaei, astro-lozi i tumaĉi snova (isp. Gell. n. A. 1,9.
»vulgus, quos gentilicio vocabulo Chaldaeos dicere oportet, mathematicos dicit«).
usprkos zabranama uvijek zadržavati Mnogo su puta astrolozi

213
 senatskim zakljuĉcima ili carskim ediktima bili protjerivani iz Italije: tako pod Augustom 33. pr. n.e. ( Dio
XLIX,43), pod Tiberijem 16.n.e. ( Tac. A. 11,32), pod Klaudijem 52. n.e. (Tac. A. XII,52), pod Vitelijem (
Tac. H. 11,62), ali su se kod svake promjene prilike ili smjene na prijestolju uvijek iznova pojavljivali.
Ptolemej Kod Svetonija ( 0. 4.6) Seleuk, sigumo zamjenom s Vespazijanovim astrologom tog imena (v.
11,78).
u Hispaniji Netoĉno; u Luzitaniji. Oton je prema c. 13. i 15. premješten u Luzitaniju (isp. i A. XIII,46; Suet.
0.3).
23. navikli Na Neronovu umjetnićkom putu po Grĉkoj pretorijanci su ĉinili stalnu pratnju okrunjenoga
virtuoza (isp. Suet. Ner. 20.22; Dio LXIII,8).
ahejske gradove Achaia bijaše sluţbeno ime za provinciju Grĉku.
Tigelinovih Punim imenom C. Ofonius Tigellinus, jedan od Iju-bimaca i pouzdanih savjetodavaca Neronovih,
praefectus pra-etorio pod njim 62-65. n.e. ( A. XIV,51. XV,72), uništio je prokazivanjima i spletkama mnoge
Ijude od visoka poloţaja, kao: Plauta i Sulu (XIV,57), bio je djelatno sredstvo i pri Oktavijinu prestupku
(XIV,60). Nakon suzbijanja Pizonove urote obasut je poĉastima i zadrţao se u Neronovoj milosti sve do
njegove smrti. Kratku karakteristiku o njemu vidi u c.72.
pod izlikom ĉašćenja To su tzv. sportulae, isprva košarice u kojima su klijenti od patrona kući odnosili
darovano jelo; kas-nije su umjesto jela dobivali dar u novcima. Sto novĉića (sestercija) nije bio baš malen
novac.
uhodi Uhode (speculatores) bili su elita carske tjelesne straţe, konjaniĉki odred pretorijanaca koji je sluţio u
glavnom stanu carevu (isp. 11,11. »Samoga Otona pratili su probrani uhode s preostalim pretorskim
kohortama«, spominju se i u c.33. i 111,43). Tvorili su samostalan odred, iako su stajali pod zapov-jedništvom
centuriona pretorijanaca, i to 24 u kohorti (isp. c. 31.27). Koristili su ih izmeĊu ostalog i kao kurire za preno-
šenje hitnih poruka (isp. 11,73; Suet. Cal. 44).
nadstojnika Lakona, koji je u ovakvu sluĉaju kao nadstojnik bio obvezan na sudski postupak.
25.
Tada Odmah nakon adopcije Pizona, 10. sijeĉnja (c.18).
znakonošu Lat. tesserarius; bio je potćasnik koji je svakoga dana išao po lozinku (tessera mililaris) , uz koju je
bila izdana i zapovijed vojskovoĊe za pojedine odjele vojnika.
narednika Lat. optio; bio je zamjenik centuriona ili dekuriona, kojemu je pretpostavljeni prepuštao dio
duţnosti. Mogao je zamijeniti svoga starješinu u sluĉaju njegove bolesti i u drugim prilikama sprijeĉenosti.
Birao ga je sam centurion odnosno dekurion, odakle mu i latinsko ime.
dva prosta vojnika Lat. manipularis; ovim se imenom nazivao rimski vojnik kao ĉlan manipula ili centurije, u
suprotnosti prema ĉasniku od centuriona naviše (isp. A.1,'2.1).
sumnjivi Dakako Galbi i Pizonu.
odlikovanja primljenih od Nimfidija Nimfidije Sabin, koji je pod Neronom 65. n.e. postao praefectus
praetorio umjesto srušenog Fenija Rufa, promicao je u sluţbi sebi odane Ijude.
u strahu od promjene vojne sluzbe Disciplinska kazna: iz tjelesne straţe u legiju, iz legije u momaricu.
germanske vojske U prvom redu u Gornjoj Germaniji (isp. c.9.12.19.50).
slijedećega dana nakon januarskih ida 14. sijeĉnja.
vojniĉklh položaja rasijanih po ĉitavu gradu Tako je npr. za kasamu trupama iz Ilirika odreden Vipsanijev
trijem, za odjele germanske vojske atrij Slobode (atrium Libertatis, c.31).
Osamnaestoga dana prije februarskih kalenda 15. sijeĉnja 68.n.e
haruspik Umbricije Melior Napisao je djelo De Etrusca disci-plina (Plin.1,10); prema istom autoru (X,19)
bio je on »haruspicum in nostro aevo peritissimusv (»najiskusniji medu haruspicima našega doba«).
kroz Tiber^evu kuću Domus Tiberiana pripadala je Palaciju.
Velabar Velabrum bijase mjesto zapadno od Palacija.
k zlatnom miljokazu Miliarium aureum na sjeverozapadnom ulazu na Forum pred Saturnovim hramom,
polazišna toĉka svih italskih cesta; od pozlaćene bronce. Podigao ga je August.
dvadeset i trojica uhoda Jedan se uhoda vratio na Palacij, prem tomu u kohorti ih bijaše 24.

214
uzet za Cezara Ovaj prijelazni kognomen Julijevaca preuzeli su u svoju titulu slijedeći vladari sve do
Hadrijana. Nosili su ga takoĊer i odreĊeni nasljednici prijestolja kao i njihovi sinovi i unuci: npr. Britanik,
Pizon kao Galbin posinak, Domicijan, Tit. Isp. c. 19.30.48. III,86,IV,2.
za nedavnoga prevrata U njemu je zbaĉen Neron, a Galba se popeo na prijestolje.
Grad ostao neokrvavljen Pokolj pomorskih vojnika zbio se na via Flaminia na Mulvijskom mostu, dvije i
pol milje od Rima - dakle pred gradom, tako da je sam grad stvarno ostao ne-okrvavljen.
prijateljem carevim Neronovim (c.13).
Celzo Marije Marius Celsus, designirani konzul, Galbin odani pristaša (c.14).
k izabranim vojnicima ilirske vojske Misli se na odrede iz legija koje je Neron dozvao iz Panonije za borbu
protiv Albanaca na obroncinia Kavkaza.
Vipsanijevu trijemu Lat. porticus Vipsania, leţao je na via lata koja je vodila k porta Flaminia, sagradio ga
M. Vipsanius Agrippa.
primipilarima Najugledniji centurion, voĊa prve centurije svake legije (centurio primi pili, primipilus ili
primus pilus) koji je pozivan u ratno vijeće. Dobivao bi nakon odsluţenja (primi pili honore perfunctus) naziv
primipilaris (isp. consul — consu-laris). Primipilari su bili elita odsluţenih centuriona i, ukoliko bi i dalje
ostali u sluţbi, mogli su oĉekivati i mjesto tribuna i prefekta. Plaća im je bila tolika da su po otpustu mnogi
imali viteški imutak i ulazili u viteški staleţ.
germanske vojnike Odio germanske vojske (c.6).
atrija Slobode Lat. atrium Libertatis; teško je odrediti njegov poloţaj, u svakom sluĉaju bio je priliĉno
udaljen od Foruma.
Cetrije Sever Moţda spomenut u CIL XI,6343.
Subrije Dekster Pojavljuje se kao procurator et praefectus Sardiniae na jednom sardinskom miljokazu.
Pomorska legija ... Odmetnula se od Galbe i stala na stranu Otona, razlog je shvatljiv (v. bilj. uz c.6).
Germanski odjeli Lat. vexilla ili vexillarii, (v.11,18), predstavljali su manje odrede koji su bili izdvojeni iz
legija. Iz stalnog legijskog tabora s posebnim zadatkom slani su ponajviSe izvan dotiĉnog vojnog okruga
(provincia). Pri tom su sluţili pod zastavom (vexillum, v. bilj. uz 1,36. odakle im i ime), umjesto pod legijskim
orlom (aquila legionis). Isti se izraz koristi i za odjele veterana, koji su nakon odsluţenih 20 godina sluţbe
ostajali u vojsci i ĉinili posebnu jedinicu pod svojom zastavom (vexillum). Isp. .4.1,17.26.36.39.44.111,21.
u Aleksandriju Tamo se Neron htio uputiti nešto prije Vinde-ksova ustanka, hoteći povesti rat protiv
Etiopljana (isp. c.70; Suet. Ner.19).
s tvrdoglavošću osobne mržnje ... 0 neslozi i razilaţenju u car-skom vijeću v. c.13
narod Lat. populus, pripadnici pravog gradanskog staleţa za ra-zliku od puka (plebs), niţih narodnih slojeva.
usred bojnih znakova Bojni znakovi (signa) bila su koplja koja su umjesto šiljka imala ispruţenu ruku kao
znak vjernosti ili apotropejske slike ţivotinja (kod manipula). Znak legije bio je srchrni ili zlatni orao s
raširenim krilima. U carsko vrijeme i kohorte su dobile svoje bojne znakove, obiĉno sa zmajem
zastavama Zastave (vexilla) imali su konjaniĉki odjeli ili samo-stalni pješaĉki odredi. Bili su to
ĉetvorouglasti komadi tkanine koji su visjeli na popreĉnoj motki. Ovdje su to zastave uhoda (speculatores).
Obultronija Sabina Pod Klaudijem bio je on 56. n.e. quaestor aerarii (A.XQ.l,28).
Kornelija Marcela Pod Neronom 65. n.e. upleten u proces voĊen protiv Gaja Kasija i Lucija Silana zbog
veleizdaje cara; izma-kao je prijetećoj osudi.
zlostavljanje Misli se na degradaciju i ostale disciplinske kazne.
Sedam je mjeseci od Neronove snirti Neronova smrt pada na 9. lipnja 68. n.e.
Polikliti ... Takvi kao Poliklit ... Poliklit (Polyc!itus) oslobodenik i komornik Neronov (AXIV,39); Vatinij
rodom iz Beneventa, igrao je najprije kao lakrdijaš (scurra), kasnije kao utjecajan i bogat ĉovjek, na Neronovu
dvoru znaĉajnu ulogu ('AXV,34;
Dial.U; luv. V,46; Mart. XIV,96); Egijal (Aegialus), vrlo ĉesto ime za roba ili oslobodenika, ne zna se na koju
kon-kretnu osobu Tacit misli.
Sam onaj dom Icelov; po drugima misli se na cijeli Palacij u kojem su prema Svetoniju ţivjela sva trojica
Galbinih milje-nika (c..l3).
mirnodopska kohorta Ne odveć sretan prijevod Tacitova »cohors logatas. Pretorijanci su naime drţali straţu
obuĉeni u togu, dakle bez oklopa i štita, samo s maĉem o boku i kopljem u ruci.

215
Pizon ... dostigao ... Marije Celzo dojavio Pizon je bio poslan u pretorij (c.34), Marije Celzo k ilirskim
odredima (c.31).
do grada Kasarna pretorijanaca leţala je izvan gradskih zidina (c.17) sve do cara Aurelijana.
pouzdanik Otonov Isp. c.13.: •»Vinije je bio za Marka Otona«. 0 Lakonovu planu v. c.34.
nošen Na nosiljci, stolici (sella) s. ruĉkama za nosenje. Vologeza Partski kralj Vologez (Vologaesus) iz
dinastije Arsa-kida bio je sin Vonona (A. XII, 14), na prijestolje se uspeo u vrijeme Klaudija (A. XII,44).
Njegova braća bili su Tiridat, potkralj Armenije, i ovdje spomenuti Pakor, potkralj u Mediji (A. XV,2).
Galbino poprsje Reljefno bronĉano poprsje cara koje je u obliku medaljona bilo priĉvršćeno na motki bojnog
znaka kohorte.
Kurcijeva zdanca Lat. Curti lacus, na Forumu (Liv. 1,12. VII,6).
U Rimu je takvih javnih zdenaca, ĉesto s vodoskocima (salien-tes), u carsko vrijeme bilo oko 700.
evokat Lat. evocati bili su veterani koji su po isteku svoje voj-niĉke sluţbe ostajali u vojsci. Bili su bolje
plaćeni od ostalih vojnika i osloboĊeni uobiĉajenih vojniĉkih poslova: straţa-renja, radova na utvrdenju
tabora, dobave drva i vode i sl. Nji-hova je brojnost porasla osobito u vrijeme graĊanskih ratova.
petnaeste legije Dakle vojnik iz odjela 15. legije. Taj se odio u to vrijeme zatekao u Rimu. Spomenuta je
legija bila inaĉe smještena u Starom taboru (Vetera castra) u Donjoj Germaniji (IV,35).
naĉin njegova života i glas o memii V. meĊutim nekrolog u c.48, gdje se on pojavljuje u nešto boljem svjetlu
negoli §to bi se oĉekivalo prema c.6.: »najgori od smrtnika«.
Pred hramom božanksoga Julija U blizini stare govornice (rostra), gdje je na lomaĉi spaljeno Cezarevo
tijelo, podigao je August hram (aedes divi Augusti).
hram Veste U jugoistoĉnom dijelu Foruma u podnoţju Patatina nasuprot hramu boţanskog Julija.
državni rob lat. servus publicus, ovdje hramski rob (aedituus) kojemu je duţnost bila ĉuvati hramski pribor i
pripremati ga za obred.
u svom stanu U posebnoj prostoriji uz hram, gdje je ţivio hramski rob sa svojom obitelji.
stotinu i dvadeset molbenica Molbenice (libelli), koje su za kratka vladanja Otonova ostale neostvarene.
Marija Celza V. bilj. uz c.14.
Plocija Firma Prema jednom natpisu bio je konzul 84.n.e.
jedan od nianipulara V. bilj. uz c.25. pod »dva prosta vojnika«.
Flavija Sabina Starijega brata Vespazijanova, koji je za Nerona bio praefectus urbis (A. XIII, 30). Galba mu
je oduzeo tu sluţbu (c.14), a Vitelije mu je ponovo vratio (isp. 11,63). 0 njemu v. i 111,75.
Vespazijana On je na ĉelu 3. legije u Judeji imao tako vaţno zapovjedništvo.
otkupnina U rimskoj se vojsci ustalila zloupotreba da osloboĊe-nje od teških vojnickih poslova ili, osobito,
dopust vojnici otkupljuju od centuriona. Takav se oprost, ali i novac isplaćen za nj, zvao vacatio. Slobodno
vrijeme, dokolica vojnika, zvalo se militare otium.
iz svoje blagajne Iz carske privatne blagajne (fiscus), iz koje se izmeĊu ostalog podmirivao i vojni budţet.
javna kazna Bio je razapet na kriţ.
Gradski pretor sazove senat Oba su konzula, naime, bila mrtva.
naziv Augusta Taj su poĉasni nadimak, koji je po odluci senata August dobio 16. sijeĉnja 27. pr.n.e., nosili i
svi njegovi na-sljednici. Samo ga je Vitelije u poĉetku odbio (v. II, 90).
na Kapitolij Da prinese Jupiteru ţrtvu zahvalnicu.
trupla Galbino, Pizonovo i Vinijevo. Ipak se sahrana Galbina nije obavila odmah [c. 49).
Veranija Na grobnom natpisu Verania Gemina (CIL VI, 31723).
Skribonijan Kras (v. c. 15. 48).
Krispina V. c. 72.
Magna 0 smrti Gneja Pompeja Magna (Velikog), zeta Klaudi-jeva, isp. Dio XL, 31; Suet. Cl. 27. 29.
Krasa Punim imenom M. Licinius Crassus Frugi; o njegovu svršetku v. IV, 42.
starijeg braga Krasa Skribonijana. On je ubijen kasnije, pod Domicijanom.
s liste proskribiranih U vrijeme drugog trijumvirata.
Kalvizijem Sabinom Punim imenom C. Calvisius Sabinus, konzul 26. n.e. (A. IV, 46), bio je legatus Augusti
pro praetore u Panoniji pod Kaligulom. Osudi u procesu koji je poveden pro-tiv njega i ţene mu Kornelije,
zbog dogaĊaja spomenuta ovdje, uklonilo se oboje samoubojstvom 39. n.e. (isp. Dio UX, 18).
216
u glavnom stanu Glavni stan (principia) bilo je veliko slobodno mjesto u taboru gdje su stajali šatori
vojskovoĊe, legata i tri-buna, gdje se s povišena mjesta (tribunaf) govorilo vojnicima, gdje su vijećala vojna
vijeća i gdje se sudilo vojnicima.
Narbonskom Galijom Senatskom provincijom nazvanom prema gradu Narbo. Današnja juţna Francuska
(Provence i Langue-doc).
zbog prijateljstva s Galbom V. c. 42.
dugo vremena zanenareno...sahranio Tek druge noći nakon smrti.
upravitelj Lat. dispensator, bio je rob ili osloboĊenik koji je vodio ekonomat svog gospodara (grĉ.
oticovd|J,oc;). Argije (Argius) bio je prema Plutarhu (G. 28) osloboĊenik.
peĉenjari Lat. lixa, dovozio je u tabor ţiveţne namirnice i druge potrepštine za vojnike.
konjušari Lat. calo; sliĉna sluţba kao kod gore spomenutog.
Patrobija Isp. II, 95; Plut. G. 20.
u sedamdeset i tri godine RoĊen 24. prosinca 5. pr.n.e.; prema drugim navodima bio je dvije godine mladi.
u Germanijama Nakon prvoga konzulata car Kaligula poslao je Galbu za namjesnika u Gomju Germaniju,
gdje je on 41. n.e. izvojštio pobjedu nad Haćanima (isp. Dio LX, 8; Plut. G. 3; Suet. G. 8.) Provincijom
Afrikom upravljao je pod Klaudijem (2 godine, otprilike 45^17. n.e.), Tarakonskom Hispanijom pod Neronom
(Suet. G. 7.8) od 60. n. e. Vrijeme izmeĊu slu-ţbenih duţnosti provodio je u mirnu ţivotu na svom imanju.
oružje Istoka Tu su Vespazijan i Mucijan stajali na ĉelu vojski u Judeji, odnosno Siriji.
dvojbeno mišljenje Zbog njegove pohlepe i škrtosti (v. II, 5).
sasjeĉen Julije Vindeks... V. c. 6.
dio Galija u susjedstvu Rajne Belgi. osobito Treverci i Lineonci (c. 53).
na Sekvance i Eduance Sekvanci (Sequani) imali su sjedište izmeĊu Saone i Rhone i obronaka Jure, u
današnjoj Burgun-diji. Glavno im je naselje bio Vesontio (danas Besanson). Edu-anci ili Heduanci [Aedui ili
Haedui) nastavali su podruĉje izmeĊu Loire i Saćne na jug sve do Lyona, s glavnim gradom Augustodunum
(danas Autun).
lugdunska Kolonija današnji Lyon, bila je u Neronovo vrijeme uništena poţarom, te je Neron za obnovu
grada dao 4 milijuna sestercija. Time se i objašnjava privrţenost graĊana te Kolo-nije svom dobroćinitelju
(isp. c. 64; A. XVI, 13; Sen. ep. 91).
Aulo Vitelije Roden 15. n.e. (?) kao sin Lucija Vitelija i Seksti-lije (v. II, 64), bio je konzul 48. n.e., prokonzul
Afrike otpri-like od 60. do 61. n.e. (v. c. 70. II, 97). Krajem 68. n.e. Galba ga je poslao u Donju Germaniju za
namjesnika, umjesto ubi-jenoga Fonteja Kapitona (c. 9). 0 njegovu znaĉaju isp. osobito III, 86 i A. XIV, 49.
mnogima su povraćene vojniĉke ĉasti Onima kojima ih je Galba oduzeo zbog njihove otvorene privrţenosti
prema Neronu ili Verginiju.
Alijen Cecina Punim imenom A. Caecina Alienus, legijski legat u Gornjoj Germaniji.
Fabije Valens Legijski legat u Donjoj Germaniji (c. 7).
Verginijeva oklijevanja V. c. 8.: »Verginije se ne izjasni odmah za Galbu«.
Kapitonovih namjera V. c. 7.
njegovo ime Vitelijevo.
germaiiske pomoćne cete Tj. ĉete Batavaca.
zajedniĉka služba sa Cezarom Kaligulom. Vitelijev otac Lucije dvaput je bio konzul (43. i 47. n.e.) i jednom
cenzor s carem Klaudijem. Umro je prije 54. n.e. (v. III, 66).
kao mladića On je zapovijedao jednom od triju legija u Gornjoj Germaniji.
u Betici Betika (Baetica) bila je senatska provincija, obuhvaćala je podruĉje juţno od rijeke Anas (dan.
Guadiana), današnju Andaluziju i Granadu.
Treverci Treveri ili Treviri, narod u Belgijskoj Galiji (Gallia Belgica) od rijeke Mosel do Rajne. Njihov
glavni grad zvao se Augusta Treverorum (danas Trier).
Lingonci Galsko pleme ĉije je sjedište bilo na izvoru Matrone danas Marna) i Moze (danas Maas) i s obiju
strana gornje Sekvane (danas Seine), na podruĉju današnjeg Langresa i Dijona.

217
desnice, znak gostoprimstva Desnice medusobno prepleteiuh prstiju u rukovanju kao simbol gostoprimstva
ili pobratimstva mogu se vidjeti u nekim muzejskim zbirkama (npr. u Lyonu -iz bronce) i prikazane na
Cezarovim novcima.
kohorte i ale One su kao pomoćne ĉete bile smještene oko tabora rimskih legija.
na januarske kalende 1. sijeĉnja svake godine zaklinjale su se vojske na carevo ime. Tu je obavezu uveo
Tiberije.
iz prvih redova Tj. deset prvih centuriona svake legije.
Galbina poprsja Ne samo medaljone s reljefnim likom cara na motkama bojnih znakova (v. bilj. uz c. 41)
nego i careve statue u taboru.
petnaesta i šesnaesta legija 15. u Starom taboru (v. IV, 35), 16. u Noveziju (v. IV, 26).
u istom zimovniku U Mogoncijaku (danas Mainz), v. IV, 24. 37. 59.
konzularni legat U objema Germanijania bili su namjesnicima konzularni legati.
prijašnje zakletve Misli se na zakletvu koju su, nakon Neronove smrti, poloţili Galbi (c. 53).
u Agripinsku Koloniju Lat. colonia Agrippinensis, u Donjoj Germaniji, nekadašnji oppidum Ubiorum,
kasnija veteranska kolonija, 50. n.e. po Agripini MlaĊoj nazvana Agripinska Kolonija (A. XII, 27); puni joj je
naziv Colonia Claudia Augu-sta Agrippinensium (CIL IX, 1584; na novcima C.C.A.A.); današnji Kĉln.
zimovnik prve legije U Boni, (danas Bonn), v. c. 55.
pomoćne službe carstva, koje su obićno obavljali osloboĊenici
Dvorski sluţbenici bili su u vrijeme principata sve do Hadri-jana obiĉno carski osloboĊenici. Koristili su se ne
samo za osobnu dvorsku sluţbu nego i kao pomoćnici i zastupnici carevi u upravi nad carskim posjedom i
financijama i radu u carskom kabinetu. Tako su primjerice osloboĊenici, koji su kao Narcis,
Palant, Kalist i Polibije upravljali u Klaudijevo ime, bili najviši financijski upravnici (procuratores a
rationibus), tajniei (ab epi-stulis) i proĉelnici ureda za molbenice (a libellis). Vaţnost i utjecaj ovih sluţbenika
rastao je s uĉvrsćnjem carstva tako da su se nerijetko domogli i viteškog staleţa, što je od Hadrijana postalo i
pravilo. Postupak je dakle Vitelijev odudarao od obi-ĉaja prethodnih vladara.
Pompej Propinkvo Iz njegova je pisma poĉetkom sijeĉnja Galba dobio prve vijesti o otporu vojske u Gornjoj
Germaniji (c. 12).
germanske flote To je rajnska flotila koju j'e osnovao Druz, a proširio Germanik. Ĉesto se spominje na
rajnskim natpisima.
Julije Civil KolovoĊa batavskog ustanka koji je na njegov poti-caj buknuo već iste godine (v. IV, 13).
U općini Lingonaca V. bilj. uz c. 53.
osam kohorata Batavaca Ove pomoćne ĉete susrećemo prvi put u borbama protiv Britanaca u vrijeme
Nerona, koji ih ]'e po-zvao iz Germanije 61. n.e. (isp. IV, 12; A. XIV, 38). ĉetmaeste legije S nadimkom
Gemina Martia Victrix; u Nero-novo vrijeme smještena u Britaniji (A. XIV, 34. 37); odatle je premještena u
Dalamaciju (H. II, 11. 66). Nakon bitke kod Bedrijaka, gdje je Otonova vojska poraţena, vraćena u svoj rani]'i
garnizon (v. II, 66).
Valerije Azijatik Consul designatus u prosincu iste godine (v. IV, 4).
legat Namjesnik u carskoj provinciji Belgici bio je pretorski legat (legatus Augusli pro praetore).
za zeta Oţenio ga je svojom kćeri koju jc imao s Galerijom (c. 75), Vespazijan ju je kasnije udao i dao joj
miraz i opremninu (Suel. Vesp. 14).
Junije Blez Sljedbenik Vindeksov; v. o njemu još u II, 59. i bilj. uz III, 38.
upravitelj Lat. rector, općenito ime za namjesnika provincije.
s Italskom legijom To je / Italica, osnovao ju je Neron (Dio LV, 24). (Ne treba je zamijeniti s legio 1
Germanica, koju je ofor-mio August nakon Varova poraza, ili s prima classica koju je sastavio Neron od
pomorskih vojnika iz mizenske i ravenske flote.) Od Otona nadalje naziva se prima Adiutrix (c. 6).
Tanrovom alom Ala Tauriana, kasnije ala 1 Flavia Gallorum Tauriana, nazvana po osnivaĉu, provincijskom
namjesniku Sta-tiliju Tauru, moţda onom istom koji je prema A. XII, 59, kao prokonzul upravljao provincijom
Afrikom.
u retskim ĉetama U Reciji (v. c. 11), kojom je upravljao pro-kurator, bile su smještene pješadijske i
konjaniĉke ĉete.

218
Trebelije Maksim Punim imenom M. Trebellius Maximus; kao consul suffectus s Lucijem Anejom Senekom
u vrijeme Nerona (moţda 56. n.e.), primio je 61. n.e. nalog da procijeni porez na imovinu u provinciji Belgici,
Lugdunskoj Provinciji i Akvi-taniji (A. XIV, 46). God. 63. n.e. postavljen je za namjesnika u Britaniji, na
mjesto Petronija Turpilijana (Agr. 16); 69. n.e. prisiljen je odatle pobjeći (H. II, 65). Prikaz njegova znaĉaja i
uprave u Britaniji iscrpno daje Tacit u monografiji o Agri-koli.
Roseije Celije Punim imenom M. Roscius Coelius, bivši pretor (legatus praetorius, Agr. 7) na mjestu
zapovjednika 20. legije (Valeria Victrix), Agrikolin prethodnik. U oţujku 81. n.e. bio je consul suffectus
prema arvalskim aktima u kojima njegovo ime upisano u obliku Coelius, ne Caelius.
narušavanje reda u nadležnosti Zato jer se legijski legat izdizao iznad namjesnika provincije.
izrabljivanje i oskudan polozaj legija Moţda je Trebelije prisvajo od vojnika njihov dio plijena i dar u
novcima koji su vojnici primali od cara (tzv. donativum).
Pošto se prikljućila i britanska vojska V. II, 57. i III, 22.
preko Kotijskih Alpa Lat. Alpes Cottianae ili Cottiae (posljednji oblik ĉešći na natpisima, isp. CIL V, p.
808), planinski lanac koji razdvaja Dauphine od Piemonta, prijelaz preko Mont Genevre.
preko Peninskih bila Prijelaz preko M. St. Bernhard.
pete legije Pod nadimkom Alaudae — prema keltskoj rijeĉi alauda »ševa«; osnovao je Cezar od samih galskih
provincija-laca. Većina vojnika te legije iz Donje Germanije pošla je s Valensom, od triju ostalih legija (I, XV
i XVI) samo odjeli (vexilla, v. c. 31).
dvadesetprva S nadimkom Rapax, smještena u Vindonisi (danas Windisch kod Badena u kantonu Aargau).
Od dviju drugih legija (IV i XXII) Cecina je vodio isto tako samo odjele (vexilla).
Germana Batavaca i germanskih plemena s one strane Rajne (Transrhenani).
u punoj ratnoj snazi Vojska je brojila (prema II, 87f) oko 60.000 Ijudi.
da ga zovu Cezarom, zabranio je i kao pobjednik Bio je dakle jedini car koji je odbio to poĉasno ime. U
dokumentima i na novcu naziva se A. Vitellius Aug. Imp. German.
U Divoduru Kasnije nazvan Mediomatricum (prema plemenu kojemu je taj grad pripadao, v. IV, 70); u
srednjem vijeku Mettis, odakle i današnje ime Metz.
Leuĉana Galsko pleme u Belgici, izmeĊu Matrone (danas Marne) i Mozele (danas Mosel), u podruĉju Toula.
kohorata Batavaca, v. c. 59.
kako smo gore spomenuli v. c.
Eduanci V. bilj. uz c.51.
Lugdunci Kao revni pristaše svog dobroĉinitilja Nerona (v. bilj. uz c. 51) u Viteliju su vidjeli njegova
osvetnika. Odvedena iz Lugduna, gdje je dotad bila u garnizonu (c. 59).
Manlije Valens Punim imenom T. Manlius Valens, zapovjednik legije u Britaniji oko 50. n.e. (A. XII, 40),
konzul 96. ne.e., u devedesetoj godini svoga ţivota.
Vijenjana Stanovnika grada Vienna, na Rhoni, starog glavnog grada Alobroţana (danas Vienne u
Dauphinć),sjedišta namje-snika Narbonske Provincije (provincia Narbonensis, prema gradu Narbo u
jugoistoĉnoj Galiji). Gradu je August dao 27. pr.n.e. pravo mlaĊe latinske kolonije (ius Latii). Kasnije je,
vjerojatno pod Kaligulom, uzdignut u rang kolonije rimskih gradana, (colonia civium Romanorum), ĉime je
stekao puno rimsko graĊansko pravo.
posljednji rat Ustanak Vindeksa, uz kojega su se svrstali Vije-njani, kao kasnije i uz Galbu, dok su Lugdunci
drţali s Neronom, odnosno kasnije s Vitelijem (c. 64).
nedavno unovaĉene legije Kratko vrijeme prije Neronova pada.
strano i neprijateljsko Vijena naime nije bila rimska vojniĉka kolonija nego galska općina.
rimska kolonija Lugdun je 43. pr.n.e. osnovao Oktavijan u vri-jeme trijumvirata kao vojniĉku koloniju s
punim rimskim gra-Ċanskim pravom.
zemlju Alobrozana i Vokonaca Alobroţani izmeĊu rijeka Isere i Rhone, Ţenevskoga jezera i Alpa, u
sjevemom dijelu Dauphine i Provence, s glavnim gradom Vazionom (Vasio danas Vaison).
Luku Lucus Augusti, danas Luc na rijed Drome u Dauphinć; na natpisima Lucus Vocontiorum.

219
Helvećani Poznati keltski narod; nastavali su podruĉje izmeĊu Jure, Ţenevskog jezera, Rhone, St. Gotharda i
gornje Rajne.
slavno Nakon njihova pokorenja, Cezar im je svojim komenta-rima o galskom ratu podigao vjeĉit spomenik.
radi Ijekovitih voda Toplica; misli se sigurno na Aquae Helveti-cae (ili Helvetiorum) istoĉno od Vindonise;
na natpisima na bronĉanim ploĉama: Aquis Helv. (CIL III, 6017), ţitelji se zovu: vic(ani) Aquenses (CIL XIII,
5233). Danas Baden na rijeci Limat u kantonu Aargau.
retskim pomoćnim ĉetama V. bilj. uz c. 59.
Klaudija Severa V. bilj. uz IV, 18.
Opkoljeni IzmeĊu 21. legije i ĉeta koje su dolazile iz Recije.
Vocecij Brijeg u istoćnoj Juri, zapadno od dvorca Habsburg.
kohorta Traĉana Jedna od triju kohorata roĊenih Traĉana, koje su se u 1. st.n.e. nalazile u Germaniji.
prodano u ropstvo Ratne bi zarobljenike po starom obi6aju kod prodaje ovjenĉavali kao ţrtvene ţivotinje.
Aventik Danas Avenches na Murtenskom jezeru u blizini Frei- burga.
Klaudije V. bilj. uz IV, 18.
Silijeva ala Ovaj konjaniĉki odred nosi ime vjerojatno po svom osnivaĉu, carskom namjesniku u Gornjoj
Germaniji za vrijeme Tiberija, Gaju Siliju (A. I, 31).
U Egipat V. c. 31
prekopadskog podruĉja To je regio XI Italiae, zapadna polovica stare Gallia Transpadana, izmeĊu Pada,
Alpa i Adde.
Mediolan Danas Milano.
Novariju Danas Novara.
Eporediju Danas Ivrea.
Vercele Danas Vercelli.
najprostraniji dio Italije Misli se na cijelu Gallia Transpadana.
s Petrinom alom Nazvanom tako po osnivaĉu, moţda Titu Pom-poniju Petri. Bila je smještena 56. n.e. u
Mainzu, prema nat-pisu: ala Gallorum P.; nakon graĊanskog rata, u kojem je ratovala na Vitelijevoj strani,
premještena je u Britaniju, gdje se javlja još na kraju 3. st.n.e. u blizini Hadrijanova zida.
retskim sedlom Putem koji preko Alpa vodi u unutrasnjost Tirola.
put Norika Za Norik isp. bilj. uz c. 11.
Petronija Urbika Spominje se na noriĉkim natpisima (CIL III, 11551), bio je, kao i većina upravitelja
(procuratores) manjih carskih provincija, iz viteškog staleţa (v. bilj. uz c. 2).
Peninskim putom V. bilj. uz c. 61.
odio priĉuve Mješovita ĉeta vojnika sastavljena iz više odjela legije.
Marija Celza 0 njemu v. bilj. uz c. 14.
beskorisna Zato jer je nakon pada i smrti Otonove morao i u Vitelija pobuditi velikodušan osjeĉaj praštanja.
Ofonije Tigelin 0 njemu v. bilj. uz c. 24.
zapovjedništva nad gradskom stražom i pretorijem Od 62. n.e. (A. XIV, 51).
Tita Vinija V. c. 13.
kćer Krispinu (v. c. 47).
na trgove Osim Forum Romanum: f. Augustum, boarium, olilorium i dr.
kod Sinueskih Toplica Pokraj Sinuese na meĊi Lacija i Kampanije, vrlo posjećene (A. XII, 66; Plin. XXXI,
8); na njih upućuje i posvetni natpis (CIL X, 4734) iz 71. n.e.
Danas Terme di san Ricco kod Mondragone.
uĉiteljica naslada Igrala je sliĉnu ulogu na Neronovu dvoru kao i Petronije, samo što joj je polje rada bilo
donekle drugaĉije.
Klodija Macera 0 njemu v. bilj. uz c. 7.
zaprijeti glad Zbog prestanka dovoza ţita iz ţitnica staroga svijeta Afrike i Egipta.
koje je bio uputio Galba V. c. 19.
Italskoj legiji V. bilj. uz c. 59.

220
tobožnja poĉasna pratnja A u stvari da pridobiju vojnike za Otona.
mnogo ranije bila predana Viteliju Jako pretjerivanje: vojska Donje Germanije zaklela se Viteliju 2. sijeĉnja
69. n.e., vojska Gornje Germanije 3. sijeĉnja, a Oton je Galbu srušio s prije- stolja 15. sijeĉnja 69. n.e.
za Ticijana Punim imenom L. Salvius Otho Titianus, sin Lucija Salvija Otona i Albe Terencije (v. II, 50),
Otonov stariji brat, konzul 52. n.e., pod Neronom 65. n.e. postao je prokonzul provincije Azije i na tom
poloţaju imao za kvestora Gneja Julija Agrikolu (Agr. 6). U vrijeme o kojem se govori on je konzul (c. 77).
Isp. o njemu još c. 77. 90. II, 23. 33. 39. 40. 44. 50. 60; A. XII, 52. 0 njegovu mladom sinu v. II. 48.
majka Sekstilija, v. II, 64. djeca Sa svojom drugom ţenom Galerijom (v. II, 64) imao je Vitelije nejaka sina
(»infans« II, 59) i kćerku; oboje se ĉesto pojavljuju na njegovim novcima. Sina, koji je kao i Vitelije nosio
nadimak Germanik, dao je ubiti Mudjan (v. IV, 80). 0 sinu v. još II, 47. 59. III, 66; o kćeri I, 59.
legije...Mezije Tamo su se nalazile tri legije: 111 Gallica, VII
Claudia i VIII Augusta.
iz Hispanije Gdje su bile dvije legije: VI Victrix i X Gemina.
Kluvije Ruf 0 njemu v. bilj. uz c. 8.
Akvitanija Obuhvaćala je od Augusta podruĉje izmeĊu Pirineja, Oceana i Loire.
Julije Kordo Bio je pod Klaudijem namjesnik Cipra, prema CIG 2631.
Narbonsku Provinciju V. bilj. uz c. 48.
Judejsku je vojsku Nju su saĉinjavale tri legije: V Macedonica, X Fretensis i XV Apollinaris.
sirijske legije Tri legije: IV Scythica, VI Ferrala i XII Fulminata.
Vipstana Apronijana Punim imenom C. Vipstanus Apronianus. Bio je 59. n.e. konzul (A. XIV, 1); ĉest na
natpisima.
neamjereno Primjerice: rušenjem Galbinih kipova.
Bijaše konzul... Budući da je bio ustaljen obiĉaj da novi car nosi fasces kao consul ordinarius prilikom prve
smjene godine nakon uspona na prijestolje, Galba je s Vinijem nastupio konzulat za prve ĉetveromjeseĉne
nundine 69. n.e. Nakon Galbina i Vini-jeva umorstva preuzeo je konzulat 26. sijecnja Oton sa svojim bratom
Ticijanom kao consul suffectus, ustupio je meĊutim odmah drugu polovicu prve nundine (oţujak i travanj)
Vergi-niju i Pompeju. Otonove vlastite odredbe ograniĉavale su se na prva ĉetiri mjeseca.
do martovskih kalenda Istom od 26. sijeĉnja, na koji je dan prema arvalskim aktima uslijedilo Otonovo
proglašenje konzu-lom. Budući da su Galba i Vinije umoreni 15. sijeĉnja, konzu-lat je bio nepopunjen 11
dana.
Pompeja Vopiska Iz Vijene, graĊani koje su listom pristajali uz Otona.
Ostali su konzulati Konzulate koje su za ostatak godine odredili njegovi prethodnici nije mijenjao. Oba
Sabina odredio je za konzule Neron za drugu ĉetveromjeseĉnu nundinu 69. (svibanj-kolovoz), Antonina i
Celza za posljednju nundinu (rujan-pro-sinac) iste godine Galba. Vitelije ih je ostavio u sluţbi, ali im je
vrijeme sluţbe skratio na polovicu trajanja, tako da je onaj prvi konzulski par sluţbovao do 1. srpnja, ovaj
drugi do 1. rujna. Razlog za ovu redukciju leţao je u tome što je Valensa i Cecinu, koji su mu omogućili da se
dokopa prijestolja, htio nagraditi još iste godine. Tako je za njih oslobodio vrijeme od 1. rujna. Kako su na taj
naĉin sve nundine god. 69. postale faktiĉki dvomjeseĉne, Vitelije je i ove konzule ostavio samo dva mjeseca u
sluţbi, a za studeni i prosinac imenovao je za konzule Gaja Kvinkcija Atika i Gneja Cecilija Simpleksa (isp.
III, 68. 73. II, 60; Dio LXV, 17).
Celijn i Flaviju Sabinu Cn. Arulenus Caelius Sabinus, ugledni pravnik i Vespazijanov roĊak (Dio LXV, 15);
T. Flavius Sabi-nus, ne smije se miješati s istoimeTiim bratom Vespazijanom (praefectus urbi); drugi put bio
je konzul 72. n.e.
Ariju Antoninu Punim imenom T. Arrius Antoninus, djed cara Antonina Pija s materine strane. Bio je kasnije
jos jedanput konzul i prokonzul Azije (Plin. ep. IV, 3); doţivio je nastup na vlast svog prijatelja Nerve, kojega
je postupke ţalio (Scr. h. Aug. v. Pii 1, 4). Pisao je grĉke epigrame i jambe.
Mariju Celzu V. bilj. uz c. 14.
Njihovim se službama ne usprotivi Ovo se odnosi, naravno, samo na osobe, ne i na trajanje njihove sluţbe
(v. bilj. gore).
pontifikat i augurat... kao vrhunac dostojanstva Od reorganiza-cije društva 29. pr.n.e. princepsu je
prepušteno pravo predla-gati kolegijima prvosvećenika i augura - bilo u sluĉaju nepo-punjena, bilo da se radilo
221
o prekoraĉenju zakonitog broja Sla-nova - da tijelo koje se biralo bude oformljeno po njegovoj sugestiji. To je
pravo princepsa toliko uznapredovalo da je od 14. n.e. potvrda izbora svećenika i augura rijetko kad dospije-
vala pred senat [nominatio), već se ostvarivala na sam carev prijedlog (commendatio).
Kadiju Rufu Punim imenom C. Cadius Rufus, bio je pod Klau-dijem namjesnik senatskc provincije Bitinije,
koja je u to vri-jeme ĉinila jedno upravno podruĉje s Pontom; 49. n.e. optuţen je zbog globljenja i osuĊen (A.
XII, 22).
Pediju Blezu Pretorskom prokonzulu Krete i Kirene; pod Nero-nom bio je osuden zbog globljenja (A. XIV,
18).
Scevinu Pakviju Ne spominje se drugdje.
mržnje prema tomu Zakon o povredi veliĉanstva, lex lulia Maiestatis, kojiro se sudilo zloĉinu povrede
veliĉanstva (crimen laesae maiestatis), ima svoje ishodište u dvama zakonima:
jedan je dao donijeti Cezar (46. pr.n.e.), drugi August (8. pr.n.e.). Po njima se predviĊalo kaznjavanje raznih
djela uĉi-njenih protiv drţave (izdaja, špijunaţa, pobuna, napad na magistrata. dezertiranje). U toku principata
pod udar tih zakona dolazila je i djelatnost uperena protiv cara i njegove porodice. Zbog nedovoljno odreĊena
sadrţaja ovog delikta, carevi su se time obilno koristili da bi uklonili svoje politiĉke protivnike, a u nekim
sluĉajevima i da bi se doĉepali njihova bogatstva (osuda za crimen laesae maiestatis povlaĉila je naime i
konfiskaciju imovine).
Hispalcima Ţiteljima kolonije Hispalis u Betici (danas Sevilla); osnovana je dedukcijom 45. pr.n.e. (isp. Plin.
n. h. III, 11; Strabo III, 141; Dio XLIII, 39).
Emerićanima Stanovnicima rimske kolonije Augusta Emerita u Luzitaniji (danas Merida u Estramaduri);
osnovao ju je August 25. pr.n.e. (Dio LIII, 26).
Lingoncima V. bilj. uz c. 53.
maurske općine U Tingitanskoj Mauretaniji (M. Tingitana), kao: Tingi (danas Tanger) i Lixus, zajedno s
njihovim dohocima.
Nova SH prava... više na ogled... Nakon Otonova pada ovaj je novi provincijski pravni poredak obesnaţen.
kipove Popeje Oni su 62. n.e. u jednom nemiru bili porušeni (A. XIV, 61).
u nadi da primami svjetinu Koliko je Neron bio obljubljen kod ohiĉnog svijeta. isp. c. 4. i Suet. Ner. 57.
Roksolani u današnjoj Besarabiji.
u Meriju v. bilj. uz c. 76.
Marko Apoiuje Punim imenom M. Aponius
Saturninus, bio je consul suffectus pod Neronom i prokonzul Azije u pobliţe neodreĊeno vrijeme. V. o njemu
II, 85. 96. III, 5. 9. 10,
trijumfalnim kipom Ovjenĉanim lovorovim vijencem, u toga picta i tunica palmata.
Fulvo Aurelije Bio je legat legije III Gallica 64. n.e.; djed Antonina Pija, rodom iz Nemauza (Scr. h. Aug. v.
Pii 1, 2), kasnije dvaput konzul: prvi put 85. n.e. s Domicijanom i, u pobliţe neodredeno vrijeme, praefectus
urbi.
Julijan Tetije Bio je legat 7. legije; 83. n.e. consul suffectus. 0 njegovoj sudbini v. II, 85.
Numizije Lup Bio je legat 8. legije (v. III, 10). konzulskim obliĉjima Njima su pripadale toga praetexta i
sella curulis.
iz ostijske kolonije u Grad dozove sedamnaesta kohorta Ona je pripadala cohortes urbanae. Pod Klaudijem
ih je bilo sedam i nosile su brojeve X - XVI, iza devet cohortes praeloriae. Samo tri od njih bile su smještene
u Rimu, ostale u Ostiji. oruţarnici Oruţarnica u taboru pretorijanaca sluţila je i kao spremište za svakovrsno
oruţje kohorata smještenih u okolici Rima.
povod Naoruţavanje 17. kohorte.
pretortJske prefekte Koji su to, v. c. 46. sqq.
pratilaca Klijenata.
tribuna Pretorijske kohorte ( c. 28).
Vitelija Saturnina Moţda otac Publija Vitetija Satumina koji se 122. n.e. spominje kao ĉlan kolegija arvalske
braće.

222
legijskoga prefekta Prefekta pomorske legije (legio classica), jedine potpune legije koja je tada bila smještena
u Rimu. Legijski prefekt javlja se u vrijeirie carstva Vjerojatno kao zapovjednik tabora (praefectus castrorum)
i zamjenik legijskog legata. U pravilu je to bio primipilar. U kasnijem carstvu tim je imenom nazivan
zapovjednik legije,
odbacivši vojniika znamenja Ona su se kod vojniĉkog tribuna sastojala u zlatnom prstenu (anulus aureus),
tunici sa širokim obrubom (tunica laticlavia) ili uskim obrubom (t. angusticla-via), a kod centuriona u štapu
od vinove loze (vitis).
na graĊanski rat Koji je trebalo voditi s Vitelijem.
tamo U ratu.
Glavu vlasti Tj. senat, kao vrhovno savjetodavno poglavarstvo.
diku svih provincija Zato jer su i provincijalci, koji su u svom zaviĉaju obnašali visoke drţavne sluţbe, mogli
postati ĉlanovi senata.
Germani Pomoćne ĉete Germana s ove strane Rajne.
hranjenici Italije i rimska mladost Pretorijske i gradske kohorte novaĉile su se sve do Septimija Severa
samo iz Italije.
stalež Senatorski.
nedavno Za Neronova vremena nauĉio je kako se treba ulagivati vladaru, ali i kako prijaznim rijeĉima
predobiti svjetinu.
iz Junonine kapele Cella lunonis', kapitolijski Jupiterov hram imao je tri odvojene cellae: srednja je bila
Jupiterova.lijeva Junonina, desna Minervina.
Tiberove rijeke Rij'eka Tiber u religioznom poimanju posvećena boţanstvu rijeke Tiber. (Isp. prikaz rijeke
Nil kao boţanstva -Paris, Louvre.)
k istoku Što je upozoravalo na Vespazijana.
drveni most Pons sublicius koji je od Velabra vodio na desnu obalu Tibera. Zbog religioznih skrupula kroz
cijelo je vrijeme ostao sagraĊen od drva.
nesta§ice namirnica Dijelom zbog poplave »povrtnog trga« (forum olitorium), dijelom zbog toga što je voda
doprla do gradske ĉetvrti gdje su se u spremištima, mlinovima i peka-rama ćuvale zalihe ţita i hrane, i
upropastile ih.
stambenih zgrada Stambene zgrade (insulae, za razliku od kuća bogataša - domus), obiteljske zgrade
sluţbenika, vitezova i bogatih plebejaca bile su velike graĊevine koje su imale sta-nove za iznajmljivanje
(meritoria) i sastojale se od više katova (tabulata, cenacula), od kojih je svaki imao poseban ulaz sa
stepeništem. Vlasnici takvih zgrada, koje ĉesto nisu bile solidno graĊene, bili su gradevinski poduzetnici ili
bogataši -kao Kras - koji su nadzor nad zakupnicima prepuštali kućepa-ziteljima (insularii). U 4. st. n.e. broj
takvih stambenih zgrada popeo se na 46.602, dok je bogataških domova (domus) bilo 1790.
Flaminijeva cesta Vodila je iz Rima, uzduţ Umbrije, preko Nar-nije i Mevanije, na Jadransko more u Fanum
Fortunae, a odatle u Ariminij (danas Rimini). Sagradio ju je cenzor Gaj Flaminije, po kojemu je dobila ime.
Oiistivši irtvom pomirnicom Grad Kod takvih oĉišćenja (lustra-tio) vršio se amburbiale sacrificium, pri
ĉemu se pomirbena ţrtva (hostia) vodila oko predziĊa grada (pomerium).
Pniiiiske i Kotijske Alpe V. bilj. uz c. 61.
u iSarbonsku Galiju V. bilj. uz c. 48.
s flotom Usidrenom u luci Forojulijske Kolonije (v. II, 14).
kod Mulvijskog mosta V. c. 29. i III, 82.
gradske kohorte Misli se samo na tri cohortes urbanae koje su bile smještene u Rimu, primipilarima V. bilj.
uz c. 31.
Svediju Klemensu Punim imenorn T. Suedius Clemens, na jed-nom natpisu iz Egipta [CIL III, 33) oznaĉen
kao praefectus castrorum t]. zapovjednik obiju egipatskih legija, kojima obicno nisu zapovijedali legijski
legati, jer je za ovo mjesto bio potreban barem kvestorski rang, a Ijudi senatorskoga staleţa nisu smjeli, kao
što je poznato, obavljati sluţbu u Egiptu. On se od primipilara uspeo na poloţaj tribuna gradske ili preto-rijske
kohorte.
osloboĊenik Mosho On je u toj sluţbi bio već u vrijeme Nerona i Galbe.

223
Svetonije Paulin V. bilj. uz c. 32. Marije Celzo V. bilj. uz c. 14.
Anije Gal Kao zapovjednik prethodnice poslane na Pad htio je iznenadno napasti Placenciju (v. II, 11), no
opsada grada je u meĊuvremenu već prekinuta. U bici kod Kremone nije sudje-lovao (v. II, 33. 44). Nakon
Vitelijeva pada Mucijan ga je u vrijeme batavskog ustanka poslao u Gornju Germaniju (v. IV, 68. V, 19). 88.
u Akvinsku Koloniju Aqwnum u Laciju (danas Aquino), bio je u Ciceronovo vrijeme municipij; kolonijom je
postao vjero-jatno u vrijeme trijumvira (CIL X, p. 503). Rodno mjesto sati-rika .luvenala. drevnošću imena
Ciceronov treći zet, poznati razvratnik Publije Kornelije Dolabela, pripadao je ovom ogranku roda Korneli-
jevaca (gens Cornelia). 0 njegovu srodstvu s Galbom ništa se ne zna.
Lucije Vitelije Vitelijev mladi brat, konzul 48. n.e. nakon svoga brata, kojega je naslijedio i kao prokonzul
Afrike. 0 njegovoj ţeni Trijariji v. 11, 63. 0 njemu: 11, 54. III, 37. 38. 55. 58. 76. 0 njegovoj pogibiji IV, 2.
dražila ćulnosti IzmeĊu ostalog npr. delikatese koje pobuduju apetit.
Skribonijanovi pokusaji Furius Camillus Scribonianus ili L. Arruntius Camillus Scribonianus, adoptivni sin
Marka Furija Kamila (A. II, 52), konzul 32. n.e., pokušao je kao namjesnik Dalmacije podići ustanak protiv
Klaudija (42. n.e.). Ustanak je ugušen u roku od pet dana. (Dio LX, 15; Tac. A. XII, 52;
Suet. Claud. 13. 35). On sam ostao je pri tom ţiv (H. II, 75).
pod drugim vojskovodama Upornijima i hrabrijima.
pobožna obzira prema još uvijek nepohranjenim svetim štitovima
Iz okolnosti što sveti štitovi (ancilia) nisu još bili vraćeni na svoje mjesto (u sacrarium Marlis, tj. u curia
Saliorum in Pala-tio) skrupulozni su graĊani zakljuĉivali da jos nije vrijeme za ratni pohod. 1. oţujka Marsovi
svećenici Salii Gradivi ili Pala-tini (po kuriji na Palatinu), koje je kralj Numa postavio da ĉuvaju s neba pali
štit ancile i jedanaest njegovih kopija, pro-lazili su u sveĉanom plesu gradom i pjevali carmen Saliare (koja
nam se oĉuvala), u Ijevici drţeći ancile, a u desnici stap kojim su uz poskakivanje (salire) udarali o štit. Tek
potkraj oţujka vraćali bi štitove u njihovo spremište, što ]'e bio znak da poiinje ratna sezona. Oton je meĊutim
krenuo u rat već 14. oţujka (isp. i Suet. 0. S), 90.
govorniĉkim darom Galerua Trahala P. Galerius Trachalus bio je 68. n.e. konzul. Unatoĉ svojoj
publicistiĉkoj djelatnosti u sluţbi Otona, ostao je, zbog rodbinskih veza ili prijateljstva s
Vitelijevom ţenom Galerijom, i nakon Otonova pada neuzne- miravan (v. II, 60).
razvuĉenu i gromoglasnu Kvintilijan (inst. orat. XII, 5) daje karakteristiku takva govora i naziva ga sonus
Trachali (XII, 10. 11).
Otputovavši Prema Svetoniju (0. 8) 24. oţujka 69. n.e.

KNJIGA II
Zbivanja o kojima se govori u II knjizi pripadaju još uvijek tzv. godini ĉetiriju careva (69. n.e.).
Na suprotnom kraju svijeta Na Istoku.
sretna Za Vespazijana i Tita.
pogubna Za Domicijana, koji je ubijen.
Tit Vespazijan T. Flavius Vespasianus, roĊ. 9. n.e. kod Reaie u sabinskom kraju. 0 njegovim roditeljima i
njegovu imenu isp. I, 10, o njegovu mlaĊem bratu I, 46. Bio je pretor 40. n.e., pod Klaudijem vojskovoda
legije II Augusta u Germaniji i Bri-taniji (v. II, 77), consul suffectus 51. n.e., nakon toga prokon-zul u Africi
(v. II, 79), pratio je 66. n.e. Nerona u Grĉku, a 67. n.e dobio na upravu Judeju kao legatus Augusti pro prae-
tore. Njegov stariji sin bio je T. Flavius Vespasianus, zvan obiĉno Tit; roĊen 39. n.e., sluţio je pod svojim
ocem u Ger-maniji (v. II, 77; Suet. Tit. 4) i Britaniji, pratio je oca u Judeju i dobio tamo zapovjedništvo nad
jednom legijom (v. II, 82. V, 10).
za kraljicom Berenikom Lijepom kćeri judejskog prvaka Heroda Agripe I, sestrom u II, 81. spomenutog
mlaĊeg Agripe, vla-dara Istoĉne Jordanije, praunuka Heroda Velikog. Najprije je bila udana za svog strica
Heroda, vladara Halkide, u drugom braku s pontskim kraljem Polemonom; ţivjela je, pošto je ovoga
napustila, kod svog brata Agripe II.
smjelijim pravcem Tj. preko otvorena mora, ne uz obalu, od otoka do otoka.

224
3.
Kralj Aerija Spominje se u A. III, 62.
Kinira Sin Apolonov, otac Adonisa (Apollodor III, 14, 3). Od njega je Agamemnon primio oklop na dar kao
njegov gost (Hom. XI, 20. »okolo prsiju oklop navuće, koji je nekad/ njemu Kinira dao za gostinsku miloštu
krasnu«. T. Maretić -Stj. Ivšić, MH 1965).
Tamira Tamireviće spominje Hesihije iz Aleksandrije kao »neke svećenike na Cipru« (Ta^Lg(iE6ai tegefs
TIVES frv KuJtgtu)
potomci obiju obitelji Tj. Kinirević i Tamirevići.
kraljevski rod Kraljevska obitelj Kinirevića.
na otvorenom Radi se, dakle, o hipetralnom hramu.
Kip božice... Fetiš je, prenia tome, vjerojatno aerolit konusna oblika.
4. naravi brda Stari je Jeruzalem leţao na ĉetirma breţuljcima, od kojih je na najvećemu, Sionu, bio smješten
Davidov grad. Ćetiri V. bilj. uz I, 10.
u miru U Siriji je vladao mir. flote Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) postojale su na obali Sirije (u
Seleukiji, luci Antiohije) i Egipta i druge luke s flotama.
kraljevi Kao: Antioh iz Komagene na sjeveru Sirije, Agripa u Istoĉnoj Jordaniji, Sohem iz Sofene istoĉno od
Eufrata (v. c. 81. V, 1).
GaHji Cisalpinskoj.
vidjeti Posljednji put Germanik, koji je 19. n.e. umro u Antiohiji.
za posljednjega graĊanskoga rata Vindeksove pobune i ustanka Galbe protiv Nerona.
ondje Na Istoku.
dvjema legijama V. I, 11.
Pont V. bilj. uz c. 8.
u Armenijama Velikoj i Maloj Armeniji, koje su bile razdvojeneEufratom.
P°gode Za dovoz hrane i Ijudstva.
pobožna obzira prema još uvijek nepohranjenim svetim štitovimaIz okolnosti što sveti štitovi (ancilia)
nisu još bili vraćeni na svoje mjesto (u sacrarium Marlis, tj. u curia Saliorum in Pala-tio) skrupulozni su
graĊani zakljuĉivali da jos nije vrijeme za ratni pohod. 1. oţujka Marsovi svećenici Salii Gradivi ili Pala-tini
(po kuriji na Palatinu), koje je kralj Numa postavio da ĉuvaju s neba pali štit ancile i jedanaest njegovih
kopija, pro-lazili su u sveĉanom plesu gradom i pjevali carmen Saliare (koja nam se oĉuvala), u Ijevici drţeći
ancile, a u desnici stap kojim su uz poskakivanje (salire) udarali o štit. Tek potkraj oţujka vraćali bi štitove u
njihovo spremište, što ]'e bio znak da poiinje ratna sezona. Oton je meĊutim krenuo u rat već 14.
oţujka (isp. i Suet. 0. S), 90.
govorniĉkim darom Galerua Trahala P. Galerius Trachalus bioje 68. n.e. konzul. Unatoĉ svojoj
publicistiĉkoj djelatnosti usluţbi Otona, ostao je, zbog rodbinskih veza ili prijateljstva sVitelijevom ţenom
Galerijom, i nakon Otonova pada neuzne-miravan (v. II, 60).
razvuĉenu i gromoglasnu Kvintilijan (inst. orat. XII, 5) dajekarakteristiku takva govora i naziva ga sonus
Trachali (XII, 10.11).
Otputovavši Prema Svetoniju (0. 8) 24. oţujka 69. n.e.

KNJIGA II
Zbivanja o kojima se govori u II knjizi pripadaju još uvijek tzv. godini ĉetiriju careva (69. n.e.).
Na suprotnom kraju svijeta Na Istoku.
sretna Za Vespazijana i Tita.
pogubna Za Domicijana, koji je ubijen.
Tit Vespazijan T. Flavius Vespasianus, roĊ. 9. n.e. kod Reaie u sabinskom kraju. 0 njegovim roditeljima i
njegovu imenu isp. I, 10, o njegovu mlaĊem bratu I, 46. Bio je pretor 40. n.e., pod Klaudijem vojskovoda
legije II Augusta u Germaniji i Bri-taniji (v. II, 77), consul suffectus 51. n.e., nakon toga prokon-zul u Africi
(v. II, 79), pratio je 66. n.e. Nerona u Grĉku, a 67. n.e dobio na upravu Judeju kao legatus Augusti pro prae-

225
tore. Njegov stariji sin bio je T. Flavius Vespasianus, zvan obiĉno Tit; roĊen 39. n.e., sluţio je pod svojim
ocem u Ger-maniji (v. II, 77; Suet. Tit. 4) i Britaniji, pratio je oca u Judeju i dobio tamo zapovjedništvo nad
jednom legijom (v. II, 82. V, 10).
za kraljicom Berenikom Lijepom kćeri judejskog prvaka Heroda Agripe I, sestrom u II, 81. spomenutog
mlaĊeg Agripe, vla-dara Istoĉne Jordanije, praunuka Heroda Velikog. Najprije je bila udana za svog strica
Heroda, vladara Halkide, u drugom braku s pontskim kraljem Polemonom; ţivjela je, pošto je ovoga
napustila, kod svog brata Agripe II.
smjelijim pravcem Tj. preko otvorena mora, ne uz obalu, od otoka do otoka.
Kralj Aerija Spominje se u A. III, 62.
Kinira Sin Apolonov, otac Adonisa (Apollodor III, 14, 3). Od njega je Agamemnon primio oklop na dar kao
njegov gost (Hom. XI, 20. »okolo prsiju oklop navuće, koji je nekad/ njemu Kinira dao za gostinsku miloštu
krasnu«. T. Maretić -Stj. Ivšić, MH 1965).
Tamira Tamireviće spominje Hesihije iz Aleksandrije kao »neke svećenike na Cipru« (Ta^Lg(iE6ai tegefs
TIVES frv KuJtgtu)
potomci obiju obitelji Tj. Kinirević i Tamirevići.
kraljevski rod Kraljevska obitelj Kinirevića.
na otvorenom Radi se, dakle, o hipetralnom hramu.
Kip božice... Fetiš je, prenia tome, vjerojatno aerolit konusna oblika.
naravi brda Stari je Jeruzalem leţao na ĉetirma breţuljcima, od kojih je na najvećemu, Sionu, bio smješten
Davidov grad. Ćetiri V. bilj. uz I, 10.
u miru U Siriji je vladao mir. flote Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) postojale su na obali Sirije (u
Seleukiji, luci Antiohije) i Egipta i druge luke s flotama.
kraljevi Kao: Antioh iz Komagene na sjeveru Sirije, Agripa u Istoĉnoj Jordaniji, Sohem iz Sofene istoĉno od
Eufrata (v. c. 81. V, 1).
GaHji Cisalpinskoj.
vidjeti Posljednji put Germanik, koji je 19. n.e. umro u Antiohiji.
za posljednjega graĊanskoga rata Vindeksove pobune i ustanka Galbe protiv Nerona.
ondje Na Istoku.
dvjema legijama V. I, 11.
Pont V. bilj. uz c. 8.
u Armenijama Velikoj i Maloj Armeniji, koje su bile razdvojeneEufratom.
P°gode Za dovoz hrane i Ijudstva.
drugl Oton i Vitelije.
nedavno Od Neronove smrti Mucijan se poĉeo dogovarati s Vespazijanom kako da mu otvori put do vlasti.
u sklopu djela U izgubljenom dijelu Historija.
s Ponta Kneţevinu Polemona (zapadno od Trapezunta) pretvo-rio je Neron, nakon smrti Polemona II, 63. n.e.
u provinciju pod imenom Pontus Polemoniacus, isp. Suet. Ner. 18.
Kitno Današnja Thermia, u zapadnim Kikladima juţno od Keja.
Galatiju i Pamfiliju Pamfilija je, pošto je nakon potpunog poko-renja Kilikije (67. i 66. pr.n.e.) saćinjavala
jedan dio ove pro-vincije, god. 25. pr.n.e. postala posebna provincija, da bi je konaĉno 43. n.e car
Klaudije.proširio i na Likiju ko^u je tako-der pretvorio u provinciju. Pod Galbom je uprava nad Pamfi-lijom
istodobno povjerena carskom namjesniku Galatije. Od Vespazijana nadalje Pamfilija i Likija ĉinile su
jedinstvenu, u poćetku carsku, a od Trajana (103. n.e.) senatorsku provinciju.
Kalpurniju Asprenatu Iz roda Nonijevaca.
Pretvarajući se Laţni Neron.
Vibije Krispo Q. Vibius Crispus, iz Vercela, slavan govornik i nesmiljen tuţitelj; consul suffectus pod
Neronom. Pod Vespa-zijanom, kojemu je bio intiman prijatelj (Dial. 8), prokonzul u Africi; drugi i treći put
konzul za Vespazijana i Domicijana. Umro je u dubokoj starosti krajem 1. st. n.e. (Isp. još IV, 41;
A. XIV, 28.)
zbog imutka Isp. Dial. 8; Mart. IV, 54, 7. XII, 36, 9.
226
 govornićkog dara 0 njegovu humoru i drugim osobinama isp. Qumt. X, 1, 119.
svojega brata Lucija Vibija Sekunda, koji je upravljao jednom od dviju provincija Mauretanija i bio pod
Neronom 60. n.e. optuţen od Maura zbog globljenja i kaţnjen progonstvom (relegatio A. XIV, 28).
ĉatiri legije Koje: v. bilj. uz I, 9.
po dvije tisuće Iz svake od tih ĉetiriju legija izdvojio je 2000 vojnika koji su ĉinili posebne odjele (vexilla).
Same legije Većinu legija, za razliku od gore spomenutih izdvojenih odjela.
sedma unovaĉena od Galbe Nije istovetna sa VII Claudia koja se nalazila u Meziji (v. bilj. uz I, 9).
jedanaesta S nadimkom Claudia, smještena u Dalmaciji (v. c-67. III, 50).
trinaesta Nazvana Gemina, u Panoniji.
vojnici cetrnaeste legije Tada u Dalmaciji, s nadimkom Gemin11 MMtia Victrix. Za vrijeme Germanika
smještena u Gornjoj Germaniji, pod Klaudijem poslana u Britaniju, gdje se pod zapovjedništvom Svetonija
Paulina 61. n.e. istakla u gušenju , velikog ustanka (V, 16. »pokoritelji Britanije«); Neron ju je '
odabrao da sudjeluje u pohodu protiv kavkaskih Albanaca (I, 6. II, 27. 66). Na maršu prema istoku u ĉasu
Neronova pada našla se u Dalmaciji, odakle je jedan njezin odio (vextllum) uzeo uĉešća u borbi na Otonovoj
strani protiv Vitelija (v. c. 43).
predvodile Na ĉelu svake legije bio je odio od 2000 Ijudi (v. bilj. gore), iza njega konjaništvo i pomoćne
kohorte i na kraju većina legije.
s prvom legijom V. bilj. uz I, 6.
1 ozbiljni vojskovoĊe Primjerice: Decim Brut pred Mutinom.
Anije gal V. bilj. uz I, 87.
Vestricijem Spurinom RoĊen otprilike 24. n.e., prijatelj Plinija Mladeg, lirski pjesnik u oba jezika; istakao se
u ovom ratu hra-brom obranom ĉvrste Placencije na Padu. Pod Trajanom se proslavio sretnim pohodom u
zemlju Bruktera, gdje je vratio na vlast istjeranoga plemenskog poglavara (Plin. ep. II, 7).
Cecina...prešao Alpe V. I, 70. 89.
on se nadao Naime, Cecina.
isluženi pretorijanci Oni su nakon šesnaestogodišnje sluţbe u kohorti fonnirali poseban odred; nosili su ime
vex'illarii (v. c. 18).
mornara Bili su rasporeĊeni u manipule i kohorte, ali nisu saci-njavali posebnu legiju (v. I, 87).
brodovlju Misli se na mizensku i ravensku flotu.
Pacenzisa 0 njemu v. bilj. uz III, 73.
puna polja Ljudi, zabavljenih proljetnim radovima.
prokurator Provinciju Primorske Alpe (Alpes Maritimae) uredioje August 14. pr. n.e.; kao manjoj senatskoj
provinciji na ĉelujoj je bio prokurator (v. bilj. uz I, 2).
Albintimiliju Upr. Album Intimilium (danas talijanska graniĉna postaja Ventimiglia u Liguriji), istoĉno od
Monoeci portus (danas Monaco).
nednznih Tacit ovdje ima pred oĉima umorstvo majke svoga tasta Agrikole, isp. Agr. 7. »nam classis
Othoniana licenter vaga, dum Intimilium (Liguriae pars est) hostiliter populatur, matrem Agricolae m
praediis suis interfecit praediaque ipsa et i^iagnam patrimonii partem diripuit.« (»mornarica naime Oto-nova
obijesno se skićući, dok je neprijateljski pustošila Intimi-lij (dio Ligurije), ubije Agrikolinu majku na njezinim
ima-niima- tp. nnliie.m kflma imflnifl i velik dio mepove oĉevine«V
Fabiju Valensu 0 njemu v. bilj. uz I, 7.
izaslanici kolonija Iz tog kraja: Aquae Sextiae (danas Aix), Narbo Martius (danas Narbonne), Forum lulii
(danas Frejus), Arelate (danas Arles), Baeterae (danas Beziers), Arausio (danas Orange), Valentia (danas
Valence), Vienna (danas Vienne).
Tungara Oni su svoje sjedište imali u današnjoj belgijskoj pokrajini Liittich, gdje se i danas nalazi grad
Tongres. Dvije cohortes Tungrorum, koje ĉesto spominje Tacit, iste su one / i // cohortes Tungrorum miliariae
za koje svjedoĉe mnogi kas-niji natpisi u Britaniji.
alu Treveraca Konjaniĉki odred poznat samo iz Tacita (isp. A. III, 42; H. IV, 18. 55, kasnije nestaje).
Rimljani su ga unova-ĉili iz redova saveznika, izvjeţbali ga i pripojili redovitoj vojsci.
Julijem Klasikom 0 njemu v. bilj. uz IV, 55.

227
u Forojulijskoj Koloniji Lat. Forum lulii (danas Frejus), osnovan je 30. pr. n.e. kao jedna od 6 kolonija
veterana u Narbonskoj Galiji (Plin. n. h. III, 35; Tac. A. II, 63).
kopnenim putom Prema provinciji Narbonskoj Galiji (Gallia Narboneitsis).
brodovlja Otonove flote.
kohorta Liguraca Cohors 1 Ligurum, posvjedoĉena u 1. st. n.e. kao posada provincije Alpes Maritimae u
svom sjedištu Ceme-lenu (danas Cimiez) mnogim nadgrobnim spomenicima.
pet stotina Panonaca, koji još ne bijahu pod zastavama To su regruti iz Panonije unovaieni još prije
Vitelijeva ustanka, koji su se nalazili na maršu u tabore panonskih pomoćnih ĉeta u Gennaniji; prije negoli je
od njih obrazovana cohors Panno-nica, ĉinili vjerojatno odio novaka tzv. vexillum tironum (isp. A. II, 78).
bojni Je red Otonovaca.
lUJeitani Njih su otonovci nakon pokorenja provincije Alpes Maritimae prisilili da stupe u njihove redove
kako bi pojaĉali nejake snage s brodovlja.
na brežuljke uz more Izmedu Albintimilija i Forojulijske Kolo-nije.
pretorijski vojnik Budući da je pet kohorata pretorijanaca pod zapovjedništvom Spurine poslano na Pad (v.
II, 11), a ostali su se pretorijanci kretali s glavnim stanom Otonovim, ovdje se misli na odred sastavljen iz
dijelova razliĉitih kohorata vojski s Pada.
Alpince Drugi izraz za kohortu Liguraca (cohors Ligurum v. bilj. gore).
kohorte Toĉnije: odabrani vojnici iz kohorata i pet stotina Pano-naca.
veteranski vojnik Pretorijanci.bracas deposuerunt, latum clavum sumpserunt««; Vopisc. Aur. 34. »bracae
Gallicae«), nošnji Gala s one strane Alpa, Ger-mana, Ilira, Traĉana i dr. Tako se Gallia Narbonensis dugo
vremena zvala Gallia bracata, za razliku od Gallia togata, s ove strane Alpa.
21. goruće strijele Tzv. falaricae; spominje ih Cezar (&. G. V, 43),Livije (XXI, 8, 10) i Vegecije (IV, 18).
zaslone Tzv. plutei, bili su prenosni krovovi od dasaka pokrivenisirovim koţama pod kojima su se opsadnici
zaklanjali od neprijateljskih strijela.
pletere Lat. crates; namjena im je bila sliĉna zaslonima, samo štosu bili napravljeni od spletena pruća.
zaštitne krovove Lat. vinea, krov od dasaka ili pleter koji jepoĉivao na gredama i bio s triju strana zatvoren
stijenama odistog materijala, te izvana obloţen sirovim koţama. Sluţio jekao zaklon pri opsadi.
hrabrenja Od strane ĉasnika.22. legija Rijeĉ je zapravo samo o jednoj legiji u Cecininoj vojsci -
XXI Rapax, - i odjelima (vexi!la) iz drugih dviju - IV Mace-donica i XXII Primigenia.
Julije Brigantik Nećak i neprijatelj Civilov; v. o njemu bilj. uz IV, 70.
ovaj Julije Brigantik.
onaj Turulije Cerijal.
vodio centurije Bio je dakle centurion.
Aniju Galu V. bilj. uz I, 87.
u Bedrijaku Lat. Bedriacum; leţao je na via Postumia, dva dana marša jugozapadno &d Verone, 20 rimskih
milja udaljen od Kremone. To je mjesto imalo strateški znaĉaj, jer se većina ilirskih legija primicala preko
Verone, odakle je vodila cesta preko Mantue za Bedrijak. Gal je stigao iz Verone, gdje je ostavio dvije
pretorijske kohorte s konjaništvom. Budući da se nije moglo oĉekivati da se jednom legijom Kremona suprot-
stavi neprijatelju, zadovoljio se zaposjednućem Bedrijaka. Glavnina vitelijevske vojske premještena je sada
prema Kre-moni, što Tacit doduše ne spominje, ali se razabire iz redaka koji slijede.
dosad Sa stajališta pripovjedaĉa, ne i ĉitalaca.
zbog dvaju poraza Otonovaca 14. travnja 69. n.e. (v. c. 41-44) i vitelijevaca u hstopadu iste godine (v. III,
15-25).
Marcije Macer Upravljao je pod Klaudijem Mezijom i Ahejom. Njegova karijera vidi se iz CIL XI, 1835; o
njemu v. još c. 35. 36. i 71.
pobjednika Macerovih gladijatora.
do/va... Ticijana Iz Rima; v. I, 90. Prema Plutarhu (0. 7) prispio je istom nakon bitke.
U meĊuvremenu Do ĉasa kad je Ticijan preuzeo vrhovno zapov-jedništvo.
su mu nedavno sasjećene Od Marcijevih gladijatora (c. 23).
Fabija Valensa S vojskom Donje Germanije.
Kastora Kastora i Poluksa.

228
odio trinaeste legije Jedan od odjela (vexillum) iz panonskih legija koji je brojio 2000 vojnika; v. bilj. uz c.
nasip ceste Rijeĉ je o via Postumia koja je vodila iz Kremone preko Bedrijaka u Hostiliju na lijevoj obali
Pada; od Bedrijaka cesta se raĉvala i jedan je krak vodio u Mantuu, drugi u Ve-ronu. Nasip ceste (agger viae)
zvao se središnji, uzdignuti dio ceste, namijenjen prometu kola, koji je bio poploĉan glatkim kamenjem, a
poĉivao je na vise slojeva debljega kamenja, tucanika i cvrsto nabijene zemlje. S obiju strana ove »promet
nice« nalazili su se »nogostupi« - staze (limites).
jarci Za navodnjavanje.
Epifan Sin kralja Antioha iz Komagene (A. XII, 55) na sjeveru Sirije. U vrijeme izbijanja graĊanskog rata
boravio je u Rimu kao talac ili po nalogu svoga oca, te je pratio Otona na bojište.
Julija Frontona Spominje se i u I, 20.
Ticin V. bilj. uz c. 17.
povrate ćast Nju su izgubile porazom na ligurskoj obali i buntovnistvom, o kojem govore reci koji slijede.
upotpuniti Tacit odavde nastavlja pripovijedanje prekinuto u I,
ispripovjedili U I, 59. i 64.
Alfen Var Moţda istovetan s pertorijskim prefektom s jedne pompejanske voštane plocice (Prosop. I, 49).
prefekt tabora Lat. praefectus castrorum; u njegove funkcije pripadala je podjela straţe (A. I, 31) i razliĉiti
drugi zadaci(munia).
orlovima Legija: V. Alaudae i / Italica (I, 61. 64): za situacijuisp. I, 36.
30. toliko malubrojniji Cecinina ĉeta brojila je oko 30.000 Ijudi, doksu Valensove ĉete imale preko 40.000
vojnika, budući da muse u Lugdunu prikljuĉila legio 1 Italica.32. Svetonije
Paulin Punim imenom C. Suetonius Paulinus. Proslavio se kao legatus praetorius pod Klaudijem 42. n.e. u
ratu pro-tiv Maura svojim prelaskom preko Atlasa; kasnije je pod Neronom 59-61. n.e. kao legatus consularis
ratovao protiv Brit-anaca; isp. A. XIV, 29. XVI, 14; Agr. 5. 14; Dio LXII, 7.12. 0 njegovu konzulatu v. c. 37.
Ĉitava je Vitelijeva vojska pristigla Pretjerivanje: Vitelije je,naime, sa snagama od ĉetiriju legija bio jos
uvijek na putu.
Hispanije ne obiluju oružanom silom U Tarakonskoj Hispanijistajale su samo 2 legije VI Victrix i X
Gemina.
ĉetrnaesta legija Bila je pozvana iz Dalmacije. 0 njenoj slavi v.bilj. uz c. 11.
s mezijskim ĉetama Ove su se ĉete, sastavljene iz legija /// Gallica, VII Claudia i VIII Augusta, u vrijeme
bitke kraj Kremone
zatekle kod Akvileje (v. c. 46.).
Ticijan Njemu je Oton povjerio zapovjedništvo na Padu (v. c.23).
Prokul Otonov pouzdani prijatel]' (v. I, 46); zapovijedao je sPlocijem Firmom pretorijancima.
laskanju Kao da je Oton izvanredan ratnik već izvojštio pobjedu.
Briksel Lat. Brixel!um (danas Brescello), na desnoj obali Pada,sjeveroistoĉno od Parme.
ĉeti gladijatora Pod zapovjedništvom Marcija Macera (v. c. 23).
otok Na ušću Adde u Pad, nasuprot današnjem selu Spinadesco.
obiju vojski To su bili, zapravo, samo odjeli vojski, dok su glavne snage stajale kod Kremone.
istrgoše Iz ruku Germana koji su rukama zadţavali laĊe (v. pre-thodno poglavlje).
U ovom i slijedećim poglavljima Tacit daje izvještaj o dogaĊajima kao i osvrt na graĊanske ratove
republikanskog vremena,ĉime se sluţi i Plutarh (0. 9), a jedan i drugi doslovce slijede
Salustijeva razmišljanja u prikazu razvitka rimske drţave (isp.Sal. Cat. 10, 1-3).
najstariji od bivših konzula Paulin je tri godine prije toga biodrugi put konzul (A. XVI, 14); njegov prvi
konzulat pao bi ug. 42. n.e.
suparniĉkih gradova Kao: Kartaga, Numancija, Korint.
kraljevstava Helenistiĉka, na istoku.
nemirni tribuni Kao Tiberije i Gaj Grakho, te Lucije Apulej Saturnin (isp. §to o njima misli Tacit u A. III,
27).
presilni konzuli Kao Apije Klaudije ili Lucije Opimije.

229
iz najneuglednijeg puka Ova tvrdnja poĉiva na zabludi u koju su upadali i drugi pisci carskoga vremena;
Marije je bio doduše ignotae originis (Vell. II, 78), ali ipak equestri loco (Vell. II, 11).
proljetno doba godine Bitka kod Bedrijaka odigrala se 14.travnja 69. n.e.
preko Pada Na desnoj obali, kod Briksela, kamo je Oton u nesretnoj zaslijepljenosti premjestio glavni stan.
Tu su bili i gladijatori pod Flavijem Sabinom (v. c. 36. 51).
prema ušću rijeke Pada i Adue Koje je bilo udaljeno 2 sata hoda (preko 5 rim. milja), zapadno od Kremone.
odande Tj. od njihova tabora, odakle su krenuli (v. c. 39).
NumiĊanin Takve su kurire drţali i rimski velikaši u svojojsluţbi (isp. Sen. ep. 87, 8; Mart X, 13, 1).
Istoga dana 14. travnja 69. n.e.
niosta Kod ušća Adue u Pad.
u tabor Istoĉno od Kremone, nekoliko milja od mosta.
konjanici Vitelijevski.
otonovci Tj. pretorijski konjanici i konjanici iz ala pomoćnihĉeta.
Italske legije Legio 1 Italica, koja je bila smještena u garnizonuu Lugdunu, prikljuĉila se vojnom pohodu
Fabija Valensa (v. I,59. 64. 74).
m nasip Njihova vlastitog (vitelijevskog) tabora.
gusti vinogradi Vinova je loza u staro doba sadena medu drugim drvećem po kome se penjala. 1 danas se
sliĉno moţe vidjeti usjevernoj Italiji: loza meĊu murvama.
izmiješana zaprežna kola i konjušari S vojnicima u pokretu.Tabor pomaknut na 4. milju od Bedrijaka (v. c.
39) bio jedakle dignut. cesta Via Postumia (v. bilj. uz c. 24).
43.Neodoljiva Lat. Rapax, v. bilj. uz I, 61.
prva, Pomoćnica Lat. Adiutruc, v. bilj. uz
I, 6. Var Alfen Bio je praefectus castrorum (v. bilj. uz c. 29). Zaostao je na Otonovu zapovijed.
nedogledna... udaljenost Oko 16. rim. milja.
ne pretvarajn u plijen Kao zarobljeni barbari, koji se mogu pro-
dati u ropstvo.
Vedija Akvilu Spomenut je još samo jedanput, u III, 7.
Anije Gal Budući da je nakon pada s konja bio nesposoban za
borbu, ostao je u Starom taboru (Vetera castra).
Ostalima Osim pretorijancima.
odbijeno konjaništvo V. c. 41.
legijski orao Orla 21. legije (v. c. 43).
preko Pada U Brikselu (v. c. 33).
mezijske legije V. c. 32.
casniji je naćiii poginuti u borbi Pretorijanci misle na sakupljene ĉete i na sebe.
legata Orfidija Legata 1. legije (v. c. 43).
Oton oĉekivaše U Brikselu (v. c. 33. 39) 15. travnja 69. n.e.
vojnika Pretorijanaca i uhoda (v. c. 33).
PIocije Firmo... kao pretorijski prefekt V. bilj. uz I, 46.
ne ostavlja na cjedilu Nije se dakle još znalo za odmetništvopobijeĊenih.
legije ušle u Akvileju Legije: /// Gallica, VII Claudiana i VIII Augusta. Akvileja (danas grad istoga imena ili
Aglar u mle-taĉkom, ili Oglej u slovenskom) bijaše latinska kolonija.
poĉetak je bio ondje Varijacija gornje tvrdnje: »graĊanski je ratpotekao od Vitelija«.
bratu V. bilj. uz I, 88. ţeni V. II, 64.
djeci V. bilj. uz I, 75.
ni osvete ni utjehe Hendiadyoin: utjehe u osveti nad obitelji svogprotivnika.
rimske mladosti V. bilj. uz I, 84.
Salvija Kokcejana Pun. imen. L. Salvius Otho Cocceianus, sinOtonova brata Lucija Salvija Otona Ticijana (o
njemu v. bilj.uz I, 75).

230
Servijevaca Roda kojemu je pripadao Galba. on Tj. car Oton. odviše sjeća Oton ga ţeli odvratiti od uloge
pretendenta na prijestolje.
Onima koji su odlazili Senatorima i prijateljima Otonovim.
na Verginija On je tada bio consul siiffectus (v. bilj. uz I, 77).
U osvit zore 16. travnja 69. n.e.
svršetak u trideset sedmoj godini života Umro je 16. travnja 69.n.e. devedesetdrugoga dana svoje vladavine.
Rodio se 28.travnja 32. n.e.
iz... Ferencija Lat. Ferentium (danas Ferento) u juţnoj Etruriji, izmeĊu Viterba i Bomarza.
otac L. Salvius Otho, consul suffectus 33. n.e. (isp. Suet. G. 6;Tac. A. XIII, 12); prokonzul u Africi (Suet. 0.
1.). Sa svojomţenom imao je dva sina: Otona i Lucija Salvija Otona Ticijana(o njemu v. bilj. uz I, 75).
djed Marko Salvije Oton, ĉiji je otac bio vitez (Siiet 0. 1).
Materin rod neugledniji Zakljuĉuje li se po jednoj Svetonijevojizjavi (0.1. »splendida femina«), pripadala bi
Otonova matiAlbija Terencija obitelji viteškoga staleţa.
prikazasmo U I, 13.
jednim vrlo sramotnim Galbinim umorstvom, drugim izvanrednim Samoubojstvom. Njegovu smrt
izjednaĉujeMarcijal sa srnrcu Katona Utiĉkog. (Isp. Mart. VI, 32, 5. »SitCato, dum vivit, sane vel Caesare
maior'.l Dum moritur, numquid maior Othone fuit?«)
kod Regija Lepida Na via Aemilia izmeĊu Parme i Mutine, juţnood Briksela; današnji Reggio.
it žalosti Za Otonom.
i bola Zbog poraza i, kako su oni mislili, izdaje vojskovoĊe.
kohorata Pretorijskih (v. c. 33).
Rubrije Gal Prema Dionu Kasiju (LXIII, 27) kao zapovjednik vojske koju je Neron poslao protiv pobunjene
Hispnije Gal je prešao Galbi. Kasnije se spominje kao posrednik Vespazija-nova brata Flavija Sabina (v. c.
99). God. 70. n.e. pobijedio je Sarmate kao namjesnik Mezije (isp. luv. IV, 105. sa sholi-jama).
Flavija Sabina Flavije Sabin je nakon poraza koji je pretrpio Marcije Macer preuzeo zapovjedništvo nad
preostalom ĉetom gladijatora na desnoj obali Pada nasuprot Kremoni (v. c. 36). 0 Spurini Tacit suti.
posvuda 1 u Bedrijaku, i u Placenciji, i u Brikselu.
u Mutini Današnja Modena, istoĉno od Reggija, na via Aemilia izmeĊu Placencije i Arimina.
od obiju strana Tj. od Otonove vojske i od Vitelija.
gradsko vijeće mutinsko Najviše gradsko poglavarstvo municipija i kolonija, zvano ordo decurionum ili
samo ordo, sastojalo se iz odreĊenog broja doţivotnih ĉlanova (u pravilu 100), utvrde-nih mjesnim statutom.
Po lex lulia municipalis (CIL, I, 206) lectio senatus (prozivku senata) svih su pet godina obavljala dvojica
gradskih upravnih sluţbenika duumviri (quinquenna-les), kao u Rimu cenzori.
nezgodnom pocašću Senatori se naime nisu htjeli kompromitirati u oĉima otonovaca, pod vlašću kojih su se
tog trenutka nala-zili, nijednim sluţbenim aktom. Njihov je plan bio da se sve do konaĉnog ishoda rata uklone
svakom sluţbenom priznanju, i Vitelija i dosadašnjeg cara.
Licinije Cecina Punim imenom P. Licinius Caecina; od Plinija Starijeg (n.h. XX, 199) nazvan praetorius vir,
na mjestu gdje pripovijeda o samoubojstvu njegova oca.
Marcela Eprija Punim imenom T- Clodius Eprius Marcellus, prostijega roda (isp. Dial. 8), ozloglaSen tuţitelj
u sudskim procesima radi veleizdaje pod •Neronovom vladavinom; primio je od ovoga cara za tuţbu protiv
Trazeje 5 milijuna sestercija (A. XVI, 33). Zadnjih dana 48. n,.e. bio je pod Klaudijem pra-etor peregrinus (A.
XII, 4; Suet. Cl. 29), potom namjesnik Likije (A. XIII, 33; na natpisima i novcima), dvaput consul suffectus:
prvi put oko 60. n.e., drugi put 74. n.e., prokonzul u Aziji 70-73. n.e. Bio je utjecajan i na poĉetku
Vespazijanove vladavine, te se 79. n.e. urotio protiv cara i bio prisiljen izvršiti samoubojstvo. Isp. o njemu još
IV, 6-8. 43; Dial. 8. 13.
sjećanja na prokazivanja Isp. A. XVI, 22. 28. 33.
nedavno Istom od Galbe.
u Bononiju Lat. Bononia (danas Bologna), jugoistoĉno od Mutine, na via Aemilia.
njegovu buduću slavu Tj. da Otona slavi kod potomaka.
Lucije Vitelije 0 njemu v. bilj. uz I, 88.

231
ĉetrnaeste legije Iz Dalmacije, v. c. 32.
povelje diplomata (lat. chartae duplicatae) bile su jedna vrsta carskih pismenih preporuka onima koji su
kretali na sluţbu u provinciju. Sastojale su se od dvostruko presavijenih listova, odakle im i ime, i glasile su na
odreĊeno vrijeme po isteku kojega su gubile vrijednost. Isp. Plin. ep. X, 14. 54. 121. 122.
u Grad U Rim.
pod vidom javne odluke Tj. odluke senata [ex senatus consulto).
stranku Otonovu.
Cererine igre lat. Ceriales ludi ili Cerialia prireĊivali su aediles Ceriales koje je 44. pr. n.e. uveo Cezar,
slavile su se prema kalendaru od 12. do 19. travnja, zadnji su dani bili odreĊeni za cirkuske igre. Isp. A. XV,
53. 74; Ovid. fast. IV, 389 sqq.
Flavije Sabin Vespazijanov stariji brat (v. bilj. uz I, 46).
slike Galbine Zato jer je Vitelije vaţio kao njegov osvetnik.
kod Kurcijeva zdenca V. bilj. uz I, 41.
što nije pisao Bio je naime obiĉaj da nitko osim drţavnog pogla-vara ne smije uputiti pismo konzulima ili
senatu (isp. IV, 4).
preostale snage germanske vojske Budući da su se od vojske Donje Germanije samo 5. legija, od vojske
Gornje Germanije samo 21. i 22. legija sa svojim orlovima nalazile u Italiji, a od preostalih ĉetiriju legija (/
Germanica, IV, XV i XVI) samo odjeli (vexilla), u Germaniji su se kod oriova dakle nalazili samo ostaci onih
prvih i snaţniji odjeli onih drugih.
Nadzor nad obalom Lijevom obalom Rajne, za obranu od upadaGermana.
Hordeomju Flaku V. bilj. uz I, 9. osam tisuća od britanskih novaka To su tzv. veksilarci (v. bilj.
uz II, 18) iz legija: // Augusta, IX Hispana i XX Valeria. Azijatika V. o njemu jo§ c. 95. i IV, 11. te Suet. Vit.
12; Plut.G. 20.
prstenjem zapravo zlatnim prstenom; v. bilj. uz I, 13.
prokuratora Toĉnije: procurator pro legato. Obje su provincije naime pripadale u manje carske provincije
kojima su upravljali prokuratori iz viteškog staleţa (v. bilj. uz I, 2).
obje Mauretanije Tj. Mauretania Caesariensis (današnji zapadni Alţir) i M. Tingitana (Fez i Maroko). Pošto
je posljednjeg kralja Jubaida, Ptolemeja, car Kaligula pozvao u Rim god. 40. n.e. i tu ga ubio, Klaudije je 42.
n.e. iz dva mauritanska kra-Ijevstva stvorio dvije carske provincije (v. bilj. uz I, 11. kao i Plin. n.h. V, 2. 11;
Dio LX, 9).
Lukcej Albin Bio je od 62. do 65. n.e. prokurator Judeje.
Kluvija Rufa Legatus Augusti pro praetore u Tarakonskoj Hispa-niji, odgovoran i za sigurnost senatorske
provincije Betike, u kojoj nije bilo vojske. V. o njemu i bilj. uz I, 8.
deseta legija S nadimkom Gemina, koja je s VI Victrix saĉinja-vala vojne snage Tarakonske Hispanije.
obali Provincije Betike.
kraljevsko odliĉje Tj. tijaru s dijademom.
ime Jube Time je posijano sjeme suninje: kao da Albin prisva-janjem poĉasnog imena starih domaćih vladara
Numidije (prvotno ime boţanstva Jubal) hoće postati neovisan vladar Mauretanije. To je ime za vrijeme
Augusta nosio sin kralja Jube (pobijedio ga Julije Cezar 46. pr.n.e.) kao rimski vazal u dijelu oĉeva kraljevstva
Numidije. 59.
prefekti kohorata Lat. praefecti cohortium; taj su naslov nosili zapovjednici konjaniĉkih odreda ili
savezniĉkih kohorata koji su bili bivši primipili legije.
rijekom Ararom Lat. Arar; dan. Saone, prema kasnijem imenu
te djeke Sauconna (Amm. XV, 11).
po prijašnjem uboštvu Isp. Suet. Vil. 7: »Sigurno je utvrdeno, da Vitelije nije imao novaca za put, kad je
trebao otputovati, i da je bio u tolikoj novcanoj oskudici, da je ţenu i djecu, koje je ostavio u Rimu, potajno
sklonio u iznajmljenu potkrovnicu, a svoju je kuću izdao u najam za preostali dio godine, i da je majci iz uha
izvadio biser i zaloţio ga, da nabavi putne troš-kove« (prijevod Stj. Hosu, Zagreb. 1956).
Junije Blez V. bilj. uz I, 59. te III, 38
upravitelj V. bilj. uz I, 59.

232
dvorskim službenicima Lat. ministeria; tri najvaţnija hila su:
raĉunovoĊa (a rationibus), sluţbenik za molbe (a libellis) i taj-nik carskog kabineta (ab epistulis). Velik je
osobni utjecaj imao i carev komornik (cubicularius); v. bilj. uz I, 58.
nazva Germanikom Tako je i on sam dao da ga nazove vojska u Germaniji, v. I, 62.
Tada Dok je Vitelije bio još u Lugdunu.
kod ilirskih vojski U bici kod Kremone najvjernijih Otonovihvojnih snaga.
ostale legije / Adiutrix i legije u Siriji i Judeji. u žalobnim odijelima U tzv. toga sordida uprljanoj odjeći, što
jebila vanjska oznaka ţalosti osoba koje su stajale pod optuţ-bom. Uz to su ĉesto puštali i dugu kosu i bradu
(capillus etbarba promissa).
privrženošću Prema bratu Otonu.
Mariju Celzu 0 njemu v. bilj. uz I, 14.
Ceciliju Simpleksu Punim imenom Cn. Caecilius Simplex; bio je67. n.e. prokonzul na Sardiniji, prema CIL
X, 7852; Isp. onjemu i III, 68. kasnije V. c. 71 konzulat Za studeni i prosinac 69. n.e. V. bilj. uz I, 77. te III,
Trahala Punim imenom P. Galerius Trachalus, bio je rodak ili prijatelj Galerije Fundane, Vitelijeve ţene (o
njoj v. c. 64). 0 njemu i o tome što mu se upisivalo u krivnju v. bilj. uz I, 90.
sramotno je to reći S gledišta aristokratskih nazora rimskih sena-tora, s kojima se Tacit solidarizira.
iz puka bojskoga Boii, narod keltskog porijekla, koji se s Hel-većanima doselio u Galiju; pobijedio ih je
Cezar. Smjestili suse u zemlju Heduanaca, izmeĊu Ligera (danas Loire) i Elavera
(danas Allier). Isp. Caes. b.G. I, 28. uvažena općina Augustodunum (danas Autun). Tu se školovala
elita galske mladeţi (v. A. III, 43. 45).
odmetnika U oĉima Vitelija to su Otonove pristaše.
odgaĊa naziv Augusta, ne prihvaća ime Cezara Obje mu je ove
titule dodijelio senat (v. c. 55). zvjezdoznanci V. bilj. uz I, 22; u ovom protjerivanju astrologasvjedoĉi i
Svetonije (Vit. 14). »da do prvog listopada svi astrolozi moraju napustiti Rim i Italiju...« prijevod Stj. Hosu,
Zagreb, 1956).
igrom i pijeskom Metonimije za gladijatorske igre.
Dolabelu 0 njemu v. I, 88.
rekosmo U I, 88.
gradskoga prefekta Gradska prefektura - praefectura urbis -koju je 25. pr.n.e. August privremeno uspostavio
za vrijeme svoje odsutnosti, prerasla je u vrijeme Tiberija od 26. n.e. u redovitu sluţbu. Obavljao ju je
konzular (bivši konzul), po-stavljen od cara na neodreĊeno vrijeme. U ime cara gradski se prefekt (praefectus
urbi} brinuo za odrţavanje mira u glavnom gradu i u okrugu od 100 rim. milja. Prvotno su u djelokrug
njegova posla padale sudbene osude onih prekršaja kojima se narušavao sluţbeni red i mir, ali se postepeno
njegova nadleţ-nost protegla na cijelo kriminalno sudstvo. Isp. A. VI, 11.
Plancije Var Punim imenom M. Plancius Varus. Bio je pod Vespazijanom oko 70,n.e. prokonzul u Bitiniji,
senatskoj pro-vinciji kojom je upravljao bivsi pretor; god. 71. n.e. consul suf-fectus, oko 78. n.e. prokonzul
Azije.
kohortu koja boravi u Ostiji V. bilj. uz I, 80. Lucija Vitelija Brata budućeg cara Vitelija; v. bilj uz 1,88.
Petroniju Bila je to kći konzulara Publija Petronija, koji je podTiberijem 19.n.e. bio consul suffectus, potom 6
godina prokon-zul u Aziji (vjerojatno od 29. do 35.n.e), legatus pro praetoreu Siriji (39 - 42.n.e.); umro je u
vrijeme cara Klaudija.
Flaminijeve ceste V. bilj. uz 1,86.
Interamnij Obicnije; Interamna (kao u 111,61.63; oba oblikajavljaju se i kod istoimenog grada u Laciju), u
Umbriji (danasTerni). Kod Narnije odvajala se manje prometna cesta koja jevodila sjeveroistofcnim smjerom
u Interamnij.
Galerija Galerija Fundana, Vitelijeva druga ţena, bila je kći bivšeg pretora (Suet. Vit.6). 0 djeci iz ovoga
braka v. bilj. uz1,75.
Sekstilija 0 njoj veli Svetonije (Vit.6): »probatissima nec ignobilis femina« - »vrlo ĉestita ţena iz ugledne
obitelji«. V. o njoj c.89. 111,67; Plut. Oth.5.16.

233
Germanika To su mu ime nadjenuli vojnici, v. 1,62.
iz Lugduna V. c.59.
Kluvije Ruf 0 njemu v. bilješke uz 1,8. i 11,58.
Hilar, Cezarov osloboĊenik OsloboĊenik jednog od predšasnika Vitelijevih, vjerojatno procurator Augusti u
Tarakonskoj Hispaniji. Da se ne radi o Vitelijevu osloboĊeniku, dokazuje dometak »Cezarov« (Caesaris), jer
znamo da je tu titulu Vite-lije odbio (v. c.62).
Vitelijev i Otonov principat Vijesti iz Germanije i iz Rima gotovo su istovremeno doprle u Tarakon, sjedište
namjesnika Tarakonske Hispanije.
poveljama V. bilj. uz c. 54.
natpisao Ime i titula vladara stajala je na poĉetku popratnogpisma ili carskoga edikta.
osloboĊenika njegova OsloboĊenici carske kuće prelazili su prilikom smjene na vlasti u posjed novoga
vladara (v. I, 46).
Lucija Aruncija On je kao legatus Augusti pro praetore od smrtiLucija Pizona 25. n.e. upravljao
Tarakonskom Hispanijom izRima, i to preko legata (isp. A. VI, 27; Suet. Tib. 63). iz straha Isp. o tome u Suet.
Tib. 63. Trebeliju Maksimu 0 njemu v. bilj. uz I, 60.
Vetije Bolan Bio je namjesnik od 69. do 71. n.e., zamijenio gaje Petilije Cerijal. Naposljetku je pod
Vespazijanom kao prokonzul upravljao Azijom.
U Augusti Taurinaca Augusta Taurinorum (danas Torino). Prijeosnutka vojniĉke kolonije u vrijeme Augusta
to se mjestozvalo Taurasia.
Od Vijeujana je naime vladao strah Zašto: v. bilj. uz I, 65.
od širom ostavljenih ognjeva Poznata lukavstina: ostavljale su sestraţarske vatre da bi se prikrio odlazak
legija.
ĉasnog otpusta tzv. honesta missio. Svaki je pretorijanac nakon16 godina vojnićke sluţbe ćasno otpuštan uz
nagradu od 5000denara = 20.000 sestercija (isp. Dio LV, 23).
u svoje zimovnike Stalni tabori 11. legije bili su u Dalmaciji (v.III, 50), 7. Galbinske u Panoniji (v. II, 86); u
Panoniji se nala-zio i tabor 13. legije.
u Ticinu kamo je svratio iz Auguste Taurinaca; današnja Pavia.
na ranoj pijanci Tj. gozbi koja se odrţavala za bijela dana,odmah nakon 9. ure (oko 15 h) dana.
ĉetrnaesta legija Ona je trebala da bude na maršu u Britaniju (v.c. 66).
zadnja ĉeta Imala je dvostruku zadaću: ĉuvati leĊa vojsci namaršu (agmen), te skupljati zaostale i tjerati ih
naprijed.
nekadašnjeg svoga vojskovoĊe U Galiji, za vrijeme Vindeksovaustanka koji je ugušio Verginije kao
namjesnik Gornje Germanije.
jer ih je prezreo V. bilj. uz I, 8.
senatsko poslanstvo V. c. 55.
ondje U Ticinu (v. c. 68).
Kohorte Batavaca V. c. 66.
u Germaniju Tamo ih kasnije ponovo susrećemo (v. IV, 15).
vanjskog rata Tacit misli na ustanak Batavaca pod Julijem Civi-lom (69-70. n.e.), na strani kojega su se borili
prekorajnski Germani i galska plemena Treveraca i Lingonaca, koja su bili
podanici rimske drţave, a kasnije i legije koje su prešle nepri-jatelju.
kao beskoristan ratni teret Zbog nediscipline koja je vladala u tim ĉetama Vitelije nije imao od njih gotovo
nikakve koristi.
Odande Iz Ticina.
u Kremonu Na lijevoj obali Pada.
ĉetrdeseti dan Raĉunajući od 14. travnja, bilo bi to oko 24. svibnja.
uskoro U listopadu 69. n.e.
nad tolikim tisućama Prema Dionu Kasiju (LXIV, 10) palo je kod Kremone 40.000 vojnika.

234
Radostan, štoviše Prigodan detalj koji pokazuje svu Vitelijevu surovost i stranaĉku zaslijepljenost donosi i
Svetonije, Vit. 10;»Kad je stigao na bojno polje, gdje se vodila bitka, neki su se njegovi pratioci zgraţali nad
raspalim tjelesima, ali on se drznuo da ih ohrabri odvratnim rijeĉima: 'Najbolje miriše ubi-jeni neprijatelj, a jos
bolje ubijeni sugraĊanin'« (Prijevod Stj. Hosu, Zagreb, 1956).
U Bononiji V. c. 53.
skraćeni su konzulati ostalih... V. bilj. uz I, 77.
kao vode otonovske stranke V. c. 23. i 35.
Valerija Marina Punim imenom P. Valerius Marinus; god. 69. n.e. spomenut kao arval, moţda istovetan s
onim kojega spo-minje Plinije Stariji (n.h. XIX, 3 spraetorius vir«).
Skribonijana Kamerina Sina Marka Licinija Krasa Frugija, kon-zula 64. n.e. (v. I, 48. i osob. IV, 42), i
Sulpicije Pretekstate(v. IV, 42). Camerinus je bio kognomen Sulpicijevaca.
kazna kao nad robom Robovi su bili muĉeni i potom razapinjani na kriţ. U Rimu se to izvodilo na tzv.
sessorium na campus Esquilinus, u istoĉnom dijelu grada.
h Sirije i Judeje Iz provincija kojima su upravljali Mucijan i
Vespazijan. u strane obiĉaje Obiĉaje azijskih despota i ratniĉkih naroda.
Prefekt Egipta Bila je to titula upravitelja Egipta, biranog iz viteškog staleţa. Pripadao je klasi procuratores
cum iure gladii koji su vodili i administrativnu i financijsku upravu manjih pro-vincija, zbog ĉega je katkada
nazivan i procurator (A. XII, 60), ali je kao vicekralj (loco regum, H. I, 11) stekao viši i ĉasniji poloţaj.
Podloţan samo caru, zauzimao je pri religioznim cere-monijama mjesto starih kraljeva i imao na raspolaganju
vojnuposadu od dviju legija, te punomoĉ i sudbenu vlast poput lega-tus Augusti pro praetore ili prokonzula (v.
i bilješke uz I, 11).
Tiberije Aleksandar 0 njemu v. bilj. uz I, 11.
s njim S Vespazijanom.
Treću legiju ... raćunao je kao svoju Mucijan se i nije prevariou svom nadanju (v. c. 85).
Ostale legije u Iliriku Šest legija bilo je smješteno u Meziji,Panoniji i Dalmaciji, budući da je 14. legija
nakon bitke kodKremone premještena iz Dalmacije u Britaniju (c. 66. 86). V.i bilj. uz I, 9.
šezdeset godina svoga života Vespazijan je bio roĊen 17. studenoga 9. n.e. (isp. Suet. Vesp. 2).75.
kao staroni ratniku Vespazijan je sudjelovao u nizu vojnihpohoda i bitaka u Gennaniji i Britaniji, dijelom
kao podredeni, dijelom kao zapovjednik.
Skribonijan 0 njemu v. bilj. uz I, 89.
na najviši stupanj vojništva Postao je primipilus.
76. Korbulona Punim imenom Cn. Domitius Corbulo, koji se istakao u ratu protiv Parta; pogubljen je na
Neronovu zapovijed67. n.e. (Dio LXIII, 17).
uĉinio je Vitelije.
razoružava kohorte Pretorijske, v. c. 67.
devet legija 4 u Siriji, 3 u Judeji i 2 u Egiptu.
brodovlja V. bilj. uz c. 4.
trijumfalno ime Pod Klaudijem primio je Vespazijan 43. n.e. zbog podviga 2. legije, kojom je zapovijedao u
Britanij'i, tri-jumfalna poĉasna znamenja (v. I, 7; isp. i III, 44; Suet. Vesp. 4).
dorasla zapovjedništvu Tit je imao već 30 godina.
proslavljena i kod germanske vojske V. bilj. uz c. 1.
odgovore proroka Uz anegdotu, ispriĉanu u ovom poglavlju, v.i c. 14., te Suet. Vesp. 5.
konzulatu Vespazijan je bio consul suffectus u dvama posljednjim mjesecima 51. n.e., u vrijeme cara
Klaudija.
Karmel Ovdje se misli na brdo povezano s Antilibanom na granici Fenikije.
Drugo brdo istoga imena nalazi se nedalekozapadne obale Mrtvoga mora.
u Antiohiju Na Orontu (danas Antakia), rezdienciju carskognamjesnika Sirije.
u Cezarejn Luĉko mjesto juţno od Karmela, sjedište rimskogprokuratora Judeje. Ime joj je dao Herod Veliki
u ĉast CezaraAugusta, prije se zvala turris Stratonis (Plin. n.h. V, 12. 69).Prvi glavni grad zemlje bio je
Jeruzalem (Hierosolyma), sve do njegova razorenja 70. n.e.
235
u kazalište, gdje im je obićaj da vijećajn Takav je obicaj bio iu Grka; Antiohiju je zapravo i osnovao kao
grĉki grad SeleukNikator.
Sohem Kralj Emese na Orontu u Siriji; dobio je od Nerona 54. n.e. kraljevstvo Sofenu na gornjem Eufratu
izmeĊu Kapado-kije i Armenije (A. XIII, 7). 0 njemu v. još i u H. V, 1.
Antioh Iz dinastije Seleukida, kralj Komagene (na sjeveru Sirije) i dijela Kilikije; Vespazijan ga je 72. n.e.
uklonio s pri-jestolja i njegovo kraljevstvo pretvorio u rimsku provinciju.
Agripa To je Herod Agripa II, sin Heroda Agripe preminulog 44. n.e., brat kraljice Berenike (v. bilj. uz c. 2),
praunuk Heroda 1 Velikog. Nakon smrti njegova oca, Judeja je bila pri-pojena rimskoj drţavi i predana na
upravu prokuratoru;
vrhovni nadzor nad njom obavljao je legatus Augusti pro prae-tore iz provincije Sirije. Herod Agripa II
primio je 48. n.e. od Klaudija kraljevstvo svog pokojnog strica Heroda, kralja Hal-kide u Siriji, koje je kasnije
zamijenio za istoĉni Jordan (v. V, 9). 0 Agripinu poslanstvu u Rim pripovijeda Hegesip (IV, 21).
Berenika V. bilj uz c. 2.
jer Kapadokiji ... nisu bile dodijeljne legije Istom je Vespazijan da bi sprijeĉio upade susjednih barbara, uz
namjesnika Kapa-dokije postavio i legata Augusti pro praetore (isp. Suet. Vesp. 8). Od kada je zemlja 17. n.e.
pod Tiberijem pridruţena Rims-korn Carstvu, pa sve do te Vespazijanove intervencije, njome je upravljao
prokurator iz viteškog staleţa.
Beritu Berytus, grad na obali Fenikije, izmeĊu Antiohije i Ceza-reje. Otkako ga je August pretvorio u rimsku
koloniju, nosio je sluţbeni naziv lulia Augusta Felix Berytus, danas Beirut. kraljevi Sohem, Antioh i Agripa.
prefekturama Tj. mjestima zapovjednika nad pomoćnim ĉetama.
drugi u miru Kao Klaudije, koji je svakom vojniku obećao15.000 sestercija (A. XII, 41; Suet. Claud. 10) ili
Neron (A.XII, 69; Dio LXI, 3).
kljuĉna mjesta Egipta Kao Aleksandriju, na moru, i Peluzij, na kopnu. 83.
trinaest tisuća veksilaraca Budući da se 3. legija od zadnjih godina Neronove vladavine nalazila u Meziji, a
6. legija (Fer-rata) sada krenula na marš, ovi veksilarci pripadali bi odjelima legija koje su ostale u Siriji i
Judeji. Iz svake od tih pet legija izdvojeno je otprilike 2600 Ijudi, što odgovara i drugim navo-dima o jaĉini
takvih odjela. 0 veksilarcima v. bilj. uz I, 31.
Dirahij Dyrrachium, luĉki grad u Epiru.
Brundizij Brundisium, na italskoj obali Jadrana nasuprot Dirahiju.
Naposijetku je Mucijan krenuo iz Bizanta dolinom rijekeMarice u Gornju Meziju, a odatle duţ Morave u
Panoniju..
i to njje nauĉio 0 Vespazijanovoj pohlepi, koja je iz godine ugodinu postajala sve nezajaţljivija, isp. Suet.
Vesp. 16. 23; DioLXVI, 14.
sedma Klaudijevska Ovo je ime nosila od vremena ustanka Furija Kamila Skribonijana, namjesnika u
Dalmaciji, jer je, uz 11. legiju, ostala vjerna svom caru Klaudiju (Dio LX, 15).
razderaše zastave s Vitelijevim imenom Detaljniji izvjeStaj o ovim dogaĊajima daje Svetonije (Vesp. 6).
Aponije Saturnin 0 njemu v. bilj. uz I, 79.
Tetija Julijana 0 njemu v. bilj. uz I, 79. te IV, 39.
trinaesta legija Nakon završetka gradnje amfiteatra u Kremoni iBononiji (c. 67) poslana je ova legija natrag u
svoj stalni taborPetovion (danas Ptuj).
sedma Galbinska 0 njoj v. bilj. uz I, 6.
Prima Antonija Punim imenom M. Antonius Primus s nadimkom Beccus (Suet. Vit. 18); bio je legat legije VII
Galbiana prijatelj pjesnika Marcijala, koji mu je posvetio veći broj epigrama.
osuĊen zbog prijevare Zbog krivotvorenja oporuke, po lex Cornelia de falsis iz 81. pr. n.e., progonstvom
Udružene Zajedniĉkom odlukom, ne i fiziĉki, jer su mezijskevojske pod Aponijem Saturninom krenule nešto
kasnije (v. III,
Tampije Flavijan Punim imenom L. Tampius Flavianus; dvaput consul suffectus (otprilike 46. i 74. n.e.),
prokonzul Afrike pod Klaudijem ili Neronom (Plin, n.h. IX, 26). Za namjesnika Panonije postavio ga je
Neron ili Galba. Njemu je u ĉast jedan konjaniĉki odred, koji je vjerojatno on osnovao, nazvan ala 1
Panoniorum Tampiana (CIL III, p. 864). V. o njemu još H. III, 4. 10. V, 26.

236
Pompej Silvan Punim imenom M. Pompeius Silvanus; bio je 45. n.e. consul suffectus, kasnije prokonzul
Afrike. God. 58. n.e. optuţili su ga provincijalci zbog globljenja, ali ga je senat na zagovor Nerona oslobodio
krivice (A. XIII, 52). Isp. o njemu jos III, 50. IV, 47. God. 74. n.e. bio je consul suffectus s Tam-pijem
Flavijanom, s kojim je prije toga (prema Fronlin. de aq. 102) bio curator aquarum.
Kornelije Fusko Bio je tada prokurator Panonije. V. o njemu još III, 4. 12. 42. 66. IV, 4. Pod Domicijanom
postao je pra-efectus praetorio i primio vrhovno zapovjednštvo u drugomdaikom ratu u kojem je doţivio
poraz i poginuo (isp. Suet. Dom. 6; luv. IV, 112; Mart. VI, 76).
u želji za dobitkom bio odrekao senatorskog staleža Nedostojno je bilo senatorske ĉasti baviti se
novĉarskim poslovima i trgo-vinom (isp. Liv. XXI, 63: »quaestus omnis patribus indecorus visus«).Ovim
poglavljem vraća se Tacit k Viteliju i opisu dogaĊaja prekinutom u c.
poznanici Vitelijevi S Neronova dvora.
pobune nastale u Ticlim V. c. 68.
opasani vojnici su na pojasevima nosili maĉeve.
Ĉetiri legijska orla / Italica, V Alaudae, XXI Rapax i XXII Primigenia.
zastava iz drugih legija Zastava pod kojima su stajali odjeli izlegija: / Germanica, IV Macedonica, XV
Primigenia i XVI Gallica.
predvodnici centurija Tj. primus pilus, secundus prior pa sve dodecimus pilus prior.
toke Phalerae, okrugle ploĉe od srebra ili zlata ukrašene gravurama ili bareljefima koje su vojnici nosili
obiĉno na prsima.
ogrlice Torques, prstenasto, zlatno ili srebrno vojniĉko odlićjekoje se s vrata spuštalo na prsa.
odbijao ime Augusta V. I, 47.
petnaestoga dana prije augustovskih kalenda Tj. na dan propasti fabijevaca na rijeci Kremeri u Etruriji
pokraj Veja (477. pr. n.e.) i poraza na rjeĉici Aliji u Laciju (387. pr. n.e.); tzv. dies ater, na koji nije bilo
dopušteno obavljati nikakve javne pa ni privatne poslove.
Prisko Helvidije Trazejin zet (A. XVI, 28), po uvjerenju i zna-ĉaju sliĉan svom tastu. Bio je kvestor u
provinciji Aheji 51. n.e., legijski legat u Siriji (A. XII, 49) 56. n.e., puĉki tribun (A. XIII, 28). Nakon smrti
svoga tasta 66. n.e. prognan (A. XVI, 33), vratio se nakon Neronova pada u vrijeme Galbe iz egzila (W.IV, 6) i
bio designiran za pretora. Zbog svojih repu-blikanskih nazora i opozicionarskog djelovanja postao je neu-
godan za Vespazijana, te ga je on, mada teška srca, 73. n.e. dao prognati i smaknuti (Suet. Vesp. 15). Isp. o
njemu jos: IV, 4-6. 9. 43. 53; Dial. 5; Agr. 2; Dio LXVIII, 12. vlasti Tribunskoj (tribunicia potestas}, koja mu
je davala pravo i na oštriju reakciju. on Vitelije, naravno, govori o sebi, izjednaĉavajući sebe s Tra-zejom,
pristalicom stoiĉke filozofije, koji je osnovne zasade tog filozofskog pravca nastojao primjenjivati i u
privatnom ţivotu. Katon carskoga vremena, opozicionar Neronove strahovlade, svoja je nepokolebiva
uvjerenja potvrdio i smrću slicnom Katonovoj: osuden na smrt, prerezao je sebi ţile (66. n.e.).
s dužnosti prefekta kohorte Neuobiĉajen postupak; bilo je naimeustaljeno da na mjesto pretorijskog prefekta
doĊe bivši legijskitribun.
tadašnjega centuriona Isto tako.rijetko unapreĊenje.
pravo na osloboĊenike U iura libertorum, ili u ranijim pravnimizvorima iura patronatus, pripadala je pravna
obveza osloboĊenika da novĉano pomogne osiromasena patrona i, ukoliko subili bez djece, da mu oporuĉno
ostave polovicu svoga imutka. prešavsi
u kuću Cexara Kao osloboĊenici izabirali su cara zasvog patrona i na taj naĉin izbjegavali obaveze prema
bivšimpatronima.
tabora Misli se na tabor pretorijanaca.
zborno mjesto To je tzv. principia, široka ulica u taboru koja sepruţala od porta principalis dextra do porta
principalis sinistra;tu se nalazio i glavni stan (praelorium) sa šatorom vojskovoĊinim.
ozloglašenim položajima Vatikana Zbog nezdravih moĉvarnihobala Tibera u dubokoj dolini zaklonjenoj od
vjetrova. sesnaest
pretorijskih Na mjesto ranijih 9 kohorata koje je raspustio Vitelije (c. 67).

237
Pod Vespazijanom ih ima opet 9.
u gradsko vojništvo Tj. u pretorijske, odnosno gradske kohorte.
vojnike ala U savezniĉko konjaništvo.
tabora Kao i u c.93. misli se na tabor pretorijanaca.
dvadeset tisiica vojnika Po 1000 vojnika u 16 pretorijskih i 4gradske kohorte.
skupštinu U pretorijskom taboru, pred vojnicima.
osloboĊenici careva Nerona, Galbe, Otona i Vitelija.
prinesu porez prema broju robova Ovo je bila pravno neosnovana, samovoljna odredba Vitelijeva.
roĊendan ... Vitelijev Svetonije (Vit. 3) kaţe: »Aulo Vitelije, sin Lucijev, rodio se osmoga dana prije
oktobarskih kalenda.ili, po drugima, sedmoga dana prije septembarskih ida za konzu-lovanja Druza Cezara i
Norbana Flaka« (prijevod Stj. Hosu, Zagreb 1956) - dakle 24. ili 7. rujna 15. n.e.
po gradskim ćetvrtima Gradskih ĉetvrti (lat. vici) bilo je u Rimu preko 300. Najpoznatije od njih su,
primjerice: vicus Tuscus ivicus iugarius izmeĊu Foruma i Tibera, te vicus sceleratus, vrlo ozloglašena rimska
ĉetvrt.
Augustalci Lat. Sodales Augustales, svećeniĉki kolegij koji je 14. n.e, osnovao Tiberije, a imao se brinuti za
kult gens lulia. U poĉetku se 21 ĉlan toga kolegija birao kockom iz redova sena-tora, a njima su se
prikljućivala i 4 ĉasna ĉlana iz carske kuće (A. I, 54). Kasnije im se broj popeo na 28 ĉlanova.
troškom te pijankama Skandalozne i precizne detalje o tome daje nam Svetonije (Vil. 13).
u vrlo malo mjeseci od travnja do prosinca.
Mucijan 0 njemu v. bilj. uz I, 10.
Marcel 0 njemu v. bilj. uz c. 53.
javljeno Iz Mezije, (v. c. 85).
Aponija Saturnina Namjesnik u Meziji; o njemu v. bilj. uz I, 79.
nedavno otpuštene V. c. 67; radilo se o tzv. honesta missio.
Germanije Iz Gornje i Donje Germanije.
Hordeonije Flak Njemu je bila povjerena na ĉuvanje lijeva obalaRajne (c. 57). 0 njemu v. bilj. uz I, 9.
Vetije Bolan Namjesnik u Britaniji,
tamo tada ne bijaie nikakva konzulara Tj. legata Augusti propraetore', Kluvije je, Ruf iz Rima naime
upravljao Tarakonskom Hispanijom (c. 65).
triju legija VI Victrtix, X Gemina i l Adiutrix.
V Africi legija III Augusta (v. I, 11).
Valerije Festo Punim imenom C. Calpetanus Rantius Quirinalis Valerius Festus; rodak Vitelijev, bio je legat
legije III Augusta u Africi. God. 71. n.e. consul suffectus s Domidjanom, 73. n.e. namjesnik u Panoniji, 79.
n.e. namjesnik u Tarakonskoj Hispaniji. Njegovu punu karijeru daje nam CIL V, 531.
Panonske Alpe Današnje Julijske Alpe, planinski lanac koji se od Triglava, izmeĊu Soĉe, i Kupe, pruţa sve
do Rijeke. Preko njega prolazila je vojniĉka cesta koja je spajala Akvileju s Petovionom, stalnim taborom 13.
legije.
godišnjih vjetrova Ovi sjeverozapadni pasatni, sezonski vjetrovi, puhali su u Sredozemlju od 20. srpnja u
trajanju od tridesetak dana, za najvećih Ijetnih vrućina (isp. A. VI, 33; Plin. n.h. II, 124).
Flavije Sabin Brat Vespazijanov; o njemu v. bilj. uz I, 46.
uz posredništvo Rubrija Gala V. bilj. uz c, 51.
prve To je legio 1 Germanica; o ovoj i ostalim legijama v. bilj. uz c. 89.
triju britanskih legija To su: // Augusta, IX Hispana i XX Vale-ria; isp. i bilj. uz c. 57.
vojsci Tj. legijama: / Italica, V Alaudae, odjelima XV Primige-nia i XVI Gallica.
legije / Italica i XXI Rapax (v. III, 14).
u Hostiliju Hostilia (danas Ostiglia), jugoistoĉno od Mantue, na lijevoj obali Pada.
u Ravenu Ravenna je bila sjedište classis praetoria Ravennas;
nalazila se juţno od ušća Pada u Jadransko more.
Lucilije Bas Punim imenom Sextus Lucilius Bassus; bilo mu je povjereno vrhovno zapovjedništvo nad
objema flotama (v. I, 18); na tom se mjestu, prema saĉuvanim vojniĉkim diplomama, javlja i u vrijeme

238
Vespazijana u travnju 71. n.e. (isp. i III, 12. IV, 3). Nakon njegova odmetništva mizenskom flotom zapovi-
jedao je Klaudije Apolinar (v. III, 57).
nije domogao pretorijske prefekture Kao Publilije Sabin (v. c. 92).
Povjesnici Kao: Plinije Stariji u opisu suvremenih dogaĊaja, djelu koje je bilo nastavak Povijesti Aufidija
Basa (stoga i na-slov: A fine Aufidi Bassi libri XXXI; isp. Plin. n.h. praef. 10;
Plin. ep. III, 5,6), a obuhvaćalo je vjerojatno razdoblje od 41. do 71. n.e. i tribun Vipstan Mesala (v. III, 25.
28) koji je kao zamjenik zapovjedika sedme klaudijevske legije ratovao protiv Vitelija na Vespazijanovoj
strani. MeĊutim, glavni izvor za Tacita bili su Povijest (Historiae) Kluvija Rufa (v. o njemu bilj. uz I, 8) i
memoari velikog vojskovoĊe Svetonija Paulina.
laskom Vespazijanu i flavijevskoj dinastiji.
Dostigavši legije, Cecina Nakon povratka iz Patavija (v. c. 100).

KNJIGA III
DogaĊaji opisani u III knjizi pripadaju još uvijek 69. god. n.e. Pripovijedanje se vraća od vitelijevaca na
vespazijansku stranku i nadovezuje se na II, 86.
Petovion Poetovio (danas Ptuj na Dravi). Ovo je ratno vijeće odrţano oĉigledno prije Cecinina polaska na
marš (v. II, 100).
trinaeste legije Pošto su u Kremoni i Bononiji završili gradnju amfiteatra za Cecinine i Valensove
gladijatorske predstave, vraćeni su vojnici trinaeste legije u svoj stalni tabor u Panoniji.
Panonskih Alpa V. bilj. uz II, 98.
germanskih legija One su ĉinile jezgru pobjedniĉke vojske kodBedrijaka (v. I, 61. 64. II, 57. 69).
glavnina britanske vojske 8000 veksilaraca iz triju britanskihlegija (v. II, 57. 100).
zbog nedavno razbijenih legija Laki odjeli legija, zastupljenih uovom ratnom vijeću, borili su se u travnju
kod Bedrijaka (v.II, 11. 43. 67. 85. 86).
Mucijan Punim imenom C. Licinius Mucianus. Prema Pliniju (n.h. XII, 9) triput konzul; namjesnik
konzularne provincijeSirije, pošto je 61. n.e. bio namjesnik u Likiji. Umro je prije77. n.e. (Plin. n.h. XXX,
62). U ovo se vrijeme nalazi na putuu Italiju (v. II, 83).
brodovlje Osim pontske flote (v. II, 83. III, 47) bilo je i na obalama Sirije i Egipta sjedišta flota. Na natpisima
se spominjuclassis Syriaca i classis Alexandrma. ")
Antonije Prim Legat legije VII Galbiana. 0 njemu isp. bilješkeuz II, 86.
dvije ... flote Ravenska i mizenska.
Ilirsko more Jadransko more.
Kornelije Fusko, prokurator 0 njemu v. bilj. uz II, 86. 0 sluţbi
prokuratora v. bilj. uz I, 2 Tampije Flavijan Legatus consularis Caesaris pro praetore Pannoniae; o njemu v.
bilj. uz II, 86.
Aponiju Saturninu Tada namjesniku Mezije i pobjedniku nadsarmatskim Roksolanima. 0 njemu v. i bilj. uz
I, 79.
Sidon Nećak Kvada Vanija, kojega su Rimljani postavili zakralja. On i njegov brat Vangion protjerali su
Vanija u vrijemecara Klaudija i njegovo kraljevstvo podijelili izmeĊu sebe. Isp.A. XII, 29. i ovdje c. 21.
Italik Nije istovetan s istoimenim voĊom Herušćana (A. XI, 16.17). Moţda Vangionov sin.
Sveba Njih je 19. n.e. Druz Cezar, sin cara Tiberija, naselio sone strane Dunava izmedu rijeka Mara (danas
March) i Kuza(moţda današnja rijeka Waag).
prokurator To je tzv. procurator cum iure gladii, koji se postavIjao u manjim carskim provincijama; v. bilj.
uz I, 2. s
Aurijevom alom Ala l Hispanorum Auriana, nazvana premainaĉe nepoznatom osnivaĉu Auriju.
Ena Danas Inn.
Arije Var Poveo je 54. n.e. pod Korbulonom kao praefectuscohortis pobjedonosni pohod protiv Parta u
Anneniji (A. XIII,
9).

239
mjesto primipila Tj. mjesto zapovjednika prve centurije u legijiili, kao ovdje, u pretorijskoj kohorti.
Akvileju V. bilj. uz II, 46.
Opitergija i Altina Danas Oderzo i Altino nedaleko Burana.Pošto su razoreni za Atilina pohoda na Italiju
492. n.e., njihovise stanovnici naseliše po susjednim otocima na lagunama, izĉcga je izrasla današnja
Venecija.
Patavij Danas Padova.
Atest Danas Este.
Sebozova ala Ala II Gallorum Sebosiana, nazvana po osnivaĉuSebozu, pojavljuje se u 1. st. n.e. u Germaniji,
u 2. i 3. st. n.e.u Britaniji u Longoviciju.
Forom Alieni Spomenut samo ovdje, vjerojatno današnjiLegnago na desnoj obali Ateza, prema drugima
današnja Ferrara.
s legatom Tj. s legijskim legatom.
Minicije Just Istovetan s onim kojega spominje i Plinije MlaĊi (ep. VII, 11).
Vicecija Izmedu Padove i Verone (danas Vicenza).
nalagao Naredbe su upuĉivane Antoniju Primu.
9. Hostilije Na lijevoj obali Pada, jugoistoĉno od Mantuc (danasOstiglia).
Tartara Danas Tartaro. dvije legije VII Galbiana i XIII Gemina. Aponije Saturnin 0 njemu v. bilj. uz c. 5.
tribun Zato jer je legijski legat Tetije Julijan bio pobjegao (v.II, 85).
Vipstan Mesala Tacit ga više puta citira kao izvor za povijestgradanskog rata.
tri legije VII Galbiana, VII Claudiana i XIII Gemina.
dviju legija Iz Mezije, k trima već otprije nazoĉnima.
treću Legio III Gallica.
Dilije Aponijan Na jednom natpisu spomenut kao curatorriparum et alvei Tiberis, 73. n.e.
Galbinskoj je legiji VII Galbiana.
ratnim božanstvima i njihovim likovima Na dršdma bojnih znakova nalazile su se metalne ploĉe s
poprsjima Marsa, Minervei Belone.
konzulara To su konzularni legati, namjesnici carskih provincija.
drugovi mu u službi Tj. ostali legijski legati: Vedije, Dilije, Numizije i Vipstan.

U slijedećim se poglavljima pripovijedanje vraća zakljucku II knjige.

Lucilije Bas 0 njemu v. bilj. uz II, 100.
Delmata Isp. nadgrobni natpis jednog vojnika ove classis Ravennas, pronaĊen u Dalmaciji CIL III, suppl.
8385.
Trijerarsi Bili su zapovjednici trijere ili liburne.
u Atriju Danas Atri, izmeĊu ušća Pada i Ateza (danas Adige).
Manje je toĉno, ali obiĉnije, pisanje Adria ili Hadria, premakojemu je izvedeno ime za more: Adriaticum
mare.
careva osloboĊenika Horma OsloboĊenika novoga CezaraVespazijana.
prvake centurija Tj. desetoricu centuriona.
strgnute su S bojnih znakova i zastava.
natpisano Na bojnim znakovima i zastavama.
vojnici prve i ĉetrnaeste legije 1 Adiutrix u Hispaniji i legio XIVu Britaniji.
prognaniku Antoniju 0 njemu v. bilj. uz II, 86. osam legija Sedam germanskih legija i / Italica.
Cecinu bace u okove Prema Dionu Kasiju (LXVI, 11) zbilo seto 18. listopada.
Kahija Fabula Moţda istovetan s onim za kojega Plutarh (Galb.27) spominje da je na motki uokolo nosio
Galbinu glavu.
srušena mosta Preko rijeke Tartara (c. 9).
Germana Tj. pomoćnih ĉeta dozvanih iz Germanije.

240
izade Po via Postumia.
Neodoljive Legio XXI Rapax.
Italske legije / Italica.
dospjeli ćak ovamo Iz Kremone, kamo ih je poslao Cecina.
bliske zidine Kremone Udaljene svega 4 milje odatle.
Sidon i Italik 0 njima v. bilj. uz c. 5.
hladnoćom Bio je naime kraj listopada.
orla Orao je od Marija stajao kao signum legionis za vrijeme bitke u prvoj bojnoj vrsti pod nadzorom
primipila.
panonske legije XIII Gemina i VII Galbiana.
mezijskim legijama III Gallica, VII Claudiana i legio V1II.
Parte 36. pr.n.e.
Armence 63. n.e. (A. XV, 26).
Sarmate Sarmatske Roksolane u Meziji (v. I,
ondje Kod Vitelijevaca.
U otonovskom ratu U vrijeme prve bitke kod Bedrijaka.
briksijska vrata Vrata okrenuta prema Briksiji (danas Brescia).
Mesala 0 njemu v. bilj. uz c. 9. i II, 101.
Gaj PIinije 0 njemu v. bilj. uz II, 101.
vrata Okrenuta prema Bedrijaku.
Ĉasnici tabora Tribuni, centurioni, dekurioni.
vezice i vrpce Maslinove granĉice s vunenim vezicama i vrpce zaglavu što su ih nosili Ijudi koji su molili
milost i zaštitu.
milostivo postupili 0 tome v. II, 45.
kao konzul V. II, 71. i bilj. uz I, 77.
roba To je rob koji se brinuo o grijanju vode u kupalištu, tzv. mediastinus.
od stranaca Sveba i sarmatskih Jaziga (c. 5).
hram Mefite Boţice zaštitnice od nezdrava ispravanja iz zemlje, poštovane na mnogim mjestima u Italiji.
Utemeljena bijaše ... Latinska vojniĉka kolonija Kremona osno-vana je 218. pr.n.e., u isto vrijeme kad i
Placencija, u zemlji Insubra, s ciljem da drţi na uzdi nemirna plemena gornje Ita-lije (isp. Liv. XXI, 25. XXXI,
48; Polyb. III, 40).
prikldanim položajem rijeka Kremona je leţala na obali Pada, gdje se sa sjevera u nj ulijevala plovna rijeka
Arda.
sa susjednim plemenima S ĉlanovima stranih plemena, ovdje cisalpinskim Galima.
nesretna u graĊanskim Tako su je primjerice zbog savezništva s Brutom i Kasijem trijumviri kaznili
oduzimanjem zemljišta.
u Aricijskom gajn Aricia (danas La Riccia), u podnoţju Albanske gore, na Apijevoj cesti, 16 rimskih milja
udaljena odRima. U njezinoj blizini nalazio se slavni gaj s hramom boţice Dijane.
Alfena Vara 0 njemu v. bilj. uz II, 29.
i odreĉe se konzulske iasti Drţavni sluţbenici (magistratus) pola-gali su posljednjeg dana svoje sluţbe
prisegu kojom su potvrĊi-vali da nisu ĉinili ništa protiv zakona (»se nihil contra leges fecisse«, Plin. paneg.
64).
dokinulo poglavarstvo Na prijedlog postavljen u narodnoj skup-štini.
Kaninije Rebil God. 45. pr.n.e. izabran je na mjesto konzula Kvinta Fabija, koji je preminuo u
prijepodnevnim satima 31. prosinca, za preostale sate te godiae Gaj Kaninije Rebil. Na njegov se raĉun šali
Ciceron: »ita Caninio consule scito nemi-nem prandisse; nihil tamen eo consule mali factum est; fuil enim
mirifica vigilantia, qui suo toto consulatu somnum non viderit.f - »stoga znaj da za njegova konzulata nitko
nije doruĉkovao;ništa se zla ipak nije zbilo za njegova konzulata; bio je ćudesne budnosti tako da za ĉitava
svoga konzulata nije vidio sna.« (fam. VII, 30); nazvao ga je i »consul dialis« - konzul od jed-noga dana.
38.

241
 Junija Bleza Vindeksov sljedbenik, namjesnik u Lugdunskoj Galiji; v. i bilj. uz I, 59.
u ServiHjevim vrtovima Spominje ih i Svetonije (Ner. 47) i Tacit (A. XV, 55); vjerojatno su se nalazili na
jugu grada uz Tiber i put prema Ostiji.
Cecine Tuska Kao praefeclus Aegypti 67. n.e. kaţnjen od Nerona progonstvom s kojega se vratio nakon
njegove smrti. Isp. Suet. Ner. 35.: »Tuska, sina svoje dadilje, kaznio je pro-gonom, jer se kao namjesnik u
Egiptu kupao u kupkama, koje su bile izgradene za njegov dolazak.» (»Dvanaest rimskih careva«, prev.
Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
kohorte Pretorijske.
s Britanskom alom Njezino puno ime bilo je kasnije Ala 1 Flavia Augusta Brit. miliaria c. R. (= civium
Romanorum) bis tor-quata ob virtutem. Nalazila se zacijelo meĊu onih 12 ala što su sudjelovale u Vitelijevu
pobjedniĉkom ulasku u Rim (v. II, 89). Kasnije je bila stacionirana u Panoniji.
Ariinin Danas Rimini, grad u Umbriji na Jadranskom moru.
Kornelije Fusko On je bio postavljen za zapovjednika ravenske flote (c.12)
liburnske brodove V. bilj. uz II, 16.
picenska zemlja na jugu Umbrije uzduţ Jadranskog mora.
iz Piskoga zaljeva Zaljeva grada Pize u Etruriji.
u luku Herkula Moneka danas Monaco, na ligurskoj obali kodNizze (u antiĉko doba Nicaea).
one koje je Vitelije razriješio vojniĉke službe Pretorijance (v. II 67. 69).
Forojulijsku Koloniju dan. Frejus, na obali Provence; podigao ju je diktator Cezar 46. pr.n.e. na prijašnjem
podruĉju Masilije. Obiĉno Forum lulii ili Forum lulium (A. II, 63).
na Stehade Danas les iles d' Hyeres kod Toulona.
prve legije Pomoćnice V. bilj. uz I, 6. Nju je Vitelije
premjestiou Hispaniju (v. II, 67). Kasnije (v. IV, 68) je došla u GornjuGermaniju. od
Klaudija 43. n.e. pod vrhovnim zapovjedništvom Aula Plancija Silvana (isp. Agr. 13. 14; Suet. Vesp. 4; Dio
LX, 19).
Veinicija Spominje se i u A. XII, 40.
nad Briganćanima U sjevernoj Engleskoj (Yorkshire) od ušća Humbera na istoku do zaljeva Solway na
sjeverozapadu.
kraljem Karatakom Potjecao je iz plemena Katuelanaca u današnjem Colchesteru. Ovu Tadtovu tvrdnju ne
treba shvatiti doslovce: Car ]"e Klaudije svoj britanski trijumf proslavio 44. n.e., a Karatak je sa svojom ţenom,
kćeri i braćom doveden u Rim istom 51. n.e., nakon svršetka britanskog rata, koji je poĉeo 43. n.e. Kartimandua
je dakle upotpunila Klaudijev tri-jumf, a nije ga ukrasila.
rat ostavljen nama Dovršio ga je istom 71. n.e. namjesnik Peti-lije Cerijal.
vanjske sile Prekorajnskih Germana.
nevjere saveznika Batavaca i Treveraca i ostalih Belga.
Hskoro U IV, 12. 54. V, 14.
Daĉana U današnjoj Rumunjskoj; o Domicijanovu daĉkom ratuv. I, 2.
iz Mezije Današnje Bugarske i Srbije.
kohorata Pomoćnih.
Mucijan On je krenuo iz Bizanta (v. II, 83) kopnenim putemkroz Trakiju, Meziju i Panoniju prema Italiji i
Rimu.
šestn legiju VI Ferrata, koju ne treba miješati s VI Gallica Victrix iz Hispanije.
Fontej je Agripa Moţda istovetan s Gajem Fontejem, korculom58. n.e. koji je kasnije pao u borbi sa
Sarmatima (loseph. b.lud. VII, 4).
prokonzul Senatorskom provincijom upravljali su prokonzuli.
najamnike Oslobodenike.
po Pontu V. bilj. uz II, 8.
Polemonov Kralj Polemon II bio je sin kćeri Polemona I, kralja
Polemonskog Ponta (Pomus Polemoniacus), zemlje zapadno
od Trapezunta. uz

242
Pont Ovdje Crno more.
Trapezunt Danas Trabzon, kolonija miletskih Sinopljana, osnovana 756. pr.n.e.
kohorta Rimskih graĊana.
sklonio ... u Bizant V. II, 83. kamare gre. Kajiapa.
veksilarce V. bilj. uz I, 31.
Hoba Rijeka Chobus na istoćnoj obali Crnoga mora. Izvire naKavkazu, teĉe kroz podruĉje Svanaca i utjeĉe u
Crno more 180stadija sjeverno od Faza (Phasis).
Sedohežana Spominju se samo ovdje.
Ovim se poglavljem Tacit vraća na prikaz ratnih operacija u Ita-liji, prekinut u 35. poglavlju.
odabranici iz legija Tzv. veksilarci (v. I, 31).
konzular Pompej Silvan Namjesnik u Dalmaciji; o njemu v.II, 86.
Anija Basa Prokonzula na Cipru 52. n.e.; consul suffectus odpetnaestog dana prije decembarskih kalenda 70.
n.e. Njegovţivot opisao je Klaudije Polion (Plinl. ep. VII, 31).
kod svetišta Fortune Fanum Fortunae, na Jadranskom moruizmeĊu Arimina i Ankone (danas Fano).
u bici ... kod Janikula God. 87. pr.n.e., o ĉemu pripovijeda Valerije Maksim (V,5). Sliĉan dogaĊaj donosi i
Tacit (c. 25), a takvu groznu scenu opisuje i Lukan (Phars. I, 375 sqq).
Sizena Punim imenom L. Cornelius Sisenna, pretor 78. pr.n.e., umro na Kreti kao Pompejev legat u gusarskom
ratu 67. pr.n.e. Autor danas izgubljene povijesti svoga doba, pisane u arhaiĉnom stilu i, prema Salustiju (lug.
95,2), »parum libero ore« (»s premalo odvaţnosti«).
što je god vojnika u Veroni v. c. 50.
Plocija Gripa Zbog svoje poslušnosti ostvario je brzu karijeru
(v. IV, 39) i postao 88. n.e. consul suffectus (CIL VI, 2065). Nadimak mu ima znaĉenje »krivonos« (grĉ.
vgVJtos). Njegovu sinu ili mlaĊem bratu posvetio je Stacije IV knjigu svojih Silva (»Šume«) - isp. Stat. silv. IV,
9 i IV praef.
Alpe Panonske, v. bilj. uz II, 98.
onima koji su ... smirili Meziju Antonije cilja na Mucijana.
Juliju Prisku i Alfenu Varu Pretorijskim prefektima; v. II, 92. i III, 36.od
mornara Iz mizenske flote.
Ostale su kohorte Dvije pretorijske, ĉetiri gradske i sedam koho-rata noćnih straţara (v. II, 93).
skupstine Pod tim se imenom ovdje misli samo na izborne skup-štine. Od Tiberija, koji je izborne skupštine
premjestio s Mar-tova polja u kuriju (A. I, 15), sudjelovao je narod (populus) samo pri zakljuĉnom aktu, tzv.
renuntiatio, potom se cijela izborna komedija veĉ odigrala u senatu, gdje su konzuli kao candidati principis
praktiĉno već bili izabrani.
za mnoge godine unaprijed Prema Svetoniju (Vit. 11) na deset godina unaprijedpravo
latinskih gradova Latium, obiĉ. ius Latii ili Latinitas. Otkako su Latini 90. pr.n.e. po lex lulia izborili
savezniĉkiro ratom za sebe rimsko graĊansko pravo (civitas), zadobile su sli-jedećih godina i neke općine u
prekopadskoj Galiji (Gallia Transpadana) pod nazivom coloniae Latinae tzv. ius Latii, koje su carevi kasnije
proširili i na gradove u provincijama. Općine sa ius Latii imale su unutrašnju autonomiju, zakonodavne i
jurisdikcione organe. Ta je autonomija, meĊutim, bila ograni-ĉena suverenitetom Rima, u vanjskoj politici
obvezama dava-nja vojnika u sluĉaju rata i, ĉesto znatnim, financijskim dava-njima centralnoj vlasti.
Mevanjju Danas Bevagna, na via Flaminia Vetus, sjeveroza-padno od Spolecija u Umbriji.
sramote Lat. ignominia, umanjenje ĉasti i dobra glasa graĊanina zbog cenzorskog ukora (nota censoria),
brisanja uspomene (damnatio memoriae) ili neĉasna otpusta iz vojne sluţbe (igno-miniosa missio).
Flotom je zapovijedao Istom nakon odmetništva prefekta Basa (c. 12), jer se još u II, 100. Bas naziva
vrhovnim zapovjedni-korn obiju flota, a Apolinar se spominje kao praefectus classis tek u c. 77.
u Minturni Grad uz rijeku Liris na meĊi Lacija i Kampanije, danas u ruševinama.
Puteoljani Puteoli su bili grad na obali mora u Kampaniji, iz-medu Kume i Neapola, danas Pozzuoli.
gradska kohorta Jedna od ĉetiriju koje je oformio Vitelije,svaka sa 1000 vojnika (v. I, 20. II, 93).
Taracinu Na Apijevoj cesti nedaleko pomptinskih moĉvara, stariAnksur, danas Tarracina.
dio teta 7 kohorata (c. 78).

243
u Nannji Grad u Umbriji na rijeci Naru, oko dva dana marša juţno od Mevanije, gdje se prije toga nalazila
vojska (c.55), danas Narni. Nato je vojska krenula natrag po via Flaminia.
tribusi Gradski kotari; i ii carsko doba postojala je podjela u 35 tribusa, koja je meĊutim izgubila svako
politiĉko znaĉenje, a sluţila je samo za obavljanje novaĉenja, te kao osnova za po-djelu ţita i druga davanja.
sto je prije odbijao V. I, 62. i II, 62.
osvojenje Mevanije V. c. 55.
odlazak Vitelijev V. c.56.
žbog straSne zime Bio je već prosinac.
prelaskom Apenina Od svetišta Fortune (Fanum Fortunae, v. bilj. uz c. 50) Flaminijevom cestom.
Petilija Cer^ala Punim imenom Q. Petilius Cerialis Caesius Rufus, pod Neronom 61. n.e. zapovjednik devete
legije u Bri-taniji (A. XIV, 32); consul suffectus 70. n.e. (loseph. b. lud. VII, 4,2) vjerojatno zajedno s Gajem
Licinijem Mucijanom (Plin. n.h. XXXV, 163), prije preuzimanja vrhovnog zapovje-dništva protiv pobunjenih
Batavaca; 71. ili 72. n.e. namjesnik u Britaniji; 74. n.e. drugi put consul suffectus. Poslo mu je za rukom
povratiti rimsku vlast na sjeveru.
Flaviju Sabinu Poslije Galbina pada izabran za gradskog pre-fekta (v. I, 46); brat Flavija Vespazijana.
Domicijanu Mladi sin Flavija Vespazijana. Oba su tada bila u Rimu.
u Karsule Grad u Umbriji, 10 rimskih milja sjeverao od Narnije, na zapadnim obroncima Apenina, danas
Casigliano.
udaljenima Imali su naime tabor u Namiji, v. c. 58. i 63.
Interamna Grad u Umbriji, pored via Flaminia (isp. i bilj. uz II,64); danas Terni.
Var Arije Var (isp. c. 6. 16. 52), ne Alfen Var, vitelijevac (c.36. 55).
u tabor Vitelijevaca, kod Narnije (c. 58).
Prisko i Alfen V. bilj. uz c. 55.
u Urbinu Grad u Umbriji jugozapadno od Fanum Fortunae, • danas Urbino.
u Anagniji Danas Anagni, grad u Laciju, oblast starih Herniĉana.
na juvenalskim igrama 0 ovim scenskim sveĉanostima, koje suse odigravale pred probranom publikom u
Neronovu parku sone strane Tibera isp. A. XIV, 15.
mime Mim (mimus) je vrsta dramskog igrokaza, u kojem se u
kratkim prizorima vrlo ţivo, u dijalozima, pjevanju i plesu, pri-
kazuju tipiĉni dogaĊaji svakidašnjeg ţivota obiĉnih Ijudi. Verginija 0 njemu vidi bilj. uz I, 8.
Fonteja je Kapitaona Namjesnika Donje Germanije; o njemu v.bilj. uz I, 7.
izdajica Galbe V. I, 57.
drugih Osobito Cecine.
oko ceste Flaminijeve (via Flaminia), na kojoj se nalazila Nar-nija.
kohorte noćnih stražara 7 kohorata (cohortes vigilum), v. bilj. uz I, 20.
njegov uzdrmani kredit ... Tu tvrdnju potkrepljuje i Svetonije (Vesp. 4): »Vratio se svakako iz provincije
(Afrike) ne oboga-tivši se ništa; pošto mu je naime kredit već gotovo bio propao, dao je sve svoje posjede u
zalog bratu i od nuţde se ponizio te je trgovao mazgama da odrţi svoj poloţaj.« (Dvanaest rim-skih careva,
preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
u hramu Apolonovo Na Palaciju; podigao ga je August.
Kluvija Rufa 0 njeirm v. bilj. uz I, 8.
Silija Italika Punim imenom Ti. Catius Silius Italicus, prijatelj Vitelijev; pod Neronom, kojemu je nastojao
ugoditi, konzul 68. n.e., potom namjesnik u provinciji Aziji, iz koje se vraća da bi se potpuno posvetio
knjiţevnosti. Umro je u 75. godini ţivota (oko 100. n.e.). Ostavio je za sobom historijski ep Punica u 17
knjiga. Isp. što o njemu kaţe Plinije MlaĊi (ep. III, 7): »Svoj dobar glas pokvario je pod Neronom (vjerovalo
se da je prokazivaĉ), ali je mudro i s puno takta ostao u pri-jateljstvu s Vitelijem; s prokonzulata u Aziji pratila
ga je slava, a mrlju svojih prijašnjih postupaka izbrisao je svojim ĉasnim povlaĉenjem iz javnog ţivota.
kao nuljenik Svetonije (Vesp. 4) govori o tome kako je Vespa-zijan za cara Klaudija na preporuku Narcisovu
poslan kao legat jedne legije u Germaniju; Tacit vjeruje da je zasluge za to imao i Lucije Vitelije.
jednog Vitelija Misli se na Lucija Vitelija, oca cara Vitelija, pri-jatelja cara Klaudija, s kojim je obnašao drugi
put konzulat 43. n.e., a treći put 47. n.e. (isp. Suet. Vit. 2; A. XI, 3). Obojica

244
su bili i cenzori od 47. do 51. n.e. 1 Aulo Vitelije bio je isto tako konzul već za vrijeme Klaudija, ali ne
zajedno s njim, nego s Lucijem Vipstanom Publikolom 48. n.e. (A. XI, 23).
majku Sekstiliju Augustu; o njoj v. bilj. uz II, 64. 0 okolno-stima njezine smrti isp. Suet. Vit. 14: »Sumnjali su
na njega (Vitelija) da je skrivio smrt svoje majke, jer da je zabranio, da joj se u bolesti daje hrana, pošto mu je
neka Haćanka, kojoj je vjerovao kao proroĉistu, prorekla, da će istom onda ĉvrsto i dugo vladati ako nadţivi
svoju majku. Drugi kaţu, da je ona sama od dosade zbog tadašnjih prilika i od straha pred buduć-nošću
zaiskala otrov od sina i da ga je bez osobite poteškoće dobila.« (Dvanaest rimskih careva, preveo Stjepan
Hosu, Zagreb, 1956).
odmetištvo legije V. c. 55
družinom Oslobodenika i robova carske kuće.
sjedište PalacijGaja Cara Kaligulu
selo Villa suburbana, izmeĊu vi'o Solaria i via Nomentana, oko4. miljokaza od grada; isp. Suet. Ner. 48 sqq.
Pizon i Galba padoše kao u bici V. I, 41. i 43.
Cecilije Simpleks Punim imenom Cn. Caecilus Simplex; bio jeconsul suffectus za mjesece studeni i prosinac,
v. bilj. uz I, 77.
u hramu Sloge Aedes Concordiae, na clivus Capitolinus; uobiĉajeno mjesto za senatske sjednice.
put k domaćim penatima Tj. povratak u privatni ţivot.
na svetn cestu Via sacra; s nje je vodio put na Palacij.
Kod Fundskoga zdenca Lacus Fundanus, spomenut na natpisu iz Sulina vremena (C/L I, 584), bio je na
Kvirinalu.
kapitolijsku tvrĊavu Arx Capitolii (ili Capitolina). V staro Ċoba imala su dva vrha kapitolijskog brijega
posebna imena: Capi-tolium \ arx, isp. Gell. V, 12.: »est autem etiam aedes Veiovis Romae inter arcem et
Capitolium.« Na sedlu izmeĊu jedne i druge uzvisine bio je asylum koji je po legendi osnovao Romul, a
obiĉno su ga nazivali inter duos lucos (Liv. I, 8, 5). Hram Jupitera Kapitolijskog (Kapitolij u uţem smislu)
leţao je na jugozapadnoj 47 m visokoj uzvisini, tvrdava i hram Junone Monete na 50 m visoku sjevernom
vrhu, na kojem se nalazio i auguraculum,otvoTew mjesto za motrenje znakova s neba.
Verulana Gratila Za vrijeme Domicijana prognana iz Rima [Plin. ep. III, 11. V, 1), vjerojatno kao prijateljica
ili ţena Arulena Rustika (c. 80).
svoju djecu Prema Dionu Kasiju (LXV, 17) jednog njegova sina, Tita Flavija Sabina, dao je Domicijan
kasnije ubiti.
U osvit dana 19. prosinca
Kornelija Mardjala Moţda istovetan s vojniĉkim tribunom
istoga imena kojega je Neron skinuo s tog poloţaja (A. XV,71).
primipilara V. bilj. uz I. 31.
Germanjje Gornja i Donja Germanija; misli se na odmetništvoHordeonija Flaka (v. IV, 31) i legijskog legata
Vokule (v. IV,37) i njihovo zaklinjanje na vjernost Vespazijanu kao vrhovnom ratnom zapovjedniku.
ondje Na bojnom polju.
kroz skroviti dio kuće Kroz straţnja vrata (posticum).
hramova Saturnova i Konkordijina hrama, na sjeverozapadnojstrani Foruma.
gaja Utoĉišta Tzv. lucus asyli; v. bilj. uz c. 69.
Tarpejska stijena Okomita stijena na juţnoj padini Kapitolija.
u gradanskom ratu U ratu izmeĊu Sule i Marija 6. srpnja 83. pr.n.e. (Plut. Sull. 27).Svese Povaecije Grada
Volšĉana, u Laciju; isp. Liv. 1, 53.
Horacije Pulvil ... God. 507. pr.n.e. prema Dioniziju Halikar-naškom (V, 35), dok Polibije, Livije i Plutarh
datiraju ovu po-svetu dvije godine ranije, u njegov prvi konzulat.
Nakon ĉetiri stotine i petnaest godina Zapravo 425 godina, kako je u originalu vjerojatno i stajalo.
Snla Isp. što o tome veli Plinije Stariji (n.h. XXXVI, 25, 61):»sic est inchoatum Athenis templum lovis
Olympii, ex quo Sulla Capitolinis aedibus advexerat columnas.« (»tako je zapoĉet u Ateni hram Jupitera
Olimpskog, s kojega je Sula dovezao stu-pove za Kapitolijski hram«) i Plutarh (Public. 15).

245
uskraćeno njegovoj sreći Po Sulinu vlastitom priznanju (isp. Plin. n.h. VII, 43): »hoc tamen nempe felicitati
suae defuisse confessus est, quod Capitolium non dedicavisset« (»priznao je da je njegovoj sreći nedostajalo
svakako ipak to §to nije posve-tio Kapitolij«). Inaĉe, Sula je nakon Marijeva ubojstva uzeo nadimak Felix
(»Srećko«); isp. Vell. II, 27.
Ime Lutacija Katula Sin pobjednika nad Kimbrima, voĊa opti-matske stranke, po posvećenju hrama (69.
pr.n.e.) dobio je nadimak Capitolinus.
meĊu tolikim djelima careva August veli o sebi samome (Monum. Ancyr.\\, 9): »Capitolium et Pompeium
theatrum utrumque opus impensa grandi refeci sine ulla inscriptione nominis mei«. (»Kapitolij i Pompejevo
kazalište, jedno i drugo zdanje, uz velik sam trošak popravio bez ikakva natpisa svoga imena«).
73.
voĊa Flavije Sabin.
Emilije Pacenzis Bio je tribun jedne gradske kohorte. S tog ga
je poloţaja maknuo Galba (v. I, 20): na isti ga je poloţaj vra-
tio Oton i povjerio mu zapovjedništvo na pohodu u provinciju
Narbonsku Galiju (v. I, 87. II, 12). Kvincija Atika Punim imenom C. Qwntius Atticus, bio je uz
Gneja Cecilija Simpleksa consul suffectus za dva zadnja mje-
seca 69. n.e. (v. bilj. uz I, 77; II, 60).
74.
kod ĉuvara hrama To je tzv. aedituus (v. bilj. uz I, 43).
u lanenoj odjeći Nošnji poštovalaca egipatske boţice Izide, koji
su odjeću od ţivotinjske vune drţali neĉistom. 0 ovom uspješ-
nom bijegu Domicijanovu isp. i Suet. Dom. 1. Velabra Mjesto zapadno od Palatinskog breţuljka prema
Tibeni
(v. i bilj. uz I, 27). svetište Jupiteru Spasitelju Spomen na taj dogaĊaj nose i novci
Domicijanovi s natpisom: lovi Conservatori S C. hram Jupiteru Ĉuvaru Na Kapitoliju (isp. Suet. Dom. 5).
Gemonske stepenice Na ove kamene stepenice, smještene uz
istoĉni obronak kapitolija, izvlaĉili su leševe zatvorenika usmr-
ćenih u tamici (Tullianum) i tu ih izlagali. (Isp. A. III, 14.)
75.
Mezijom V. c. 46.
za konzula Kvincija Atika (c.73).
76.
kod Feronije Feronija je bila staroitalska boţica osobne slobode. Uz ovo se svetiše (ili naselje nazvano po
svetištu), oko 3 rimske milje udaljeno od Taracine, nalazio i gaj sa izvorom (isp. Verg. Aen. VII, 800; Hor.
sat. I,, 5, 24).
spomenusmo gore U c. 57.
otiSao je Apinije Tiron V. c. 57.
77.
VergiHja Kapitona Cn. Vergilius Capito zvao se jedan praefectus Aegypti u vrijeme cara Klaudija [CIL III,
6024). U rukopisu stoji inaĉe Verginija Kapitona - Verginii Capitonis.
Apolinar V. bilj. uz c. 57.
78.
Ovim se poglavljem Tacit vraća na opis ratnih operacija Oavi-
jevske vojske, prekinut u 63. poglavlju.
iz Narnije V. bilj. uz c. 58.
prazniĉke Saturoove dane Sveĉanosti posvećene uspomeni na zlatni vijek boga Saturna, Saturnalia, poĉinjale
su 17. i trajale do 23. prosinca. Slavile su se svakojakim raspuštenim zaba-vama. Tada bi prestajao svaki rad i
svako neprijateljstvo. Robovi bi bili slobodni, te bi ih kod gozbe dvorili gospodari.

u Okrikulu Grad juţno od Namije, na ušću Nara u Tiber; danas

Otricoli. po Salarijskoj cesti Via Salaria (»Solna cesta«). Vodila od porta

246
 Colina u zemlju Sabinaca; njome su nekad Sabinci u Rim
dovozili sol.
79. Do Crvenih stijena Saxa rubra, poloţaj u Etruriji, na desnoj
obali Tibera, 6 rimskih milja udaljen od Rima. do Fidena Fidenae, na lijevoj obali Tibera uz via Salaria. oko
kilomelar sjcveroistoĉno od Rim;i.
80.
Arulen Rustik Punim imenom Q (?) iunius Arulenus Rusticus;
god. 66. n.e. kao puĉki tribun usudio se suprotstaviti senatskoj odluci uperenoj protiv Trazeje, glave stoiĉke
opozicije (A. XVI, 26). Zbog pohvale napisane u ĉast ovog politiĉkog muĉe-nika i njegova zeta i
istomišljenika Helvidija Priska umoren je na zapovijed cara Domicijana (ne prije 93. n.e.). Isp. Agr. 2;
Plin. ep III, 11. i Suet. Dom. 10. »Junija Rustika (dao je pogu-biti) što je izdao pohvalni spis u ĉast Peta
Trazeje i Helvidija Priska i nazvao ih najĉasnijim muţevima«. (Dvanaest rimskih careva, preveo Stjepan
Hosu, Zagreb, 1956).
najbliži liktor Išao je neposredno ispred pretora i uţivao najveće dostojanstvo.
81.
Muzonije Ruf Punim imenom C. Musonius Rufus, iz Volsinija u Etruriji, uĉitelj stoiĉkoga filozofa Epikteta.
God. 66. n.e. pro-gnao ga Neron (A. XV, 71), ali se nakon njegove smrti vratio u Rim. lako ga nije pogodila
naredba o općem istjerivanju filo-zofa (v. IV, 40), morao je kasnije ipak u progonstvo iz kojega ga je vratio
car Tit 79. n.e. Isp. još H. IV, 10. 40; Plin. ep. III, 11.
meĊu manipulima Manipulus je odio legije. U carsko je vrijeme legija obiĉno brojila do 6000 vojnika, a
dijelila se, kao i prije, na 10 kohorata, 30 manipula i 60 centurija.
82.
kraj Mulvijskog mosta Pons Mulvius; preko ovoga tiberskog mosta (danas ponte Molle), koji je dao sagraditi
cenzor Marko Emilije Skauro, utazilo se Flaminijevom cestom sa sjevera u grad. Bio je udaljen 2 rim. milje
od porta Flaminia.
Kolinskim vratima Ishodištu Salarijske i Nomentanske ceste (via Salaria i via Nomentana),
k Salustijevim vrtovima Ovaj park, što ga je podigao historik Salustije i njegov adoptivni sin (A. III, 30),
prešao je kasnije u carsko vlasništvo; leţao je istoĉno od via Flaminia i zapadno od porta Collina u blizini
via Salaria na collis hortorum (bre-ţuljku vrtova, danas Monte Pincio).
83. po dašĉarama Lat. tabemae prizemni su dijelovi zgrada, osobito
zgrada za iznajmljivanje (insulae), u kojima su se nalazile pro-
davaonice sitniĉarske robe i radionice.
84.
starih kohorata Pretorijskih kohorata, koje je bio raspustio Vite-lije (v. II, 67) i koje su se nakon toga
ponovo okupile pod zastavom Vespazijana.
»kornjatu« Ovdje se misli na pokretni krov koji je sluţio kao zaštita vojnicima pri opsadi.
penati Bogovi zaštitnici obitelji. Ţrtvenik im je bilo kućno ognji-šte, gdje su stajali njihovi kipovi. 1 drţava
je imala svoje penate koji su se poštovali u Vestinu hramu. Izraz penati kori-sti se ĉesto kao metonimija za
kućno ognjište, odnosno dom (isp. c. 86).
u ţeninu kuću Drugaĉije prikazuje to Svetonije (Vit. 16): »0n se nato« (na vijest da se neprijatelj primiĉe)
»odmah sakrije u zatvorenu nosiljku i poĊe potajno s dvojicom pratilaca, peka-rom i kuharom, na Aventin u
oĉinsku kuću.« (Dvanaest rim-skih careva, preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956.
u sramotnom skrovištu Isp. Suet. Vit. 16: »i pobjegne u vrata-revu izbu; pred vratima sveţe jednog psa, a
iznutra ih zabrtvi posteljom i jastucima.« (Preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956). Dion Kasije govori o psećoj
kućici (Dio LXV, 20).
85.
govornicu Odakle se obraćao vojnicima (isp. c. 68. 70). mjesto gdje je ubijen Galba V. I, 41. Gemonskih
stepenica V. bilj. uz c. 74.
86. Lucerija Grad u Apuliji (Liv. IX, 12) zapadno od Arpa, danas
Lucera. navršavao je pedeset sedmu godinu života Bio je roĊen 24. rujna

247
 15. n.e.; ubijen je 20. prosinca 69. n.e. konzulat V. c. 66.
svećenićku službu V. II, 91; Suet. Vit. 5. oievoj slavi 0 njegovu ocu v. bilj. uz c. 66. kao Cezara Ovaj
nasljendi nadimak Julijevaca bio je u skraćenoj
titulaturi sve do Hadrijana naziv za sina ili unuka vladajućeg
cara.

KNJIGA IV
Ĉetvrta knjiga prikazuje - od 1. do 37. poglavlja - dogaĊaje u Rimu od 21. do 31. prosinca 69. n.e. kao i
zbivanja vezana uz rat s Batavcima (c. 12 i slijedeći) do kraja iste godine; od 38. do 86. poglavlja dogadaje u
slijedećoj godini za vrijeme drugog konzulata Vespazijanova i prvoga konzulata Titova.
1.
domove Plemenitih i bogatih graĊana koji su imali raskošne kuće (tiomus).
2.
sjedište Palacij.
Cezara V. bilj. uz III, 86.
primio je Po odluci senata sutradan pošto je osvojen grad.
Pretorijska prefektura Vrhovno zapovjedništvo nad carskom tje-
lesnom straţom, koja se pod Vespazijanom ponovo sastojala
od 9 pretorijskih kohorata. Arija Vara V. bilj. uz III, 6. vraćao iz Taracine Isp. III, 76 i slijedeća. U Ariciju
V. bilj. uz III, 36. kraj Bovila Bovillae, mjesto na Apijevoj cesti, 10 rimskih milja
udaljeno od Rima.
3.
Lucilije Bas V. bilj. uz II, 100.
U Kapui Ona je bila ostala vjema Viteliju (III, 57).
Taracinjanima Bili su se izjasnili za Vespazijana i trebalo je da budu oštro kaţnjeni od vitelijevaca (III, 77).
spomenuli U III, 77.
s... prstenjem Vitelije ga je dakle bio oslobodio i uzdigao u viteški staleţ (v. bilj. uz I, 13).
uobićajeno za vladare 0 tome sto je pripadalo u to, v. I, 47.
graĊani na oružje Pod Vindeksom i Galbom.
Germanije Pod Vitelijem.
Ilirik Pod Antonijem Primom i ostalim voĊama stranke.
preturu Gradsku (praetura urbana).
konzulsku vlast S obzirom na to da su oba konzula bila nena-zoĉna. Isp. Suei. Dom. 1: »Preuzeo (je) sluţbu
gradskog pre-tora s konzulskom vlašću, ali samo u naslovu, jer je sudbeni posao prenio na svoga prvoga
kolegu.« (Dvanaest rimskih careva, preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
4.
trijumfalna znanienja V. bilj. uz I, 79.
Za izliku je služio pohod na Sarmate Za pobjedu u gradanskom ratu senat nije smio dodjeliti vojskovodi
pobjedniku trijum-falna znamenja (isp. Val. Max. II, 8, 5), zato je naĊena ova izlika: pohod na, zapravo,
Daĉane koji su bili upali u Meziju (v. III, 46).
konzulska... odliĉja V. bilj. uz I, 79.
Nakon toga postaraše se i za bogove Sarkastiĉna opaska Taci-tova: moralo je obrnutim redom; isp. Gell.
XIV, 7,9. »de rebus divinis prius quam de humanis ad senatum referendum« (»pred senat treba iznositi
najprije prijedloge koji se tiĉu boţanskih, a potom one koji se tiĉu Ijudskih stvari«).
Valerije Azijatik Njega j'e Vitelije bio izabrao za zeta (v. I, 59).
budući konzul Tzv. consul designatus. Budući da je Vitelije bio consul perpetuus designatus (Suet. Vit. 11),
pored njega je samo Valerije Azijatik u prosincu 69. n.e. nosio titulu consul designatus i ostao je jedini
budući konzul za pocetak 70. n.e, Prema Ciceronu (Phil. V, 35) stari je obiĉaj bio da kod glas-anja svoje
prijedloge prvi iznose budući konzuli.
budućega pretora Nakon budućih konzula svoje su prijedloge iznosili budući pretori; o Helvidiju Prisku v.
bilj. uz II, 91.

248
5.
drugi put Prvi njegov spomen u II, 91.
dostojna ćešćeg sponiinjanja Tako u c. 53. njegova pretura, u c. 43. njegov govor protiv Marcela; njegov
progon i ubojstvo pod Vespazijanom morali su biti opisani u 6. knjizi Tacitovih Histo-rija. Tacit ga inaĉe
spominje i u Dial 5; Agr. 2. i A. XVI, 28
sqq-
iz karećkoga podruĉja Italije Cini se da je ovo stara uĉena mar-ginalna opaska, jer Tacit nema obiiaja kod
italskih gradova davati njihov pobliţi poloţaj. Kareĉani su bili pleme u sjever-nom Samniju s glavnim
naseljem Aufidena ili Bovianum vetus (Mommsen uz CIL XII, 257).
iz municipija Kluvije Cluviae, neko mjesto u Samniju.
do kvestorskih godina Od Augusta bila je starost od 24 godine uvjet za kvesturu, koja je otvarala pristup u
senat. Helvidije Prisko bio je kvestor u provinciji Aheji u vrijeme Nerona.
Pet Trazeja 0 njemu v. II, 91.
6.
Nakon tastova pada 0 smrti Trazejinoj isp. A. XVI, 33 sqq.
Marcela Eprija 0 njemu v. bilj. uz II, 53.
odustane... Drugaĉije motivira to odustajanje Tacit u Dial. 5. »quid aliud infestis patribus nuper Eprius
Marcellus quam elo-quentiam suam opposuit? qua accinctus et minax disertam qui-dem. sed inexercitatam et
eius modi certaminum rudem Helvidii sapientiam elustit.« (»Ĉime se nedavno Eprije Marcel suprot-stavio
razljućenim senatorima nego svojom rjeĉitošću? Njome opasan i prijeteći nadbio je rjeĉitu doduše ali
neizvjeţbanu i za takva nadmetanja surovu mudrost Halvidijevu.«).
žarn Urnu, tj. da se poslanici odaberu kockom. bndućeg konzula Valerija Azijatika.
7. neprestanih... govora Tj. govora koji su slijedili jedan za dru-
gim. Soranom Barea Soranus, conusl suffectus 52. n.e. (prema A.
XII, 53), kasnije (oko 61/62) prokonzul u Aziji. 0 njemu v. još
c. 10. i 40. te A. XVI, 21, 23 sqq., Sencijem Inaĉe nepoznat. u nagradi Marcel je za tuţbu protiv Trazeje
dobio od Nerona 5
milijuna sestercija (A. XVI, 33).
8. stara pravila Za izvanredna poslanstva redovito se primjenjivao
ţdrijeb, isp. Cic. ad Att. I, 19; Pio LIX, 23. Bivšem Starom republiĉkom drţavnom ureĊenju. drugima Cilja
na Helvidija, koji je pod Neronom doţivio pro-
gonstvo. trijumfalnog starca Vespazijan, koji je tada bio u 60. godini
ţivota, stekao je pod Klaudijem kao zapovjednik 2. legije u
Britaniji trijumfalna znamenja (isp. Suet. Vesp. 4).
9.
tada su naime državnom blagajnom upravljali pretori Ne kao u
Tacitovo vrijeme dvojica praefecti aerarii Saturni. Upravljanje drţavnom blagajnom (aerarium) bilo je u doba
republike pov-jereno gradskim kvestorima (quaestores urbani). Od 28. pr.n.e. odijelila se ova sluţba od
kvesture i povjerila dvojici praefecti aerarii, koje je senat birao iz redova bivših pretora. U vrijeme Nerona tu
su sluţbu i dalje obavljali prefekti koje je, meĊutim, car sam imenovao izmeĊu bivših pretora. Nakon njegove
smrti ponovo je sluţba povjerena pretorima. Od vremena Nerve ili Trajana drţavni su blagajnici bila dvojica
prefekata iz redova bivših pretora.
Budući je konzul Valerije Azijatik.
Volkacije Tertulin Tacit ga u A. XVI, 8. naziva Vulcatius Tul-linus.
prisjetiše Da Helvidija ocrne pred Vespazijanom.
10.
Muzonije Ruf 0 njemu v. bilj. uz III, 81.
Publija Celera Punim imenom P. Egnatius Celer, stoik iz Berita (danas Beirut) u Fenikiji. Isp. i c. 40. te Dio
LXII, 26.
Bareju Sorana V. bilj. uz c. 7.

249
 izdajnik i oskvrnitelj prijateljstva Isp. luv. III, 116. »Stoicus occidit Baream delator amicum discipulumque
senex« (»Stoik ubi Bareju, prokazivaĉ prijatelja i starac uĉenika«) i Tac. A. XVI, 32. Celer je na kraju i
osuden (v. c. 40).
11.
ni vladara Vespazijan se zadrţao u Egiptu.
Kalpurnija Galerijana Punim imenom C. Calpurnius Piso Gale-rianus; njega je car Kaligula 39. n.e.
prognao pošto mu je dvije godine prije sa svadbe bio oteo ţenu Liviju Orestilu. Klaudije ga ]'e pozvao natrag
i postavio ga za consul suffectus.
na Apijevoj cesti Appia via, nazvana po cenzoru Apiju Klaudiju Ceku koji ju je 312. pr.n.e. zapoĉeo graditi;
vodila je od porta Capena preko Kapue za Brundizij.
Julije Prisko i Alfen Var Oni su prilikom pribliţavanja neprija-telja Apeninskim prijelazima sramotno
napustili bojno polje.
Azijatik OsloboĊenik Vitelijev; o njemu v. II, 57.
robovskom kaznom Smrću na kriţu.
12.
glas o porezu u Germaniji Prilikom ustanka Batavaca pod Juli-
jem Civilom, što Tacit uzgred spominje već u III, 46. nije se pricalo o zlu Zato jer je poraţena i u Rimu
omraţena
Vitelijeva stranka tim porazom izgubila svoj zadnji oslonac. stranih... naroda Prekorajnskih Germana.
savezniĉkih naroda Batavaca, Kanenefaćana i drugih naroda
Galije Belgike. istjerani domaćim ustankom To se moralo dogoditi još prije
Cezarovih ratova u Galiji, jer već on spominje otok Batavaca
(insula Batavorum, Caes, b.G. IV, 10). pružaju Sve do Tacitovih vremena, zato prezent. germanskim
ratovinia Pod Druzom, Tiberijem i Germanikom. po Britaniji Za vrijeme Neronove vladavine prilikom
pohoda
Svetonija Paulina 61. n.e. borilo se tamo i 8 kohorata Batavaca
u sastavu 14. legije, isp. A. XIV, 38. i H. I, 59.
13. Fontej Kapiton Namjesnik u Donjoj Germaniji, ubijen u vri-
jeme Galbe (v. I, 7). zbog buntovništva Vjerojatno prilikom Vindeksova ustanka u
Galiji (v. I, 6). sa sliĉno nagrĊenim licem Bio je jednook, kao i Hanibal i Ser-
torije.
pisma Prima Antonija V. c. 32. okrenu Od Italije. sazvao Vitelije V. II, 97. Hordeonije Flak namjesnik u
Gornjoj Germaniji (v. bilj. uz I,
9); njemu je Vitelije, krenuvši na Italiju, povjerio ĉuvanje
lijeve obale Rajne (v. II, 57).
14.
izvršitelji Vojniĉki tribuni, prefekti i centurioni.
ih Batavce.
legat Tj. legatus consularis Caesaris pro praetore - namjesnik.
s vrhovnim zapovjedništvom U izvorniku cum imperio, koje mu je omogućilo da, pošto ĉuje prituţbe
saveznika, kazni poĉini-telje nepravdi i drţi na uzdi svoje potĉinjene.
pratnji Klijenata, oslobodenika i robova.
prefektima Praefectus je bila titula upravitelja manjeg okruga u carskoj provinciji.
staraca Retoricka hiperbola.
Rimljanima Zapravo flavijevcima.
15. ka Kanenefaćanima Oni su stanovali zapadno od Batavaca, u
unutrašnjem dijelu rajnske delte sve do morske obale i na sje-
veru otoka s one strane Rajne. britanske pomoćne ćete - kohorte Batavaca 8 kohorata, v. bilj.
uz c. 12.
gore spomenusmo V. II, 69. u Mogoncijaku Na natpisima i Magontiacum, iz ĉega je nastao
i današnji naziv Mainz. opsjenu gajevskih pohoda Car Kaligula poduzeo je laţni pohod
250
 na Germane s kojega se vratio u Rim i proslavio trijumf u
kojem su zapravo saveznici Gali morali glumiti zarobljene Ger-
mane; isp. Suet Cal. 43-47. na štit Taj se stari germanski obiĉaj dugo odrţao, zabiljeţen je
kasnije u Franaka i Gota. Frižane Oni su nastanili obalu Sjevernog mora izmeĊu današ-
njeg Zuiderskog jezera i ušća rijeke Ems. primipilara V. bilj. uz I, 31. Nervtjana Belgijsko pleme,
nastavalo je podruĉje izmedu rijeka
Schelde i Maas. Tungara 0 njima v. bilj. uz II, 14.
16.
u... klinove U bojne redove u obliku klinova (cunei).
17.
Germanije Tj. Germani.
ih Tj. ĉeta.
Krvlju provincija A ne Italije!
o Vindeksovoj bici God. 68. n.e. kod Vezoncija, u kojoj je bio
poraţen od Verginija Rufa (v. I, 6. i bilj. uz isto). Eduanci Obiĉnije Heduanci (lat. Aedui ili Haedui), izmeĊu
gornje Loire i Saone. Zajedno s Arverojanima i Sekvancima
prikljuĉili su se bili Vindeksu. Arvernjani U današnjoj pokrajini Auvergnei. Verginijevim Punim imenom
L. Verginius Rufus; o njemu vidi
opseţnu bilješku uz I, 8.
Belgi Treverci i Lingonci; o njima v. bilj. uz I, 53. istoj stranci Proturimskoj. nedavno U prvoj bici kod
Bedrijaka, sredinom travnja 69. n.e.;
isp. II, 43. roĊeni pr^e poreza Jaka retoriĉka hiperbola, jer je od sedmog
konzulata Augustova (27. pr.n.e.), kad je uveden popis imo-
vine (census) u Galiji, proteklo 96 godina (isp. Dio LIII, 22). nedavno Govorniĉko pretjerivanje; od bitke u
Tautoburškoj
šumi proteklo je naime 60 godina. slobodni Od rata, Gali i Germani. zaokupljene Rimljane, domaćim
razdorima i gradanskim ratom.
18.
Munije Luperko Bio je po svoj prilici zapovjednik 15. legije, budući da je Fabije Valens bio vjerojatno legat
5. legije, glav-nina koje je sudjelovala u pohodu na Italiju (v. I, 61). 0 nje-govoj daljoj sudbini v. c. 61.
dvjema legijama Petoj i petnaesto]'.
u zimovniku U Starom taboru (Vetera castrd).
prebaci Preko rijeke Waal na »otok Batavaca«.
pri ruci Prema c. 32 jedva 5000 vojnika. Prva legija u Boni imala je samo još 3000 vojnika (v. c. 20).
Ubijce Njihov glavni grad (pppidum Ubiorum A. XII, 27) nazi-vao se od vremena osnutka rimske kolonije 50.
n.e. u ĉast Agripine MlaĊe, koja se rodila ondje Colonia Agrippinensis (danas Koln); isp. bilj. uz I, 56.
poticaj na pobjedu ili izvor srania Ovakav obiĉaj, koji je zabi-Ijeţen i za vrijeme rata protiv Kimbara, nije
bio svojstven samo Gennanima (isp. Tac. G. 7.8.); nalazimo ga i kod starih Brita (Agr. 32. A. XIV, 34) i
Traĉana (A. IV, 51).
pjesmom muževa To je tzv. barditus (isp. Ger. 3).
Stari Pridjev »vetera« uz castra upotrebljavan i supstantivirano;
ime rimskog zimovnika kod današnjeg Xantena na lijevoj obali Rajne.
Klaudije Labeon Ime Klaudije vrlo je ĉesto kod rajnskih i gals-kih provincijalaca, što je dokaz da je istoimeni
car kod njih bio vrlo omiljen; isp. c. 13. Klaudije Paul; c. 33. Klaudije Viktor;
c. 62. Klaudije Sankto; V, 22. Klaudija Sakrata; I, 68. Klau-dije Sever (voĊa Helvećana); c. 69. Klaudije Kos
(poslanik Helvećana).
u malogradskom nadmetanju Oba su naime bila rodom iz istoga grada (oppidum Ubiorum, v. V, 19).
u frizijsku zemlju Odatle je umakao u Agripinsku Koloniju (v. c. 56).
19. dvostruku vojniĉku plaću Dnevna plaća rimskog legionara izno-
sila je prije Cezara 1/3 denara = 5 1/3 novijih asa (Polyb. VI,
39. 12), od Cezara 10 asa (Suet. Caes. 26). Pretorijanci su pri-

251
 mali 2 denara = 8 sestercija. uveća broj konjanika Tj. da iz kohorata prijeĊu u konjaniĉke ale
kako bi dobivali veću vojniĉku plaću. unutar tabora U Mogoncijaku (4. i 22. legija), u Boni (/ Ger-
manicd), u Noveziju (16. legija), u Starom taboru (5. i 15.
legija). prijelaz Preko podruĉja Bone i obale Rajne na otok Batavaca.
20.
Belga Nervljana i Tungara.
Agripinsku Koloniju V. bilj. uz c. 18. i I, 56.
21.
Brukteri Naseljavali su podruĉje izmedu rijeke Lippe i gomjeg
toka rijeke Ems.
Tenkteri Izmedu Rajne, Lippe i Ruhra, juţno od Bruktera. Germanija Prekorajnska.
22.
poput muinicipija Tu su se naime bili naselili rimski gradani kao
uz svaki stalni rimski tabor u tzv. canabae, prcteţno trgovci i vojni opskrbnici. peĉenjara Lat. lixae, vojni
opsluţnici.
23.
Prekorajnci Friţani, Brukteri, Tenkteri (v. c. 15. 21).
u obliku mosta Pokretnog mosta, tzv. pons versatilis, kod Vege-
cija (IV, 21) nazvan sambuca. s balista OruĊa s kojeg se bacalo tesko kamenje, lonci s goru-
ćom smolom i uţarene kugle pod kutom od 45°. pletere i zaštitne krovove V. bil]. uz II, 21. s hitala Lat.
tormenta. drugo ime za katapulte (catapultae), s
kojih su se izbacivale goruće motke (tzv. falaricae) i grede.
24.
izabranike a legija Tj. veksilarce 4. i 22. legije; o veksilarcima
v. bilj. uz I, 31.
Diliju Vokuli 0 njemu v. bitj. uz c. 59. tjelesno slab V. bilj. uz I, 9. u saveznistvo primaju Germani V. III,
52.
25.
za poraz Kod Bone ((-. 20)
legija 1. lcgije i vcksiliiraca 4. i 22. lcgije.
26. Novezij Na lijevoj obali Rajne; danas Neuss oko 2,5 km udaljen
od rijeke. šesnaesta legija U Noveziju, gdje je bio njezin stalni tabor (v. c.
62); ostavljeni su, u stvari, samo odjeli (vexilla) te legije i 1.
4. i 15. legije (v. II, 100). Gelduba Mjesto na krajnjem sjevemom podruĉju Ubijaca
(danas selo Gellep kraj Urdingena), tada neposredno uz
Rajnu, jer ga Plinije Stariji spominje kao castellum Rheno
impositum (n.h. XIX, 5, 90). Kugernjana Sjeverni susjedi Ubijaca i juţni susjedi Batavaca,
kako proizlazi iz redoslijeda kojim ih spominje Plinije Stariji
{n.h. IV, 17, 106): »'m Uhiis colonia Agrippinensis, Cugerni,
Bataviv .
27.
legata Herenija Gala. njega Hordeonija Flaka. ovoga Herenija Gala.
28. treversku zemlju U Galiji Belgici izmedu podruĉja Mediomatri-
ĉana, Nervljana, Remljana i lijeve obale Rajne; o njihovu
glavnom gradu v. bilj. uz c. 72.
Menapljane U Galiji Belgici izmedu rijeke Maas i Schelde, jugo-
zapadno od Batavaca. Morinjane Juţno od Menapljana, izmedu Schelde i Somme na
Pas des Calais. u selu Markoduru Danas Diiren na rijeci Roer juţno od Jiilicha

252
(nekad luliacum).
29.
upalivši ih Bio ]e već listopad.
pružali udove Cas da se štitom zaštite od udaraca, ĉas da napadnu maĉem ili kopljem.
30. pretorijskim vratima Praetoria porta bila su u blizini glavnog
stana vojskovoĊina (praetorium), obiĉno na najugroţenijoj i
neprijatelju okrenutoj strani tabora. stroj To je tzv. tollenno (od tollere dizati) koji je radio na prin-
cipu vage s nejednakim krakovima. Sliĉan je ratni stroj sagra-
dio Arhimed pri obrani Sirakuze (Polyb. VIII, 8; Liv. XXIV,
34).
31.
prije kremonske bitke Dakle prije konca listopada 69. n.e.
oglasa Konzulskog oglasa kojim je Cecina bez sumnje naredivao
da se vojske zakunu na vjernost Vespazijanu. Alpinije Montan Treverac (v. III, 35), kasnije otvoreno
pristupio
Civilu (v. V, 19). na tjeranje Hordeonija Flaka U Noveziju, gdje se nalazio s glav-
nim stanom i gdje je nešto kasnije nasao smrt (v. c. 36).
32.
u Geldubu Gdje su se nalazili Vokula i Herenije Gal (v. c. 26.
27).
bratovu smrt Smrt brata Klaudija Paula (v. c. 13). ovdašnje vojske U Starom taboru [Vetera castra).
33.
Vokule U taboru u Geldubi (v. c. 26).
Asciburgij Izmedu Geldube i Starog tabora, danas Asberg kod
Morsa, pola sata hoda od Rajne; legendu o njegovu osnutku
daje nam Tacit u Ger. 3. Vaskonaca Preci današnjih Baska; naseljavali su sjeveroistiĉni
dio provincije Hispania Tarraconensis i dio jugozapadne
Galije.
od Galbe Dok je bio namjesnik u Tarakonskoj Hispaniji. iz Novezija Tu se nalazio Hordeonije Flak (v. c. 31).
iz Mogoncijaka Zimskog tabora 4. i 22. legije.
34.
seljaĉkih imanja Kugernjana (v. c. 20. i bilj. uz isto).
tabora Staroga tabora, u koji je ušao pošto je Civil bio odbijen. da želi da ostane ratno stanje Zato jer bi se
po završetku rata morao vratiti u podreĊeni poloţaj.
35.
uske putove Zbog potpuno ravna zemljišta u tom kraju ne moţe se pomišljati na klance; rijeĉ je vjerojatno o
brvnima (tzv. pon-tes longi, A. I. 61) poloţenim preko moĉvarna i potocima pro-šarana zemljišta.
zvali Vokulu Da se iz Starog tabora vrati u Geldubu.
36. U meĊuvremenu Dok je Vokula bio na putu u Geldubu da smiri
tamošnje buntovne vojnike. Civil zauzme Geldubu Oĉito kasnije umetnuta opaska, jer se i
ispred i iza toga pripovijeda o Vokuli.
37.
iz predašnje vojske Iz 4. i 22. legije.
Vitelije već bio pao Dakle nakon 20. prosinca 69. n.e. (v. III,
86). od Haćana Nastavali su kasniju franaĉku pokrajinu Hessengau
(današnje pokrajine Hessen-Nassau i Waldeck). Uzipećana Juţno od Tenktera (v. bilj. uz c. 21) i zapadno od
Haćana, na Rajni. Matijaĉana Ogranak haćanskog plemena; stanovali su izmeĊu
Maine, Rajne i Lahna oko današnjeg Wiesbadena (nekad
aquae Mattiacae). nasip s prsobranima od pruća Ovaj se nasip u ostacima vidi još

253
 i danas. svojim buntovništvom V. dalje u c. 55. i 69. sqq.
38. drugi put Prvi put je Vespazijan bio consul suffectus u vrijenie
cara Klaudija 51. n.e. (Suet. Vesp. 4; Dom. 1). Ovime pripo-
vijedanje ulazi u 70. n.e. Lucija Pizona Punim imenom L. Calpurnius Piso; prema opće-
prihvaćenom mišljenju sin istoimenog konzula 57.n.e. (A.
XIII, 28 sqq), moţda i on sam. 0 njegovoj smrti v. c. 48. upravljao provincijom Dakle namjesnik u
provinciji Africi. oštrom zimom V. I, 79.
39.
sazvao U nenazoĉnosti obaju konzula pravo sazivanja senata pri-padalo je gradskom pretoru
Julije Frontin Punim imenom Sextus lulius Frontmus; bio je con-sul suffectus vjerojatno 74. n.e., otprilike
76-78. n.e. namjesnik u Britaniji kao nasljednik Cerealov, 97. n.e. curator aquarwn, 98. n.e. drugi put konzul,
100 n.e. treći put konzul. Umro je
u Formiji poĉetkom 2. st.n.e. Saĉuvao nam se, izmeĊu ostalih njegovih djela, i spis pod naslovom De aquis
urbis i tri knjige djela Strategemata (ĉetvrta vjerojatno ne pripada njegovoj ruci). Izgubljen je njegov spis De
re milltari. Sudeći po jednom mjestu u 4. knjizi Tacitovih Historija, bio je i zapovjednik u ratu protiv Civila
(v. c. 67).
kraljevima Sohemu, kralju Sofene i knezu Emeze u Siriji;
Antiohu, kralju Komagene i Herodu Agripi, gospodaru Hal-
kide u Siriji i Trahonitide u sjeveroistoĉnoj Palestini, bratu
kraljice Berenike. Tetiju Julijanu Bio je legat legije VII Claudiana; bijegom preko
Hema izbjegao je smrti koju mu je spremao namjesnik Mezije
Aponije Saturnin (v. II, 85). Plocija Gripa Ĉini se da je došao na Julijanovo mjesto kao
zapovjednik 7. legije. Hormu 0 njemu v. III, 12. 28. Skribonijana Krasa Bio je stariji brat Galbina
adoptivnog sina
Lucija Kalpurnija Pizona Frugija Licinijana (o ovom v. I, 14). voštanom obrazinom Voštane maske pokojnih
ĉlanova obitelji i
predaka s popisima njihovih sluţbi bile su izloţene u atriju. odlaskom Kluvija Rufa V. II, 65; o njemu više u
bilj. uz I, 8. tribunati Poloţaji vojniĉkih tribuna (tribuni militum). prefekture Poloţaji prefekata ala, kohorata
i sl. (praefecti
alarum, cohortium etc.). sedmu legiju legio VII Galbiana. treća legija legio III Gattica (v. bilj. uz I, 10). u
Siriju Tu je bio njezin stalni tabor. u Germanije Za rat protiv Civila; za pobliţe okolnosti v. c. 68.
i 70. 40. Dok je Cezar razlagao Kao gradski pretor u nenazoĉnosti kon-
zula Vespazijana i Tita. Kurcije Montan Senator, svojom je satirom jednom uvrijedio
pjesniĉki ponos Neronov. Eprije Marcel ga je optuţio kao kle-
vetnika, a Neron ga pomilovao za Ijubav njegovu ocu, ali ga
je iskljuĉio iz svih drţavnih sluţbi (A. XVI, 28. 29. 33; luv. IV,
107?). Ijetopise nagrĊene ulagivanjem vremena Primjerice: godišnje igre
ili sveĉanosti koje je senat odredio da bi se dodvorio kojemu,
inaĉe te ĉasti nedostojnu, ĉlanu carske kuće, i koje su unesene
u sluţbeni kalendar, ili izmijenjena imena mjeseci kojemu caru
u ĉast.
Gripu ostade ĉast Pretorska. sudbena istraga V. c. 10. o Demetriju U umjetniĉkom kmgu Trazeje i njegovih
prijatelja
bio je rado viĊen kao moralistiĉki filozof i uţivao sve dotad
velik ugled u otmjenu društvu. U vrijeme Vespazijana 71. n.e.,
na nagovor Mucijana, koji je u svim filozofima gledao opas-nost za drţavnu vlast, prognan je zajedno sa svim
ostalim filo-zofima (osim Muzonija) iz Rima i Italije. Isp. Dio LXVI, 13;
Suet. Vesp. 13. Bio je takoĊer prijatelj filozofa Seneke koji ga ĉesto spominje s hvalom.

254
 Junije Mauricije Brat Arulena Rustika (o njemu v. bilj. uz III, 80), prijatelj Plinija MlaĊeg; prognao ga
Domicijan, iz pro-gonstva se vratio za vrijeme Nerve. Isp. Agr. 45.
od Cezara Domicijana; o nadimku Caesar v. bilj. uz III, 86.
u carske zapisnike To su tzv. commentarii principales, akti car-skog kabineta; isp. Trajan kod Plinija MlaĊeg
(ep. X, 105):
»referri in commentarios meos iussi« (»zapovjedio sam da se unesu u moje zapisnike«) i Suet. Cal 15; Tib. 61.
On Domicijan.
41.
i ostali Ĉlanovi senata; za razliku od viših drţavnih sluţbenika (magistratus), koji su bez poziva
predsjedajućeg prilikom gla-sanja mogli uzeti rijeĉ i dati svoj glas.
cenzura Provjera ćudoreĊa koja je, uz ostalo, bila u domeni cen-zora.
izbace Iz vijećnice, gdje je senat zasijedao.
Skribonijevce Braću Rufa i Prokula Skribonija, koji su bili nam-jesnici u podruĉju gornje i donje Rajne,
poveo je Neron na svoj umjetniĉki put po Grĉkoj (66. n.e.) i prisilio ih da izvrše samoubojstvo kako bi se
domogao njihova imanja. Isp. A XIII, 48; Dio LXIII, 17.
Vibiju Krispu 0 njemu v. bilj. uz II, 10.
42.
Vipstan Mesala V. bilj. uz III, 9.
u senatorskoj dobi V. bilj. uz c. 5.
Akvilija Regula Marko Akvilije Regul bavio se politiĉkim optuţbama pod Neronom, te je izmeĊu ostalih
uobiĉajenom tuţbom zbog uvrede veliĉanstva (laesa maiestas) upropastio Marka Licinija Krasa Frugija,
brata Lucija Kalpurnija Pizona Frugija Licinijana, koji je 64. n.e. obnašao konzulat. (A. XV, 33; Plin. ep. I, 5;
Tac. H. I, 48), kao i Servija Kornelija (Sci-piona) Salvidijena Orfita, koji je 51. n.e. bio konzul zajedno sa
carem Klaudijem (A. XII, 41). Poslije Domicijanove smrti postao je uplašen za svoju sudbinu, ali ne i manje
opasan (Plin. ep. 1,5). Tako ga Mecije Modest u tom Plinijevu pismu naziva »Regulus omnium bipedum
nequissimus« (»Regul od svih dvonoţaca najnevaljaliji«).
ubojici Pizonovu Pizon je bio brat Marka Licinija Krasa Frugija i smatran je njegovim osvetnikom; isp. Plin.
ep. II, 20: »(Ver-aniae) marito (i.e. Pisoni) inimicissimiis fuerat (Regulus)<-(»siiprugu Veranije bio je
najveći neprijatelj Regul«).
konzulski plijen Kras i Orfit bili su bivši konzuli.
u Marcela Eprija; o njemu vidi bilj. uz II, 53.
i Krispa Vibija Krispa; o njemu v. bilj. uz II, 10.
duže traju primjeri nego znaĉaji tj. primjer kazne koja bi se pri-
mijenila protiv Regula duţe bi ţivio u sjećanju potomstva nego
izvrstan znaĉaj Vespazijana, smrtna ĉovjeka. prvi dan U kojem se nakon smrti silnika senat trudi istjerati iz
drţave sva nagomilana zla, dok uskoro malo-pomalo od svega
ne odustane.
43.
Helvidije Helvidije Prisko; o njemu v. bilj. uz c. 5. Marcel Marcel Eprije; o njemu v. bilj. uz II, 53. Kluviju
Rufu 0 njemu v. bilj. uz I, 8.
44.
Cezar Domicijan; o tituli Caesar v. bilj. uz III, 86.
parnicu Protiv Marcela Eprija (v. c. 6).
Oktavija Sagitu Bio je puĉki tribun 58. n.e. Zbog zloĉina koji se
ovdje opisuje kaţnjen je po lex Cornelia de sicariis et veneficis
progonstvom i gubitkom svog imanja (A. XIII, 44). Antistija Sozijana Bio je pretor 62. n.e. Zbog klevete
protiv
Nerona kaţnjen je progonstvom i zapljenom imovine (A. XIV,

255
 48 sqq).
45.
mu Mucijanu.
Senator Obnašao je samo kvesturu.
u Senskoj Koloniji Colonia Seniensis ili Colonia Sena lulia današnja je Siena u Etruriji.
Antonije Flama Punim imenom M. Antonius Flamma, kako se javlja na jednom natpisu iz Kirene (C/G 5144)
iz 68. n.e. Bio je prokonzul Krete i Kirene, koje su ĉinile jednu upravnu cje-lirm.
po zakonu o naknadi Mnogobrojni zakoni donošeni jos od sre-dine 2. st. pr.n.e. - posljednji lex lulia
repetundarum (u vri-jeme Cezara) - po kojim su se mogli natrag zahtijevati (repe-tere) stvar ili novac steĉeni
na nezakonit naĉin. Pod njega su potpadala djela primanja mita, zloupotrebe sluţbenog polo-ţaja, nezakonite
naplate i sl. koja bi u obavljanju svoje funk-cije uĉinili magistrati ili namjesnici provincija. Kazna za ova
djela bila je zapljena dijela ili ĉitava imutka; pored toga osuĊe-ni nije mogao obavljati magistratsku duţnost
niti biti svjedok.
46.
koje je raspustio Vitelije Nakon Otonove smrti, v. II, 67.
u korist Vespaajana V. II, 67. 82.
istom nadom Da sluţi kao pretorijanac, za veću vojniĉku plaću
od 2 denara (=8 sestercija) na dan. vitelijevci Pretorijanci koji su primljeni u zarobljeništvo kod
Narnije i Bovila (v. III, 63. IV, 2). zadržala u pretoriju.
odreĊenu dob i pune godine vojniĉke službe Za pretorijance bilo je td 16 godina. za legijskog vojnika 20.
47.
Pompeju Silvanu Bivšem konzularnom legatu u Dalmaciji (v II 86).
cenzorski sprovod Budući da su u carsko vrijeme cenzorsku sluţbu obavljali drugi drţavni sluţbenid, ovaj je
izraz preţitak iz prethodnih vremena kad su se za pogreb na drţavni trošak brinuli cenzori; o FIaviju Sabinu
v. bilj. uz I, 46, o njegovu tuţnom kraju III, 74.
48.
prokonzul Afrike, v. c, 38.
Legija III Augusta, v. I, 11.
prokonzulu Afrika je bila senatorska provincija.
Gaj Cezar Car Kaligula.
Marka Silana Punim imenom M. lunius Silanus, Konzul 19. n.e.
(A. II, 59); imao je kćer Klaudiju koju je Tiberije 33. n.e.
udao za Gaja Cezara Kaligulu (A. VI, 20). Isp. o njemu još
i A. III, 21. 57. V, 10. Xm, 1; Agr. 4. broj unapredenja Svatko je od njih dobio jednako pravo da pod-
jeljuje unapreĊenja u vojsci stacioniranoj u provinciji.
49.
Valerije Festo 0 njemu v. bilj. uz II,.98; isp. i Plin. ep. III, 7:
»L. Piso, pater Pisonis illius, qui a Valerio Festo per summum facinus in Africa occisus est...« (»Lucije Pizon,
otac onoga Pizona koji je u Africi tako zločinacki bio ubijen od Valerija Festa...«).
Klaudije Sagita Jedan od vitelijevaca.
Petrine ale 0 njoj v. bilj. uz I, 70.
Galer^an V. c. 11. i bilj. uz isto.
Klodija Macera 0 njemu v. bilj. uz I, 7.
50.
Bebije Masa Profesionalni tuţitelj u vrijeme cara Domicijana;
nakon sluţbe prokuratora Hispanije Betike na prijavu provin-cijalaca tuţili su ga zbog globljenja Plinije Mladi
i Herenrje Senecion, a senat ga proglasio krivim. 0 njemu isp. Agr. 45;
Plin. ep. III, 4. i osobito VII, 33.
Iz Adrumeta Kasnija Colonia Concordia Ulpia Traiana; na obali juţno od Kartage, stara feniĉka naseobina.
Na natpisima javlja se samo oblik Hadrumetum, samo jednom Hadrimetum i Adri-metum (danas Susa).

256
 k legiji Od vremena cara Augusta stacioniranoj u Tevesti, na granici prokonzularne Afrike i Numidije, od
cara Hadrijana u Lambezi.
prefekta tabora 0 toj vojniĉkoj sluţbi isp. bilj. uz II, 29.
Ejana Stanovnika Eje (Oea ili civitas Oeensis), grada u Africa
proconsularis zapadno od Male Sirte, prvotno sicilske kolonije
(danas Tripoli). Lepcana Stanovnika grada Leptis Magna (danas Lebda), na
obali istoĉno od Eje, poznata kasnije kao rodnog grada cara
Aleksandra Severa.
Leptis Minor Leţala je juţno od Adrumeta. Garamante Pleme u unutrašnjosti sjeverne Afrike.
51.
tu U Aleksandriji, v. III, 43. IV, 81. konjanika Strijelaca (sagittarii), isp. Suet. Vesp. 6. o Domicijanu V. c. 2
od judejskog rata Judejci su se pod Neronom digli na ustanak i Vespazijan je imao nalog da ih upokori.
52.
prema sinu Domicijanu.
53.
sakupi haruspike Iz Etrudje, odakle su potjecali znalci te gata-
laĉke vještine (isp. A. XI, 15).
u moĉvare Ostijske moĉvare, kako precizira Tacit u A. XV, 43. govoreći o sliĉnu zadatku za vrijeme Nerona:
»ruderi acci-piendo Ostienses paludes destinabat (Nero)«. Svetonije (Vesp. 8) i Dion Kasije (LXVI, 10)
pripovijedaju da je tom poslu bio nazoĉan i Vespazijan i da je nešto od tih ruševina sam na svo-jim ramenima
iznio van. imena imala sretno znaćenje Kao: Salvius, Statorius, Victor,
Valerius, Valens i sl.
s plodonosnim granama Hrasta, lovora, mirte i dr. Plaucije Elijan Punim imenom Ti. Plautius Silvanus
Aelianus;
bio je moţda mlaĊi brat Aula Plaucija koji je 43. n.e. zapovi-jedao pohodom na Britaniju i bio prvi namjesnik
ove provin-cije. Bio je konzul 45. n.e., drugi put 74. n.e. i nešto prije toga praefectus urbi.
souvetaurilijama Lat. suovetaurilia bile su pomirna i oĉisna ţrtva koja se prinosila Marsu, sastojala se od
vepra, ovna i bika koji su se prilikom ţrtvovanja tri puta proveli oko mjesta gradnje (Varro r.r. II, 1).
Hramu Kad je hram - prema prikazima na novcu korintski hek-sastil - poĉetak gradnje kojega opisuje Tacit
bio posvećen, ne znamo. Izgorio je ponovo 80. n.e. (Dio LXVI, 24), ali je već 82. n.e. bio iznova posvećen.
54. u meduvremena Tokom sijeĉnja 70. n.e. Ovim se poglavljem
Tacit vraća na pripovijedanje o batavskom ustanku (c. 37). odbacivši pretvaranje Toboţnji ustanak protiv
Vitelija na strani
Vespazijana.
Druidi Galski svećenici, kojih je sluţenje boţanstvima bilo vezano i s Ijudskim ţrtvama, te im je Klaudije
zabranio djelat-
nost i oštro ih progonio (Suet. Claud. 25); potpirivali su reli-giozni fanatizam i narodno slobodoljublje.
poslani Iz Rima u svoje općine da ih pobune protiv Vitelija.
55.
ubojstva V. c. 36.
Klasika Julija Klasika; bio je na vojnom pohodu protiv Otona
pod zapovjedništvom Fabija Valensa (v. II, 14). onaj Odnosi se na Tutora.
Treverac... Lingonac 0 sjedištu ovih plemena v. bilj. uz I, 53. rajnske obale IzmeĊu Nave i Mozele.
56.
dojavljivali U Mogoncijak (v. c. 37).
siĊe Iz Mogoncijaka niz Rajnu.
za kojega snio rekli U c. 18.
Nervljana 0 njima v. bilj. uz c. 15.
Betazijaca Bili su nastanjeni izrnedu Tungara i Nervljana, u

257
 podruĉju današnjeg Beetza u Brabantu. Kanenefaćane 0 njima v. bilj. uz c. 15. Marsaĉane Bili su susjedi
Kanenefaćana, izmeĊu ušća rijeke
Maas i Schelde.
57.
Gala Treveraca i Lingonaca.
od Starog tabora Njega je ponovo opsjeo Civil (v. c. 36).
s germanskim vojskovoĊama S Batavcem Civilom i voĊama pre-
korajnskih plemena. od legija 1. i 16. legije. Sakrovir i Eduanci 0 ustanku Eduanaca pod Julijem Sakrovi-
rom i Treveraca pod Julijem Florom 21. n.e. isp. A. III, 40-46. Vindeks 0 njemu v. bilj. uz I, 6. smanjenje
poreza Galba je Eduancima i Sekvancima oprostio
ietvrtinu poreza; isp. T, 51. i I, 8. u Novezij Stalni tabor 16. legije (v. c. 26). zbor 1. i 16. legije.
58.
legije u Starom taborn 5. i 15. legija.
kod Geldube V. c. 33.
kod Starog tabora V. c. 34.
osam stotina dvadeset Toĉnije 822 godine.
59. smrt Vokulin nadgrobni spomenik s navodom njegove karijere,
koji mu je podigla njegova ţena, još je saĉuvan (CIL VI,
1402).
Herenije Legat 1. legije (c.19). Numizije Vjerojatno legat 16. legije (c. 22. 57. 62); njegovu
konaĉnu sudbinu v. u c. 70). obilježja Purpumi ogrtaĉ i liktore sa sveţnjevima pruća (fasces).
koji su bili na/oćni Ostaci 1. i 16. legije. Galija Klasik se u svojoj umišljenosti dao proglasiti vrhovnim
vojskovoĊom oslobodilackog rata protiv Rimljana. Dao je kovati i novac koji je na jednoj strani imao glavu
personifici-rane Galije sa simbolom legije i natpis FIDES (Mommsen, Rom Miinzw. S. 745 A. 17).
svekolike vojnike kod gornje obale Rajne V. c. 15. i 17. Misli se na 4. i 22. legiju u Mogoncijaku. Treća (21.
legija) koja je svoj stalni tabor imala u Vindonisi u podruĉju gornje Rajne ostala je do kraja rata
neuznemiravana. k opkoljenima U Starom taboru (v. c. 58). obećaju im Tj. opkoljenima u Starom taboru.
60.
i ostale ţivotinje Kao: pse, maĉke, miševe (isp. Liv. XXIII, 19). Germani Prekorajnski Germani. bace zublje
Germani. Ipak Stari tabor (Vetera castra) dolazi i u
kasnijim itinerarima kao sjedište vojniĉke posade. 61.
prema barbarskom zavjetu 0 istom zavjetu pripovijeda Tacit u Germaniji (c. 31) govoreći o Haćanima,
srodnicima Batavaca, a Pavao Dakon {Gesta Langob. III, 7) govoreći o kasnijim Saksoncima.
crveno obojenu 0 umjetno obojenoj kosi kod Batavaca govori i Marcijal (VIII, 33. 20): »et mutat Latias
spuma Batava comas». TakoĊer Plinije Stariji (n.h. XXVIII, 12, 191). obavezao prisegom... Misli se na
ostatke 1, 4, 5, 15, 16. i 22.
legije (v. c. 59. 60). legijski legat Legat 15. legije; bio je zapovjednik Starog tabora
(v. c. 18).
Veledi Ona je ţivjela u tvrĊavi na srednjem toku rijeke Lippe (v. c. 65). Kasnije, u vrijeme ustanka njezina
naroda protiv Rimljana za Vespazijanove vladavine, pala je u zarobljenistvo i bila dovedena u Rim; isp. Stat.
silv. I, 4, 90: »captivaeque pre-ces Veledae» (»molitve zarobljenice Velede«); Tac. Ger. 8:
»vidimus sub divo Vespasiano Veledam diu apud plerosque numinis loco habitam« (»vidjeli smo za
boţanskog Vespazijana kako je većina Veledu dugo smatrala boţanstvom«). brukterske narodnosti 0
Brukterima v. bilj. uz c. 21. i Vindonisi V. c. 59. Tamo se inaĉe nalazio samo ostatak legije, jer je glavnina 21.
legije pod zapovjedništvom Cecine bila kre-nula u Italiju (v. I. 61).
62.
iz Novezija Sjedište 16. legije (v. c. 26).
u koloni.ju Treveraca V. bilj. uz c. 72.
oružje Za obranu: štitove, oklope, kacige; za napad: maĉeve,
koplja... poprsja careva V. bilj. uz I, 41.
258
Picentska ala U 1. st.n.e. pripadala je vojsci Gornje Germanije:
krajem tog stoljeća preseljena je u Britaniju. pred zidinama Treveraca Tj. pred zidinama kolonije Treveraca
(v. bilj. uz c. 72).
63.
u ĉasnom zatvoru Tj. u pritvoru u privatnoj kući.
Ubijci 0 njima i Agripinskoj Koloniji v. bilj. uz c. 18 i I, 56.
64.
Tenkteri V. bilj. uz c. 21.
Marsu Rimsko ime za starogermansko boţanstvo Tiu (srednjen-
jem. Zio), po kome je dobio naziv Dienstag (toĉnije Diestag =
engl. Thuesday). uz naplatu Prilikom ulaska u grad morali su ostaviti novĉani
polog. u svojem kraju Podruĉje Ubijaca dopiralo je prema jugu do
podruĉja Treveraca, prema sjeveru do podruĉja Kugernjana.
65.
Nekadašnjim Rimska kolonija osnovana je istom prije 20 godina (v. bilj. uz c. 18. i I, 56. te A. XII, 27).
66.
Sunuĉana Sunuci (CIL VII, 1195 coh. l Sunuc; Plin. n.h. IV, 106), bili su zapadni susjedi Ubijaca izmeĊu
rijeke Maas i Roer.
Betazijaca 0 njima v. bilj. uz c. 56. Tungara i Nervljana 0 njima v. bilj. uz c. 15. i II, 14. most na rijeci Mozi
na mjestu kasnijeg Traiectus Mosae, danas
Maastricht. 67.
Julije Sabin V. c. 55. spomenike rimskog savezništva Mjedene ploĉe ili stupovi s nat-
pisima koj'ima je sklopljeno savezništvo izmeĊu Rimljana i
Lingonaca; isp. Liv. II, 33: »nisi foedus cum Latinis columna
aenea insculptum monumento esset». protiv Sekvanaca 0 njima v. bilj. uz I, 51. Lingonci su razbijeni Isp.
Front. strat. IV, 3, 14: »Lingonum
opulentissima civitas... cum adveniente exercitu Caesaris popu-
lationem timeret, ad obsequium redacta LXX milia armatorum
tradidit mihi« (»najbogatija općina Lingonaca... budući da se
pri dolasku Cezarove vojske bojala haranja, vratila se k pos-
lusnosti i predala mi 70 tisuća oruţanika«). devet godina God. 79. n.e. konaĉno je uhvaćen i u Rimu na
Vespazijanovu zapovijed pogubljen. na prikladnom mjestn Pri opisu zbivanja u 79. g.n.e., u izgubl-
jenom dijelu Historija. Opis tih dogaĊaja daje nam Dion
Kasije (LXVI, 16). Remljani Izmedu rijeke Mame i Aisne, u podruĉju današnjeg
grada Reimsa.
68.
Gala Anija 0 njemu v. bilj. uz I, 87. Petilija Cerijala 0 njemu v. bilj. uz III, 59. Varu Ariju 0 njemu v. bilj.
uz III, 6
za nadstojnika dobave žita Praefectus annonae, upravljao je drţavnim spremištima ţita u Rimu i brinuo se
o redovnoj opskrbi grada.
Arecina Klemensa Punim imenom M. Arrecinus Clemens. God. 73. n.e. consul suffectus, kasnije još
jedanput; bio je brat prve ţene cara Tita Arecine (krivo Arecidija u Suel. Tit. 4) Tertule. Svetonije ga (Dom.
11) spominje kao »unus e familiaribus et emissariis« (»jedan od pouzdanika i uhoda«) cara Domicijana.
Domicijan ga je meĊutim dao ubiti. njegov otac Istoga imena, prema CIL VI, 12355. i loseph. ant.
lud. XIX, 37.
premda senatorskog staleža Od Augusta, koji je, na Mecenatov savjet, odredio da se praefecti praetorio
biraju iz viteškog sta-leţa, je'dina iznimka od ovog pravila bio je izbor Sejana, mi-Ijenika Tiberijeva, na ovo
mjesto. i jednoj i drugoj dužnosti Tj. duţnosti senatora i pretorijskog
prefekta.
primani U pratnju za Galiju. Pobjednićke legije Flavijevske legije. osma V. III, 10. 21. 27. jedanaesta V.
III, 50. dvadesetprva S nadimkom Rapax, koja je pripadala provinciji

259
 Germania superior i bila smještena u Vindonisi (v. I, 61). druga Sastavljena od mornara ravenske flote koja
se odmetnula od Vitelija, pod imenom legio II Adiutrvc. Od Domicijana nalazila se u Pannonia inferior, prije
toga u Britaniji. Isp. Mommsen CIL III p. 416.
Peninskih Prijelaz Mt. gr. St. Berahard; v. i bilj. uz I, 61. Kotijskih Alpa preko Mt. Genevre; v. bilj. uz I, 61.
Grĉke planine Mt. kl. St. Berahard. ĉetrnaesta legija dozvana iz Britanije V. II, 66. šesta S nadimkom
Victrix; v. III, 44. i V, 14. 16. prva S nadimkom Adiutruc; prema III, 44. (vidi i bilješku uz to) ona je još u
Hispaniji. Na nadgrobnim spomenicima Mainza pojavljuje se od 73. n.e. pa sve do poĉetka vladavine cara
Tra-jana.
69.
za Vindeksova ustanka V. bilj. uz I, 6.
uz Verginija 0 njemu v. bilj. uz I, 8.
zakonita vlast i vrhovno zapovjedništvo To su imali samo rimski carevi; oni su postavljali namjesnike i
vojskovode. Tu su vlast dobivali od davnina po lex curiata de imperio najprije viši magistrati, a onda -
prividno nastavljajući republikansku tradi-
ciju - i carevi u poĉetku principata. Saĉuvani su odlomci iz jed-nog takva zakona koji se odnose na cara
Vespazijana.
70.
iz Vindonise V. c. 59.
Sekstilije Feliks Prema III, 5. krenuo je iz doline rijeke Ena
(danas Inn) preko Helvecije i došao u podruĉje gornje Rajne. ala tjelesnih stražara Ala singularium; tako su
se zvali elitni vrlo
pokretni konjaniĉki odjeli sastavljeni od vojnika razliĉitih
narodnosti. Ovu alu - ovo je ujedno i najstariji spomen takve
ale uopće - nalazimo 90. n.e. u Gornjoj Germaniji kao ala 1
sing.; kasnije je bila stacionirana kod Pforinga na Dunavu, pod
imenom ala l Flavia sing. Julije Brigantik V. bilj. uz II, 22. Poginuo je u bici protiv svog
ujaka (v. V, 21). Vangionaca Nastavali su podruĉje oko današnjeg Wormsa
(nekad. Borbetomagus). Cerakaćana Spominju se samo ovdje. Triboĉana U današnjem Elsassu. legionare Iz
tabora u Mogoncijaku, v. c. 59. u Bingij Na lijevoj obali današnje rijeke Nahe (nekad Nava);
kasnije se javlja pod imenom Vincum (danas Bingen). Mediomatricana Nastavali su podruĉje oko gornjeg
toka rijeke
Mosel oko današnjeg grada Metza (Divodurum, v. bilj. uz I,
63. kasnije Mettis). Herenija i Numizija V. hilj. uz c. 59.
71.
Petilije Cerijal Prešavši Alpe (c. 68) s 21. legijom (c. 70).
okrenu legije protiv neprijatelja 1. i 16. legiju (v. c. 70).
u Mogoncijaku Ostaci 4. i 22. legije (v. c. 59. i 70).
u Rigodul Danas Riol, 10 km niţe Triera u dolini izmeĊu rijeke
Mosel i oštrih vrhunaca koji se u polukrugu pruţaju oko
naselja. Belge Tj. Treverce i Lingonce.
72.
u Koloniju Treveraca Colonia Treverorum ili Colonia Augusta Treverorum (danas Trier) osnovana je
vjerojatno u vrijeme cara Klaudija s latinskim graĊanskim pravom. Kasnije je postala glavni grad provincije
Belgica prima [Amm. XV, 11,9;
Ausonius, Mosella 23 sqq), a od 286. n.e. rezidencija rimskog cara, zbog ĉega se kod Auzonija (Mosella 380)
naziva imperii sedes (sjedište Carstva).
ubojstava vojskovoĊa Hordeonija, Vokule, Herenija, Numizija.
u carsku blagajnu Fiscus ili fiscus Caesaris; v. bilj. uz I, 2.
za vanjske Ratove.
jadan prizor legi.ja 1. i 16. legije (v. c. 71.).

260
73.
Germani Pod Ariovistom.
germanske ratove Pod vrhovnim zapovjedništvom Tiherija. Druza, Germanika.
74. Sami... zapovijedate... sami upravljate - »Posto ste stekli rimsko
graĊansko pravo«. Tako je primjerice Julije Vindeks, Akvit-
anac, upravljao Galijom kao propretor.
76.
legija iz Britanije 14. legija (v. c. 68).
iz Hispanije VI Victrix i 10. legija (v. c. 68).
iz Itlaije 8, 11. i 21. legija.
iz preostataka germanske vojske 21. legija (v. c. 70. 78).
mladića Valentina.
77.
Uhijcima 1 oni su se bili prikljuĉili ustanicima (v. c. 66).
Lingoncima lako se njihov kraj pokorio Rimljanima (v. c. 73
sqq), njihove su ĉete bile s Tutorom i Civilom. (noć naime nije provodio u taboru) To mu se dogodilo još
jedan-
put kasnije (v. V, 22). drugu stranu kolonije Preko rijeke, na lijevoj obali Mozele, gdje
je tada bio rimski tabor. manipule legija 1. i 16. legije (v. c. 59).
78.
Gale Treverce i Lingonce.
Germane Prekorajnske, kao: Tenktere i Bruktere.
dvadesetprva 0 njoj v. bilj. uz c. 68.
na kohorte Pomoćne kohorte (cohortes auxiliares).
79.
od Haućana Naseljavali su podruĉje istoĉno od Friţana, oko
donjeg toka rijeke Ems. u Tolbijaku Naselju Ubijaca, smještenu jugozapadno od Agri-
pinske Kolonije (danas Ziilpich). odvrati Od te namjere i puta.
vinom omamljene Germane 0 tom poroku Germana govori Tacit i u Germaniji (c. 23): »si indulseris
ebrietati suggerendo, quantum concupiscunt, haud minus facile vitiis quam armis vin-centur» (»da podaš
njihovu pijanstvu koliko ţele, ne bi ih teţe svladao porocima negoli oruţjema). ietrnaesta legija Dozvana iz
Britanije (v. c. 68). kopnenim putom Misli se, bez sumnje, na rimsku vojniĉku cestu koja je vodila od
Gesoriacum (danas Boulogne) preko Baga-cum Nerviorum (danas Bavai) i Atuatuca Tungmrum (danas
Tongres) u colonia Agrippinensis (danas Koln); do danas saću-vana u tragovima. 80.
Ovim se poglavljera prekida opis Civilova ustanka, koji će se nastaviti u V, 14, i govori se o zbivanjima u
Rimu i na Istokii.
Vitelijeva sina Njega je otac nazvao Germanikom (v. II, 59).
meĊu pratioce Za obilazak ratišta na Rajni (v. c. 85).
Cecinu kao uhićenika i ropsku dušu Isp. III, 13 sqq.
81.
na odreĊene dane Ijetnih vjetrova Misli se na vrijeme stalnih Ijet-nih vjetrova koje nastupa s 27. svibnjem,
za kojim slijedi, od 20. srpnja, ĉetrdesetodnevno razdoblje prevlasti sjeverozapad-nih vjetrova, koji su
onemogućavali plovidbu s istoka u Rim.
boga Serapisa V. bilj. uz c. 84.
izlućinom iz ustiju Tj. slinom (lat. saliva, sputum, screa); Tacit rado izbjegava vulgarne i tehniĉke izraze.
s bolesnom rukom Isto pripovijeda i Dion Kasije (LXVI, 8), nasuprot tomu Svetonije (Vesp. 7) govori o
nekom ĉovjeku s bolesnom nogom (debili crure).
i to sada Tacit je dovršio Historije u vrijeme Trajana.
82.
na sveto mjesto Tj. hram boga Serapisa.

261
 Bazilidova Koje je izvedeno iz grĉke rijeći za kralj, vladar (paai^ET^s).
83. kralju Ptolemeju To je Ptolemaeus Soter, sin Laga, osnivaĉ dina-
stije Lagida (od 306. pr. n.e.). u Pont V. bilj. uz II, 8. iz obitelji Eumolpovića Stare atiĉke svećeniĉke
obitelji koja se
brinula o kultu boţice Demetre u Eleuzini. Sinopa Najstarija kolonija Mileta, na juţnoj obali Crnog mora,
kasnije prijestolnica starih kraljeva Ponta (danas Sinob). hram Jupitera Dita Tj. grĉkog boga podzemlja
Plutona. njegova oca Tj. Jupitera odnosno Zeusa.
84.
Rakotis (Grĉ. PaKca-cig) - zvao se jugozapadni dio Aleksandrije smješten uz brodogradilište; isp. Strabo
XVII, 1; Plin. n.h. V, 10.
Serapisu Ime i kult boga podzemnog svijeta Serapisa (ili Sara-pisa) bili su poznati Egipćanima već iz
prastarih vremena (ime SERAPU nalazi se i na jednom starobabilonskom popisu boţanstva); stekli su
meĊutim vaţnost istom nakon donošenja njegova kipa iz Sinope. Serapisovo bogosluţje rano je prodrlo u
Rim, a uĉvrstilo se i u svim dijelovima rimske drţave, što dokazuju brojni spomenici.
iz sirijskog grada Seleukije Seleucia Pieria leţala j'e na obali tri milje zapadno od Antiohije, sjeverno od
ušća Oronta.
kralja Ptolemeja To j'e Plolemaeus Euergetes, vladao je od 247. do 222. pr.n.e.
85.
Cezar V. bilj. uz III, 86.
u Lugudunu Danas Lyon.
86.
U Lugudun Odavde su se obojica, Mucijan i Domicijan, vratili, te je jedan otputovao ususret Vespazijanu u
Brundizij, drugi u Benevent (Dio LXVI, 9).
protiv brata Isp. još Suet. Dom 2: »expeditionem in Galliam Germaniasque neque necessariam et
dissuadentibus paternis amicis inchoavit, tantum ut fratri se et operibus et dignatione adaequaret.«
(»Zapoĉeo je i vojni pohod na Galiju i Germa-niju, bez ikakve potrebe i protiv savjeta oĉevih prijatelja, samo
zato, da bi moću i ugledom dostigao brata«. Preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
pretvarajući se... Isto tako govori i Svetonije (Dom. 2): »simu-lavit et ipse mire modestiam inprimisque
poeticae studium lam insuetum anlea sibi, quam posiea spretum et abiectwn« (»i sam je upravo divno glumio
ĉednost, a u prvom redu sklonost prema pjesništvu, koje imi je i prije bilo potpuno tude, a i kas-nije ga je
prezreo i odbacio«, preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).

KNJIGA V
U petoj knjizi nastavlja se pripovijest o dogaĊajima iz 70. god. n.e.

1.
Cezar V. bilj uz III, 86.
Tri ... legije V. bilj. uz I, 10.
dvanaestu S nadimkom Fulminata.
dvadesetdruge Bili su to veksilarci (2000 vojnika) iz legio XXII
Deiotariana i legio III Cyrenaica (isp. loseph. b. lud. V, 1). Agripa Knez Trahonitide i Galileje (v. bilj. uz II,
81). Sohem Kralj Komagene i knez Emeze u Siriji (v. bilj. uz II, 81). Antioha Kralja Komagene i dijela
Kilikije (v. bilj. uz II, 81).
2.
Kefeja Oca Andromede (isp. Herod. VII, 61).
Homerovim pjesmama Isp. Hom. II. VI, 184; Od. V, 282. Solimci, vjerojatno feniĉko pleme, prema
Herodotu (I, 173) prastanovnici su Likije. Heril iz Samosa nabraja ih meĊu Kserksovim ĉetama (isp. loseph.
contra Apion. I, 22).
Jeruzalemu Grcki naziv'Iepoao^u^ia (lat. Hierosolyma) tuma-ĉenje je imena koje se javlja već u natpisima
pisanim klinastim pismom u kojima glasi URSALIMMA.
262
3.
kralju Bokhoridu Tacit se povodi za Lizimahom; isp. loseph. contra Apion. I, 34. Bokhorid je jedini kralj 24.
dinastije (cca
772-729. pr. n.e.). U stvari, Judejci su iz Egipta protjerani mnogo stoljeća ranije, vjerojatno za vladavine
Merenptaha (vladao do otprilike 1275. pr.n.e.), nasljednika faraona Ram-zesa II.
Hamonovu proroĉištu Proroĉište egipatskog boga Amona, u današnjoj oazi Sivah jugoistoĉno od zaravni
Barka u libijskoj pustinji.
4.
narugati Hamonu On se na egipatskim likovnim spomenicima
prikazuje s ovnujskim rogovima. Apisa Njega su Egipćani predoĉavali s bikovim rogovima.
5. daće Dvije drahme po glavi godišnje koje su davali hramu u
Jeruzalemu (prema loseph. b. lud. VII, 6,6). zlatna loza bila otkrivena u hramu Isp. loseph. b. lud. V, 5, 4:
»Iznad nje (kapije) je bila zlatna vinova loza sa koje su visili
grozdovi zlatni u ĉoveĉijoj visini.« (Judejski rat, preveo Dušan
Glumac, Beograd, 1967).
6. izdašno tlo U Galileji u dolini Genezareta na Tiberijadskom
jezeru i na visoravni Jezreel (isp. loseph. b. lud. III, 3, 2; 10,
7), te u Samariji. Manje je plodan juţni dio Palestine - prava
Judeja.
kao i kod nas Glede vrsta, ne i koliĉine. balzam i palme Rasprostranjene osobito oko Jerihona iznad
Mrtvog mora (isp. Deuter. 34, 34; loseph. b. lud. I, 6,6. antiq.
XV, 4, 2; Plin. n.h. XII, 111. XIII, 44; lust. XXXVI, 3). koriste lijeĉnici Ljekovita svojstva balzama
spominju se kod
mnogih rimskih pisaca; isp. Strabo XVI, 2; Plin. n.h. XII, 25,
118. Liban Radi se zapravo o 2760 m visokoj planini Dţebel eš Šajh
ili o Velikom Hermonu, juţnom vrhu Antilibana, odakle izvire
Jordan. preko Jednog i drugog jezera najprije preko moĉvarnog Meroms-
kog (Samahonitidskog) jezera, potom preko Genezaretskog
(Tiberijadskog) jezera koje leţi 208 m niţe od morske povr-
šine; oba su ova jezera u Galileji. treće Mrtvo more, 394 m niţe od morske površine. neizmjerna opsega 74
km dugaĉko - Plinije mu [n.h. V, 71) pri-
daje gotovo dvostruko veću duţinu — 4,5—15,7 km široko. pogubno za okolno stanovnistvo Naravno, ovo
je samo priĉa, ne podnosi ribe ili ptice Zbog vrlo velika saliniteta (oko 28%). održavaju na površini Zbog
velike specifiĉne teţine vode (oko 1,
166). paklinu Asfalt, zbog toga su ga Rimljani nazivali i lacus Asphal-
tites (isp. Plin. n.h. VII, 65) grĉ. \t\w^ dacpoi^'m:r]s.
uzmice pred ... Tu prifcu pripovijedaju i Josip Flavije (t>. lud.
IV, 8, 4) i Plinije Stariji (n.h. VII, 65). hrpe pakline Josip Flavije pripovijeda o blokovima asfalta veli-
kima kao bik bez glave. 7. velikim gradovima Strabon (XVI, 2) navodi da je tu nekoć bilo
13 gradova. izgorjela pod udarom munja Spomen na taj dogaĊaj saĉuvao se
u opisu propasti Sodome i Gomore (isp. Genes. 19, 24). Rijeka ... Belij Belius (danas Naaman), koja izvire
na visoravni Galileje, a ulijeva se u Sredozemno more nedaleko nekadašnje Ptolemaide (danas Akko), pripada
zapravo podruĉju neka-dašnje Fenikije, isp. Plin. n.h. V, 75.
osrednje veliĉine Oko 500 koraka prema Pliniju Starijem (n./i. XXXVI, 191) ili 100 grćkih ela = 50 koraka
prema Josipu Fla-viju (b. lud. II, 10,2).
8.
posut selima Ovo vrijedi osobito za Galileju, gdje Josip Flavije (b. lud. II, 20) na površini od 100 kvadr. milja
nabraja 204 sela i 11 utvrdenih gradova.
Jeruzalem je glavni grad tog naroda Jeruzalem se nalazi na uzvi-sini u samom središtu Judeje; Josip
Flavije (b. lud. III, 3,5) naziva ga pupkom zemlje - 5|^(paXoc; TTIC; ^(figac;. Najviša toĉka grada, terasa

263
 Siona, leţi 783 m iznad morske površine. dok uzvisina Maslinske gore dopire do 810 m. Suha jaruga - vad -
kod Josipa Flavija (b. lud. V, 4, 1) cpagav^ •c'upoJtoEiv (»dolina onih koji prave sir«) dijeli gorsko bilo u
njegovu juţ-nom dijelu na dva izduţena jezicca, od kojih onaj zapadni nosi utvrĊene Sion, dok je na
istoćnom brijegu Morijahu stajao slavni jeruzalemski hram. Plitko, koritasto sjeverno udubljenje dijelilo je
sjeverozapadnu uzvisinu Akru s jedne strane od Siona, s druge strane od Morijaha. Na Sionu je leţao osim
kraljevske utvrde prostrani gornji grad koji je bio okruţen zidi-nama i vaţio kao prozracnija i zdravija
gradska ĉetvrt. Donji je grad leţao na Akri i na gomjim obroncima spomenutog vada i takoĊer je bio opasan
zidinama. U sjeverozapadnom kutu Morijaha stajala je Turris Antonia (v. c. 11). Dalje na sje-ver, na jednom
breţuljku, smjestio se novi grad Bezeta, koji još nije bio postojao u vrijeine Krista (Joseph. b. lud. V, 4, 1).
Grad je svojim izgledom na stranca ostavljao dojam ĉvrstog utvrĊenja (isp. Strabo XVI, 2; Plin. n.h. V, 16,
72). Sjedište prokuratora provincije Judeje bila je meĊutim Cezareja, zbog ĉega je Tacit naziva ludaeae caput
(»glavni grad Judeje«). grad Donji grad na Akri i novi grad Bezeta. kraljevski dvor V. c. 11.
kralj se Antioh Antioh IV Epifan (Judejci su ga nazvali Epima-nes »Poremećeni«), vladao je od 176. do 164.
pr.n.e., poveo je
nesretan rat protiv Judejaca predvoĊenih junaĉkim Makabej-cima ili Hazmonejcima (167-164. pr.n.e.). Pod
ovim se Antio-hom medutim nije zbilo odmetništvo Arzaka, osnivaĉa parts-kog kraljevstva, prije će biti da se
to dogodilo za vladavine kralja Antioha II s nadimkom ©eć^ (260-245. pr.n.e.).
Makedonci Misli se na Seleukide: Demetrija 1 Sotera i njegove nasljednike na sirijskom prijestolju (isp.
Makkab. I, 13, 42;
Just. XXXVI, 1).
kraljeve Prema Josipu Flaviju Aristobul, stariji sin Ivana Hir-kana, prvi je od Hazmonejaca uzeo titulu kralja
i dijademu (107. pr.n.e.).
pošto ih je prevrtljiva svjetina ... Tumaĉi Tacitova djela pove-zuju ove dogaĊaje sa šestogodišnjim
gradanskim ratom izmeĊu Hazmonejca Aleksandra Janeja i farizejske stranke (92-87. pr.n.e.). Ovo bi se isto
tako moglo odnositi i na borbu oko pri-jestolja koja je izbila nakon smrti njegove udovice Aleksandre
(Salome) 70. pr.n.e. Tada je kraljevsko prijestolje oteo svom bratu, nesposobnom Hirkanu, ratoborni
Aristobul II i time izazvao uplitanje Pompeja i propast hazmonejske vladarske kuće.
9.
pokorio God. 63. pr.n.e. pozvan je Pompej da razriješi kao sudac svaĊu medu braćom (Hirkanom i
Aristobulom, v. bilj. gore). On je zaposjeo zemlju i domogo se hrama na Morijahu, odakle je, pošto su mu
Hirkanovi pristalice otvorili gradska vrata, pokorio Aristobulovu ratnu stranku nakon tromjeseĉne opsade.
Kraljevstvo je, na prijedlog farizeja, ukinuto, a Hirkan je proglešen vrhovnim svećenikom i etnarhom s
poĉasnom titu-lom socius atque amicus populi Romani. Cezar mu je 47. pr.n.e. udijelio senatorski poloţaj i
pravo da sudi u krvnim deliktima.
porušeni Kasnije je Antipatar, Hirkanov miLjenik, kod Cezara ishodio pravo da ponovo podigne srušene
utvrde.
kralj Pakor Zapravo princ; njegov otac, kralj, zvao se Orod (Orodes). Na njegovu jc zapovijed Pakor u
savezu s republi-kancem Labijenom, agentom Bruta i Kasija, prešao 40. pr.n.e. Eufrat i zaposjeo Judeju.
ubio gaje God. 38. pr.n.e. u velikoj bici. Publije Ventidije i Gaj Sozije bili su legati Marka Antonija. Sozije i
Herod pobijedili su posljednjeg od osmorice svećeniĉkih voĊa iz makabejske kuće - Antigona, Aiistobulova
sina, koji se uz pomoć Parta domogao Judeje i prisvojio naslov kralja i vrhovnog svećenika, te opljaĉkao
Jeruzalem 37. pr.n.e. Otada je Judejom vladao rimski prijatelj Idumejac Herod. Antigon je bio smaknut u
Antiohiji.
Herodu S nadimkom^Veliki; bio je mlaĊi sin idumejskog pogla-vara Antipatra. Kao prijatelja etnarha i
vrhovnog svećenika
Hirkana 47. pr.n.e. Cezar ga je obdario rimskim graĊanskim pravom i proglasio ga prokuratorom Judeje. Tu je
civilnu upravu nad zemljom obavljao sve do svoje smrti 43. pr.n.e. Već za zadnjih godina ţivota Antipatra,
kao namjesnik u Judeji, proglešen je Herod od trijumvira Marka Antonija 41. pr.n.e. tetrarhom, zajedno sa
svojim starijim bratoin Faza-elom, dok je ostarjeli Hirkan zadrţao samo naslov etnarha i vrhovnog svećenika.
Protjeran od Makabejca Antigona, kre-nuo je Herod 40. pr.n.e. u Rim, gdje ga je na nastojanje Antonija i

264
Oktavijana senat proglasio savezniĉkim kraljem Judeje (socius rex ludaeae). Ţenidbom s Marijamnom, neća-
kinjom Antigonovom, osigurao je nasljedstvo Makabejaca. Njezina brata Aristobula, posljednjega Makabejca,
dao je uto-piti u kupaliStu. Herod je umro 3. pr.n.e. pošto je dao pogubiti sedmoricu Hazmonejaca i sest
ĉlanova svoje vlastite obitelji. Cezara Oktavijana Augusta.
Simon Nekadašnji rob Herodov; utvrdio se kao voda ustanika u planinskom klancu izmedu Jerihona i
Jeruzalema i proglasio se kraljem (loseph. b. lud. II, 4, 2; antlq. XVII, 10, 6). Ka/iiio ga je Smrću (A. XI, 18).
dok je upravljao Sirijom Kao namjesnik (pro praetore). Kvinti-
lije Var je poraţen u Teutoburškoj sumi 9.n.e. podijeljenim na troje ... sinovi Herodovi Arhelaj je dobio
Judeju s Idumejom i Samarijom uz naslov etnarha, njegov brat Herod Antipa Galileju i Pereju kao tetrarh,
njegov polubrat Filip novosteĉena podruĉja istoĉno od Jordana i Bataneju s pripada-jućim distriktima kao
tetrarh.
Gaj Ce/.ar Tu je apsurdnu i despotsku zamisao Kaligulinu nnau sprovesti namjesnik Sirije Publije Petronije.
Pošto su Judejci, drţeći se svoga Zakona koji im je bianio da u Ijudskom liku predoĉuju Boga, a kamo li da
smrtnikov kip postavljaju u boţji hram, odbili pokoriti se naredbi Kaligulinoj, i nikakve ih pri-jetnje i
nagovori namjesnikovi nisu mogli privoljeti na gaţenje Zakona, Petronije je preuzeo na sebe obavezu da u
pismu pos-lanu u Rim pokuša umilostiviti cara ili, ne uspije li, snosi po-sljedice neizvršenja careve volje.
Vijest o Kaligulinoj smrti raz-riješila je medutim ĉitav slucaj (isp. loseph. b. Iiid. 11, 10, 1 sqq).
kraljevi bili pomrli Arhelaja je kod cara optuţilo poslanstvo starješina Judeje i Samarije 7. n.e.; bio je
smijenjen i prognan u Vijenu na Rhoni, gdje je i umro, a njegova je zemlja pret-vorena u rimsku provinciju
kojom je upravljao carski prokura-tor (isp. loseph. b. lud. II, 7, 3;: anttq. XVIII, 13, 2). Herod Agripa I, unuk
pivoga Heroda, kojega je car Kaligula nakon smrti tetrarha Filipa postavio za kralja podruĉja istoĉno od Jor-
dana, lukavo zasnovanom spletkom uspio je istisnuti svoga strica Antipu s poloţaja tetrarha nad Galilejom i
Perejom i
ukljuĉiti ovu provinciju pod svoju vlast. Antipa je umro u pro-gonstvu, a Agripa je 41. n.e. od svog zahvalnog
prijatelja, novog cara Klaudija, primio i Judeju i Samariju, kojom su nakon svrgnuća Arhelaja upravljali
rimski prokuratori. Agripa je umro 44. n.e.
ogranićen posjed Od potomaka Heroda Velikog tada je vladao samo jos Herod, brat Agripe i muţ Berenike,
najstarije kćeri Agripe, kao knez Halkide. Njegov nećak i nasljednik (48. n.e.) Agripa II, sin Agripe I,
zamijenio je kasnije Halkidu za neka-dašnju Filipovu tetrarhiju.
provinciju Judeju Nakon smrti Heroda Agripe, koji je ostavio iza sebe sedamnaestogodišnjega sina Agripu,
judejska je drţava ponovo pretvorena u rimsku provinciju. Prvi prokurator Judeje, Galileje, Samrarije i Pereje
bio je Kuspije Fad (44-46. n.e.), drugi Tiberije Aleksandar, sin prijašnjeg alabarha (vrhovnog carinika)
Aleksandrije (46-48. n.e., v. I, 11), treći Ventidije Kuman (48-52. n.e.).
Antonije Feliks Bio je brat Palanta, poznatog Klaudijeva milje-nika i oslobodenika njegove majke Antonije. 0
njemu je 59. n.e. propovijedao Pavao (acta apost. c. 24). Prema Josipu Fla-viju (anticj. XX, 7, 1) bio je
prokurator od 52. do 60. n.e.;
prema toĉnom i vjerojatnijem navodu kod Tacita (A. XII, 54) stigao je već prije u Judeju kao upravitelj juţne
polovice pro-vincije.
Druzilu Drugu kćer Agripinu.
unuk Kao sin Druza Germanika i Antonije Mlade, Antonijeve kćeri s Oktavijom.
10. Gesija Flora Grk iz KIazomene, muţ Kleopatre, intimne prija-
teljice ozloglašene Popeje Sabine, Ijubavnice i kasnije ţene
cara Nerona. Bio je sedmi prokurator Judeje (64-66. n.e.). rat Ujesen 66. n.e.; rat i podsjedanje Jeruzalema
opisao je Josip
Flavije (b. lud. II, 14 sqq; V, 1 - VI, 9). Cestija su Gala Punim imenom C. Cestius Gallus, consul suffec-
tus 42. n.e., bio je kao legatus Caesaris pro praetore namjesnik
Sirije.
za dva Ijeta 67. i 68. n.e. Slijedeća je godina 69. n.e.
11.
kako rekosmo V. c. 1. Bio je otprilike poĉetak travnja 70. n.e.

265
kohortama Pomoćnim kohortama (cohortes auxiliares).
ĉvrste zidine Misli se na ĉvrsta podziĊa i potporne zidove od
velikih kamenih ĉetvorina na kojima su poĉivali gradski
bedemi. Vide se djelomice i danas. Dva ... brezuljka Akra na sjeverozapadu i Bezeta s novim gra-
dom na sjeveroistoku. Sion i Morijah spominju se tek u c. 12.
kule Vijenac od 90 kula opkoljavao je grad i ĉinio vanjsku liniju utvrĊenja. Zbroj svih kula iznosio je 164 (isp.
loseph. b. lud. V, 4, 3).
kraljevski dvor Na brdu Sionu.
»kula Antonijao U sjeverozapadnom kutu hramskoga trga na 50 ela visokoj strmoj stijeni Morijaha sagradio
je Herod 1 na mje-stu srušene Baride, starog utvrĊenja Hirkana I, ovu utvrdu u obliku kule koja je kasnije
sluţila kao ĉvrsta kasarna rimskoj posadi.
12.
Hram Ovo veliĉanstveno zdanje, ostaci kojega jos i danas pobu-Ċuju ĉudenje posjetilaca, zapoĉeo je graditi
Herod 19. pr.n.e. Vrijedno je proĉitati njegov opis sto nam se saĉuvao u Josipa Flavija (&. lud. V, 5.).
izvor Siloja; v. Luc. 13, 4.
pod zemljom izdubeni hodnici Oko 140 m duţine, što se proteţu ispod grada (isp. loseph. b. lud. VI, 7, 3;
Dio LXVI, 4).
od Pompeja Drugi put od Heroda i Gaja Sozija, legata Marka Antonija, 37. pr.n.e.
pravo graĊenja Još prije je Herod 1 na taj naĉin sagradio turris Antonia..
Ijudskim talogom Tacit hoće reći da stanovništvo Jeruzalema više ne sacinjavaju ĉiste i stare graĊanske
obitelji nego da je nastalo slijevanjem svakovrsnih naroda sa svih strana Pale-stine. Ovamo pripadaju
zloĉinaĉke ĉete tzv. Ijudi s bodeţima (sicaruj pod vodstvom odvaţnog Simona bar Giora, galilejski zeloti s
kolovoĊom Ivanom od Gishala i divlji sinovi pustinje Idumejci.
ostalih gradova Primjerice: Jotapate (gdje je zapovijedao Josip Flavije), Gamale, Gishale u Galileji, Lide,
Jamnije i Azota u Judeji, gradova u Pereji i istoĉnoj Jordaniji. Ove su gradove u ratu uništili Vespazijan i Tit.
krajnje i najšire zidine To su tzv. Agripini zidovi koji su opko-
Ijavali donji grad na Akri i novi grad na Bezeti (v. c. 8). Simon Rodom iz Gerase s one strane Jordana. Pošto
ga je odbila umjerena stranka, prešao je sikarijima i utvrdio se u planinsko] tvrdavi Masadi na Mrtvom moru.
Pojacan Idumej-cima, poveo je rat protiv galilejskih zelota i terorista pod Ivanom iz Gishala, koji su zavladali
Jeruzalemom nakon istrebljenja umjerene stranke. Zbog razdora koji je izbio izmeĊu Idumejaca i Galilejaca
Ivan od Gishala ga je pozvao i on je treće godine rata (68. n.e.) usao u grad, gdje ga je narod pozdravio kao
spasioca. Josip Flavije ga naziva Simonom Bar-giorom tj. sinom prozelita (loseph. b. lud. V, 1, 3; VII, 20).
sredinu grada Toĉnije: kulu Antoniju i brijeg Morijah bez unu-trašnjeg hramskog predvorja tzv. predvorja
Judejaca, koje su Jeruzalemci - zasićeni rodoljubnom ratnom strankom pod
Eleazarom ben Simonom, tiranijom Ivana ben Levija iz Gis-hale i galilejskim zelotima - drţali pod opsadom.
hram Tj. samo unutrašnje hramsko dvorište na uzvišenoj terasi brda Morijaha.
ornžanom siloni Ivan je imao i hitala, moţda ista ona koja je namjesnik Cestije morao ostaviti prilikom
ţurnog napuštanja opsade u jesen 66. n.e. {loseph. b. lud.) II, 19, 9; 22, 1).
pod izlikom prinosenja žrtve Ivan je iskoristio sveĉanost Pashe 70. n.e, kad su se otvarala vrata hrama, da
prodre u hram. Eleazarovi su pristalice djelimice pobijeni, a djelimice su us-pjeli umaknuti podzemnim
prolazima. Ostaci stranke prikljuĉili su se kasnije Ivanu, koji se sa samo 8-9 tisuća Ijudi na hram-skom
brijegu suprotstavio nadmoćnijoj (oko 10.000 boraca) Simonovoj vojsci koja je drţala donji grad (loseph. b.
lud. V, 6, 1).
13.
u starim svećeniĉkim spisima To je tzv. mesijansko proroĉanstvo (v. osobito Daniel 2, 44).
osiliti Istok Da se ovo proroĉanstvo odnosi na Vespazijana, objašnjava Josip Flavije (b. lud. VI, 5, 4), a
objašnjenje pruţa i Svctonije (Vesp. 4): »Po ĉitavom Istoku bila ]'e proširena stara i postojana vjera, da je od
sudbine odreĊeno, da u to vri-jeme zavladaju svijetorn Ijudi, koji bi došli iz Judeje. To pro-roĉanstvo, koje se,
kako se kasnije iz dogadaja pokazalo, ticalo rimskoga cara, protegnuli su Ţidovi na sebe te su se po-bunili

266
 protiv Rima. Ubili su rimskog namjesnika i osim toga razbili vojsku konzularnog legata iz Sirije, koji mu je
došao u pomoć, i pritom su oteli jednog orla.« (preveo Stjepan Hosu, Zagreb, 1956).
zaštitnim krovovima V. bilj. uz II, 21.
14.
S ovim se poglavljem pripovijedanje vraća na batavski ustanak
(prekinuto u IV, 79).
u treverskom kraju V. IV, 78.
po Gemianiji Prekorajnskoj.
navikle na rijeke V. IV, 12.
lakoća oružja Isp. A. II, 14: »non loricam Germano, non galeam, ne scuta quidem ferro nervove firmata, sed
viminum textus vel tenuis et fucatas colore tabulas« (»Gennani nemaju ni oklopa ni kacige; sami njihovi
štitovi, bez koţe i ţeljeza koje bi ih uĉvrstilo, jesu samo spletovi od vrbe ili tanko obojene daske«) Anali,
preveo Jakov Kostović, Zagreb, 1970); isp. i Ger. 6.
15. n tabor U Stari tabor (Vetera castrd).
16.
Kugernjani 0 njima v. bilj. uz IV, 26.
germanskoj vojsci Tj. vojsci koja je bila smještena u rimskoj
provinciji Germania superior i G. inferior. svoju obalu, svoj tabor Tj. lijevu obalu Rajne i Stari tabor.
17.
(takav im je obiĉaj) Isp. Ger. 11: »si displicuit sententia fremitu aspernantur; sin placult, frameas
concutiunt. honoratissimum adsensus genus est armis laudare.« (»Ako im se ne svida misao, odbijaju je
mrmljanjem, svida li im se, udaraju o frameje; naj-diĉnija je vrsta odobravanja hvaliti oruţjem.«). Takav je
obiĉaj bio i kod Gala (Caes. b.G. VII, 21).
18.
vrlo diigim kopljima To su tzv. frameae, isp. Ger. 6: »hastas vel ipsorum vocabulo frameas gerunt angusto
et brevi ferro, sed ita acri et ad usum habili, ut eodem telo, prout ratio poscit, vel comminus vel emiiius
pugnent.« (»Nose koplja ili njihovim nazivom frameje s uskim i kratkim ţeljeznim šiljkom, ali tako oštrim i
spretnim da se istim oruţjem, kako već zatreba, bore izbliza ili izdaleka.«).
za koji rekosmo V. c. 14.
rimska Hota Rajnska flotila.
19.
Galu Aniju 0 njemu v. bilj. uz I, 87.
Hauĉana 0 njima v. bilj. uz IV, 79.
grad Batavaca UtvrĊeni glavni grad Batavaca, smješten na gal-,
skoj obali Rajne, moţda današnji Cleve. mosta Preko rijeke Vahalis (danas Waal). nasip, koji je podigao
Druz Germanik Ovaj je nasip zapoĉeo gra-
diti Druz 9. n.e., a dovršio ga je 55. n.e. Pompej Paulin, na-
mjesnik Donje Germanije (A. XIII, 53). Germana Prekorajnskih: Bruktera, Hauĉana, Friţana. senatora Tj.
dekuriona; v. bilj. uz 11, 52. gore spomenuli V. III, 35.
20. u Arenaku Negdje kraj današnjega Clevea; u ftin. Anton. 256.
369. Harenatio, na Tab. Peut. Arenatio. u Batavoduru Danas utvrdenje kod Nijmwegena na lijevoj obali
rijeke Waal; ostale gradove treba traţiti na zapadu od ovih. Cerijala On je imao tabor vjerojatno u gradu
Batavaca (v. c.
19).
21.
rekosmo V. IV, 70.
u rijeku Vahalis (danas Waal).
22.
za zimovanje Zima je naime bila pred vratima (v. c. 23).

267
Germani Tenkteri i Brukteri. preko putova Unutar tabora. davanje znakova Poĉetak svake od ĉetiriju
noćnih straţa (vigi-
liae) oznaĉavao se vojniĉkim rogom (bucind). povici Vojniĉka patrola (circuitores) dozivala bi na svom obi-
lasku straţare na straţarskim mjestima. rijekom Lupijom Danas Lippe. Veledi 0 njoj v. bilj. uz IV, 61.
23.
one koje se pokretahu jednostrukim redom vesala Opis stranog tehniĉkog izraza moneris (grĉ. [iovrigT|s),
koji koristi Livije (XXXVIII, 28).
liburnske brodove V. bilj. uz II, 16.
šarenim sagovima to je uobiĉajena galska nošnja, isp. II, 20. i Verg. Aen. VIII, 660: »(Ga!li) virgatis lucent
sagulis» (»udaraju u oĉi po svojim prutastim ogrtaĉima«).
pošiljke žita ... iz Galije Rijekom Mozom i Vahalom.
preko Rajne K Friţanima ili Brukterima.
otok Batavaca Na koji je stigao sagradivši most kod Batavodura (v. c. 20).
poznata lukavstva Takvim se lukavstvom posluţio Arhidam prema Periklu (Thucid. II, 13; lust. III, 7,8), Gnej
Marcije prema patricijima (Liv. II, 39) i Hanibal prema Fabiju Mak-simu (Liv. XXII, 23). Svrhu objašnjava
Junijan Justin (ibid.):
»sperantes (hostes) acquirere se illi posse aut periculum ex invi-dia aut ex suspicione proditionis infamiam«
(»nadajući se da mu se moţe pribaviti ili pogibao zbog mrţnje ili sramota zbog pomisli na izdaju«).
'A.
Germani Brukteri (v. c. 18) i Hauĉani (v. c. 19). Posjeĉeni su Treverci V. IV, 70. i 71. pridobiveni Ubijci
V. IV, 79.
25.
germanske žene Aluzija na utjecajan poloţaj Velede kod Ger-
mana. krivca Civila.
26.
Nabalije Ova se rijeka inaĉe nigdje drugdje ne spominje.
Prema Vespazijanu gajim staro poštovanje Civilovo poznanstvo s Vespazijanom datira moţda iz vremena
pohoda u Britaniju, kad je Vespazijan zapovijedao 2. legijom pod vrhovnim zapov-jedništvom Aula Plaucija
Silvana (43. n.e.).
germanske legije V. bilj. uz c. 16.
Mucijan Kao namjesnik Sirije, v. I, 76.
Flavijan V. II, 86; III, 4 sqq; o njemu v. bilj. uz II, 86.
Pod kojim je uvjetima sklopljen mir s Batavcima vidi se .z G^ 29: »menet honos et antiquae societat^ msigne; nan:_nec•tnbuns
u
contemnuntur nec publicanus atterif. exempti onenbus et colla-?S bellis reservantur.. (»Živi u niih cast i slava stanns^ k^a
savezništva; nikakve ih daće ne pomzu)u, mkakav ih P^ikan ne guli; slobodni od tereta i poreza ... cuva)u se samo
za ratove.«).

KAZALO
Adrija v. Hadrija Agripa sin Agripe, kralja Judejaca, po-zvan iz Rima
Aerija utemeljitelj Venerina hrama na Cipru II 3. od Flavijaca II 81; pruţa pomoć Titu protiv
Afrika I II, 73, III 48: jedna legija u n)oj IV 48; Judejaca V 1.
dvij,. prokonzuli 1 76, . . .,•. 48; prokurator IV 50; Agripa Fontej v. Fontej
no )-davstvo u njoj 1 78. Agripa zet Augustov 1 15.
Afrikan v. Pakcije Agripinska Kulonija 1 56, 57; germans-koga
Agrest v. Julije porijekla IV: traži pomoć od Cerijala [V 79.

268
Akvila Vedije II 44, [11 7.
Akvileja II 46, 85, III 6, 8.
Akvilije primipilar IV 15.
Akvilije Regul IV 42.
Akvin Kornelije 1 7.
Akvinska Kolonija 1 88, II 63.
Akvitanija I 76.
Albanci narod I 6.
Albin Lukcej v Lukcej Albin
Albigaun utvrĊeni grad u Liguriji II 15.
Albintimilij II 13
Aleksandar Tiberije rimski vitez, upravi-telj
Kgipta 1 11; sklon Vespazijanu II 74; zaklinje mu
legije na vjernost II 79.
Aleksandrija 1 31, V 1; zaĉetak Vespa-zijanove
vlasti II 79; prima kult Sera-pisa IV 81, 84.
Alfen Var taborski prefekt II 29; kao voĊa
vitelijevaca vodi Batavce u bedri-jaĉkoj bici II 43;
pretorijski prefekt III 36; posijeda Apenin III 55;
vraća se k Viteliju III 61; njegova nesposobnost IV
11.
Aiijen v. Cecina
Alijski poraz II 91.
Alobroiani 1 66.
Alpe 1 23, 66, 70, 89; Kotijske Alpe I 61, 87; Grĉke
II 66; Julijske III 8; Pri-morske II 12. III 42;
Panonske II 98. III 1; Peninske I 61, 70, 87. IV 68.
Alpinci 11 14.
smiruje otonovske vojnike II 44;
Vespazijan ga šalje u Germaniju IV 68. V 19.
Antioh kralj Kiliĉana V 1; najbogatiji od
podloţnih kraljeva II 81; pomaţe Vespazijana V
1.
Antioh kralj Sirije V 8.
Antiohija grad II 79.
Antiošani II 82; kazalište II 80
Antipol municipij Narbonske < • ' [ 15.
Antistije Sozijan puĉki tribun "•:
otjeran u progonstvo IV 44.
Antonija kula u Jeruzalemu V
Antonije Feliks brat Palarnov, i tor Judeje,
ţeni se Druzilom
Antonije Flama IV 45.
Antonije Marko trijumvir, pii^ ii Herodov V 11;
njegova unuka ud. :i i za osloboĊenika V 9.
Antonije Nazon tribun pretorijanaca 1 20.
Antonije Novel otonovski vojskovoda 1 87;
nikakva ugleda u vojnika II 12.
Antonije Prim osuden zbog prijevare II 86;
prelazi u flavijevsku stranku ibid.', njegov govor o
potrebi da se ţuri s rat-nim operacijama III 2;
napada na Ita-liju III 6; pustoši je III 2; rjeĉitost i
ugled u prosta vojnika III 10, 80; hra-brost u borbi
III 17; pohlepa i oholost III 28, 31; kori Mucijana
III 53; boji ga se IV 39; sumnjiv zbog izdaje III

78. IV 68; njegova moć u Gradu IV 2, 11; prima

konzulsku ĉast IV 4; kreće k Vespazijanu IV 80;
Alpinije Decim njegov brat V 19 njegova naprasi-tost III 49. IV 80.
Alpinije Julije I 68 Antonije Taur tribun pretorijanaca 1 20.
Alpinije Montan Treverac, prefekt kohorte III 35, Antonin Arije 1 77.
IV 31 sq; prelazi k Civilu V 19 Apenin III 42, 50, 52, 55.
Altin utvrĊeni grad III 6 Apijeva cesta IV 11.
Amulije Seren primpilar I 31 Apinije Tiron III 57, 76.
Anagnija utvrĊeni grad III 6. Apis bog Egipćana V 4.
Anibal 111 35; s nagrd, Apolinar v. Klaudije Apolinar
Anicet osloboĊenik i . i 47. njegova Apolonov hram 1 27. III 65.
smrt III 48. Aponijan v. Dilije Aponijan
Anije Bas III 50. Aponije Saturnin Marko upravitelj Mezije 1 79,
Anije Faust II 10. V 26; nadaren trijumfal-nom statuom 1 79; javlja
Anije Gal vojskovoda otonovaca 1 87. 11 23; Viteliju o odmetnistvu treće legije II 96; prima
upućen da zaposjedne obale Pada II 11; vodi zapovijed da poţuri s vojskom III 5;
vojsku u pomoĉ Placenciji 11 23; savjetuje Otonu dolazi u pomoć sa sedmom legijom III 9.
da ĉeka II 23; Apronijan Vipstan 1 76

269
Arabija V 6.
Arapi V 1.
Arar rijeka u Galiji II 59.
Arda rijeka II 40.
Arecin Klemens preturijski prefekt IV 68.
Arenak V 20.
Argije Galbin blagajnik 1 49.
Aricija utvrĊeni grad IV 2.
Aricijski gaj III 36.
Arije Antonin v. Antonin Arije
Arije Var pratilac Antonijev u njegovu napadu na
Italiju III 6; zbog velike poduzimljivosti dovodi
ga u opasnost III 61; pretorijski prefekt IV 2;
optu-ţuju ga kod Mucijana III 52; ovaj ga sc boji
IV 39, 68; zadobiva pretorska znamenja IV 4;
prefekt za nabavu hrane IV 68.
Arimin III 41, 42.
Ariovist IV 73.
Armenci pustoši ih Korbulon III 24.
Arulen Rustik puĉki tribun i pretor III 80.
Aruncije Lucije sumnjiv Tiberiju II 65.
Arvernjani galski narod IV 17.
Arzak Part V 8.
Arzakidi 1 40.
Asciburgij grad u Germaniji na obali Rajne IV
33.
Asirei V 2,8.
Asprenat Kalpurnije II 9.
Atest utvrĊeni grad III 6.
Atijan v. Nonije
Atik v. Julije, Kvincije
Atilije Ver primipilar III 22.
Atilije Vergilion veksilarac 1 41.
atrij Slobode 1 31.
Atrija utvrĊeni grad III 12.
August 1 11.
Augusta ime kojim je Vitelije poĉastio
svoju majku II 89. Augusta Taurinaca IT 66.
Augustalci svećeniĉki kolegij II 95. Aurelije
Fulvo legijski legat 1 79. Aurijeva ala III 5.
Aventik glavni grad Helvećana 1 68. Aventin III
70, 84. Azija II 81; prokonzuli u njoj III 46;
navikla na ropstvo IV 17. Azijatik Vitelijev
osloboĊenik H 57, 95;
podvrgnut robovskoj smrtnoj kazni IV
11. Azijatik galski vojskovoĊa II 94; viteli-
jevci traţe njegovu glavu ibid. Azijatik Valerije
v. Valerije Azijatik Azinlje Polion prefekt ale 11
59.
Barbije Prokul znakonoša uhoda 1 25.
Bareja Soran laţnim svjedoĉenjem optu-ţen IV
10, 40; pruţena zadovoljstina njegovoj duši IV 40.
Bargiora V 12.
Bas v. Anije, Lucitije
Batavci nekoć pleme Haćana IV 12;
ratoborno pleme I 59; oslobodeni poreza IV 12, V
25; njihova pjesma u bici IV 18; odavna
neprijateljski raspoloţeni prema Galima IV 73;
Civil ih naoruţava IV 21; uspješno se bore protiv
Britanaca IV 12; kohorte Bata-vaca 1 59, 64, II 27,
66, 69, IV 12, 15, 19; ala Batavaca IV 18; njihov
ustanak IV 13 sqq.
Batavodur utvrdeni grad V 19 sq.
Bazilid svećenik II 78.
Bazilid jedan od egipatskih prvaka IV 82.
Bebije Masa IV 50.
Bedrijak II 23, 39, 44, 49, III 15. 20, 27, 31.
bedrijaćka bitka II 39, 50, 52, 66, 86, III 31;
bedrijacka polja II 70.
Belgi jezgra Gala IV 76; pomoćna vojska
Verginijeva IV 17; općine Belga IV 37.
Belgika provincija, legati u njoj 1 59;
prokurator 1 12, 58. Belij rijeka V 7. Benigno v.
Orfidije Berenika kraljica II 2, 81. Berit II 81.
Betazijci IV 56, 66.
Betika provincija 1 53; pridruţene joj
maurske općine kao poklon 1 78. Betuo Hilon [
37.
Bingij grad u Germaniji IV 70. Bizantij grad u
Trakiji II 83, III 47. Blez v. Junije, Pedije Boji
galsko pleme II 61. Bokhorid kralj Egipta V 3.
Bona općina Germanije IV 19, 70, 77;
bonski tabor Rimljana IV 20, 25, 62,
70, 77, V 22; bonska bitka IV 20. Bononija II 53,
67, 71. Bovile utvrĊeni grad IV 2, 46. Brigancani
narod Britanaca III 45. Brigantik v. Julije Briksel II
33, 39, 51 sq, 54. briksijska vrata II 27. Brinon
vojskovoĊa Kanenefaćana IV 15
sq. Britanija 1 19; pokorena i odmah napu-
270
 štena 1 2. britanska flota IV 79; britanske
kohorte
1 43; legije 1 9, 60 sq, II 32, 57, 65 sq,
97, III 22.
Brukteri IV 21, 61, 77, V 18. Bruiitlizij II 83.
Brut, Marko voĊa u graĊanskom ratu 1
50, II 6, IV 8. Burdon v. Julije Burdon
Cecilije Simpleks II 60; konzul III 68.
Cecina Alijen legijski legat 1 52; drţanje i znaĉaj
1 53, II 20; Vitelije ga izabire za vojskovodu 1 61;
bori se protiv Hel-većana 1 67 sq; prelazi preko
Alpa 1 70; neuspješno napada na Placenciju II 20,
22; kreće na Kremonu II 23;
uhapšen II 24-26; zdruţuje ĉete s Valensom II 30,
31; omiljenost kod vojnika II 30; ĉastoljublje II 56,
99;
poslan protiv Vespazijana II 9; raz-mišlja o izdaji
ibid.; roden u Viceciji III 8; prelazi k Vespazijanu
III 13;
uhapSen III 14; njegov proglas IV 31.
Cecina Licinije II 53.
Cecina Tusko III 38.
Celije Roscije 1 60.
Celije Sabin 1 77.
Celzo v. Marije
Cen osloboĊenik Neronov II 54.
Cerakaćani narod IV 70.
Certjal Petilije legijski legat, primljen meĊu
Vespazijanove vojskovoĊe HT 59; poslan u Rim s
konjaništvom \\\ 78; poslan u Germaniju IV 68, 7i.
nesretno ratuje IV 71-79; odbija Domicijana IV
86; vodi vojsku protiv Civila V 14; razbija
Germane V 21-pustoši otok Batavaca V 23. ' 40; raznolike glasine o njemu IV 51;
Certjal v. Turulije
Cererine igre II 55.
Certo v. Kvincije
CestUe Gal legat u Siriji V 10.
Cestije Sever prokazivaĉ IV 41.
Cetrije Sever 1 31.
Cetronije Plzan IV 50.
Cezar kao ime, naslov principata II 80;
odbija ga Vitelije II 62; najzad ga prima III 58;
Domicijana pozdravljaju tim imenom III 86.
Cezar v. Julije Cezar
Cezar Gaj (Kaligula) zapovijeda da se njegov kip
postavi u jeruzalemskom hramu V 9; ubio ga iz
zasjede Kasije Hereja III 68.
Cezareja glavni grad Judeje II 78.
Cezarejska Mauretanija v. Mauretanija
Cina bori se u gradu III 83; kod Jani-kula III 51.
Cingonije Varon budući konzul 1 6; ubi-jen 1 37.
Cipar otok II 2.
Civil v. Julije Civil
Crvene stijene III 79.
Daĉani 1 2, III 46, IV 54.
Dakija III 53.
Dalmacija konzularni legat u njoj II 86;
na strani Otona 1 76; pristupa Vespa-zijanovoj
stranci II 86.
Delmati III 12, 50.
Dekster Subrije 1 31.
Demetrije kinik, neĉasno brani okrivlje-nika IV
40.
Denzo Sfinpronije 1 43.
Didue Sceva III 73.
Dilije Aponijan III 10 sq.
Dilije Vokula legat IV 24 sq; vodi vojsku na
Kugernjane IV 26; oslobaĊa Here-nija Gala iz
okova IV 27; napada ga Civil IV 33; izmiĉe
vojniĉkoj srdţbi
prerusen u roba IV 36; ponovo preu-zima
zapovjedništvo IV 37; ţrtva galske prijevare IV 58;
napušten od vojnika IV 77; pogiba IV 59.
Dirahij II 83.
Divodur utvrĊeni grad 1 63.
Domicijan sin Vespazijanov III 59; poz-van na
Kapitolij III 69; bjeţi odande III 74; pozdravljaju
ga kao Cezara III 86, IV 2; dodjeljuje mu se
pretura IV 3; preuzima je IV 39; stupa u senat IV
neukroćene strasti IV 2, 68; iskušava Cerijala IV
86; kreće u germanski rat IV 85; dolazi u Lugdun
IV 86; uzdiţe Tacita u dostojanstvu 1 1.
Domicije Sabin 1 31.
Donacije Valens 1 56; pogiba 1 59.
Druidi IV 54.
Druz Germanik pastorak Augustov, sagradio nasip
na Rajni V 19.
271
Druzila unuka Kleopatre i Antonija V vojskom dolazi u Italiju II 27; zdruţuje snage sa
9. Ducenije Gemin gradski prefekt pod Ceci-nom II 30; gradi most na Padu II 34;
Galbom 1 14. Dunav rijeka III 46. sukobljuje se s otonovcima II 41; šalje pisma
konzulima II 56; na zlu glasu zbog bogatstva ibid.;
Eduanci pobjeĊuje ih Silije IV 57;
Vitelije ga hvali pred skupštinom II 59; prireĊuje
pomaţu vitelijevce 1 64; pomagali Vin-
gladi-jatorsku predstavu u Bononiji II 71, 95;
deksa 1 51; pobjeĊuju Marika II 61. Egipat njime
izabran za vojskovoĊu protiv Vespazijana II 99;
upravljaju rimski vitezovi 1
sporo kreće u rat III 40; odluĉuje otići u Narbonsku
11; ţitnica rima III 8; dvije legije u
Galiju i obnoviti rat III 41; pada u zarobljeništvo
njemu II 6. Egipćani puni praznovjerja IV 81;
flavijevaca III 43; ubi-jaju ga u Urbinu III 62;
obo-
njegovo pori-jeklo i ţivot ibid.
ţavaju ţivotinje V 5; njihovi svećenici
Fabiji II 95.
IV 83. Egnacije Celer, Publije stoiiki filozof IV
Fabul v. Fabije Fabul
10. 40.
Farsalija 1 50, II 38.
Ejani narod u Africi IV 50.
Fanst Anije II 10.
Eleazar voĊa Judejaca V 12.
Faventin v. Klaudije.
Eleuzina IV 83.
Feliks v. Antonije, Sekstilije
Elijan v. Plaucije.
Feniĉani V 6.
Emerićani 1 78.
Ferencij municipij II 50.
Emaije Longin IV 59, 62.
Feronija III 76.
Emilije Pacenzis tribun, Galba ga otpu-sta iz
Festo prefekt kohorte II 59.
Isuţbe 1 20; izabiru ga meĊu vojskovoĊe Otonove
Fidene utvrdeni grad III 79.
1 87; hapse ga vojnici II 12; pogiba u borbi na
Filipi 1 50, II 38.
Kapi-toliju III 73.
Firmo Plocije v. Plocije
En rijeka III 5.
Flak Hordeonije v. Hordeonije
Epifan kralj II 25.
Flama Antonije IV 45.
Eponina ţena Sabinova IV 67.
Flaminijeva cesta 1 86, II 64, III 79, 82.
Eporedija 1 70.
Flav voda Gala II 94.
Eprtje Marcel njegov prijedlog o ţreb-t
Flav^an v. Julije, Tampije
Flavije v. Sabin, Vespazijan
flavijevska kuća II 101.

anju poslanika IV 6, 8; podbada Nerona protiv flavijevska stranka II 67, III 1; flavi-
mnostva graĊana IV 7; jevska vojska III 19; flavijevski voj-
optuţuje ga Helvidije IV 6, 43; nje-gova prepirka s skovode III 69. Flor v. Gesije, Sulpicije Fontej
Licinijem Cecinom II 53. Agripa postavljen za namjesnika
Eskulap bog IV 84. Mezije III 46. Fontej Kapiton ubijen u Germaniji
Etiopljani V 2. 1 7,
Eufrat V 9. 37, 58; urzok ubojstva II 62; ubija
Eiimolpovići IV 83. Batavca Julija Paula IV 13; njegova
Fabije Fabul legijski legat III 14. Fabije Prisko pohlepa i škrtost 1 52. Forojulijska KoloniJa II
legijski legat IV 79. 14, III 43. Fortnna njezino svetiste III 50. Forum
Fabije Valens legijski legat 1 7; potiĉe Vitelija da Alieni III 6. Frižani IV 15 sq, 56, 79. Fronton v.
preuzme carsku vlast 1 52; Julije Fulvo v. Aurelije Fundski zdenac III 69.
pozdravlja ga kao cara 1 57; Vitelije ga izabire za Fusko v. Kornelije Fusko
vojskovodu 1 61; vodi vojsku preko Galije do Alpa gajevski pohodi IV 15.
1 61-66; Gal v. Anije, Cestije, Herenije, Rubrije Galatija s
njegov znaĉaj 1 66, III 62; napada u pismima Pamfilijom pod istim namjes-
otonovce 1 74; šalje Galima pomoćne ĉete II 14; s nistvom II 9.
272
Galba Servije konzul I 1, 11; postaje vladarem V obiĉaj u ratu II 22; stasitost V 14; slike ţivotinja
16; njegova strogost 1 5, 18, 35; okrutnost I 6; kao bojni znakovi IV 22.
prevrtljivost duha 1 7; na podsmijeh je i sramotu Germanija IV 70; legije Donje Germa-nije 1 9;
zbog starosti 1 7; šalje Vitelija u Donju Germaniju legije Gornje Germanije 1 12,53; legati Donje
1 9; razmišlja o usvojenju Cezara 1 12; ne uzda se Germanije 1 7,8;
u vojnike 1 14; njegov govor pri usvo-jenju Pizona legati Gornje Germanije 1 8.
1 15; ne osvrće se na nebeske prijetnje 1 18; pred Germanik kao nadimak Vitelijev 1 62, II 59, 64; i
Apolono-vim hramom haruspik Umbricije pro-riĉe njegova sina III 66.
mu prijeteće zasjede 1 27; ubijaju ga na Trgu 1 39- germanski odjeli 1 31; germansko odmetništvo 1
41; njegov ţivot i zna-ćaj 1 49; njegove slike u 19.
Germaniji napadaju kamenjem 1 55; nose ih oko Gesije Flor prokurator Judeje V 10.
hramova u Rimu II 55; ponovo podiţu III 7: Geta bjegunac II 72.
posrmtno mu vraćaju sve poĉasti IV 40. Galbinci 1 Grat Julije II 26.
51; galbinska legiia II 86, III Gratila Verulana II 69
7, 10. Grci ponosni na svoje starine II 4; nji-hova
Galerija ţena Vitelijeva II 60, 64. Galerijan v. raspuštenost III 47; obiĉaji V 8.
Kalpurnije Galerijan Galerije Trahal govornik 1 Grĉka planina IV 68.
90; zastićuje ga od tuţitelja Galerija, ţena Viteli- Grĉke Alpe v. Alpe
jeva II 60. Gali nekadašnji osvajaći Rima III 72; Grif Plocije III 52, IV 39.
podloţni bolestima II 93; dobivaju rimsko Grine tabor V 20 sq.
graĊansko pravo 1 8; uzoho-Ijuju se IV 54;
Hadrija III 42.
odbijaju novaĉenje i porez IV 26; sluţe u
Hamonovo prorociste V 3 sq.
pomoćnim ĉetama II 68 sq., IV 31; gube zemljiste
hebrejske zemlje V 2.
Helvećani galsko pleme 1 67; pljaĉka ih Cedna 1
67 sq: izmolili oprost od Vite-lija 1 69.
Helvidije Prisko legijski legat i puĉki tri-bun,
Trazejin zet, prognan iz Italije, vraća se pod
Galbom IV 6; budući pretor II 91; njegovo
slobodoumlje II 91; IV 4, 6, 9, 49; prepirka s
Marce-
lom Eprijem IV 6-8; zavicaj, porije-klo, narav IV
5; kao pretor ţrtvom pomirnicoro posvećuje
uz Rajnu za vrijeme Galbe 1 53; pro-tivnici Galbe
kapitolijski prostor IV 53.
ibid.
Hem planina u Trakiji II 85.
Galija Lugdunska 1 59. II 59; Nar-bonska 1 48.
Herenije Gal legijski legat IV 19 sq. pri-. dodan
87, II 15, 28, III 41 sq.; prilaz Galijama I 87;
Vokuli da s njim dijeli sluţbu : IV 26; uhapšen IV
obale IV 12; plodno tlo IV 73.
27; zatvoren IV 59;
galske kohorte 1 70; galski rat 1 65; savez IV 77.
ubijen IV 70, 77.
Garamanti nepokoreni i navikli na raz-bojstva IV
Herkul Monek III 42.
50.
Herod kralj Judejaca V 9, 11.
Garncijan Trebonije 1 7.
Hijerozolim V 2.
Gelduba mjesto tabora IV 26, 32, 35, 58; osvaja je
Hilar osloboĊenik Vitelijev II 65.
Civil IV 36.
Hispalci 1 78.
Gemin v. Ducenije, Virdije
Hispanije ne obiluju oruţanom silom II 32;
Gemonske stepenice III 74, 85.
najmoćniji dio svijeta III 53; odvo-jene uskim
Germani vesele sc ratu IV 16; podloţni bolestima
tjesnacem od Afrike II 58;
II 93; vješti plivaĉi II 35, IV 66, V 14; oruţje
ovostrana Hispanija 1 49, IV 39; legati ovostrane
Germana V 14; uzroci njihovih prelazaka u Galije
Hispanije 1 8, 49.
IV 73; njihove ţene V 25; mnoge proro-ĉice
Histrija 11 72.
smatraju boţanskim ţenama IV 62; pradjedovski
Homer V 2.
273
Horacije Pulvil konzul III 72.
Hordeonije Flak legat Gornje Germa-nije 1 9, 52,
54, 56, II 97; prezren od vojske I 9, IV 19; Vitelije
ga ostavio da ĉuva obalu Rajne II 57; nagovara
Civila da odvrati od Vitelija pomoćne ĉete IV 13,
V 26; olako prelazi preko prvih pokušaja
Civilovih IV 18; bezaz-len u svojoj nemarnosti 1
56; vojnici ga bacaju u okove, a Vokula ga oslo-
bada IV 27; zaklinje vojnike na vjer-nost
Vespazijanu IV 31; vojnici ga ubijaju IV 36.
Hormo osloboĊenik Vespazijanov III 12; njegova
krivnja zbog propasti Kre-mone III 28; sramotan
ţivot ibid.;
nadaren viteSkim dostojanstvom IV 39.
Hostilija naselje Veronaca II 100, III 9, 14, 21, 40.
Icel osloboĊenik Galbin 1 19; nazvan Marcijanom i
nadaren prstenjem ibid.;
podbada Lakona protiv Vinija 1 33;
njegove grabeţi 1 37, II 95; ubijaju ga 1 46.
Ida planina na Kreti V 2.
Idejci V 2; otjerani sa Satumom V 4.
Ilirik 1 9, 76, II 86, IV 3; uznemiren I 2.
Interamna grad u Umbriji III 61, 63.
Interamnij grad u Laciju II 64.
Istok navikao na kraljeve IV 17; na Otonovoj strani
II 32.
Italija prekopadska II 32; najprostraniji dio Italije 1
70, II 12, 83, III 30; muni-cipiji III 2; more
okrenuto k Italiji III 43; gojenci Italije 1 84; tjelesa
vojnika navikla na Italiju II 32; pogoĊena ne-
srećama 1 2, 9; nenaoruţana 1 11; ha-ranja po
Italiji 1 50, 61, 70, II 6, 8;
Silijska ala otvara put u Italiju II 17, 21; oduzeta
Neronu II 27, 28; trpi od vitelijevaca II 56, 62;
zvjezdoznanci istjerani iz nje II 62, 66, III 1; flavi-
jevci otvaraju put u Italiju III 2, 5, 6;
vitelijevci mogli natjerati flavijevce da je napuste
III 9; jednodušnost Italije III 34; podijeljena
izmeĊu Vespazijana i Vitelija III 42; plamti u ratu
III 46;
zaposjeda je Antonije III 53; spas i sigumost Italije
III 53, 59, IV 13, 17;
poharana IV 55, 58, 65; Kremona otr-gnuta iz
njezina krila IV 72; uništena ratom IV 75, 76, V 1;
u Italiji nastao mir V 10.
Italik kralj Sveva, dovodi pomoć Vespa-zijanu III
5, 21; - v. i Silije Italik
Ivan voĊa Judejaca V 12.
Izida V 2; njezin hram IV 84.
Janikul III 51.
Jazigi sarmatsko pleme III 5.
Jeruzalem grad Judejaca II 4, V 1; pori-jeklo V 2,
8; opsjeda ga Tit II 4, 5 9 11.
Jordan rijeka V 6.
Juda voĊa Judejaca V 2.
Judeja IV 3, 5, 6, sq; postaje provinci-jom V 9;
glavni grad naroda Jeruza-lem V 8; glavni grad
provincije Ceza-reja II 78; vodi rat s Rimljanima
V 1 sq; u njoj rijetko viĊeni carevi II 6;
prokuratori u njoj V 9.
Judejci kupuju pravo na utvrdivanje V 12; klone
se svinja V 4; njihovo pori-jeklo i obiĉaji V 2, 4;
kraljevi V 8;
praznovjerje II 4, 5, 13; mnogoljud-nost V 13;
naĉin sahranjivanja V 5;
predoĉavaju boţanstvo samo u duhu V 5; prvi ih
put pokorio Pompej ibid.. V 9; judejski rat 1 10, II
4; more V 7;
kruh V 4,
Julijan v. Klaudije, Tetije
Julije Agrest centurion II 54.
Julije Alpin Helvećanin 1 68.
Julije Atik uhoda 1 35.
Julije Auspeks Remljanin IV 69.
Julije Brigantik prefekt ale II 22; sin Civilove
sestre IV 70; ogorĉen na Civila i zavidan mu V
21; odan Rim-Ijanima ibid.; pogiba ibid.
Julije Biirdiin prefekt germanske flote I 58.
Julije Cezar uništio Pompeja III 66;
oborilo ga neoĉekivano nasilje III 68;
njegov hram 1 42; kip 1 86.
Julije Civil vrlo moćan meĊu Batavcima 1 59;
njegovo porijeklo i narav IV 13;
u okove ga baca Fontej Kapiton, oslo-baĊa Galba
ibid.; odmeće se od Rim-Ijana IV 14; njegovi
pothvati IV 14-37. 54-66, 70-79, V 14-25; predaje
se Ceri-jalu V 26.
Julije Flavijan III 79.
Julije Frontin pretor IV 39.
Julije Fronton tribun gradske straţe 1 20;
otonovci ga bacaju u okove II 26.
Jnlije Grat prefekt tabora II 26.
Julije Kalen Eduanac III 35.
274
.lulije Kar vojnik 1 42.
lulije Klasik prefekt ale Treveraca II 14; odmeće
se od Rimljana IV 55, 57;
uzima znakove rimske vlasti IV 59;
prelazi Rajnu V 19 sq; razbija Cerija-lovo
konjaništvo IV 79; mlitav u ratu ihid.
Julije Kordo 1 76.
Julije Maksim vojskovoĊa protiv Vokule IV
33.
Julije Mansvet [II 25.
Julije Marcijal tribun 1 28, 82.
.lulije Paul Batavac IV 13.
.lulije Placid tribun III 84.
.lulije Prisko centurion, Vitelije ga po-stavlja za
pretorijskog prefekta II 92;
zaposjeda Apenin III 55; napustivii tabor vraća se
Viteliju III 61; ubija se IV 11.
Julije Sabin Lingonac IV 55; vuĉe lozu od Julija
Cezara ibid.; zapovijeda da ga pozdravljaju kao
Cezara IV 67;
poraţen skriva se devet godina ibid.
Julije Sakrovir ratoborni Eduanac, pobijeĊen u
jednoj bici IV 57.
Julije Tutor Treverac, odmeće se od Rimljana IV
55, 57; zaklinje Agripince na vjernost Galijama IV
59; izdan i poraţen IV 70; prelazi Rajnu V 19;
Cerijal ga natjera u bijeg V 21.
Jiilije Valentin Treverac, najljući ratni huškaĉ IV
68, 69; Cerijal ga napada, hvata. osuĊuje ibid., 85.
Julije Vindeks posjeĉen sa ĉetama 1 51;
pobijeĊen u jednoj bici IV 57; njegovi
pothvati 1 6, 8, 51. Julijevci I 16. julijevski rod
svećeništvo posvećeno totn
rodu - Augustalci II 95. Jnnije Blez upravitelj
Lugdunske Galije
1 59; njegova velikodušnost prema
Viteliju II 59; zbog toga ga Vitelije
zamrzio ibid.; i otrovao III 38. Junije Maurik IV
40. Junije Silan prokonzul Afrike IV 48;
sumnjiv Gaju Cezaru (Kaliguli) ibid. Junijevci
preci Junija Bleza III 38. Junona IV 53; njezina
kapela 1 86. Jupiter IV 53 sq; Spasitelj III 74;
Ĉuvar
ibid.; Dit IV 83; Najbolji Najveći III
72, IV 58; goni Saturna V 2. Justo v. Minicije
Justo Juvenal jedan od prvaka Tungara IV 66.
Juvenalske igre III 62.
Kadije Rof vraćen u senatorski staleţ 1
77.
Kalabrija II 83. Kalen v. Julije Kalen Kalpurnije
Asprenat II 9. Kalpiirnije Galerijan sin Gaja
Pizona,
ubijen po zapovijedi Mucijana IV 11. Kalpurnije
Repentin centurion 1 56; ubi-
jen 1 59. Kalvija Krispinila uĉiteljica poţude na
Neronovu dvoru 1 73. Kalvizije Sabin legat u
rangu pretora 1
48.
Kamerin Skribonijan II 72. Kampan jedan od
prvaka Tungara IV
66. Kampanija njezini gradovi stradali u
potresu I 2; kampansko jezero 1 23;
pohvala kraja 1 2, 3, 60, 66. Kamurije vojnik,
ubojica Galbe 1 41. Kanenefaćani narod IV 15,
32, 56, 79,
85; njihove kohorte IV 19; njihova
pobuna IV 16. Kaninije Rebil konzul od jednoga
dana
III 37. Kapadokija prima novo zakonodavstvo 1
78. Kapitolij povijest III 72; zapaljen 1 2, 3,
72; njegov poţar kao zlo znamenje IV
54; neosvojiv i za velike vojske III 78;
opsjednut od vitelijevaca i spaljen III
69-73; obnovljen od Vespazijana IV
53.
kapitolijska tvrĊava III 71. Kapiton v. Fontej,
Vergilije Kapua vjerna Viteliju III 57; zbog toga
kaţnjena IV 3. Karatak voĊa Britanaca, na
prijevaru
uhvaćen i sproveden u Rim III 45, karecko
podruĉje IV 5. Karmel brdo i boţanstvo II 78.
Karsule utvrĊeni grad III 60. Kartaga 1 76; luka
IV 49. Kartazani IV 49.
Kartimandua kraljica Briganćana III 45. Kasije
ubojica Cezarov II 6. Kasije Longo prefekt tabora
III 14. Kasperije Niger III 73. Kaspijska vrata 1
6. Kastora, mjesto nedaleko Kremone II
24.
Katul Lutacije posvetio Kapitolij III 72. Kefej
kralj Etiopljana V 2. Kiliĉanin II 3.
Kimbri germanski narod IV 73. kiniĉka sljedba
IV 40. Kinira [I 3; svećenik Kinirević ibid.
Kirenjani optuţuju Antonija Flamu IV
45.
275
Kitno otok II 8 sq. Klasik v. Julije Klasik
KIaudija Sakrata ţena Ubijka V 22. Klaudije
Apolinar prefekt mizenske
flote III 57, 76, 77. Klaudije Civil v. Julije Civil
Klaudije Druz v. Druz Klaudije Klaudije
Faventin III 57. Klaudiji Julijan III 57; vodio
gladija-
tore III 76; ubijen III 77. Klaudije Kos 1 69.
Klaudije Labeon Batavac IV 18; bjeţi iz
zatvora IV 56; suprotstavlja se Civilu
IV 66. 70.
Klaudije Marcel v. Marcel Klaudije Paulo v.
Julije Paulo. Klaudije Pirih trijerarh II 16.
Klaudije Sagita prefekt ale IV 49. Klaudije
Sankto IV 62. Klaudije Sever voda Helvećana I
68. Klaudije Tiberue 1 10, 16; ubija Magna,
Licinijanova brata L 48, 77; ubija Skri-
bonijana 1 89, II 75, 76; postavlja
Vespazijana za zapovjednika legiji III
44; njegov trijumf III 45, 66; prepušta
Judeju vitezovimja V 9.
Klaudije Viktor IV 33.
Klement Arecin IV 68.
Klement Svedije 1 87, II 12.
Kleopatra kraljica V 9.
Klodije Macer kao legijski legat u Africi u
nemirima ubijen 1 7, 11, 37. IV 49.
Kluvije municipij IV 5.
Kluvije Ruf namjesnik Hispanije 1 8;
pohvaljen proglasom 1 76; prikljuĉen Vitelijevoj
pratnji II 65, III 65; povlaĉi se iz Hispanije IV 39;
upravlja njome u nenazoĉnosti II 65; hvali ga
Helvi-dije IV 43.
Kokcej Prokul uhoda 1 24.
Kokcejan Salvije II 48.
Kolinska vrata III 82.
Korbulon ubio ga Neron II 76.
Kordo v. Julije Kordo
Korint II 1.
Kornelije Akvin 1 7.
Kornelije Dolabela sin Publija Kornelija
Dolabele, udvorice cara Tiberija, udaljen u
Akvitansku Koloniju 1 88;
po zapovijedi Vitelijevoj ubijen II 63.
KorneHje Fusko prokurator Panonije II 86, III 66;
njegov ugled [II 4; prefekt ravenske flote III 12;
opsjeda Arimin III 42; zadobiva pretorska odliĉja
IV 4.
Kornelije Lakon pretorijski prefekt 113, 19;
njegova lijenost 1 6; utjecaj u Galbe 1 13: ubijen 1
46.
Kornelije Marcel senator, ubija ga Galha u
Hispaniji 1 37.
Kornelije Marcijal primipilar III 70, 73.
Kornelije Orfit konzul, njegova kuća uništena IV
42.
Kornelije Prim III 74.
Kornelije Publije konzul III 34.
Kornelije Tacit napredovanje u sluţbi 1 1.
Korzika otok II 16.
Kos Klaudije 1 69.
Kras Marko otac Pizona Licinijana 1 14. sq.
Kras Marko Pizonov brat 1 15, 48; nje-gova ţena
IV 42.
Kras Skrlbonijan v. Skribonijan Kras
Krasi njihova imanja II 72; njihova kuća uništena
IV 43.
kremerski poraz II 91.
Kremona osnovana u vrijeme Anibalove provaie u
Italiju III 34; bogata III 32;
na strani Vitelija II 17, 22, 23; Cecina
prireĊuje u njoj gladijatorsku pred-
stavu II 67; Vitelije dolazi u nju II 70;
Cecina šalje dio konjaništva da je
zaposjedne II 100; napadaju je flavi-
jevci TII 27; uništavaju je III 33;
obnavljaju je III 34. kremonsko zemljište III 76.
Krescens oslobodenik Neronov 1 15. Kreta otok,
prokonzuli u njoj IV 45;
zaviĉaj Judejaca V 2. Krispin centurion 1 58.
Krispin v. Varije Krispin Krispina kći Tita Vinija
1 47. Krispo v. Vibije Krispo Kugernjani IV 26,
V 16, 18. Kurcije Montan njegovo glasanje u
senatu IV 40, 42. Kurcijev zdenac 1 41, II 55.
Kvincije Atik konzul III 73; prijavljuje
se kao krivac za poţar Kapitolija III
276
75. - petnaesta (PrvoroĊena - Primige-ma) 1 41, 55, II
Kvincije Certo II 16. Kvintilije Var legat u Siriji, 100, III 22 sq., IV 35 sq.
obuzdao - šesnaesta I 55, II 100, III 22, IV 26, 62.
Judejce V 9; posjeĉen s vojskom od - dvadeseta I 60, III 22.
Germana IV 17. Kvirin roditcli arada IV 58. - dvadesetprva Neodoljiva (Rapax) I 61, 67, II 43,
Labeon v. Klaudije Labeon Lacij kao pravo 100, III 14, 18, 22, 25, IV 68, 70, 78. - Neodoljive
latinskih gradova III 55. Lakon v. Kornelije Lakon (Rapaces) III 22.
Legija - prva (Germanska - Germa- - dvadesetdruga (Dejotarska - Deio-tariana) V 1.
nica) 1 55, 57, II 100, 111 22, IV 19 sq. - dvadesetdruga (Prvorodena - Primi-genia) I 18,
25, 37. 59.
55, sq., II 100, III 22, IV 24, 37, V 1.
- prva Pomoćnica od mornara (Adiu-trix
Lekanije ubojica Galbe I 41.
classicorum) 1 6, 31, 36, II 11, 23 sq. 43, 67, 86,
Lepĉani stanovnici grada Leptis (Velike i Male) u
III 13, 44.
Africi IV 50.
- prva Italska (Italica) I 59, 64, 74, II 41. 100, III
Leuĉani njihova općina 1 64.
14, 18, 22.
Liban planina u Judeji V 6.
- prva (Macerovska - Maceriana) I 11, (II 97).
Liber otac ĉaste ga Judejci V 5; pokro-vitelj Istoka
- druga III 22, 44.
ibid.
- druga od mornara (e classicis) III 55, 67, IV 68,
Libija V 2.
V 14, 16, 20.
Licinijan v. Pizon
- treća (Uzvišena - Augusta) I 11, II 97, IV 48.
Licinije v. Kraso, Mucijan
- treća (Kirenska - Cfrenaica) V 1.
Licinije Cecina senator II 53.
- treća (Galska - Gallica) 1 79, II 74, 85, 96, III 10,
Licmije Marko v. Kras
21, 24, 27, 29, IV 3, 39.
Licinije Marko njegov sin, ubijen 1 48.
- ĉetvrta (Makedonska - Macedonica) I 18, 55, 56,
Licinije Prokul prijatelj Otonov 1 46;
11 89, 100, III 22, IV 37.
pretorijski prefekt 1 46, 82, 87, II 33;
- peta (»Ševe« - Alaudae) I 55, 61, II 43, 68, 100,
njegove mane I 87; neiskustvo II 33;
III 14, 22. IV 35 sq.
moć u Otonovoj vojsci II 39; bijeg nakon bitke II
- peta (Makedonska - Macedonica) V 1.
44; sebi pripisuje u zas-
- sesta (Ţeljezna - Ferrata) II 83.
- šesta (Pobjednica - Victrix) III 44 46, IV 68, V
14, 16.

- sedma Klaudijevska (Claudiana) II 85, III 9, 21,

lugu što je Oton izdan II 60. Ligurci II 14; kohorta
27.
Liguraca ibid. ',
- sedma Galbinska (Galbiana, poslije Gemina) l 6,
uzoran primjer ligurske ţene II 13. Ligurija II 15.
II 11, 67, 86, III 7 10 21 sq, 25, 27, IV 39.
Lingonci galski narod 1 53, 54, 57, 59, II
- osma II 85, III 10, 21,' 27, IV 68.
27; vjerni vitelijevskoj stranci I 64;
- deveta III 22.
nadareni rimskim graĊanskim pravom
- deseta V 1.
1 78; poraţeni od Sekvanaca IV 67; uz
- deseta Blizanica (Gemina) II 58, III 44, IV 68,
Verginija protiv Vindeksa IV 69;
76, V 19 sq.
napali Rimljane IV 76 sq. Longin v. Emilije,
- jedanaesta II 11, 67, III 50, IV 68.
Pompej Longo v. Kasije Lucerija III 86. Lucilije
- dvanaesta V 1.
Bas prefekt flote II 100; predaje
- trinaesta Blizanica (Gemina) II 11, 24, 43, sq,
brodovlje Vespazijanu 111 12, 36, 40;
67, 86, III 7, 21, 27, 32.
poslan u Kampaniju IV 3. Lugdunci njihova
- ĉetrnaesta I 59, 64, II 11, 27, 32, 43, 54, 66, 68,
mrţnja prema Vije-
86. III 13, IV 68, 76, 79, V 14, 16, 19.
njanima 1 65
- petnaesta (Apolinska - Apollinaris) V 1.

277
Lugdun 1 59, II 59, 65, IV 85 sq. Lugdunska
Kulonija I 51, 64. Luk municipij Vokonaca 1 66.
Lukanija II 83. Lukcej Albin prokurator
Mauretanije II
58; usmrćen II 59. Lup v. Numizije Luperko v.
Munije Luperko Lupija rijeka V 22. Lutacije
Katul posvećuje Kapitolij III
72.
Lutacijev rod 1 15. Luzitanci 1 70. Luzitanija 1
13, 21.
Macer v. Klodije, Marcije
Magno brat Pizonov 1 48.
Makedonci V 8.
Maksim v. Julije, Trebelije
Manlije Patruit senator IV 45.
Manlije Valens legat Italske legije 1 64.
Marcel Augustov unuk od sestre, August ga
odreduje za nasljednika 1 15.
Marcel v. Kornelije, Eprije, Romilije
Marcijal v. Kornelije
Marcijan v. Icel
Marcue Macer vojskovoĊa otonovske stranke II
23, 35 sq', uskraćen mu kon-zulat II 71.
Marije Celzo budući konzul 1 14; poslan k
izabranim vojnicima ilirske vojske 1 31; vraća se
Galbi 1 45; Oton ga iza-bire za vojskovodu 1 71,
87; koristi se njegovim savjetima u ratu 1 90;
vojnici ga obasiplju razliĉitim optuţbama II
23; savjetuje Otonu aa ue ţuri u ratu
II 33; odreden za konzula 1 77; i pod
Vitelijem oĉuvan mu konzulat II 60. Marue Gaj [I
38. Marije Matur prokurator Primorskih
Alpa II 12; odan Viteliju III 42;
zaklinje se na vjernost Vespazijanu III
43.
Marik Bojanin II 61. Marin v. Valerije Marin
Markodur naselje IV 28. Marsaĉani narod IV 56.
Mart boţanstvo Germana IV 64; Mar-
tovo polje 1 86, II 95, III 82. Maraani narod u
Italiji III 59. Masa v. Bebije Masilijsko otoĉje III
43. Matijaĉani germanski narod IV 37.
Mauretanije dvije 1 11, II 58 sq. Mauri IV 50;
njihova razbojstva II 58;
njihove opĉine predane na dar provin-
ciji Betici 1 78. Maurik v. Junije Mediolan
municipij 1 70. Mediomatriĉani 1 63, IV 70 sq.
MeĊanai V 8.
Mefita boţanstvo, njezin hram III 33. Vlenapljaiii
narod U Belgijskoj Galiji
IV 28.
Mesala Vipstan v. Vipstan Mesala Mevanija
zaposjela je Vitelijeva vojska
III 55, 59. Mevije Pudens 1 24. Mezija 1 76, II
32, 74, 83, V 26; konzu-
larni ^pretorski) legati u njoj 1 79. mezjjske ĉete II
32; legije II 44, 85;
vojska II 86, III 2, 9; pomoćne fiete III
18.
Minerva boţanstvo IV 53. Minturne III 57.
Minicije Justo prefekt tabora III 7. Mizenska
flota II 9, 100, III 56, 60. Mogoncuak IV 15, 24
sq. 33, 37, 59, 61,
70.
Mojsije V 3 sq. Monek Herkul III 42. Montan v.
Alpinije, Kurcije Morinjani narod Galije IV 28.
Mosho osloboĊenik 1 87. Moza rijeka IV 28, 66.
V 23. Mozela rijeka IV 71, 77. Mucijan Licinije
namjesnik Sirije 1 10.
V 26; pristupa Otonovoj stranci 1 76;
njegov znaĉaj 1 10, II 5; zdruţuje
odluke s Vespazijanom II 7; skloniji Titu II 74;
njegov govor pred Vespazi-janom II 80; odreĊen za
vojskovoĊu protiv Vitelija II 82; vodi rat vlastitim
sredstvima II 84; slavohlepan III 8;
suzbija pobunu Daĉana III 46; lukav III 52; sq.
zateţe s pobjedom III 78;
oholo pismo senatu IV 4; ulazi u Rim IV 11; moć u
gradu II 95, III 49, IV 11, 39; zapovijeda da ubiju
Vitelijeva sina IV 80; s Domicijanom kreće u rat
IV 85; zapovijeda da ubiju Pizona IV 49.
Mulvuski (Mulvijev) most 1 87, II 89, III 82.
Munije Luperko legat IV 18; uĉvršćuje nasip i
zidove tabora IV 22; poslan Veledi nieĊu
darovima IV 61; ubijen ibid.
278
Murko v. Stacije Murko
Mutina 1 50, II 52, 54; mutinsko' gradsko vijeće II
52.
Muzonije Ritf filozof, meĊu poslanicima putuje k
flavijevcima III 81; obnavlja se parnica izmeĊu
njega i Publija Celera IV 40.
Nabalija rijeka V 26. Narbonska Galija v. Galija;
Narbonska
Provincija 1 76, II 12, 14, 32, 111 41. Narnija III
58, 60, 63, 77 sq. Nava rijeka IV 70. Nazon v.
Antonije Nazon Neron car, sili vitezove da igraju u
mimima III 62; bjeţi iz grada III 68;
njegova rasipna darivanja 1 20; Vite-
lije mu prieduje posmrtne ţrtvene sve-
ĉanosti II 95. Neron laţni 1 2, II 8,9. Neron kao
nadiinak Otonov 1 78. Neronov dvor II 71; pratnja
1 23; draţbe
1 90; vremena II 72. Nerva boţanski 1 1. Nervljani
narod Galije IV 15, 56; nji-
hove kohorte IV 33; prikljuĉuju se
Civilu IV 66; poraţeni od Kanenefa-
ćana IV 79.
Niger v. Kasperije Niger NimBdije Sabin
pretorijski prefekt 1 5,
25; snuje o carskoj vlasti Ibid; u tome
spriječen ibid.
Nonije Atijan prokazivaĉ IV 41.
Nonije Recepto centurion, vojnici ga
bacaju u okove 1 56; ubijen 1 59.
Norban Gaj konzul III 72. Noriĉani III 5, V 25.
Norik 1 11, 70.
Novarija municipij 1 70.
Novel v. Antonije Novel
Novezij utvrĊeni grad Germanije IV 26, 33, 35. 57,
62, 70, 79; u nj se povlaĉi Vokula IV 57; rimski
tabor IV 77, V 22.
NumiĊani II 40.
Numizije Lup legijski legat 1 79, III 10;
nagraĊen konzulskim odliĉjima 1 79.
Numizije Ruf legijski legat IV 22; Klasik ga baca u
okove IV 59; ubijen IV 70.
Obultronije Sabin ubijen u Hispaniji 1 37.
Ocean 1 9, IV 12, 15, 79, V 23.
Ofonije Tigelin pretorijski prefekt, utje-cajan kod
Nerona, ubija se 1 72; nje-gov znaĉaj ibid.
Okrikul III 78.
Oktavija Neronova ţena 1 13.
Oktavije Sagita puĉki tribun, zbog uboj-stva
Poncije otjeran u progonstvo IV 44.
Onomast oslobodenik Otonov 1 25, 27.
Opitergij utvrĊeni grad III 6.
Orfidue Benigno legat, ubijen II 43;
tijelo mu spaljeno II 45.
Orfit v. Kornelije Orfit
Ostija II 63; Ostijska Kolonija 1 80.
Oton udaljen u Luzitaniju pod izlikom
namjesništva 1 13; prvi pristupa Galbi-noj stranci
ibid.; razmišlja o carskoj vlasti 1 21; u tim ga
namjerama uĉvr-šćuju astrolozi 1 22; njegova
dareţlji-vost prema vojnicima 1 24; pozdravlja-ju
ga kao cara 1 27; u govoru se obraća vojnicima 1
37 sij.; raduje se Pizono-voj sinrti 1 44; iz vlastite
blagajne isplaćuje vojnicima oprost od sluţbe 1
46; senat mu dodjeljuje poĉasti 1 47;
zatomljuje strasti i ponaša se u skladu s
dostojanstvom carske vlasti 1 71;
razmjenjuje pisma s Vitelijem 1 74;
šalje poslanike germanksim vojskama ibid.;
povjerava konzulate i ostale poĉasne sluţbe 1 77;
molbama smiruje vojniĉku pobunu 1 83; kreće iz
grada 1 90, II 11; savjetuje se o voĊenju rata ibid.;
sklon odluĉnom sukobu II 33;
optuţuje svoje vojskovoĊe zbog mli-tavosti II 40;
njegova vojska poraţena od Vitelijeve II 43;
odluĉuje umrijeti
II 46; njegov govor prije smrti II 47;
ubija se II 49; njegov ţivot i znaĉaj II 50;
usporedba s Vitelijem II 31; javne govore pisao mu
Galerije Trahal 1 90.
otonovci 1 34. 75, II 12, 15, 20, 21, 22 23, 26, 34,
35, 41, 42, 44, 60.
otonovski vojskovoĊe II 24, 37; vojnid II 54;
pješaštvo II 26; vojska II 45, III 13; vojnik IV 1;
bojna vrsta II 62;
stranka II 33, 71; rat II 86, III 26.
Oziris IV 84.
Pacenzis v. Emilije Pad rijeka 1 70, II 11, 17, 19
sq, 22, 32,
279
 34, 40, 43, sq, III 34, 50, 52. Pafska Venera na
Cipru njezin hram II
Pakarije Decim prokurator Korzike,
ubijen II 16. Pakcije Afrikan IV 41. Pakor kralj
MeĊana 1 40. Pakor kralj Parta V 9. Pakvije v.
Scevin Pakvije. Palacij 1 17, 39, 47, III 68, 70, 84.
Pamfilija II 9.
Panonci II 14; kohorta II 17. Panonija I 76. II 11,
32; na Otonovoj
strani II 32; na Vespazijanovoj strani
II 86; legati u rangu propretora u njoj
II 86.
Panonske Alpe v. Alpe panonske legije 1 67, III
2, 24, 53; ale
III 2; vojska I 26, II 85 sq.; zimovnici
IV 54; Alpe II 98. Papirue centurion IV 29. Parti
II 82; nude Vespazijanu pomoć IV
51; partski konjanici IV 51. Patavif III 6 sq, 11
Patrobije oslobodenik Neronov 1 49, II
95.
Patruit v. Manlije Patruit Paul v. Julije Paul Paulin
v. Svetonije, Valerije Pedanije Kosta II 71. Pedije
Blez vraćen u senat 1 77. Peninske Alpe v. Alpe
Peruzija 1 50. Perzijanci V 8. Petovion III 1.
Petilije v. Cerijal. Petrina ala 1 70. IV 49. Petronija
ţena Vitelijeva II 64. Petronije Turpilijan ubio ga
Galba 1 6,
37.
Petronije Urbik prokurator Norika 1 70. Picen III
42. Picentska ala IV 62. Pirenej planina 1 23.
Pirih v. Klaudije Pirih Piski zaljev III 42. PiHjski
Apolon IV 83. Pizan Cetronije IV 50. Pizon
Licinijan 1 14; usvaja ga Galba 1
15-19; ubijen 1 43; njegova dob i glas
o njemu 1 48; na odsjeĉenoj mu glavi
tragovi ugriza IV 42. Pizon Lucije prokonzul
Afrike IV 38;
ubijen IV 48, 50; poĉetak i uzrok nje-
gova ubojstva IV 49. Pizoni njihovo plemenito
porijeklo 1 14;
znamenito ime IV 11. Placendja II 17 sqq., 32, 36;
napada je
Cecina II 20. Placid v. Julije Placid. Plancije Var
II 63.
Plaucije Elijan vrhovni svećenik IV 53. Plaut v.
Rubelije Plinije Gaj autor suvremene povijesti III
28. Plocije Firmo pretorijski prefekt 1 46. II
49; obraća se vojnicima 1 82; ohrab-
ruje Otona II 46. Plocije Grif legijski legat III 52;
pretor
IV 39 sq.
Polemon kralj Ponta III 47. Poliklit osloboĊenik
Neronov 1 37, II
95. Pompej Gnej II 6. III 66. V 9; uspo-
redba s Marijem i Sulom II 38; njegov
rod 1 15.
Pompej Longin 1 31. Pompej Propinkvo
prokurator Belgike 1
12, 58; ubijen ibid. Pompej Silvan konzularni
legat u Dal-
maciji II 86; nemaran u ratu III 50;
povjeren mu posao oko nabavke
novca IV 47. Pompej Vopisko 1 77. Poncija
Postumina ubija je Ijubavnik IV
44. Pont rimsko brodovlje na njemu II 83,
III 47.
pontska obala III 47. Popeja Sabina Oton joj
ponovo podiţe
kipove 1 78. Porcije Septimin III 5. Porzena III
72. Postumijeva cesta III 21.
Postumina v. Poncija. prekoalpski narodi IV 54.
prekopadska Italija II 32; prekopadsko
podruĉje 1 70. Prekorajnci II 17, IV 15, 23, 28,
63, 73,
76, V 16, 25. Pretekstata v. Sulpicija Prim v.
Antonije, Kornelije Prisko v. Fabije, Helvidije,
Julije, Tark-
vinije
Prokul v. Barbije, Kokcej, Licinije Propinkvo v.
Pompej Propinkvo Prozerpina IV 83. Ptolemej
kralj Egipta, prvi od Makedo-
280
 naca IV 83 sq. Ptolemej astrolog 1 22. Publije
Celer optuţen IV 10: osuĊen IV
40. Publilije Sabin pretorijski prefekt II 92;
vode ga u okovima III 36. Pudens v. Mevije
Pudens Pulvil v. Horacije Pulvil Punjani daju
vojnike za pomoćne ĉete
IV 50. Puteoljani naklonjeni Vespazijanu III
57.
Rajna nizak vodostaj IV 26. Rakotis mjesto u
Aleksandriji IV 84. Ravena II 100, III 40.
ravenska flota III 6, 12, 36, 40; ala II
100; mornar III 50. Rebil v. Kaninije Recepto v.
Nonije Recepto Recija 1 11, III 5, 8, 15, IV 70.
Rećani I 68, III 53, V 25; i Noriĉani III
5.
Regij Lepid II 50. Regul v. Akvilije, Rozije
Remljani narod Galije IV 67. Repentin v.
Kalpurnije retski prijevoji 1 70; ĉete 1 59; ale i ko-
horte 1 68; pomoćne ĉete 1 67. Rigodul utvrĊeni
grad u Germaniji IV
71. Rim osvojen od Gala, predao se Porzeni
III 72; opustošen poţarima 1 2; osva-
jaju ga Flavijevci III 85; glava svijeta
II 32; njegov poloţaj pod Galbom 1
11. Riinljani 1 79, III 5, 45, IV 14, 17, 18,
20, 29, 33. 34, 61, 62, 64, 65, 74, 76,
79, V 8. 9, 11, 12, 15, 21, 22, 25,
rimski grad IV 58; graĊanstvo I 8, 78,
III 47; kolonija I 55; mladeţ I 84, II 47; vlast II 69,
111 46, IV 14, 25, 57:
Carstvo I 11, II 6. IV 21, 59; savez-ništvo IV 56,
71; moć IV 21, 69; poraz II 23; ĉeta IV 71; flota V
18, 21; ratna vjestina III 27; oruţje II 61; tabor IV
32; legije IV 58; vitezovi I 11, 20. 58, II 62, III 58,
V 9; vojskovode i zapo-vjednici IV 73; vojnici 1
40, IV 58;
trgovci IV 15; ime III 45; IV 18, 28, V 16; savez
IV 58; zakletva IV 77; vladar m 68; car IV 58;
vojskovoĊa IV 71:
konjanik II 16; narod I 1, 3, 12, 25. 37, 38, 73, 89,
III 46, 60, 72, IV 13, 37, 54, 55, 58, 68, 73, 76, V
24, 25:
senat i narod I 55, 56, 57, III 84; voj-nik I 79, IV
29, V 14; vojska IV 57 70, 75, V 19.
Rod otok II 2.
Roksolani sarmatsko pleme 1 79.
Romilije Marcel centurion 1 56: ubijen 1 59.
Romul posvećuje svećeniĉki kolegij kralju Taciju
II 95.
Roscije Celije legijski legat 1 60.
Rozije Regul konzul od jednoga dana III 37.
Rubelije Plaut njegovi prijatelji Lakon i Pizon 1
14.
Rubrije Gal II 51; posrednik kod Ceci-nine izdaje
II 99.
Ruf v. Kadije, Kluvije, Muzonije, Nu-. mizije,
Verginije
Rufin vojskovoĊa Galija III 94.
Rufm v. Vivenije Rufin
Rustik v. Arulen Rustik
Sabin v. Celije, Domicije, Julije,, Kalvi-zije,
Nimfidije, Obultronije, Publilije
Sabin Flavije brat Vespazijanov 1 46;
gradski prefekt pod Otonom i Viteli-jem 1 46, II
63; gradske vojnike zaklinje na vjernost Viteliju II
55;
potiĉe Cecinu na izdaju II 99; sklapa ugovor s
Vitelijem III 65; bjeţi na Kapitolij III 69; šalje
Viteliju tuţbu zbog izdaje III 70; baĉen u okove i
ubijen III 74; poĉašćen cenzorskim pogrebom IV
47.
Sabin Flavije Oton ga odreduje za kon-zula 1 77,
II 36; šalje ga za upravitelja ĉeta II 36; prelazi k
Viteliju nakon njegove pobjede II 51.
Sabina v. Popeja Sabina
Sabinski rat III 72; sabinsko zemljište
III 78.
Sagita v. Klaudije, Oktavije Sakrata v. Klaudija
Sakrata Sakrovir v. Julije
Salari.jska cesta (Solna cesta) III 78, 82. Salonina
ţena Cecinina II 20. Salustijevi vrtovi III 82.
Salvije Kokcejan nećak Otonov II 48. Salvije
Oton car v. Oton Salvije Oton carev otac II 50.
Salvije Ticijan brat Otonov 1 75; konzul s Otonom
1 77; upravlja Gradom 1 90;
ĉast Carstva u njegovim rukama II 39;
281
ţuri u sukob s vitelijevcima II 33;
Vitelije mu prašta II 60. Samnicani II 59. Sankto
v. Klaudije Sardinija II 16. Sariolen Voknla IV
44. Sarmati 1 2, 3, 5, 24, IV 4, 54; ne kori-ste štit
1 79; nose oklope »katafrakte« ibid. Saturn bog V
2, 4; njegov hram 1 27;
blagdani III 78; zvijezda V 4. Saturnin v. Aponije,
Vitelije Sceva v. Didije
Scevin (i'/i Sevin) Pakvije senator 1 77. Scipion
prefekt kohorte, napadnut II 59. Scipion Lucije
konzul III 72. Sebozova ala III 6. Sedoheiani
njihov kralj III 48. Sekstilija mati Vitelijeva II 64,
89;
umire III 67. Sekstilije Feliks III 5; kao voĊa
pomoć-
nih ĉeta razbija Treverce IV 70. Sekvanci narod
Galije, bune se 1 51;
pobjeduju Sabina IV 67. Seleuk astrolog II 78.
Seleukija grad u Siriji IV 84. Sempronije Denzo 1
43. Sempronije Tiberije konzul u vrijeme
drugog punskog rata III 34. Sencije prijatelj
Vespazijanov IV 7. Senska Kolonija i puk IV 45.
Septimin v. Porcije Septimin Serapis IV 81, 84.
Seren v. Amulije Seren Sertorije jednooki IV 13.
Servije Tulije podiţe hramove III 72. Servijevci
II 48. Servilijevi vrtovi III 38. Sever v. Cestije,
Cetrije, Klaudije
Sidon kralj Sveba III 5; ratuje u korist
Vespazijana III 21. Silan v. Junije Silan Silije Italik
III 65. Silijeva ala 1 70, II 17. Silvan v. Pompej
Silvan Simon prisvaja kraljevsko ime u Judeji
V 9; kaţnjava ga Kvintilije Var ibid. Simpleks v.
Cecilije Simpleks Sinopa grad na Pontu IV 83 sq.
Sinueske toplice 1 72. Sirija 1 10, 76, II 2, 6, 73,
80, 81, IV 3,
17, V 1, 26; legati u njoj I 10, V 9, 10;
legije u njoj I 10, 76, II 6, 8; glavni
grad Antiohija II 78, Sirijci pozdravljaju izlazeće
sunce III
24.
Sizena centurion II 8. Sizena povjesnik III 51.
Skidrotemid kralj Sinopljana IV 83 sq. Skribonija
mati Pizona Licinijana 1 14. Skribonijan v.
Kamerin Skribonijan Skribonijan vodi graĊanski
rat 1 89; ubi-
jen pod Klaudijem II 75. Skribonijan Kras brat
Pizona Licinijana
1 47; zazire od prevrata IV 39. Skriboimevci braća
IV 41. Sohem kralj II 81. V 1. Solimci narod, prvi
stanovnici Likije V
2.
Soran v. Bareja Soran Sostrat svećenik II 4.
Sozijan v. Antistije Sozijan Sozije Gaj pokorava
Judejce V 9. Spurina v. Vestricije Spurina Stacije
Murko 1 43. Stari tabor IV 18, 21, 35, 57;
opsjeda ga
Civil IV 23, 36; osvojen i oplja6kan IV
60, 62; Civil se utaborio u njemu V 14. Stehadi
otoĉje III 43.
stoiĉka sljedba nauci stoika III 81, IV 5. Subrije
Dekster 1 31. Sula LuciJe obnovio Kapitolij III
72;
vrlo okrutan II 38. Sulpicija Pretekstata ţena
Krasova IV
42.
Sulpicije Flor 1 43. Sulpicijevci obitelj, ĉasna 1
15. Sunuĉani narod Germanije IV 66. Svebi 1 2,
III 5. Svedije Klemens primipilar 1 87; napada
na Narbonsku Galiju II 12. Svesa Pomecija III 72.
Svetonije Paulin vojskovoda Otonov 1
87; Oton se koristi njegovm savjctima
1 90; okrivljuju ga otonovski vo)nici II 23; po
prirodi neodluĉan II 25;
raspravlja o vrsti rata II 31; bjeţi po-slije bitke II
44; sebi u zaslugu pripi-suje izdaju Otona II 60.
Tacije kralj Sabinaca II 95.
(Tacit) v. (Kornelije Tacit)
Tamira Kiliĉanin II 3.
Tampije Flavijan legat u Panoniji II 86;
po prirodi i zbog starosti neodluĉan III 4; vojnici ga
mrze i sumnjaju u nj. III 4, 10.
282
Taracina III 57, 60, 76, 84; IV 2 sq. zaposjedaju je Trajan 1 1.
flavijevci III 57; osvaja je Lucije Vitelije III 77; Trakua 1 11.
Taracinjani IV 3. Trapeitunt III 47.
Tarent II 83. Trazeja Pet uzor istinske slave II 91;
Tarkvinije Oholi izgradio Kapitolij III 72. njegovo slobodoumlje IV 5; tast Hel-vidijev ibid;
Tarkviinje Prisko III 72. prijatelj Vespazijanov IV 7.
Tarpejska stijena III 71. Trebelije Maksini legat u Britaniji 1 60;
Tartar rijeka III 9. bjeţi odande II 65.
Taur v. Antonije Taur Trebonije Garucijan 1 7.
Taurova ala 1 59, 64. Treverac III 35, IV 55, 58.
Taurinska Kolonija II 66; Augusta Tau-rinaca Treverci I 53, 57, 63, IV 18, 28, 32, 37. 57, 66,
ibid. 69-71, 73, 75, V 14, 19, 24; ala Treveraca II 14,
Tenkteri narod Germanije IV 21, 64 sq. 28; kolonija Treve-raca IV 62, 72.
Terencije evokat 1 41. treverska bitka V 17.
Tertulin v. Volkacije Tertulin Triboĉani narod Germanije IV 70.
Tetije Julijan legat 1 79, II 85; oduzeta mu i Trijarija ţena Lucija Vitelija II 63; nje-zina
vraćena pretura IV 39 sq. razuzdanost II 64; oholost i okrut. nost III 77.
Teutonci narod IV 73. Tulije v. Servije Tulije
Tiber 1 86, II 93; njegovo izlijevanje iz korita i Tungri narod Gennanije II 14 sq., l\ 55, 79;
poplava Rima 1 86. prilaze Civilu IV 16, 66; ko horte Tungara II 15.
Tiber^je v. Aleksandar Turpilijan v. Petronije Turpilijan
Tiberue Neron August ga postavio na sebi najbliţe Tiirul^e Cerijal primipilar II 22.
dostojanstvo 1 15, 16, 89, II 65; njegova vrio Tusko v. Cecina Tusko
oprezna starost II 76; posvetio julijevskom rodu Tutor v. Julije Tutor
sveće-ništvo Augustalaca II 95, IV 42; za njegove
Ubijci IV 18, 28, 55, 63, 77, V 24. Umbricije
vladavine legija i pomoćne ĉete u Africi
haruspik I 27. Umbrija III 41 sq, 52. Urbik v.
pokoravale se prokonzulu IV 48; u Judeji vladao
Petronije Urbik Urbin III 62. Uzipećani IV 37.
mir V 9.
Tiberijeva kuća 1 27. Vada tabor V 20 sq. Valens v. Donacije, Fabije,
Ticijan v. Salvije Ticijan Manlije Valentin v. Julije Valentin
Ticin II 17, 27, 30, 68, 88.
Valerije Azjjatik legat u Belgici 1 59; ze' Vitelijev
Tigelin v. Ofonije Tigelin
ibid; budući konzul IV 4, 6.
Timotej Atenjanin IV 83.
Tingitanska Provincija dio Mauretanije II 58 sq.
Tiron v. Apinije Tiron
Tit sin Vespazijanov 1 1; njegova narav II 1, IV
86; otac ga šalje Galbi, ali on

se vraća s puta II 1 sq; voli kraljicu Bereniku II 2;

Valerije Festo legat II 98; svojak Viteli-jev IV
dolazi do Venerina hrama ibid; odrţava vezu
49; šalje konjanike da ubiju Pizona IV 50.
izmedu Vespazijana i Mucijana II 5, 79; po-
Valerije Marin II 71.
stavljen za voĊu judejskog rata II 82, IV 51, V 1;
Valerije Paulin III 42 sq.
nastupa konzulat u nena-zoĉnosti IV 38; njegova
Vangionci narod Germanije, odmeću se od
privrţenost bratu IV 52; blag postupak s vojnicima
Rimljana IV 70.
V 1; opsjeda Jeruzalem V 1, 10 sq.
Var v. Alfen, Arije, Kvintilije, Plancije
Tolbijak utvrĊeni grad u Germaniji IV 79.
Varjje Krispin tribun 1 80.
Traĉani pomaţu rimljanima 1 68.
Varon v. Cingonije Varon
Trahal v. Galerije Trahal
Vaskonci narod IV 33.
283
 Vatikan nezdrav kraj II 93.
Vatinije lakrdijaš, njegove grabeţi 1 37.
Vedije Akvila legijski legat II 44. III 7.
Velabar 1 27, III 74.
Veleda djevica proroĉica IV 61; ne moţe joj se
pristupiti radi razgovora IV 65;
Germani joj poslali darove V 22;
Rimljani je hrabre da prihvati mir V 24.
Velokat Ijubavnik Kartimanduin III 45.
Venera Pat'ska II 2 sq.
Ventidije Publije ubija Pakora V 9.
Venucije voĊa Britanaca, u poĉetku vjeran
Rimljanima, kasnije neprija-teljski raspoloţen
prema njima III 45;
dokopao se kraljevstva ibid.
Ver v, Atilije Ver
Veraks nećak Civilov V 20.
Veranija ţena Pizona Licinijana 1 47.
Vercele utvrdeni grad 1 70.
Vergilije Kapiton III 77, IV 3.
Vergilion v. Atilije Vergilion
Verginije Ruf legat u Donjoj Germaniji 1 8;
ponuĊena mu carska vlast 1 8, 9, 51 sq; Oton ga
odreĊuje za konzula 1 77; opsjedaju ga vojnici u
njegovoj kući II 49; bjeţi na straţnja vrata II 51;
vojnici traţe njegovu glavu II 68;
okrivljuje ga Fabije Valens III 62.
Verona II 23, III 8, 10, 15, 50, 52.
Verulana v. Gratila Verulana
Vespazijan Flavije zapovjednik druge legije [II
44; poslan protiv Judejaca 1 10; proroĉanstviiiia
mu predodredena carska vlast 1 10, II 1, 78;
pristupa Otonu s judejskom vojskom 1 76;
gotovo dovršava judejski rat II 4;
dogovara se s Mucijanom II 7, 76;
osvaja sve osim Jeruzalema V 10; nje-gove vrline
II 5; budnost, štedljivost, marljivost, promišljenost
II 77; raz-mišlja o ratu protiv Vitelija II 74; po-
zdravljaju ga kao cara II 80; hita u
Aleksandriju III 48; u privatnom ţivotu zaostaje za
bratom III 65; jedini se od vladara kao car pokazao
boljim 1 50; senat mu odredio poĉasti IV 3;
nastupa konzulat u nenazoĉnosti IV 38; ozdravljuje
slijepa i kljasta IV 81;
pristupa Serapisovu hramu IV 82; sina Tita
postavlja za zapovjednika u ju-, dejskom ratu II 82,
V 1.
Vespazijan Tit v. Tit
Vestalke izlaze ususret flavijevcima pri sklapanju
mira s vitelijevcima III 81;
ĉiste mjesto za obnovu svetišta IV 53.
Vestin Lucije rimski vitez IV 53.
Vestin hram 1 43.
Vestricije Spurina II 11; drţi Placenciju II 18,
36.
Vetije Bolan legijski legat, namjesnik Britanije II
65; dvoumi se izmeĊu Vitelija i Vespazijana II 97.
Veturije 1 25.
Vibenije Riifin prefekt ale III 12.
Vibije Krispo bogat i moćan II 10; pro-kazivać II
10. IV 41 sq.
Vicecija municipij III 8.
Vijena II 66; kolonija 1 66; Vijenjani 1 65 sq, 77,
II 29, 66; u razmiricama s Lugdunom 1 65.
Viktor v. Klaudije Viktor
Viktorija dvopreg s njezinim kipom u vestibulu
Kapitolija 1 86.
Vindeks v. Julije Vindeks
Vindonisa utvrĊeni grad IV 61, 70.
Vinije Tit konzul 1 1, 11, 13, 39; savje-tuje Galbi
da ne ţuri 1 32; najgori od smrtnika 1 6; pogiba 1
42; njegov ţivot i znaĉaj 1 37, 48; njegova
oporuka 1 48.
Vipsanijev trijem 1 31.
Vipstan Apronijan v. Arponijan Vipstan
Vipstan Mesala vojniĉki tribun III 9;
spašava Saturnina pred razbješnjelim vojnicima III
11; sudjeluje u bici kod Kremone III 18; moli za
brata Akvilija Regula IV 42; povjesnik III 25, 28.
Virdije Gemin III 48.
Vitelije Aulo prokonzul Afrike 1 70. II 97; poslan
kao legat u Germaniju 1 9, 52; njegovo
odmetništvo i ustanak 1 51; u oĉima ozbiljnih
vojnika nizak 1 52; pozdravljaju ga kao cara 1 57;
nje-gova mlitavost i rastrošnost 1 62, II 31, 62, III
36, 63, 86; nepostojanost duha II 57; usporedba s
Otonom II 31;
kreće u rat II 57; nedorastao teškim prilikama II 59;
svom sinu nadjeva nadimak Germanik ibid;
radostan pro-matra stravićan prizor nedavne bedri-
jaĉke bitke II 70; mar5 njegove vojske II 87; ulazi
u Rim II 88; odbija nadi-mak August II 62;
prihvaća ga II 90;
njegove nezasitne strasti II 95; odre-duje konzulate
za mnogo godina una-prijed, upropaštava Carstvo
III 55; ţeli se nazvati Cezarom III 58; ponuĊeni mu
uvjeti mira III 63, 66; sklapa ugo-vor s Flavijem
Sabinom III 65; gluh za hrabre prijedloge III 67;
284
izlazi iz Pala-cija, potom se vraća III 68; svaljuje
krivnju na vojnike III 70; pogia III 85;
njegove slike pobacane III 12; njegov sin II 59; III
66; pogiba IV 80.
Vitelije Lucije otac carev III 86; triput konzul 1 9,
III 66; cenzor 1 9, III 66.
Viteltje Lucije brat carev 1 88; okruţuje se
laskavcima II 54; njegov oštar pri-jedlog protiv
Cecine III 37; optuţuje Bleza III 38; ostavljen da
brani grad 111 55; poslan u rat u Kampaniju III
58; opsjeda i osvaja Taracinu III 76
sq\ na zlu glasu, ali radin ibid; ubijen IV 2.
Vitelije Saturnin 1 82.
vitelijevci pobjeĊuju II 41; pobijeĊeni II 14, III 15;
prelaze u flavijevsku stranku III 63, 69; njihova
hrabrost i postojanost IV 2.

Vocecij planina u Helveciji 1 68.

Vokonci narod 1 66.
Vokula v. Dilije, Sariolen
Volaginije ubojica Skribonijanov II 75.
Volkacije Tertulin IV 9.
Vologez kralj Parta 1 40; nudi pomoćne ĉete Vespazijanu IV 51.
Voluzije Gaj vojnik III 29.
Vopisko v. Pompej.
stranka I 84, 90, III 32; vojskovoĊe II 45; vojska I 87, IV 49, II 45,
111 22, 46, 56; vojnici I 85, II 17, 26, III 63. 69, 73, 82, IV 1; pobuna I 51.
Vivenije Rufin prefekt ale III 12.
vitelijevske legije II 41, III 21, IV 54, 68; ĉete III 9: kohorte III 6, 61, 62;

BIBLIOGRAFIJA

J. Asbach, Romsichen Kaisertum und Verfassung bis an Trajan, Eine

historische Einleitung zu den Schiriften des P. Cornelius Tacitus, Koln.
1896. H. Peter, Die geschichtliche Literatur liber die romische Kaiserzeit, Leip-
zig, 1897.

285
F. B. Marsch, The Reign of Tiberius, Oxford University Press, 1931. V. M. Scramuzza, The Emperor
Claudius, Harvard University Press,
1940. B. W. Henderson, The Life and Principate of the Emperor Nero, Lon-
don, 1903. B. W. Henderson, Civil War and Rebellion in the Roman Empire, Lon-
don, 1908.
Za Agrikolu:
F. Leo, Dle griechisch-rĉmische Biographie, Leipzig, 1901. G. L. Hendrickson, The Proconsulate of Julius
Agricola in Relation to
History and Encomium, University of Chicago, Decennial Publication,
Chicago, 1902. Furneam, Agricola (uvod u izdanje), Oxford, 1898, 1922.
Za Dijalog:
R. Hirzel, Der Dialog, Leipzig, 1895.
E. Norden, Die antike Kunstprosa, Leipzig - Berlin, 1909.
Gudeman, Dialogus (uvod u izdanje), Leipzig - Berlin, 1914.
Za Gennaniju:
E. Norden, Die germanische Urgeschichte in Tacitus' Germania, Berlin - Leipzig, 19222.
II. Tacitov život
Gaston Boissier, »Comment Tacite est devenu Historien«, Revue des
deux mondes, 2 (1901), 277. E. Paratore, Tadto, Milano, 1951. Mary L. Gordon, »The Patria of Tacitus«,
Journal of Roman Studies
(1936), str. 145. P. Fabia, »La Carriere senatoriale de Tacite«, Journal des Savants
(1926), str. 193.

IH. Religiozni i filozofski nazori

Robert von Pohlmann, Die Weltanschauung des Tacitus, Munchen, 1913.
P. Fabia, »L'Irreligion de Tacite« , Journal des Savants (1914), str. 250. A. Sizoo, »Paetus Thrasea et le
Stoicisme«, Revue des ftudes Latines
(1926), str. 229.

IV. Povuesna metoda

P. Fabia, »Le Regle annalistique dans l'historiographie romaine«, Iow-
nal des Savants (1900), str. 433. M. A. Levi, Nerone e suoi tempi, Milano, 1949. F. Marx, »Untersuchungen
zur Komposition und zu den Quellen von
Tacitus' Annalen«, Hermes, (1925), str. 74. F. G. Moore, "Annalistic Method as Related to the Book
Divisions in
Tacitusa, Transactions oflhe American Philological Association (1923),
str. 5.
F. Pfister, »Tacitus als Historiker«, V/och. f. kl. Phil. (1917), str. 833.
i 899. R. L. Roberts, Tacitus' Conception of the Fiinction of History Greece
and Rome, (1936), str. 9. G. H. Stevenson, »Ancient Historians and their Sources«, Journal of
Philosophy (1920), str. 204. B. Walker, The Annals of Tacitus. A Study in the Writing of History,
Manchester, 1952. A. Walser, Rom, der Reich und die fremden Volker in der Geschichts-
schreibung der fruhen Kaiserzeit, Baden-Baden, 1951.
V. Izvori
C. Baier, Tacitus und Plutarch, Progr., Frankfurt a/m, 1893.
0. Clason, Tacitus und Sueton, Breslau, 1870.
D. Detlefsen, »Uber des alteren Plinius' Geschichte seiner Zeit und ihr
Verhaltnis zum Tacitus«, Philologus (1875), str. 40. P. Fabia. Les Sonrces de Tacite dans les »Histories« et
les »Annales«,

286
Paris, 1893. A. Gudeman, »The Sources of the Germania of Tacitus«, Transactions
of the American Philological Association (1900), str. 93. P. Keseling, »Tacitus und Seneca«, Ph. Woch.
(1932), str. 1461. J. Martin, Zur Quellenfrage in den »Aniialen« und »Historien«, Hosius
Studien zu Tacitus, Stuttgart, 1936. F. Marx, »Die Ouellen der Germanenkriege bei Tacitus und Dio«, Klio
(1933), str. 323. F. Marx, »Tacitus und die Literature der exitus illustrium virorum«, Phi-
lologus (1837.38), str 83. T. Mommsen, »Cornelius Tacitus und Cluvius Rufus«, Hermes (1870),
str. 295. T. Mommsen, »Das Verhaltniss des Tacitus zu den Acten des Senats«,
Sitz. der kgl. Preus. Akad. der V/iss. zu Berlin (1904), 1146. E. Norden, »Josephus und Tacitus«, Neue Jahrb.
f. d. kl. Alt. (1913),
str. 637.
R. Raffay, Die Memoiren der Kaiserin Agrippina, Wien, 1884. W. Schur, »Die Orientpolitik des Kaisers
Nero«, KUo, nova ser. 2,
suppt. 15 (1923). F. VValter, »Zu Tacitus und Seneca Rhetor«, Berl. Phil. Woch. (1918),
str. 237. F. Walter, »Zu Tacitus und Valerius Maximus«, Phil. Woch. (1918), str.
789.

VI. Literarne karakteristike

0. Clason, De breviloquentiae Taciteae quibusdam generibus, Leipzig,
1881. E. Courband, Le Procedes d'art de Tacite dans les »Histoires«, Paris,
1906. F. Degel, Archaistische Bestandteile der Sprache des Tacitus, Niirnberg,
1907. A. Gunz, Dle deklamatorische Rhetorik in der Germania des Tacitus.
Diss,. Lausanne, 1907.
P. Kegler, Ironie und Sarkasmus bei Tacitus, Diss,. Leipzig, 1913. F. Krohn, Personendarstellungen bei
Tacitus, Diss,. Grosschĉnau. i. S.i..
1934.
A. Salvatore, Stile e ritmo in Tacito, Napoli 1950. G. Soerborn, Variatio sermonis Taciti, Diss., Uppsala,
1935. E. Wolfflin, »Schriften iiber den Taciteischen Stil und genetische Ent-wicklung derselben«, Phitologus
(1867), str. 126.
VII. Sintaksa
A. H. Draeger, Uber Syntax und Stil des Tacitus, Leipzig, 18823. J. Gantrell, Grammaire et style de Tacite,
Paris, 18822 Furneaux, Annales (uvod u izdanje), Oxford, 1898, 1922. A. Gudeman, Dialogus (uvod u
izdanje), Leipzig - Berlin, 1914.
VIII. Leksikografija
P. Fabia, Onomasticon Taciteum, Paris, 1900. A. Gerber - A. Greef, Lexicon Taciteum, Leipzig, 1903.

IX. VJerodostojnost
J. de Boisjoslin. »De l'Authenticite des Annales et Histoires de Tacite«,
Revue de la Societe des 6t. Hist., 4. ser. 2 (1898), str. 155. E. G. Hardy, »Tacitus as a Military Historian in the
Histories«, Journed
of Philologv, 61 (1940), str. 123. H. Naumann, »Dei Glaubwiirdigkeit des Tacitus«, Bonn. Jahrb. (1934),
str, 21. G. Vogt, «Tacitus und die Unparteilichkeit des Historikers«, Hosius Stu-
dien zu Tacitus, Stuttgart, 1936. C. W. Mendell, Tacitus - The Man and His Work, New Haven, 1957,
str. 219.

X. Tacit u književnom kontekstu

E. Cornelius, Quomodo Tacitus, hisroriarum scriptor, in honiinum memoria versatus sit usque ad
renascentes litteras saeculis XIV et XV,
Wetzlar, 1888.
L. Delamare, Tacite et la litterature franfaise, Paris, 1907. C. W. Mendell, »Leidensis BPL. 16. B«, AJP, 75
(1954), str. 250. P. de Nolhac, »Bocace et Tacite«. Mel. d'Arch. et d'Hist. (1892), str.

287
130.
L. Prelle, Die Wiederentstehung des Tacitus, Fulda, 1952. F. Ramorino, Cornelio Tacito nella storia della
cultura, Milano, 1898. R. Sabbadini, Storia e critica di alcuni testi Latini, Firenza, 1890. G. Toffanini,
Macchiavelli e il »Tacitismo«, Padova, 1921.

C) TACIT NA HRVATSKOM ILI SRPSKOM 1 SLOVENSKOM JEZIKU

1. Stiepan Pavlović, Agricola, Zagreb, Izdao K[osta] StojSić, 1859, [III] + 73 str.
2. Stiepan Pavlović, Život Kn. Julija Agrikole, Zagreb, Izdao Kosta Stoisić, 1859, 99 str. (ćiriliĉko izdanje
prethodne knjige)
3. Fran Kurelac, Kurelĉev Agrikola (priopćio M. Šrepel), Grada za pov. knjiž. hrv. 2, 1899, str. 245-269.
4. Milivoj Šrepel, Manja djela (Razgovor o govornicima, Agrikola, Ger-manija), Zagreb, Naklada Matice
hrvatske, 1889, XXIV+119 str. Prie-vodi grikih i rimskih klasika, sv. 7.
5. Milivoj Šrepel, Razgovor o giiviirnkiina - c. 28-42, Primjeri iz rimske književnosti u hrvatskom
prijevodu, Sastavio Stjepan Senc, Zagreb, Naklada kr. hrv.-slav.-dalm, zem. vlade, 1894, IX + 409 str.,
Svjetska književnosl u hrvatskim prijevodima, sv. 2. str. 295-304; 2. izd. 1910. str. 269-277; 3. izd. 1920. str.
326-337.
6. Milivoj Šrepel, Agrikola - c. 1,4, 44-46, Stjepan Senc. Primjeri, 1. izd. 1894. str. 304-307; 3. izd. 1920. str
334-337.
7. Milivoj Srepel, Germanija - c. 1-7, 9-18, 20-27. Stjepan Senc, Prim-jeri, 1. izd. 1894. str. 307-316; 3. izd.
1920 c. 2, 4, 5, 7. 9-18, 21-23, 25-27, str. 337-344.
8. Stjepan Senc, Anali I 1-15, II 41-43, 53-56, 59-62, 69-76, 82-84, III 1-16, VI 50-51. Stjepan Senc,
Primjeri, 1. izd. 1894. str. 316-344; 2. izd. 1910. I 1-2, 4-15, II 55, 59-61. 69-75, 82-83. III 1-6, VI 50-51, str.
277-294; 3. izd. 1920. str. 345-365.
9. Ferdo Paţur, Povijesti rimskijeh Careva, Ljetopisa (Anala) knj. 1, Varaţdin, Tisak i naklada J. B. Stiflera,
s. a. [1903], 99 str. Zbirkapri-jevoda rimskih i grčkih klasika u prozi sv. 7.
10. Ferdo Pažur, isto, knj. 2. 96 str. [sv. 12?]
11. Koloman Rac, Anali XV 38-43, Stjepan Senc, Primjeri, 2. izd. 1910. str. 295-296.
12. Anonim, Dva govora (Iz »Života Agrikole«), Napred - En avant 2, 1917, 307, 3.
13. Zvonimir Doroghy, Anali I-VI, Zagreb, Naklada Braće Kralj, 1923, 160 str.
14. Veselin Cajkanović, Germanija, Beograd, Drţavna štamparija Kral-jevine SHS, 1927. (Preštampano iz
»Godisnjice» XXXVI), 59 str.
15. Latinski pisci, Priredio D. KarapanĊić, Beograd, Knjiţarnica Gece Kona, 1927. VIII + 127 str. (Tacit str.
105)
16. Nikola Vulić, Tacit (nekoliko odlomaka iz Tacitovih djela), Srpski književni glasnik 24, 1928, str. 192-
204, 270-281, 356-365. (isto: Nikola Vulić, Iz rimske književnosti, Beograd 1958, str 194-247)
17. Anonim [Nikola Vulić?], Iz dela Tacita (0 Neronu) »Letopis«, Srpsko kolo 26. 1929, 31, 1-2 i 32, 1-2;
Filozofova smrt, Srpsko kolo 26, 1929, 32, 1-2; Car materoubica. Srpsko kolo 26, 1929, 31, 1-2.
18. Nikola Šop. Carevi, Srpski književni glasnik 38, 1933, 6, str. 413-417.
19. Ivan Trombetar, Dva dokumenta rimske politike mudrosti, Vrh-bosna 54, 1940, 5, str. 120-121.
20. Anonim, Borac za slobodu rijeĉi u doba Krista (Anali IV 34-35), Riječ savjesti i razbora 3, 1941, 52,
2.
21. XXX, Augustovo doba, Izbor historijskih tekstova, Zagreb, Školska knjiga, 1955, 79 str., Mala
historijska knjižnica, serija II, knj. 1. Ured-nik Mirko Ţeţelj.
22. XXX, Rano rimsko carstvo, Izbor tekstova, Zagreb, Školska knjiga, 1958, 144 str., Na izvorima
historije, sv. 4. Urednik Mirko Ţeţelj
23. Nikola Vulić, Anali XIV 5-9 i Historije 1 2, M. Budimir - M. Flašar, Pregled rimske knfiževnosti,
Beograd, Nauĉna knjiga, 1963, str. 551-553; 2. izd. 1978.
24. Radmila Šalabalić, Razgovor o govornicima, c. 40, M. Budimir - M. Flašar, Pregled rimske knjizevnosti,
Beograd, Nauĉna knjiga. 1963, str. 541; 2. izd. 1978.

288
 25. Radmila Šalabalić, Historjje 1 80-82, M. Budimir - M. Flašar, Pre-gled rimske književnosti, Beograd,
Nauĉna knjiga, 1963, str. 550; 2. izd. 1978.
26. Fran Bradaĉ, Anali, Maribor, Zaloţba Obzorja, 1968. 517 str. /z antičnega sveta, knj. 9. Urednik Joţe
Kastelic.
27. Darinka Nevenić-Grabovac, Germanija - Agrikola - Razgovor o govornicima, Beograd, Rad, 1969,
115 str. Biblioteka Rei i misao, Kolo X, knj. 243 Urednik Dušanka Perović
28. XXX, Tekstovi iz rimskog prava, Izabrali i preveli dr Jelena Dani-lović i dr Obrad Stanojević, Beograd,
Novinska ustanova Sluţbeni list SFRJ, 1970, 272 str.: 2, izd. 1973, 276 str.; 3. izd. 1978. 176 str.; 4.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje 1982, 275 str.
29. Ljiljana Crepajac, Anali, Beograd, Srpska knjiţevna zadruga, 1970, XLVII + 699 str., Kolo LXIII, knj.
422.
30. Jakov Kostović, Anali, Zagreb, Matica Hrvatska, 1970. 646 str. Grčki i rimski klasici, Urednik Veljko
Gortan
31. x x x, Antologija svetovne knjiţevnosti, Izabral, uredil in opombe napisal Janko Kos, Ljubljana, Drţavna
zaloţba Slovenije, 1973, 453 str. (Tacit str. 260)
32. XXX, Izvori rimskog prava. Pripremio i preveo Ante Romac, Zagreb, Informator, 1973, XVII + 607 str.
Pravna biblioteka.
33. XXX, Antiĉka svjedoĉanstva o Istri, Izabrao, prevo i priredio Mate Kriţman, Urednik Josip Bratulić,
Pula, Ĉakavski sabor, Istarska naklada, Rijeka, Otokar Keršovani - Edit, 1979, 376 str. - Istra kroi stoljeća,
Kolo I, knj. 1. Urednik Zvane Ĉrnja (Tacit str. 273)

SADRŢAJ

Kornelije Tacit i njegovo djelo

HISTORIAE / HISTORIJE

Fontes lectionum
Komentar
Kazalo
Bibliografija

289