L — biblioteka Zavoda za znanost o knjizevnostiFilozofskoga fakulteta Sveutilista u Zagrebu Urednici Viktor Zmegat Kresimir Nemec Dubravka Oraié Tolié Gordana Slabinac ZAVODENJE IRONIJOM Zagreb 1996.nastranosti koji ne samo da dopusta, veénalaze subverzivno djelova- nije. > aa mie, ao dan ipa psn neon pa duh nasraosti Otome ah ioe vol bg Apa In Si sa sun de nda Hk Yee asst fen of joni pore sey isdn e oi slik prt ca, i vans Ka Kako tn esto nop it ts eg doe razloga nego zato 30 zna da ne bi smio? Ne osjeéamo Ii tran ‘Kons ase honimasaogrruna tin one Je Zalon jboss too poms don ote (EA. Poe, nav del, st. 122) ee 106 FANTASTICKI IMPULS MODERNE KNIIZEVNOSTI stitno}knjivevnosti, gotovo najpije po- rmisiiamo na njezina semantiku transgresivnost, odnosno sposob ‘host da s pomocujerfa svar altemativne, sekundame,ne-mogue "SNietove, Govor fantasténoga je ovar onepostojedem, no ta trcnja ‘upucuje wglavnom na zaokupljenost temama fantastignog, sede ist- uti drug postupke sto jednakopravno sudjeluju u proizvodniidjela fantastine knjizewnos. Isto vejdi i za Sarmantny sintagra da je fanastina kniizevnost retorika nizrecivog,' odnosno,diskurs bez ‘objekta, prema je izreivajedino jezikom i njeziniabjekti postoje w jezik, Drugim rijetima, sposobnostjezika da sara objeke (i sve tove) Sto ne postoje u stvamostipridonosi ono} bitno osebitosti fantastiéne knjizewnost, da ona na stvarnog Zitatla, ili Gitte upisanog u tekst, djeluje wnemirujuée. No, rela bih, da postoii oma druga strana stvar, veda, ludigka, kada se fantatiéno iskezue, i oka kao Kombinavith ig podjnako eet oso po: etka nagela mimetiskog obi kata 1 2aonostt seg “Empinskog svijeta, NapoSiajui svijet reaizma (stvarnost reali- stickog pripovijedanja,fantastiéno omogucuje valet judsko}imagi- naciji, pritom se vest i subverziv slu2eéisvim zalhama koje je stvorio um: znanjem, znano8¢u, kulturom, povijeses. No stvaajuci nove, »fantati¢ne« Ginjnice,fantatigna knjizevnost pridonosi po- tmicanju granica realnoga svijta, »vidie nevidljvo,oanacajenepo- stojeée~ Odvajajudl se od svega SJE opCenito prihvateno kao ‘mogfige, ona ga ne-mogueim prosiryje, ‘Kada kaemo da fantastigou knjizevnostbitn obiljebaje fkcio- nalnost, izmiSljanje dogadaja (likova i zapleta) Sto nemaju svoje referente 1 stvamosti, 10 ne znadi da se i realistinom, odnosno > stvamosnome romana odrigefikcionalna dimenaia. Fikcionalnost 1 Usp. Jackson, Rosemary, Fantry. The Literature of Subversion, Londo, 1981 a4 107realisike knjdevnosti omedena je takoder jezikom, pismom, slo- ¢gom, kejigom, no njezina se mimetika onjentacia oslanja na Zako- nitoststvamoga svjta, ei jerodostjnosti provjrtivostu zi © onome o emu pie tei, moglo bi se ironitno rei, skladnom brakuss referentima iz kojega potj&u brit potome slain (ge- neritkih i poetitkih) osobina, Osim toga, »mionoloska svijeste? dicionalnog ealistgkog pripovjedac,temeljena na sveznanju ive. pac iz dana’ -perspektive, izgradene “spoznajom o ko-autorstvu, nadaje ofantastiénom« u kolokvjalnom lu rijedi, ednosno, danas o njoj.ne mazemo suditi bez ironitnih ‘ograda Zata je sveznanje realstickog pipoviedats,konvenija na tiie podvrgnutaironijskom prevrednovanju modemisti postmodemistickim proznim stuktyrama, jer mode -Eunajizravnije omoguéuje-onapade.nastale konvencije elisti¢kog knjiZeynog tekst, Pa kako je jos Dostoevski rekao da nilta nije {fantastcnije od stvarosti to je jednako poznato kao | Kafkina mse, dake, u dob iazoka da je fovjek fantastinatvotnj), rea ilogia se ojevskog, dovodi u ptane, Svijet i fantasine obrise, Sto potvnduje iGnost} romana ruskog pisca, Autor viene zna sve 0 svojim svoje likove, autorski glas idrugi glasovi su ravno- ferfia_vige stedita, monolaske svijesti, koja nadzire svijet ‘dela, Reza staalita,perspektive i svedotenja veé omosuéuju ase polifonisk roma svojihgraniea,veé omogu- aja nadopisivanie,fanastitno dodavanje, neproyje imaginatvn transforma, iterpretacijaposojceg,oljeplju- je set od wraicionalne pripojedatke mirmetithe mace otkiva ji nove dimenzijefantasiénestvamost, koja takvom postae po- najprije zahvaljjuekeubitku »pripitomljnihe vrjednost oko keh je svijet krvtio, Raznoglase, polfonitnost, bave se riedima, svar $0 nesta, ili se, kao Kod Dostojevskogs, oS samo nazna novi otxisi—aliujezku, govoru. Akojefantastino poslediea Zudne za netim drugi, kako to wrdi Rosemary Jackso.* mote se ret da je polifonignost romana Dostojeskase, upravo posjedica fadnje za lasom drugoga, 28 ramomiiljenjem, cime se takoderiskusavaiu 2 Dakin rote sparaatna Doser (oy M, Noli), Beoera, 3. Veotome nav. Babinoo do 4 Vlotomenay dei R.skson, 108 “prance biéa i bivanja, Samim tim dskurs je Dostojevskoga anathi- Ean, disperzivan, rekli bismo, poovski usredotogen na krSenje Zakona “kalo to ade EA, Poe u sojojpripovijetki Cra! maga), odnosno vabetih viednosti(pripovjedaéki) konvencie utiruéi put narativ- “him stategjama modeme knjiZevnosti, u veliko} mje obiljezendj ‘antstiskim impulsom, Demoniziranazhilja majstora Dostojevskog “posta e priradnim okrljem dfulenju Majstrai Margarites Volan- dlovom demonskom drudinom, Atu smo veé onda u sreu fanastke, kot lijepo kaze Roger Callois® | No Calisova matte sinagin pokani, wz oto dase jetikknjidevne znanost i kritkenerjetko hoée suit »pjesnigkime< Farazma, ako bse st vite piblifiofenomenu koji provéava, Usreu su fatasie ty. beakonane nesputane slike, Koen sto dane {take veé ne dopustajo prevodene w poate govare;njihovanepro- ince, tamagjooa, smexosttns,upucj,w bit na poetic tednju za stvaranjem paralelnihsyjetova, i ma koliko god v njima ‘repoznavali elementeiskustvenog predloska, ti svjetovi syjedote 0 ojo atohtonost "To, naravno, ponajvite vied za vitae, Zanrovsu Fntasiku, ako 6 njoj sudi'Tzvetan Todorov. napominjuei da je fantatika Zant ‘ nestaanju, odnosno da se gubikada se tana il neobigan dogadaj ta posjetku razjtuju, So davodi do ponovnog uspostavijanjana- ‘neni narativnih prvi dela i: U svojoj poznato} knjii Zastarelost Cowleka’ Gmther Anders = pita Kako danas, u svijet ifenom hrizonta, u doba stvarnosti Koja Je pal fantasia. gost oes’ Atoms funbe- ~ primierice,toliko fantastiéna da joj nije doraslo ni nae opazanje,niti aarreaja, So tin, uke rasa, jer ona kao predmet djluje iezazleno. I fantazija i opadanje vispalic su i svar Festa neprozimom, koja je zamaskrana, te je ne mogu domakit ‘Shje spomenote udske jaSOBIGNT, jer Se ne uspijevajuodijepiti od ‘reearnoga, domeli su im podjednako maleni, razlikajemedunjima to Anders i mo¥e govoriti o fantastici kao realnost i realnostt antasic, jr su Zataili umn, duhovni josjetilni mehanizmi kojt te kategorije, jaméili sigumost £o- 5. Usp Calis Roger, Acar fmtatqe Pais 1968 & Pebrotvetn fest tera ose Pais 19701 peo Be tho ufmanier nemen eA Mane MID, Beograd 187 + ads ler, Zac oct pe. 0, Kostetei), Bog, 1985. 109sishosapolotsjau preglednom sijtt(ako fantom dela ‘ome +) iri’ a empinisko iegleda famatén's onda je ono i kod (QP epatanjafantecie ‘stars kino se Sposcinostttastiinog da \stokimsrealizmom opisijenestvamo, te dase poznat predmet ‘rau u fatastien} red iliposve izblicenimn, gover 0 sepostajanja stvarnih i mogudh yjctova, ojinovgisiovjednst relizam fanastikejiuije fntastiénos)realizmairealnosi, ok valu pogubni moe »kratkog spojay, er se duhovne, umnjetnitke i stvame poave, Sto su ranij bivale nevidjvina, jznenada Sura, alijane bihrekakao Anders, mistavaj, vse wtnigki ajar, Site, nina drags zatenjima ti svan Stoga nam je, u danafnje jee, ptrebna edna modnaener- sia za odgonetavanje pixma testa pisma relnoga sits, je ba pismapodjednako gust Sifirana — fntaiaopafanieu slu2bt su lana kao proces spoznavana asa nemoguse vet eka Tekst svjeta sada su u isto avnni aed nih post djalog, sxjedotenj ednoga 0 drugome. Tekst svijet predogen sets testa, opetsyjedoti jthovejsozenojwrajamos—rlavizam i imapinaija tom sklopu dobvaju okrlae postajué tekstom 0 ‘tekstu, postajuéi realnom fantastikom. Masa znaSenja? teksta o tekstu 2ahijerasposaljenjesmisatakvoga oovog testa cjeta van os Gtatela, Koj mata} Sumi mora raspozatipoedinaéno dives. Kolko god se fantasti skurs mops kao-monovalen ® jer upucuje na sebe sama, ane na drugenavine »govorax, druge iskurs ili tekstove, posebno kad je rje¥ o Zanrovskoj fantatignoj “jzevost rimi, bi, manstven famastika, hore, nego a se polivalencija ofituje.u tzv.»lijepoj«ili nvisokoj« knjiéevnost ‘modemizm, zo to je. prvi sastanjujaglasov gin, mo era kjiternost komuniiasdrgim dskusima,odnosno teksto ima, umnadajuéi tako vlastta znavenja. Madema_knjiZevaost ‘oli je mien oblefena fentastskim impulsom da je mosuce g0vorto posebnoj vsti fanasnog diskursaKojim one »pisex Bile o stvamosi koja je postalafantastiénom. A opet, ose ite Semanigkog aspekta djela modeme knjiZevosti,u mnogim slut. vita teme jose rane interestalnim zane, ednakoekspe- "ments sasnatikim aspektom, wet pomake lopckim, 8 Nav Anderove deo str 344, 9 V.otome: Pele Gja Pra nntenj, Zagreb 1989, 10 Todorov, Tztan, Poet, Beograd 986s 30. 110 ‘remenskim, prostomim poretcima, to je porpano wdaljue od mi eiske mace pripovjednja, dai jo fantastnedimenzie. Tu takodervalja dada! da odedenipravac modemoge pisanja mie ne ted ome da nam bilo So prkate on je diskurs ada nije kia" ‘Toje primers Becketovim pozama,wkojima se diskusuglavnom, bavi sobom samim i seb se nerestance rac, : ‘Kako ee opéenito dei zna de nema pripovijedain bez ripovie~ data, oe tanimljvinjego status w modernojnii2evnost ade fon »Katlca za svew;jsveznaic, i glas meda drugim glasovima, tmontafer,Konsrkto,demijurg, te pdjedaako raspiiva’ cj diskursa. Stoga je sveamaaje moderog.pripovedata dugatje nari od sveananja realsithoga pripovjedata ko aloriatino baie nad ‘svojim likovima upravijajuéi zakonima mimetiske fikeie. Moderni se ‘generitkim teksti drug. ste nivansijnog« materiel), pridonosed, uz oxao.j tome da se modern roman-mode smatratiironijskom yrecom bez dna u koju, se mote svsSa spa Djaloik usrojenasviest modemog pripo- * Vjedata zato pridonosi razrje¥enjuprividnog paradoksa da modemi_ oman nastoji ops svojojfikcionalnosi.u zasebniom svijet exon a ars Moder »epaeinisrpmyjea oa {dha ie jets kee, poblematziajo lati sas i, aravno, saeetno, sae romane kao kev ste iravno oka da “potpsiox davoli vgovr sprimosem nari Koi jednakoprayno FT ukotpno sujeujew ken testa Kao | govor, i postoci modemog prpovjedataneprestance se inijenjja, naveded taj da odgonetava matenje takva narativ~ nog ponaianja, damu_shyatismisao. Kako su modeme nartivae Struure veoma slodene, oekivalo bis daje ita ednostavnije Gusta od take let: no ono Sto ga movi zavodi mo$ je pripovedaove Kontrole nad tekstom. Upadaju u pripovjedaseve Famke opratjut mu igrede, kreGv-se-opasin-stanpicams eta, latel stoke mo tavpu pipavjdateyou demu se kre {nina nifhown ugoxora: Osvajanje predogenog fikcionalnog svijet, njegovainterpretacja,pridonose itatejevuznanju,ozativenjuje- ova vlattog egristenejlaog restora 11 Nav Fadoronjvo deo, st. 46 12 Pale G. na. do str 86 aZato su gotovo sve perspektve modemoga pripovijedanj usmie- rene subesedeiku (tatelju), otuda vatnost pragmatikog aspeka, Pripovjedat ratuna na etateljeva supljivost i znane, na njesove pristjanj dase prvati mukottpna posta rekonstrukeietksta, on ingovarapisane rjet,orjeti koje je pisac napustion Kro2 proces takve osmoze piséeve jet posta itatejevima, te Kolko mu god pisac nametao teSke i »nemoguée« zadatke, atl ne adestaje jor biva nagraden novim znanjem. siete moé nad tekstom, nome ga kroedi, Ducjac pisac-itatel vezansttckstomna Zivoti nasmrt Nibove prijevare, nevjemost, gubljnje identitet, preobrazbe jednoga u drugoga, nadmudrivanja, vzajamni napadi, zavodenja i i2dajsive, ‘omedeni su, metafortki refeno, bojnim poljem teksta, na kojem ‘ema posal ili porazenth pobjednika, vec onih Koji pregovarai Geinja za eugim vtemeluje dn pian, etane je prinvacanje dif Toga. Aki Testa u Siu Sanja omoguduje tekstu da svara ‘svoju povijest, da ivi kroz vejeme pribavljajcl si uvijek nove smislove i drugatije odgovore na posta ena pitanja. Zao je roman, posebno w modernoj knjizevaos, Zant koji traga za syojim Konven, stano ke one postojece, upusen ena sporirazgovor ‘ crugim, nije mu dovoljna nije’ keo takva kao uw Hitskoj poe, ‘rimjerice, »Dakle, roman je jedan, motda najboj prinyjer dialog. ‘ost jer Korist primamu dijaloSku prirodu govora i, prema tome, deuStva kao dio svoje forme i sudr¥aa; drugost je osnovna kompo. nenta same njegovestuktue.«!* Cast romana kao dominantnog pipoyjednog Zanravijek se eno- ‘va spatavapostojanjem kontekta drug pripovjesti. ano posale Pripovjedanje, a ne pra, kojom se ono nadalnjuje, no To uvjetuje slofent sos ulantavanja, nadopeiéavanja olvara moguénost da Pripowjedat jee pige postaneéitaelydruge pre, a ake jedne rife pripoviedstdruge.™ A roman hose sve, i mode sve, Roman je diskurzivno poduzeée koje wspjeino trgoe sa svim drugim Zanrovi- ‘ma, Ouwda, posebno u modemojkajifevnosti njegova fantastinost, njegov sporazum s ne 13 Scholes, Rober, Semlves and Interpretation, New Haven i Londo, 1982 11, 14 Carll, Davi, Pripovedn ks, aznorednast i ptane pont — Bahn & “yotard rev. engleskog M. Gran aomike Bain dg gee Vad Bit), Zagred. 192, 156. 15 toa 16S 2 vor sa stvamoiéusposabos df subi sare ker hd eo aaion bm, Nam oun le teed je modem an 0 somata uatienjerog ves pone Sea a pani Sane romana weer, macisele “Tako u svoj anrovski teSko odredljvoj kai, u Casu ae Riese elf sstovjeno xP Kamen ine cos kako je neg protta vveaTs Borgesom da je modems forma “fantastike erudicija'® te da takva na izgled usputna. Arititarska kon- aa one va Cavs ee posta dere ete “Gputujudi nas na nj biti osnovne postupe. Viere zmisjann Se earnest (ve OT re sponse js jedi brat ror nagonilanazoanj, tude ‘Blac, nagonulens lo U nveml.tome. dost je isa da. Fatwa si ee ale ma Dostojvsog ofan star0- “a LS tar flare mari foe, posebo0 akon Ti eal fantasnog sa Zt jek Ferns kajderost poate vokospesaliranim, fans, “Fresuci Se od Rrajnjeg cksperimentalizma preko raspritanost_ do oz paggraduje mitove i nekadaSnje vrijednosti, upisuje v binu. Paranoidna stvarnost predovena u svijetu djela ries dilom abso sezouianosgovoms a dlpaata rilontanepmudanos poe enor See eg cites Koje na Taxis nadie wai Stout Sree pidonie mstaikionalnom apy modernog ome na, njegovo} autoreprezentativnost,nispovijestico Vast postp- iin atestnukoyKedianoai Vigo rije vanaisprifana pri (ka0 Sa jean pte, peered, Mea. Fa etenoaram psiuredoviosaavah Sa odama ndevnga pian pod ih Pe ‘Te jede govert ekonkreng med ro a koja se mode pratti kroz cjelokupnu povijest fe knjigevne vite. Svaki se novi roman pige protv svih drugih romana, no njegova nobavijestenost« 16 Ki, Danilo, Ca anomie, Reosa, 1979 63 113a © fikeionalnim rodacima upucuje na intertekstualna 2nanja, na se- ‘mantiku navodnika, genericku vezanost. lemente fantastitnosti mo- ed fantastiéno postojato u svim knjidevnim raado- _bijima, od najstarijih do nasavremeniib,njegove su funkcie i ele menti_poctigki razliito tumateni, ovisno o dominirajugim nim kandtima, te shvaéanju zadage krjiéevnostiuodredenom ‘draft. Tek Ge se zapravo u razdoblju romantizma fantasténom ustvaranju umjetnitkih dela, odnosno,postat plo poaratjenprovatinaginas, sloboene nh a “ponshih stega, Realizam no (Sno, elon, pijansvom iL), da ana, etl moder, ane Bi ga prakticki posredno, iz gardisti¢ku i postmodemisticku knjiZevno ‘speltirat w svim njegovimaspektima irazinama za Dok je-u eadicionaing kyjevnos fantstino ictal ace atk plhne cote eau Conia srufedspuetcaea as ide align paves aes ‘vasmislae pomiguti granice ipcbe i rammmijevanja, Ako fantasti ssi a ein er a aia Srey sopstonssanfiereaavero ‘empiriju,'” onda se za modernu knjidevnost mode re¢i da je fantasti&- Pahl re eee smote pale een oat a ani Smet sroetistsameiatapuecnienedae “St ale eesti ea _swaranom jezikom (Gitanjem i prisvajanjSii knjiZevnih djela jzrnzli- ASitih_knjizevnih razdoblja, alii Zanrova usmene knjiZevnosti), stvara ‘oj Kontekste 2a peoizvodnju fantasike, omogueuju joj izgradaju stualnog_vremena_i_prostora, slogenih, scitiranin«.ikova, ae bs tanta peers se eaihsepiaten ineatanas aes aa area a mae clo es nese 17 V, o ome: A. gore, »SF kao kujtevnpovijena kates, Ujemost es, Zage XXXII (1989), 4, meine 14 du sa stvarmoSu, igra- _tiskoga sustava, pridonosedi np “juGi seu jezik. Tedna od tradicionalnih podjela knjiZevnosti na »fantastiénus i orcalstigkuc, w moderniay praveima Iiteamog sivaralaitva stoga ppotinje gubiti snagu svoje argumentacje, kada one elemente fkeije koji se ne mogu uskladit s intersubjektivnim iskustvom &itatejeve realne zbilje, jedaostavno naziva »fantastiénimae, odnosno »teali stitkimaw ukolike sklad ili podudamost postoje. No modemi je ‘Statelj danas kudikamo osposobljeniji i spremiji upusti sew avan- turu Gtanja prepuitajui se svim tekstovnim zavodenjima, bez pre- tjerane potrebe za oslanjanjem na viasttoiskustvo stvarnosti, od hnosno, upiranjem pogleda u rastofene obzore svijeta. Stovi ‘upoznavanjem poretka fikeionalnog univerzuma, iskustvom teksta, rekonsirukcijom paradigme, titatelj svojoj nfantastignoj« 2bilji oi _gurava poredak, priaje misao, ZaSto ne bismo sanjali modre tigrove kkad oni stvaro postoje za Borgesa? Aleph je tofka sviju toaka i totka koje nema. U svojoj studi »SF kao knjtéevnopovijesna kategorijag™ A. Zeorzelski,u vezi s nad#anrowskom podjclom knjizevnosti na >fan- gkue, napominje da kitiéar sto ge knjizev- at dihotomijski ute2njiza ndgovoromna itanjemtkos, ‘za Kogaw i ou Koju vis stvara knjigevn tekst. Autora pak pric _svega zanimaju kategorije koje proalaze iz pitanja. no Semus tckst_ ‘ike, s obzirom na njegovu prirodu kao komunikata, odnosno, no va jnformacie. sae Ztatelju neSto nud ditatej od pisca neito o8ekuje. zmedu nepisan, ili neizgovoreni »sporazume. Tekst »presupo- “nia postojanje odredene sveze izmedu prepoznatjvog irekonstri- ranog, izmedu poznatog i upeznavanog, izmedu kompetencie i in- ‘napokon — izmedu realne i fikeionalne stvarnosti (..) ‘Treba pretpostavti da alii. tinavi."sporazuma’ li presuporicie uvjetuju neusporedivo veéu nadzanraysku raznovrsnostknjizevnost ‘nego Sto je slutaj kod tradicionalne podjele na 'ealistigno™. fants. ‘stifno” sivaralatvo.e!® Presupozicje odnosa izmedu poznatog sustava(Kéda i svijeta) i upoznavanoy-sustava(soperkods-univerzma ieksi omogis kkade Zgorze'ski, podjela na nekoliko osnovnih supragenaloSkih ti ‘pova knjzevnost. To su nost 18 Io, su 303, bie 19 stot. 308, usMimeti¢ka knjizevnost Paramimeticka knjiZevnost Antimimeti¢ka knjidevnast Fantastiska knjiZevnost Egzomimetitka knjizevnost Zgorzetski odimah dodaje da se ovi supragenoloskitipovimijenia oz povieststvarajui uraalittie kniZevnim razdobjina nizove novilknjZevnih vtsta, koje pak blikujunove genoloke Konvencij, ‘Zoog slozenosi i dinamike razvoja navedenih tipova kajidewnost i ucih knjizevnih vsta, Zgorzelskiistige da navedena Klasifikaciju_valja uzeti_kao otvoreni.referentni horizont, a. ne ka0_ Zatvoreni Kasfikaciski sister, Tome bi pak dodala dase danas, u ‘aba sveopée skepseiviadavine wcinigkoga umas tetko jos ita mode shvatiti zavrsenim ili zatvorenim, pa je i pola Zgoreelskoga tek jsina od mogucih. Prema ovome autor, svi navedei ipovi knjizev ost, osim mimeticke, uglavnom sadréavaju elemente fantastike, najCeSée organizirane metaforitki,simbolick iialegorijski, odnosn0 1 neki slifanslikovit ii paraboliéan natin, te su iz svojegasustava fikeije prevodivi na Odnose Koji vladaju u stvamost, dok prava fantastna Enjdevnoststvara fikcionalne modele potpuno suprot- stavljene model empirije. Koliko se god pribvatio nezahvanateo- rijskog posla da kroz povijest knjiZevnosti pokaze funkcioniranje ddominantnih nadzanrovskihtipova knjizevnost, sa Zeljom da odg vor! na vjeéno i wubitaéno« pitanje — Sto je knjiZevnost? — nagla- Savajuéi dase vijek mora uzimati v obzir dinamika razvojakajizev- nih vista, »komplicirana mreZ« njihovihdijakronijskih osobina, keo i hibridne forme koje u tom procesu nastaju, Zgorzelski se katkad spotakne, Sto je slut, drZim, aveStavanja Kafkine proze pat 3ki, odnosno metaforicki tip kniZevnost. To bi onda znsdlo Je predstavijeni svijet u Kafkinit prozans, metaforitki model ‘odnosa u 2b da je Kafka Iako prevadiv i objaijiva tose upravo za ovog autora ne moze ba’ samo tako ustvrditi, o emu svjedoce ‘Yeoma brojne i podostarazltteinterpretaije njegova knjizevnog ‘opusa. Kafka nije ni paramimetifar, ni fantastigar u uzem smislu rijti, nti je njegova djela prijeko potrebno ugurati u odredeni tip knjizevnoga stvaralaitva. Njegova se autorska poetika stu raz sim_postupcima, posebice iskrivljavanjem konvencifa mimetickog ricki) ip knitevnosi, ada je tome tko, Kafhubi bilo jednostavno *tumaéiti. Zbog spomenutih postupaka Kafka stvara onu vrstu fanta- ‘stinosti Koja se ravati modernom (ne vise tadicionalnon ~Fanrovskom); koja borai-u_jziky podjedako se odvajaudi of ~fnodela empidje od model realsickoga pripovijedana, Kaki kona je posiede ld ovale antasine niet pijenta dje jealego- il svoj neprozini diskurs, ot E To je ujedno ono Sto sam na poéetku nazvala »vedrime luditkim cblikom uspostavljanja govorafantatitnog u modernoj knjiéevnos Inicijalniimpuls moderne. knjizevnost_jest fantasicki, ponajprije Zat0 So u tetnji da uspostavi nove kategorije pripovijedanja ona dvostruko govori: 0 sebi i 0 svojim postupcima te o traiciji koju rifle, parodira, wwlaéiufeme, skomadavaju je i prila- “godujui je novim nkrojevirteeksta, Naravno,u tj huigki meta: govortekko jeuklut ie pripovijedanje Je mimeti¢kih 2akona uspostav= “Tanja tekst, net rovorvostamostina meafortki natin, traganys JE ZA govorom o govoru, pokazaje tamne_znakove svojeza tetko dzone pss Zio, Kolko gd om izgled mode eer prcizvoljnim,reki bismo da Kafkina proza pie pripada tpt meta- senolosekndevnost negli onom paramimetsbom tase Tomia ‘metaforick ili alegonski. Premda,parafrazrauGi naslov glasovite ders} knjige Kafka — za prot, jednako modemo, 2a potrebe iasiikacijkih poslova roi, Kafkin te pripovjedatki opus opite i pulta raznovesnim odredenjima i ukjutivanjima u razligte tipove ‘enitevnost. Metagenoloska Kafkina proza? — zaXto ne? — jer je, WZ Osilo(paramimetgko, antinimetisko, fantasticko, epzomiimeti eo) pisanjeo psa, Niezina se autorefleks neinif dogadaja, u nastojanj st ofituje u razliitim oblicima zago- taciiom, dake sposobno: a jezik, dod ziakenja, ited smi- Katkin tjanstveni sud u Procesu, zamak uw koji se nikako ne ite prodiijet,jazbina u koju nadire neviljivi nepijatel,kaver lmjetnika gladovanj, upucuju na uspostaljanje zakona fantastié- nog fikcionalnog svieta koji se oblikuje w jeziku ts pomnotu jezika iinajudi svoje referente w iskustvenorealnost- Isto tako, ik ‘opti, Tk progonjeni i lik istadtlj u Kafkinu se pripoviedanj ima jezika, dode do odgovors, okra p 22 V. ome: Hutcheon, Linda, NaclisinicNarrate, the Metaficonl Peed, [New York London, 1986 25 Nav. lanak Zeal, 306. us up ean 2 ui jeikon na obi mogl pees ono Hoinjeandita ooitoimae opal ponsakodore prvi Tmupucega pevooea.— puso unmevae,Oogoer oe nsltii, Zao se avoritivot, Komen. mopucosina isanja, ne iskazuju'u Kafkino§ pro ia pripovje= ize je Gest shaw pstmedesisiGko} nasi Ved ager “Tikova, postavijanjem pitanja, Geznjom za nepoznatom hranom koja, “brim Kako kann anjeinikugladovanjir Gregor Sasa, ogla uaz glad (zi OdgoWorom). »Proces sim sebe shvaca kao tekst sukladan ‘Elan pte slate ed watina vaona ko st ose e mae promientw moj) mcgoratnost, pou tate tk fae eajnatbog te Smetoes™ Droge Kftne poze dno so ako sitet sel Ka tan, agus so} meogertetnat, ne Soave One su up osm avn pain meseron raljeron ramen oj eb sje ste oars Moros kajiernoa oven jetko ma ari eikaechpe- simenalzan’snjdevim komvee)jama | ein kajdovnoga Fearn a Kafe pa gor tetogs ume pac, neprionéivost ese njegova potka Soka, novog i osporavatlsRog, “Phog svoje utemeljenostiw fantasti aus ean oo raj one pane wen Set iva eke ‘adredaice Zgoreelskoga o metagenoloskom tipuknjiSevnosti, Kafki- wa prom >a! torvi umaie pare ao pore, peg a0 Fina Kaltine lo upesora te stg dgep Ken fe Fieger neprecim dia upten. na sient imac lac Teer mri sokoplenerblonina nema Kol god nije, zbog tjeskobnost svijet Koi nam predoava, i ylikiipnida, pobija ih upravopitéev wetman neskazivost jezika Kojim se iKazi _je. Madar je bio Max Brod st nije, prema Kafkinoj Ze, spalio ‘autorova djela nakon njegove smrti — jer — rukop! Kontekst za prihvaganje Katkine(katkeskne!)ionije jest »sintal nog i kultiriog poreika koju on fantastic deformira ijetarealizma (isealistgkog imeno- iskogamodusa natom:hranom unyjetsika se mnogiprouevaelj Kafkinn ops slag oko toga dvs io 24 Soar Milo, »Paradoki tumatenia— rane Katka, Processus Mito avangard mito dekadonci Bogs, 185, se. 17. 19 isi ne gore, ey serie| Weer Mtep eng Transgresije zadanih granic, supstitucije,transf ‘Transgresie zd uci, transformacij,jzitne manips poe ko, ovaj Kalk kao pipoje a ironigara i fanastiara, svijet Sih je proza polisemi¢an proj nu aba mates, jk navoded na naj unate a, Uzmemoli wobzir vijeme uk { 1 kojemu je Kafka pisao, ada se mo 106i da je bio »zarazenc simptomimaestetitkog prevrednovanj koji su zahvatiliknjizevnostekstremnoga,eksperimentalnoga moderiz- ta agi time avangard, amet 10-n i 30-in godin ovega stojeéa uz napomenu da je ajegovo »pripadanjee ekspesionizma {ji jeu doba dominirao njemaékim govornim podrutjem jednako problematiéno, kao i neka drugs wvStavanja ovoga pisea u raze ladice knjiZevnopovijesnih odredenja. Ipak, poetici ekspresionizm, fete ma enj pts pith reakjims™ Kaha duane wraéa_u svojim prozama koje napustajul svijet mpirjskog realizma, govore @kaotignoj zl jezka iki rend moderne umjetnost Stone znetda stodobno ne posioje i struje Koje uvazavaju mimeticko oblikovanje),Iucidno je izrazio Pal Klee »zapisavi da unjetnost ne prikazuje ono sto ¥idimo, nego nam otkriva ono to jeu stvarima, prazajui nam vide ius mode divane, nego rastakanje povrsine,na- he, Komen u nesta atten ooea Sof a potisnuto ii zabranjeno a jedan ead oblikaistine, u oprecisiaznom -powrSinom, Svjestan svog post 2 istinu koju dr Zajednica i ovog ili onog razoga prisiva ili ideoloKt deforma uumjetii/kajizeviknerijetko naglakaa so} pose polo udu fu, sukobe koji se namesu, pa ugrofenos, U easy se oe nite _stojeustan pts. Oval Zmegav opi esa modemizma, a ijn patosom o unijetnikovu poslanstvu,jednako vrijedi za Katko, ‘kao i za mnoge druge moderne umjetnike. ° ‘Tetnja da se rastoti povrsina, da se steknu uvidi utamne zone, pref bran | Konno et pokrentafanestckim impalsom ji je po svojoj definicjideformiraju,utemejuje Novo i Nepo- ‘mato, »pomaze« moderoj iterator da se uhvai wu kosae § dotad uasnim znatenjeme,slogovi prepuni »njednost i stahac upacuja ‘a moéno ime nekog boga, »Govoriti anati stvarati tutologiie« —- kate se dali u tekstu, Govortiznati ve6 biti izgovoren, napisan i Qpovranat— sve pohranjeno w ki, Jes i koji metal siguran da razumijeS moj jezik lzgradt labicnt, napisat ki, spada uredisth stvar. oe A da su u pisanju knjige, twaranju fikeije, podjednako vadni i vetovomni mimetitk i fanestigktimpuls, pokaruje u svojo} kn Fantasy and Mimesis\" Kathryn Hume tumaéed ih kao odgovore na Sivarnost.u_zapadag InjiZevnosti.s time, da se kroz ejelokupmy tradi, kako wknjdevnoj produkiji taki filozofskol ih kajizev. oleojskoj refleksii jo8 od ezmost (dno) rida jeri nate fantastke kao Perifemog fenomena, »ProBeljavlx predmet straZivanja kroz povi. Jest, Hume se Tritighi osvrée_na moderne, kako ih ona nazilje, oje_se-najteice sastoje od dva ciskluzivne definicije Tantast -tlsmenta (ko Todorolieva So odeduje fatastinu odnouer cfc Gite, iti sasjnee, avtordjlo-Piateh Gloom Lalkien noes oul ahs atmos cia djelu te napokon djelovanje na nove Teen pezentzano taeja(impliciranog i stvarnog). Duhovito e i pom sloeera Kathryn Hume zakjuiti da sve te defini podsjeeaj na to kako {Tose opisuje slona, da bi sama predlotilatzvinkhzivny dfineijy diate fanastikasvako odvajanje od posojecesivamosi, je kni= Fevnost. od Homera do danainjih dana produkt-obajiimpulsa, mi ~Ralitkogfanastickog. Druga je stvar kako su kroz ponjst oh ednovanikakvaimje bila funkeijau pojedinim jelima pojedinih jiZevnihrazdoblj, no Postojeée stvamoati od Inkluzivaa definicija ne telira Tanta 31 Hone at ston, Fantasy end Mine Repose Realty Wester Lier ‘New York i London, 1984. " —— 126 tona i Aristotela_naovamo, vise rons lackor), Ye atl ait facet nesina pole warja0pockf Zanovsk iit sraktranimdjtima, Med oo —L |. = verbalnog (figuralni govor)i semantigkog (teme) aspekta »objave« err, ee, Feu) No bulla ie nner ts pose pozmost post todorvjvsk tise fantasti Zanrovima (prema Todoov gover Kombindjna fatasinog Zanoria €udnog Eade stop) toca nada ata potaatkko git jem = tej fats bon na pstapsvanost A stp sarost evn selina shane nat tome nana: uci, vitia,revicijai desi jeviost aie Hume ah acsape lunes j.abaoms. never Koja, ie bi Tanna if mech. edoosno Konbinana, av Koj spas ‘pornici, kximiei, ror isl, Utom tipu knjievnost fantastikihies Diesen az seal pepsin ostoredakeoe abveztnim Some Prena satan da je Kt ako v2 fount cbjebvana tahoe wma otovanina mo- deve movie alu one pk 6 soi ganic da abv do SS Lrrr———S “Zavmne tem rove eta drago of avon fantasies i Fronjom mero jrmst oj se tiem sh ka jednom oFr——C® tikoder emett oma say log kia Kou su tu paseo deel ume aangadeukhvju postpone “Fave njegove element ia ikovnog svakodnevnog isubiteramog “psu sje novovorbespetikim cj da dea provoke tradicijski. To je bio jedan od oblika napada na vlijepe tine He je 1 KE u avangardistigko} umjetnost bio ster prevrednovan, odnosno, samim priznanjem njegova status Sr — kontrastivni« su junaci takvoga tipa knjizevnoga ‘govora o stvarnost Realistihi ili fantastgki impuls ukljuéen w oblikovanje takvih ontrasivni fikcionalnih syjetova podjednako sudjelyjuw njihovoj subveriji rastatuéinjihovu heroiénast ili Zalosmu banalnost. Sve u svemu, knjizevnostvizije temelji se na pristupu stvamosti {0 orga _nizira svoj, govor kroz. siku, simbol.produibljyju. literarnost,sluzeéi se i mitom izdvojenim iz svog preglednog sustava, da bi teikama dodavanja,seZimanja i suprotsavljanja podcrala sebndst onoga Sto nam predotuie. 1H Kajizevnost revaije bitno je didaktigna, kaze Hume. Pisci te knjizevnc onjentacje bave se zlictim programima kojimabimogli popraviti svijet ili Goyjeka te je neupitno to So oni drZeistinom il _moralnim vrijednostima, Upravo takvi programi ugradeni u djela diaktiée literature pomaz nam da je ralikujemo od knjizewno. vizije. Kako je_glavna namjera didaktitne literature da_nam profi parametre_ prema Kojima. éemo_djelovati, uporori na. bit istine i ‘moraine vnijednosti s pomoéu kojih éemo stediti_svoje kaotiéno {skustvo i zabrati pravilan pu, posegnut ée.2a Zanrovima »sklonime _govoru_fantastiénog_kako-bi-nas-drZala-wz-svoje-stivo, Romanse, utopije, distopije, satire, traktati, mitsko pripovijedanje.0 postanky,— -apokilipsi, univerzumy i Zoyjekowu polofaju unjemu.nadasve 6 se “ckonomiéno sii fantastikom kako bi stor ideal ruil uzor,jl.njegovu demoniiranu yerij kao.ypozorenje na zlo 130 Orwell £980. i njegove zamke. Koja djeva ne bi pobjegls sa°Supermanom na aarani otok, a $ druge strane, ne znam bili itko volio boraviti Huxleyevu velom novom svijetu — tako nas, ukrajnjim konzekven- cijama, uti didaktigna knjifevnost. Da bi upozorilanatakakvestvari esi Kakvima bi webale bit, ova se krjevnos, Zanrovski bogata i “SISKYSarolifa, zato-najieiee nplame likove, bilo pozitivno, blonegativna koncipirane. Kathryn Hume potrazit 6 primjere takve knjizewne djelatnost w cjelokupnoj produkeij zapadnoga kulturnog kruga od grékih vreme- na do danas, Sto ponovno upucuje na njezino krtiGarsky misao vodilj da kroz povijes iterarog stvaralaStva pokaze jednak vad- fantastiénog oblikovanjs. Tradiija nam je namrla raalititetipove prikaivanja stvarost i ipove prkazivanja alterna- tivnih syjetova ten tho je Zovjek i kamo vode njegovi zamrseni putovi. No 0 kojeg Hudsk ‘ina nesp sonal sivarnosti i krhkost veliki ideja, previadava u njezinim sa ise mae verano tala iskcivljena, nerazjeSiva proturjedja upucyju na strategie sta anja deformiranih svjetova ukojima elikneka vstanesnalaZjivos picara, posve bespomosnog,osudenog na besmisleno traganje. Zani- rljiva je lista autora 2a koje Hume dedi da su svaralidjea koja rmofemo podvesti pod taj tip kajiZovnost, premda je neke wvstla droge podjele. Redaju se HaSek, Katka, Stoppard, alii Swift,Twai, Coover, Burroughs, Calvino, Queneau, Robbe=Crilet, da bie § pomo&i ajihovi deta ko da je jezik tautologitan, nai ‘ama, pogreinim sh ‘zat interpretacijom nespoznaljivog svijeta i teznja da se pronade tumaé tateli) takvih zamesenihfikcionalnih svjetova. ‘Usvira navedenim tipovima knjfevnoga pristupa stvarnosti, Hu- ime strastveno Zeli pokazati da su mimeza i fantastika neodvojive, valja samo znati protumaditi razlitte njihove funkeije i zadace, ppoetigka odredenja, s obzirom na Zanrove w Kojima su zastupljeni. Tednako kao io je Todorov nastojao za potrebe svoje teorije fantastigne knjiZevnosti revidirati neke teze Northropa Fryea iz nje- ‘gove Anaromije kritike i Kathryn Hume 6e, nakon spora s Todoro- yzoriti da Fryevu teoriju modusa i mythot ne treba shvatiti 1Bao fg ho na th te Gand it tomas, ‘eu mioguénostkombinaeije, Fryeva eorja modusa oft itaeljey ‘tgki dub, Sto Ge mu pomoéi da shvati Kako na izgled veoma razliita dela sadr2avajubitnestiénost, odnosno, da uvii zat pak sligna djela proizvode potpuno razifteu8inke.Pritom valja pazt da se ne potine neke osnovne predke, to jest, da se komicki mit ne poistoyjesuje sKomedijom kao kajiZevnom vrstom. So vied i 2a tragitki mit we 2a tagediju, Odaosno, da se ironiki mit ne shat jedino kao protivan itu romanse, jernjegove podrivatke moéimogu bit ite kako djelatnima u svim drugim mitovima. A ondje, dodala bi, gdje ironija »ima svoj prstex, mozemo racunat s deformira- jem, ismijavanjem, subverajom, Sto nerijetko preaze u poli fanta- stignoga. Da bi serazlikovala djeia to dee ist mitErye je smislio svrsishodan obrazac, Ako je junak bofanski ili pluboFanski, modus stupa moéniji od dragi ii od ips omasa_ Ako je pak namofni.opet “odredenom stupnju, od drigih, ali nei od prirodnih zakona,smjsten {eu Visokomimetifki modus. Kad je »junake medu nama, u pritod- ‘nom Okrug, pripada iskomimetickom modusu. Ironigki modus bavit e se junakom inferiomijim od nas, rogitipovi kombinacija, {8 Hume, takoder mogu pridonijetoukivanju rai vstafane tostiih tukturiraja pripisvali mi odredenodjeto Zanrafantastike ii nekom drugom Zanru, Razamijevanju govorafantastignog wk Zevnim vrstama raj knjigevnih razdobla ne pridonosi samo po- _navanje pripadnim im poetikama ikedovima kulture, vesimodema (postmoderna?) ironjska strat za rlaiviziranjem, 2a uBitavanjem, ‘Mo ratvara mit romanse, alii sve druge mitove, posebno visoko i niskomimetifne, stetnjom da vsejedi viskove smist i raat ontesta, Na posljetku,ironija nas, apravo, vute ispod razine bivanja Koju drdim ‘Vue nas u demonsko earstvo snomo- ‘Tica, kojega je demonizam fantasti¢an jednako kao i demoni- zam bozanskoga carstva, onoga ljepote i reda kojemu teZi romansa, Odatle sklonost fantastignom u ironikom mitu.« (Hume: 1984: 158), ‘Modem varjanta tragikog mitosa oblikovanog ironijskim mo- dusom moZzmo pri. Kod Kafke, od Procesa do Preabraiaja, to ‘kroz Karikatur prelazi u_tistu fantaziju kada se Gregor 132 _Bretvarau hukea, BuduGi da Kafka u Preobratai, kao sealizirangj 310 kukea,njegovim odnosima sa se- imao poslu koji vigene maze obavijati (2hog 6ega ga izjedasavjest!),ronijski modus »prizivas moguénost i drugin preobrazbi nude¢i im kontekste 2a opretnu pricu, Pitati se, ‘rimerice, mozemo, sto bi se dogodilo da se Gregor Samsa preobra- 2io u 2maja (sa svim mitskim konotacijama)? Rigao bi vatru,razorio bbanku, kaznio roditeje i sestru, sve dok ne bi dosla neka blistava princeza da ga odéarai spasi Drugim rijetima, uz odredene fantasitne simbole i slike Sto pripadaju tradicional knjizevnim i kulturnim sustavim, nasloja vala su se tumaéenja S10 nami danas otkrivaju prava znatenja, dok _Modema fantastika, u svim svojim ofitovanjima nema pozadinu i “kodove koji bi nam olakkali njezino pravilno fitanje,ronijska Zest _mtadernib fantastiih slika stoga pokazuj svoju pravu narav kada je ‘poikropimo svetom vodom tradicije. BoZansk ili polubozanski ju- naci suoeni s neyjerojatim preprekama imaju svoje odmagage i pomagaée, posrednike i izbavitele, pa i kada je unak inferiomiji od has, ka, primjerice, Doblinoy Franz Biberkopfu Berlin-Alexander- a ir naéi_ée svoga skrbni ‘samo autor, ato jes bankovnim &inovnikom pretvorenimu Kukca {tite lise toikoga,Stotoikome madi? Svar jeu tomeda sui odgovori ra postavijena pitanja rai, a svaki odgovor otvara novi niz, pitanja,,U stew moderne fantastike kola polisemija. No tadicijska pozadina injeaini knjdeval junaci prositit Ge krogoveéitanj, razli- Stati »semantiko tijesto« Preabrazajai pomosi nam da uvidimo da Je ijet o prestrukturirunom tragitkom mitosu rastvorenom fat “kom ironijom. Dodala bi da je w ovom sludaju, a Sto éemo naéi uw mnogim djelima moderne knjiZevnosti,rijeé 0 dvostrukom ironiskom ko ranju jer s,s jedne strane, ironijskom sniZavanju izvtpava} ‘onalni postupi.(teme, motivi, ikovi) a druge, vlatiti pstupak Ironijski modus kroz koji progovara modema knjiZevnost zapravo je i jedino mogué bog novog tipa poetitke samosvijest kojom se ona codlkuje. Za eaniku od Todorova koji dedi da pravu fantastiku nal samo.u narativnien oblicima-(-to odredenim Zanrovima), jer poezija samom svojom biti ukijuéuje fantastigno ko pjesnitko (upudenost na je Kao takwu, bogatsivo iaPajniy sredstava, opi igre), a iskljotuje i alegorijske Zanrove_jer_kulturni, posijesni,-religijski 133sustavi razdoblja kojem pripadaju omoguéuj njihovo prevodenj, Kathryn Hume kaze da fantastiéno postoji u onom tipu poezije “sadrdava piu, kao primjerice Coleridgeava Piesma.o starom mor. “naru.Sligan tp fantastike kakvu nalazino pripovjenim tekstovic __ia, koja se veSE Uz obliRovanje lke, radne il idee, tkodersade- Zavaju mnoge pjesnitke vist, premda se mote reel da je stats fantastke wlirskoj 0 So ona ase Klici « simbol tfmezafora, Todorov jednako odrie postojanje famastike iramsko} knjiZev iEnosti, vezanosti uz insiucja kazalita sveps lime scene mijetproizvodenj fantasignihutinaka, no gledatel je Lopsjenarstva, Nema onog suspens i Zittljeve nedo- rave naravi dogadaa, to po Todorovu odreduje bit tse -famtastike a koj je moguée predoSiiedinow pripovjednim stu an slodila bi se s Kathryn Hume da fantastitno u dramskim ‘vtstama mode postoat i vsamim felsfovima ka i aihovu pe renju ezano uzobredno i misko kao v Klasinoj dean, religisko kao u stednjoyjckovnom i aroknomkazalisu itz raso- bzorsvijeta kao u modemom kazalift kako god se iskazivalo imbolitka fantasia, scenska metaors, gdje ni Beckettovo devo U ogekivanu Godota nije realisi&ho, K, Hume dedi da >»mo fantastikerastesko ona nud nest sasvim novo izazov- (une, 1988: 165) Mnoge viste fanastike najéetée su kombinacijatriju osnovaih postupaka dislokacije- supstiueije, prekoratenjaevrstih granica i Jeaitne manipel »Eantastika.dopusta naddeterminaiju.i kondenzaciju-poput Jecik znanost (ire, realizms) ne moze plu taka Estoji za rent i niita vise, On teZi nedvosmisle bit njezine 10 nana projiciranja matenjac. (ume, 1984: 194) CCijeli posao poduzela je Katheyn Hume samo da bi pokazala da fantastika od Patonai Aristotela naovamo nije »ihie, veé ravnoprav- ni pariner mimezisu, ito joj je plo 2a rukom, Dans se bogohulno 134 mote regi da je fantastika nova vista mimezisa jer biljedi aspekte fantastgne stvamosti, osim Sto stvara alternativne svjetove. Frye takoder govor ojeziku znanost i jeziku knjiZevnosti kao o natinima dda se shvatiisti svemir a svaki od ti jezika izrige svoju itinw ma kkoliko one razltite bile. »Kad god sazdamo sustav misljenja koji bi sjedinio zemlju i nebo, ponovo se pojavi priéa o kult babilonskoj; ‘otkrivamo da to ipak ne mo%emo izvesti ada je ono Sto u meduvre- ‘menu imamo mnovina jezika. ‘Ako sam ispravno progitao posliednje poglavlje Finneganova ajenja, ondje se zbiva ovo: nakon So je proveo noé u zajednistvu s golemim skupom metaforitkih poistovjecenja, sniva’ se budi i ide svojim poslom zaboravljajuéi san, poput Nabukodonozora, propu- stivSi se posludit, ili ak shvatit da se mote poslufit"kljuéevimna 2a zemlju sna’ Sto on ne uspijeva wBinti preostgje stoga Eitateljv, *idealnom Zitatelju kojé pati od idealne nesanice’, kako ga ns Joyce — drugim rijegima, kritgaru, Djelatnost kao Sto je takvo ponovo kovanje prekinutih sveza izmedu stvaranja i ananja, umjet- rhosti i znanosti, mita i pojma, to predvidam, eto, za krtiku.2bilju« romana, odnosno, njome sen anjeinecitanje strovajuju se u isto propadalite ato »zemljas tekst Calvinova romana ima uertane posetke mogu- Den pie zavréetak, ako je-on zavrseti, vienta- ‘wopée izvediv u modern vrijeme, je tra je it smn junak, teSko da dolaze ui ob “Gxinosno, vonom tps tana koje posto predmet samome sbi. “Tako trek Giatelj Calvinova.somana kaze: 38 ye Non, Anatomia rie (pe. Gan), Zag, 179398 23. SAS ann dnote fa Cavin: oe xnste feline punks 29, (Meo avcugacdst wit» Aehadewo) 135»Svaki put kad pokuéam ponovo dodivjeti onaj osjeéaj sto mi {2a je dato neko prethodno citane, javljaju se drugatiji i neote- kivani dojmovi, a one prijainje vise ne nalazim, Neki put mi se ini da izmedu jednog i drugog éitanja postoji napredak: u tom smislu, recimo, da dublje prodirem u duh tekstai da poveéavam, krtigku distancu, Drugi put mi se opet éini da je w meni saGuvano sjeanje na razna Zitanja jedne te iste knjige jedna pored drugih, bila ona odusevljena, fladna ii adbojna, asva su rasprSena u vremenu itiena perspektive, bez ikakve medusob- ne veze, Tako sam doSao do zakljucka da je Gitanjedjelatnost bez pravog predmet; ili da je njegov pravi predmet ono samo. Kajiga je samo slutajna podloga, pa ak i izlika.« (lato Calvin: Ako jee simske noi neki puanit rev, Pavao Pavitié, Zagreb, 1981, st, 272) Oveje nije samo rijeé oironiiétanja kako svoj ese o Calvinovy djetu nastovijuje M, Solan veé o sazgranatim stategiama iron _ Skog postmodemis ioji se sluzi kigem i obrascima. trvijalne knjiZevnosti profetima fantasikom, o fantastignim mani- polacijama jezikom, da bi sé prvtile So_vete Sanse_romanu. Kao, destruiranom Zanru u postepskoj nari. Kako se mnogi teoretifari romana (Lukes, Booth, Scholes), Jednako kao i pisei romana (H. James, Th, Mann, J, Conrad) slazu da. ygenina struktura jer govori o protuslovjima Zivota, problematiénom polozaju pojedinca i njegovim Sesto neostvarivim jevima Sto ga svode na ronisku Zt, sari se jo8 vi8e kompliciaju w romanu modeme, avangarde Postmoderizma Kofi razaratradiionalne Konvenije pripovjedania voga narativaog ludizma. Modemo pripo- “Wijedanje je igranje mogudiostima pripovijedanja. Koliko god je u nodemizmu jos priswlna tendencja dase minucioano (mimesis!) _rogovori o unutrainjem Zivotulika (Proust, Joyce, V. Woolf, Faul- “kner), postika Koncepcijatakvih_pripovjedata obitno ukljutuje i diruge_elemente— parodirane mitske strukture, uopée, pozadina tradicie,imertekstualne, dakle prostore i vrijeme Sto upijaju tempo- ralnost osnovne prige, kako bi »osigurala« smisao popla ‘veluét ih uz procese metaforizacije isi sinbolizacie. Avangarsiia pak tenia prema totalnn}dehijerwhizaci Ganrva, tema, motive, 35 Io, su. 227, 136 1a i subliterature)omogutit é postmodemisttkoj naraci “spaja sa svime, liSena potrebe 2a prevrednovanjem, veé upuéena na “udizam i Sarm_poetfke-kombinatorike-kojj-je inicjalni.impuls ti¢hi, Kada Julian Bames u svom romanu Flaubertova papiga ‘navodi ried nekoga lesikoprata da je mreazhirkarupa povezanit ritima® dodaju6i da bi se nestotako moglore6i i 2a Zivotopis, dakle 7a odredena vrstu Zanra (a danas imamo hiperprodukeiju biografjai autobiografia, kao istruénih tekstova o njima), to zapravo vrijedi za cjelokupnu postmademisticku prozu, jr tezi da vasita autentiénost ‘osnadi govorom povijesti, odnosno, Sire, tradcije. Pisae danas ne mote vigeZivjeti u kul bjelokosnoj, er »plima govana udarao njene idove ne bi li je potkopalas.”” Kako bi se spasio od te plime ‘obezvijedene svakodnevice, postmodemisticki pisac prinuden je ingradit »narativna splav.« od naplavina tradicie, na kojoj zajedno s Statjem plus bespusima teksts, Razin: gover potmader- nizma »vige ne_vjerye metapriGamac,"* odnosno_velikim sveo- “bulwatnim Koncepcijama znanost, filozofije i ideologtie: njegova wvljenost jest neka_vist nostigke prednost, jer se razrijeSen “utemeljenost 1 metapriama, inventivno okreée svim raspolozi pra aie titkog ablikova- realizma) t kada inalazimo njegove isu samo neke od nti “Kojima se plete zbirka rupa postmodemistike-naracje. Jedan od ;paradigmatskih romana danafnjega pisanja svakako je Ecovo Ime. ‘ue u kojem autor i2a kriminalisttke fabule (preuzete iz podrugja “trivijalne [iterature) gradi labirintsko intertekstualno 2danje u kojem ‘su-sve ovelitine varjabilne ihistoriéne Potreba da se one filoloSki ‘rekonsiruraj u svoj ‘prvotnos’ i smjesteu povijesni Kontekst ne proturjdi slobodi dase podvzgavaju raziitim,katkd i iskrivjenim ili subverzivnim tumatenjima, kreativaim smisaonim manipulacija- rma i recikliranju prema prohijevima drugeéijih kultumih kodova, tunutar Kojih nije moguce odijelititraicionalne efemente od novih, Jer se u danome trenutku i jedni i drugi stapaju w ist sinkronijsku ‘azinu recepcje te polijezukronoloskoji vijednosno)reverzibilno- sti, Aksibfjs i ludigk pistup tradcifi mogu i moraju koegzstrati, 36 Bares, ulin: Flaubertova pig prev. Cmkoit), Zagreb, 190, 37 37 Iso, se 147 38. Vso tore: Lyotard Jeanna, La condition postmadere, Pasi, 1979. 137i sith napetost koja proiavodismisao.< Eco je_ Soje jel pune potosin dot. poscnin Eos kojem GH poms Eaton aaeae we Se Siroku raspravu o postmioderiams, nov varjant raspre star i lad Uz ostlo, ator gover io upotrebi ezine mask s pomoca “koje Scxpignii enikom tadiie,Kiejima i frazania na kretivan natin uw smislaraggovors s tradiijom, «ne tne ili dokidanja Komunikacije do Sega je dovelokranje lilo ksperimentalne avangarde (usisavae sve time raspolaie “a Rojem je sve" podjednako (evan, ily (ae)vijedso, ovisno o kontekstu i kod s pomoéu kojih ga tumagimo, To je ono Sto sam nazvala neomanirizmom ironijskog iskursa pasimodere gdje svje~ soa uporaba konveneyja Obrazica, rik, obilieje rela njegovog norog ‘eke teze koje je u svom teksty Vidi i nevidiivi Peterburg! iinio Lubomir Doletel,u kojem govori 0 romanu Andreja Bislosa _kao prototipu mioderog pripayjedatkog djelau rskoj knjZevnosi, ‘umnogome su primjenljve i na postmodemistitke narativne tvorbe koje, kao i spomenuti roman, bitno obiljezava fragmentamost na Tazini struktre, Diskontiouirai, semantigk i agmenti pri ddonose dojmu da modemi pripovjedacki tekst napusta nage seman- akrokoherencije koja seiskezaje kroz elaviu pit, no ries Zapravo o tome da semantitka makrokoherencija postoj, samo je skrive je ilozena kao »tajnaai valj je otkriti tumatenjem. Inerpretatoray je zadatak da konstraira hipoteze-o makrostruktuti ‘teksta, DoleZe! takoder isi, to sam veé nekoliko puta spominjala, la su zbog toga moguea brojna tumaéenja dela Sto ovise 0 znanju i ‘umijecima tumata/itatelja, Semantitku makrostrukturu Peterburga Doletel twmadi_s pomocu_pojma nacaiunih.syjetava-iz ijt se _Sustava mote derivirat jelovita pia 39 Cle Kredevie, Moran, Demiurg nad tdi jlo, Zagreb, 193, 18 40 Bameg,V., nav. dla 407 4 Dolete,Labomiz The Visible andthe Invisible Peterburg, Russian Literature ‘VI (1979), 463-400, North-Holland Publishing Company. 138 dict prea svakodnevica,_) Bulgptiontioue Motion — Peterburg u romany A. Bieloga nie smo miesto dogadana, vee) ao i drugi modemi_gradavi_ romanima 20. soljeéa (loyceov Dublin, Dos Passosoy Manhattan, Dablinay Berlin) pribavlja seman Utki materjal 2a konstuianje narativnihsyjtova. Kao Sto postojt _-hevidhjivi narativni svjetovi Kofi se opet dijele na antagonistitke, neprijatliske podsvetove, te svijet sjena 1 kojima den aii likovi,ujedno posednici med svim tim Svetovima a to osigurava dinainostpripovijedanjaotvarajuéi moguéno kei Skrvene pre. Vain vlogu ima inadnaravni svijet njegove uvare (bili domino, Sifnarne, Bronze Horseman) i pra nafativi-setova, Kak oga teksta romana Bjeloga, pa je i mit o Peterburg tipigni modem mitbez autentinost. ‘Peterburg u romanu nije samo geografsko mjesto i prijestolnica lia, Dostojevskog, »citirani« grad, na Sto se u roman ‘Bele rneprekidno asocia, ato Gtatelju namede iestruko Gitanje U roman Blogs yj postpaksimltan pooaneektova iz tradicije u novom teksti, KronoloSki siijed vremena je dokinut, _tradiija i novo Stivo se prozimaju. Postupak je to koji Ge se obilato ‘Kristi pisei avangarde na veomaraliitenatine — kroz polemiku, ‘opstrukeij i subveraju ii pak kroz dijalog stradieijom kako bi oj se odalo priznanje i pronaéla generitka »obitelj« viastitom tekstu. Paméenj radicie jos odie dolaz do ieratajau djelima postmoder- Tizma. Ona se upisuja jeEuc, Kako Kade Borges, na svoje prethodnike, osiguravajuéi si vjedno buducnost jer su obogaéena blagom iz riznice tradi. Kad ditamo Bamesovu Flaubertovu papigu, roman koji bi trebao biti Faubertovd aga, odmah votavam0 nesovo rasljavanje na razlitite Zanrove, Tu su Fl 42 Ist, 487 139siegovih jets, utobiograi pisca koi pike Faubertovy biograiu, ovi »vidljivie i »nevidljivie syjetovi koji nalazu rekonstrukcijui nje_Konteksta Bamesova romana gdje novi elementi_piséeva ‘rukopisa ia tradicije postoje isto smisla lijevajue preko granica 10 Slojevi teksti naslage radcije u postmoderisickim dvosteuko- kodiranim djelima, jihova fantastcka i ronijom motvirana organs ~zacija, stogasuvelika kuSnja danaSnjem ditatelju, Noitanjem/adom strukturna se fragmentarost postmodemistigkih knjizevnih (orb povezuje u priéu,razlicititipovi predosenih svjetova otkrivaju na Posljetku svoju semanticku makrokoherenciju, Buduéi da ne teti reprodukciji stvamosti na emu je realizam {emeljo svoju poetku, nti jedino stvaranju alterativnih syjetova sto fe ito 2a Zanovsk fantasia kev, fantastih impuls _modeme knjizevnost najhjelodanie se ofituje kbe njezinu ude, Ku praksu, uporabu razligitih govora, tudih tekstova, kroz znakove pisma, ane predmetezbilje. Inertekstualnisvietovi dela moderse _apose postmodeme knjzevnostifantasiéni su svfetovt Sto posoje Unutar Babilonske knjiénice, ranice Tmaginarniog. OVay prikaz valja zavrSiti Borgesovim pitanjem: >Jesi i ti Koji me dita’ siguran da razumijes moj jezik ?« 140 INTERDISKURZIVNA PRAKSA AVANGARDE, Posijednju w niu ovihrasprava kanila sam nasloviti Parodia praksa avangarde, buduei da jeu tom knjitevnopovijesnom razdo- ‘ju parodia ils, tako rei, sveobubvatan krjiZevnZanr, a teorjska jeteflcksja probleme pardij posveila znatajnu pozomost. Sruka je takoder puno toga eklaofenomenima inteekstualnost i citatno- stiu tom razdoblju, podrobno analiziraviiajthove postupke i rezul- tat, s time dase poimovi katkad preKlapaj ili ih je moguce svest 1a zajednihi nazivni, odnosno, katkad ih odvile oto racdvajaiu, ‘remdaznaja imat line funkeije i obnata ligne zadaée knizey- ‘nom tekst, Kada e rie oparodiskojpraksiavangarde, valjasvagda mati na uma da je avangarda, v poetickojteznjidaraspravi i raft stradicijom, tote datradcju dokine, razilaironiske mehanizme $ pomoés kojih je mfurovala stradcijom syjesna da joj ona omogu- éajeotkion i nove knjidevne pohode. Zbog toga je avangarda pose -goulazapurodiskim kodiranjem,jerjedvostuki iva parodije, kako ate Tinjanov, omogucio »plasnost« avangardistitkom novogovor, Parodijska duplikacija wvazava, znati, predioJak (bilo da je rjeS 0 + ih— predenak), po svoj naravi i anrovskoj ote, ones nekima ili prt nekoga »zoverie pas jo semana nvodnika, etanoxt, i interekstalnostnka vst krveoks jim kolj jen ska Kako su podtekstovi Kojima se avangarda slut ina koje se _oslanja ilo dai de= ili re-semantizire, edovito iskveni katkad je zaistateSko otkrti njihov rod list, fu mnogim sluéajevima prije predtavjaju matricetreicionalihtekstova nego autorskiproizvod, to sam pomisila da bi se a potrebe ovoga pola pojam inert _zlmost pokazao ssishodnjimuitanu avangardistfkinnovotvor- ‘is jednostavnog reloga St avangarda prepravia ode pri, tude -s0voreza vast parodski abun, Ta pars run mora prove- Tit ttl pred kom e nezahvalan posao. Gitamo ii, prinjerice, Piljakovu Gotu godinu kao romano revoluci, dobro: ne mofemo pognetiti. No kaa ga rebamo état kao revolucionarni roman (u smislo_revoluish, modelowom, dake ne samo Kao man Kojo je tra evolu, ve koji mast 141 ee