Uvod u filosofiju

Sa pitanjem sta je filosofija, pocinje svako konkretno filozofiranje. Jedino filosofija

nema konacan odgovor na ovo pitanje, vec ga neprestano trazi kroz vjekovno
iskustvo filozofiranja.
Etimoloski predstavlja ljubav i prijateljstvo prema znanju i mudrosti, i predmet ove
ljubavne teznje je znanje koje otkriva i dokazuje temeljne istine svijeta i covjeka.
Takvo saznanje je po svojoj prirodi umsko, kriticko i cjelovito traganje za istinom i
smislom. Jer covjek ne moze zivjeti bez istine i bez smisla.
Momenti koji odredjuju svako covjekovo saznanje su:
-predmet saznanja(ono sto se saznaje)
-subjekat saznanja(onaj koji saznanje)
-metodoloski postupak(nacin na koji se saznaje)
Svaka nauka ima svoj predmet istrazivanja , dok predmet filosofije nije unapred
dat, jer filosofija svoj predmet trazi, sve moze postati predmet filosofije, ako mu se
pristupi na filosofski nacin. Dakle, sve pojedinacne nauke pripadaju jednom, dok
filosofija pripada drugom rodu. Zasto? Ta razlika se sastoji u tome sto filosofija
svoj predmet trazi-nema ga unaprijed, kao i u tome da su predmet saznanja,
subjekt koji saznaje, i metod filozofskog saznanja cvrsto povezani u cjelinu.
Njena osnovna odredba se ogleda kroz prizmu toga sto ona uvijek misaonom
refleksijom i kriticki trazi cjelinu, jer smatra da samo saznanjem cjeline dolazimo
do istine, tj do saznanja svijeta u svojoj sustini.
METOD je put saznanja kojim se postize saznajni cilj.
METOD u filosofiji je takodje put saznanja, ali kao najopstije znanje o svijetu i
covjeku, filosofija nema unaprijed odredjen metod koji bi bio isti za sve filosofe.
Dakle, ona nije okrenuta prema spolja-na cinjenicki svijet, vec prema unutra,
prema subjektu koji misli. Svaki veliki filosof preuzima tradiciju filosofije,
istovremeno dajuci i svoje pojmovno razumijevanje.
SADRZAJ I METOD filosofije neraskidivo su povezani, o cemu najbolje svjedoci
njemacki filosof Hegel, kada kaze da je put do istine sama istina. Imamo i kriticki
metod- koji filozofsko saznanje zapocinje sumnjom i preispitivanjem prethodnih
saznanja iz te oblasti.
Nju je tesko i nemoguce definisati jednom zauvijek. Nauke definisemo lako, njihov
predmet je unaprijed dat, dok filosofija svoj predmet trazi. U svakom vremenu
filosofi pokusavaju reci sta je za njih i njihovo vrijeme filosofija. Specificnost ovog
predmeta jeste u tome da se on ne moze zatvoriti u jednu definiciju. Zato ona,
misleci svijet i covjeka, stalno preispituje i sebe. Rekli smo, da, na samom pocetku
filosofije stoje stari Grci, da je prema antickom shvatanju filosofija- ljubav; teznja i
slobodno trazenje usmjereno prema istini, da je ona ljubav prema mudrosti, briga
za istinu i smisao. Da je njena sustina ne samo saznanje svijeta, vec i saznanje
samog sebe. Jedna od Hegelovih definicija jeste da je filosofija svoje vrijeme
obuhvaceno mislima.
Zapocinje sa starim grcima, izvire iz grckog svijeta, i kao takva ukorjenjuje
evropski svijet i covjeka. Njihovi, tj grcki elementi, ideje i pojmovi trajno su
ugradjeni u samu filosofiju. Zapravo, grcka filosofija je korijen cijele
zapadnoevropske kulture.

Sama filosofija izvire iz cudjenja. Sta znaci imenica cudo? Kao dogadjaj koji ne
mozemo objasniti. Nesto iznenadno, nedokucivo i zagonetno. Zato se filozofska
zacudjenost usmjerava na ovu skrivenu zagonetnost, s ciljem da je promisli i ono
poznato ucini saznatim. Ovo cudjenje se cudi pred onim sto je za nefilosofe
samorazumljivo. Jer, filosof se cudi i cudeci se pita zasto je nesto takvo kakvo
jeste. Ono rasplamsava filosofsku strast za trazenjem istine.
 FILOSOFIJA I DRUGE OBLASTI DUHA

Pitanje koje se logicki namece glasi koje su to druge oblasti duha?

Mitologija; Religija; Nauka; Umjetnost;

Filosofija i mitologija
Termin MIT(grcka rjec mitos) oznacava pricu, pripovijest, legendu. U prevodu, mit
znaci pripovjedati neku pricu iz starina. MITOLOGIJA je dakle svijest o onome sto
je davno bilo, a sada se pripovjeda. Prvenstveno se odnosi na predanja koja
stvaraju narodi, a ne pojedinci. Dvije najznacajnije mitologije su:
-grcko-rimska mitologija
-jevrejsko-hriscanska mitologija
Naime, prema mitologiji starih, prvo je stvoren svijet, a tek potom ustanovljen
njegov gospodar-mudri Zevs(otac bogova i ljudi).
Medjutim, prema jevrejsko-hriscanskoj mitologiji i religiji BOG prethodi svijetu.
“U pocetku stvori Bog nebo i zemlju, a zemlja bjese bez oblicja i pusta, i bjese
tama nad bezdanom, i duh boziji dizase se nad vodom. I rece Bog: neka bude
svijetlost. I bi svijetlost”.
Mladi doctor filosofije Karl Marks posebno istice Prometeja kao mitoloskog lika, za
koga pise da je najplemenitiji svetac i mucenik u filozofskom kalendaru. Samo ime
Prometej na grckom znaci onaj koji razmislja prije cina ili onaj koji vidi unaprijed.
Prema predavanju, Prometej je sacinio prve ljude od gline, a da bi im udahnuo
dusu on je, posluzivsi se lukavstvom, ukrao vatru od Bogova sa Olimpa. Zbog toga
ga je dobrocudni Zevs okovao u lance na strum liticu Kavkaza, poslavsi orla da mu
danju kljuca jetru, koja bi se preko noci obnavljala, tj oporavljala. Spasio ga je
Herakle.
Naime, i ovdje cemo naici na nevjerovatnu slicnost izmedju ove dve mitologije.
Ulogu Eve kod starih ima Pandora, kojoj je nepromisljeni Prometejov brat,
Epimetej, dozvolio da otvori boziji dar, iz koje su izasla sva zla ovog svijeta, osim
krhke nade.
FILOSOFIJA I RELIGIJA

Filosofija ne ukida sadrzinu mitologije, jer je ona podrucje duha, vec je

preovladava preferirajuci logos mitosa. Ipak, puno antickih filosofa se oslanja na
mitove, npr Platon, kao sto savremeni filosofi rado koriste metafore i poredjenja
da bi lakse plasirali svoje ideje. Jer, dok ne stasaju da pojmovno objasnjavaju
svijet, ljudi ga objasnjavaju i tumace mitski.
RELIGIJA- latinska rijec religio-religare= vezivati se za neki apsolut, poboznost- je,
na neki nacin medijator izmedju filosofije i mitologije. Ona je takav oblik ljudske
svijesti ili duhovnosti, koji sustinu svijeta predstavlja u liku Boga. Ljudska
religioznost, znate, seze u daleku proslost, pocev od primitivnih oblika
religioznosti( totemizam, animizam, magija I slicno) preko politeistickih,
monoteistickih od kojih su najznacajnije tri svetske religije: BUDIZAM,
HRISCANSTVO, ISLAM. Sustinska razlika izmedju filosofije i religije? Jeste u tome
sto je filosofija u biti racionalna, a religija je emotivno-voljna vezanost za Boga
kao autoritet i apsolut. Za religiozne ljude ili vjernike vjera je ispred razuma i uma,
a crkveni otac Tertulijan izjavljuje kako treba vjerovati cak iako je besmisleno,
apsurdno. Dok je filosofija bliza nauci, u tom smislu, religija je bliza umjetnosti.
Ipak, filosofija i religija se narocito susrecu i prozimaju u oblasti morala, tj obje
imaju snazno naglasenu eticku dimenziju. Smjena grcko rimske mitologije i religije
sa jevrejsko-hriscanskom mitologijom se odigrala 44.godine posle rodjenja Isusa
Hristosa, kada bivse pagansko svetilisteAtos postaje Sveta Gora. Medjutim, prema
hriscanskom predanju, majka Isusa Hrista, Devica Marija iskrcala se na Atos
44.godine. Tako je Apolonijada postala Sveta Gora, jer je Marija odusevljena
ljepotom ovog zemaljskog kraja, izjavila: Neka ova zemlja bude moja zauvijek kao
poklon moga sina i Boga! Tako je Apolona zamjenio Isus Hristos, Zevsa Jehova,
umjesto Panteona na istorijsku scenu stupa sveta Trojica. Umesto zlatnih
apolonskih slova UPOZNAJ SEBE I NICEG PREVISE, na kojima je utemeljen
starogrcki modus vivendi, stupaju nova hriscanska nacela: Ljubi bliznjega svog kao
samoga sebe.
 FILOSOFIJA I NAUKE

Njihov odnos se mjenjao kroz istoriju. U pocetku se nisu razlikovale nip o

predmetu(ono sta) ni prema metodi(ono kako) istrazivanja, a filosofija je nazivana
majkom i kraljicom svih nauka.
Nauka je logicki uredjen, metodski zasnovan i kriticki izveden sistem znanja o
pojavama iz odredjene oblasti svijeta ili bivstva.
Zapravo, njihov odnos najtemeljnije izucava posebna filozofska disciplina-
filosofija nauke. Od Aristotelovog doba pocinje specijalizacija znanja, koju je
najbolje izrazio sam Aristotel, u okviru svoje cuvene klasifikacije svih nauka na:
teorijske, prakticke i poeticke. Filosofi nauke obicno diferenciraju prirodno-
matematicke i humanisticke nauke. Prvu vrstu cine dakle prirodne i matematicke
nauke,a drugu drustvene , psiholoske, i filozofske. Od tzv.humanistickih nauka
posebno se isticu istorija, psihologija i filozofija. Naravno, treba razlikovati
humane i humanisticke nauke. Recimo, medicina je humana nauka ali nije
humanisticka, vec prije prirodna nauka. Jedno je sigurno, sve nauke ce morati da
potraze savjet od filosofije u vezi sa vrednostima i smislom rezultata svojih
istrazivanja. Tako je, danas, napredak tehnike ucinio ljudski zivot slozenijim i
tezim. Nauke danas vise uznemiravaju i zabrinjavaju nego sto umiruju covjeka.
Doduse, one nam daju nova znanja, ali nam ne donose mudrost i spokojstvo.

FILOSOFIJA I UMJETNOST

Sta je umjetnost?
Najsuptilniji oblik ljudske prakse. Zbog znacaja maste i predstava pri oblikovanju i
dozivljavanju umjetnickih djela, umjetnost je bliska mitskom i religijskom pogledu
na svijet. Slicna je filosofiji i zbog neprolaznosti vrhunskih dostignuca. Za razliku od
tehnickih izuma vrhunska umjetnicka i filosofska djela ne zastarjevaju.
Umjetnost i filosofija uvijek iznova rezu haos, tj. unose sklad. Leonardno da Vinci
kaze da smo po umjetnosti unuci boziji, tj mi smo i kreatori a ne samo kreature
svijeta. Karl Maks pise da je covjek jedino bice koje stvara po mjerilima ljepote, I
da citava ljudska istorija nije nista drugo do kultivisanje ljudskih cula.
I doista, za nemuzikalne usi ni najbolja muzika ne znaci nista. U skladu sa tim je I
naziv estetika za filosofiju umjetnosti, koji potice od Aleksandra Baumgartena.
U procesu umjetnickog stvaralastva dominira stvaralacki duh, pa se zbog toga
umjetnost cesto definise kao opredmeceni ljudski duh. Nice kaze da nam je
umjetnost potrebna da ne bismo umrli od istine.
Uobicajena je podjela umjetnosti na 7 vrsta:
arhitektura; vajarstvo; slikarstvo; muzika; knjizevnost; pozoriste; I film.
Pazite, I starica I manje lijep covjek naslikani od nekog majstora mogu biti lijepe
slike. Zato se kaze da je umjetnost vise lijepo prikazivanje, nego li prikazivanje
lijepog. Naravno, umjetnost ne postoji radi umjetnosti. Ona mora imati kontakt sa
publikom.