Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 37

Kata Miliǎ

Kemija II

Zagreb, akademska godina 2010./2011.


www.pripreme-pomak.hr 1PMB[OJL
Nakladnik
Pomak, Zagreb 1. Ferenščica 45
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika
Branko Lemac

Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

© Pomak, Zagreb, 2009.


Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i
mora se poštovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnažati na
bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika. Skripta služi isključivo za internu
uporabu na tečajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, održavaju kao pripreme za
polaganje ispita iz kemije na Državnoj maturi.
' f Hq ' f Gq S qm ' f Hq ' f Gq S qm
Tvar 1 1 Tvar
kJmol 1 kJmol 1 Jmol K kJmol 1 kJmol 1 Jmol 1 K 1
Ag(s) 0,00 0,00 42,75 CuBr2 (s) -141,4 - -
AgBr(s) -99,5 -93,68 107,1 CuO(s) -155 -127 43,5
AgCl(s) -127,0 -109,7 96,11 Cu 2 O(s) -166,7 -146,4 101
Ag 2 O(s) -30,6 -10,8 121,7 CuS(s) -48,5 -49,0 66,5
Ag 2 S(s) -31,8 -40,3 145,6 Cu 2 S(s) -79,5 -86,2 121
Al(s) 0,00 0,00 28,32 Fe(s) 0,00 0,00 27,2
AlBr3 (s) -526,3 -505,0 184 FeO(s) -266,0 -283,5 58,8
AlCl3 (s) -695,4 -636,8 167 Fe(OH) 2 (s) -568,2 -483,5 79
AlF3 (s) -1300 -1230 96 Fe 2 O3 (s) -822,2 -741,0 90,0
Al2 O3 (s) -1669,8 -1576,4 51,00 HBr(g) -36,23 -53,22 198,5
Ar(g) 0,00 0,00 154,7 HCl(g) -92,30 -95,27 186,7
BF3 (g) -1100 -1093 254,0 HF(g) -268,61 -270,7 173,5
Ba(s) 0,00 0,00 67 HI(g) 25,94 1,3 206,3
BaCO3 (s) -1219 -1139 112 HNO3 (l) -173,2 -79,9 155,6
BaCl2 (s) -860,06 -810,9 126 H 2 (g) 0,00 0,00 130,6
Ba(OH) 2 (s) -946,4 - - H 2 O(g) -241,79 -228,6 188,7
BaSO 4 (s) -1465 -1353 132 H 2 O(l) -285,4 -237,2 69,96
Br2 (s) 30,7 3,1 245,3 H 2 O 2 (l) -187,6 -118,0 -
Br2 (l) 0,00 0,00 152,3 H 2 S(g) -17,51 -33,02 250,6
C(s, dijamant) 1,9 2,9 2,43 H 2 SO 4 (l) -811,3 - -
C(s, grafit) 0,00 0,00 5,69 Hg 0,00 0,00 76,0
CaC2 (s) -60,0 -65,0 70 HgBr2 (s) -169 -162 -
CaCl 2 (s) -795,8 -750,2 114 HgCl2 (s) -230 -176,6 -
CaCO3 (s) 1206,9 1228,8 92,9 HgO -91,0 -59,0 70,0
CaO(s) -635,5 -604,2 40 I 2 (s) 0,00 0,00 116,7
Ca(OH) 2 (s) -986,59 896,76 76,1 I 2 (g) 62,26 19,4 260,6
CCl4 (l) -679,9 635,1 262,3 KBr(s) -392,2 -379,2 96,44
CH 4 (g) -74,85 -50,79 186,2 KCl(s) -435,9 -408,3 82,68
CH3 OH(l) -238,6 -166,23 126,8 KF(s) -562,8 -533,13 66,57
CO(g) -110,5 -137,3 197,9 K 2 CO3 (s) -1146,1 - -
CO 2 (g) -393,5 -394,4 213,6 KOH(s) -425,85 - -
C2 H 2 (g) 226,7 209,2 200,8 LiOH(s) -487,23 -433,9 50
C2 H 4 (g) 52,28 68,12 219,8 MgBr2 (s) -517,6 - -
C2 H 6 (g) -84,67 -32,89 229,5 MgCO3 (s) -1113 -1029 65,7
C2 H5 OH(l) -277,7 -174,76 160,7 MgO(s) -601,83 -569,57 27
CH3 COOH(l) -487,0 -392,4 159,8 MnO(s) -385 -363 60,2
C3 H8 (g) -103,8 -23,49 269,9 MnO 2 (s) -520,9 -466,1 53,1
n- C4 H10 (g) -124,7 - - NaBr(s) -359,9 - -
n- C5 H12 (l) 173,1 - - NaCl(s) -411,0 -384,0 72,4
C6 H 6 (l) 49,03 124,5 172,8 Na 2 CO3 (s) -1131 -1048 136
Cl2 (g) 0,00 0,00888 223,06 NaF(s) -569,0 -541,0 58,6
Cu(s) 0,00 0,00 33,30 NaI(s) -288,0 - -
CuBr(s) -105,1 -99,62 91,6 NaOH(s) -426,7 - -

1 Pripreme za razredbene ispite


' f Hq ' f Gq S qm ' f Hq ' f Gq S qm
Tvar 1 1 Tvar
kJmol 1 kJmol 1 Jmol K kJmol 1 kJmol 1 Jmol 1 K 1
Na 2 SO 4 (s) -1384,5 -1266,8 149,5 PCl5 (g) -398,9 -324,6 353
NH3 (g) -46,19 -16,64 192,5 PH3 (g) 9,25 18,2 210
NH 4 Cl(s) -315,4 -203,9 94,6 P4 O6 (s) -1640,1 - -
NH 4 NO3 (s) -365,1 - - P4 O10 (s) -2940,1 -2675,1 228,9
NO(g) 90,37 86,69 210,6 SO 2 (g) -296,9 -300,4 248,5
NO 2 (g) 33,8 51,84 240,5 SO3 (g) -395,2 -370,4 256,2
N 2 (g) 0,00 0,00 191,5 SiH 4 (g) -61,9 -39 204
N 2 H 4 (l) 51,0 - - SiO 2 (s) -859,4 -805,0 41,84
N 2 O(g) 81,55 103,6 220,0 SiCl4 (g) -609,6 -569,9 331
N 2 O 4 (g) 10,8 98,3 304,3 SnCl2 (s) -350 - -
N 2 O 4 (l) -19,7 - - SnCl4 (l) -545,2 -474,2 259
O 2 (g) 0,00 0,00 205,0 SnO(s) -286 -257 56,5
O3 (g) 142 163,4 238 SnCl4 (l) -545,2 -474,2 259
PbCO3 (s) -700,0 -626,3 131 SnO(s) -286 -257 56,5
PbO(s) -217,9 -188,5 69,5 SnO 2 (s) -580,7 -519,7 52,3
PbO 2 (s) -276,6 -219,8 76,6 ZnCl2 (s) -415,9 369,3 108
PbS(s) -100,4 -98,7 91,2 ZnO(s) -348,0 318,2 43,9
PCl3 (g) -306,4 -286,3 311,7 ZnS(s) -202.9 -198, 57,7

TERMOKEMIJA

Termokemija – dio fizikalne kemije koja prouþava promjenu toplinske energije pri kemijskim
reakcijama. Entalpija (H) – mjera za sadržaj unutarnje energije.
'H 0 - razlika entalpija
'H 0 H 0p  H R0 , p = produkt, R = reaktant
Apsolutna entalpija se ne može odrediti, samo 'H.
Termokemijske jednadžbe – navedeno agregatno stanje tvari, t, p, i promjena entalpije.
C6 H12 O6 (s)  6O 2 (g) o 6CO 2 (g)  6H 2 O(l) , 'rH 2816 kJ mol 1 - entalpija izgaranja,
'H < 0, egzoterman proces (oslobaÿa se toplina).
H 2 O(s) o H 2 O(l) , ' sl H 6 kJ mol 1 , -entalpija taljenja 'H > 0, endoterman proces (troši se
toplina).
Entalpija elementarne tvari je NULA.
Standardno stanje tvari pri odreÿenoj temperaturi:
- Kemijski þista tvar u þvrstom ili tekuüem stanju je u standardnom stanju ako je to
najstabilnije stanje pri p = 101325 Pa >1 bar@
- Plin je u standardnom stanju ako je njegov tlak 101325 Pa, t = 0qC.
- Otopljena tvar u otopini bit üe u standardnom stanju ako je njena koncentracija
1 mol dm 3
MOLNA ENTALPIJA STVARANJA: 'H f je reakcijska entalpija u kojoj nastaje 1 mol tvari
iz elementarnih tvari.
1
Npr: H 2 (g)  O 2 (g) o H 2 O(l) , 'H f  0 - entalpija stvaranja
2
2H 2 (g)  O 2 (g) o 2H 2 O(l) , 'H r  0 - reakcijska entalpija
Prvi zakon termodinamike ili zakon o oþuvanju koliþine energije:
Energija se ne može uništiti, može samo promjeniti oblik.

2 Pripreme za razredbene ispite


Hessov zakon – jedan od naþina iskazivanja zakona o oþuvanju energije: ukupna entalpija
jednaka je zbroju svih entalpija po koracima, ili ukupna entalpija ne ovisi o putu kojim
reaktanti prelaze u produkte nego o entalpiji produkata i reaktanata.
Karakteristiþno za svaku kemijsku reakciju je cijepanje kemijske veze – endoterman proces i
nastajanje novih veza – to je egzoterman proces.

Entropija – mjera za nered


S 0 - apsolutna entropija
'S 0 - promjena entropije, 'S 0 S 0p  S R0
Kod svih spontanih procesa entropija raste. Te promjene uvjek prati disperzija energije.

Drugi zakon termodinamike – entropija raste kod svih spontanih reakcija, ili entropija svemira
je beskonaþna.

Treüi zakon termodinamike – entropija savršenog kristala je NULA kod apsolutne nule. (T = 0
ili t = -273.15q. Temperatura apsolutne nule ne može se postiüi eksperimentalno).
Entropija elementarne tvari NIJE NULA.
Entropija ovisi o:
- broju þestica: Nn, Sn
sol o g
- agregatno stanje: JJJJJJJJJJJG
s -raste
- tlak: pn, Sp
- temperatura tn, Sn
- složenost (graÿa) þestica S(CO,g) < S( CO 2 g)
Ako je: 'S > 0 – RASTE entropija, 'S < 0 – PADA entropija

Gibbsova slobodna energija – energija koja se može pretvoriti u korisni rad.


'G 0 'H 0  T 'S 0

Z) Usporedi stabilnost dijamanta i grafita ako je:


'H f (dijamant) = 2 kJ mol, 'H f (grafit) = 0 kJ mol 1 .
STABILNIJA alotropska modifikacija je GRAFIT jer je sadržaj energije MANJI (manji
sadržaj energije veüa stabilnost).

Z) Usporedi ENTROPIJU dijamanta i grafita.


Veüa entropija je kod grafita, ima delokalizirane e .
C e- C C
dijamant
C C C C
grafit C C
C C C
Z) Izraþunaj utrošenu toplinu za proizvodnju 500g CaC2 .
CaO(s)  3C(s) o CaC 2 (s)  CO(g)
-635.5 0 -59.4 -110.5 ª¬ kJ mol 1 º¼ su vrijednosti iz tablice!

'r H 0 ª 59.4 kJ mol 1


¬
 110.5 kJ mol 1 º  ª¬ 635.5 kJ mol 1  3 ˜ 0 kJ mol 1 º¼
¼
' r H 0 169 kJ mol 1  635.5 kJ mol 1 465.5 kJ mol 1 - endoterman proces
Za proizvodnju 500g: H CaC 2 (s)  CO(g)
'H 0 n ˜ ' r H 0
500 g KJ
˜ 465.5 kJ mol 1 3631.10 kJ 'H 3631.10
64.1 g mol 1 mol
Ca O(s)  3C(s)

3 Pripreme za razredbene ispite


Z) Izraþunaj ' r H za: CuSO 4 (aq)  Zn(s) o ZnSO 4 (aq)  Cu(s)
' f H 0 (Cu 2e ) 64.8 kJ mol 1
' f H 0 (Zn 2e ) 153.9 kJ mol 1
'H H p  HR 153.9 kJ mol 1  64.8 kJ mol 1 89.1 kJ mol 1
Napomena: grafovi su ENTALPIJSKI H
DIJAGRAMI REAKCIJA CuSO4 (aq)  Zn(s)
'H 89.1 kJ

CuSO 4 (aq)  Zn(s)

Z) Bez uporabe tablica odredi predznak 'S za procese


a) O 2 (g) o 2O(g), 'S > 0 b) N 2 (g)  3H 2 (g) o 2NH 3 (g) , 'S < 0
c) C(s)  H 2 O(g) o CO(g)  H 2 (g) , 'S > 0 d) Br2 (l) o Br2 (g) , 'S > 0
e) N 2 (g,10 bar ) o N 2 (g,1 bar ) , 'S > 0 f) Cdijamant o Cgrafit , 'S > 0
g) desalinizacija morske vode, 'S < 0 h) AgNO3 (s) o AgNO3 (aq) c 1 mol dm 3 , 'S >0.

Z) Toplina osloboÿena ('H < 0) izgaranjem etina pri t = 25qC, p = 101 kPa je
1299,54 kJ mol 1 .
Odredi entalpiju stvaranja etina.
Napomena: ako je osloboÿena entalpija 'H < 0 (predznak minus), a ako je utrošena
entalpija 'H > 0 (plus predznak)
'H – stvaranja, nastaje 1mol!!!
5
C2 H 2 (g)+ O 2 (g) o 2CO 2 (g)+H 2 O(l) ' r H 0 1299.54 kJ mol 1
2
? 0  393.5  285.84
'H f (C2 H 2 ) ?
'r H 0 H 0p  H R0
ª 5 º
1299.54 kJ mol 1 2 ˜ (393.5 kJmol 1 )  (285.84) kJ mol 1  « 'H f (C 2 H 2 )  ˜ 0 »
¬ 2 ¼
0 1 1 1
' f H (C2 H 2 ) 1299.54 kJ mol  787 kJ mol  285.84 kJ mol
' f H (C 2 H 2 ) 226.7 kJ mol 1
Napomena: entalpija je pozitivna, znaþi da je stvaranje C 2 H 2 teško postiüi zbog trostruke
veze koja je reaktivna. (Za eten je takoÿer endotermno, a etan egzoterman proces)

Z) Na temelju jednadžbi:
C(s,grafit) + H 2 O(g) o CO(g) + H 2 (g), 'H 131.3 kJ
C(s,grafit) + 2H 2 O(g) o CO 2 (g) + 2H 2 (g), 'H 90 kJ
izraþunaj 'H za reakciju 2CO(g) o C(s, grafit)+CO 2 (g)
'H H p  H R
'H 90 kJ  2 ˜ 131.3 kJ 172.6 kJ mol 1
Napomena: podaci za 'H iz prve dvije jednadžbe, a ne iz tablica u knjizi.

Z) Odredi predznak entalpije stvaranja:


a) C 2 H 6 'H < 0 – stabilan spoj zbog: C C , V - veza
b) C2 H 4 'H > 0
c) C 2 H 2 'H > 0 – jer su nestabilni zbog reaktivnosti C C i C C
S veza nestabilna.
4 Pripreme za razredbene ispite
Z) Izraþunaj entalpiju otapanja NaCl ako je za razaranje kristalne rešetke utrošeno
788 kJ mol 1 , a pri hidrataciji osloboÿeno 784 kJ mol 1 . Važno: za razaranje kristalne
rešetke je 'H > 0, entalpija hidratacije 'H < 0.
Hessov zakon:
'H H1  H 2 788 kJ mol 1  (784 kJ mol 1 ) 4 kJ mol 1

Z) Na temelju sljedeüih informacija:


S(s) + O 2 (g) o SO 2 (g) 'H 297 kJ mol 1 ½°
¾
S(g) + O 2 (g) o SO 2 (g)) 'H 576 kJ mol 1 °¿
Naÿi entalpiju prijelaza krutog u plinoviti sumpor!
Rješenje zadatka:
S(s) + O 2 (g) o SO 2 (g) 'H 297 kJ mol 1 ½°
¾
SO 2 (g) o S(g) + O 2 (g) 'H  576 kJ mol 1 °¿
S(s) o S(g)
Hess: 'H sg H1  H 2 (297  576) kJ mol 1 279 kJ mol 1

Z) Izraþunaj prirast Gibbsove energije pri nastajanju plinovitog klorovodika iz vodika i klora
pri t = 25qC.
H 2 (g)+Cl2 (g) o 2HCl(g)
0 0  92
130 223 186,7
'H 0 H 0p  H R0 2 ˜ 92 kJ mol 1 184 kJ mol 1
'S 0 S 0p  S R0
¬
2 ˜ 186, 7 J mol 1 K 1  ª 130  223 J mol 1 K 1 º
¼
373, 4 J mol 1 K 1  353 J mol 1 K 1
20, 4 J mol 1 K 1
'G 0 'H 0  T 'S 0
'G 184 kJ mol 1  298,15K ˜ 20, 4 J mol 1 K 1
'G 184 kJ mol 1  6082, 26 J mol 1
'G 184 kJ mol 1  6, 08226 kJ mol 1
'G 190, 08 kJ mol 1

Z) Koja od sljedeüih tvari ima molnu entalpiju jednaku nuli?


a) N 2 (g) o 'H f 0 na 25qC
b) Cl2 (l) (na t = 25qC je plin)
c) NaCl (nije elementarna tvar pa 'H f nije jednaka nuli!)
d) N 2 (l) (na t = 25qC je plin pa 'H f nije jednaka nuli!)
e) Fe(l) (na t = 25qC je u þvrstom stanju pa 'H f nije jednaka nuli!)
f) Fe(s) o 'H f = 0
g) N ( g ) - (nije molekula pa 'H f nije jednaka nuli!)

OSNOVNA SVOJSTVA TEKUûINA

Tvari se u prirodi nalaze u tri agregatna stanja: s, l, g. Agregatno stanje ovisi o PRIVLAýNIM
SILAMA izmeÿu þestica pri odreÿenoj t i p. Privlaþne sile izmeÿu molekula su uvijek
elektrostatske prirode.

5 Pripreme za razredbene ispite


Vrste meÿudjelovanja izmeÿu þestica

Tip meÿudjelovanja Jakost meÿudjelovanja G


H G
ion - ion 400 do 4000 kJ/mol
O O O
+ - G
G H
ion - dipol 40 do 600 kJ/mol Privlaþenje s induciranim dipolom

+ - +
Vrelišta halogenih elemenata
dipol - dipol 5 do 25 kJ/mol i plemenitih plinova
+ - + - Element tv/°C
vodikova veza 10 do 40 kJ/mol
dipol - inducirani dipol F2 (g) -187,0
2 do 10 kJ/mol
Cl2 (g) -34,6
+ - + -
Br2 (l) 58,78
inducirani - inducirani
dipol dipol
0,05 do 40kJ/mol I2 (s) 183,0
+ - + - He(g) -268,9
Ne(g) -246,0
Ar(g) -185,2
Jakost meÿumolekulskih djelovanja ima IZRAVAN
Kr(g) -152,3
odraz na vrijednost tv i tt, jer raskidanje jaþih veza
Xe(g) -108,1
zahtjeva veüu energiju.

t/°C

H 2O
100
AsH 3 SbH 3
HF
0 H 2 Te
H 2S H 2Se
NH 3
HCl HBr Hl
-100 PH 3
SnH 4
GeH 4
CH 4 SiH 4

-200
2 3 4 5 perioda
Vrelište raznih spojeva vodika. Više vrijednosti
vrelišta fluorovodika, vode i amonijaka od
ostalih hidrida iste grupe upuüuju na to da
izmeÿu njihovih molekula djeluju vodikove
veze. Kad ne bi bilo vodikovih veza, voda bi, na
primjer, pri standardnim uvjetima bila plin (vidi
crtkanu liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala.

FIZIKALNA SVOJSTVA TEKUûINA


Osnovna svojstva tekuüina su: gustoüa, viskoznost, napetost površine.
m
GUSTOûA homogene tekuüine - U, U Ÿ omjer mase i volumena. Gustoüa ovisi o
V
t i t0 obrnuto proporcionalno. Masa i volumen su ekstenzivna svojstva a gustoüa
intezivno svojstvo tekuüina. GUSTOûA se mjeri AREOMETROM (direktna metoda)
koji nije jako precizan, ili se može mjeriti pomoüu PIKNOMETRA (indirektna
metoda).
ANOMALIJA vode - voda je kod +4qC najgušüa, druge tekuüine imaju najveüu gustoüu pri
TEMPERATURI TALJENJA. Anomalija vode je posljedica vodikove veze.

6 Pripreme za razredbene ispite


VISKOZNOST - mjera za unutarnje trenje izmeÿu þestica. Izražava se KOEFICIJENTOM
VISKOZNOSTI K (eta). [Pa s – jedinica je (Paskal)·(sekunda)]. VISKOZNOST ovisi o: t –
obrnuto proporcionalno i o graÿi molekule. Ravne molekule lakše teku, dok se razgranate
mogu “zamrsiti”. Viskoznost se mjeri OSTWALDOVIM VISKOZIMETROM. TEKUûINE
KOJE LAKO TEKU SU FLUIDNE (npr. voda). FLUIDNOST I VISKOZNOST SU U
OBRNUTOM OMJERU.
1
FLUIDNOST M
K
Viskozna tvar je npr. med ili razliþite smole. Viskoznost se smanjuje s poveüanjem
temperature.
NAPETOST POVRŠINE – sila koja djeluje na jediniþnu dužinu u površinskom sloju tekuüine.
F
Oznaþava se sa V [sigma] V . Zbog površinske napetosti kukac hoda po površini vode ili
L
þeliþna igla þiji je U 7.8 g cm 3 pliva na vodi þiji je U 1 g cm 3 .
MJERI SE STALAGMOMETROM.
Na površinsku napetost može se utjecati (smanjiti) pomoüu POVRŠINSKI AKTIVNIH
TVARI, a to su deterdženti (tensidi), alkohol. Djelovanje je posljedica graÿe deterdženata
(tvari) i masne kiseline.

SO3 ili COO

hidrofilna glava = - COO  karboksilna skupina


okrenuta prema vodi
hidrofoban rep = - SO3 sullfonska skupina
ugljikovodiþni lanac – okrenut prema zraku ili neþistoüi pri pranju rublja
Osim s površinski aktivnim tvarima napetost površine može se smanjiti poveüanjem
temperature.
Površinska napetost H 2 O je visoka zbog vodikovih veza, i uvijek je veüa od površinske
napetosti organskih tvari (aceton, benzon…). Napetost ovisi i o KONCENTRACIJI tvari –
poveüava se s porastom koliþine tvari (morska voda).

Z) Napetost površine ovisi o: temperaturi, koncentraciji, prirodi tvari s kojom tekuüina graniþi,
a takoÿer ovisi o dodatku površinski aktivne tvari.
Tvari koje poveüavaju napetost površine zovu se POVRŠINSKI INAKTIVNE TVARI, a to su:
otopine šeüera, soli, kiselina.

VRELIŠTE ILI TEMPERATURA vrenja (tv) je temperatura pri kojoj se tlak pare tekuüine
izjednaþi s atmosferskim tlakom (1 bar) odnosno s tlakom iznad tekuüine. Ako je p = 1 bar
vrelište se zove NORMALNIM VRELIŠTEM.
VRELIŠTE ovisi o TLAKU p. Što je tlak pare veüi vrelište je niže.
Tekuüe organske tvari uglavnom imaju VISOKI TLAK PARE, zbog þega imaju nisko vrelište,
npr. ETERI, KETONI (ACETON).
TLAK PARE ýISTOG OTAPALA UVIJEK JE VEûI NEGO TLAK PARE OTOPINE
(OTAPALO + OTOPLJENA TVAR).
Ekstenzivno svojstvo tvari ovisi o veliþini uzorka (masa, volumen).
Intezivno svojstvo tvari ne ovisi o veliþini uzorka tvari (gustoüa, boja, elektriþna vodljivost,
prozirnost, ...)

FAZNI ILI RAVNOTEŽNI DIJAGRAM VODE

Fazni dijagram pokazuje promjenu agregatnog stanja vode u odnosu na p i t.

7 Pripreme za razredbene ispite


T = trajna toþka – sve tri FAZE U krivulja krivulja
RAVNOTEŽI p[Pa ] taljenja isparavanja
K – kritiþna toþka (iznad 100°C) - toþka K
iznad koje nema isparavanja, a voda i E F
vodena para SE NE RAZLIKUJU. A voda
Voda ima: D
- 3 krivulje – faze u ravnoteži vodena
- 3 faze (s, l, g) – homogene C B para
led G
- 1 TROJNA temperatura sve tri faze H
u ravnoteži
- 1 KOMPONENTA tj. isti kemijski F
sastav u sve tri faze
- 1 – KRITIýNU TOýKU 610.6 T
krivulja
Krivulja taljenja nagnunta je u lijevo, to sublimacije
znaþi da poveüanjem tlaka talište se
smanjuje zbog pucanja vodikovih veza. 273.16 T[K]
Ostale tvari krivulje taljenja imaju t = 0.01°C
nagnute u desno, a kod vode je to
posljedica ANOMALIJE VODE (vodikove veze).
SUMPOR IMA TRI TROJNE TOýKE .
OSTALE FAZE:
- staklo – amorfna tvar pothlaÿena tekuüina
- plazma – jezgre atoma, oduzeti e  na visokoj temperaturi
- tekuüi kristali – djelomiþno þvrsto, a djelomiþno tekuüina

P) Postoji li sustav koji ima jednu fazu, a dvije komponente. Odgovor: Da. Primjeri su:
a) voda + etanol b) actena kiselina + voda (ocat) c) legura cinka i bakra – MJED – Zn/Cu
þvrsta otopina CINKA U BAKRU.

P) Izmjereno je vrelište vode tv = 80°C. Gdje je moglo biti izvršeno to mjerenje:


a) Zagreb b) Split c) Ciudad Mexico d) depresija Qatara e Mount Everest – jer je
najniži p [Pa]

Talište, tt - temperatura pri kojoj þvrsta tvar prelazi u tekuüe stanje pri tlaku 101,3 kPa

Normalno vrelište, tv - temperatura pri kojoj tvar prelazi u plinovito stanje pri tlaku 101,3 kPa.
Vrelište je temperatura kod koje je tlak para tekuüine jednak tlaku iznad tekuüine.

P) Kakav mora biti vanjski tlak da bi ledište vode bilo manje od 0°C ?
a) p = 101 kPa b) p < 101 kPa b p > 101 kPa

ISKAZIVANJE SASTAVA OTOPINA

Formule su u skripti za prvi razred na 34. srtanici!

KOLIGATIVNA SVOJSTVA OTOPINA

Koligativna svojstva su svojstva razrjeÿenih otopina koje ovise o broju þestica otopljene tvari,
a ne ovise o vrsti tvari.
Koligativna svojstva su:
- povišenje vrelišta
- sniženje ledišta
- osmotski tlak

8 Pripreme za razredbene ispite


Z) Osmotski tlak vodene otopine koja sadrži 1 mol dm 3 NaCl u odnosu na osmotski tlak
vodene otopine saharoze jednake koncentracije je:
a) dvostruko veüi
b) dvostruko manji
c) jednak
d) deset puta veüi

Z) Kolika je masa šeüera ( M r 342 ) koju treba dodati u 4 kg vode da bi se otopina smrznula
na t = -3.72 °C , K K 1.86 K mol 1 kg
t = -3.72 °C
M r 342 't 0  (3.72)qC 3.72qC
m ( H 2 O ) = 4 kg 'T = 't = 3.72 K
KK 1.86 K mol 1 kg
'T f ˜ KK ˜ b
m(šeüer)
342 g mol 1
3.72 K 1 ˜ 1.86 K mol 1 kg ˜
4 kg
3.72 ˜ 342 g ˜ 4
m(šeüer) 2736 g 2.736 kg
1.86

Z) Talište þistog Ag je 961 °C, K K 34.5 K kg mol 1 .Odredi talište legure bakra i srebra ako
je maseni udio bakra u leguri 0,2.
Z (Cu) = 0,2 (u 100 g) Ÿ m(Cu) = 20 g
m(Ag) = 80 g = 0.08 kg
1
K K 34.5 K kg mol
tt ( Ag ) 961qC ili Tt ( Ag ) (961  273.15) K 1234.15 K
'T f ˜ KK ˜ b
20 g
63.55 g mol 1
'T 1 ˜ 34.5K kg mol 1
0.08 kg
'T = 135.72 K
Tt (Cu / Ag ) 1098.43K ili tt (Cu / Ag ) 825.28qC

K f ˜ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar) ili
m(otapalo) ˜ 't
K b ˜ m(ot.tvar)
M (otopljena tvar)
m(otapalo) ˜ 't
Vrijednosti za Kb i K f oþitamo iz tablice!

9 Pripreme za razredbene ispite


Molalne konstante sniženja ledišta, K f , i povišenja vrelišta, K b za neka otapala

Otapalo Ledište, t/°C K f / K mol 1 kg Vrelište, t/°C Kb / K mol 1 kg

voda 0 1,86 100 0,512


benzen 5,5 5,12 80,15 2,53

aceton -94 8 56 1,71

kamfor 178,4 40 - -

OSMOTSKI TLAK
Osmoza je prolazak molekula otapala kroz polupropusnu membranu iz prostora manje
koncentracije otopine prema prostoru veüe koncentracije do njihova izjednaþenja. Pri tome se
þestice otopljene tvari sudaraju s membranom i uzrokuju nastajanju tlaka. To je osmotski tlak,
koji ovisi o koncentraciji otopljene tvari u otopini.

Osmotski
tlak
razrijedena
vrijeme otopina
otopina šecera
šecera
Semipermeabilna
(polupropusna) H 2O
membrana
cista voda cista voda
PRIJE OSMOZE NAKON OSMOZE

Zadaci za vježbu

Z-9.1. Topljivost kalijeva nitrata u vodi pri razliþitim temperaturama je :


a) 31,6 g pri t = 20°C
b) 85,5 g pri t = 50°C
c) 202 g pri t = 90°C
Je li prema navedenim podatcima, energija kristalne rešetke veüa ili manja od energije
hidratacije? Objasni odgovor!

Z-9.2. Iz dijagrama topljivosti nekih soli u vodi oþitaj:


a) topljivost amonijeva klorida pri temperaturama 0°C i 40°C,
b) prema oþitanim vrijednostima zakljuþi je li proces otapanja amonijeva klorida
egzoterman ili endoterman,
c) kako se mijenja topljivost natrijeva klorida s povišenjem temperature,
d) kakav je proces otapanja natrijeva nitrata s obzirom na poveüanje temperature? Je li
entalpija pozitivna ili negativna? Obrazloži odgovor!

Z-9.3. Neka otopina ima 50 ppm iona žive Hg 2 u 50 kg vodene otopine. Izraþunaj masu iona
Hg 2  u toj otopini! Dobivenu vrijednost izrazi u mikrogramima (Pg) po kilogramu
otopine

Z-9.4. U litri vode ima 3, 6 ˜ 1016 iona Ag  . Izraþunaj maseni udio srebrovih iona u toj vodi
(pretpostavimo da je gustoüa vode 1g / cm3 )

Z-9.5. 6,0 g kuhinjske soli otopljeno je u 250 mL vode. Izraþunaj maseni udio kuhinjske soli u toj

10 Pripreme za razredbene ispite


otopini ( U (H 2 O) 1g / cm3 ) .

Z-9.6. Gustoüa natrijeve lužine je 1,2192 g / cm3 . Maseni udio natrijeva hidroksida je 0,20.
Izraþunaj:
a) masenu koncentraciju
b) množinsku koncentraciju!

Z-9.7. Otopina kalijeva permanganata dobivena je otapanjem 12g ove soli u vodi i razrijeÿena
do 500 cm3 otopine. Kolika je množinska koncentracija kalijeva permanganata?

Z-9.8. Za neku reakciju utrošeno je 15mL otopine dušiþne kiseline množinske koncentracije
0, 2mol / dm3 . Za istu reakciju utroši se 37,5 mL dušiþne kiseline nepoznate
koncentracije. Kolika je nepoznata koncentracija?

Z-9.9. Koliki su volumeni koncentrirane sumporne kiseline, gustoüe 1,84 g/cm i masenog
udjela 0,96, potrebni za pripravu:
a) 1, 5 dm3 razrijeÿene kiseline, c(H 2 SO 4 ) 3, 0 mol / dm3

Z-9.27. Tlak pare þistog otapala A jest 1,6 bara. Dodatkom tvari B tlak pare snizi se na 1,0 bar.
Izraþunaj množinski udio komponente B u otopini!

Z-9.28. Tlak pare þiste vode pri t = 25°C jest 0,0313 bar. Tlak pare otopine koja se dobije
miješanjem 5,4 g neke tvari s 90,0 g vode jest 0,0307 bar. Kolika je molarna masa
otopljene tvari?

Z-9.29. Na temperaturi t = 60°C tlak pare vode je 0,1966 bar. Koliki je tlak pare otopine koja
sadrži 102,6 g saharoze na 1080 g vode?

Z-9.30. Neka otopina sadrži 9,0 g nekog neelektrolita u 125 g vode. Ledište otopine je
–0,744°C. Izraþunaj molarnu masu neelektrolita!

Z-9.31. Otopina koja sadrži 1,54 g neke tvari otopljene u 100 g benzena ima vrelište 80,353°C.
Kolika je molarna masa otopljene tvari?

Z-9.32. Izraþunaj molarnu masu nekog ugljikovodika, ako je 3,75 g tog ugljikovodika
otopljeno u 95,0 g acetona! Otopina ima vrelište 56,50°C.

Z-9.33. Koliki je osmotski tlak vodene otopine u kojoj je otopljeno 4,0 g saharoze
( C12 H 22 O11 ) u 230 mL otopine? Temperatura otopine je 10°C.

Z-9.34. Koliki je osmotski tlak vodene otopine množinske koncentracije 0,5 mol/L pri
temperaturi 17°C?

Z-9.35. Izraþunaj osmotski tlak otopine koja ima 18 g karbamida (CO(NH 2 )2 ) u 250 mL
otopine pri temperaturi 24°C!

Z-9.36. Osmotski tlak krvi jest 7,65 ˜ 105 Pa pri t = 37°C.Izraþunaj masu glukoze u 1 litri
otopine koja üe imati isti osmotski tlak kao krv, pri istoj temperaturi!

Z-9.37. 3,0 g nekog neelektrolita otopi se u 500 mL otopine. Izmjeren je osmotski tlak þija je
vrijednost 226,97 kPa pri t = 0°C. Kolika je molarna masa neelektrolita?

Z-9.38. Vodena otopina sadrži 6, 75 g / dm3 neke nepoznate tvari. Izmjeren je osmotski tlak
otopine pri t = 0°C. On iznosi 6 ˜ 104 Pa . Izraþunaj molarnu masu nepoznate tvari!

11 Pripreme za razredbene ispite


Rješenja zadataka:

9.1. Energija kristalne rešetke veüa je od energije hidratacije, proces otapanja je endoterman,
topljivost se poveüava s povišenjem temperature.

9.2. a) 29 g/100 g H 2 O pri t = 0°C


47 g/100 g H 2 O pri t = 40°C
b) proces otapanja amonijeva klorida je endoterman
c) vrlo malo ovisi o temperaturi, pa se povišenjem temperature topljivost neznatno
poveüava
d) topljivost natrijeva nitrata jako ovisi o temperaturi, ' r H ! 0 jer sustav pri otapanju
dobiva energiju iz okolice tj. obogaüuje se energijom.

9.3. m(Hg 2+ ) 5 ˜ 104 P g

9.4. w(Ag + ) 6, 45 ˜ 109

9.5. w(NaCl) = 2%

9.6. a) J (NaOH) 0, 244 g / cm3


b) c(NaOH) 6,1 mol / dm3

9.7. c(KMnO 4 ) 0,15 mol / dm3

9.8. c(HNO3 ) 0, 08 mol / dm3

9.9. a) V 249, 7 cm3

9.27. x(B) = 0,375

9.28. M = 55,78 g/mol

9.29. 3(otopina) = 0,1956 bar

9.30. M = 180 g/mol

9.31. M = 191,9 g/mol

9.32. M = 134,9 g/mol

9.33. 3 = 122,76 kPa

9.34. 3 = 12,1 kPa

9.35. 3 = 2,96 ˜ 103 kPa

9.36. m(C6 H12 O6 ) 534, 27 g

9.37. M = 60 g/mol

9.38. M = 255,79 g/mol

12 Pripreme za razredbene ispite


KEMIJSKA KINETIKA

Kemijska kinetika je dio fizikalne kemije koja prouþava brzinu i mehanizam kemijske reakcije
i ovisnost brzine o raznim faktorima (þimbenici). Brzina kemijske reakcije je promjena
koncentracije u jedinici vremena, podjeljenog sa stehiometrijskim koeficjentom Q [ni], koji je
NEGATIVAN za reaktante (smanjuje se koncentracija), a POZITIVAN za produkte (poveüava
se koncentracija).
Npr. raspad jodovodika: 2HI(g) o H 2 (g)  I 2 (g)
1 'c(HI) 'c(H 2 ) 'c(I 2 )
r 
2 't 't 't

FAKTORI KOJI UTJEýU NA BRZINU KEMIJSKE REAKCIJE


- temperatura – þestice dobivaju veüu Ek , više sudara, odnosno više uspješnih sudara zbog
veüe energije Ea þestica
- koncentracija – veüa koncentracija više uspješnih sudara, veüa brzina
- tlak – za plinove – veüi broj uspješnih sudara, veüa brzina
- agregatno stanje tvari i ukupna površina – najbrža je reakcija u plinovima, najsporija u
þvrstom agregatnom stanju.
- graÿa molekula – najpogodniji su (najbrže reagiraju) mali kugliþni ioni zbog jakog
elektrostatskog privlaþenja.
a) Na   Cl o NaCl o ion-ion – najbrža reakcija
b) H 2 O  SO 2 o H 2SO3 o dipol-dipol
c) H 2 O  CO 2 o H 2 CO3 o dipol-inducirani dipol – najsporija reakcija
- katalizator – ubrzava kemijsku reakciju, smanjuje Ea
Ea - energija koja dovodi do produkta, a nešto je veüa od energetske barijere

INHIBITORI ILI NEGATIVNI KATALIZATORI – poveüavaju Ea , usporavaju reakciju


Ea - bez katalizatora E
Ea' - sa katalizatorom E a

BRZINA KEMIJSKE REAKCIJE NAJVEûA JE NA


POýETKU, A ODREĈENA JE NAJSPORIJIM KORAKOM U Ea' AB
REAKCIJI.
Brzina kemijske reakcije odreÿuje se samo eksperimentalno. A+B

Katalizatori podjednako ubrzavaju reakciju u oba smjera. Sadržaj energije reaktanata i


produkata je isti, samo se katalizatorom smanjuje aktivacijska energija reakcije Ea.
Heterogena kataliza – katalizator i reaktanti nisu u istoj fazi.
Homogena kataliza – katalizator i reaktanti su u istoj fazi.
Mala koliþina katalizatora može sudjelovati u reakciji s velikom koliþinom reaktanata.
Katalizatori sudjeluju u kemijskoj reakciji, ali iz nje izlaza nepromjenjeni.

RAVNOTEŽA U KEMIJSKIM REAKCIJAMA


A B RC  D
r1 k1C A ˜ CB - poþetna reakcija, brzina na poþetku najveüa
r2 k2CC ˜ CD - povratna reakcija
k – konstanta brzine reakcije, OVISI o temperaturi, a ne ovisi o koncentraciji tvari koje
reagiraju.
U poþetku je najveüa brzina i koncentracija polaznih tvari. U tijeku reakcije brzina se smanjuje
i poveüava se koncentracija produkata, znaþi r1 se smanjuje, a r2 se poveüava. U jednom
trenutku brzine se izjednaþe tj. r1 r2 , tada je sustav u stanju DINAMIýKE RAVNOTEŽE, a
koliþine reaktanata i produkata se NE MIJENJAJU. Slijedi:
r1 r2
13 Pripreme za razredbene ispite
k1C A ˜ CB k2CC ˜ CD : k2 ˜ C A ˜ CB
k1 CC ˜ CD
Kc
k2 C A ˜ CB
K c - koncentracijska konstanta ili konstanta ravnoteže koja ovisi o koncentraciji
Za jednadžbu: aA  bB R cC  dD

KC
cC c ˜ cD d
ili K C
>C @c > D @d
cAa ˜ cB b > A@a > B @b
ili K p za plinove
Uglata zagrada znaþi ravnotežu množinske koncentracije c.
Ako je K C ! 1 reakcija teþe u smjeru produkta.
Ako je KC  1 reakcija teþe u smjeru reaktanta.

ZAKON O DJELOVANJU MASE ili Guldberg-Waageov zakon:


Omjer umnožaka množinske koncentracije produkata i reaktanata je konstantan uz stalnu
temperaturu.

Faktori koji utjeþu na ravnotežu:


- tlak, p (ako je Vprodukti z Vreaktanti)
- temperatura, t
- koncentracija, c

Sinteza NH3 po Haber - Boschu: 3H 2 (g)  N 2 (g) R 2NH3 (g) , 'H < 0

Kc
> NH3 @2
4Vm 2Vm
> H 2 @3 > N 2 @ Vm  molarni volumen ª¬ dm3 mol 1 º¼
ili K p
Za sintezu NH3 pogoduje: p viši jer 4Vm daje 2Vm (smanjuje se Vm ),
t niža jer je egzoterman proces.

Z) Ako se za jednadžbu: 3H 2 (g)  N 2 (g) R 2NH3 (g) , 'H < 0


a) snizi tlak – ravnoteža ide u lijevo
b) poveüa temperatura – ravnoteža ide u lijevo (raspada se NH3 )
c) poveüa koncentracija H 2 - ravnoteža ide u desno
d) doda sumpor – sumpor ne utjeþe na ravnotežu (ne sudjeluje u reakciji)
e) doda plemeniti plin He – He ne utjeþe na ravnotežu
f) doda katalizator – katalizator ne utjeþe na ravnotežu, samo može ubrzati reakciju.

Z) Utjeþe li tlak (poveüanje ili smanjenje) na položaj kemijske ravnoteže:


H 2 (g)  Cl2 (g) R 2HCl(g) , 'H < 0
Promjena tlaka ne utjeþe na položaj ravnoteže jer je volumen reaktanata i produkata isti (V1
= V2).

Le Chatelier [Le Šatelje] – prouþavao faktore koji utjeþu na položaj ravnoteže i definirao je
zakon poznat pod imenom PRINCIP NAJMANJEG NASILJA koji glasi:
Ako na sustav u ravnoteži djeluje vanjski utjecaj (p, t, c) ravnoteža üe se pomicati tako da se taj
vanjski utjecaj smanji.
Z) Koliko puta üe se poveüati brzina kemijske reakcije 2A  B R A 2 B , ako se koncentracija
tvari A poveüa 3 puta?
2
r k > A@ > B @
2
Brzina üe se poveüati 9 puta.
r k >3 A@ > B @

14 Pripreme za razredbene ispite


Z) Koliko puta üe se poveüati brzina kemijske reakcije 3H 2 ( g )  N 2 ( g ) R 2 NH 3 ( g ) ako se
tlak vodika poveüa 3 puta?
3
r k > H 2 @ > N2 @ Kod plinova:
3 poveüanje tlaka proizvodi isti efekt kao i
r k >3H 2 @ > N 2 @
poveüanje koncentracije reaktanata u otopini.
3
r 27 k > H 2 @ > N 2 @
Brzina üe se poveüati 27 puta.

Z) Brzina kemijske reakcije najveüa je:


a) na poþetku
b) pošto je postignuta ravnoteža
c) negdje izmeÿu

Z) Ravnoteža se može uspostaviti u:


a) otvorenom sustavu
b) zatvorenom sustavu
c) i otvorenom i zatvorenom sustavu

KISELINE I BAZE

Tri teorije kiselina i baza (oksidi metala i hidroksidi)

I) ARRHENIUS: kiseline su sve tvari koje u vodenoj otopini poveüavaju koncentraciju


H 3O  (oksonijev ili hidronijev) ion ili H  (vodikov ion ili proton)
Baze su sve tvari koje u vodenoj otopini poveüavaju koncentraciju OH  (hidroksidni
ion) protonira vodu
H - elektrolitiþka disocijacija kiseline
HCl(aq)  H 2 O(l) o H 3O   Cl  (aq)

Kod disocijacije kiseline uvijek dolazi do protolize.


PROTOLIZA – prijelaz protona H  sa jedne molekule na drugu.
NaOH(s)  H 2 O(l) o Na  (aq)  OH  (aq)

II) BRÖNSTED – kiseline su sve tvari koje mogu dati proton H  [proton-donori], a baze
su sve tvari koje mogu primiti proton [proton-akceptori]

H2 O(l)  H2 O(l) H3O (aq)  OH  (aq)


II konj. par
konjugirana
kiselina I konjugirani par baza
(proton-donor) baza (proton-akceptor) konjugirana kis.

OH  - najaþa Brönstedova baza


H 2 O - može biti proton-donor i proton-akceptor, znaþi da je to AMFOTERAN ILI
AMFIPROTONSKI OKSID.
konj. par II
Opüenito:
K1  B1 K 2  B2

konj. par I
Z) U jednadžbi: NH 3 (g)  H 2 O(g) R NH 4 (aq)  OH  (aq) oznaþi konjugirane parove.

15 Pripreme za razredbene ispite


Z) Prikaži strukturu a) H 3O  b) NH 4
a) + b) +
O H
HHH N
HH H
trostrana piramida (oblik)
kut 110° tetraedar (oblik)
sve tri veze jednake duljine-106 pm.

III) LEWIS – kiseline su sve tvari koje mogu primiti elektronski par [elektron-akceptori].
Baze su sve tvari koje mogu dati elektronski par [elektron-donori]
F H F H
F B + N H F B N H
F H F H
kiselina baza sol
donorska veza
(koordinativno kovalentna veza)

Znaþi nisu potrebni ni vodikovi ioni ( H  ), ni hidroksidni ioni ( OH  ) da bi neka tvar


bila kiselina ili baza.

NAJVAŽNIJE ANORGANSKE (MINERALNE) KISELINE


MONOPROTONSKE
HF FLUOROVODICNA FLUORIDI
HCl KLOROVODICNA KLORIDI
O HBr BROMOVODICNA BROMIDI
K Hl JODOVODICNA JODIDI
S DUŠICNA NITRATI
HNO3
O DUŠIKASTA NITRITI
HNO2
K CIJANIDI
HCN CIJANOVODICNA
I TIOCIJANIDI
HCNS TIOCIJANOVODICNA
S HIPOKLORASTA HIPOKLORITI
HCIO
E HCIO2 KLORASTA KLORITI
L HCIO3 KLORNA KLORATI
I HCIO4 PERKLORNA PERKLORATI
N H 2SO4 SUMPORNA SULFATI I HIDROGEN SULFATI
E H 2SO3 SUMPORASTA SULFITI I HIDROGEN SULFITI
H 2S SUMPOROVODICNA SULFIDI I HIDROGEN SULFIDI
K H 2S2O3 TIOSULFATI
TIOSUMPORNA
L H 2S2O7 PIROSUMPORNA (OLEUM)
O H 2CO3 UGLJICNA KARBONATI I HIDROGEN KARBONATI
R H3PO4 FOSFORNA FOSFATI, DIHIDROGENFOSFATI
A H3PO3 FOSFORASTA i HIDROGENFOSFATI
DIPROTONSKE
TRIPROTONSKE
DIPROTONSKA KISELINA - SOLI: HIDROGENFOSFITI
FOSFITI

PODJELA KISELINA PREMA JAKOSTI


Mjera za jakost kiseline je stupanj disocijacije D..
Vrijednost 0 do 1ili 0 do 100%.
broj ioniziranih molekula c H+
D
ukupan broj molekula c HA
cH+
D , HA - opüenito kiselina
c HA
Jake kiseline D = 1

16 Pripreme za razredbene ispite


P JAKE KISELINE
O
R HClO4 najjaca kiselina
A HI
S HBr
T H 2SO 4
HCl
J HNO 3
A
K SREDNJE JAKE KISELINE
O
S H 2SO3
T H 3PO 4
I HF
(COOH)2
K
I SLABE KISELINE
S
E CH 3COOH
L H 2 CO 3
I H 2S
N HCN
E HNO 2

IONIZACIJA (DISOCIJACIJA) KISELINA

HNO 2 (aq)  H 2 O(l) o H 3O  (aq)   NO 2  (aq) Kiselina uvijek disocira na H 3O  + kiselinski


ostatak.
ª H 3O + º ª NO 2 - º
Ka ¬ ¼¬ ¼
> HNO 2@
Broj atoma vodika odreÿuje u koliko stupnjeva disocira kiselina.
I H 2SO 4 (aq)  H 2 O(l) R H3O  (aq)  HSO 4 (aq) - hidrogen sulfatni ion
II HSO 4 (aq)  H 2 O(l) R H 3O  (aq)   SO 24 (aq) - sulfatni ion
H 2SO 4 (aq)  2H 2 O(l) R 2H3O  (aq)   SO 42 (aq) - sumarna jednadžba
HSO 4 - je amfoteran ion jer može dati proton, a može i primiti proton.
HSO 4  H  o H 2 SO 4 (konjugirana kiselina)
p  H
SO 24  (konjugirana baza)
Svi anioni koji imaju proton mogu biti proton donori (kiseline) i proton akceptori.
Svaki negativni ion može biti baza.
Kiseline su elektroliti – zbog slobodnih hidratiziranih iona.

DOBIVANJE KISELINA
1. Otapanje halogenovodika u vodi
HX(g)  H 2 O(l) o HX(aq) - opüenito, x = F, Cl, Br, I
HF(g)  H 2 O(l) o HF(aq)
HCl(g)  H 2 O(l) o HCl(aq)
2. Otapanje oksida nemetala u vodi tj. anhidrida kiselina
SO 2 (g)  H 2 O(l) o H 2 SO3

17 Pripreme za razredbene ispite


P4 O10 (s)  6H 2 O(l) o 4H 3 PO 4 (aq)
ANHIDRIDI – tvari koje u reakciji s
SO3 (g)  H 2 O(l) o H 2 SO 2 (aq) vodom daju KISELINE ili LUŽINE
N 2 O5  (g) + H 2 O o 2 HNO3
Cl2 O 7 + H 2 O o 2 HClO 4
3. Otapanje H 2S(g) u vodi: H 2S(g)  H 2 O(l) o H 2S(l)(aq)

LUŽINE
Lužine su vodene otopine hidroksida.
NaOH(s)  H 2 O(l) o Na  (aq)  OH  (aq) > NaOH(aq)@
hidroksid lužina
Topljivi hidroksidi: KOH, NaOH, RbOH,CsOH,Ca(OH) 2 , NH 4 OH
- OH  daje lužnati karakter, masan opip, nagriza kožu i sluzokožu.

PODJELA LUŽINA PREMA JAKOSTI


COH 
Mjera za lužnatost: D , BOH – lužina (opüenito)
C BOH

JAKE LUŽINE SLABE LUŽINE

CsOH NH3(aq) ili NH4OH


porast jakosti lužine

RbOH Mg(OH)2
KOH Al(OH)3 , Fe(OH)2 , Cu(OH)2
NaOH U vodenoj otopini, kod slabih lužina, koncentracija hidroksidnih iona je od
LiOH 0. 000 001 do 0.0001 mol/l. Kod jakih lužina koncentracija hidroksi dnih iona
Ba(OH) je izmeÿu 0.001 i 1 mol/l. Hidroksidi 1. skupine kristaliziraju, a njihovu kristalnu
Sr(OH)2 rešetku þine ioni. Otapanjem u vodi kristalna rešetka se ruši odnosno disocira.
Ca(OH) Hidroksidi 2. skupine (kalcijev i barijev hidroksid) su vrlo slabo topljivi obzirom
da je sva otopljena koliþina potpuno disocirana (jake su lužine).

DISOCIJACIJA (IONIZACIJA) LUŽINA


NaOH(s)  H 2 O(l) o NaOH(aq) ª¬ Na  (aq)  OH  (aq) º¼
Lužine su elektroliti – zbog slobodnih hidratiziranih iona = vodiþi drugog reda
Opüenito: BOH(s)  H 2 O(l) o B (aq)  OH  (aq)

DOBIVANJE HIDROKSIDA
1. Metal (I i II PSE) + H 2 O(l) o hidroksid + H 2 (g)
2Na(s)  H 2 O(l) o 2NaOH(aq)  H 2 (g)

2. Metalni hidrid + H 2 O(l) o hidroksid + H 2 (g)


NaH(s)  H 2 O(l) o NaOH(aq)  H 2 (g) ½
¾ burna reakcija
CaH 2 (s)  H 2 O(l) o Ca(OH) 2 (aq)  H 2 (g) ¿

3. Oksid metala + H 2 O(l) o hidroksid


CaO(s)  H 2 O(l) o Ca(OH) 2 (aq)

4. Peroksid + H 2 O(l) o hidroksid + O 2 (g)

18 Pripreme za razredbene ispite


2Na 2 O 2 (s)  2H 2 O(l) o 4NaOH(aq)  O 2 (g)

5. Superoksid + H 2 O(l) o hidroksid + O 2 (g)


4KO 2 (s)  2H 2 O(l) o 4KOH(aq)  3O 2 (g)

6. Elektroliza vodene otopine soli I, II skupine PSE, kao i Al soli.


Ne reagira, umjesto Na  na katodi
se reduciraju molekule vode.
NaCl(s)  H 2O(l) o Na  (aq)  Cl (aq)
K(-) A(+)

K( ) 2H 2 O(l)  2e  o H 2  2OH  ½°
¾
A( ) 2Cl  2e  o Cl2 °¿
2H 2 O(l)  2Cl o H 2  2OH   Cl2
Produkti elektrolize NaCl(aq) su: H 2 ,Cl2 , NaOH

7. Amonijak + H 2 O(l) o amonijeva lužina


NH3 (g)  H 2 O(l) o NH 4 OH(aq)

INDAKATORI – tvari koje mijenjaju boju ovisno o pH otopine.

INDIKATOR KISELINA LUŽINA

lakmus crven plav


metiloranž(kiselina) crven(neionizirani oblik) žut (naranþast, ionizirana sol)
fenolftalein bezbojan ljubiþast
univerzalni indikator crven ljubiþast(plav)
pH vrijednost može se toþno odrediti pH-metrom

pH vrijednost – mjera za kiselost i lužnatost


3
pH  log cH+ mol dm Ÿ cH + 10 pH ½°
3 ¾ ANTILOGARITAM od pH i pOH
pOH  log cOH- mol dm Ÿ cOH- 10 pOH °¿
pH + pOH = 14
Grafiþki odnos pH i cH + pH-skala prikazan je na crtežu:
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 pH

100 10
-1
10-2 10-3 10-4 10-5 10-6 10-7 10-8 10-9 10-10 10-11 10-12 10-13 10-14 cH +,mol dm-3

raste ki se þnost
H+max
lost rast e bazi
OH-max

cH + >10-7 10-7 cH+ < 10-7

Ako je: cH  cOH Ÿ pH = 7 neutralno


cH  ! cOH  Ÿ pH < 7 kiselo
cH   cOH- Ÿ pH > 7 lužnato
IONSKI PRODUKT VODE
H 2 O(l)  H 2 O(l) R H 2 O  (g)  OH  (aq)
cH O cOH  107 mol dm 3
3

19 Pripreme za razredbene ispite


ª H 3 O + º ªOH  º
Kc ¬ ¼¬ ¼
> H 2 O@2
2
K c > H 2 O@ ª H 3O + º ªOH  º K w - konstanta vode ili ionski produkt vode
¬ ¼¬ ¼
Kw 10 mol dm ˜ 10 mol dm 3 1 ˜ 1014 mol 2 dm 6 kod t = 25°C
7 3 7

temperatura °C K w mol 2 dm 6
Kw - odreÿuje se eksperimentalno
-15
0 1,14 ˜10
15 4,50 ˜ 10-14
25 1 ˜ 10-14
37 2,39 ˜ 10-14
40 2,92 ˜ 10-14
60 9,61 ˜ 10-14

Z) Koliki je pH otopine u kojoj je koncentracija OH  0, 2 ˜ 103 mol dm 3 ?


pH = ?
cOH  0, 2 ˜ 103 mol dm 3
pOH   log cOH mol dm 3
pOH   log 0, 2 ˜ 103 mol dm 3 mol dm 3
pOH  (log 0, 2  (3log10)

pOH (0, 69  3)

pOH 3  0, 69 3, 69
pH  pOH=14
pH=14  3,69=10,30

Z) Ako je koncentracija otopine natrijevog hidroksida 0,001mol dm 3 , pH te otopine je:


a) 3 b 11 c) -3 d) 10
cNOOH 0, 001mol dm 3 103 mol dm 3
pOH  log cOH  mol dm 3
pOH  log103 mol dm 3 mol dm 3
pOH  log103
pOH  3
pH  pOH=14
pH=14  3=11

Z) pH neke kiseline je 2,7. Koliki je cH  te otopine?


pH=2,7
pH  log cH  mol dm 3
cH  10 pH - antilogaritam
cH  102,7
cH  1,99 ˜ 103 mol dm 3

Z) pH vodene otopine NaOH je:


a) 3 b) 1 c) 6 d) 7 e 10

20 Pripreme za razredbene ispite


Z) Koliki je pH vodene otopine H 2SO 4 koncentracije 0,005 moldm 3
pH=?
c 0, 005 mol dm 3 H 2SO 4 o 2H   SO 42 
H 2SO 4
cH  2
pH  log cH  mol dm 3 pazi na odnos!!!
cH 2SO4 1
pH  log102 mol dm 3 mol dm 3
pH 2 cH  2 ˜ cH 2SO4 2 ˜ 0, 005 mol dm 3 0, 01 mol dm 3

Z) Koncentracija kalcijeve lužine je 0,005 mol dm 3 . Izraþunaj pH.


pOH  log cOH  mol dm 3 H O
Ca(OH) 2 (s) 
2
o Ca 2 (aq)  2OH 
 2 3 3
pOH  log10 mol dm mol dm c(OH  ) 2
pOH 2 pazi na odnos!!!
cCa(OH)2 1
pH+pOH 14
pH=14  2=12
cOH  2 ˜ cCa(OH)2 2 ˜ 0,005mol dm 3 0,01mol dm 3
Z) Koliki je pH otopine H 2SO 4 þija je koncentracija 0,001 mol dm 3

Z) Koncentracija H  iona je 1,66 mol dm 3 . Koliki je pH te otopine?

Z) Ako je stupanj dispcijacije karbonatne kiseline 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline þija
je množinska koncentracija 0,1 mol dm 3 . Izraþunaj kolika je koncentracijska konstanta.
H 2 CO3 R H   HCO3 - I stupanj
D - 17% = 0,17 cH 
D
cH 2CO3 0,1mol dm 3 cH 2CO3
ª H  º ª HCO3 º cH 
Kc ¬ ¼¬ ¼ 0,17
H 2 CO3 0,1mol dm 3
0,017 mol dm 3 ˜ 0,017 mol dm 3 cH  0, 017 mol dm 3
Kc
0,1mol dm 3
Ÿ cH  cHCO 0, 017 mol dm 3
3 3 3
Kc 2,89 ˜ 10 mol dm

Z) pH otopine NaOH koncentracije 0,0001 mol dm 3 je: a) 4 b) 10 c) 11 d) 3


pH = ?
NaOH R H   HCO3 Istupanj
cNaOH 0,0001mol dm 3 pOH=4
cOH  cNaOH 104 mol dm 3 pH+pOH=14
pOH  log cOH  mol dm 3 pH=14-4=10
pOH  log 104 mol dm 3 mol dm 3 pH=10

Z) pH otopine NaOH koncentracije 0,0001 mol dm 3 je: a) 4 b) 10 c) 11 d) 3


pH = ?
NaOH R H   HCO3 I stupanj
cNaOH 0, 0001 mol dm 3
cOH  cNaOH 104 mol dm 3

21 Pripreme za razredbene ispite


pOH  log cOH  mol dm 3
pOH  log 104 mol dm 3 mol dm 3
pOH=4
pH+pOH=14
pH=14-4=10
pH=10

ODREĈIVANJE KONCENTRACIJA OTOPINA KISELINA I BAZA

Da bi se odredila koncentracija otopine neke baze, obiþno se


postupa tako da se pripremi otopina kiseline toþno poznate bireta
koncentracije. Otopina kiseline ulije se u biretu, usku graduiranu
otopina
cijev s pipcem. Toþno poznati volumen, npr. 20 mL otopine baze
jake
nepoznate koncentracije ulije se u Erlenmeyerovu tikvicu. U
kiseline
otopinu baze doda se nekoliko kapi otopine indikatora. Kiselina iz
birete dodaje se kap po kap u otopinu baze. Kad se pokaže
promjena boje indikatora, odþita se volumen utrošene kiseline. Na
osnovi takvog mjerenja izraþuna se koncentracija otopine baze.
Postupak se zove titracija (franc. titrer)

Titracija jake baze jakom kiselinom


Tijekom titracije mijenja se pH otopine. Krivulja koja pokazuje
promjenu pH otopine tijekom titracije 25 mL otopine natrij-
hidroksda, c(NaOH) = 0,1 mol/L, s otopinom kloridne kiseline
c(HCl)= 0,1 mol/L otopina
jake baze
pH i indikatora
14 Pribor za titraciju
podrucije pH u kojem
fenolftalein mijenja boju
7 tocka ekvivalencije
podrucije pH u kojem
metiloranz mijenja boju

0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja pokazuje kako se mijenja pH otopine tijekom titracije jake
kiseline bazom. Pri neutralizaciji jakih kiselina jakom lužinom
može se koristiti bilo koji indikator.

Titracije slabe kiseline jakom bazom


Slika prikazuje krivulju titranja slabe kiseline, kao što je octena kiselina, jakom bazom. U
poþetku se pH otopine mijenja polagano i otopina je kisela. U blizini toþke ekvivalencije pH
otopine se naglo mijenja u podruþiju od oko pH 7 do 10. Toþka ekvivalencije ne nalazi se pri
pH = 7, veü pri pH od oko 8,5. To znaþi da valja odabrati takav indikator koji prikazuje
promjenu boje u tom podruþiju pH, a to je fenolftalein.
Hidroliza:
CH 3 COO  (aq)  H 2 O(l) o CH 3 COOH(aq)  OH  (aq)

22 Pripreme za razredbene ispite


pH
14
podrucije pH u kojem
fenolftalein mijenja boju

7
tocka ekvivalencije

pufer
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja titracije otopine slabe kiseline jakom bazom.

Titracija slabe baze jakom kiselinom


Slika prikazuje krivulju titracije slabe baze, kao što je amonijak, jakom kiselinom. Zbog
reakcije hidrolize toþka ekvivalencije se ne nalazi pri pH 7, veü pri pH oko 5. Zato pri titraciji
slabe baze jakom kiselinom valja odabrati takav indikator koji pokazuje prijelaz boje u
kiselom. Takav je indikator metiloranž.
Hidroliza:
NH 4 (aq)  H 2 O(l) o NH 3  H 3 O  (aq)
pH
14
podrucije pH u kojem
metiloranz mijenja boju
7
tocka ekvivalencije
pufer
0 10 20 30 40 V(otop. HCl)/mL
Krivulja titracije otopine slabe baze jakom kiselinom

SOLI
Soli su spojevi metala ili amonijevog iona NH 4 i kiselinskog ostatka. Sve soli su IONSKI
SPOJEVI.

METODE DOBIVANJA SOLI


1) NEUTRALIZACIJA: KISELINA + LUŽINA o SOL + VODA
H 2SO 4 (aq)  2NaOH o Na 2SO 4  2H 2 O
2) IZRAVNA SINTEZA: METAL + NEMETAL o SOL
Zn(s)  Cl2 (g) o ZnCl2 (s)
3) METAL + KISELINA o SOL + H 2 (g)
Zn(s)  2HCl(aq) o ZnCl2 (aq)  H 2 (g) - jednostruka izmjena iona
4) METALNI OKSID + KISELINA o SOL + H 2 O(l) - NEUTRALIZACIJA!!!
CaO(s)  H 2SO 4 (aq) o CaSO 4 (s)  H 2 O(l) (jer nastaje sol + H 2 O )
5) OKSID NEMETALA + LUŽINA o SOL + H 2 O(l) - NEUTRALIZACIJA!
CO 2  2NaOH(aq) o Na 2 CO3 (aq)  H 2 O(l)
6) SOL1  SOL 2 o SOL3  SOL 4

Cjeline Hidroliza soli i Puferske otopine nalaze se na 35. stranici! se


isprþava zbog ove iznimke.

23 Pripreme za razredbene ispite


AgNO3 (aq)  NaCl(aq) o AgCl(s)  NaNO3 (aq) - dvostruka izmjena iona
AgNO3 je reagens za dokazivanje klora (halogenida), nastaje bijeli sirasti
talog ili koloid AgCl , netopljiv u vodi, hidrofoban.
Na 2SO 4 (aq)  BaCl2 (aq) o BaSO 4 (s)  2NaCl(aq)
p p
reagens za bijeli teško topljivi talog
dokazivanje sulfata, nastaje bijeli teško topljivi talog
FeCl3 (aq)  3NH 4SCN(aq) R Fe(SCN)3 (aq)  3NH 4 Cl(aq)
Amonijev tiocijanat (rodanid) je reagens za dokazivanje Fe3+. Nastaje crvena otopina Fe(SCN)3

Disocijacija soli za dokazivanje Fe3 , nastaje Fe(SCN)3 - crven


Ļ
Soli disociraju na ION METALA ili NH 4 i KISELINSKI OSTATAK. Soli topljive u vodi su
elektroliti.
Na 2SO 4  H 2 O(l) o 2Na  (aq)  SO 42 (aq)
NH 4 Cl(s)  H 2 O(l) o NH 4 (aq)  Cl (aq)
AgNO3 (s)   H 2 O(l) o Ag  (aq)  NO3 (aq)

REDOKS JEDNADŽBE

U metalanim hidridima (spojevima metala s vodikom) oksidacijski broj vodika je –I.


I I I
Primjerice: Na H,Ca H 2 , AI H 3 .

 II  II  II  II
Oksidacijski broj kisika u spojevima je –II. Primjerice: H 2 O, H 2SO 4 HN O 3 ,SO3 .
I I
U peroksisima kisik je oksidacijskog broja –I.Primjerice: Na 2 O 2 . U superoksidima je  :
II
I I I
  
I II I II II  I
K O 2 , Rb O 2 , O F2 - kisik može imati oksidacijski broj +2 jer je F jako elektronegativan.

Oksidacijski broj jednostavnog iona jednak je nabojnom broju iona, pa üemo ih dalje pisati
samo s nabojnim brojem.
Primjerice: Al3 ,Cr 3 .

Algebarska suma oksidacijskih brojeva u molekuli je jednaka nuli . Ovo pravilo omoguüuje
odreÿivanje nepoznatog oksidacijskog broja. Primjerice u molekuli sumporne kiseline
( H 2SO 4 ) znamo oksidacijske brojeve vodika i kisika, ali ne znamo oksidacijski broj sumpora.
Možemo ga izraþunati na sljedeüi naþin (u raþunu üemo rimske brojke zamjeniti arapskima):
I x  II
H 2 SO 4
2(1)  4(2)  x 0
(2)  (8)  x 0
x (8)  (2) 6
Oksidacijski broj sumpora u sumpornoj kiselini jest VI.
Algebarska suma oksidacijskih brojeva u višeatomnom ionu jednaka je nabojnom broju iona
(oznaþuje se prvo broj zatim naboj). Primjerice, u amonijevu ionu ( NH 4 ) tražimo oksidacijski
broj dušika:

24 Pripreme za razredbene ispite


x I
N H 4
x  4(1) 1
x (1)  (4) 3
Oksidacijski broj dušika u amonijevom ionu je –III.

Atomi metala uvijek su redukcijska sredstva (reducensi) jer pri spajanju s drugima vrstama
atoma (u ionskim spojevima) otpuštaju elektrone.

Neke vrste atoma metala i nemetala mogu imati razliþite oksidacijske brojeve, primjerice:
II III  II VI IV
Fe i Fe, S , S, S .

Ako se neka vrsta atoma nalazi u spoju u kojem ima najmanji oksidacijski broj, tada je taj atom
samo redukcijsko sredstvo – jer može samo otpuštati elektrone. Ako pak atom ima najveüi
oksidacijski broj u nekom spoju, tada je on samo oksidacijsko sredstvo, tj. može samo primati
elektrone. A što je s atomima izmeÿu ta dva stanja?

Atomi elemenata u spojevima u kojima imaju oksidacijski broj izmeÿu najniže i najviše
vrijednosti, mogu biti i oksidacijska i redukcijska sredstva (mogu i primati i otpuštati
elektrone). Njihovo ponašanje ovisit üe o tvari s kojom reagiraju. Ako je tvar jaþi oksidans,
tada su oni redukcijska sredsva, i obrnuto. U organskim spojevima oksidacijski broj ugljika
odreÿuje se za svaki ugljik ne uzimajuüi u obzir vezu sa susjednim ugljik-atomom.
 IV I  III I  III I  III I  II I  II I  III I  III  II  II 1
C H 4 , C H 3  C H 3 , C H 3  C H 2  O H, C H 3  C O O H
Ÿ Redoks reakcije uvijek su vezane za izmjenu elektrona.

Z) Koja od sljedeüih jednadžbi je redoks?


I V II I I I I I V  II
a) Ag N O3 (aq)  K I (aq) o Ag I (s)  K N O3 (aq) - nije redoks, nema promjene
oksidacijskog broja
0 0 II  II
b) Mg(s)  O 2 (g) o 2 Mg O(s) - redoks – zbog promjene oksidacijskog broja
II I  II  II
c) 2 Ba O 2 (s) o Ba O(s)  O 2 (g) - peroksid se raspada na oksid i O 2 .
d) 5H 2 O 2 (aq)  2KMnO 4 (aq)  3H 2SO 4 (aq) o K 2SO 4 (aq)  2MnSO 4 (aq)  8H 2 O(l)  5O 2 (g)
e) 2H 2S(g)  3O 2 (g) o 2SO 2 (g)  2H 2 O(l)

Z) Riješi redoks jednadžbe:


a) Cu  HNO3 (razrj.) o Cu(NO3 ) 2  NO  H 2 O
b) Cu  HNO3 (konc.) o Cu(NO3 ) 2  NO 2  H 2 O
c) Cl2  NaOH o NaCl  NaOCl
d) H 2 O 2  KMnO 4  H 2SO 4 o MnSO 4  K 2SO 4  H 2 O  O 2
e) H 2 O 2  KI  H 2SO 4 o K 2SO 4  H 2 O  I 2
f) P4  HNO3 (konc.) o H3 PO 4  NO 2  H 2 O
g) FeSO 4  H 2SO 4 (konc.)  KMnO4 o K 2SO4  MnSO4  Fe3 (SO 4 )2  H 2 O
I VI  II I I I I III I 0 I  II
Z) K 2 Cr2 O 7  H Cl o K Cl  Cr Cl3  Cl 2  H 2 O - kisela otopina

3e redukcija=oksidans

e oksidacija=reducens

Ionski oblik:
2K   Cr2 O72   H   Cl o K   Cl  Cr 3  3Cl  Cl2  H 2 O

25 Pripreme za razredbene ispite


Parcijalne jednadžbe:
O : 2Cl  2e  o Cl2 ˜3
R: Cr2 O72  6e  14H o 2Cr 3  7H 2 O
 

6Cl  6e  o 3Cl2 ½°
¾
Cr2 O72  6e   14H  o 2Cr 3  7H 2 O °¿
6Cl  Cr2 O72   14H  o 3Cl2  2Cr 3  7H 2 O
uravnotežena jednadžba:
K 2 Cr2 O7  14HCl o 2KCl  2CrCl3  3Cl2  7H 2 O
0  II I  1 V  II
Z) Br2  O H o Br   Br O 3 - disproporcioniranje – isti atom oksidira i reducira
e , redukcija
5e ,oksidacija

O : Br2  10e   12OH  o 2BrO3  6H 2 O


R : Br2  2e  o 2Br  ˜5
Br2  10e   12OH  o 2BrO3  6H 2 O ½°
¾
5Br2  10e  o 10Br  °¿
6Br2  12OH  o 2BrO3  10Br   6H 2 O : 2
3Br2  6OH  o BrO3  5Br   3H 2 O

PRAVILA ZA REDOKS

kisela otopina
O : ----------- + H 2 O o ----------- + H +
R : ----------- + H + o ----------- + H 2 O

lužnata otopina
O : ----------- + OH  o ----------- + H 2 O
R : ----------- + H 2 O o ----------- + OH 

ELEKTROKEMIJA
ELEKTROLIZA
Elektroliza je proces rastavljanja tvari pomoüu elektriþne struje.

Elektroliza vode – zbog slabe vodljivosti u vodu se dodaje tvar koja poveüava vodljivost
( Na 2 CO3 , H 2SO 4 , KNO3 , Na 2SO 4 ) – a ne sudjeluje u procesu elektrolize. To su soli þiji je
kation iz I, II skupine i složeni anion ili kiselina složenog aniona.

K : 2H 2 O  2e  o H 2  2OH  ˜2  na katodi uvijek REDUKCIJA


 A : 2H 2 O  4e  o O 2  4H   na anodi uvijek OKSIDACIJA

4H 2 O  4e  o 2H 2  4OH  ½°
6H 2 O 4H 2 O ¾ 
2H 2 O  4e  o O 2  4H  °¿
2H 2 O o 2H 2  O 2


praskavac

26 Pripreme za razredbene ispite


Elektroliza vodene otopine soli
NaCl(s)  H 2 O(l) o Na  (aq)  Cl (aq) Ÿ Metali I, II, Al i neki drugi elementi þiji je E 0
manji od –0,83V ne izluþuju se na katodi,
K() A(+) umjesto njih na katodi se reduciraju molekule
 
 K : 2H 2 O  2e o H 2  2OH ½° vode! (vodik)
¾
 A : 2Cl  2e o Cl2 °¿
2H 2 O  2Cl o H 2  Cl2  2OH  Produkti: H 2 ,Cl2 , NaOH.
2H 2 O  2NaCl o H 2  Cl2  2

CuCl2 (s)  H 2 O(l) o Cu 2 (aq)  2Cl (aq)


K() A( )
2 
 K : Cu  2e o Cu ½°
¾
 A : 2Cl  2e  o Cl2 °¿
Cu 2   2Cl o Cu  Cl2

Na 2SO 4 (s)  H 2 O(l) o 2Na   SO 24 Ÿ Složeni anion ne sudjeluje u elektrolizi,


umjesto njega na anodi se oksidiraju
K() A()
molekule H 2 O .
 K : 2H 2 O  2e  o H 2  2OH  ˜2
 A : 2H 2 O  4e  o O 2  4H 

4H 2 O  4e  o 2H 2  4OH  ½°
6H 2 O 4H 2 O ¾
2H 2 O  4e  o O 2  4H  °¿
2H 2 O o 2H 2  O 2 o Produkti su isti kao kod elektrolize H 2 O

Elektroliza taline soli


'
KCl  o K   Cl
K( ) A()
 K : K   e  o K ˜2
 A : 2Cl  2e  o Cl2
2K   2e  o 2K °½
¾
2Cl  2e  o Cl2 °¿
2K   2Cl o 2K  Cl2

Elektroliza kiseline
H 2 SO 4 (aq) o 2H  (aq)  SO 24 (aq) HCl(aq) o H   Cl

 K : 2H   2e  o H 2 ˜2
 K : 2H   2e  o H 2 ½°

 A : 2H 2 O  4e o O 2  4H  ¾
 A : 2Cl  2e  o Cl2 °¿
4H   4e  o 2H 2 ½°
¾ 2H   2Cl o H 2  Cl2
 
2H 2 O  4e o O 2  4H °¿
2H 2 O o 2H 2  O 2

27 Pripreme za razredbene ispite


Elektroliza lužine
NaOH(aq)  H 2 O(l) o Na  (aq)  OH  (aq)

 K : 2H 2 O  2e  o H 2  2OH  ˜2
 A : 4OH   4e  o O 2  2H 2 O
4H 2 O  4e  o 2H 2  4OH  ½°
¾
4OH   4e o O 2  2H 2 O °¿
2H 2 O o 2H 2  O 2

Z) Koji od sljedeüih spojeva se ne može dodati pri elektrolizi H 2 O : NaCl, Na 2 SO 4 , HCl,


H 2 SO 4 , CuCl2 .

FARADAYEVI ZAKONI (formule na str. 34.)

Faradayevi zakoni prouþavaju kvantitativne odnose izluþenih tvari na elektrodama.

Prvi Faradayev zakon – masa izluþene tvari proporcionalna je koliþini elektriciteta koja proÿe
kroz elektrolizer.
Drugi Faradayev zakon – jednake koliþine elektriciteta izluþuju množine tvari koje su obrnuto
proporcionalne sa brojem elektrona.

Z) Otopina aluminijeva sulfata podvrgnuta je elektrolizi strujom jakosti 3A tijekom 2 sata.


Kolike su mase izluþenih elementarnih tvari na elektrodama?
I = 3A
Al2 (SO 4 )3  H 2 O(l) o 2Al3  3SO 24  Q = I˜t
t = 2h
Q = n˜Z˜F
m( H 2 ) = ?
I˜t = n˜Z˜F
m( O 2 ) = ?  K : 2H 2 O  2e  o H 2  2OH  ˜2 m(H 2 )
 
3 A ˜ 2h ˜ 2 ˜ 26,8 A h mol 1
 A : 2H 2 O  4e o O 2  4H M (H 2 )
3 ˜ 2 ˜ 2 g mol 1
4H 2 O  4e  o 2H 2  4OH  ½° m(H 2 ) 0, 2238 g
¾ 2 ˜ 26,8 mol 1
2H 2 O  4e  o O 2  4H  °¿
I ˜ t ˜ M (O 2 )
2H 2 O o 2H 2  O 2 m(O 2 )
Z ˜F
Izluþene elementarne tvari su: H 2 i O 2 . 3 A ˜ 2h ˜ 32 g mol 1
m(O 2 )
4 ˜ 26,8 mol 1
m(O 2 ) 1, 791 g
Paziti koje se tvari ne mogu izluþiti
iz vodene otopine!!!
Zadaci za vježbu:

Z 1. Zbog þega je vodena otopina srebrova nitrata ( AgNO3 ) elektrolit, a vodena otopina
glukoze neelektrolit?

Z 2. a) Napiši jednadžbe disocijacije sljedeüih soli u vodi: kalijeva nitrata, magnezijeva


nitrata, bakrova(II) nitrata.
b) Od navedenih soli izdvoji onu iz koje se elektrolizom dobije metal na katodi!

Z 3. Jednadžbama prikaži elektrolizu talina: a) aluminijeva klorida, b) bakrova(II) klorida!

Z 4. Koji su produkti elektrolize vodenih otopina soli u zadatku 3?

28 Pripreme za razredbene ispite


Z 5. Koje üe tvari izluþivati na elektrodama pri elektrolizi vodenih otopina: a) barijeva klorida,
b) barijeva nitrata?

Z 6. Izraþunaj vrijeme potrebno da vodiþem proteþe množina elektriciteta 49 Ah, ako je jakost
struje 6 A!

Z 7. Koliko se atoma kalija i molekula klora izluþi elektrolizom taline kalijeva klorida strujom
jakosti 2,9 A u vremenu od 15 sati?

Z 8. Kolika je množina elektriciteta potrebna da bi se elektrolizom razložilo 650 g vode?

Z 9. Kolika je masa bakra koji se izluþi iz otopine bakrova(II) klorida strujom 4,0 A u vremenu
od 3 h?

Z 10. Množina elektriciteta 482,5 C elektrolizom izluþi 163,5 mg cinka. Kolika je molarna
masa cinka?

Z 11. Elektroliza taline natrijeva klorida proizvodi se strujom jakosti 4, 0 ˜ 104 A . Kolike su
mase natrija i klora koji se izluþe u vremenu od 20 sati.

Z 12. Iz otopine cinkova nitrata potrebno je proizvesti 750 mg cinka. Kolika je koliþina
elektriciteta potrebna za redukciju cinkova iona, ako je iskorištenje struje 90%?

Z 13. Kolika je jakost struje koja prolazi kroz otopinu koja sadrži ione dvovalentnog nikla, ako
se u vremenu od 2,5 sati na katodi izluþi 80 g nikla?

Z 14. Dva serijski spojena elektrolizera sadrže otopine srebrova nitrata i kromova(III) klorida.
U prvom elektrolizeru izluþilo se 862,4 g srebra. Izraþunaj:
a) masu kroma koji se izluþi na katodi,
b) jakost struje ako je vrijeme elektrolize 15 minuta!

Z 15. Dva elektrolizera serijski su spojena. U jednome je metalni nitrat dvovalentnog metala, a
u drugome metalni nitrat trovalentnog metala. U prvom elektrolizeruizluþi se 0,05 mola metala
( M 2  ), u drugom 1,716 g metala ( M 3 ). Kolika je molarna masa trovalentnog metala?

Z 16. a) Izraþunaj masu bakra koja se izluþi iz otopine bakrova(II) sulfata množinske
koncentracije 2 mol / dm3 , volumena 250 cm3 . Utrošena množina elektriciteta za
elektrolizu jest 85000 C .
b) Koliko je iona bakra ( Cu 2 ) ostalo u otopini?

Z 17. Kroz otopinu željezova(III) klorida protekla je množina elektriciteta od 11,2 Ah.
Izraþunaj:
a) masu izluþenog željeza,
b) volumen razvijenog klora pri tlaku 720 mbar i temperaturi 28°C!

Z 18. Elektrolizom otopine metalnog klorida trovalentnog metala razvije se 5,9 dm3 klora s.u.
Odredi molarnu masu metala ako je masa izluþenog metala 10,2 g!

Z 19. Strujom jakosti 0,4 A u vremenu od 20 minuta provodimo elektrolizu vodene otopine
kalijeva klorida. Volumen otopine je 250 mL. Izraþunaj:
a) volumene vodika i klora koji se razviju na elektrodama pri s.u.,
b) množinsku koncentraciju OH  iona po završetku elektrolize!

29 Pripreme za razredbene ispite


Rješenja zadataka:

1. U vodenoj otopini glukoze nalaze se molekule, a u otopini srebrova nitrata srebrovi ioni i
nitratni ioni.
KNO3 (s) R K  (aq)  NO3 (aq)
2. a) Mg(NO3 ) 2 (s) R Mg 2 (aq)  2NO3 (aq)
Cu(NO3 ) 2 (s) R Cu 2  (aq)  2NO3 (aq)
b) Cu(NO3 ) 2

'
AlCl3 (s)  o Al3  3Cl
 K : 2Al3  6e  o 2Al °½
3. a)  ¾ 
 A : 6Cl o 3Cl2  6e °¿
2Al3  6Cl o 2Al  3Cl2

ǻ
CuCl 2 ( s ) o Cu 2   2 Cl 
 K : Cu 2   2 e  o Cu ½°
b) ¾
 A : 2 Cl  o Cl 2  2 e  °¿
___________________________
Cu 2   2 Cl  o Cu  Cl 2

4. a) H 2 i Cl2
b) Cu i Cl2

5.  K :H 2 ,  A :O 2

6. a)  K :H 2 ,  A :Cl2
b)  K :H 2 ,  A :Cl2

7. t = 8,17 h

8. N(K) = 9, 77 ˜ 1023 , N( Cl2 ) = 4,89 ˜ 1023

9. Q = 6,97 ˜ 106 C

10. m(Cu) = 14,3 g

11. M(Zn) = 65,4 g/mol

12. m(Na) = 687 kg, m( Cl2 ) = 1059,7 kg

13. Qp 0, 683 A h

14. I = 29,28 A

15. a) m(Cr) = 138,5 mg


b) I = 0,86 A
16. M( M 3 ) = 51,48 g/mol

30 Pripreme za razredbene ispite


17. a) n( Cu 2 ) = n( CuSO 4 ) = 0,5 mol, n( e  ) = 2˜n( Cu 2 ) = 1 mol, m(Cu) = 27,99 g
b) množina reduciranog bakra: n = 0,44 mol; broj iona bakra koji ostaju u otopini:
N( Cu 2 ) = 3,6 ˜ 1022

18. a) m(Fe) = 7,78 g


b) V( Cu 2  ) = 7,3 dm3

19. M( M 3 ) = 58,09 g/mol

20 a) V 0 (H 2 ) V 0 (Cl2 ) 50,1 cm3


b) c(OH  ) 2, 0 ˜ 102 mol / dm3

GALVANSKI ýLANCI – elektrokemijski izvori struje

Galvaski þlanak je ureÿaj koji kemijsku energiju pretvara u elektriþnu. Proces je SPONTAN.
Galvanski þlanak se sastoji od dvije elektrode (poluþlanak) i elektrolitskog kljuþa (most).
Elektrodu galvanskog þlanka þini metal uronjen u otopinu svojih iona (elektrolit – vodiþ II
reda).
POZITIVNI POL je KATODA na kojoj se odvija redukcija.
NEGATIVNI POL je ANODA na kojoj se odvija oksidacija, ODNOSNO SAMA ANODA SE
OKSIDIRA (IZVOR JE e ). TO JE METAL KOJI IMA NEGATIVNIJI E 0 .
(Kod elektrolize OKSIDIRA ANION!!!)

REDUKCIJSKI ELEKTRODNI POTENCIJAL (elektrokemijski red elemenata ili voltin niz)

Elektrodni potencijal - E 0 , odreÿuje se prema standardnoj vodikovoj elektrodi (S.V.E.) þiji je


E 0 = 0 pri svim temperaturama E 0 (H 2 / 2H  ) 0 - oznaka za standdardnu vodikovu
elektrodu. n n
reducirani oksidirani
oblik oblik
0
Ÿ Što je E negativniji to je tvar jaþi reducens
Ÿ Što je E 0 pozitivniji to je tvar jaþi oksidans
Voltin niz sa vrijednostima je na str. 32. i 33.

DANIELLOV ýLANAK

(+) POL Cu/CuSO 4 , c(CuSO 4 ) 1 mol dm 3


(-) POL Zn/ZnSO 4 , c(ZnSO 4 ) 1 mol dm 3
Elektrolitski kljuþ je “U” cijev napunjena elektrolitom - KNO3 , Na 2 SO 4 .
Shema: Redoks:
Z n | Z n S O 4 || C u S O 4 | C u + () A : Zn  2e  o Zn 2 ½°
¾
() K : Cu 2  2e o Cu °¿
2 2
Zn | Zn || C u | Cu +
Zn  Cu 2  o Zn 2   Cu
Element negativnijeg E 0 (Zn) istiskuje element þiji je E 0 (Cu) pozitivniji.
Napon:
U E p  En ANODA : E 0 (Cu 2 / Cu) 0, 337 V ½°
¾ podatci iz voltinog niza
E Ek  Ea KATODA : E 0 (Zn 2  / Zn) 0, 76 V °¿
U >0, 337  (0, 76)@V p = pozitivan
U 1, 097 V n = negativan

31 Pripreme za razredbene ispite


Ÿ Napon galvanskog þlanka ne može biti negativan. E 0 mogu biti pozitivni ili negativni u
odnosu na s. v.

Z) Galvanski þlanak graÿen je od a) Ag|Ag + i Cu|Cu 2+


b) Pb|Pb 2+ i Zn|Zn 2+ c) Mg|Mg 2+ i Sn|Sn 2+
- napiši shemu
- izraþunaj napon
- napiši redoks
a) Ag|Ag + i Cu|Cu 2+
shema: () Cu|Cu 2+ ||Ag + |Ag (+)
napon: U E p  En 0,80 V  0, 337 V 0, 463V
redoks: (A) Cu  2e o Cu 2
(K) Ag   e o Ag  ˜2
Cu  2e  o Cu 2 
2Ag   2e o 2Ag 
Cu  2Ag  o Cu 2  2Ag

Standardni redukcijski elektrodni potencijali

Oksidrani oblik Reducirani oblik E0, [V]


Li   e R Li(s) -3,045 ½
° Ne mogu se
K   e R K(s) -2,925 ° izluþiti iz
Na   e  R Na(s) -2,714 ° vodene
° otopine zbog
Mg 2   2e  R Mg(s) -2,363 ¾
° negativnijeg
Al3  3e  R Al(s) -1,66
° E 0 od
Mn 2  2e  R Mn(s) -1,180 ° 0,83V
°
SO 24   H 2 O  2e  R SO32   2OH  -0,93 ¿
2H 2 O  2e  R H 2  2OH  -0,83
Zn 2  2e R Zn(s) -0,76
Cr 3  3e R Cr(s) -0,744
Fe2  2e R Fe(s) -0,440
Cd 2  2e  R Cd(s) -0,403
PbSO 4 (s)  2e  R Pb(s)  SO 24 -0,350
Ni 2  2e  R Ni(s) -0,250
Sn 2  2e  R Sn(s) -0,136
Pb 2  2e R Pb(s) -0,126
2H   2e R H 2 (g) 0,000
Cu 2   2e  R Cu  +0,153
Sn 4  2e  R Sn 2 +0,154
Cu 2   2e  R Cu(s) +0,337
1 R 2OH  +0,401
O 2  H 2 O  2e 
2
I 2 (s)  2e  R 2I  +0,536
Fe3  e R Fe 2 +0,771

32 Pripreme za razredbene ispite


Hg 2  2e  R 2Hg(l) +0,798
Ag   e R Ag(s) +0,799
HO 2  H 2 O  2e  R 3OH  +0,88
Br2 (l)  2e R 2Br  +1,065
IO3  6H   5e  1 +1,196
R I 2 (s)  3H 2 O
2
O 2 (g)  4H   4e R 2H 2 O +1,229
Cr2 O72   14H   6e  R 2Cr 3  7H 2 O +1,33
Cl2 (g)  2e  R 2Cl +1,36
BrO3  6H   6e R Br   3H 2 O +1,44
PbO 2 (s)  4H   4e R Pb 2  2H 2 O +1,455
ClO3  6H   5e  1 +1,47
R Cl2 (g)  3H 2 O
2
Au 3  3e  R Au(s) +1,50
MnO 4  8H   5e R Mn  4H 2 O2 +1,51
BrO3 
 6H  5e  1 +1,52
R Br2 (l)  3H 2 O
2
MnO 4  4H   3e  R MnO 2 (s)  2H 2 O +1,695
H 2 O 2  2H   2e R 2H 2 O +1,77
F2 (g)  2e  R 2F +3,06

REAKCIJE ISTISKIVANJA

Iz položaja elemenata u Voltinom nizu može se zakljuþiti kako se ODVIJA KEMIJSKA


REAKCIJA, KOJI PROCESI MOGU TEûI SPONTANO. (treba znati)
Ÿ JAýI REDUCENS ISTISKUJE SLABIJI IZ SPOJA
JAýI OKSIDANS ISTISKUJE SLABIJI IZ SPOJA
JAýA KISELINA ISTISKUJE SLABIJU
JAýA LUŽINA ISTISKUJE SLABIJU

Z) Dovrši jednadžbe:
-0,76V +0,337V
a) Zn  CuSO 4 o ZnSO 4  Cu - jaþi reducens ISTISKUJE slabiji iz njegove soli.
0
b) Cu + ZnSO 4 o
 nema reakcije, element þiji je E pozitivniji ne može istisnuti
element þiji je E 0 negativniji!
c) F2  2KCl o Cl2  2KF - jaþi oksidans ISTISKUJE slabiji
d) Cl2  KF o  nema reakcije, slabiji oksidans ne može istisnuti jaþi!
e) 2 F2 + 2 H2O ĺ O2 + 4 HF (zbog ove reakcije fluor je jedini halogeni element koji se ne može dobiti
elektrolizom vode jer oksidira kisik)
Ÿ Oksidacijsko djelovanje halogenih elemenata raste: I 2  Br2  Cl2  F2

Z) Dovrši jednadžbe:
a) Cl2  2I  o I 2  2Cl b) I 2  F o
c) C6 H5  ONa  HCl d) C6 H5  ONa  HCl
e) CaCO3  H 2 SO 4 o CaSO 4  H 2 O  CO 2 - jaþa kiselina istiskuje slabiju!!!


H 2 CO3
f) 2NH 4 Cl  Ca(OH) 2 o CaCl2  2NH3  2H 2 O - jaþa lužina istiskuje slabiju!!!

33 Pripreme za razredbene ispite


LECLANCHEOV ýLANAK (džepna baterija, suhi þlanak)
Primarni izvor struje, znaþi da se ne može puniti – IREVERZIBILAN
DIJELOVI:
(–) POL: þašica od cinka
(+) POL: grafit (C) obložen smjesom MnO 2 + þaÿa + NH 4 Cl (solmijak)
- elektrolit: NH 4 Cl  ZnCl2  vrlo malo vode
Redoks: Zn-2e o Zn 2+ - oksidacija
2MnO 4  H 2 O  2e o MnO(OH)  2OH  - redukcija
Nastali produkti reagiraju prema jednadžbi:
Zn 2   2OH   2NH 4  2Cl o > Zn(NH3 ) 2 @ Cl2  2H 2 O
UKUPNA reakcija može se prikazati pomoüu jednadžbe
Zn  2MnO 2  2NH 4 Cl o 2MnO(OH)  > Zn(NH3 ) 2 @ Cl2

P) Može li se džepna baterija napuniti? Zašto?

P) pH otopine koja “curi” iz džepne baterije je kiseo. Zašto?


Odgovor: pH je manji od 7 zbog hidrolize NH 4 Cl .
HO
2 o NH OH  H  - pH < 7 zbog hidrolize.
NH 4 Cl  4

OLOVNI AKOMULATOR
Sekundarni izvor može se nekoliko puta puniti i prazniti (reverzibilan izvor)
DIJELOVI:
(–) POL: Pb – spužvasto
(+) POL: PbO 2 - na rešetki od slitine Pb/Sb (Sb = antimon)
- elektrolit razrijeÿena H 2 SO 4 33-39%
Pri radu se troši H 2 SO 4 i nastaje bijeli teško topljivi talog PbSO 4 . Taj se proces zove
sulfatizacija. Mjerenjem gustoüe H 2 SO 4 može se odrediti je li akumulator pun ili prazan.
Gustoüa se mjeri AREOMETROM.

Pun akumulator: U (H 2 SO 4 ) 1, 25  1, 30 g cm 3
Prazan akumulator: U (H 2 SO 4 ) 1,15 g cm 3

Punjenje i pražnjenje olovnog akomulatora može se prikazati jednadžbom:


Pb  PbO 2  2H 2SO 4 R 2PbSo 4  2H 2 O
bijeli teško topljivi talog
Shema Pb – akomulatora:
Pb | Pb 2 H 2 SO 4 Pb 2 | PbO 2 +

Z) Napon jednog þlanka olovnog akomulatora je 2 V. Veüi napon može se postiüi


a) serijskim povezivanjem više þlanaka
b) poveüanjem koncentracije H 2 SO 4
c) punjenjem akomulatora

Z) Elektrode u Pb-akomulatoru graÿene su od:


a) Pb i Pb b) Pb i PbO 2 c) PbO 2 i PbO 2

VAŽNO JE ZNATI:
1. Pri punjenju spaja se (+) pol akomulatora na (+) pol istosmjernog izvora struje.
2. Akomulator se smije doljevati DESTILIRANOM H 2 O
3. STAJANJEM se akomulator PRAZNI

34 Pripreme za razredbene ispite


Hidroliza soli

Hidroliza je reakcija kationa slabe lužine (ili aniona slabe kiseline) s vodom ili reakcija u kojoj
sudjeluju molekule vode. Do hidrolize dolazi kad su soli nastale od kiselina i lužina razliþite
jakosti. Imamo sljedeüe sluþajeve:

10 NaCl(s) + H2O(Ɛ) ĺ Na+(aq) + Cl–(aq)

Uoþimo: Atom natrija Na u molekuli NaCl “dolazi” iz jake lužine NaOH. Atom klora
“dolazi” iz jake kiseline HCl.
Otopina NaCl je neutralna tj. pH(NaCl) = 7 zato što je ta sol nastala od jake kiseline i
jake lužine. Ioni Na+ i Cl– ne reagiraju s vodom a to znaþi da u ovom sluþaju nema
hidrolize.

20 NaCN(s) + H2O(Ɛ) ĺ Na+(aq) + CN– (aq)

Uoþimo: Atom natrija Na u molekuli NaCN “dolazi” iz jake lužine NaOH. Grupa –CN
“dolazi” iz slabe kiseline HCN.
Dobivena otopina je lužnata tj. pH(NaCN) > 7. Tako je sa svim otopinama soli koje su
nastale od jake lužine i slabe kiseline. Ion CN– reagira s molekulama vode što se opisuje
sljedeüom jednadžbom hidrolize:

CN– + H2O ĺ HCN + OH–

30 (NH4)2SO4(s) + H2O(Ɛ) ĺ 2NH4+(aq) + SO42–(aq)

Uoþimo: Amonijev ion u amonijevu sulfatu “dolazi” iz slabe lužine NH4OH. Sulfatni
ion “dolazi” iz jake kiseline H2SO4.
Dobivena otopina je kisela tj. pH((NH4)2SO4) < 7. Tako je sa svim otopinama soli koje
su nastale od slabe lužine i jake kiseline. Amonijev ion NH4+ reagira s molekulama
vode što se opisuje sljedeüom jednadžbom hidrolize:

NH4+ + H2O ĺ NH4OH + H+

Amonijev etanoat ima molekulu oblika CH3COONH4. U vodenoj otopini ova molekula disocira
na sljedeüi naþin:
H 2O
CH3COONH4  o CH3COO– + NH4+

Valja uoþiti da je dobivena vodena otopina neutralna tj. pH = 7.

Puferske otopine

Opüenito, puferi su smjese slabih kiselina i njihovih soli (kiseli pufer) ili slabih lužina i
njihovih soli (lužnati pufer).

Primjer kiselog pufera je acetatni pufer CH3COOH + CH3COONa.


Primjer lužnatog pufera je amonijakalni pufer NH4OH + NH4Cl.

Djelovanje pufera temelji se na pomaku ravnoteže prema slabo disociranoj kiselini ili lužini. U
krvnoj plazmi nalazi se H2CO3 i HCO3– (karbonatni pufer). U staniþnoj tekuüini djeluju fosfatni
puferi a to su smjese HPO42– i H2PO4–.

Z. Puferska otopina je vodena otopina:


a) HCl i NaCl b) H2SO4 i NH4HSO4 c) HNO3 i Zn(NO3)2 d) H2CO3 i NaHCO3

O. Toþan odgovor je d) zato što samo u tom, od navedenih sluþajeva, imamo smjesu slabe
kiseline i njene soli (pogledati definiciju kiselog pufera).

35 Pripreme za razredbene ispite

You might also like