DIGITALIZACIJA I

MIGRACIJA DOKUMENATA
UJEDINJENO IZDANJE
2016.

1
Uvodna razmatranja o konceptu digitalizacije
Zašto digitalizirati?

• Prednosti
• Očuvanje izvornika
• Pristup gradivu
• Pretraživanje
• Novi načini istraživanja
• Novi pristupi organizaciji gradiva
• Novi načini korištenja materijala u obrazovnom procesu

• Nedostaci (rizici)
• Promjena paradigme!
• Investicija – ljudi, oprema
• ©,™
• Rizik od gubitka, otuđivanja
• Očuvanje – konstantan proces (vrste e-dokumenata!)

Što digitalizacija nije?

• Puko prebacivanje iz analognog u digitalni oblik (Dodatna obrada!)
• “Strukturiranje dokumenata ostaje isto kao i u analognom obliku!” (Višestrukost strukture!)
• “Idemo digitalizirati ovo gradivo, pa smo mirni!” (Zastarijevanje!)
• “Ako možemo dokazati autentičnost ovog dokumenta, pa onda možemo i njegove digitalne inačice!” (Svaka
kopija je identična originalu; obrada!)

Što se može digitalizirati?

• Papir
• Tekstualni sadržaj
• Uvezano gradivo
• Fotografije – fotopapir, dijapozitivi, negativi
• Mikrofilm
• Karte, plakati
• Zvučni zapisi
• Video zapisi
• Umjetnička djela
• Tekstil
• Fizički 3D objekti

• Digitalizacija
• izvorni objekt
• kako očuvati osjećaj veličine?
• mnogo strukturiranih podataka (metapodaci)

Korisni utjecaji digitalizacije

• brzi pristup informacijama

2
• mogućnost korištenja nedostupnih materijala
• fizički – lokacija
• osjetljivi materijali
• mogućnost prikaza gradiva u nedostupnim formatima (video 8)
• “virtualno ujedinjenje”
• poboljšavanje digitalnih fotografija
• integracija u nastavne materijale
• poboljšavanje pretraživanja – metapodaci
• smanjenje troškova umnažanja gradiva
• mogućnost istovremenog pregleda
• poboljšanje ugleda tvrtke
• primarni razlog?
• osiguranje dostupnosti velike količine gradiva velikom broju korisnika

Rizici digitalizacijskih projekata

• visoki troškovi ulaganja
• računalno-programska okolina za
• digitalizaciju
• čuvanje
• pristup
• odabir gradiva
• procjena dobrobiti digitalizacije
• dugoročna opredijeljenost institucije
• tehnološka integracija u institucijski informacijski sustav
• česte promjene
• standarda
• računalno-programske okoline
• formata zapisa
• očekivanja ciljne korisničke skupine
• ljudska bića, programi, objekti ili programski agenti
• “identificirana skupina potencijalnih potrošača (consumers) koji bi trebali biti sposobni razumjeti
određeni set informacija” (OAIS referentni model)
• razumijevanje ovisi o
–vrsti ciljne korisničke skupine
–podacima koje se želi očuvati
–metapodacima

Proces digitalizacije
1. Odabir gradiva
2. Digitalizacija gradiva
3. Obrada i kontrola kvalitete
4. Zaštita
5. Pohrana i prijenos
6. Pregled i korištenje
7. Održavanje digitalnog gradiva

1. Odabir gradiva
• gradivo sagledati sa svih aspekata – konzervacijskog, pravnog, etičkog itd., pa sve do tehnološkog
3
2. Digitalizacija gradiva
• odrediti cilj digitalizacije i koji format digitalnog gradiva zadovoljava taj cilj
• u instituciji ili izvan nje
3. Obrada i kontrola kvalitete
• tekstualno vs. slikovno gradivo
• komprimiranje
• kalibracija uređaja
4. Zaštita
• šifriranje simetričnim i javnim ključem, digitalni potpisi, certifikati i vodeni žigovi, šifrirane omotnice
• dokazivanje autentičnosti gradiva
5. Pohrana i prijenos
• sustavi:
• izravni
• poluizravni
• hijerarhijski
• neizravni
• mreža za pohranu (SAN)
6. Pregled i korištenje
• pogled na rezultat procesa digitalizacije iz perspektive ciljne korisničke skupine
7. Održavanje digitalnog gradiva
• jest / nije zadnji korak procesa digitalizacije?
• stvaranjem elektroničkog zapisa započinje proces očuvanja
• očuvanje = osiguranje pristupa sadržajnoj komponenti zapisa

Ključ uspjeha
Predviđeno korištenje
(Pristup)

Karakteristike izvornika Tehnološke mogućnosti

(Kvaliteta) (Cijena)

Prilagodba osnovnih principa e-okolini

• Osnovni principi:
• dugotrajnost
• izbor
• kvaliteta
• integritet
• pristup
• Dugotrajnost (engl. longevity)
• tradicionalni pristup – produžiti vrijeme trajanja medija (nosača)
• e-okolina – medij traje dulje od sustava koji se koristi podacima s njega
• Izbor (engl. choice)
• tradicionalni pristup – očuvanje dodaje vrijednost kroz odabir
• e-okolina – korištenost kao jedan od kriterija za digitalizaciju
• Kvaliteta (engl. quality)
• tradicionalni pristup – standardi za mikrofilmiranje, što bolja kvaliteta snimaka
• e-okolina
• vjerna reprodukcija na trenutnoj tehnologiji
4
 • sačuvati što više detalja – korisnicima prema njihovim potrebama
• utjecaj na standarde, manje na računalno-programske komponente okoline
• Integritet (engl. integrity)
• tradicionalni pristup – dvije razine
• fizička – dokument kao artefakt
• intelektualna – autentičnost, izvornost sadržaja
• kvaliteta i integritet se međusobno nadopunjuju
• e-okolina
• najmanje ima veze s medijem
• gubitak informacija prilikom digitalizacije, komprimiranja, prebacivanja u druge
formate zapisa i prijenosa mrežom
• obavezno povezivanje s e-verzijom tradicionalnih pomagala (sadržaj, indeks,
bibliografski zapis)
• očuvanje autentičnosti – mogućnost detektiranja pogrešaka

Pitanja za ponavljanje
1. Zašto provodimo digitalizaciju? Komentirajte njezine dobre i loše strane.
2. Koji su osnovni koraci u procesu digitalizacije?
3. Diskutirajte o rizicima provođenja digitalizacijskih projekata.
4. Objasnite koncepte koji predstavljaju ključ uspjeha digitalizacije gradiva, te njihovu međuovisnost?
5. Nabrojite osnovne principe očuvanja dokumenata i objasnite kako su se prilagodili elektroničkoj
okolini.

Odabir gradiva za digitalizaciju

• Proces digitalizacije
1. Odabir gradiva
2. Digitalizacija gradiva
3. Obrada i kontrola kvalitete
4. Zaštita
5. Pohrana i prijenos
6. Pregled i korištenje
7. Održavanje digitalnog gradiva

Odabir gradiva
• odabir za digitalizaciju ili odabir za (o)čuvanje?
• koje gradivo vs. koje gradivo najprije
• gradivo + kriterij = odabir uz redoslijed
• kriterij
• pravni propisi
• predviđena korištenost
• cijena
• “Prohujalo s vihorom” (1996.) vs. svečani govori (I. sv. rat)
Lesk, Michael, Going Digital, Scientific American, 1997., br. 3, <http://www.sciam.com>
(uz pretplatu)

• aspekti odabira
• konzervacijski (e-surogat ili zamjena novim formatom)

5
 • pravni
• etički
• tehnološki
• politički

Odabir unutar institucije

• Odabir uključen u opću politiku institucije (engl. policy)

• Politika institucije:
• podržana od strane menadžmenta
• aktivno propagirana u cijeloj instituciji
• regularno pregledavana i osvježavana
• dodijeljena prikladna financijska sredstva
• Podrška odlučivanju kod odabira materijala za digitalizaciju
• Procjena (isplativosti)
• Pozitivne strane
• Standardi
• Administrativna pitanja

• Pet glavnih pitanja za svaku grupaciju

• Procjena
• Postoji li podrška kod korisnika?
• Uklapa li se projekt digitalizacije u politiku razvoja (lokalnih) zbirki?
• Hoće li se postići doprinos na lokalnoj / nacionalnoj / međunarodnoj razini?
• Postoji li već na tržištu sličan proizvod?
• Je li riječ o digitalizaciji zbog očuvanja ili zbog povećanja dostupnosti?
• Pozitivne strane
• Da li se digitalizacijom značajno smanjuje rukovanje osjetljivim originalima?
• Povećava li se digitalizacijom intelektualni sadržaj?
• Predviđa li se jednostavnost navigacije?
• Ujedinjuju li se odvojene zbirke?
• Povećava li se korištenje oštećenih originala?
• Standardi
• Bazira li se digitalizacija na nacionalnim ili međunarodnim standardima?
• Hoće li se moći materijalima pristupiti s raznih računalno-programskih platformi koje postoje u
instituciji?
• Postoje li programi te može li ih se koristiti?
• Jesu li metapodaci usklađeni s međunarodnim standardima?
• Koji su zahtjevi za arhiviranjem vezani uz računalno-programske zahtjeve i migraciju?
• Administrativna pitanja
• Postoji li dovoljno financijskih sredstava?
• Jesu li regulirana vlasnička prava?
• Postoji li dovoljno stručnjaka u instituciji?
• Postoji li mogućnost suradnje s komercijalnim davateljem usluga?
• Opravdavaju li prednosti digitalizacije uložena sredstva?
Komisija za odabir
• stručnjaci iz disciplina koje su tematski vezane uz gradivo koje se želi digitalizirati,
6
 • edukacijski stručnjaci na razini ovisnoj o publici na koju projekt cilja,
• stručnjaci za digitalizaciju,
• knjižničari, arhivisti i muzeolozi,
• istraživači s iskustvom u radu s mrežnim izvorima,
• stručnjaci za konzervaciju i očuvanje, te
• pravnici

• tri faze
• predlaganje gradiva
• procjena predloženog gradiva
• određivanje prioriteta

Komisija za odabir – predlaganje

• ažurnost, indeksi, smještaj
• stanje
• format, tehnika
• dostupnost (medij)
• autorska prava
• osjetljivost sadržaja
• vrijednost
• digitalizacija – rizik ili spas
• korištenost
• jedinstvenost
 “da-ne” lista svakog člana

Komisija za odabir – procjenjivanje

• procjena i usporedba lista
• diskusija
• rezultat: gradivo je odabrano

Komisija za odabir – prioriteti

• određivanje redoslijeda
• vrijednost
• rizik
• predviđeno korištenje
 dodjeljivanje određenih numeričkih
vrijednosti na proizvoljno određenoj skali

• Vrijednost (visoka, srednja, niska)

• informacijska
• administrativna
• artefaktna ili stvarna
• pridružena
• dokazna
• novčana
• Rizik
• visoki – fizički / kemijski nestabilni
• srednji – oštećenja korištenjem
7
 • niski – ispravno pohranjeno / dugovječnost
• rizik vs. vrijednost
• Predviđeno korištenje
• ciljana publika
• analogno vs. digitalno
• korištenost vs. vrijednost
• nepredvidljivost

Zaključak
• Podrška na razini institucije
• Komisija za odabir
• Svakako digitalizirati
• predviđeno često korištenje
• viša vrijednost
• najmanji / smanjeni rizik

1. ODABIR GRADIVA ZA DIGITALIZACIJU

Digitalizacija se može provoditi radi zaštite izvornika, povećanja dostupnosti i mogućnosti korištenja građe,
radi stvaranja nove ponude, tj. usluga korisnicima, radi upotpunjavanja postojećeg fonda ili pa, ona može biti
uspostavljena kao usluga digitalizacije na zahtjev.
Cijeli proces odabira gradiva za digitalizaciju može se prikazati i matricom za donošenje odluka. Ona
prikazuje redoslijed odlučivanja ostvaren u obliku stabla odlučivanja, tj. dijagrama toka.
Proces odabira gradiva je postupak kojim se, na temelju prethodne temeljite analize gradiva i primjene
kriterija za odabir, određuje koje će gradivo biti digitalizirano te kojim redoslijedom. Gradivo se mora
sagledati sa svih aspekata – od konzervacijskog, pravnog, etičkog, itd., pa sve do tehnološkog. Stoga je
preporučljivo formiranje povjerenstva za odabir čiji su članovi stručnjaci iz raznim područja.

8
Priručnik za digitalne projekte koji je razvio Sjeveroistočni centar za konverziju dokumenata iz Andovera u
Massachusettsu, sugerira da se odabir odvija kroz tri faze: predlaganje gradiva, procjenjivanje gradiva i
određivanje prioriteta.
 PREDLAGANJE GRADIVA – je proces u kojem članovi povjerenstva za odabir daju mišljenje o
određenim segmentima gradiva, tj. treba li ih uzeti u razmatranje za digitalizaciju ili ne te zašto.
 PROCJENJIVANJE GRADIVA – nakon predlaganja gradiva povjerenstvo za odabir treba
procijeniti koje bi gradivo trebalo digitalizirati. Stoga ono pregledava i uspoređuje listu gradiva koje je
predloženo za digitalizaciju i listu gradiva koje je predloženo da se ne digitalizira.
 ODREĐIVANJE PRIORITETA – proces digitalizacije je dugotrajan stoga treba odrediti kojim
redoslijedom će se gradivo digitalizirati.
a) VRIJEDNOST – gradivo koje je predviđeno za digitalizaciju treba imati jednu od sljedećih
vrijednosti, uz napomenu da svaka od njih ima tri stupnja vrijednosti – visoku, srednju i nisku:
1. informacijska vrijednost – odnosi se na gradivo čiji je sadržaj izravno vezan uz cilj koji institucija
želi postići cijelim projektom digitalizacije
2. administrativna vrijednost – je vrijednost koju ima gradivo samo po sebi, zbog materijala od kojeg
je napravljeno, veličine, unikatnosti, itd.
3. pridružena vrijednost – odnosi se na gradivo koje se povezuje s istaknutim osobama, mjestima
slavnih doađanja, poznatim grupama itd.
4. dokazna vrijednost – je vrijednost onog gradiva koje može poslužiti kao pravni ili povijeni dokaz
nekog događaja
5. novčana vrijednost – je ona vrijednost koju bi gradivo postiglo na tržištu

b) RIZIK – pod materijale visokog rizika spadaju materijali koji su fizički i/ili kemijski nestabilni. To
mogu biti materijali koji su u procesu raspadanja. Oznaku srednjeg rizika nosi gradivo koje propada
samim korištenjem jer trpi mehanička ili fizička oštećenja. Gradivo niskog rizika je ono koje je
ispravno pohranjeno i ne prijeti mu brzo propadanje ili je još k tome načinjeno od dugovječnog
materijala.
c) PREDVIĐENO KORIŠTENJE – korištenje se predviđa u odnosu na ciljanu publiku.
DIGITALIZACIJA UNUTAR ILI IZVAN INSTITUCIJE
Digitalizacija unutar institucije ima nekih prednosti, kao što su viši stupanj izravne kontrole nad
digitalizacijom, različitost poslova koji se mogu obavljati, učinkovitost i ekonomičnost.
Digitalizacija izvan institucije prije svega ima prednosti s financijske i tehničke strane. Tako institucija, ako se
odluči za ovu vrstu digitalizacije, neće morati osigurati prostor za skeniranje, neće se morati neprestano
brinuti oko nabavke nove opreme, neće se morati baviti upošljavanjem ili školovanjem stručnjaka.

Pitanja za ponavljanje
1. Objasnite što se podrazumijeva pod institucijskom podrškom digitalizaciji.
9
 2. Objasnite fazu predlaganja gradiva za digitalizaciju.
3. Objasnite fazu procjenjivanja predloženog gradiva za digitalizaciju.
4. Objasnite razine određivanja prioriteta za digitalizaciju odabranog gradiva, te njihov međusobni
utjecaj.
Odabir uređaja za digitalizaciju
1. Skeneri
• Unos slike (i teksta) u računalo
• Digitalizacija korištenjem senzora
• CCD (engl. Charge-Coupled Device)
• CIS (engl. Contact Image Sensor)
• Kako ih razlikovati?
• Koji je bolji?

1. Skeneri – CCD vs. CIS

1. Skeneri – prihvat slike

• CCD senzori
• nabojski vezani sklopovi (diode) osjetljivi na reflektiranu svjetlost koji pretvaraju fotone u
elektrone
1. Skeneri – vrste
• Vrste skenera (način rada): koračni / protočni
• plošni / ravni (engl. flatbed)
• plošni / ravni s uvlakačem (engl. sheet-fed)
• ručni (engl: handheld)
• rotacioni (engl. drum)
• reprografski
• 35mm skeneri
• za mikrofilmove
• za knjige
• 3D skeneri
• Heidelberg, Agfa, Microtek, Umax, FujiFilm ...
1. Skeneri – plošni
• Osnovni dijelovi: lampa, zrcala, leće, filtar, CCD/CIS senzor
1. Skeneri – s uvlakačem
• Velika brzina skeniranja
• 90 ppm – c/b
• 50 ppm – kolor (24 bita)
• Isključivo neuvezani materijali
1. Skeneri – ručni

10
 • Usputno mobilno skeniranje
• Prednosti
• male dimenzije, jednostavnost, mobilnost
• Nedostaci
• ručno pomicanje, pregled skeniranih materijala, kvaliteta (primjer: 24-bitna boja, 100-400 dpi)
1. Skeneri – rotacioni
• Sken vrlo visoke kvalitete
• Materijali – na bubanj
• Ne koriste CCD/CIS !!!
• PMT – photo-multiplier tube – vrlo osjetljiva na svjetlost
• Vrlo skupi uređaji
($20.000 – $100.000)
1. Skeneri – reprografski
• Digitalizacija velikih formata
• glava za skeniranje
• uređaj (kamera) s tri senzora
1. Skeneri – 35mm negativi/dijapozitivi
• Koristiti plošni skener s prosvjetljivačem?
• sken preko stakla!
• problemi s fokusiranjem, pozicioniranjem, velikim količinama
• pogodno za Web
• Nikako niže od 2.700 dpi
1. Skeneri – za mikrofilmove
1. Skeneri – za knjige
• s djeljivom podlogom (“vagom”)
• ne stradava originalni uvez prilikom digitalizacije
• specijalni, automatizirani skeneri
• Kirtas Technologies
• Treventus
1. Skeneri – 3D ...
• figurice, nakit, bomboni, novčići, botanički uzorci…
• detekcija odbijenih zraka
• stvaranje oblaka točaka
• pretvaranje u model
• stolni; skeneri cijelog tijela
1. Skeneri ...
• Rezolucije kod skenera
• optička
• maksimalna fizička rezolucija CCD/CIS senzora
• kvalitetniji rezultati
• niža od interpolirane
• interpolirana
• izračunata matematičkom metodom interpolacije
• umjetno umetanje piksela matematičkim izračunom vrijednosti boje
• rezultirajuća slika više rezolucije od one dobivene optičkom ALI slabije kvalitete
• Odabir ovisi o namijenjenom korištenju

2. Digitalni fotoaparati
11
 • CCD elementi
• zapis na flash memoriju
• optički zoom
• digitalni zoom (interpolacija)
• dodatne mogućnosti
• panorama
• 360°
• kratki video-zapisi
• Amaterski
• Profesionalni
• SLR
• Studijske kamere
• spojene direktno na računalo
• Profesionalni modularni sustav digitalnih kamera
• Hasselblad, Mamiya
• Automatsko bilježenje tehničkih metapodataka
3. Digitalizacija audio signala
• Zvučne kartice
• digitalizacija zvuka iz vanjskog izvora
• reprodukcija na vanjskim uređajima
• Pretpojačalo zvučnog signala
4. Digitalizacija video signala
• Kartice za prihvat videa (engl. video capture card, video frame grabber ...)
• Uređaj za digitalizaciju filmskih materijala
5. Smjernice za provedbu digitalizacije
• Instalirati prikladnu računalno-programsku okolinu PRIJE početka digitalizacije
• Provesti pilot-testiranje
• Materijali koji će se digitalizirati ne smiju biti prisutni prije digitalizacije (za vrijeme testiranja)
• Za većinu projekata digitalizacije bit će dovoljni plošni skeneri i digitalni fotoaparati / repro
• Nabaviti najveći mogući skener koji dopuštaju financije
• Odrediti fizičku lokaciju skenera
• Okolinski uvjeti – temperatura, vlaga, svjetlo, rukovanje
• Izbjegavati presavijanje materijala
• Izbjegavati skeniranje u više dijelova uz naknadno spajanje
• Skenirati najvećom razumnom rezolucijom i iz mastera stvarati manje derivate
• “Razumna” rezolucija ovisi o materijalu i namijenjenom korištenju
• Skenirati u zapis bez gubitaka (TIFF, RAW)
• Digitalni fotoaparat + stativ + pozadina + rasvjeta + filtri
• Dodatni skladišni poslužitelji (engl. storage server), diskovni automati (engl. jukebox), robotizirani
sustavi, mreža za pohranu (SAN)
• Redovito provoditi izradu pričuvnih kopija (engl. back up)
6. Zaključak
• Odabir hardvera – veliki utjecaj na kvalitetu
• Najam hardvera – moguće rješenje za kratkoročnije projekte
• Gdje digitalizirati?
• unutar institucije
• direktna kontrola, različitost, efikasnost, ekonomičnost
• hardver, softver, obrazovanje, cijena
12
 • izvan institucije
• financijska i tehnička strana, prostor, cijena
• dostava materijala
• indirektna kontrola

2. DIGITALIZACIJA GRADIVA
a) SKENERI – skeneri se mogu podijeliti u dvije skupine: koračni i protočni.
Koračni skeneri su oni skeneri koji bez ljudske intervencije mogu skenirati samo ono pojedinačno gradivo
koje je postavljeno na površinu za skeniranje.
Protočni skeneri sami izmjenjuju gradivo za skeniranje.

KORAČNI SKENERI mogu biti:

 ručni - stvaraju sliku prelaženjem preko izvorne građe; potrebno je jednolično i konstantno pomicanje
skenera;
 plošni – najčešći na tržištu;
 skeneri za mikrooblike – uređaj namijenjen skeniranju gradiva na filmu, kao što su 35 mm dijapozitivi
ili negativi;
 rotacioni skeneri – ove skenere najčešće koriste profesionalni studiji za digitalizaciju. Gradivo se prije
skeniranja fiksira na bubanj, pri čemu ono mora čvrsto prilijegati uz njegovu zakrivljenu površinu
zbog velike brzine vrtnje bubnja prilikom skeniranja;
 reprografski skeneri – namijenjeni su digitalizaciji gradiva velikog formata. Sastoje se od prostrane
podloge, na koju se smješta gradivo prilikom digitalizacije, dvaju bočnih elemenata za osvjetljavanje
gradiva te digitalne glave za snimanje;
 3D skeneri – su uređaji za digitalizaciju predmeta ili prostora analizirajući i prikupljajući podatke o
njihovom obliku i, po mogućnosti, izgledu (npr.boji). Prikupljeni podaci služe za konstruiranje
digitalnih 3D modela. Postoje dvije vrste 3D skenera: kontaktni i nekontaktni.
Kontaktni 3D skeneri sondiraju predmet fizičkim kontaktom uz pomoć CMM: Coordinate Measuring
Machine.
Nekontaktni 3D skeneri mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije: aktivne i pasivne. Aktivni skeneri
emitiraju neku vrstu zračenja ili svjetl ai detektiraju njegov odraz tako da sondiraju predmet ili okoliš.
Mogu emitirati svjetlost, ultrazvuk ili rendgenske zrake. Pasivni skeneri mogu, na primjer, biti obični
digitalni fotoaparati montirani tako da izrađuju niz uzastopnih fotografija predmeta koji se ispred njih
nalazi i okreće. Nakon toga se te fotografije analiziraju u računalu i dobiva se 3D model stvarnog
objekta.
 skeneri za knjige – ovi uređaji mogu pripadati kako kategoriji koračnih, tako i kategoriji protočnih
skenera. Koriste se za digitalizaciju uvezanih dokumenata koji su preveliki ili preosjetljivi da bi se
mogli položiti na, primjerice, plošni skener.

13
PROTOČNI SKENERI nalikuju faks uređajima ili fotokopirnim aparatima budući da imaju automatski
uvlakač stranice (ADF – Auto Document Feeder). Obično se koriste za skeniranje dokumenata u kombinaciji
s OCR (Optical Character Recognition) softverom za automatsko pretvaranje slike teksta u obradivi tekst.
Ovi skeneri imaju dvije glavne opcije – jednostrano i obostrano skeniranje.
KARAKTERISTIKE SKENERA
BRZINA – varira ovisno o skeneru;
RAZLUČIVOST (REZOLUCIJA) – to je prostorna frekvencija uzimanja uzoraka iz okoline. Ona se odnosi
na broj piksela koje skener može očitati u području skeniranja. Što je razlučivost viša, to je bolja kvaliteta
skenirane slike. Razlučivost se mjeri u točkama po inču (dpi – dots per inch);
DINAMIČKI RASPON – odnosi se na vjernost boje i kontrast slike. Što je dinamički raspon veći, to su veći i
kontrast i dubina boje;
POLJE SKENIRANJA – odnosi se na najveći predmet koji skener može skenirati odjednom;
VEZNI UREĐAJI – skenerski hardverski i softverski vezni uređaji omogućuju povezivanje skenera s
računalom i kontrolu rada i rezultata;
SOFTVER ZA SKENIRANJE – programi za skeniranje obično sadrže opcije za kontrolu ravnoteže boje,
krivulje tonova, svjetlinu i sjene te izoštravanje i čišćenje slike;
OPSEG SKENIRANJA – osim brzine i razlučivosti, podjednako bitan podatak kod skenera je njegov
prosječni predviđeni dnevni opseg skeniranja. On se u karakteristikama skenera navodi u broju stranica koje
skener može skenirati na dan.

b) DIGITALNA KAMERA/FOTOAPARAT – umjesto na fotoosjetljivi film, digitalni fotoaparat sliku

bilježi koristeći CCD (Charged coupled device) čip, koji je sastavljen od velikog broja fotoosjetljivih
elemenata, koji detektirane fotone pretvaraju u elektrone, te tako stvara digitalni zapis. Kao medija za
pohranu, digitalni fotoaparati rabe memorijske kartive raznih standarda, dok digitalne videokamere rabe
magnetske trake, mini DVD ili čvrsti disk.

Vrste fotoaparata:
 amaterski fotoaparati
 profesionalni fotoaparati
 studijske kamere
 profesionalni modularni sustav digitalnih kamera

c) UREĐAJI ZA DIGITALIZACIJU ZVUKA – zvučni zapisi većinom se nalaze pohranjeni na magnetskim

trakama ili vinilskim pločama. Magnetske trake mogu biti u obliku audio kaseta, studijskih magnetskih traka i

14
sl. Vinilske ili gramofonske ploče postoje u pet oblika: S (single), MS (maxi-single), EP (extended play), MC
(micro-compact) i LP (long-play).
Za kvalitetnu digitalizaciju zvučnih zapisa potrebno je na računalo priključiti najprije miksetu, a zatim vanjski
pretvarač visoke kvalitete. To su obično pretpojačala koja se dalje spajaju ili na pojačalo ili izravno na
računalo putem USB sučelja. Za digitalizaciju vinilskih ploča vrlo je važno da zvučna kartica, vanjsko
pojačalo ili pretpojačaloima mogućnost RIAA ujednačavanja zvuka (RIAA equalization). Riječ je o standardu
kojim se omogućava poboljšanje kvalitete i povećanje duljine trajanja zvučnih zapisa na vinilskim pločama.
d) UREĐAJI ZA DIGITALIZACIJU FILMA I VIDEA – postoji mnogo različitih tehnika za digitalizaciju
filmskih materijala. Najkvalitetnija je, svakako, korištenje uređaja za digitalizaciju koji digitalizira gradivo
spajanjem na leću projektora koji se potom spaja na računalo. Na računalu je potrebno imati grafičku karticu
koja ima mogućnost prihvata i digitalizacije signala iz uređaja za digitalizaciju, kao i instaliran program za
prihvat signala. Ako je riječ o zvučnom filmskom materijalu, tada je potrebno na računalu imati i kvalitetnu
zvučnu karticu.
U nedostatku ovo uređaja, postoje i druge tehnike digitalizacije, kao što su projiciranje snimke na bijelu
pozadinu, ali nikako na projekcijsko platno, jer ono raspršuje svjetlost, te snimanje digitalnom video kamerom
ili pak digitalizacija svake sličice filma zasebno uz naknadno spajanje.
Za digitalizaciju video materijala dovoljno je imati video uređaj za reprodukciju snimljenih materijala i
grafičku karticu na računalu koja ima mogućnost prihvata i digitalizacije video signala. Osim toga, potrebno
je imati i kvalitetnu zvučnu karticu ili pak zaseban uređaj za digitalizaciju zvučnog zapisa (npr. pretpojačalo).

Pitanja za ponavljanje
1. Navedite vrste skenera i njihove osnovne karakteristike.
2. Što je to rezolucija i kakve rezolucije razlikujemo kod skenera?
3. Prodiskutirajte smjernice za provedbu digitalizacije
4. Usporedite prednosti i nedostatke digitalizacije unutar institucije i izvan nje.

Stvaranje i obrada sadržaja u elektroničkom obliku

1. Uvod
• Stvaranje – obrada – zaštita
• Izvorno u elektroničkom obliku (engl. born digitally)
• Digitalizacija
- cilj: očuvanje informacijskog sadržaja
predloška
• unutar institucije
• izvan institucije

2. Vrste sadržaja
a. tekstualni sadržaji
b. slikovni
c. zvučni
d. video

15
 e. 3D sadržaji
• Digitalizacija – prilagođavanje vrsti sadržaja (gradiva)
• Više tehnika za jednu vrstu
2a. Tekstualni sadržaj – stvaranje
• prepisivanje
• skeniranje + OCR
• slikanje
• Prepisivanje
• cilj: vjernost i pretraživanje
• nemogućnost obrade na drugi način
• Skeniranje
• automatizacija? (zasebni listovi, mikrofilm...)
• cilj:
- tekst (c/b, 300 dpi)
- slika (metapodaci)
Fujitsu fi-6800 Document Scanner
A3
Simplex: 130 ppm (200, 300 dpi)
Duplex: 260 ppm (200, 300 dpi)
500 sheets
ADF (Automatic Document Feeder)
Ultrasonic double feed detection
20.000-60.000 stranica dnevno
$17.794
http://adem.co.uk/product/fujitsu-fi-6800-document-scanner

• Slikanje digitalnim fotografskim aparatom

• sadržaj digitalizirati odozgo
• minimalno 6 megapiksela za OCR A4
• profesionalna rješenja
• nešto kasnije – uz digitalizaciju slikovnih materijala
• Oprema ne mora biti skupa!
• Canon DR-2580C
• 4.597 kn
• automatsko:
• zaokretanje
• preskakanje prazne stranice
• korekcija iskošenosti
• uklanjanje rupa od uveza
• ...
• TIFF, BMP, JPEG, PDF
• uređaj: 1,9 kg
2a. Tekstualni sadržaj – obrada
• nakon prijepisa – korektura
• nakon skeniranja ili slikanja
• OCR – kada?
• problemi (1):
• kontrast
16
 • česte tipografske promjene
• znakovi svojstveni drugim jezicima
• stari / zastarjeli oblici pisma
• OCR danas
• 99,95% točnost
• 99,99% troškovi udvostručeni
• 1 – 2 pogreške á A4
• 4 – 5 pogrešaka á 1.000 znakova = prepisivati
• Najpoznatiji OCR programi
• Abby Finereader, Recognita
• Notni zapisi
• OMR programi (engl. Optical Music Recognition)
• ne prepoznaje rukom pisane note
• dvodimenzionalnost zapisa u odnosu na tekstovni:
- horizontalni/vremenski tijek (npr. jednoglasna melodija) ali i vertikalna/istovremena, dakle
superponirana događanja (npr. akord)  otežava razdvajanje jednog objekta od drugoga
2b. Slikovni sadržaj – stvaranje
• skeneri (plošni i rotacioni)
• digitalni fotoaparati
• osvjetljenje
• maksimalno osvjetljenje
• minimalno 600 dpi / 300 dpi + 24 bitna boja
• 3 verzije iste slike
• odrednice digitalne slike:
• rezolucija
• bitna dubina točke
• boja
• Rezolucija
• prostorna frekvencija
• broj plošne gustoće točaka ili linijske gustoće
• Bitna dubina točke
• dubina bita – broj mogućih kombinacija 0 i 1
• jedna kombinacija = jedna nijansa boje
• 2x = n (br. nijansi (n) x-bitne boje)
• aproksimacija stvarnosti
• Boja
• tri osnovna sustava (RGB, CMYK, CIELAB)
• različito računanje bitne dubine
• upravljanje bojom
• RGB (engl. red, green, blue)
• dodavanje crvene, zelene
i plave crnoj pozadini
• 24 bitna slika (3x8)
• prikaz na monitorima
• CMYK (engl. cyan, magenta, yellow, black)
• oduzimanje blijedo-plave, grimizno-ljubičaste, žute i crne bijeloj pozadini
• 32 bitna slika (4x8)
• pisači u boji
17
 • preklapanje četiriju
osnovnih boja
• tisak:
• separacija boja
• CMYK
• razlike u prikazu boja dvaju sustava = problem pri ispisu ili otisku!

• CIELAB
• CIE – fran. Commission Internationale de l’Eclairage (Međunarodna komisija za osvjetljenje)
• L – relativna svjetlost (engl. lightness)
• a – relativan odnos između crvene i zelene
• b – relativan odnos između žute i plave
• +L – relativna svjetlost 100 (bijela)
• od +a do -a – od crvene do zelene
• od +b do -b – od plave do žute
• -L – relativna svjetlost 0 (crna)

• CIELAB
• šira paleta boja
• profesionalna rješenja za digitalizaciju slikovnih sadržaja

Hasselblad H4D-200MS
200 / 50 MPx (6132×8176 piksela)
36,7×49,1 senzor
8 GB CF kartica za cca. 120 fotografija
$35,995
http://www.hasselbladusa.com/products/h-system/h4d-200ms.aspx
2b. Slikovni sadržaj – obrada
• nakon skeniranja ili slikanja
• vjernost boje
• zahvaćena površina, rotacija
• obrada zbog pohrane
• smanjenje memorijskih zahtjeva komprimiranjem
• komprimiranje (sažimanje)
• postupak pronalaženja i uklanjanja zalihosti u binarnom zapisu
• općenito: komprimiranje bez gubitaka i s gubicima
• (ne)uzimajući u obzir vrstu gradiva
• matematički modeli
• predviđanje na osnovu temeljnih karakteristika strukture i svojstava sadržaja (npr. tekst vs.
slika)
• JPEG standard
• stvoren od strane Udruženja fotografskih struč-njaka (engl. Joint Photographic Experts Group)
• JPEG – zajednička grupa Europske organizacije za telekomunikacijske standarde (CCITT –
European Telecommunications Standards Organization) i Međunarodne organizacije za
standardizaciju (ISO – International Standards Organization)
• 29 različitih sustava kodiranja
• 8 modela za predviđanje
• modeli predviđaju da točka u liniji ima:
18
 • istu vrijednost kao i njoj prethodna točka,
• istu vrijednost kao i točka iznad,
• vrijednost koja je kombinacija vrijednosti prethodne točke, točke iznad i točke prethodne točki
iznad
• komprimiranje bez gubitaka
• čuva potpunu slikovnu informaciju
• JPEG – 2 modela
• 2:1
• komprimiranje s gubicima
• kompresija – veličina – kvaliteta
• 20 do 25 : 1 za arhiviranje
• 200 do 230 : 1 za multimediju
• Rezultati provedenog testiranja
• skenirana fotografija veličine 21,0 cm x 21,2 cm (širina je identična širini papira veličine A4)
• plošni skener UMAX Astra 1220S pri optičkoj rezoluciji od 800 dpi u 24-bitnoj boji po RGB
sustavu
• dobivena slika u TIFF formatu (nekomprimirana) = 62,2 MB
• konverzija u JPEG s drugačijim omjerima kvalitete i kompresije (bez optimizacije i s
Huffmanovom optimizacijom)
• Odnos veličina komprimiranih datoteka
2b. Slikovni sadržaj
• Zaključak
• način korištenja slikovnog sadržaja odrediti na početku (cilj)
 odabir rezolucije, bitne dubine točke i sustava zapisa boje
 odabir postupaka obrade i stupnja komprimiranja
• komprimiranje izravno utječe na kvalitetu arhiviranog digitalnoga gradiva  veličinu koju
digitalni zapis zauzima  financijsku stranu cijelog projekta

2c. Zvučni sadržaj – stvaranje

• digitalizacija:
• uređaj za reprodukciju medija
• zvučna kartica
• program za prihvat i obradu zvuka
• koraci:
• uzorkovanje (engl. sampling)
• kvantizacija
• uzorkovanje
• zvučni signal – kontinuiran kroz vrijeme
• zvuk  električni napon
• promjena u svakoj jedinici vremena
• koliko često?
• frekvencija – broj podražaja u sekundi
• ljudsko uho – 20 Hz do 20.000 Hz (20 kHz)
• ljudsko oko – maksimalno 40-50

• nedovoljno brzo uzorkovanje – ireverzibilno

• uzorkovanje – kvaliteta – diskovni prostor

19
 • kvalitetni signal?
(minimalno 40 kHz! – ljudsko uho!)
• u praksi 44,1 kHz (10% više)
• algoritam za reprodukciju – procesorska snaga
• cijena – kvaliteta
• kvantizacija
• amplituda u svakom uzorkovanom djeliću
• postupak jednak određivanju bitne dubine točke
• svjesni gubitak informacija = uvođenje šuma u signal
• CD standard 16 bitni prikaz po kanalu (65.536)
(74 min = 650 Mb)
2c. Zvučni sadržaj – obrada
• obrada nakon digitaliziranja
• uklanjanje tišine
• ujednačavanje jačine zapisâ
• komprimiranje
• matematički modeli (ista teorijska osnova kao i kod slikovnih sadržaja)
• MPEG standard
• stvoren od strane Grupe stručnjaka za pokretne slike (engl. Moving Picture Experts Group) uz
potporu Međunarodne organizacije za standardizaciju
• komprimiranje bez i s gubicima
• Primjer LP ploča
• površina većine ploča – oštećena  zvuk pun šumova i klikova
• de-kliker-i – pronalaze do 1.000 raznih oštećenja zvuka u sekundi i odstranjuju ih
• Groove Mechanic, http://www.coyotes.bc.ca/DL_GM.html
• Sound Laundry, http://www.algorithmix.com/home/index_downloads.htm
• normalizacija – izjednačavanje razine zvuka prije njihova zapisivanja na CD/DVD
• Wav Normalizer,
• komprimiranje bez gubitaka
• pop, rock, techno i sl. – 60% - 70% originala
• tiša pjevana i orkestralna djela – 35% - 60%
• komprimiranje s gubicima
• korištenje stereo kanalâ
• samo bitovi za stereo
• MP3
• komprimiranje nepromjenjivim brojem bitova
(engl. CBR – Constant BitRate Encoding)
- predvidljiva veličina zapisa
• komprimiranje promjenjivim brojem bitova
(engl. VBR – Variable BitRate Encoding)
- predvidljiva kvaliteta zapisa
• komprimiranje nepromjenjivim brojem bitova
• Rezultati testiranja
• Beethovenova 5. simfonije u c-molu, op. 67, 1. stavak Allegro con brio, trajanje 8 minuta i 9
sekundi, Bečki simfoničari, na CD mediju
• nekomprimirani WAV format 84,3 MB
• CBR i VBR komprimiranje
• komprimiranjem promjenjivim brojem bitova (VBR) postižu manje veličine digitalnih zapisa
20
 • rezultirajuća veličina zapisa najviše, arhivirajuće kvalitete tek je neznatno veća od one koja se postiže
komprimiranjem pri 112 kbit/s s nepromjenjivim brojem bitova, što odgovara CD kvaliteti
• omjer postignute kompresije arhivirajuće kvalitete kod zapisa s promjenjivim brojem bitova (VBR)
približno je jednak omjeru kompresije najniže FM kvalitete koristeći metodu s nepromjenjivim brojem
bitova (CBR)
• zaključak
• za arhiviranje gradiva treba koristiti one opcije koje daju najbolju kvalitetu uz najbolji odnos
kvaliteta – veličina zapisa
• prijenos mrežom – može se koristiti one opcije koje daju nešto lošiju kvalitetu, ali znatno
manji zapis
• vjernost originalu vs. razumni troškovi pohrane
• referentne vrijednosti digitalizacije jednog sata zvučnog zapisa
2d. Video sadržaj – stvaranje
• pomična slika (ne nužno i zvuk)
• treptaji vs. kretnja
• obnavljanje slike 24/25/30
• digitalizacija videa (slika + zvuk)
• prostor na disku!
• Cilj: arhiviranje ili prikaz putem drugog medija
(vjernost / trošak pohrane ili veličina / kvaliteta)
2d. Video sadržaj – obrada
• obrada i komprimiranje u načelu slično kao kod slike i zvuka
• matematički znatno zamršenije
• MPEG standard (zvuk + niz slika)
• analiza karakteristika koje su zajedničke nizovima slika
• detekcija prostorne i vremenske zalihosti
• detekcija jednolikosti gibanja
• komprimiranje nepromjenjivim i promjenjivim brojem bitova
• komprimiranje:
• CBR, VBR – principi kao i kod zvučnog gradiva

CBR komprimiranje

21
VBR komprimiranje
• dugoročno čuvanje?
• čuvati ga u izvornom obliku (preporučljivo DV) na izvornom mediju u idealnim okolinskim
uvjetima
• korisničke kopije:
• MPEG-1 za zapise VHS kvalitete
• MPEG-2 za zapise DVD kvalitete
• MPEG-4 za zapise web-kvalitete i HDTV kvalitete
2e. 3D sadržaj – stvaranje
• plošni skeneri slika gradiva
• digitalni fotoaparati
• posebni skeneri za skeniranje volumena
 3D objekti na temelju "oblaka točaka
2e. 3D sadržaj – obrada
• 3D objekti – “žičani”
(engl. wireframe) modeli
• izrada 3D modela što sličnijeg originalu – po virtualnoj veličini (ispravnom uvećanom ili
umanjenom mjerilu) i po izgledu
• apliciranje tekstura
• prezentacija kulturno-spomeničke baštine u elektroničkoj okolini
• očuvanje kulturne baštine – zaštitna kopija
• 3D printeri – ispis “originalne kopije”
• Primjeri: https://sketchfab.com/search/HAZU

POSTUPCI DIGITALIZACIJE
a) TEKSTUALNO GRADIVO
 prepisivanje gradiva – ovaj oblik digitalizacije preporučljiv je ako su apsolutna vjernost digitalne
verzije s originalom (bez tipkarskih pogrešaka) i pretraživanje teksta postavljeni kao uvjet ispunjenja
cilja projekta. Prepisivanje može biti najisplativiji oblik digitalizacije ako se radi o rukopisima, starim,
požutjelim, nedovoljno kontrastnim stranicama, tekstovima s rukom nadodanim bilješkama na
marginama, itd.

22
  skeniranje gradiva – ako se dokument skenira s namjerom da se tekst poslije provuče kroz program
za optičko prepoznavanje slova, te tako dobije obradivi i pretraživi tekst, onda se on ne smije skenirati
u boji, već kao crno-bijeli dokument. Rezolucija mora biti 300 dpi ili veća.
Ako se pak dokument skenira s namjerom da stranice ostaju pohranjene kao slike, tj. digitalne
fotokopije, tada se on može skenirati kao crno-bijeli dokument u skali sivih nijansi, ili kao dokument u
boji. Takve se digitalne slike teksta moraju dodatno obraditi, tj. moraju im se ugraditi metapodaci kako
bi postale ptretražive.
 slikanje digitalnim fotografskim aparatom – ova tehnika se koristi kod gradiva koje treba
digitalizirati odozgo kako nebi došlo di oštećenja, npr. uvezani svesci. Digitalizacija uporabom
digitalnog fotoaparata rezultira slikom izvornika koja se poslije mora dodatno obraditi.

b) SLIKOVNO GRADIVO – digitalizira se uporabom skenera s visokom razlučivošću ili digitalnih

fotoaparata. Preporuča se izraditi tri verzije svake digitalizirane slike – jednu u boji, visoke razlučivosti
(master), koja mora biti što vjernija originalu i neće biti komprimirana, drugu s manjim brojem nijansi
osnovnih boja ili u skali sivih tonova, niže razlučivosti ili, pak, komprimirana, koja će biti pogodnija za
prijenos mrežom, te sitnu, identifikacijsku sličicu (thumbnail), koja će služiti kao vizualna referenca ili veza
na bilo koju od prethodne dvije slike.
Postoje tri bitne odrednice svake digitalne slike – rezolucija, bitna dubina točke i boja.
 rezolucija – ili prostorna frekvencija je broj uzorkovanja predloška tijekom skeniranja. Ona se
iskazuje kao broj plošne ili linijske gustoće točaka – PPI (pixel per inch), DPI (dots per inch) i LPI (
lines per inch). Veličina PPI upotrebljava se za označavanje rezolucije digitalnih slika, DPI za
označavanje rezolucije pisača, a LPI za označavanje rezolucije nijansiranja u tiskarstvu.
 bitna dubina točke – svaka se digitalna slika sastoji od polja točaka. Svakoj točki u tom rasteru
pridružen je binarni niz. Broj znamenka tog niza naziva se bitna dubina. Termin koji se također koristi
je prostorna rezolucija (spatial resolution). Što je dubina bita veća, to su pogreške sitnije, a slika
kvalitetnija.
 boja – način izračunavanja boje ovisi o primijenjenom sustavu prikaza. Najčešće upotrebljavani
sustavi su RGB, CMYK i CIELAB.
RGB sustav stvara sliku kombinirajući tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Ovaj se sustav
primarno koristi za prikaz boje na zaslonima računala.
CMYK sustav stvara sliku kombinirajući četiri osnovne boje: blijedo plavu, grimizno ljubičastu, žutu i
crnu. Ovaj sustav primarno koriste pisači u boji.
CIELAB sustav prikazuje boje koristeći tri vrijednosti kojima opisuje precizni smještaj boje unutar
vidljivog prostora boja. Ovaj sustav prikaza boja ima mnogo širu paletu boja te obuhvaća sve boje s
kojima barataju RGB i CMYK.

23
c) ZVUČNO GRADIVO – zvučno se gradivo digitalizira tako da se zvučni izlaz uređaja za reprodukciju
određenog medija, npr. gramofonske ploče, audio kasete, studijske magnetske trake itd., poveže s računalom.
U računalo mora biti ugrađena kartica koja može prihvatiti zvučni ulaz, te ono mora biti opremljeno
programom za prihvat i obradu zvučnog signala. Digitalizacija zvuka se odvija u dva koraka: uzorkovanje i
kvantizacija.
 uzorkovanje – zvučni je signal kontinuiran kroz vrijeme. Kada se zvuk konvertira u električni napon,
napon se mijenja u svakoj jedinici vremena. U prvom koraku je potrebno odlučiti koliko često
zapisivati informacije, a da to bude dovoljno za vjernu reprodukciju. Frekvencija uzorkovanja
prilikom digitalizacije izravno utječe na kvalitetu zapisa, tj. na vjernost reprodukcije digitalnog signala
analognom signalu. Nedovoljno brzo uzorkovanje (undersampling) rezultira stepeničastim signalom
(aliasing) te je ireverzibilan proces zbog prevelikog gubitka informacija. Što je frekvencija
uzorkovanja viša, to je dobiveni signal kvalitetniji.
Kao najniža frekvencija za dobivanje kvalitetnog signala uzima se 40kHz. U praksi se zvučni signal
digitalizira frekvencijom koja je viša od dvostruke maksimalne, tj. frekvencijom od 44,1 kHz.
 kvantizacija – uzorkovanjem je svaka sekunda zvučnog signala podijeljena na 44.100 dijelića, a svaki
djelić sadrži informaciju o amplitudi. Mora se primijeniti tehnika kvantizacije, tj. tehnika svođenja na
konačnu, prethodno određenu dužinu birnarnog niza. Dakle, kao što kod slikovnog gradiva treba
odrediti moguću raznolikost svake točke, tako i kod zvučnog gradiva treba odrediti broj bitova kojima
je moguće opisati amplitudu u svakom uzorkovanom djeliću. Kako se svaki djelić amplitude može
opisati s X bitova, tako i u ovom slučaju vrijedi formula 2 =
ͯ n, gdje je n ukupan broj mogućih
kombinacija.

d) FILMSKO I VIDEO GRADIVO – danas je uobičajeno da film za prikaz koristi 24 sličice, a video 25
sličica u sekundi. Televizija obnavlja sliku 30 puta u sekundi. Digitalizacija video gradiva u osnovi se svodi
na digitalizaciju slike i digitalizaciju zvuka. Faktori koji utječu na kvalitetu slike i zvučnog signala objašnjeni
su prije i primjenjuju se na svaku sličicu filmskog ili video zapisa te na pripadajući zvučni signal.

e) TRODIMENZIONALNO GRADIVO – trodimenzionalno se gradivo u pravilu skenira posebnim

skenerima namijenjenima skeniranju volumena. No, za digitalizaciju jednostavnih trodimenzionalnih objekata
mogu se koristiti i plošni skeneri ili digitalni fotoaparati (pr. novčići, nakit, manje figurice, botanički
uzorci,itd). S druge strane, korištenjem specijalnih 3D skenera, nakon skeniranja, u računalu nastaju
trodimenzionalni modeli skeniranih objekata.

3. OBRADA I KONTROLA KVALITETE

a) TEKSTUALNO GRADIVO – kod tekstova koji su se ručno prepisivali potrebno je provesti korekturu
kako bi se pogreške smanjile na najmanju moguću mjeru. Tekst koji je digitaliziran skeniranjem ili slikanjem
digitalnim fotografskim aparatom rezultira slikom svake stranice te ga nije moguće obrađivati, pretraživati ni
24
indeksirati. Potrebno je sliku pretvoriti u tekst. To se postiže uporabom OCR programa, tj. programa za
optičko prepoznavanje slova (OCR – Optical Character Recognition). OCR dobro funkcionira u većini
latiničnih pisama 19. i 20. stoljeća. Prije nego što se započne digitalizacija veće količine tekstualne građe,
dobro je napraviti pokusno skeniranje. Za prepoznavanje rukopisa i manuskripata koristni se ICR – Intelligent
Character Recognition.
Među najpoznatijim OCR programima su Abby Finereader, Recognita i drugi.
NOTNI ZAPISI – za optičko prepoznavanje notnih zapisa koriste se OMR programi (Optical Music
Recognition). Među najpoznatijim OMR programima su Optical Music Easy Reader, Musiktek,
VivaldiScan, Gamera, Cantor i drugi.

b) SLIKOVNO GRADIVO – skeniranom slikovnom gradivu se nakon digitalizacije mora kontrolirati

kvaliteta zbog toga što uređaji za digitalizaciju, skeneri i digitalni fotoaparati, ne moraju uvijek vjerno
prenijeti boju.
Matematički modeli kodiranja – slikovni se zapisi moraju komprimirati. U takvom obliku posatju pogodniji za
pohranu i prijenos. Komprimiranje je postupak pronalaženja zalihosti u binarnom zapisu. Zalihost se uklanja
kodiranjem zapisa uz pomoć različitih matematičkih modela. Dva su osnovna principa komprimiranja –
komprimiranje bez gubitaka i komprimiranje s gubicima. Prvi oblik u potpunosti čuva informaciju, dok drugi
složenim algoritmima proračunava koje djelove može isključiti, a da pritom dođe do kontroliranog gubitka
kvalitete.
1. KODIRANJE ENTROPIJE – ovaj model razvio je Claude E. Shannon. Koristi se činjenicom da je sadržaj
poruke izravno povezan s vjerojatnošću njezina pojavljivanja. Što je vjerojatnost da se neki slučaj dogodi ili
ne dogodi veća, to je komprimiranje bolje, jer se bilježi samo onaj podatak koji je manje vjerojatan, a takvih
je malo, dok se za ostale podrazumijeva da su onakvi kakvim ih se predvidjelo.
2. HUFFMANOVO KODIRANJE - ova vrsta kodiranja pronalazi najmanju moguću entropiju varijabilne
duljine, povezanu s danim skupom događaja i njihovom vjerojatnošću pojavljivanja, koja se može kodirati.
3. LEMPER-ZIV KODIRANJE – ovaj model kodiranja pripada grupi modela koji se koriste tehnikom
univerzalnog kodiranja. Zasniva se na pretpostavci da se bilo koji niz podataka s nekom mjerom zalihosti
sastoji od ponavljanja sljedova podataka tipičnih za taj niz.
4. KODIRANJE PO PRINCIPU DUGIH NIZOVA – run lenght encoding komprimira niz tako da niz točaka
na slici koji ima istu vrijednost boje zapiše kao bajt oznaku (flag bite) koja sadrži broj tih uzastopnih točaka,
koju slijedi bajt sa zapisanom vrijednošću boje.
5. PRETPROCESIRANJE FILTEROM PREDVIĐANJA – ovaj model preoblikuje niz podataka tako da se
novi niz sastoji od zapisanih vrijednosti boje samo onih točaka slike koje nisu u skladu s predviđanjem da je
svaka sljedeća točka jednaka prethodnoj. Ostalim se točkama dodjeljuje oznaka da su u skladu s
predviđanjima.

25
JPEG standard – stvorilo ga je Udruženje fotografskih stručnjaka (Joint Photographic Experts Group).JPEG
standard ima 29 ugrađenih različitih sustava kodiranja koji služe za komprimiranje slika. Također je ugrađeno
i 8 modela za predviđanje.

c) ZVUČNO GRADIVO
MPEG standard – najpoznatiji je MPEG skup standarda koji je razvila Grupa stručnjaka za pokretne slike
(Moving Picture Experts Group), a koji se koristi za kompresiju digitalnih zvučnih i video zapisa. MPEG skup
standarda može se koristiti za komprimiranje bez i s gubicima.
Komprimiranje bez gubitaka – čuva potpunu zvučnu informaciju.
Komprimiranje s gubicima – zvučno se gradivo može komprimirati s gubicima u kvaliteti uz mogućnost
odabira kvalitete, tj. stupnja kompresije. Kao i kod slikovnog gradiva, što je stupanj kompresije viši, to je
rezultirajući zapis manji, ali je i niža kvaliteta zvuka.
Kod MP3 zapisa odnos kvalitete i veličine rezultirajućeg komprimiranog zapisa u načelu ovisi o broju bitova
koji se prenose po jedinici vremena – što je veći broj bitova u sekundi, to je stupanj kvalitete viši, a stupanj
kompresije niži. U skladu s tim postoji komprimiranje nepromjenjivim brojem bitova (CBR – Constant
Bitrate Encoding) i promjenjivim brojem bitova (VBR – Variable Bitrate Encoding).
1. KOMPRIMIRANJE NEPROMJENJIVIM BROJEM BITOVA – metoda komprimiranja nepromjenivim
brojem bitova rezultira konzistentnim brojem bitova pos ekundi u cijelom zvučnom zapisu. Prilikom
kodiranja jednak se broj bitova dodjeljuje zahtjevnim, kao i jednostavnim dionicama zapisa.
2. KOMPRIMIRANJE PROMJENJIVIM BROJEM BITOVA – metoda komprimiranja promjenjivim
brojem bitova rezultira konzistentnom kvalitetom zvuka u cijelom zvučnom zapisu. Kvaliteta se postiže
detekcijom broja potrebnih bitova za svaki djelić zapisa.

d) FILMSKO I VIDEO GRADIVO

Najpoznatiji standard za komprimiranje video gradiva i pripadajućeg zvučnog signala je MPEG standard.
Tehnike komprimiranja filmskog i video gradiva koje koriste ovaj standard analiziraju karakteristike koje su
zajedničke nizovima slika, koriste ih kako bi detektirale prostornu zalihost, vremensku zalihost, jednakost
gibanja, itd., te koristeći različite matematičke metode, jednokratnim zapisivanjem ponavljajućih segmenata
komprimiraju zapis.
MPEG standard u sebi objedinjuje 3 standarda: MPEG-1, MPEG-2 i MPEG-4.
Dva su osnovna načina komprimiranja filmskog i video gradiva s gubicima: komprimiranje nepromjenjivim
brojem bitova i promjenjivim brojem bitova.

e) TRODIMENZIONALNO GRADIVO
Nakonn skeniranja 3D skenerima, nastaju 3D modeli skeniranih predmeta ili prostora. Dodatna obrada nakon
skeniranja podrazumijeva izradu 3D modela što sličnijeg originalu – po virtualnoj veličini. Koriste se 3D
printeri, tj. uređaji koji iz raznih materijala mogu, uklanjanjem viška materijala, izraditi kopiju 3D objekta.
26
Riječ je uglavnom o CNC glodalicama. Ipak, prije nego se objekti puste u proces printanja, moraju se uvući u
CAM program koji izračunava putanje kretanja alata za uklanjanje viška materijala.

Pitanja za ponavljanje
1. Objasnite postupke digitaliziranja tekstualnih sadržaja i probleme koji se pritom javljaju.
2. Objasnite osnovne odrednice digitalne slike.
3. Kako cilj digitalizacije slikovnog sadržaja utječe na osnovne odrednice slike?
4. Objasnite principe stvaranja boja prema tri osnovna sustava, te naznačite probleme koji se javljaju
prilikom konverzije iz jednog sustava u drugi.
5. Objasnite modele komprimiranja.
6. Objasnite pojam komprimiranja na primjeru slikovnog sadržaja
7. Što je to uzorkovanje zvučnog signala?
8. Što je to kvantizacija zvučnog signala i koji joj postupak prethodi?
9. Objasnite postupak digitalizacije video sadržaja.
10. Usporedite komprimiranje zvučnog i slikovnog sadržaja.
11. Usporedite komprimiranje video sadržaja s komprimiranjem slikovnog i zvučnog sadržaja. Gdje su im
dodirne točke, a gdje se razlikuju?
12. Objasnite metode stvaranja i obrade trodimenzionalnih digitalnih objekata. Po čemu su te tehnike
različite od klasičnih postupaka digitalizacije dvodimenzionalnih materijala?

4. ZAŠTITA GRADIVA U ELEKTRONIČKOJ OKOLINI

Mehanizmi zaštite mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
a) Mehanizmi zaštite sustava – kvalitetno upravljanje razinama pristupa (određivanjem dopuštene razine
pristupa pojedinom korisniku), postavljanje antivirusne zaštite, postavljanje vatrozida, itd.
b) Šifriranje – cilj šifriranja je zaštititi digitalno gradivo od neovlaštenog korištenja čineći ga nečitljivim sve
dok se ne dešifrira. Digitalni se zapis uz pomoć ključa šifriranja preoblikuje tako da bude neprepoznatljiv te
da ga se bez poznavanja ključane može vratiti u izvorni oblik. Dva su glavna načina šifriranja digitalnog
gradiva: šifriranje simetričnim ključem i šifriranje javnim ključem.
 šifriranje simetričnim ključem – isti se ključ koristi za šifriranje i dešifriranje poruke. Sustav se
sastoji od 3 dijela: generatora ključeva, funkcije šifriranja i funkcije dešifriranja.
 šifriranje javnim ključem – koriste se dvije vrste ključeva: javni ključ i privatni ključ. Poruka
šifrirana javnim ključem može se dešifrirati jedino odgovarajućim privatnim ključem. Sustav se sastoji
od 3 dijela: generatora ključeva, funkcije šifriranja i funkcije dešifriranja.
c) Digitalni potpisi - sustav digitalnih potpisa zasniva se na tehnologiji šifriranja javnim ključem i na funkciji
raspršenja (hash function). Digitalni potpis je binarni niz koji se dodaje dokumentu kako bi se potvrdila
njegova točnost i ispravnost. Sustav digitalnog potpisivanja se sastoji od 3 dijela: generatora ključeva,
funkcije potpisivanja i funkcije provjere. Osoba koja želi potpisati neki digitalni dokumenta najprije pokreće
generator ključeva, čime dobiva jedinstven set javnog i privatnog ključa. Zatim pokreće funkciju potpisivanja,
koja kao ulazne vrijednost ima digitalni dokument i tajni ključ, što rezultira digitalnim potpisom. Tako

27
potpisani dokument, uz dodatak javnog ključa, pošiljatelj putem komunikacijskog kanala dostavi primatelju ili
ih javno objavi.
Drugi, znatno učinkovitiji oblik dodavanja i provjere digitalnog potpisa zasniva se na funkciji raspršenja
(hash function). Ovom funkcijom se stvara jedinstveni niz znakova za svaki dokument. Taj niz znakova se
naziva elektroničkim otiskom prsta. Tada se e-otisak prsta šifrira upotrebom kombinacije javnog i tajnog
ključa te se u obliku digitalnog potpisa pridružuje dokumentu.
d) Digitalni certifikati – potrebno je izdavanje digitalnih certifikata, tj. digitalnih potvrda kojima se dokazuje
identitet (identitiy certificate) kako bi primatelj podataka mogao provijeriti identitet pošiljatelja.
Certifikacijska služba dodjeljuje digitalne potvrde o identitetu te ih potpisuje svojim ključem za potpisivanje.
Potvrda o identitetu neke osobe je, dakle, digitalno potpisan binarni zapis koji sadržava javni ključ i ime
vlasnika, a može sadržavati još neke podatke.
e) Digitalni vodeni žigovi – ili digitalna vodena oznaka (watermark) je signal koji je dodatn elektroničkom
gradivu s namjerom da prenese određenu, malu količinu informacija. Detekcijom prisutnosti ili neprisutnosti
digitalnog vodenog žiga može se dokazati autentičnost ili neautentičnost digitalnog gradiva. Oni se uglavnom
koriste za obilježavanje slikovnog, zvučnog ili video gradiva.
Digitalni vodeni žigovi mogu korisnicima biti vidljivi ili nevidljivi, a po oblikovanju mogu biti krhki (fragile)
ili robusni (robust). Krhki digitalni vodeni žigovi nisu postojani pri obradi digitalnih dokumenata pa se koriste
kako bi se detektirale eventualne izmjene dokumenata. Robusni se žigovi provlače kroz cijeli digitalni zapis te
se njegovi dijelovi mogu detektirati i nakon što je izvorni dokument obrađen, smanjen ili povećan.
Sustav digitalnih vodenih žigova sastoji se od 2 dijela: funkcije umetanja žiga i funkcije detekcije žiga.
Pošiljatelj digitalnog dokumenta pokreće funkciju umetanja žiga koja kao ulazne vrijednosti ima izvorni
digitalni dokument, digitalni vodeni žig i korisnički ključ, a kao rezultat digitalni dokument s umetnutim
digitalnim vodenim žigom. Nakon toga pošiljatelj, zajedno s ključem, prosljeđuje takav dokument primatelju
koji, ako to želi, može detektirati žig. Da bi ga detektirao, primatelj mora pokrenuti funkciju detekcije žiga.
 Steganografija – termin dolazi od grčkog steganos (prikriven) i graphia (pisanje). Kod steganografije
je riječ o skrivanju poruke na način da ona ne bude primijećena. U elektroničkom obliku, upotrebom
posebnih programa, neku tekstualnu, slikovnu, zvučnu, video poruku ili neku šifriranu poruku može se
skriti u neku drugu poruku iste ili različite vrste. Kod primjene ove metode, u slučaju presretanja
poruke ona nije odmah vidljiva.
f) Šifrirane omotnice – nastale su kao sustav pojačane zaštite prijenosa i korištenja digitalnog gradiva.
Ovakvi sustavi koriste šifrirani digitalni spremnik koji sadrži izvornu poruku, izjavu o pravima pristupa i
korištenja poruke, a također može sadržavati i digitalni vodeni žig i digitalni vodeni žig s umetnutim
podacima o primatelju. Primateljevo korištenje takve poruke mora odobriti softver koji provjerava pravo
korištenja.

5. POHRANA I PRIJENOS DIGITALNOG GRADIVA

28
Kriteriji za odabir kvalitetnog sustava za pohranu digitalnog gradiva na dulji rok u bilo kojoj instituciji su
sljedeći:
 dugovječnost medija,
 trajnost medija,
 visoki kapacitet,
 mala cijena,
 široka prihvaćenost i
 sustav mora biti izravan (on-line) ili poluizravan (near-line).

Mediji na koje se pohranjuje digitalno gradivo mogu se podijeliti u nekoliko skupina prema načinu zapisa i
vrsti medija:
 izmjenjivi magnetski diskovi (disketa, ...)
 izmjenjivi optički diskovi (CD-ROM, DVD, Blu-Ray,...)
 magnetno-optički diskovi (130 mm, 90 mm)
 poluvodički mediji (USM prijenosne memorije, Memory Stick, ...)
 magnetske trake
 optičke trake (TRAAMS, LOTS)
 urezivanje ionskom zrakom (HD-Rosetta)

Pohrana i osiguranje dostupnosti digitalne građe putem mreže može se promatrati korz 6 osnovnih vrsta
sustava:
 izravni (on-line)
 poluizravni (near-line)
 hijerarhijski (Hierarchical Storage Management – HSM)
 nizravni (off-line)
 sustavi za mrežnu pohranu (Network Attaches Storage – NAS)
 mreža za pohranu (Storage Area Network – SAN)

a) IZRAVNI SUSTAVI ZA PORANU I PRIJENOS PODATAKA

Omogućuju izravan pristup podacima (Direct Access Storage – DAS). Koriste se čvrsti diskovi na kojima je
gradivo pohranjeno. Nije riječ o jednom disku, već o polju diskova (Redundant Array of Inexpensive Drives –
RAID) koji čine jednu logičnu cjelinu. Sustav digitalni zapis dijeli u blokove i svaki blok zapisuje na drugi
disk, čime smanjuje vrijeme koje je potrebno za zapisivanje.

b) POLUIZRAVNI SUSTAVI ZA POHRANU I PRIJENOS PODATAKA

Oni čuvaju podatke na jeftinim medijima kao što su CD-ROM, DVD, Blu-Ray, itd. Svaki se poluizravni
sustav sastoji od smještajnog dijela, nekoliko čitača i robotske ruke koja služi za automatski prihvat medija i
njegov prijenos od smještajnog mjesta do čitača i natrag. Robotski sustavi manjeg kapaciteta su diskovni
automati, a oni većeg silosi.

c) HIJERARHIJSKI SUSTAV ZA POHRANU I PRIJENOS PODATAKA

Ovaj je sustav kombinacija izravnog i poluizravnog sustava. Sastoji se od čvrstog diska ili polja diskova, koji
su skuplji mediji, ali omogućavaju veliku brzinu pristupa, i magentskih traka kao jeftinijeg medija, ali sporijeg
pristupa. Tehnika hijerarhijskog sustava zasniva se na statistici korištenja digitalnih zapisa.

29
d) NEIZRAVNI SUSTAVI ZA POHRANU I PRIJENOS PODATAKA
Kod ovih se sustava digitalnom gradivu ne može izravno pristupiti. Baza podataka mora biti usklađena s
podacima spremljenim u digitalnom arhivu. Ovi se sustavi najčešće koriste za izradu i održavanje sigurnosnih
kopija (backup).

e) MREŽNA POHRANA
Mežan pohrana (Network Attached Storage – NAS) je koncept pohrane velike količine podataka vrlo sličan
izravnim sustavima za pohranu, iako se od njih ipak razlikuje. Razlika je u tome što se sustavi za mrežnu
pohranu priključuju na mrežu kao samostalne i neovisne jedinice, dok se kod izravnih sustava slični uređaji
spajaju na poslužitelj i funkcioniraju kao proširenje njegovog smještajnog kapaciteta. Vrlo je često riječ o
RAID sustavu diskova za pohranu podataka.

f) MREŽA ZA POHRANU
Mreža za pohranu (Storage Area Network – SAN) povezana je s računalnom mrežom institucije, ali zapravo
čini podmrežu koja povezuje sve uređaje za trajnu pohranu i izradu sigurnosnih kopija. Njome se može
upravljati s jednog mjesta. SAN prilikom pohrane organizira podatke u blokove, dok NAS koristi datoteke
kao osnovnu organizacijsku jedinicu.

g) SIGURNOSNE KOPIJE
Potrebno je redovito izrađivati sigurnosne kopije. Sigurnosna kopija je kopija podataka koja se izrađuje u
svrhu osiguranja u slučaju oštećenja ili gubljenja izvornih podataka. Podaci mogu biti datoteke ili/i programi.
Uobičajena je izrada dviju odvojenih kopija, i to na različitim vrstama medija za pohranu. Gledajući s pozicije
organizacije procesa izrade sigurnosnih kopija, svaki takav proces trebao bi se sagledati i definirati kroz pet
osnovnih koraka:

1. ODABIR MODELA SKLADIŠTENJA PODATAKA - prvi korak u organizaciji procesa izrade sigurnosnih
kopija. Postoji pet različitih modela skladištenja podataka:
 Nestrukturirana sigurnosna kopija – predviđa kopiranje podataka na rezervne medije uz dodavanje
informacije što se na kojem mediju nalazi u kada je tamo bilo pohranjeno. Niska razina sigurnosti,
pogodan za kućnu uporabu.
 Potpuna sigurnosna kopija – predviđa izradu potpune kopije nekog sustava – svih podataka koji se
na njemu nalaze, uključujući i radnu okolinu, tj. instalirani operativni sustav i sve na njemu instalirane
programe. Moguće je napraviti sigurnosnu kopiju samo određenog dijela podataka na računalu. Ovaj
model je praktičan kod manjih sustava.

30
  Inkrementalna sigurnosna kopija – najprije je potrebno izraditi potpunu sigurnosnu kopiju, a u
nekom sljedećem trenutku, kad je potrebno ponovno napraviti sigurnosnu kopiju, sprema se samo
razlika u odnosu na prethodno zabilježeno stanje.
 Diferencijalna sigurnosna kopija – model bilježi samo one datoteke koje su nove ili su se
promijenile u odnosu na prethodnu izradu sigurnosne kopije. Ovaj model je najbrže rješenje.
 Kontinuirana zaštita podataka – ovaj model prati promjene na znatno nižoj razini – razini pojedinih
bajtova, tj. memorijskih blokova. I kod ovog je modela potrebno imati početni set podataka, bilo da je
riječ o potpunoj sigurnosnoj kopiji ili nekom određenom setu podataka. Kod ovog modela sustav
neprekidno prati i bilježi samo promjene do kojih je došlo na nižoj razini te ih sprema na pričuvnu
lokaciju ili medije.

2. MODEL ROTACIJE MEDIJA – u praksi se vrlo često za izradu sigurnosnih kopija koristi više
pojedinačnih medija. Tako se, primjerice, jedan može koristiti za spremanje svih promjena učinjenih u
ponedjeljak, drugi za one učinjene u utorak, itd. Tri najčešća modela rotacije medija za izradu sigurnosnih
kopija su:
 Inkrementalni model – najjednostavniji model. Uzmimo za primjer da neki sustav radi 7 dana u
tjednu i da se na kraju svakog dana izrađuje sigurnosna kopija. Neka se kao medij na koje se spremaju
kopije koriste DVD mediji. Ovaj model predviđa korištenje 7 DVD medija, pri čemu se svaki koristi
za jedan dan u tjednu. Sljedećeg tjedna ciklus kreće iz početka.
Postoji i modifikacija inkrementalnog modela koja je složenija i za sedmodnevnu izradu sigurnosnih
kopija kroz pet tjedana predviđa 11 medija.
 Model djed-otac-sin – ovdje će biti objašnjen na primjeru petodnevnog radnog tjedna unutar mjesec
dana. Cijeli proces započinje izradom potpune pričuvne kopije cijelog sustava i to u petak. Zatim se
svakog dana od ponedjeljka do četvrtka izrađuju inkrementalne kopije, a u petak se ponovno izrađuje
potpuna sigurnosna kopija, ali na zasebnom mediju. Isti se postupak ponavlja sljedećeg tjedna s
razlikom da se za dnevne inkrementalne kopije koriste mediji od prethodnog tjedna, dok se za petak
koristi novi medij.
 Model hanojskih tornjeva – najsloženiji model. Prvi medij za pohranu se koristi svaki drugi dan,
drugi svaki četvrti dan, treći svaki osmi dan, itd.

3. ODABIR MEDIJA ZA POHRANU – iskoristivi su:

 izmjenjivi diskovi: CD, DVD, Blu-Ray (od 800 MB do 5 GB); UDO (do 120 GB)
 trake: magnetske i optičke
 tvrdi diskovi: magnetski, memorijski
 udaljeni servisi za izradu sigurnosnih kopija

31
4. OBRADA PODATAKA SIGURNOSNE KOPIJE – postoji nekoliko načina obrade podataka prilikom
izrade sigurnosnih kopija:
 Kompresija – komprimiranje podataka pohranjenih na neki medij. Komprimiranje može biti
postavljeno kao automatsko u slučaju korištenja čvrstih diskova ili polja čvrstih diskova. Prilikom
korištenja optičkih medija ne postoji mogućnost automatskog komprimiranja podataka.
 Deduplikacija – do duplikacije datoteka koje se spremaju u sigurnosne kopije može doći u slučaju
kada se podaci s više računala, radnih stanica ili poslužitelja spremaju u obliku sigurnosne kopije na
jedno mjesto. Tada se može provesti postupak deduplikacije kojim se, eventualno postojeće, identične
datoteke brišu na način da ostane zabilježena samo jedna njihova kopija.
 Duplikacija – postupak duplikacije odnosi se na umnažanje već izraženih sigurnosnih kopija. Takva
se kopija može i dislocirati , tj. poslati na udaljenu lokaciju.
 Šifriranje – postupak je osiguranja sigurnosne kopije od neovlaštenog pristupa u njoj zabilježenim
podacima. Sam postupak šifriranja usporava izradu sigurnosne kopije.

5. POHRANA – posljedni korak u organizaciji procesa izrade sigurnosnih kopija. Postoji i mogućnost
pohrane na udaljenom mjestu, ali u trezoru (Off-Suite Vault). Ova je metoda najsigurniji oblik zaštite
sigurnosnih kopija.

6. PREGLED I KORIŠTENJE DIGITALNOG GRADIVA

Prilikom razrade projekta digitalizacije mora se razraditi i način pregledavanja i korištenja. Naime, pitanja
pregleda i korištenja digitaliziranog gradiva ovise o tome hoće li se gradivo samo pregledavati na zaslonu ili
će se također ispisivati na pisačima, hoće li korisnik pretraživati i koristiti građu lokalno ili putem interneta ili
će mu pak biti omogućeno samo pretraživanje metapodataka i korištenje tekstualnog gradiva putem interneta,
a korištenje ostale vrste gradiva isključivo lokalno putem radnih stanica dostupnih javnosti u samoj instituciji i
sl.

7. ODRŽAVANJE DIGITALNOG GRADIVA

Zapis je ono što je stvoreno i sačuvano kao dokaz funkcija, aktivnosti i transakcija neke tvrtke ili pojedinca.
Da bi se smatrao dokazom, zapis mora imati sadržaj, strukturu i kontekst te mora biti dio sustava za
arhiviranje.
Zapis se definira kao:
 skup objektnih podataka, po mogućnosti s različitim atributima, koji imaju pridijeljene identifirkatore
ili
 skup podataka koji se smatra jedinicom ili skup koji se sastoji od jedne ili vieš jedinica podataka
grupiranih radi obrade.
Problemi koji se javljau prilikom održavanja digitalnog gradiva mogu se grupirati u sljedeće skupine:

32
1. PROBLEM PREGLEDA GRADIVA – prilikom pregleda starijeg elektroničkog gradiva može doći do
problema zbog toga što program novije verzije ne može ispravno protumačiti stariji zapis jer ne prepoznaje
njegov format.

2. PROBLEM KODIRANJA GRADIVA – odnosi se prije svega na dugovječnosti vezane uz

komprimiranje. Smanjuje se veličina zapisa što omogućava znatno brži prijenos mrežom.

3. PROBLEM MEĐUSOBNE POVEZANOSTI SADRŽAJA – svaki digitalni dokument može biti zasebna
cjelina ali se može sastojati i od nekoliko djelova. Tako na primjer, ako korisnik pregledava slikovno gradiva
u arhivu digitalnog gradiva, slika se može nalaziti u jednom zapisu, a naslov i ostali metapodaci u drugom.
Stoga takvu organizaciju gradiva treba vjerno preslikati na novi sustav kako bi se međusobne veze zadržale.
Elektroničkim dokumentima se relativno jednostavno upravlja koristeći vrlo dobro razvijene sustave za
upravljanje elektroničkim dokumentima (Electronic Document Management System – EDMS).
 arhiviranje elektroničkih poruka – elektronička poruka se definira koa bilo koja komunikacija putem
računala koja može biti u formi elektroničke pošte, elektroničke izmjene dokumenata (e-faks),
elektroničke izmjene podataka i multimedijske komunikacije. Elektroničke poruke su načinposlovne
komunikacije stoga ih je potrebno spremati u sustav za arhiviranje digitalnih dokumenata.
Elektroničke poruke mogu se podijeliti u 3 grupe: poslovne, informativne i privatne.
 arhiviranje internetskih stranica

4. PROBLEM OVLASTI ZA ARHIVIRANJE – kad je riječ o gradivu u klasičnom obliku, uglavnom su

određene ovlasti za arhiviranje pojedinih vrsta gradiva. Problem se javlja kod gradiva koje je nastalo u
digitalnom obliku gdje ovlasti još uvijek nisu definirane. Općenito, potreban je sustav arhivskih institucija
koje bi se proaktivno brinule za ujednačavanje tehnike arhiviranja i njezina razvoja.

5. PROBLEM KONVERZIJE ZAPISA – prilikom konverzije digitalnog zapisa iz jednog u drugi format
dolazi do problema na razini interpretacije, dok fizička razina zapisa (binarni zapis) ostaje identična.
Konverzija zapisa provodi se onda kada se ne može osigurati postojanost aplikacijske okoline u kojoj je zapis
stvoren, što se događa zbog neprestanog razvoja novih verzija programa koji, pak, moraju raditi na novim
verzijama operativnih sustava.

Gore navedeni problemi rješavaju se postupkom migracije. Zapisi moraju biti migirirani nakon svakog
značajnijeg unapređenja hardvera ili softvera na kojem su stvoreni. Migracija služi kako bi se starim zapisima
moglo i dalje pristupati te kako bi oni ostali vjerodostojni, potpuni, autentični i imali sačuvano dovoljno
konteksta.

33
1. OSVJEŽAVANJE MEDIJA – zapise je potrebno periodičko osvježiti na način da ih se:
 kopira na novi medij iste tehnologije zbog istrošenosti medija ili
 kopira na novi medij mapredne tehnologije zbog uspostave novog standarda

2. MIGRACIJA ZAPISA – migracija se može definirati kao dokumentirana konverzija kojom se mijenja
fizički zapis uz očuvanje logičke strukture i sadržaja dokumenta. Migracija zapisa je dakle, pristup koji
podrazumijeva prijelaz iz jednog formata zapisa u drugi, noviji format zapisa. Migraciju je potrebno provesti
nakon svakog značajnijeg unapređenja hardvera ili softvera.
Prije početka migracije potrebno je:
 odlučiti koje zapise institucija treba sačuvati, a koji joj više nisu potrebni
 pribaviti dopuštenje za brisanje ili uništenje nepotrebnih zapisa
 odabrati softver za migraciju
 testirati migraciju zapisa prije nego što se krene u migraciju svih zapisa

3. EMULACIJA APLIKACIJSKE OKOLINE – emulatori su programi koji emuliraju neku aplikacijsku

okolinu. Ponekad su jedino rješenje za čitanje starih zapisa koji nisu na vrijeme migrirani. Ako aplikacija s
kojom je izvorno stvoren zastarjeli zapis ne radi na novom operativnom sustavu, tada je potrebno koristiti
emulator starijeg operativnog sustava i uz pomoć njega pokrenuti aplikaciju.

Pitanja – raspoređena po poglavljima knjige

1. Diskutirajte o digitalizaciji radi očuvanja gradiva i digitalizaciji radi povećanja dostupnosti.

Digitalizacija radi zaštite izvornika provodi se prije svega zbog dva osnovna aspekta elektroničkih verzija
gradiva. Prvi aspekt je taj da se korisnicima tada može punuditi elektronička verzija umjesto klasične, čime se
izvornik može bolje očuvati, jer je tada manje u upotrebi. Drugi aspekt je prezervacijski, tj. Elektronička
verzija može poslužiti kao sigurnosna kopija u slučaju oštećenja ili uništenja originala.

Digitalizacija radi povećanja dostupnosti provodi se iz razloga koji je jesan sam po sebi. Dok u slučaju
posjedovanja jednog originala on u jednom trenutku može biti dostupan samo jednom korisniku, njegova
elektronička inačica može biti istovremeno dostupna velikom broju korisnika. Zbog toga institucije koje nude
elektroničko gradivo korisnicima mogu očekivati povećanje broja korisnika, a time i povećanje svoje
vidljivosti i utjecaja u društvu. Postupcima digitalizacije ključnog gradiva važnog za kulturnu baštinu neke
zemlje može se postići i promocija države u cjelini na globalnoj razini.

2. Redosljed u procesu digitalizacije 1. Odabir gradiva za digitalizaciju; 2. Digitalizacija gradiva; 3. Obrada

i kontrola kvalitete; 4. Zaštita gradiva u elektroničkoj okolini; 5. Pohrana i prijenos digitalnog gradiva; 6.
Pregled i korištenje digitalnog gradiva; 7. Održavanje digitalnog gradiva.

I. ODABIR GRADIVA ZA DIGITALIZACIJU

3. Tri faze u odabiru gradiva 1. Predlaganje gradiva; 2. Procjenjivanje gradiva; 3. Određivanje prioriteta.

34
4. Komisija za odabir; od koga se sastoji? 1. Stručnjaci iz disciplina koje su tematski vezane uz gradivo
koje se želi digitalizirati; 2. Edukacijski stručnjaci na razini ovisnoj o publici na koju projekt cilja;3.
Stručnjaci za digitalizaciju; 4. Knjižničari, arhivisti i muzeolozi; 5. Istraživači s iskustvom u radu s mrežnim
izvorima; 6. Stručnjaci za konzervaciju i očuvanje; 7.Pravnici.

5. Komisija za odabir Stručnjaci za sigurnost informacijskog sustava u kojem će se čuvati digitalizirano

gradivo.

6. Diskutirajte o prednostima i nedostacima digitalizacije unutar i izvan institucije.

Digitalizacija unutar institucije ima nekih prednosti, kao što su viši stupanj izravne kontrole nad
digitalizacijom, različitost poslova koji se mogu obavljati, učinkovitost i ekonomičnost.

Digitalizacija izvan institucije prije svega ima prednosti s financijske i tehničke strane. Tako institucija, ako se
odluči za ovu vrstu digitalizacije, neće morati osigurati prostor za skeniranje, neće se morati neprestano
brinuti oko nabavke nove opreme, neće se morati baviti upošljavanjem ili školovanjem stručnjaka.

7. Objasnite što se podrazumijeva pod institucijskom podrškom digitalizaciji.

Za proces digitalizacije nije dovoljno samo razviti I implementirati kvalitetan sustav, već je potrebna šira
institucijska podrška na razini organizacijske infrastrukture, tehnološke infrastrukture I resursa.

Organizacijska infrastruktura očituje se ima li instituciija i razrađuje li politiku elektroničkog očuvanja te

planira li ili je već implementirala prethodno definiranu politiku. Tehnološka infrastruktura obuhvaća
računalno-programsku-mrežnu okolinu I tehnička znanja osoblja. Ljudski čimbenik je presudan. Ulaganja u
tehnologiju bez adekvatnog stručnog obrazovanja osoblja je promašaj. Tako se dolazi i do treće komponente –
resursa to jest financijske konstrukcije koja bi trebala podržati sve spomenuto.

8. Cilj digitalizacije Cilj digitalizacije je osigurati korisnicima nesmetan pristup, pregled i korištenje zapisa u
uvjetima neprestanog napretka i promjene hardvera i softvera.

9. Što se omogućava digitalizacijom – točno/netočno NIJE TOČNO: da se digitalizacijom omogućava

korištenje materijala izvorno zapisanih u danas nedostupnim formatima.

II. a DIGITALIZACIJA GRADIVA – UREĐAJI

10. Uređaji za digitalizaciju 1. Skeneri; 2. Digitalna kamera i fotoaparat; 3. Uređaji za digitalizaciju zvuka;
4. Uređaji za digitalizaciju filma i videa.

11. Skeneri
Postoje koračni skeneri (bez ljudske intervencije mogu skenirati samo pojedinačno gradivo postavljeno na
površinu za skeniranje) i protočni skeneri (imaju automatski uvlakač stranica). Koračni skeneri se dijele na:
1. Ručne skenere (sliku stvaraju prelaženjem preko izvorne građe)
2. Plošne skenere (najčešći na tržištu; skeniraju sve dvodimenzionalne predmete)
3. Skenere za mikrooblike (naziv sve kaže)
4. Rotacione skenere (slika se postavlja na cilindar ili bubanj koji se okreće, a svakim prolazom sken postaje
sve finiji; rabe ih profesionalni studiji za slike visoke kvalitete)
5. Reprografske skenere (Ovi skeneri su namijenjeni digitalizaciji gradiva velikog formata)
35
6. 3D Skenere (skeniraju trodimenzionalne predmete ili prostor)
7. Skenere za knjige (mogu biti koračni i protočni; imaju košare za polaganje knjiga, a vakuum nježno okreće
stranice)
12. Skeneri s uvlakačem NISU pogodni za digitalizaciju uvezanih materijala

13. Reprografski skener služi za reprodukciju reprografskih reprodukcija je NETOČNO. Ovi skeneri su
namijenjeni digitalizaciji gradiva velikog formata.

14. Za što su pogodni skeneri s vagom? za digitalizaciju uvezanih materijala (knjige i sl.).

15. Skener s vagom-za knjige. Skener s djeljivom podlogom (“vagom”) – njegovom uporabom ne stradava
originalni uvez prilikom digitalizacije.

16. Skeneri 35 mm To su skeneri za negative/dijapozitive

17. Senzori skenera. Poredati senzore od najniže ka najvišoj rezoluciji.

Na tržištu postoje skeneri koji se koriste nekom od sljedećih tehnologija senzora: CIS, CCD, PMT (poredano
od najniže ka najvišoj rezoluciji) 1.CIS, 2.CCD, 3.PMT.

18. Digitalna kamera i foto aparat Mogu biti: 1. Amaterski foto aparati; 2. Profesionalni fotoaparati; 3.
Studijske kamere; 4. profesionalni modularni sustav digitalnih kamera.

19. Uređaji za digitalizaciju zvuka Za digitalizaciju zvuka potrebni su: 1. Uređaj za reprodukciju izvornog
zvučnog gradiva; 2. Internu zvučnu karticu ili za bolju kvalitetu – na računalo priključiti misketu, a zatim
vanjski pretvarač visoke kvalitete (pretpojačalo) koje ima mogućnost RIAA ujednačavanja zvuka.

20. Spektrofotometar Spektrofotometar je uređaj za analizu spektra elektromagnetskog zračenja.

21. Što je Gamut? Gamut predstavlja maksimalni raspon boje koji uređaj može prikazati.

22. Optičko prepoznavanje teksta – OCR programi (Optical Character Recognition)

OCR programima se slika pretvara u tekst. Na temelju razlike u kontrastu između otisnutog teksta i pozadine
OCR programi prepoznaju pojedine znakove i zapisuje ih u obliku obradivog teksta. Prepoznavanje teksta
može se obavljati za vrijeme skeniranja ili naknadno.

23. Objasnite probleme koji se javljaju kod obrade tekstualnog gradiva. Kontrast, česte tipografske
promjene, znakovi svojstveni drugim jezicima, stari / zastarjeli oblici pisma, podnožne bilješke, tablice i
grafikoni, ilustracije i slike, cijena skeniranja, prijepisa, konvertiranje teksta u hipertekst...

24. Abby Finereader i Recognita su poznati programi za: optičko prepoznavanje slova.

25. Optičko prepoznavanje notnih zapisa – OMR programi (Optical Music Recognition) se koriste za
optičko prepoznavanje notnih zapisa. U ovom trenutku ne prepoznaju rukom pisane note. Poseban problem
kod notnog zapisa u odnosu na tekstovni je dvodimenzionalnost zapisa: notni tekst nema samo horizontalni
vremenski tijek, već i vertikalna, odnosno istovremena događanja (npr akordi), što otežava razdvajanje jednog
objekta od drugoga. Osim toga, u vokalno-instrumentalnoj glazbi, notnom je zapisu priključen i tekst vokalne
dionice tako da se mora koristiti i OCR program kao podzadatak OMR-a.

26. Rezolucija ili prostorna frekvencija je broj uzorkovanja predloška tijekom skeniranja. Ona se iskazuje kao
broj plošne ili linijske gustoće točaka. PPI (pixel per inch – piksel po inču) označava rezoluciju digitalnih
slika. DPI (dots per inch – točke po inču) označava rezoluciju pisača. LPI (lines per inch – linije po inču)
36
označava rezoluciju nijansiranja. Tako npr slika 4x5 inča rezolucije 600 dpi čini polje sastavljeno od 2400 x
3000 točaka, tj. Sveukupno 7,2 milijuna točaka.

27. Optička i interpolirana rezolucija je fizička rezolucija koju skener može postići koristeći CCD senzor i
povećanje kroz ugrađeni optički sustav, a interpolirana (interpoliranje=umetanje) rezolucija je rezolucija
izračunata. matematičkom metodom interpolacije. Interpolirana r. se koristi kako bi se povećala rezolucija
skenirane slike. Ovom metodom se točke izračunate matematičkom metodom umeću između fizički
detektiranih točaka što rezultira slabijom kvalitetom slike.

28. Gdje nalazimo optičku i interpoliranu rezoluciju? Optičku i interpoliranu rezoluciju nalazimo u
sljedećim uređajima: digitalnim fotoaparatima, digitalnim kamerama i skenerima.

29. Bitna dubina točke Digitalna slika se sastoji od polja točaka. Svakoj točki je pridružen binarni niz. Broj
znamenaka tog niza naziva se bitna dubina (po jedinici bit, mjernoj jedinici za količinu informacije). Termin
koji se također koristi je prostorna rezolucija. Točka s dubinom 1 bita je točka kojoj je pridružen niz jedne
znamenke. Vrijednost u tom slučaju može biti 1 ili 0, dakle broj kombinacija je 2. Točka s dubinom 2 bita je
točka kojoj je pridružen niz koji ima dvije znamenke. Vrijednosti u tom slučaju mogu biti 00, 01, 10 ili 11.
Dakle dubina bita (2 znamenke) određuje broj mogućih kombinacija znamenki ili broj nijansi (4). Dubina od
tri bita daje 8 kombinacija ili nijansi, a dubina od 16 bita 65.536 kombinacija ili nijansi. Računa se po formuli
2 na x = n, gdje je x broj znamenki (dubina bita), a n broj kombinacija, odnosno nijansi.

30. Palete boja i ostali sustavi pohranjivanja

Boja – način izračunavanja boje ovisi o primijenjenom sustavu prikaza. Najčešće upotrebljavani sustavi su
RGB, CMYK i CIELAB.

RGB sustav stvara sliku kombinirajući tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Ovaj se sustav primarno
koristi za prikaz boje na zaslonima računala.

CMYK sustav stvara sliku kombinirajući četiri osnovne boje: blijedo plavu, grimizno ljubičastu, žutu i crnu.
Ovaj sustav primarno koriste pisači u boji.

CIELAB sustav prikazuje boje koristeći tri vrijednosti kojima opisuje precizni smještaj boje unutar vidljivog
prostora boja. Ovaj sustav prikaza boja ima mnogo širu paletu boja te obuhvaća sve boje s kojima barataju
RGB i CMYK.

31. Objasnite osnovne odrednice digitalne slike. Rezolucija, Bitna dubina točke, Boja: tri osnovna sustava
(RGB, CMYK, CIELAB), a svaki od tih sustava ima različito računanje bitne dubine.

32. Kako cilj digitalizacije slikovnog sadržaja utječe na osnovne odrednice slike? Utječe na kvalitetu koja
se digitaliziranjem uglavnom smanjuje, na rezoluciju, na bojevni sustav koji se koristi, broj boja...

33. Uzorkovanje (zvučnog signala)

Digitalizacija zvuka odvija se u dva koraka: 1. Uzorkovanje i 2. Kvantizacija.

Uzorkovanje je postupak kojim se određuje koliko će se često zapisivati informacije, a da to bude dovoljno
vjerno za reprodukciju. Što je frekvencija uzorkovanja veća, dobiveni je signal kvalitetniji.

Zvučni je signal kontinuiran kroz vrijeme. Kada se zvuk konvertira u električni napon, napon se mijenja u
svakoj jedinici vremena. S obzirom da je beskonačan broj vremenskih trenutaka na koje se može razdijeliti
zvučni signal određenog trajanja, beskonačna je i količina informacija koju taj signal prenosi. Stoga je

37
potrebno odlučiti koliko ćemo često zapisivati informacije, a da to bude dovoljno za vjernu reprodukciju.
Tomu služi uzorkovanje.

Čovjek može raspoznati zvuk od 20 do 20 tisuća Herza (20 do 20 tisuća podražaja u sekundi). U praksi se
zvučni signal digitalizira frekvencijom od 44,1 tisuća Herza ili 44,1 kHz.

34. Kvantizacija (zvučnog gradiva)

Nakon uzorkovanja vremenskog dijela zvučnog signala, potrebno je kvantizirati njegovu amplitudu (obujam).
Uzorkovanjem je svaka sekunda zvučnog signala podijeljena na 44.100 (to je prihvaćeni standard) djelića, a
svaki djelić sadrži informaciju o amplitudi. Svaki od tih djelića može se podijeliti na beskonačno mnogo
dijelova. Kako bi se izbjegao takav beskonačno dugi binarni niz, mora se primijeniti tehnika kvantizacije, a to
je tehnika svođenja na konačnu, prethodno određenu, dužinu binarnog niza.

Ovaj postupak jednak je određivanju bitne dubine točke.

Kako se svaki djelić amplitude može opisati s X bitova, tako u ovom slučaju vrijedi formula 2 na x = n, gdje
je n ukupan broj mogućih informacija. Broj 2 ovdje predstavlja 2 kanala.

Kvantizacijom se gube informacije i uzrokuje se šum. Ti gubici naravno trebaju biti mali da ih ljudsko uho ne
prepoznaje.

Zvučno gradivo digitalizirano u skladu sa standardom koji se primjenjuje u CD uređajima za svaki kanal
(stereo signal ima lijevi i desni kanal) koristi 16-bitni prikaz svakog uzorkovanog djelića zvučnog signala, tj.
vrijednost amplitude prikazuje kao jednu kvantiziranu vrijednost od 65.536 mogućih vrijednosti (2 na 16-u) za
svaki od 44.100 djelića signala u sekundi.

35. Prostorna kvantizacija je postupak dijeljenja analogne slike, kao cjeline sastavljene od beskonačno
mnogo djelića u mrežu s konačnim brojem točaka.

36. Filmsko gradivo. Oko može razaznati 40 do 50 promjena u sekundi. Ono što je bitno, pri brzini većoj od
20 promjena u sekundi, promjene se počinju stapati te se stječe dojam kretanja. Film za prikaz koristi 24
sličice u sekundi, video 25, a televizija 30.

37. Objasnite postupak digitalizacije video sadržaja. Vrlo je slično digitalizaciji slike: uzima se umnožak
horizontalne i vertikalne rezolucije i broja slika u sekundi (što ne bi smjelo biti manje od 24 da bi prikaz bio
kontinuiran). Slika se digitalizira posebno, zvuk posebno.

III. OBRADA I KONTROLA KVALITETE

38. Komprimiranje je postupak pronalaženja zalihosti (preobilje) u binarnom zapisu. Zalihost se uklanja
kodiranjem zapisa uz pomoć različitih matematičkih modela. Modeli se pri radu koriste predviđanjima koja se
izvode iz karakteristika gradiva.

Dva su osnovna pristupa komprimiranju – komprimiranje bez gubitaka i komprimiranje s gubicima. Prvi oblik
u potpunosti čuva informaciju, dok drugi složenim algoritmima proračunava koje dijelove može isključiti, a
da pritom dođe do kontroliranog gubitka kvalitete.

Komprimiranje se primjenjuje na razini binarnog zapisa. Tako algoritmi uočavanjem određenih pravilnosti u
nizovima jedinica i nula u binarno zapisu, zapisuju te nizove skraćeno.

Drugi algoritmi, uočavajući koliko se uzastopce pojavljuje točka određene nijanse boje, zapisuju podatak
samo jednom uz napomenu koliko se puta ponavlja.

38
39. Komprimiranje slikovnog gradiva (s gubicima) Kompresija se provodi tako da se najprije slika
pojednostavi uklanjajući kompleksnost na račun kvalitete, zatim se njezin zapis preoblikuje pretprocesiranjem
filterom predviđanja, a potom komprimira upotrebom jednog od modela entropije. Za potrebe arhiviranja
slikovnog gradiva odnos komprimiranog i nekomprimiranog zapisa ne bi smio biti veći od 20 ili 25:1. Ako se
želi zadržati vjerodostojnost originala. Za potrebe interneta to može biti i 230:1.

40. Komprimiranje zvučnog gradiva/usporedba s komprimiranjem slikovnog gradiva

Zvučno gradivo kao i slikovno sadrži određenu količinu zalihosti te ga je moguće komprimirati bez gubitaka i
s gubicima. Za zvučno komprimiranje koriste se matematički modeli koji rade na istoj teorijskoj osnovi kao i
slikovno. Najpoznatiji je MPEG skup standarda. Tim se standardom koriste svi programi koji mogu zapisivati
zvučne zapise u popularnom MP3 formatu.. MP3 je zapravo MPEG-1 ili MPEG-2 zvučni zapis sloja 3. Danas
je najpoznatiji mp3 standard i kod njega postoje 2 metode komprimiranja:

a) CBR – komprimiranje s nepromjenjenim brojem bitova – dobro ako postoji potreba za predviđanjem
veličine zapisa; konzistentan broj bitova u sekundi na račun kvalitete

b) VBR – komprimiranje s promjenjivim brojem bitova – rezultira konzistentnom kvalitetom

41. Komprimiranje filmskog i video gradiva/usporedba s komprimiranjem slikovnog i zvučnog gradiva

sadržaja Obrada i kontrola filmskog i video gradiva u načelu bi trebala biti vrlo slična postupcima obrade i
kontrole slikovnog i zvučnog gradiva jer se ono sastoji od niza slika i zvučnog signala. Ipak, komprimiranje
filmskog i video gradiva znatno je zamršeniji postupak. S korisničke strane komprimiranje je olakšano
uporabom intuitivnog sučelja, ali je matematička strana složena. Za komprimiranje video sadržaja
najpoznatiji je MPEG standard koji koristi algoritme za kodiranje i dekodiranje komprimiranih zapisa.
Tehnike komprimiranja koje koriste ovaj standard analiziraju karakteristika koje su zajedničke nizovima slika
i koriste ih kako bi detektirale prostornu i vremensku zalihost te jednolikost gibanja.

42. MPEG u sebi objedinjuje tri standarda, MPEG-1 (propisuje kvalitetu prijenosa video signala preko cijelog
zaslona, reproduciranog sa CD-ROM-a dvostruke brzine uz VHS kvalitetu), MPEG-2 (propisuje kvalitetu
video signala putem satelita, kabela ili zemaljskih uređaja te DVD-a uz SVHS kvalitetu) te MPEG-4
(propisuje kvalitetu prijenosa video signala putem niskopropusnih kanala, npr. interneta ili mobitela, te
kodiranje prema HDTV standardu).

IV. ZAŠTITA GRADIVA U ELEKTRONIČKOJ OKOLINI

43. Koji su razlozi zaštite sadržaja u digitalnom obliku? Razlozi su zaštita od neovlaštenog pristupa,
kopiranja i daljnjeg distribuiranja, te distribuiranje autentičnog sadržaja.

44. Usporedite šifriranje simetričnim i javnim ključem. Kod šifriranja simetričnim ključem isti se ključ
koristi za šifriranje i dešifriranje poruke, tj. nekog digitalnog gradiva koje se želi poslati primatelju putem
komunikacijskog kanala. Takav se sustav sastoji od tri dijela: generatora ključeva, funkcije šifriranja i funkcije
dešifriranja. Kod šifriranja javnim ključem koriste se dvije vrste ključeva – javni ključ i privatni ključ. Poruka
šifrirana javnim ključem može se dešifrirati jedino odgovarajućim privatnim putem.

45. Digitalni potpis uspostavlja identitet učesnika u elektroničkoj razmjeni podataka i osigurava integritet
podataka. Sustav digitalnih potpisa zasniva se na tehnologiji šifriranja javnim ključem i na funkciji raspršenja
(hash function). Digitalni potpis je binarni niz koji se dodaje dokumentu kako bi se potvrdila njegova točnost i
ispravnost. Sustav digitalnog potpisivanja se sastoji od 3 dijela: generatora ključeva, funkcije potpisivanja i
funkcije provjere.
39
46. Digitalni certifikati ili digitalne potvrde služe da dokažu identitet kako bi primatelj podataka mogao
provijeriti identitet pošiljatelja. Certifikacijska služba, koja mora biti ovlaštena, dodjeljuje digitalne potvrde o
identitetu te ih potpisuje svojim ključem za potpisivanje. Potvrda o identitetu neke osobe je, digitalno potpisan
binarni zapis koji sadržava javni ključ i ime vlasnika, a može sadržavati još neke podatke.

47. Digitalni vodeni žig je signal koji je dodan elektroničkom gradivu s namjerom da prenese određenu, malu
količinu informacija. Detekcijom prisutnosti ili neprisutnosti digitalnog vodenog žiga može se dokazati
autentičnost ili neautentičnost digitalnog gradiva. Oni se uglavnom koriste za obilježavanje slikovnog,
zvučnog ili video gradiva.

Digitalni vodeni žigovi mogu korisnicima biti vidljivi ili nevidljivi, a po oblikovanju mogu biti krhki li
robusni. Krhki digitalni vodeni žigovi nisu postojani pri obradi digitalnih dokumenata pa se koriste kako bi se
detektirale eventualne izmjene dokumenata. Robusni se žigovi provlače kroz cijeli digitalni zapis te se njegovi
dijelovi mogu detektirati i nakon što je izvorni dokument obrađen, smanjen ili povećan.

48. Steganografija

Riječ dolazi od grčke riječi“steganos“ što znači „prikriven“ te „graphia“ što znači „pisanje“. Za razliku od
šifriranja, gdje poruka nije čitljiva bez poznavanja ključa za dešifriranje, kod steganografije je riječ o
skrivanju poruke na način da ona ne bude primijećena. U elektroničkom obliku, upotrebom posebnih
programa, neku tekstualnu, slikovnu, zvučnu, video poruku ili neku šifriranu poruku može se sakriti u neku
drugu poruku iste ili različite vrste. Za razliku od šifriranja, kod primjene steganografskih metoda, u slučaju
presretanja poruku ona nije odmah vidljiva. Cilj steganografije je da se poruka učini neprimjetnom, a ne
nečitljivom. Konkretna primjena steganografske metode su nevidljivi vodeni žigovi.

V. POHRANA I PRIJENOS DIGITALNOGA GRADIVA

49. Nabrojite 5 vrsta sustava koji se mogu koristiti za pohranu i prijenos digitaliziranoga sadržaja.

Izravni sustavi za pohranu i prijenos podataka; Poluizravni sustavi za pohranu i prijenos podataka;
Hijerarhijski sustavi za pohranu i prijenos podataka; Neizravni sustavi za pohranu i prijenos podataka;
Mrežna pohrana; Mreža za pohranu

50. Zbog čega pitanje pohrane i prijenosa digitalnog gradiva treba razmatrati zajedno? Koji su kriteriji
za odabir kvalitetnog sustava za pohranu? Pitanje pohrane i prijenosa digitalnog gradiva treba promatrati
zajedno jer bi cilj digitalizacije gradiva u institucijama trebao biti postavljen tako da digitalizirano gradivo
bude dostupno. Stoga je pitanje pohrane ujedno i pitanje prijenosa pohranjenoggradiva do korisnika jer sustavi
za pohranu uvjetuju i brzinu pristupa gradivu.

Kriteriji za odabir kvalitetnog sustava za pohranu su dugovječnost medija, trajnost medija, visoki kapacitet,
mala cijena, široka prihvaćenost te sustav mora biti izravan.

51. Sigurnosne kopije Potrebno je redovito izrađivati sigurnosne kopije. To je kopija podataka koja se
izrađuje u svrhu osiguranja u slučaju oštećenja ili gubljenja izvornih podataka. Podaci mogu biti datoteke ili/i
programi

52. Nestrukturirana sigurnosna kopija Najjednostavniji model izrade sigurnosnih kopija. Predviđa
kopiranje podataka na rezervne medije uz dodavanje informacije što se na kojem mediju nalazi i kada je tamo
bilo pohranjeno. Niska razina sigurnosti, pogodan za kućnu uporabu.

53. Diferencijalna sigurnosna kopija Model bilježi samo one datoteke koje su nove ili su se promijenile u
odnosu na prethodnu izradu sigurnosne kopije. Ovaj model je najbrže i najelegantnije rješenje.
40
54. Model Djed otac sin

Model rotacije medija Djed-otac-sin ovdje je objašnjen na primjeru petodnevnog radnog tjedna unutar mjesec
dana. Cijeli proces započinje izradom potpune pričuvne kopije cijelog sustava i to u petak. Zatim se svakog
dana od ponedjeljka do četvrtka izrađuju inkrementalne kopije, a u petak se ponovno izrađuje potpuna
sigurnosna kopija, ali na zasebnom mediju. Isti se postupak ponavlja sljedećeg tjedna s razlikom da se za
dnevne inkrementalne kopije koriste mediji od prethodnog tjedna, dok se za petak koristi novi medij.

55. Model hanojskih tornjeva Najsloženiji modelb rotacije medija. Model se temelji na rekurzivnoj
matematičkoj funkciji pri čemu se prvi medij za pohranu koristi svaki drugi dan, drugi svaki četvrti dan, treći
svaki osmi dan itd. Iz toga proizlazi da se formulom 2 na n-tu-1, gdje n predstavlja broj korištenih medija,
može izračunati koliko se dugi ciklusi izrade sigurnosnih kopija mogu ostvariti. Na primjer, ako se koristi 8
medija tada, nakon početnog ciklusa, uvijek postoji 128 dana stara sigurnosna kopija, što znači dobru
sigurnost u slučaju pada sustava, zaraze neke važne datoteke virusom, slučajnog brisanja itd.

VII. ODRŽAVANJE DIGITALNOGA GRADIVA

56. Komentirajte zbog čega je došlo do promjene u definiciji pojma zapis. Zapis nije samo dokument
kako kaže definicija iz 80-ih, već je nezavisan od medija na kojemu se nalazi. Nova definicija glasi: Zapis je
ono što je stvoreno i sačuvano kao dokaz funkcija, aktivnosti i transakcija neke tvrtke ili pojedinca.

57. U koje se skupine mogu svrstati problemi koji se javljaju prilikom održavanja digitalnoga gradiva?
Objasnite jedan od njih.

1.problem pregleda gradiva; 2. problem kodiranja gradiva; 3.problemmeđusobne povezanosti sadržaja;

4.problem ovlasti za arhiviranje; 5.problem konverzije zapisa

Problem pregleda gradiva: Gradivu u klasičnom obliku može se prepoznati struktura bez obzira koliko bilo
staro. S druge strane, prilikom pregleda starijeg elektroničkog gradiva može doći do problema zbog toga što
program novije verzije ne može ispravno protumačiti stariji zapis, jer ne prepoznaje njegov format.

58. Što je to migracija, te zbog čega se i kako ona provodi? Dokumentirana konverzija kojom se mijenja
fizički zapis uz očuvanje logičke strukture i sadržaja dokumenta. Migracija je dakle pristup koji
podrazumijeva prijelaz iz jednog formata zapisa u drugi format zapisa. Provodi se nakon svakog značajnijeg
unaprijeđenja softwera ili hardwera, odnosno promjene tehnologije u instituciji, a da bi se sačuvala
vjerodostojnost, potpunost i autentičnost zapisa.

Ispitna pitanja

1. Što je steganografija? (str. 109)

Riječ dolazi od grčke riječi“steganos“ što znači „prikriven“ te „graphia“ što znači „pisanje“. Za razliku od
šifriranja, gdje poruka nije čitljiva bez poznavanja ključa za dešifriranje, kod steganografije je riječ o
skrivanju poruke na način da ona ne bude primijećena. U elektroničkom obliku, upotrebom posebnih
programa, neku tekstualnu, slikovnu, zvučnu, video poruku ili neku šifriranu poruku može se sakriti u neku
drugu poruku iste ili različite vrste. Za razliku od šifriranja, kod primjene steganografskih metoda, u slučaju
presretanja poruku ona nije odmah vidljiva. Cilj steganografije je da se poruka učini neprimjetnom, a ne
nečitljivom. Konkretna primjena steganografske metode su nevidljivi vodeni žigovi pri čemu pridodane
poruke mogu nositi informacije o vlasničkim pravima, podatke o primatelju i slično.

2. Što je kvantizacija? (str. 67)

41
Kvantizacija je tehnika svođenja na konačnu, prethodno određenu dužinu binarnog niza. Ovaj postupak je
jednak određivanju bitne dubine točke. Kao što kod slikovnog gradiva treba odrediti moguću raznolikost
svake točke, tako i kod zvučnog gradiva treba odrediti broj bitova kojima je moguće opisati amplitudu u
svakom uzrokovanom dijeliću. Kako se svaki dijelić amplitude može opisati s X bitova, tako i u ovom slučaju
vrijedi formula 2X=n, gdje je n ukupan broj mogućih kombinacija. O broju bitova izravno ovisi kvaliteta, jer
što je veći broj mogućih kombinacija, to je manja mogućnost pogreške. Kvantizacijom se neminovno uvodi
određena količina šuma, jer dolazi do određenog, svjesnog gubitka informacije.

3. Na str. 135 ''Izrada sigurnosnih kopija prema modelu hanojskih tornjeva'' - trebalo je
prepoznati sliku 4.
Model se temelji na rekurzivnoj matematičkoj funkciji, pri čemu se prvi medij za pohranu koristi svaki drugi
dan, drugi svaki četvrti dan, treći svaki osmi dan itd. Iz toga proizlazi da se formulom 2 n-1, gdje n predstavlja
broj korištenih medija, može izračunati koliko se dugi ciklusi izrade sigurnosnih kopija mogu ostvariti. Na
primjer, ako se koriste 4 medija, s njima se može ostvariti osmodnevni ciklus. Isto tako, u slučaju korištenja 8
medija tada, nakon početnog ciklusa, uvijek postoji 128 dana stara sigurnosna kopija, što znači dobru
sigurnost u slučaju pada sustava, zaraze neke važne datoteke virusom, slučajnog brisanja itd.

4. Tri faze u odabiru gradiva. (str. 19)

Priručnik za digitalne projekte koji je razvio Sjeveroistočni centar za konverziju dokumenata iz Andovera u
Massachusettsu, sugerira da se odabir odvija kroz tri faze: predlaganje gradiva, procjenjivanje gradiva i
određivanje prioriteta.
 PREDLAGANJE GRADIVA – je proces u kojem članovi povjerenstva za odabir daju mišljenje o određenim
segmentima gradiva, tj. treba li ih uzeti u razmatranje za digitalizaciju ili ne te zašto.
 PROCJENJIVANJE GRADIVA – nakon predlaganja gradiva povjerenstvo za odabir treba procijeniti koje bi
gradivo trebalo digitalizirati. Stoga ono pregledava i uspoređuje listu gradiva koje je predloženo za
digitalizaciju i listu gradiva koje je predloženo da se ne digitalizira.
 ODREĐIVANJE PRIORITETA – proces digitalizacije je dugotrajan stoga treba odrediti kojim redoslijedom
će se gradivo digitalizirati.
a) VRIJEDNOST – gradivo koje je predviđeno za digitalizaciju treba imati jednu od sljedećih vrijednosti, uz
napomenu da svaka od njih ima tri stupnja vrijednosti – visoku, srednju i nisku:
1. informacijska vrijednost – odnosi se na gradivo čiji je sadržaj izravno vezan uz cilj koji institucija
želi postići cijelim projektom digitalizacije
2. administrativna vrijednost – je vrijednost koju ima gradivo samo po sebi, zbog materijala od kojeg
je napravljeno, veličine, unikatnosti, itd.
3. pridružena vrijednost – odnosi se na gradivo koje se povezuje s istaknutim osobama, mjestima
slavnih događanja, poznatim grupama itd.
4. dokazna vrijednost – je vrijednost onog gradiva koje može poslužiti kao pravni ili povijeni dokaz
nekog događaja
5. novčana vrijednost – je ona vrijednost koju bi gradivo postiglo na tržištu
b) RIZIK – pod materijale visokog rizika spadaju materijali koji su fizički i/ili kemijski nestabilni. To mogu
biti materijali koji su u procesu raspadanja. Oznaku srednjeg rizika nosi gradivo koje propada samim
korištenjem jer trpi mehanička ili fizička oštećenja. Gradivo niskog rizika je ono koje je ispravno pohranjeno i
ne prijeti mu brzo propadanje ili je još k tome načinjeno od dugovječnog materijala.
c) PREDVIĐENO KORIŠTENJE – korištenje se predviđa u odnosu na ciljanu
publiku.

5. Diskutirajte o prednostima i nedostacima digitalizacije unutar i izvan ustanove. (str. 25)

Digitalizacija unutar institucije ima nekih prednosti, kao što su viši stupanj izravne kontrole nad
digitalizacijom, različitost poslova koji se mogu obavljati, učinkovitost i ekonomičnost. Digitalizacija izvan
institucije prije svega ima prednosti s financijske i tehničke strane. Tako institucija, ako se odluči za ovu vrstu
digitalizacije, neće morati osigurati prostor za skeniranje, neće se morati neprestano brinuti oko nabavke nove
opreme, neće se morati baviti upošljavanjem ili školovanjem stručnjaka.

42
 6. Tri faze u migraciji dokumenata? (nemam pojma gdje je to iskopao) Bero je rekao da je to jedan
prema jedan, jedan prema više ili tako nešto, sigurno ima negdje.
MIGRACIJA ZAPISA – migracija se može definirati kao dokumentirana konverzija kojom se mijenja fizički
zapis uz očuvanje logičke strukture i sadržaja dokumenta. Migracija zapisa je dakle, pristup koji
podrazumijeva prijelaz iz jednog formata zapisa u drugi, noviji format zapisa. Migraciju je potrebno provesti
nakon svakog značajnijeg unapređenja hardvera ili softvera.
Prije početka migracije potrebno je:
 odlučiti koje zapise institucija treba sačuvati, a koji joj više nisu potrebni
 pribaviti dopuštenje za brisanje ili uništenje nepotrebnih zapisa
 odabrati softver za migraciju
 testirati migraciju zapisa prije nego što se krene u migraciju svih zapisa

7. Nestrukturirana sigurnosna kopija. (str.130)

To je najjednostavniji model izrade sigurnosnih kopija. Ovaj model predviđa kopiranje podataka na rezervne
medije uz dodavanje informacije što se na kojem mediju nalazi i kada je tamo bilo pohranjeno. Ovaj model je
jednostavno implementirati u praksi, mo rezultira niskom razinom sigurnosti u slučaju potrebe za povratkom
podataka. Pogodan je za kućnu i manje zahtjevnu uredsku upotrebu.

8. Diferencijalna sigurnosna kopija.

Bilježi samo one datoteke koje su nove ili su se promijenile u odnosu na prethodnu izradu sigurnosne kopije.
Prednost obog modela jest u tome da je za potpuni oporavak sustava u slučaju havarije potrebno imati na
raspolaganju samo prijašnju potpunu i posljednju diferencijalnu sigurnosnu kopiju, dok se međukoplje u tom
postupku neće koristiti. One mogu poslužiti, ako je to potrebno, za povratak u neko od zabilježenih
međustajanja.

9. Što je spektrofotometar?
Spektrofotometar je uređaj za analizu spektra elektromagnetskog zračenja. Spektrofotometar se sastoji
od izvora zračenja, monokromatora i detektora. Monokromator je tako izveden da je moguće
mijenjati valnu duljinuzračenja koje propušta. Bilježenjem intenziteta zračenja koje je uzorak apsorbirao,
propustio ili reflektirao ovisno o valnoj duljini nastaje spektar. Spektrofotometri se dijele
na jednozračne i dvozračne spektrofotometre.

10. Prepoznati skener 35 mm. (primjer je desni na prezentacijama)

11. Diskutirajte o digitalizaciji radi očuvanja gradiva i digitalizaciji radi povećanja dostupnosti.
Digitalizacija radi zaštite izvornika provodi se prije svega zbog dva osnovna aspekta elektroničkih verzija
gradiva. Prvi aspekt je taj da se korisnicima tada može ponuditi elektronička verzija umjesto klasične, čime se
izvornik može bolje očuvati, jer je tada manje u upotrebi. Drugi aspekt je prezervacijski, tj. Elektronička
verzija može poslužiti kao sigurnosna kopija u slučaju oštećenja ili uništenja originala. Digitalizacija radi
povećanja dostupnosti provodi se iz razloga koji je jesan sam po sebi. Dok u slučaju posjedovanja jednog
originala on u jednom trenutku može biti dostupan samo jednom korisniku, njegova elektronička inačica može
biti istovremeno dostupna velikom broju korisnika. Zbog toga institucije koje nude elektroničko gradivo
korisnicima mogu očekivati povećanje broja korisnika, a time i povećanje svoje vidljivosti i utjecaja u
društvu. Postupcima digitalizacije ključnog gradiva važnog za kulturnu baštinu neke zemlje može se postići i
promocija države u cjelini na globalnoj razini.

43
 12. Skener s vagom-za knjige.

Skener s djeljivom podlogom (“vagom”) ne stradava originalni uvez prilikom digitalizacije.

13. Da li česte promjene standarda pozitivno utječu na digitalizaciju gradiva?

14. Faze kod odabira gradiva?
15. Komisija?
16. Poredati senzore od najniže ka najvišoj rezoluciji. 1. CIS, 2. CCD, 3. PMT.
17. Video kompresija? - odabrati odgovor.
18. Uzorkovanje zvuka?
Uzorkovanje – zvučni je signal kontinuiran kroz vrijeme. Kada se zvuk konvertira u električni napon, napon
se mijenja u svakoj jedinici vremena. U prvom koraku je potrebno odlučiti koliko često zapisivati informacije,
a da to bude dovoljno za vjernu reprodukciju. Frekvencija uzorkovanja prilikom digitalizacije izravno utječe
na kvalitetu zapisa, tj. na vjernost reprodukcije digitalnog signala analognom signalu. Nedovoljno brzo
uzorkovanje (undersampling) rezultira stepeničastim signalom (aliasing) te je ireverzibilan proces zbog
prevelikog gubitka informacija. Što je frekvencija uzorkovanja viša, to je dobiveni signal kvalitetniji. Kao
najniža frekvencija za dobivanje kvalitetnog signala uzima se 40kHz. U praksi se zvučni signal digitalizira
frekvencijom koja je viša od dvostruke maksimalne, tj. frekvencijom od 44,1 kHz.

19. Kompresija zvuka?

Kompresija– komprimiranje podataka pohranjenih na neki medij. Komprimiranje može biti postavljeno kao
automatsko u slučaju korištenja čvrstih diskova ili polja čvrstih diskova. Prilikom korištenja optičkih medija
ne postoji mogućnost automatskog komprimiranja podataka.
20. Kvaliteta zvuka pri određenoj kompresiji?
21. Palete boja i ostali sustavi pohranjivanja?
Boja – način izračunavanja boje ovisi o primijenjenom sustavu prikaza. Najčešće upotrebljavani sustavi su
RGB, CMYK i CIELAB. RGB sustav stvara sliku kombinirajući tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu.
Ovaj se sustav primarno koristi za prikaz boje na zaslonima računala. CMYK sustav stvara sliku
kombinirajući četiri osnovne boje: blijedo plavu, grimizno ljubičastu, žutu i crnu. Ovaj sustav primarno
koriste pisači u boji. CIELAB sustav prikazuje boje koristeći tri vrijednosti kojima opisuje precizni smještaj
boje unutar vidljivog prostora boja. Ovaj sustav prikaza boja ima mnogo širu paletu boja te obuhvaća sve boje
s kojima barataju RGB i CMYK.

22. Razine strukture elektroničkih informacijskih objekata važne za njihovo dugoročno očuvanje su
(odaberi 1 ili više odgovora):
a) konceptualna
b) materijalna
c) fizička
d) objektivna
e) povezujuća
f) logička

23. Označi sve odgovore koje smatraš točnim: Optičku i interpoliranu rezoluciju nalazimo u:
44
a) digitalnim fotoaparatima
b) digitalnim kamerama
c) kvalitetnim LCD monitorima novije generacije
d) skenerima
e) laserskim printerima

24. Spektrofotometar je:

a) mjerenje broja boja koje se pojavljuju na umjetničkim djelima koje će biti digitalizirane
b) mjerenje svjetlosti prilikom stvaranja profila boja
c) fotografsko mjerenje spektra boja koje se pojavljuju kod predložaka koji se digitaliziraju
d) mjerenje spektra boja koje fotografski aparati mogu zahvatiti

25. Digitalizacijom se omogućava korištenje materijala izvorno napisanih u danas nedostupnim formatima
T/N?

26. Nabroji 5 sustava za pohranu i prijenos digitalnih podataka.

27. Za sažimanje (komprimiranje) slikovnih zapisa koriste se sljedeći matematički modeli: -odaberi 1 ili
više odgovora
a) dekodiranje entropije
b) kodiranje kratkih rezova
c) kodiranje po principu kratkih nizova
d) kodiranje po principu dugih nizova
e) kodiranje entropije

28. Skeneri s prosvjetljivačem pogodni su za digitalizaciju uvezanih materijala (knjige i sl.) jer lakše
prosvjetljavaju predloške otisnute na debljem papiru T/N?

29. Tri faze migracije su?

30. Opiši problematiku optičkog prepoznavanja notnih zapisa. Po čemu je ona slična optičkom
prepoznavanju teksta, a po čemu se razlikuje?

31. Kvaliteta zvuka pri određenoj kompresiji?

32. Česte promjene standarda u području informacijske tehnologije pozitivno utječu na proces dugoročnog
očuvanja digitaliziranog gradiva. T/N

33. Zbog čega je značajan problem pohrane i prijenosa sadržaja, te koji su kriteriji za odabir sustava za
pohranu? Kriteriji za odabir su: brzina, potrebni kapacitet, količina financijskih sredstava, brzina stvaranja
digitalnog gradiva. Značajan je u prvu ruku zbog backup podataka, zatim zbog dostupnosti širim masama,
zbog lakšeg prijenosa podataka i mogućnosti obrade podataka bez gubitaka originalnosti.

34. Na koje se vrste dijele sustavi za pohranu i prijenos sadrzaja? Objasnite jedan od njih.
Dijele se na izravni, poluizravni, hijerarhijski i Neizravni sustav: nema izravnog pristupa gradivu, dostupni
su samo podaci o gradivu (meta-podaci), usklađenost baze meta-podataka s bazom podataka, brzina
pretraživanja (prednost), pristup (nedostatak), izrada i održavanje sigurnosnih kopija (eng. backup).

35. Objasnite postupke digitaliziranja tekstualnih sadržaja i probleme koji se pritom javljaju.
Digitaliziranje slike ide u 2 faze: a) skeniranje ili slikanje b) obrada teksta u OCR programima (neophodno
samo ako želimo da tekst bude u kompjuterskom (inače dobivamo slike teksta i tekst ne može biti obradiv kao
takav.)

45
36. Objasnite osnovne odrednice digitalne slike.
Rezolucija: je prostorna frekvencija, odnosno broj plošne gustoće točaka ili linijske gustoće
Bitna dubina točke: dubina bita je broj mogućih kombinacija 0 i 1, jedna kombinacija čini jednu nijansu boje
A) Boja: tri osnovna sustava (RGB, CMYK, CIELAB), a svaki od tih sustava ima različito računanje
bitne dubine.

37. Kako cilj digitalizacije slikovnog sadržaja utječe na osnovne odrednice slike?
Utječe na kvalitetu koja se digitaliziranjem uglavnom smanjuje, na rezoluciju, na bojevni sustav koji se
koristi, broj boja...

38. Objasnite principe stvaranja boja prema 3 osnovna sustava, te naznačite probleme koji se javljaju
prilikom konverzije iz jednog sustava u drugi.
RGB: dodavanje crvene, zelene i plave na crnu podlogu
24 bitna slika (3x8)
prikaz na monitorima
CMYK: oduzimanje blijedo-plave, grimizno-ljubičaste, žute i crne bijeloj pozadini
32 bitna slika (4x8), preklapanje 4 osnovne boje
pisači u boji
CIELAB: CIE. – fran. Commission Internationale de l'Eclairage (Međunarodna komisija za osvjetljenje)
L – relativna svjetlost (eng. lightness)
A – relativan odnos između crvene i zelene
B – relativan odnos između žute i plave
problem je gubitak kvalitete slike zbog različitog računanja bitne dubine kod svakog sustava, te različiti
raspon boja u svakom sustava.

39. Što je to uzrokovanje zvučnog signala?

Ili sempliranje je kada se za iste vremenske periode uzima amplituda i onda se tim razmacima pridružuje
određena vrijednost amplitude najbliže izmjerena u tom trenutku.

40. Što je to kvantizacija zvučnog signala i koji joj postupak prethodi?

41. Prethodi joj uzrokovanje, a to je pridruživanje vrijednosti amplitude najbližoj mogućoj vrijednosti koja
je optimalna.

42. Objasnite postupak digitalizacije video sadržaja.

Vrlo je slično digitalizaciji slike: uzima se umnožak horizontalne i vertikalne rezolucije i broja slika u sekundi
(što ne bi smjelo biti manje od 24 da bi prikaz bio kontinuiran). Slika se digitalizira posebno, zvuk posebno.

43. Objasnite probleme koji se javljaju kod obrade tekstualnog gradiva.

Kontrast, česte tipografske promjene, znakovi svojstveni drugim jezicima, stari / zastarjeli oblici pisma,
podnožne bilješke, tablice i grafikoni, ilustracije i slike, cijena skeniranja, prijepisa, konvertiranje teksta u
hipertekst...

44. Objasnite pojam komprimiranja na primjeru slikovnog sadržaja.

Komprimiranje (sažimanje) je postupak pronalaženja i uklanjanja zalihosti u binarnom zapisu, općenito
komprimiranje može biti s gubicima ili bez gubitaka, stvaraju se matematički modeli, predviđanje se vrši na
osnovi temeljnih karakteristika strukture i svojstava sadržaja.
Vrste komprimiranja: entropija, Hoffmanova, Lemper – Ziv, dugog niza, predmeta koje ne možemo
predvidjeti
46
45. Usporedite komprimiranje zvučnog i slikovnog sadržaja.
Zvučno komprimiranje ima istu teorijsku osnovu kao i slikovno. Kod oboje može biti sa i bez gubitaka. Danas
je najpoznatiji mp3 standard i kod njega postoje 2 metode komprimiranja:
a) CBR – komprimiranje s nepromjenjenim brojem bitova – predvidljiva je veličina zapisa
b) VBR – komprimiranje s nepromjenjivim brojem bitova – veličina nije predvidljiva, ali kvaliteta je

46. Usporedite komprimiranje video sadržaja s komprimiranjem slikovnog i zvučnog sadržaja. Gdje su im
dodirne točke, a gdje se razlikuju?
Dodirne točke su im u načelu, sličan im je princip no komprimiranje video sadržaja je matematički puno
kompliciranije. Za komprimiranje video sadržaja postoji mpeg standard koji koristi algoritme za analizu
karakteristika koje su zajedničke nizovima slika, detektira prostornu i vremensku zalihost, jednolikost gibanja.
Sličnost sa zvukom je komprimiranje s promjenjivim i nepromjenjivim brojem bitova.

47. Koji su razlozi zaštite sadržaja u digitalnom obliku?

Razlozi su zaštita od neovlaštenog pristupa, kopiranja i daljnjeg distribuiranja, te distribuiranje autentičnog
sadržaja.

48. Usporedite šifriranje simetričnim i javnim ključem.

49. Koja je razlika između digitalnih potpisa i digitalnih certifikata?

Digitalni potpis: njegovom provjerom se priznaje ili ne priznaje autentičnost
Digitalni certifikat: potvrđuje identitet digitalnog potpisa

50. Objasnite vrste digitalnih vodenih žigova.

Mogu biti: vidljivi i nevidljivi
Prema načinu oblikovanja: krhki (engl. fragile) i Robusni (engl. robust)

51. Komentirajte zbog čega je došlo do promjene u definiciji pojma zapis.

Do promjene je došlo jer težište više nije zna samoj definiciji zapisa, već na mediju na kojem je zapis.

52. Koji se problemi javljaju prilikom održavanja digitalnih sadržaja? Objasnite jedan od njih.
problem pregleda sadržaja
problem kodiranja sadržaja
problem međusobne povezanosti sadržaja
problem nadležnost za arhiviranje
problem konverzije zapisa
Problem pregleda sadržaja: analogno je uvijek prepoznatljivo zbog kontinuiranosti kako i ljudi doživljavaju
vrijeme, a kod digitalnog moramo kao prvo prepoznati format u kojem je zapisano da bi dobili podatke što
ovisi o mediju, programu...

53. Što je to migracija, te zbog čega se i kako ona provodi?

To je prijelaz na novi format zapisa. Provodi se zbog osiguravanja pristupa starim podacima na novom mediju
uz zadržavanje vjerodostojnosti, potpunosti, autentičnosti i dovoljno konteksta, a sve to zbog istrošenosti,
napretka medija... Provodi se presnimavanjem, pretipkavanjem, slikanjem...

ISPIT

47
Odgovorite punim rečenicama.
Opišite problematiku optičkog prepoznavanja notnih zapisa. Po čemu je ona slična optičkom prepoznavanju
teksta, a po čemu se razlikuje?

Skeneri s uvlakačem nisu pogodni za digitalizaciju uvezanih materijala (knjige i sl.)

Odgovor: Točno Netočno

Uzorkovanje je postupak...

Rangirajte pojmove prema zadanom kriteriju. / Složite ispravan redoslijed.

Složite ispravan redoslijed koraka u procesu digitalizacije:
Pohrana i prijenos
Obrada i kontrola kvalitete
Zaštita
Digitalizacija gradiva
Pregled i korištenje
Odabir gradiva
Održavanje digitalnog
gradiva

Odgovorite punim rečenicama.

Objasnite razliku između optičke i interpolirane rezolucije kod skenera (kako ta tehnologija funkcionira, koja
daje bolje rezultate itd.).

Reprografski skener služi za reprodukciju reprografskih reprodukcija.

Odgovor: Točno Netočno

Odgovorite punim rečenicama.

Objasnite što se podrazumijeva pod institucijskom podrškom digitalizaciji.

Objasnite ukratko.
Što je to inkrementalna sigurnosna kopija?

Izbacite uljeza (krivi je odgovor btw XD)

Komisiju za odabir sačinjavaju sljedeći stručnjaci:
Odaberite jedan odgovor.
a. stručnjaci za digitalizaciju
b. pravnici
c. stručnjaci iz disciplina koje su tematski vezane uz gradivo koje se želi digitalizirati
d. stručnjaci za konzervaciju
e. stručnjaci za sigurnost informacijskog sustava u kojem će se čuvati digitalizirano
gradivo

Skeneri s vagom pogodni su za digitalizaciju uvezanih materijala (knjige i sl.).

Odgovor: Točno Netočno

Cilj digitalizacije je osigurati korisnicima nesmetan pristup, pregled i korištenje zapisa u uvjetima neprestanog
napretka i promjene hardvera i softvera.
Odgovor: Točno Netočno

48
Označite sve odgovore koje smatrate točnim.
Na tržištu postoje skeneri koji se koriste nekom od sljedećih tehnologija senzora:
Odaberite bar jedan odgovor.
a. CI
S
b. P
MT
c. PC
M
d. CC
D
e. CC
T
Označite sve odgovore koje smatrate točnim.
Optičku i interpoliranu rezoluciju nalazimo u sljedećim uređajima:
Odaberite bar jedan odgovor.
a. digitalnim fotoaparatima
b. digitalnim kamerama
c. kvalitetnim LCD monitorima novije
generacije
d. skenerima
e. laserskim printerima

Digitalni certifikati služe...

Odgovor:

Označite jedan od ponuđenih odgovora koji smatrate točnim.

Abby Finereader i Recognita su poznati programi za:
Odaberite jedan odgovor.
a. podešavanje kvalitete skeniranih slikovnih
materijala
b. obradu zvuka nakon digitalizacije
c. optičko prepoznavanje slova
d. kalibraciju skenera i monitora

Digitalizacijom se omogućava korištenje materijala izvorno zapisanih u danas nedostupnim formatima.

Odgovor: Točno Netočno

Kod digitalizacije zvuka komprimiranje promjenjivim brojem bitova rezultira predvidljivom veličinom zapisa
ali nepredvidljivom kvalitetom.
Odgovor: Točno Netočno

Nabrojite 5 vrsta sustava koji se mogu koristiti za pohranu i prijenos digitaliziranoga sadržaja.

Označite jedan od ponuđenih odgovora koji smatrate točnim.

Gamut
Odaberite jedan odgovor.
a. je uređaj za mjerenje apsolutne vrijednosti boje
b. predstavlja maksimalni raspon boje koji uređaj može prikazati
c. predstavlja prostor boje omeđen maksimalnim rasponom RGB
49
 sustava
d. je jedan od sustava za prikaz boje

Ispit 2
1. Zašto je bitna institucionalna podrška kod digitalizacije? (definiraj u par rečenicda)

2. Uzrokovanje je postupak (definicija)?

3. Slika – djed-otac-sin?

4. Razlika između optičke i interpolarne rezolucije?

5. Da li skener s uvlakačem koristi za uvezane dokumente (točno-netočno)

6. Reprografski skener koristi se za reproduciranje repografskih reprodukcija (točno-netočno)

7. Koji su problemi kod čitanja notnih zapisa i koje su sličnosti kod OMR-a i OCR-a?

8. Što je gamut?

9. Nabroji pet sustava za pohranu i prijenos digitalnih podataka

Što je steganografija? (str. 109)

Riječ dolazi od grčke riječi“steganos“ što znači „prikriven“ te „graphia“ što znači „pisanje“.
Za razliku od šifriranja, gdje poruka nije čitljiva bez poznavanja ključa za dešifriranje, kod
steganografije je riječ o skrivanju poruke na način da ona ne bude primijećena. U
elektroničkom obliku, upotrebom posebnih programa, neku tekstualnu, slikovnu, zvučnu,
video poruku ili neku šifriranu poruku može se sakriti u neku drugu poruku iste ili različite
vrste. Za razliku od šifriranja, kod primjene steganografskih metoda, u slučaju presretanja
poruku ona nije odmah vidljiva. Cilj steganografije je da se poruka učini neprimjetnom, a ne
nečitljivom. Konkretna primjena steganografske metode su nevidljivi vodeni žigovi pri čemu
pridodane poruke mogu nositi informacije o vlasničkim pravima, podatke o primatelju i slično

Što je kvantizacija? (str.67)

Kvantizacija je tehnika svođenja na konačnu, prethodno određenu dužinu binarnog niza. Ovaj
postupak je jednak određivanju bitne dubine točke. Kao što kod slikovnog gradiva treba
odrediti moguću raznolikost svake točke, tako i kod zvučnog gradiva treba odrediti broj bitova
kojima je moguće opisati amplitudu u svakom uzrokovanom dijeliću. Kako se svaki dijelić
amplitude može opisati s X bitova, tako i u ovom slučaju vrijedi formula 2X=n, gdje je n
ukupan broj mogućih kombinacija. O broju bitova izravno ovisi kvaliteta, jer što je veći broj
mogućih kombinacija, to je manja mogućnost pogreške. Kvantizacijom se neminovno uvodi
određena količina šuma, jer dolazi do određenog, svjesnog gubitka informacije.

Na str. 135 ''Izrada sigurnosnih kopija prema modelu hanojskih tornjeva''-trebalo je prepoznati
sliku 4.

50
Model se temelji na rekurzivnoj matematičkoj funkciji, pri čemu se prvi medij za pohranu
koristi svaki drugi dan, drugi svaki četvrti dan, treći svaki osmi dan itd. Iz toga proizlazi da se
formulom 2 n-1, gdje n predstavlja broj korisštenih medija, može izračunati koliko se dugi
ciklusi izrade sigurnosnih kopija mogu ostvariti. Na primjer, ako se koriste 4 medija, s njima
se može ostvariri osmodnevni ciklus. Isto tako, u slučaju korištenja 8 medija tada, nakon
početnog ciklusa, uvijek postoji 128 dana stara sigurnosna kopija, što znači dobru sigurnost u
slučaju pada sustava, zaraze neke važne datoteke virusom, slučajnog brisanja itd.

Tri faze u odabiru gradiva.(str.19)

Priručnik za digitalne projekte koji je razvio Sjeveroistočni centar za konverziju
dokumenata iz Andovera u Massachusettsu, sugerira da se odabir odvija kroz tri faze:
predlaganje gradiva, procjenjivanje gradiva i određivanje prioriteta.
 PREDLAGANJE GRADIVA – je proces u kojem članovi povjerenstva za odabir daju
mišljenje o određenim segmentima gradiva, tj. treba li ih uzeti u razmatranje za
digitalizaciju ili ne te zašto.
 PROCJENJIVANJE GRADIVA – nakon predlaganja gradiva povjerenstvo za odabir
treba procijeniti koje bi gradivo trebalo digitalizirati. Stoga ono pregledava i uspoređuje
listu gradiva koje je predloženo za digitalizaciju i listu gradiva koje je predloženo da se
ne digitalizira.
 ODREĐIVANJE PRIORITETA – proces digitalizacije je dugotrajan stoga treba
odrediti kojim redoslijedom će se gradivo digitalizirati.
a) VRIJEDNOST – gradivo koje je predviđeno za digitalizaciju treba imati jednu od
sljedećih vrijednosti, uz napomenu da svaka od njih ima tri stupnja vrijednosti – visoku,
srednju i nisku:
1. informacijska vrijednost – odnosi se na gradivo čiji je sadržaj izravno vezan uz cilj
koji institucija želi postići cijelim projektom digitalizacije
2. administrativna vrijednost – je vrijednost koju ima gradivo samo po sebi, zbog
materijala od kojeg je napravljeno, veličine, unikatnosti, itd.
3. pridružena vrijednost – odnosi se na gradivo koje se povezuje s istaknutim osobama,
mjestima slavnih doađanja, poznatim grupama itd.
4. dokazna vrijednost – je vrijednost onog gradiva koje može poslužiti kao pravni ili
povijeni dokaz nekog događaja
5. novčana vrijednost – je ona vrijednost koju bi gradivo postiglo na tržištu

b) RIZIK – pod materijale visokog rizika spadaju materijali koji su fizički i/ili kemijski
nestabilni. To mogu biti materijali koji su u procesu raspadanja. Oznaku srednjeg rizika
nosi gradivo koje propada samim korištenjem jer trpi mehanička ili fizička oštećenja.
Gradivo niskog rizika je ono koje je ispravno pohranjeno i ne prijeti mu brzo
propadanje ili je još k tome načinjeno od dugovječnog materijala.
c) PREDVIĐENO KORIŠTENJE – korištenje se predviđa u odnosu na ciljanu
publiku.

Diskutirajte o prednostima i nedostacima digitalizacije unutar i izvan ustanove. (str.25)

51
Digitalizacija unutar institucije ima nekih prednosti, kao što su viši stupanj izravne kontrole
nad digitalizacijom, različitost poslova koji se mogu obavljati, učinkovitost i ekonomičnost.
Digitalizacija izvan institucije prije svega ima prednosti s financijske i tehničke strane. Tako
institucija, ako se odluči za ovu vrstu digitalizacije, neće morati osigurati prostor za
skeniranje, neće se morati neprestano brinuti oko nabavke nove opreme, neće se morati baviti
upošljavanjem ili školovanjem stručnjaka.

1) Tri faze u migraciji dokumenata? (nemam pojma gdje je to iskopao)

MIGRACIJA ZAPISA – migracija se može definirati kao dokumentirana konverzija kojom
se mijenja fizički zapis uz očuvanje logičke strukture i sadržaja dokumenta. Migracija zapisa
je dakle, pristup koji podrazumijeva prijelaz iz jednog formata zapisa u drugi, noviji format
zapisa. Migraciju je potrebno provesti nakon svakog značajnijeg unapređenja hardvera ili
softvera.
Prije početka migracije potrebno je:
 odlučiti koje zapise institucija treba sačuvati, a koji joj više nisu potrebni
 pribaviti dopuštenje za brisanje ili uništenje nepotrebnih zapisa
 odabrati softver za migraciju
 testirati migraciju zapisa prije nego što se krene u migraciju svih zapisa

2) Nestrukturirana sigurnosna kopija. (str.130)

To je najjednostavniji model izrade sigurnosnih kopija. Ovaj model predviđa kopiranje
podataka na rezervne medije uz dodavanje informacije što se na kojem mediju nalazi i
kada je tamo bilo pohranjeno. Ovaj model je jednostavno implementirati u praksi, mo
rezultira niskom razinom sigurnosti u slučaju potrebe za povratkom podataka. Pogodan
je za kućnu i manje zahtjevnu uredsku upotrebu.

3) Diferencijalna sigurnosna kopija. (str 131)

Bilježi samo one datoteke koje su nove ili su se promijenile u odnosu na prethodnu
izradu sigurnosne kopije. Prednost obog modela jest u tome da je za potpuni oporavak
sustava u slučaju havarije potrebno imati na raspolaganju samo prijašnju potpunu i
posljednju diferencijalnu sigurnosnu kopiju, dok se međukoplje u tom postupku neće
koristiti. One mogu poslužiti, ako je to potrebno, za povratak u neko od zabilježenih
međustajanja.

Diskutirajte o digitalizaciji radi očuvanja gradiva i digitalizaciji radi povećanja dostupnosti.

Digitalizacija radi zaštite izvornika provodi se prije svega zbog dva osnovna aspekta
elektroničkih verzija gradiva. Prvi aspekt je taj da se korisnicima tada može punuditi
elektronička verzija umjesto klasične, čime se izvornik može bolje očuvati, jer je tada manje u
upotrebi. Drugi aspekt je prezervacijski, tj. Elektronička verzija može poslužiti kao sigurnosna
kopija u slučaju oštećenja ili uništenja originala.

52
Digitalizacija radi povećanja dostupnosti provodi se iz razloga koji je jesan sam po sebi. Dok
u slučaju posjedovanja jednog originala on u jednom trenutku može biti dostupan samo
jednom korisniku, njegova elektronička inačica može biti istovremeno dostupna velikom broju
korisnika. Zbog toga institucije koje nude elektroničko gradivo korisnicima mogu očekivati
povećanje broja korisnika, a time i povećanje svoje vidljivosti i utjecaja u društvu. Postupcima
digitalizacije ključnog gradiva važnog za kulturnu baštinu neke zemlje može se postići i
promocija države u cjelini na globalnoj razini.

Skener s vagom-za knjige.

Skener s djeljivom podlogom (“vagom”) ne stradava originalni uvez prilikom digitalizacije.

Uzrokovanje zvuka?
uzorkovanje – zvučni je signal kontinuiran kroz vrijeme. Kada se zvuk konvertira u električni
napon, napon se mijenja u svakoj jedinici vremena. U prvom koraku je potrebno odlučiti
koliko često zapisivati informacije, a da to bude dovoljno za vjernu reprodukciju. Frekvencija
uzorkovanja prilikom digitalizacije izravno utječe na kvalitetu zapisa, tj. na vjernost
reprodukcije digitalnog signala analognom signalu. Nedovoljno brzo uzorkovanje
(undersampling) rezultira stepeničastim signalom (aliasing) te je ireverzibilan proces zbog
prevelikog gubitka informacija. Što je frekvencija uzorkovanja viša, to je dobiveni signal
kvalitetniji.
Kao najniža frekvencija za dobivanje kvalitetnog signala uzima se 40kHz. U praksi se zvučni
signal digitalizira frekvencijom koja je viša od dvostruke maksimalne, tj. frekvencijom od
44,1 kHz.

Kompresija zvuka?
Kompresija– komprimiranje podataka pohranjenih na neki medij. Komprimiranje može biti
postavljeno kao automatsko u slučaju korištenja čvrstih diskova ili polja čvrstih diskova.
Prilikom korištenja optičkih medija ne postoji mogućnost automatskog komprimiranja
podataka.

Palete boja i ostali sustavi pohranjivanja?

Boja – način izračunavanja boje ovisi o primijenjenom sustavu prikaza. Najčešće
upotrebljavani sustavi su RGB, CMYK i CIELAB.
RGB sustav stvara sliku kombinirajući tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu. Ovaj se sustav
primarno koristi za prikaz boje na zaslonima računala.
CMYK sustav stvara sliku kombinirajući četiri osnovne boje: blijedo plavu, grimizno
ljubičastu, žutu i crnu. Ovaj sustav primarno koriste pisači u boji.
CIELAB sustav prikazuje boje koristeći tri vrijednosti kojima opisuje precizni smještaj boje
unutar vidljivog prostora boja. Ovaj sustav prikaza boja ima mnogo širu paletu boja te
obuhvaća sve boje s kojima barataju RGB i CMYK.

Da li česte promjene standarda pozitivno utječu na digitalizaciju gradiva?

Komisija?
53
Poredati senzore od najniže ka najvišoj rezoluciji. 1.CIS, 2.CCD, 3.PMT.
Video kompresija? - odabrati odgovor.
Što je spektrofotometar?
Prepoznati skener 35 mm. (primjer je desni na slici u prezentacijama)
Kvaliteta zvuka pri određenoj kompresiji?

1. Poredati skenere po jačini od najslabijeg do najjačeg (CIS, CCD, PMT)

2. ''Izrada sigurnosnih kopija prema modelu hanojskih tornjeva''- treba prepoznati sliku
3. Prepoznati skener 35 mm
4. Diskutirati o digitalizaciji gradiva radi očuvanja izvornika i radi povećanja dostupnosti
5. Faze migracije
6. Što je steganografija?
7. Što je kvantizacija? - definicija
8. Tri faze u odabiru gradiva– samo ih navesti
9. Diskutirajte o prednostima i nedostacima digitalizacije unutar ustanove.
10.Nestrukturirana sigurnosna kopija. - objasniti
11.Što je spektrofotometar?
12.Skener s vagom-za knjige – služi li vaganju knjiga T ili N (zaokruži)
13.Utječu li česte promjene standarda pozitivno na digitalizaciju gradiva? T ili N
14.Diferencijalna sigurnosna kopija. Odabrati 1 od 3 ponuđena odgovora
15.Što je konstantno pri komprimiranju s nepromjenjvim br. bitova i kakva je kvaliteta –
odabrati jedan od tri ponuđena odgovora

54